Kuca Corrino - Brian Herbert

Brian Herbert Kevin J. Anderson DINA KUûA CORRINO Prevela Jasna Štefiü

1. Os rotiranja planeta Arrakis stoji pod pravim kutom u odnosu na ravninu njegove staze. Ovaj svijet nije kugla, veü prije rotirajuüi zvrk malo proširen na ekvatoru i udubljen na polovima. To stvara dojam da je planet možda nastao umjetnim putem, da je proizvod nekog starog umijeüa. — Izvještaj Treüe carske komisije na Arrakisu * * * Slobodnjaþki jahaþi bježali su preko pustinjskog stijenja pod svjetlošüu dva mjeseca na prašnjavom nebu. Stopili su se s brdovitom okolinom kao da su nastali od istog materijala, grubi ljudi u grubom okolišu. Smrt Harkonnenima. Svi þlanovi naoružane jedinice za diverzije zakleli su se na to. U tihim satima pred svitanje, Stilgar, njihov visoki i bradati voÿa, prikradao se poput maþke ispred dvadesetak svojih najboljih boraca. Moramo se kretati poput sjena u noüi. Sjena sa skrivenim noževima. Podigavši ruku, naredio je nijemoj skupini da se zaustavi. Stilgar je osluškivao puls pustinje i tamu. Svojim duboko plavim oþima motrio je stijene koje su se ocrtavale naspram neba poput divovskih þuvara. Dok su se dva mjeseca kretala preko nebesa, mrlje tame su se pomicale iz trena u tren preko proþelja planine. Ljudi su krenuli uz stjenovitu liticu. Oþi su im bile prilagoÿene na tamu tako da su lako slijedili strmi usjeþeni trag. Teren je djelovao strašno poznat, premda Stilgar nikada ranije nije bio ovdje. Otac mu je opisao put, stazu kojom su njihovi preci odlazili do sieþa Hadith, nekada najveüeg skrivenog naselja, ali odavno napuštenog. Hadith — rijeþ uzeta iz stare slobodnjaþke pjesme koja govori o naþinima preživljavanja u pustinji. Kao i mnogim drugim živim Slobodnjacima, i njemu se ta priþa urezala u sjeüanje... priþa o izdaji i graÿanskom sukobu iz vremena kada su se prvi naraštaji lutajuüih Zensunnija skrasila ovdje na Dini. Legenda je tvrdila da je sve poteklo odavde, iz ovog svetog sieþa. A sada su Harkonneni oskrnuli naše pradavno mjesto. Nije bilo þovjeka meÿu Stilgarovim specijalcima koji nije osjeüao gnušanje prema tom oskvrnuüu. U sieþu Crveni zid, postojao je kamen ravne površine u koji su urezivali crtu za svakog pogubljenog neprijatelja; noüas üe biti proliveno još neprijateljske krvi. Povorka je slijedila Stilgara koji je prednjaþio niz stjenoviti trag. Uskoro üe svanuti, a njih je þekalo još dosta ubijanja. Ovdje, daleko od znatiželjnih carskih oþiju, barun Harkonnen je u praznim špiljama sieþa Hadith krio svoje ilegalne zalihe zaþina. Pronevjerene zalihe vrijednog melangea nisu se javljale ni u jednom popisu koji je ikada stigao do Cara. Shaddam, ništa nije sumnjao. Meÿutim, Harkonneni nisu mogli prikriti dotiþne aktivnosti od Slobodnjaka iz pustinje. U siromašnom selu Bar Es Rashid u podnožju grebena, Harkonneni su imali položaje za osluškivanje i stražare na stijenju. Takva obrana nije predstavljala nikakvu prepreku za Slobodnjake, koji su još davno izgradili brojne otvore i ulaze u planinske špilje, tajne prolaze... Stilgar je pronašao procijep u tragu i nastavio slijediti gotovo nevidljivu stazu, tražeüi skriveni otvor koji je vodio u sieþ Hadith. Pri slaboj svjetlosti ugledao je mrlju tame ispod

grebena. Spustivši se na sve þetiri, krenuo je prema tami i pronašao oþekivani otvor, hladan i vlažan, bez brtve za vrata. Kakva rasipnost. Nije bilo jarke svjetlosti ni traga od stražara. Upuzao je u rupu, ispružio nogu naniže i napipao grubo ispupþenje na koje je spustio þizmu. Drugim stopalom je napipao drugo ispupþenje, a ispod ovoga još jedno. Stube koje su vodile nadolje. Ispred sebe je nazirao prigušenu žutu svjetlost na mjestu gdje je tunel skretao udesno. Stilgar je podigao ruku pozvavši ostale da ga slijede. Na tlu ispod grubih stuba zatekao je neku staru posudu. Izvukao je þepove iz nosa i osjetio miris sirovog mesa. Mamac za sitne grabljivice? Klopka za životinje? Sledio se, tražeüi senzore. Da nije možda veü aktivirao neþujni alarm? Zaþuo je korake ispred sebe, i neþiji glas. “Uhvatio sam još jednog. Raznesi ga.” Stilgar i dvojica Slobodnjaka jurnuše u boþni tunel i izvukoše svoje mlijeþne kris-noževe. Maula pištolji bili su previše buþni za ovakav zatvoreni prostor. Kada su dvojica harkonenskih stražara spotiþXüi se prošla pokraj njih, bazdeüi na zaþinsko pivo, Stilgar i njegov suborac Turok izletješe van i šþepaše ih odostraga. Prije nego što su bespomoüni stražari stigli kriknuti, Slobodnjaci su im prerezali grla i slavili upijaþe preko rana da upiju dragocjenu krv. Uþinkovito i brzo, Slobodnjaci su oduzeli oružje stražarima koji su se još koprcali. Stilgar je uzeo jednu lasersku pušku za sebe, a drugu je dodao Turoku. Prigušene vojne sjajne kugle visile su iz pukotina u stropu. Diverzantska satnija je nastavila prolazom prema središtu pradavnog sieþa. Kada se prolaz protezao usporedno s prijenosnim sustavom za prebacivanje materijala u tajne odaje i iz tajnih soba, osjetio je cimetni miris melangea, koji je postajao sve jaþi što je skupina dublje zalazila. Ovdje su sjajne kugle na stropu bile podešene na blijedo naranþasti sjaj, umjesto na žuti. Stilgarova satnija je pronašla ljudske lubanje i napola trula tijela, niþim prikrivena, oslonjena o zidove hodnika, poput nemarno izloženih trofeja. Osjetio je kako u njemu kljuþa bijes. Ovo su mogli biti zatvorenici Slobodnjaci ili mještani koje su Harkonneni pokupili zabave radi. Turok, koji je koraþao pokraj njega, šarao je uokolo pogledom kao da traži još nekog neprijatelja koga bi mogao ubiti. Stilgar ih je obazrivo vodio dok nije zaþuo glasove i buku. Stigli su do niše orubljene niskom kamenom ogradom koja je gledala na podzemnu špilju. Stilgar je zamišljao tisuüe ljudi iz pustinje koji su se zacijelo u davna vremena gurali u ovoj nepreglednoj špilji, prije Harkonnena, prije Cara... prije nego što je zaþin melange postao najdragocjenija tvar u svemiru. U središtu špilje uzdizala se neka osmerokutna struktura, tamno plava i srebrna, okružena rampama. Oko nje su bile rasporeÿene manje, isto takve strukture. Jedna je još bila u izgradnji; uokolo su ležali razbacani dijelovi od plasmetala, i sedmorica radnika bila je u velikom poslu. Povukavši se natrag u sjenu, Slobodnjaci su se spustili plitkim stubama do dna Špilje. Turok i ostali, s oduzetim oružjem u rukama, zauzeli su položaje u razliþitim nišama koje su gledale na špilju. Trojica od njih pojuriše uz rampu koja se nalazila oko najveüe osmerokutne strukture. Na vrhu su Slobodnjaci nestali s vidika. Pojavili su se malo kasnije i poþeli upuüivati Stilgaru brze signale rukama. Sedmorica stražara su veü bila ubijena kris noževima u potpunoj tišini. Više nije bilo potrebe kriti se. Na dnu Špilje, dvojica specijalaca uperili su maula pištolje u iznenaÿene radnike i zapovjedili im da krmu uz stube. Radnici upalih oþiju gunÿajuüi su se pokorili zahtjevu, kao da im je bilo svejedno kojem gospodaru robuju. Slobodnjaci su, pretražujuüi spojne prolaze, pronašli podzemne bunkere i više od dvadeset usnulih stražara meÿu razbacanim bocama zaþinskog piva na podu. U zajedniþkoj prostoriji

osjeüao se jak miris zaþina. Slobodnjaci su podrugujuüi se jurnuli unutra zamahujuüi noževima, šutirajuüi i udarajuüi šakama, nanoseüi bol, ali ne i smrtonosne rane. Grogi Harkonneni bili su razoružani i odvedeni u središnju špilju. Stilgar je namršteno promatrao mlitave, polupijane ljude, dok mu je krv kljuþala. Uvijek se nadamo da üemo naiüi na þasnog neprijatelja. Noüas ga nismo našli.ýak i ovdje, u krajnje osiguranoj špilji, ovi ljudi kušali su zaþin koji su trebali þuvati — vjerojatno bez barunovog znanja. “Želim ih ovog trena staviti na najgore muke.” Turokove oþi su bile tamne pri rumenoj svjetlosti sjajnih kugli. “Lagane muke. Vidio si što su uþinili zatvorenicima.” Stilgar ga je zaustavio. “Ostavi to za kasnije. Sada üemo ih uposliti." Stilgar je koraþao naprijed natrag ispred zarobljenih Harkonnena, þešuüi se po tamnoj bradi. Od straha su se poþeli preznojavati i sa svojim smradom potiskivati miris melangea. Tihim, odmjerenim glasom, izrekao je prijetnju koju je njihov voÿa Liet-Kynes predložio. “Ova zaliha zaþina je protuzakonita, njeno postojanje predstavlja izriþito kršenje carskih zapovjedi. Sav melange koji ovdje naÿemo bit üe zaplijenjen i njegovo postojanje prijavljeno Kaitainu.” Njegov prijatelj Liet, koji je nedavno bio postavljen za carskog planetologa, otišao je na Kaitain zatražiti audijenciju kod Cara padišaha Shaddama IV. Put do carske palaþe bio je dug, i jedan obiþni stanovnik pustinje kao što je to bio Stilgar teško da je mogao shvatiti tolike udaljenosti. “I to mi kaže jedan Slobodnjak?” odbrusi polupijani zapovjednik straže, þovjeþuljak drhtave brade i visokog þela. “Kaže Car. Zaplijenit üemo ga u njegovo ime.” Stilgarove indigo plave oþi kao svrdla se zariše u njega. Zapovjednik rumenog lica nije bio þak ni toliko razuman da se uplaši. Oþigledno nije þuo što su Slobodnjaci radili svojim zatvorenicima. Ubrzo üe otkriti. “Na posao. Istovarite silose!” Zalaje Turok, stojeüi pokraj spašenih robova. Oni zatvorenici koji nisu bili previše iscrpljeni silno se obradovaše kada su vidjeli Harkonnene kako spremno izvršavaju zapovijed. “Naši topteri üe uskoro stiüi pokupiti zaþin.” * * * Dok je sunce polako obasjavalo pustinju, Stilgar je postajao sve napetiji. Zarobljenici Harkonneni su veü satima radili. Ova diverzija se otegla, a još je bilo toliko posla. Turok i njegovi sudrugovi držali su na ciljniku smrknute harkonenske stražare koji su utovarivali melange na kloparavu pokretnu traku koja je vodila do otvora u proþelju stijene u blizini sletišta za toptere. Slobodnjaci su pokupili dovoljno blaga da otkupe þitav jedan svijet. Zašto je barunu uopüe bilo potrebno ovoliko bogatstvo? U podne, toþno prema planu, Stilgar je zaþuo eksplozije iz sela Bar Es Rashid u podnožju prijevoja - druga satnija Slobodnjaka napala je harkonensku stražarsku postaju toþno na vrijeme. ýetiri neobilježena ornitoptera kružila su oko stjenovitog ispupþenja dok ih Stilgarovi ljudi nisu sproveli do kamenih ploþa za slijetanje. Osloboÿeni radnici i Slobodnjaci specijalci utovarili su pakete dvaput ukradenog melangea u letjelicu. Kucnuo je trenutak da se operacija privede kraju. Stilgar je postrojio harkonenske stražare duž ruba strme litice u þijem podnožju su se nalazile prašnjave kolibe Bar Es Rashida. Poslije višesatnog teškog rada i straha, veseli harkonenski zapovjednik je sada bio potpuno trijezan, kosa mu je bila znojna i izbezumljeno je

šarao uokolo oþima. Stojeüi toþno ispred njega, Stilgar je prouþavao tog þovjeka s krajnjim prezirom. Bez ijedne rijeþi, izvukao je kris nož i rasporio þovjeka, od stidne do prsne kosti. Kapetan je zadahtao u nevjerici gledajuüi kako mu se krv i unutrašnji organi prosipaju na suncu. “Uludo utrošena vlaga”, promrmlja Turok koji je stajao pokraj njega. Nekoliko izbezumljenih zatvorenika Harkonnena pokušaše pobjeüi, ali se Slobodnjaci zaletješe za njima, neke bacivši preko ruba stijene, a druge probovši oštrim noževima. Oni koji se nisu pomakli bili su pobijeni brzo i bezbolno. Slobodnjaci su se mnogo duže bavili kukavicama. Radnicima upalili oþiju bilo je nareÿeno da utovare tijela u ornitoptere, þak i ona napola trula pronaÿena u prolazima. Kada se vrate u sieþ Crveni Zid, Stilgarovi ljudi üe odnijeti tijela do bazena smrti i izvuüi iz njih i posljednju kap vode za pleme. Oskvrnuti Hadith üe ponovo ostati prazan, sablasni sieþ. Upozorenje barunu. Natovareni topteri su se jedan za drugim vinuli poput tamnih ptica u vedro nebo, dok su Stilgarovi ljudi krenuli pješke pod jarkim popodnevnim suncem. Misija je bila obavljena. ýim barun Harkonnen bude otkrio da je ostao bez zaþina i da su njegovi stražari pobijeni, naredit üe odmazdu protiv Bar Es Rashida, premda ti jadni mještani nisu imali nikakve veze s ovom diverzijom. Smrknuto stisnuvši usne, Stilgar je odluþio sve stanovnike prebaciti u neki udaljeni sigurni sieþ. Tamo üe, zajedno sa zarobljenim radnicima, biti preobraženi u Slobodnjake, ili jednostavno pobijeni ako ne budu suraÿivali. Imajuüi u vidu bijedan život koji su vodili u Bar Es Rashidu, Stilgar je smatrao da im þini uslugu. Kada se Liet-Kynes vrati sa sastanka sa Carem na Kaitainu, bit üe vrlo zadovoljan onim što su Slobodnjaci postigli.

2. ýovjeþanstvo ima samo jednu znanost: znanost nezadovoljstva. — Car Padišah Shaddam IV. Dekret u znak odgovora na akcije poduzete od strane Kuüe Moritani. * * * Molimo vas za oproštaj, sire. Tražim uslugu, sire. Car Shaddam Corrino IV uglavnom je svoje svakodnevne dužnosti smatrao dosadnima. U poþetku ga je uzbuÿivalo sjediti na Zlatnom Lavljem Prijestolju, ali dok je sada s njega prelazio pogledom preko carske odaje za audijenciju, imao je dojam da moü privlaþi ulizice kao muhe govno. Glasovi molitelja skliznuše u drugi plan dok je odobravao ili uskraüivao svoju pomoü. Tražim pravdu, sire. Trenutak vašeg vremena, sire. Dok je bio krunski princ, trudio se svim silama doüi na prijestolje. Sada je Shaddam imao moü, bilo je dovoljno da zapucketa prstima pa da kakav zaslužan obiþan þovjek postane plemiü, da svjetovi budu uništeni ili da Velike Kuüe budu satrte. Ali þak ni Car poznatoga svemira nije mogao vladati onako kako je smatrao za shodno. Njegove odluke su sa svih strana napadali politiþari koji su vukli konce. Svemirski Ceh imao je svoje interese, isto kao i trgovaþki konglomerat CHOAM. Pravi blagoslov je bilo to što su se plemiüke obitelji meÿusobno svaÿale u istoj mjeri u kojoj su se prepirali i s njim. Saslušajte, molim vas, moj sluþaj, sire. Imajte milosti, sire. Bene Gesserit mu je pomogao da stane na noge na poþetku vladavine. Ali zato su se sada te vještice - ukljuþujuüi tu i njegovu vlastitu ženu - došaptavale njemu iza leda, uništavajuüi tkanje njegovog carstva i stvarajuüi nova ustrojstva koja nije mogao nazrijeti. Udovoljite mom zahtjevu, preklinjem vas, sire. U pitanju je takva sitnica, sire. Ali kada projekt Amal bude jednom završen -- i na Ixu bude stvoren u tajnosti umjetni zaþin — lice Carstva bit üe izmijenjeno. Amal. Kako je samo magiþno zvuþala ta rijeþ. Nazivi su bili jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo. Najnoviji izvještaji s Ixa bili su ohrabrujuüi. Prokleti Tleilaxi su konaþno postigli uspjeh, i on je þekao dokaz i uzorke. Zaþin... sve niti koje su vuþene u nepreglednom Carstvu bile su od zaþina. Uskoro üu imati vlastiti izvor i Arrakis može istruniti, što se mene tiþe. Glavni istraživaþ Hidar Fen Ajidica neüe se usuditi izjaviti kako polaže pravo na zaþin. Ipak je poslao na Ix svog prijatelja iz djetinjstva kako bi ispitao stvar. Moja sudbina je u vašim rukama, sire. Pozdravimo blagonaklonog Cara! Dok je sjedio na kristalnom prijestolju, Shaddam je dopustio sebi tajanstveni osmijeh, što je izazvalo nesigurno trzanje kod molitelja. Iza njega su se dvije žene bakrene boje kože odjevene u odore od zlatnih svilenih krljušti

popele stubama i zapalile jonske baklje s obje strane njegovog prijestolja. Pucketavi plamenovi predstavljali su uhvaüene munje u kuglama: munje plave i zelene, prošarane nitima svjetlosti presjajnim za gledanje. U zraku se osjeüao miris ozona kao poslije grmljavine i þulo se listanje plamenova. Poslije uobiþajene pompe i ceremonije, Shaddam je stigao u prijestolnu dvoranu sa skoro sat zakašnjenja - to je bio njegov naþin da podsjeti ove uboge prosjake koliko su njemu nevažne njihove posjete. Meÿutim, od svih molitelja se zahtijevalo da doÿu toþno na vrijeme ili da otkažu. Dvorski kancelar Beely Kidondo istupio je pred prijestolje i ispružio ruku u kojoj je držao zvuþni štap. Kada je udario njime po uglancanom kamenom podu, temelji palaþe su se zatresli. ûelav i s izdignutim obrvama, Kidondo je glasno izrecitirao Shaddamovo dugaþko ime i naveo sve titule, objavivši da dvor zasjeda. Zatim se klizeüim korakom popeo uz stube kocke. Nagnuvši se naprijed, ozbiljnog izraza lica, Shaddam je otpoþeo još jedan dan na prijestolju... Bojao se da üe jutro ovako proteüi, u iznošenju beskrajnog niza nevažnih stvari. Shaddam je prisiljavao sebe da djeluje suosjeüajno, da izigrava velikog vladara. Veü je osigurao nekoliko povjesniþara koji üe se pobrinuti da odreÿene pojedinosti iz njegovog života i vladavine budu zapisane i istaknute. Za vrijeme kratkog prekida, kancelar Ridondo je provjerio poduži spisak problema vezanih za Carstvo. Shaddam je pijuckao jaku zaþinsku kavu osjeüajuüi kako mu se melange razlijeva tijelom. Kuhar ju je ovaj put pripremio kako treba. Šalica je bila brižljivo obojena, jedinstvena, tako krhka da se imao dojam da je od ljuske jajeta. Svaka šalica iz koje je Shaddam pio bila je kasnije uništena kako nitko ne bi imao tu privilegiju da upotrijebi istu. “Sire?” Ridondo je zbunjeno zurio u Cara dok je verglao složena imena ne konzultirajuüi bilješke. Kancelar je, ako se ima u vidu da nije bio Mentat, posjedovao zadivljujuüu uroÿenu sposobnost pamüenja, koja mu je omoguüavala da drži pod nadzorom brojne pojedinosti vezane za Carev radni dan. “Tek pristigli posjetitelj je zatražio da ga smjesta primite.” “Uvijek to kažu. Koju Kuüu predstavlja?” “Nije iz Landsraada, sire. Niti je predstavnik CHOAM-a ili Ceha,” Shaddam posprdno frkne. “Onda je jasno kakvu odluku moraš donijeti, kancelaru. Ne mogu tratiti vrijeme s obiþnim pukom.” “On je... ne bi se moglo reüi da je obiþan graÿanin, sire. Zove se Liet-Kynes, i dolazi s Arrakisa.” Shaddama je nervirala smjelost ljudi koji su oþekivali da üe ih primiti Car milijun svjetova. “Ako poželim priþati s nekim pustinjskim odrpancem, pozvat üu ga.” “On je vaš carski planetolog, sire. Vaš otac je postavio njegovog oca da ispita zaþin na Arrakisu. Vjerujem da je ovaj poslao veliki broj izvještaja.” Car zijevne. “Koliko se sjeüam, svi su bili vrlo dosadni.” Sjetio se þudaka Pardota Kynesa, koji je najveüi dio života proveo na Arrakisu, oglušujuüi se o svoje dužnosti i pretvorivši se u domoroca; ýovjeka koji je više volio prašinu i vrelinu od veliþanstvenog Kaitaina. "Pustinje su me prestale zanimati.” Pogotovo sada kada je amal na vidiku. “Shvaüam vašu suzdržanost prema njemu, sire, ali Kynes bi se mogao vratiti i razljutiti pustinjske radnike. Tko zna kakav utjecaj on ima na njih? Mogu se odluþiti na opüi štrajk, smanjiti proizvodnju zaþina i izazvati slom baruna Harkonnena. Barun bi u tom sluþaju tražio Sardaukare kao pojaþanje, a to bi...” Shaddam podiže uredno izmanikiranu ruku. “Dosta! Shvatio sam.” Kancelar bi mu uvijek predoþio mnogo više posljedica nego što je Car želio þuti. “Pusti ga. Ali prvo oþisti pijesak s njega.”

* * * Liet-Kynes je zakljuþio da je ogromna carska palaþa dojmljiva, ali on je bio naviknut na drugu vrstu veliþanstvenosti. Nema spektakularnije stvari od nepreglednosti Dine. Suoþio se sa þudovištem zvanim oluja Coriolis. Jahao je ogromne pješþane crve. Promatrao je kako zameci biljnog života uspijevaju u krajnje negostoljubivim uvjetima. ýovjek koji sjedi na stolici, ma koliko ona bila skupa, nije se mogao usporediti s tim. Koža mu je bila masna od losiona kojim su ga namazali pomoünici. Kosa mu je mirisala na cvjetne parfeme, a tijelo mu je zaudaralo na neprirodne dezodoranse. Prema slobodnjaþkoj mudrosti, pijesak þisti i tijelo i um. Kada se bude vratio s Kaitaina, Kynes üe se gol valjati po dini i stajati na vjetru koji grize kako bi se ponovo osjeüao stvarno þist. Buduüi da je tražio da ostane u svom pustinjskom odjelu, njegova odjeüa je bila rastavljena i podrobno pretražena, jer su se bojali da u njoj krije oružje ili prislušne ureÿaje. Sastavni dijelovi su bili izribani i podmazani, a površina pomno premazana nekim þudnim kemikalijama, prije nego što su mu ljudi iz osiguranja vratili odijelo. Kynes je pretpostavljao da najvažniji dijelovi pustinjske opreme nikada više neüe raditi kako treba i da üe morati baciti odijelo. Kakva šteta. Ali buduüi da je bio sin velikog proroka Pardota Kynesa, red Slobodnjaka kojima üe biti þast da za njega naprave novo odijelo, angažirat üe se do kraja. Konaþno, svi su oni imali isti cilj: dobrobit Dine. A samo je Kynes mogao izaüi pred Cara i iznijeti mu potrebne zahtjeve. Ovi ljudi iz Carstva su tako malo shvaüali. Njegov šareni ogrtaþ vijorio se iza njega dok je odluþno koraþao naprijed. Na Kaitainu je djelovao kao obiþna tkanina, ali ga je Kynes nosio poput kraljevske odore. Kancelar ga je kratko najavio, kao da je bio uvrijeÿen što planetolog nema plemiüke ili politiþke titule. Kynes se uputio preko poda u svojim temag þizmama, uopüe se ne trudeüi biti graciozan. Zaustavio se ispred kocke i smiono progovorio, preskoþivši prethodni naklon. “Care Shaddame, moram s vama razgovarati o zaþinu i Arrakisu.” Dvorani su zanijemili zbog njegove otvorenosti. Car se ukoþio, oþigledno uvrijeÿen. “Hrabar si, planetolože. Ludo hrabar. Pretpostavljaš da ja ništa ne znam o stvarima koje su od vitalnog znaþaja za moje carstvo?” “Pretpostavljam, sire, da vam Harkonneni dostavljaju lažne informacije þiji je cilj da od vas sakriju svoje prave aktivnosti.” Shaddam izvi crvenkastu obrvu, nagne se naprijed i svu svoju pažnju posveti planetologu. Kynes nastavi. “Harkonneni su divlji psi koji razdiru pustinju. Iskorištavaju domoroce. Stopa smrtnosti na zaþinskim žetelicama je þak viša od one u robovskim jamama na Poritrinu ili Giedi Jedan. Poslao sam vam brojna izvješüa o tim nedjelima, kao i moj otac prije mene. Takoÿer sam vam dostavio i dugoroþni detaljan plan o tome kako bi sadnja trave i pustinjskog šiblja mogla plodnim uþiniti najveüi dio površine Dine - mislim Arrakisa — i pretvoriti ga u podruþje pogodno za nastanjivanje.” Zastao je na trenutak. “Mogu samo pretpostaviti da niste proþitali naše izvještaje, jer nikakav odgovor nismo dobili i vi niste ništa poduzeli s tim u vezi.” Shaddam je þvrsto stegnuo doruþja Zlatnog Lavljeg Prijestolja. Zasljepljujuüe ionske baklje s obje njegove strane zagrmješe podsjeüajuüi na slabu imitaciju ognja u ustima ShaiHuluda. “Toliko toga moram proþitati, planetolože, svi žele raspolagati mojim vremenom.” Stražari Sardaukari se primakoše malo bliže, reagirajuüi na neraspoloženje svoga Cara. “Veüina toga je nevažna u usporedbi s proizvodnjom zaþina, zar ne?” Kynesov odgovor je

zapanjio Shaddama i okupljene dvorane. Stražari su sada bili u punoj pripravnosti. Ne obraüajuüi pažnju na opasnost, Kynes je nastavio. “Tražio sam novu opremu i ekipe botaniþara, meteorologa i geologa. Tražio sam struþnjake koji bi mi pomogli da utvrdim kako ljudi iz pustinje uspijevaju preživjeti bez gubitaka, za razliku od vaših Harkonnena.” Kancelar je dovoljno þuo. “Planetolože, nitko nema prava bilo što zahtijevati od Cara. Shaddam IV odluþuje o tome što je bitno i kako üe sredstva biti rasporeÿena.” Kynes se nije uplašio ni Shaddama ni njegovog lakeja. “Nema važnije stvari za Carstvo od zaþina. Nudim vam nešto po þemu üe povijest upamtiti sadašnjeg Cara kao vizionara, kao što je to bio sluþaj s krunskim princem Raphaelom Corrinom.” U tom trenutku je Shaddam ustao — tako nešto je vrlo rijetko þinio za vrijeme carskih audijencija. “Dosta!” Bio je u iskušenju da pozove krvnika, ali je razum ipak prevladao. Premda jedva. Ovaj þovjek mu može još zatrebati. Kada poþne proizvodnja amala, s uživanjem pustiti Kynesa da gleda kako znaþaj njegova voljenog pustinjskog planeta kopni u oþima Carstva. Što je mirnije mogao, reþe: “Moj carski ministar za zaþin, grof Hasimir Fenring, treba stiüi na Kaitain za tjedan dana. Ako su vaši zahtijevi opravdani, on je taj koji üe im izaüi u susret.” Stražari Sardaukari istog þasa istupiše naprijed, dohvatiše Kynesa za laktove i izvedoše ga van. Nije se opirao, jer je dobio odgovor. Shvatio je da je Car Shaddam slijep i da misli samo na sebe, tako da ga je prestao poštivati, bez obzira na to što je vladao tolikim svjetovima. Slobodnjaci üe se morati sami pobrinuti za Dinu, a Carstvo neka ide do vraga.

3. Oni koji su napola živi zahtijevaju ono što im nedostaje... a kada im se to predoþi, poriþu. Plaše se dokaza vlastite nedovoljnosti. — pripisuje se Svetoj Sereni Butler, Apokrif Džihada * * * U dvorani za bankete u Zamku Caladan, lijepo odjevene sluge trudile su se da sve izgleda normalno, iako je njihov vojvoda bio samo blijedi odraz nekadašnjeg þovjeka. Žene u svijetlim haljinama hitale su kamenitim hodnicima. Svijeüe s mirisom orašþLüa osvjetljavale su svaku nišu. Meÿutim, ni najbolji obroci koje bi pripremio kuhar, ni najfiniji porculan i servisi, kao ni najnježnija glazba nisu mogli umanjiti tjeskobu koja je ovladala Kuüom Atreida. Sve sluge su osjeüale Letov bol, ali mu nisu mogle niþim pomoüi. Gospa Jessica je sjedila na stolici od izrezbarenog elaka drveta u dnu stola, na svom formalnom mjestu kao vojvodina izabrana priležnica. Na þelu stola sjedio je njen tamnokosi ljubavnik Leto Atreid, visok i ponosit, rastreseno ljubazan prema slugama u zelenim odorama koji su iznosili razna jela. Bilo je mnogo praznih stolica u ovoj dvorani — previše þak. Da bi bar malo umanjila Letov neizdrživ bol, Jessica je diskretno uklonila malu stolicu koja je bila napravljena za šestogodišnjeg Victora, vojvodinog mrtvog sina. I pokraj svih godina obuke kod Bene Gesserita, Jessica nije uspijevala probiti se kroz Letovu patnju, i srce ju je boljelo zbog toga. Imala mu je toliko toga za reüi, samo kada bi je htio saslušati. Na nasuprotnim stranama dugaþkog stola sjedili su Mentat Thufir Hawat i krijumþar s ožiljkom Gurney Halleck. Gurney, koji je obiþno uspijevao razveseliti skup pjesmom i svirkom na balisetu, sada je bio zaokupljen pripremama za tajno putovanje na Ix na koje su on i Thufir uskoro namjeravali krenuti s ciljem da pronaÿu eventualne slabosti u obrani Tleilaxa. Thufirov um, koji je radio poput raþunala, moüi üe napraviti na stotine planova u trenutku, zbog þega je bilo od velike važnosti da i on krene u ovu misiju. Gurney je bio spretan kada je trebalo uüi tamo gdje mu nije bilo mjesto i pobjeüi kada prigusti. Ta dvojica bi mogla obaviti ono što nikome drugom nije pošlo za rukom... “Popit üu još malo kaladanskog bijelog”, reþe Majstor Maþevanja Duncan Idaho, podigavši pehar. Sluga je istog þasa pohitao prema njemu s bocom skupog domaüeg vina i Duncan je mirno držao pehar dok je iz boce istjecala zlatasta tekuüina. Davši slugi znak rukom da priþeka, ispio je vino na dušak i ponovo ispružio pehar. U neugodnoj tišini, Leto je zurio prema drvenim ulaznim vratima... kao da þeka ili predviÿa još neþiji dolazak. Oþi su mu bile poput komadiüa leda boje dima. Eksplozija nebeskog flipera, brod u plamenu... Rhombur izmrcvaren i izgorio, mali Victor ubijen.... A poslije svega je još saznao da je sve to izazvala njegova ljubomorna priležnica Kailea, Victorova roÿena majka, koja se bacila s visoke kule Zamka Caladan ne mogavši podnijeti neizrecivu sramotu i bol...

Iz kuhinje se pojavila kuharica, ponosno noseüi poslužavnik. “Naše najbolje jelo, gospodaru moj vojvodo. Spremljeno vama u þast.” Bila je to debela parariba umotana u hruskavo aromatiþno lišüe. Bodljikave granþice ružmarina bile su zataknute u nabore ružiþastog mesa; grimizno-plave borovnice krasile su poslužavnik poput dragulja. Iako je poslužila Letu najbolji dio filea, on nije ni podigao vilicu. Nastavio je promatrati vrata, þekati. Zaþuvši zvuk koraka i zujanje motora, Leto je konaþno ustao. Na licu su mu se ogledali zabrinutost i išþekivanje. Neupadljiva Benegesseritkinja Tessia žurno uÿe u dvoranu za bankete. Prešla je pogledom preko prostorije, odmjerila stolice i dio kamenog poda s koga je bio uklonjen tepih i klimnula s odobravanjem. “Zadivljujuüe napreduje, moj vojvodo, ali moramo biti strpljivi.” “On je dovoljno strpljiv za sve nas”, odgovori Leto, i na njegovom licu se javi traþak nade. Sa sraþunatom preciznošüu koja je podrazumijevala trzanje elektrofluidnih mišiüa, povlaþenje niti siga žice i mikrofiberskih Živaca, princ Rhombur Vernius posrüXüi uÿe u dvoranu za bankete. Njegovo unakaženo lice, koje je predstavljalo mješavinu umjetne i prirodne kože, izražavalo je krajnju usredotoþenost. Sjajne kapljice znoja orosile su mu voštano þelo. Na sebi je imao kratku, široku odoru; zavratku se presijavala grimizno-bakrena zavojnica, ponosni simbol pale Kuüe Vernius. Tessia pohita prema njemu, ali Rhomur podiže prst od uglancanog metala i polimera, davši joj znak da üe nastaviti sam. U eksploziji nebeskog klipera njegovo tijelo je bilo pretvoreno u gomilu mesa, udovi su mu izgorjeli kao i polovina lica, a veüina organa bila je uništena. Ipak je ostao u životu, ugarak negdašnjeg jarkog plamena. Od njega je takoreüi ostao samo putnik na mehaniþkom vozilu u þovjeþjem obliku. “Kreüem se što najbrže mogu, Leto.” “Ne žuri.” Letovo srce brže zakuca kada je ugledao svog hrabrog prijatelja. Njih dvojica su zajedno ribarili, igrali razne igre, banþili i radili planove za predstojeüa desetljeüa. “Ne bih volio da padneš i polomiš nešto - mislim na stol.” “Vrlo smiješno, zaista.” Leto se sjetio koliko su hulje Tleilaxi željeli genetske uzorke Atreida i Verniusa; þak su pokušali ucjeniti vojvodu u trenutku kada ga je razdirao najveüi bol. Iznijeli su Letu, koji je patio, vražju ponudu: da üe u zamjenu za unakaženo, ali još živo djelo njegovog najboljeg prijatelja Rhombura, uzgojiti golu — klona iz mrtvih stanica malog Victora. Njihova mržnja prema Kuüi Atreida bila je duboka - a još dublja prema Kuüi Vernius, koju su zbacili s prijestolja na Ixu. Tleilaxi su željeli pristup þistoj DNK Atreida i Verniusa. Da su se doþepali Victorovog i Rhomburovog tijela, mogli su stvoriti bezbroj gola, klonova, ubojica, dvojnika. Leto je, meÿutim, odbio njihovu ponudu. Unajmio je Suk lijeþnika Wellingtona Yueha, struþnjaka za zamjenu organskih udova. “Hvala vam svima što ste priredili ovu veþeru u moju þast.” Rhombur je prešao pogledom preko poslužavnika i zdjela rasporeÿenih po stolu. “Oprostite ako se hrana ohladila.” Leto mu je oÿ srca zapljeskao. Toplo se osmjehujuüi, pridružiše mu se i Duncan i Jessica. Jessica je zahvaljujuüi svojoj istanþanoj sposobnosti zapažanja primijetila da vojvoda jedva zadržava suze. Doktor Yueh, nezdrave boje lica, išao je pokraj svog pacijenta, prateüi oþitavanja, prouþavajuüi ploþu s podacima u koju su stizali impulsi iz Rhomburovih kibernetskih sustava.

Uredan lijeþnik napuþio je plaviþaste usne kao pupoljak. “Odliþno. Funkcionirate prema planu, premda još treba malo podesiti nekoliko komponenti.” Obišao je oko Rhombura poput detektiva dok je princ-kiborg napredovao sporim, pažljivim koracima. Tessia izvuþe stolicu za Rhombura. Njegove sintetiþke noge bile su snažne, ali bez imalo gracioznosti. Šake su mu sliþile na oklopljene rukavice; ruke su mu visile poput vesala na struju. Rhombur se osmjehnuo kada je ugledao veliku ribu koju im je kuharica poslužila. “Divno miriše.” Okrenuo je glavu, lagano ukrug kao da je na kugliþnim ležajevima. “Da li bih mogao pojesti malo ribe, dr, Yueh?” Suk lijeþnik pogladi svoje dugaþke brkove. “Samo probajte. Vaš sustav za probavu još nije razraÿen.” Rhombur okrene glavu prema Letu "Izgleda da üu još izvjesno vrijeme jesti više energetskih stanica nego deserta.” Spustio se na stolicu te i ostali konaþno posjedaše. Leto podiže þašu s vinom, pokušavajuüi smisliti zdravicu, ali mu lice ponovo poprimi paüeniþki izraz i on samo otpi gutljaj. “Jako mi je žao što ti se ovo dogodilo, Rhombure. Ove... mehaniþke zamjene... su najbolje što sam mogao uþiniti.” Rhomburovo unakaženo lice se ozari zahvalnošüu, ali se vidjelo da su ga Letove rijeþi i iznervirale. “Žarkog mu pakla, Leto, prestani se ispriþavati! Ako nastaviš svaljivati svu krivnju na sebe, Kuüa Atreida üe još godinama patiti, i mi üemo svi izluditi.” Podigao je mehaniþku ruku, okrenuo Šaku u zglobu i zagledao se u nju. “Ovo i nije tako loše. Zapravo je veliþanstveno. Dr. Yueh je genij, znaš. Trebao bi ga zadržati što duže.” Suk lijeþnik se poþeo premještati s noge na nogu pokušavajuüi sakriti koliko mu godi kompliment. “Nemoj zaboraviti da ja dolazim s Ixa i da znam cijeniti tehnološka þuda”, primijeti Rhombur. “Sada sam ja živi primjer. Ako postoji osoba koja je pogodnija za prilagodbu na ovu novu situaciju od mene, volio bih je upoznati.” Godinama je prognani princ Rhombur kupovao vrijeme, slao minimalnu pomoü pokretu otpora na svom razorenom rodnom svijetu, ukljuþujuüi i eksplozivne hostije i vojne zalihe koje mu je osiguravao vojvoda Leto. Posljednjih nekoliko mjeseci, Rhombur je ojaþao i fiziþki i mentalno. Iako je od njega ostao samo djeliüþovjeka, svakodnevno je govorio da Ix treba vratiti, tako da su ga ponekad vojvoda Leto, pa þak i njegova priležnica Tessia, morali smirivati. Leto je na kraju pristao poslati Gurneya i Thufira, pronašavši u tome i vlastiti cilj. Konaþno je odluþio uþiniti nešto dobro poslije svih tragedija koje je proživio. Više se nije postavljalo pitanje da li mogu izvesti napad; veü kada i kako. Tessia progovori ne skreüXüi pogled. “Ne podcjenjujte Rhomburovu snagu. Vi najbolje znate da se þovjek mora prilagoÿavati da bi preživio.” Jessici nije promakao pogled obožavanja na priležnicinom licu. Tessia i Rhombur su proveli nekoliko godina zajedno na Caladanu, i za to vrijeme ga je ona poticala da pomaže borce za slobodu na Ixu, kako bi jednog dana vratio svoj plemiüki status. Tessia je ostala uz njega i u najgorim trenucima, þak i poslije eksplozije. Kada je došao svijesti, Rhombur je izjavio: “Iznenaÿen sam što si ostala.” “Ostat üu sve dok ti budem bila potrebna.” Tessia je bila vihor koji je puhao u njegova jedra, nadgledala je preureÿivanje njegovih soba u Zamku i pripremala pomagala. Najveüi dio vremena Tessia mu je pomagala da ojaþa. “Kada se princ Rhombur bude bolje osjeüao”, objavila je ona, “povest üe ixijanski narod u pobjedu.” Jessica nije znala je li ta smeÿokosa žena slijedila svoje srce ili se držala nepoznatih uputa koje joj je tajno dalo Sestrinstvo.

I Jessica je dobivala stroge zapovjedi oÿ svoje uþiteljice i mentorice, ýasne Majke Gaius Helen Mohiam. Jessica je slušala Mohiam od roÿenja, slijedila je njene upute, uþila od te starice. Sestrinstvo je sada željelo spojiti vojvodinu genetiku s njenom. Jessici je izriþito bilo nareÿeno da zavede Leta i zaþne s Atreidom küer. Kada su je poþeli obuzimati nepoznati i zabranjeni osjeüaji ljubavi prema ovom tamnokosom i üudljivom vojvodi, Jessica se pobunila i nikako nije htjela zatrudnjeti. A poslije Victorove smrti i Letovog zapadanja u depresiju koja je prijetila da ga uništi, dopustila je sebi da zaþne sina, protiv svih zapovjedi. Mohiam üe se osjeüati izdana i bit üe krajnje razoþarana. Ali Jessica može kasnije roditi küerku, zar ne? Sjedeüi na ojaþanoj stolici, Rhombur je savio lijevu ruku i oprezno gurnuo ukruüene prste u džep kratke odore. Pažljivo je naciljao prstima i pokušao nešto uhvatiti. Konaþno je uspio sklopiti prste oko komadiüa papira, koji je zatim teškom mukom razvio. “Da li ste vidjeli kako dobro rade motori za kontrolu pokreta?” upitao je Yueh. “Bolje nego što sam oþekivao. Vježbali ste, Rhombure? ” “Bez prestanka.” Princ podiže papir. “Svakog dana prisjetim se još po neþeg. Ovo je najbolja skica nekoliko skrivenih ulaznih tunela kuji vode u unutrašnjost Ixa koju sam uspio napraviti. Može biti od koristi Gurneyu i Thufiru.” “Pokazalo se da su ostali putevi opasni”, primijeti Mentat. Desetljeüima su se veü uhode pokušavale probiti kroz obranu Tleilaxa. Nekolicina atreidskih infiltrators uspjela je uüi, ali se nikada nisu vratili. Ostali uopüe nisu ni uspjeli uüi u taj podzemni svijet. Ali Rhombur, sin erla Dominica Verniusa, uložio je veliki trud da se prisjeti položaja tajnih sigurnosnih sustava i skrivenih ulaza u grad-špilju. Tijekom svog dugog prinudnog oporavka, poþeo se prisjeüati zamagljenih pojedinosti za koje je vjerovao da ih je odavno zaboravio, pojedinosti koje bi mogle biti od velikog znaþaja pri prodiranju u neprijateljsko utvrÿenje. Usredotoþivši svu pažnju na svoj obrok, Rhombur je vilicom zahvatio veliki komad pararibe. Primijetivši neodobravajuüi pogled dr. Yueha, vratio ga je na tanjur i odsjekao manji komad. Leto je zurio u svoj smrknuti odraz u uglanþanom zidu od plavog opsidijana. “Poput vukova spremnih da napadnu svakog þlana koji pokaže bilo kakvu slabost, pojedine plemiüke obitelji þekaju da pogriješim. Harkonneni, na primjer.” Poslije nesreüe u kojoj je uništen nebeski kliper, ogrubjeli vojvoda Leto više nije Šutke podnosio nepravdu. 1 njemu je bilo stalo izvršiti promjene na Ixu isto kao i Rhomburu. “Moramo pokazati ýitavom Carstvu da Kuüa Atreida nikada nije bila jaþa.”

4. Kada pokušamo prikriti svoje najdublje porive, cijelo naše biüe poþinje vikati izdaja. — Uþenje Bene Gesserita * * * Gospi Anirul je bilo teško gledati kako Istinozborka Lobia umire na pletenom jastuku u svom bijednom apartmanu. Ah, prijateljice moja, zaslužuješ mnogo više od ovoga. Stara Sestra je tijekom posljednjih godina jako oslabila, ali je tvrdoglavo nastavljala živjeti. Umjesto da se vrati u poznate dvorane Škole Majki na Wallachu IX, što je bilo njeno pravo, Lobia je uporno zahtijevala da nastavi obavljati svoje dužnosti za Zlatno Lavlje Prijestolje. Njen veliþanstveni um, koji je ona smatrala “najdragocjenijom stvari koju je imala”, i dalje je bio oštar. Kao carska Istinozborka, Lobia je vjerno razotkrivala laži i prevare izgovorene u prisustvu Shaddama IV premda joj je Car rijetko odavao priznanje zbog toga. Sada je ova žena, koja je sve više kopnila, pogledala Anirul koja je stajala obasjana aureolom svjetlosti iz sjajnih kugli i na þijem su zaklonjenom licu sijale suze. Ova stara Sestra bila je njena najintimnija poznanica u ogromnoj palaþi, a ne samo još jedna Benegesseritkinja. Bila je izvanredna osoba s kojom je mogla razmijeniti misli i tajne. A sada je umirala. “Ozdravit üete, majko Lobia”, reþe Anirul. Zidovi od plaskamena u ovoj nezagrijanoj sobi zadržavali su hladnoüu koja se uvlaþila u kosti. “ýini mi se da ste sve jaþi.” Stariþin odgovor ju je podsjetio na šuštanje suhog lišüa. “Nikad ne laži jednoj Istinozborki... a posebno ne Carevoj Istinozborki.” ýesto joj je upuüivala taj prijekor. Lobijine reumatiþne oþi veselo zaigraše, iako je teško disala. “Zar ništa nisi od mene nauþila?” “Nauþila sam da ste tvrdoglavi, prijateljice moja. Zašto mi ne dopustite da pozovem Medicinske Sestre. Yohsa se može pobrinuti za vašu bolest.” “Sestrinstvu više nisam potrebna živa, dijete, ma koliko ti to željela. Moram !i te izgrditi zbog tih osjeüaja ili nas obje poštedjeti nelagodnosti?” Lobia se zakašlje, a zatim proÿe kroz smirujuüi režim Bindu obustave, dvaput duboko udahne i završi obred. Nastavila je ujednaþeno disati, kao da je ponovo mlada i ne brine o smrtnosti. “Nije nam dano da živimo zauvijek, premda to može izgledati tako, jer imamo Druga Sjeüanja.” “Mislim da uživate izazivati me, Majko Lobia.” ýesto su zajedno plivale u kanalima ispod Palaþe; igrale su ozbiljne strateške igre, satima zurile jedna u drugu, pobjeÿivale jedna drugu za koju minutu. Anirul je nije željela pustiti. Iako je stara Istinozborka živjela u raskošnoj carskoj palaþi, na zidovima njenih soba nije bilo nikakvih ukrasa, niti tepiha na podovima od tvrdog drveta. Lobia je skinula postojeüe luksuzne slike, mekane uvezene tepihe i prizmatiþne kapke za prozore. “Dotiþne pogodnosti slabe um”, rekla je Anirul. “Osobni predmeti predstavljaju uzaludno trošenje vremena i energije.” “Nije li upravo ljudski um stvorio taj luksuz?” odgovorila joj je pitanjem Anirul. “Superiorni ljudski umovi stvaraju veliþanstvene stvari, ali zatucani ljudi žude za njima radi sebe samih. Ja ne volim biti zatucana.” Kako üe mi samo nedostajati ti razgovori kada nje više ne bude... Anirul se s nezamislivom tugom zapitala da li je Car uopüe primijetio stariþino odsustvo. Veü desetljeüima je Lobia bila najbolja Istinozborka, sposobna da uoþi prvu pojavu

znoja na koži, i najmanje naginjanje glave, izvijanje usana, promjenu u boji glasa i mnogo više od toga. I dalje ležeüi nepomiþno na tvrdom madracu, Lobia iznenada otvori oþi. “Došao je trenutak.” Strah je zapalio Anirulino srce poput užarenog ugljena. Neüu se uplašiti. Strah je ubojica uma. Strah je mala smrt koja donosi potpuno uništenje. Prošaptala je: “Razumijem, Majko Lobia. Spremna sam vam pomoüi.” Suoþit üu se sa svojim strahom. Dopustit üu mu da prijeÿe preko mene i kroz mene. Trudeüi se da ne zaplaþe i primoravajuüi sebe da se ponaša kako dolikuje jednoj pravoj Benegesseritkinji, Anirul se nagnula naprijed i prislonila svoje þelo uz suhu kožu sljepooþnice stare Istinozborke, kao kada se naginjala nad prostiraþem za molitvu. Trebalo je obaviti još jedan vrlo važan zadatak prije nego što Lobia dopusti sebi da premine. Anirul nije željela izgubiti staricu s kojom je vodila tako lijepe razgovore i koja joj je bila jedina prijateljica u Palaþi u kojoj je živjela tako usamljena. Ali nije se morala odreüi društva Istinozborke. Bar ne u potpunosti. “Podijelite sa mnom, Lobia. Ima dovoljno mjesta za sva vaša sjeüanja.” Duboko u svojoj svijesti, Anirul je osjetila uzbuÿenje i buku koju je pravilo tamošnje mnoštvo - Drugo Sjeüanje, genetski zabilježena iskustva svih njenih pretkinja. Kako je bila Kwisatz Majka, Anirulin mozak je bio posebno osjetljiv za pradavne misli i živote od prije mnogo naraštaja. Uskoro üe se svima njima pridružiti i Lobia. Na svom þelu je osjeüala sve slabiji stariþin puls. Otkucaji srca su se ujednaþili, njihovi umovi se otvorili... i otjecanje je otpoþelo, kao kada bujica nahrupi kroz otvorenu branu. Lobia je presipavala svoj život u Anirul, prebacujuüi sjeüanja, svoju osobnost, sve podatke do kojih je došla tijekom svog dugog života. Jednog dana üe i Anirul prenijeti dotiþne informacije nekoj drugoj, mlaÿoj Sestri. Na ovaj naþin se zajedniþko sjeüanje Sestrinstva uveüavalo i potencijalno bilo dostupno svim þlanicama reda Bene Gesserit. Kada je iz nje istekao sav život, od Lobije je ostala samo prazna ljuštura. Sada je stariþina knjiga sjeüanja živjela u Anirul, meÿu svim ostalim glasovima. Kada doÿe trenutak, Kwisatz Majka üe moüi prizvati sjeüanje na Lobiju, i one üe ponovo zajedno provoditi vrijeme... Kada je zaþula neþiji tihi glas, Anirul je skrenula pogled u stranu i istog þasa prikrila sve osjeüaje. Nije smjela dopustiti da bilo koja druga sestra makar nazre njenu slabost, þak ni u trenutku velikog bola. Na vratima je stajala lijepa, mlada akilotkinja. “Važan posjetitelj, moja gospo. Molim vas da poÿete sa mnom.” I samu Anirul je iznenadila smirenost s kojom je rekla. “Sestra Lobija je mrtva. Moramo obavijestiti Vrhovnu Majku da üe Caru biti potrebna nova Istinozborka.” Uputivši još jedan kratak i tužan pogled starici koja je ležala hladna i prazna na tvrdom ležaju, Anirul se udaljila gotovo neþujnim korakom. Lijepa akilotkinja ju je zapanjeno pogledala, a onda primila vijest k znanju. Odvela je Anirul do elegantnog privatnog salona u kome ju je þekala ýasna Majka Mohiam, žena upalih obraza i posijedjele kose. Mohiam je na sebi imala crnu aba odoru, tradicionalnu konzervativnu halju Sestrinstva. Prije nego što je Mohiam stigla bilo što reüi, Anirul ju je kratko i bezosjeüajno obavijestila o Lobijinoj smrti. Druga ýasna Majka nije bila iznenaÿena. “I ja donosim dugo Rþekivane vijesti, gospo Anirul. Vjerujem da üe vam posebno prijati na ovaj tužan dan.” Govorila je drevnim, zaboravljenim jezikom koji nijedan uhoda nije mogao razumjeti. “Jessica je konaþno zatrudnjela s vojvodom Letom Atreidom.”

“Kao što joj je bilo naloženo.” Anirulino lice se malo razvedrilo, i ona se uhvatila za taj novi život kao za slamku. Poslije cijelog tisuüljeüa pomnog planiranja, najvažniji planovi Bene Gesserita uskoro üe uroditi plodom. Küerka koju Jessica nosi u svojoj utrobi postat üe majka dugo oþekivane nagrade, Kwisatz Haderacha, mesije pod nadzorom Sestrinstva. “Možda ovo nije baš tako crn dan.”

5. Da je svako živo ljudsko biüe bilo u stanju predviÿati, dotiþna moþ bi postala beznaþajna. Jer na što bi se u tom sluþaju mogla primijeniti? — Norma Cenva, Filozofski kalkulus, pradavni cehovski zapisi, privatna Rossakova zbirka * * * Ljudska nastamba na planetu ývorište potjeþe još iz vremena prije osnivanja Svemirskog Ceha; osnovao ju je legendarni patriot i trgovaþki magnat Aurelius Venport. Mnogo stoljeüa poslije Butlerijanskog Džihada, u vrijeme kada je Ceh, koji je još bio u povoju, tragao za svijetom koji bi mogao primiti njihove ogromne astrobrodove, otkriveno je ývorište s nepreglednim ravnicama i malim brojem stanovnika. Savršeno je odgovaralo potrebama Ceha. Sada je taj svijet bio prekriven cehovskim sletištima, pogonima za popravke, ogromnim prostorima za održavanje, i na njemu se nalazila dobro þuvana škola za tajanstvene Navigatore. Kormilar D’murr, za koga se više nije moglo reüi da je u potpunosti ljudsko biüe, plivao je u zapeþDüenom spremniku sa zaþinskim plinom i gledao ývorište oþima svoga uma. Snažan cimetni miris þistog melangea prodirao mu je kroz kožu, pluüa, um. Ništa nije mirisalo slade od toga. Njegovu oklopljenu sobu nosio je u svom mehaniþkom zagrljaju avionkontejner koji je neþujno jurio iznad obzora prema novom asirobrodu na koji je bio premješten. D’murr je živio za to da nabire svemir i prevaljuje zvjezdane sustave u treptaju oka. To je bio najmanji dio onoga što je on razumio, sada kada je evoluirao u nešto mnogo više nego što je prvobitno bio. Zdepasti avionkontejner prešao je preko širokog polja na kome su poþivali prizemljeni astrobrodovi - kilometri i kilometri þudovišnih brodova na kojima je poþivala trgovina u Carstvu. Ponos je bio primitivan ljudski osjeüaj, ali D’murr je i dalje s ponosom razmišljao o svome mjestu u svemiru. Promatrao je glavno dvorište i pregradke za održavanje u kojima je obavljan servis brodova i njihovo poboljšavanje. Trup jedne ogromne letjelice popriliþno je oštetila kiša asteroida; na njemu je umro jedan stari Navigator. D’murr se na trenutak rastužio, to je bila još jedna zaostavština iz vremena kada je bio samo ixijanski djeþak. Jednoga dana, ako usredotoþi svoj prošireni um, nestat üe þak i taj ostatak njegovog negdašnjeg biüa. Ispred njega su se nalazili uredni bijeli markeri Navigatorskog Polja posveüenog palim Navigatorima. Par markera bio je svjetliji i noviji od ostalih. Postavljeni su nedavno, kada su umrla dvojica Pilota koji su se dobrovoljno prijavili za sudjelovanje u projektu trenutne komunikacije nazvanom Cehveza, zbog koje su morali biti podešeni. Projekt se temeljio na naþelima D’murrovog stupanja u vezu na daljinu s bratom blizancem C’tairom. Ali projekt je propao. Poslije samo nekoliko uspješnih uporaba, mentalno povezani Navigatori su zapali u moždanu obamrlost. Ceh je prekinuo daljnja istraživanja vezana za Cehvezu, unatoþ ogromnom potencijalnom profitu: Navigatori su bili pretalentirani i preskupi da bi se izlagali takvim opasnostima. Avionkontejner se spustio na kraj memorijalnog polja, u blizini osnovice Proroþišta

Beskonaþnosti. Uz buku mlaznica uskovitlao se zrak. Ogromna kugla od prozirnog plaza sadržala je zlatne vrtloge i pruge, nebule zvijezda koje su se stalno mijenjale i bez prestanka kretale. Aktivnost se pojaþala kada je jedan Cehovac u odori izveo D’murrov spremnik iz transportne letjelice. Bio je obiþaj da se prije svakog stupanja na dužnost, Navigator “priþesti” u Proroþištu, kako bi poboljšao i istanþao svoje sposobnosti predviÿanja. To iskustvo, sliþno samom putovanju kroz slavu nabranog svemira, spajalo ga je s tajanstvenim porijeklom Ceha. Kada je zatvorio svoje oþice, D’murr je osjetio kako Proroþište Vjeþnosti ispunjava sva njegova osjetila, kako se njegov um otvara u valovima dok mu sve moguünosti nisu postale Rþigledne. Osjetio je kako nad njim bdije još jedno prisustvo, poput umnog þuvara samog Ceha, i to ga je uspokojilo. Voÿen prastarim i moünim proroþištem, D’murrov um je iskusio prošlost i buduünost vremena i prostora, sve što je bilo lijepo u stvaranju, sve što je bilo savršeno. Imao je dojam da se zaþinski plin u njegovom spremniku širio sve dok nije obuhvatio mutirana lica tisuüe Navigatora. Slike su se poigravale i mijenjale, od Navigatora je postajalo ljudsko biüe, naprijed natrag. Ugledao je neku ženu. Njeno tijelo se mijenjalo i atrofiralo dok od nje nije ostao tek ogoljen, ogromni mozak... Slike su u Proroþištu izblijedjele, ostavivši mu samo zloslutni osjeüaj ispraznosti. Držeüi Rþi i dalje zatvorene, vidio je samo uskovitlanu nebulu unutar kugle od prozirnog plaza. Pandže letjelice kontejnera ponovo su šþepale njegov spremnik, podigle ga i ponijele prema astrobrodu koji je þekao. D’murr se našao u škripcu. Mnoge stvari je vidio kroz nabrani svemir, ali ne sve... ne dovoljno. U svemiru su na djelu bile moüne i nepredvidive sile, sile koje þak ni Proroþište Vjeþnosti nije moglo vidjeti. Obiþna ljudska biüa, pa ni moüne voÿe kao Shaddam IV nisu mogla shvatiti što su sve mogla osloboditi. Svemir je bilo opasno mjesto.

6. Melange je þudovište s mnogo ruku. Zaþin jednom rukom daje, a uzima svim ostalim. — Povjerljivi CHOAM-ov memorandum, namijenjen samo Caru * * * Bijela kola-kapsula jurila su duž traþnica u kompleksu povezanih podzemnih laboratorija. Jureüi pradavnom prugom, kola su se zatresla na trenutak prije nego što su nastavila dalje. Kroz prozirni pod od plaza, Glavni istraživaþ Hidar Fen Ajidica mogao je vidjeti nadvožnjake, transportere i tehniþke sustave koji su svojim udruženim radom omoguüavali obavljanje ove misije od najveüeg znaþaja. A sve to ja nadzirem. Iako se Car zavaravao da on upravlja napretkom ovdje na Xuttuhu, nekadašnjem Ixu, nije bilo važnijeg þovjeka od Ajidice. Na kraju üe svi politiþari i plemiþi, þak i kratkovidni predstavnici njegove vlastite rase Tleilaxa, poþeti to uviÿati. Ali tada üe veü biti prekasno i nitko neüe moüi sprijeþiti neminovnu pobjedu Glavnog Istraživaþa. Njegova kola-kapsula kloparala su prema istraživaþkom paviljonu koji je bio pod jakom stražom. Prije nego što je njegov narod porobio ovaj planet, napredna ixijanska industrija donosila je veliku dobit Kuüi Vernius. Sada su laboratoriji i radionice bili još bolje iskorišteni u slavu Boga i prevlasti izabrane tleilaxaske rase. Danas, meÿutim, morao se suoþiti s drukþijim iskušenjima. Ajidica se nije uopüe veselio još jednom susretu s grofom Fenringom, carskim ministrom za zaþin, ali bar mu je imao priopüiti dobre vijesti - dovoljno dobre da zadrži na uzdi carske trupe Sardaukara. Posljednjih nekoliko mjeseci, nadgledao je bezbroj iscrpnih testiranja umjetnog zaþina - obavljene su paralelne analize kako bi se usporedio uþinak melangea i amala do najsitnijih pojedinosti. Dobro þuvana tajna obrednog korištenja melangea od strane Sestrinstva Bene Gesserit, razotkrivena je igrom sluþaja, kada mu je jedna od vještica-uhoda, neoþekivano pala u šake. Sada je ta zarobljenica, koja se predstavljala kao Miral Alechem, služila višoj svrhi. Kola-kapsula koja su brujala naglo su se zaustavila kod paviljona i Ajidica izaÿe na besprijekorno bijelu platformu. Fenring je sigurno veü stigao, a on nije volio þekati. Ajidica je pohitao prema liftu-cijevi koja ga je spustila do glavne razine paviljona - ali okrugla vrata se nisu otvorila. Iznerviran, pritisnuo je alarm za sluþaj nužde i povikao u kommikrofon: “Izvucite me odavde i to odmah. Imam puno posla!” Ova lift-cijev izraÿena je prema ixijanskom nacrtu, ali jednostavna vrata nisu se htjela otvoriti. Što može biti posrijedi? Previše stvari se poþelo raspadati u ovim nazovi nevjerojatnim istraživaþkim pogonima. Je li u pitanju sabotaža onih upornih pobunjenika bez lica? Ili samo loše održavanje? ýuo je ljude kako priþaju ispred zaglavljenih vrata i udaraju alatima po njima. Ajidici je odavno poþeo smetati zatvoren prostor i bilo mu je mrsko što mora živjeti pod zemljom. Sada je imao dojam da se miomirisni zrak zgušnjava oko njega. Prošaputao je katehizam Velikog Uvjerenja i ponižno zamolio Boga za siguran prolaz. Izvadio je epruvetu iz džepa, izvadio dva romboida odvratnog ukusa i progutao ih. Zašto im je potrebno toliko vremena? Pokušavajuüi se smiriti, Ajidica je preispitivao plan koji je stavio u pogon. Od poþetka

ovog projekta prije nekoliko desetljeüa, bio je u vezi s malom vojnom jedinicom Tleilaxa koji üe mu služiti nakon što pobjegne sa svetim axelotl spremnicima. U najudaljenijem djelu Carstva, pod zaštitom smrtonosnih Lice-Igraþa, utemeljit üe vlastiti tleilaxaški režim koji üe ispravno tumaþiti Veliko Uvjerenje. Veü je obavio sve pripreme da prikrije svoj trag, trag pratnje sastavljene od Lice-Igraþa i tajne amala na dalekodometnoj fregati. Nakon što pobjegne, aktivirat üe bombu koja üe uništiti þitav ovaj kompleks laboratorija; u toj velikoj eksploziji nastradat üe i polovina grada. On üe biti jako daleko prije nego što se prašina slegne. Sa svog sigurnog planeta, Ajidica üe poduzeti korake kako bi uþvrstio moü i prikupio vojnu silu koja üe ga zaštititi od carskih represalija. Sam üe nadzirati jeftino snabdijevanje umjetnim melangeom, jer melange je od životne važnosti za sve. Onaj tko nadzire zaþin nadzire svemir. Ajidica bi na kraju još i mogao zasjesti na Zlatno Lavlje Prijestolje. Ali prvo mora izaüi iz ovog pokvarenog lifta. Konaþno, uz mnogo lupnjave i glasnih povika, vrata lifta-cijevi se uz Škripu otvoriše i dva pomoünika se zabuljiše u njega. “Jeste li dobro, Gospodaru?” Iza njih je stajao grof Fenring na þijem licu se vidjelo da ga sve ovo jako zabavlja. Iako nije bio visok, Tleilaxi se nisu mogli mjeriti s njim. “Mala nevolja, hmmm-ah?” Isprsivši se, Ajidica se progura iz cijevi, odgurnuvši u stranu uskomešane podreÿene. “Poÿite sa mnom, grofe Fenring.” Glavni Istraživaþ je poveo ministra za zaþin u poznatu sobu za demonstracije, jednu ogromnu sobu sa zidovima, podom i stropom od bijelog glatkog plaza. U sobi su se nalazili instrumenti i posude kao i jedan crveni stol prekriven prozirnom kupolom. “Hmmm, ponovo üete mi pokazati pustinjskog crva? Nadam se da je i ovaj mali i da nije bolestan kao prethodni?” Ajidica je izvadio boþicu od plaza s naranþastim ekstraktom i gurnuo je Fenringu pod nos. “Posljednja proizvodnja amala. Miriše kao melange, slažete li se?” Fenring nabra nos kada je udahnuo. Ne saþekavši odgovor, Ajidica pritisne dugme pri osnovi kupole. Zamagljeni plaz se razbistri, otkrivši uzburkani pijesak koji je napola prekrivao pješþanog crva od jednoga metra. “Kada je dopremljen s Arrakisa?” upita Fenring. “Ovog smo prokrijumþarili prije jedanaest dana. Crvi uvijek umiru þim ih odvoje od njihovog doma, ali ovaj bi trebalo poživjeti još mjesec, možda i dva.” Ajidica izlije naranþastu tekuüinu u posudu na vrhu kupole. Posuda se spusti, ukopa u pijesak i nagne prema crvu. Stvorenje veliþine zmije sklizne prema amalu, otvori okrugla usta i otkrije kristalne zubiüe koji su se protezali duboko u grlo. Iznenadnom i divljom kretnjom, stvorenje se bacilo na naranþastu tvar i progutalo je zajedno s posudom. Kada je susreo Fenringov upitni pogled, Ajidica primijeti: “Kao da je u pitanju pravi melange.” “Ali crvi i dalje umiru, zar ne?” Ministar za zaþin je ipak bio skeptiþan. “Umiru bilo da im damo amal ili melange. Svejedno je. Oni jednostavno ne mogu živjeti izvan pustinje u kojoj su se rodili.” “Shvaüam. Volio bih odnijeti uzorak Caru. Pripremite ga.” Ajidica mu je odgovorio popustljivo: “Amal je biološka tvar, opasan je ako se njime ne rukuje kako treba. Konaþni proizvod üe biti siguran tek poslije dodavanja stabilizirajuüe tvari.” “Dodajte je onda, hmm. Saþekat üu ovdje dok to ne uþinite.” Glavni Istraživaþ odmahne glavom. “Upravo testiramo izvjestan broj takvih tvari. Melange je krajnje složena tvar, ali uspjeh je siguran. Vratite se kada vas budem pozvao.”

“Ne pozivate vi mene. Ja izvještaje podnosim samo Caru.” Pogledavši ga kroz teške kapke, Ajidica mu arogantno odgovori: “Onda mu podnesite izvještaj o onome što sam vam rekao. Nema osobe koja bi mogla uoþiti razliku izmeÿu amala i originalnog melangea.” Kada je primijetio Fenringovu reakciju, u sebi se nasmijao. “Stabilizirajuüa tvar” je bila varka. Ni Car ni Ajidicini nesposobni nadreÿeni meÿu Tleilaxima nikada neüe dobiti pravi amal. Umjesto toga, Glavni Istraživaþüe pobjeüi i sve ponijeti sa sobom, ne ostavivši nikakav trag o stvarnoj zaista moünoj zamjeni, koju je on nazvao ajidamal. Uspio je prevariti pješþanog crva s Arrakisa; koje bi ispitivanje moglo biti uvjerljivije od toga? Fenring reþe: “Nemojte zaboraviti da sam ja uvjerio Elrooda da zapoþne ovaj projekt, hmmmm. Zbog toga osjeüam ogromnu odgovornost.” Koraþao je po maloj prostoriji. “Pretpostavljam da ste testirali Svemirski Ceh? Moramo znati da li Navigatori mogu koristiti vaš umjetni melange u predviÿanjima sigurnih putova kroz nabrani svemir.” Ajidica nije znao što da odgovori. Ovo pitanje nije oþekivao. “Oþigledno niste? Mm-mm-m. Jesam li pogodio živac?” “Budite uvjereni da ni Navigatori neüe osjetiti razliku.” Ajidica dodirne dugme kako bi se zamaglila kupola pod kojom je boravio crv. Fenring je odluþio iskoristiti prednost. “Posljednji test üe se sastojati u tome da se navigatorski spremnik napuni amalom, hmmm? Tek tada üemo moüi biti sigurni.” “Ali to ne možemo izvesti, gospodine.” Reþe Ajidica uzvrpoljivši se. “Ne možemo otvoreno zatražiti od Ceha suradnju, jer Projekt Amal mora ostati tajna.” Grofove oþi se zacakliše dok je kovao planove. “Jedan od vaših Lice-Igraþa mogao bi prodrijeti þak i kroz jako osiguranje Ceha. Da, hmmm-ah. Ja üu poüi s vašim Lice-Igraþem, kako bih bio siguran da je sve obavljeno kako treba.” Ajidica razmotri prijedlog. Ovaj carski þinovnik bio je u pravu. Štoviše, Lice-Igraþa bi mogao iskoristiti i u drugu svrhu... da se riješi ovog þovjeka koji je svuda gurao svoj nos. Nitko osim Ajidice nije znao da je on veü razaslao na stotine Lice-Igraþa odgojenih u spremnicima na strateške lokacije diljem Galaktike, prebacivši ih u dalekodometnim istraživaþkim letjelicama do podruþja koja se nisu nalazila na kartama. Mjenjaþi oblika su nastali prije mnogo stoljeüa, ali njihove moguünosti nisu bile dobro istražene. To üe se promijeniti. “Da, grofe Fenring. Mogu srediti da vas prati jedan Lice-Igraþ.” * * * Uz toliko ometanje, Ajidica je imao dojam da nikada neüe završiti posao. Skupina pretjerano marljivih politiþara stigla je iz svetoga grada Bandalonga s rodnog svijeta Bene Tleilaxa. Njihov voÿa, Gospodar Zaaf, bio je bahat þovjek s oþima glodavca kome su mala usta sve vrijeme bila izvijena prema gore. Ajidica se nije mogao odluþiti koga više prezire, Fenringa ili nesposobne predstavnike Tleilaxa. Imajuüi u vidu sposobnosti Bene Tleilaxa na polju znanosti, nije mogao shvatiti kako su Gospodar Zaaf i ostali voÿe iz vlade tako loše vodili politiku. Zaboravljali su ÿa im pripada najviše mjesto u svemiru i dopuštali su da ih gaze plemiüke obitelji. “Što ste rekli carskom ministru za zaþin?” upitao je Zaaf kada je stupio u Ajidicinu veliku kancelariju. “Želim podroban izvještaj o tome.” Ajidica je lupkao vrhovima prstiju po ploþi stola od ledenog plaza. Smuþilo mu se podnošenje raþuna neupuüenima. Uvijek su postavljali besmislena pitanja. Svanut üe i taj dan kada više neüu morati imati posla s idiotima. Kako je Ajidica u kratkim crtama opisao sastanak, Zaaf je s visoka objavio: “Sada i mi

želimo biti nazoþni vašem testiranju amala. Imamo pravo na to.” Iako je Zaaf bio njegov pretpostavljeni, Ajidica ga se nije bojao, jer nitko nije mogao njega zamjeniti u ovom projektu. “Trenutno je u tijeku na tisuüe pokusa. Želite li ih sve vidjeti? Koliko vam je još života preostalo, Gospodaru Zaafe?” “Pokažite nam najznaþajniji. Slažete li se, gospodo?” Zaaf odmjeri svoje pratitelje. Oni kimnuše u znak slaganja. “Pogledajte onda ovaj test.” Samouvjereno se smiješeüi, Ajidica izvadi boþicu tekuüeg ajidamala iz džepa i istrese je u usta. Kušao je tvar prvo jezikom, udahnuo cimetnu esenciju u sinuse i na kraju je progutao. Sada je zapravo prvi put uzeo ovoliku koliþinu u odjednom. Veü poslije nekoliko sekundi, ugodna toplina doprla mu je do utrobe i mozga, istovjetna iskustvima u kojima je uživao uzimajuüi pravi melange. Zahihotao se kada je vidio zaprepaštene izraze posjetitelja. “Kadim ovo veü ijednima”, slaže on, “bez ikakvih loših posljedica.” Bio je uvjeren da Bog neüe dopustiti da mu se bilo što loše dogodi. “Nema mjesta sumnji.” Politiþari TIeilaxa uzbuÿeno se raspriþaše, þestitajuüi jedan drugome kao da su imali udjela u ovom uspjehu. “Odliþno, Glavni Istraživaþu. Pobrinut üemo se da budete dobro nagraÿeni. Ali prvo moramo porazgovarati o jednoj vrlo važnoj stvari.” Ajidica je slušao Zaafa kupajuüi se u toplini koju je izazivao ajidamal. Bene Tleilax je još patio što je vojvoda Leto odbio njihovu sraþunatu ponudu da naprave golu od njegovog mrtvog sina Victora. Žudjeli su za osvetom zbog napada od prije nekoliko desetljeüa za koji su i dalje vjerovali da su ga izveli Atreidi, i bili su ljuti zbog upornog otpora Ixianaca ovdje na Xultuhu koji su štovali princa Rhombura Verniusa kao kakvog sveca. Zaaf se želio doþepati genetskih loza Verniusa i Atreida i iskoristi ih za tleilaxaške planove. S tim DNK od životnog znaþaja mogli bi proizvesti naroþite bolesti koje bi potpuno zbrisale Kuüu Atreida i Kuüu Vernius. Ako bi Tleilaxi, pak, poželjeli biti posebno osvetoljubivi, mogli bi þak napraviti i klonove Leta i Rhombura i javno ih muþiti i pogubiti - i to stalno iznova, samo ako bi poželjeli! Koliko Atreidi mogu podnijeti? ýak bi i drugi genetski materijal iz tih krvnih loza bio dovoljan za mnoge pokuse. Meÿutim, vojvoda je odbio i pokvario sve te planove. Zaafove rijeþi nisu dopirale do Ajidicinog krajnje usredotoþenog uma. Slušao je bez rijeþi, dopustivši Zaafu da razmatra svoje planove o uništenju Kuüe Atreida i Kuüe Vernius. Opisao je sjeüanja na rat u prašumama Beakkala, gdje su se prije gotovo jednog tisuüljeüa trupe Atreida i Verniusa borile rame uz rame kod legendarnog posljednjeg uporišta poznatog kao Senasarova Obrana. Nekolicina njihovih junaþkih predaka poþivala je u tamošnjoj kapeli u prašumi. Ajidica je umirao od dosade dok je Zaaf priþao dalje. “Dogovorili smo se s vladom Beakkalija da ih iskopamo i uzmemo uzorke stanica sa svih tijela koja tamo naÿemo. To baš nije idealna situacija, ali trebali bismo pribaviti dovoljno genetskog materijala za našu svrhu.” “Leto Atreid to nikako ne može sprijeþiti”, upadne u rijeþ jedan od njegovih pratitelja. “Na taj naþin üemo dobiti ono što želimo - savršenu osvetu.” Tleilaxi nikada nisu uzimali u obzir sve moguünosti. Ajidica se nudio ne pokazati gaÿenje. “Vojvoda üe pobjesniti kada otkrije što smjerate. Zar se ne plašite odmazde Atreida?” “Leto je skrhan bolom i potpuno je zanemario svoje dužnosti u Landsraadu.” Gospodar Zaaf bahato odgovori. “Njega se ne moramo bojali. Operacija je veü u tijeku, ali smo naišli na malu prepreku. Prvi Magistrat Beakkala je zatražio da mu debelo platimo. Ja... nadao sam se da bismo ga mogli isplatiti u amalu i pustiti ga da misli kako je dobio melange. Da li je vaša

zamjena dovoljno dobra da ih zavara?” Ajidica se nasmijao, veü sagledavajuüi nove moguünosti. “Svakako.” Upotrijebit üe jednu od ranih formula, dovoljno sliþnu da ih prevari, kako ne bi morao prosipati dragocjeni ajidamal. Beakkalinjani su ionako koristili melange samo kao dodatak hrani i piüu, tako da neüe primijetiti razliku. Bit üe to jednostavno... “Mogu proizvesti zaþina koliko god vam je potrebno.”

7. Tijekom svake vladavine dolazi do smjene plime i oseke. Isti sluþaj je i s vladavinom svakog Cara. — Princ Raphael Corrino, Rasprave o upravljanju * * * Shaddam IV je sjedio u mirisnom hladu ispod nadstrešnice s resama, i promatrao mimohod svojih trupa koje su se kretale u smjeru kazaljke na satu. Ovi Sardaukari bili su najveliþanstvenije od svih kaitainskih þuda, bar što se njega tiþe. Zar je postojao prizor koji je mogao više zagrijati srce od muškaraca u besprijekornim odorama koji savršeno izvršavaju svaku njegovu zapovijed? ýeznuo je da se svi njegovi podanici drže carskih zapovjedi s istim žarom. Shaddam, mršavi, elegantni muškarac orlovskog nosa, odjeven u sivu sardaukarsku odoru, optoþenu srebrom i zlatom - bio je i njihov glavni zapovjednik, pokraj svih ostalih dužnosti. Riÿu kosu prekrio je podstavljenim šljemom sa zlatnim carskim grbom kakav su nosili Bursegi. Bar je mimohode mogao gledati na miru, jer su vojne smotre njegovoj ženi Anirul veü odavno dosadile. Ovog se popodneva, sreüom, odluþila pozabaviti benegesseritskim poslovima; gnjaviti küeri i poduþavati ih da i same postanu vještice. Ili se možda bavi pripremama za sahranu stare Lobije. Nadao se da üe mu Bene Gesserit ubrzo poslali novu Istinozborku. ýemu inaþe služe proklete Sestre? Na otvorenom trgu ispod, sardaukarski korpus paradirao je u besprijekornom poretku; bat þizama odjekivao je poput pušþane paljbe preko oþišüenih kamenih ploþa. Vrhovni bašar Zum Garon, odani stari veteran sa Saluse Secundus, vodio je svoje vojnike poput vještog lutkara, izvodeüi spektakularne manevre koji su demonstrirali uþinkovite borbene formacije. Savršeno. Za razliku od njegove vlastite obitelji koja nije bila savršena. Car je obiþno volio promatrati trupe kako vježbaju, ali trenutno je osjeüao nemir u trbuhu. ýitavog dana ništa nije jeo, jer je primio izvjesne krajnje loše vijesti koje su mu palile utrobu. ýak ni najbolji Suk lijeþnik ne bi ga mogao izlijeþiti od toga. Preko svoje marljive špijunske mreže, Shaddam je upravo saznao da je njegov otac, Elrood IX, imao kopile, sina kojeg mu je rodila jedna od njegovih omiljenih priležnica, žena þije ime još nije bilo utvrÿeno. Prije nekih þetrdeset godina, stari Elrood se pobrinuo da sakrije i zaštiti svog nezakonitog sina - sada veü odraslog þovjeka, desetak godina mlaÿeg od Shaddama. Da li je to kopile znalo za svoje porijeklo? Da li je s vražjim uživanjem doþekivao svaku novu Nüerku Shaddama i Anirul? Sada ih je imao veü pet, posljednja je bila Rugi. Da li to kopile i u ovom trenutku pravi planove kako da se doþepa Zlatnog Lavljeg Prijestolja? Vojnici su se podijelili u dvije skupine na kamenom trgu i jurnuli jedni prema drugima oponašajuüi bitku, i ispaljujuüi mrežu simulirajuüih tragaþa iz laspušaka kako bi osvojili fontanu u obliku skulpture riþXüeg lava. Vojne letjelice pod teškim naoružanjem proletješe u zgusnutoj formaciji, popevši se u vedro plavo nebo, na kome su oblaci u prolazu djelovali kao da ih je

naslikao neki umjetnik. Shaddam, kome su misli bile na drugoj strani, aplaudirao je manevrima Sardaukara s umjerenim oduševljenjem, dok je u sebi proklinjao oca. Koliko li je još djece u potaji napravio taj stari lešinar? Bila je to zabrinjavajuüa pomisao. Ovome je bar znao ime. Tyros Reffa. Zahvaljujuüi vezama s Kuüom Taligari, koja ga je usvojila, Reffa je proveo najveüi dio života na Zanovaru, svijetu za odmor Taligarijevih. Buduüi je živio lagodnim životom, sigurno je sve vrijeme sanjao o tome kako da se doþepa carske moüi. Da, Elroodovo kopile bi mu moglo napraviti velike nevolje. Kako da dopre do njega i kako da ga ubije? Shaddam uzdahne. To su bili izazovi vlasti. Možda bi trebao o tome popriþati s Hasimirom. Umjesto toga napregao je vlastiti mozak i proširio um, u želji da dokaže kako Hasimir Fenring ima pogrešno mišljenje o njemu... želio je dokazati da može vladati bez njegovog stalnog miješanja i savjeta. Ja donosim vlastite odluke! Shaddam je poslao Fenringa na Arrakis kao carskog ministra za zaþin, i dodijelio mu tajno zaduženje da nadgleda razvoj amala. Zašto je Fen ringu toliko trebalo da se vrati s Ixa i podnese izvještaj? Zrak je bio ugodno topao i puhao je povjetarac dovoljan tek da zaleluja stjegove. Carska služba vremena razradila je prognozu za þitav dan imajuüi u vidu Careve želje. Prešavši na polje od politrave postavljeno preko trga, trupe su sada prikazivale borbu prsa u prsa pod štitovima; srebrne oštrice su sijevale. Dvije ekipe su napadale pod lažnom neprijateljskom paljbom koja je osvjetljavala trg purpurnim i naranþastim munjama. U ložama postavljenim na obodu, publika sastavljena od manjih plemiüa i dvorskih službenika pristojno je klicala. Sjedokosi veteran Zum Garon stajao je besprijekorno odjeven i kritiþki odmjeravao svaku smotru koja se odvijala pred njegovim Carem. Njegovi standardi bili su vrlo visoki. Shaddam je poticao ovakva javna prikazivanja vojne snage, posebno sada kada je nekoliko Kuüa Landsraada postalo neposlušno. Uskoro üe možda morati upotrijebiti i silu... Debeli smeÿi pauk njihao se pred njim, viseüi na niti pauþine s grimizno zlatne nadstrešnice. Iznerviran, on prošaputa: “Zar ne shvaüaš tko sam ja, bijedni stvore? Ja sam vladar i najsitnijih živih stvorenja u mom carstvu.” U pozadini njegovih razmišljanja stjegovi su se nastavili vijoriti, vojnici stupati, a simulirana paljba odjekivati. Kaleidoskop Sardaukara kretao se preko raskošnoga polja. Pompa i slava. Iznad njegove glave topteri su zujali u formaciji, izvodeüi nevjerojatne zraþne manevre. Publika je pljeskala poslije svake akrobacije, ali Shaddam jedva da je išta od toga primjeüivao, zabavljen problemom polubrata kopileta. Puhnuo je i nastavio promatrati nametljivog pauka kako se njiše na iznenadnom naletu zraka. Pauk se poþne penjati uz nit prema nadstrešnici. Ni tamo gore nisi siguran od mene, pomisli on. Ništa ne može u maknuti mome bijesu. Meÿutim, dobro je znao da se zavarava. Svemirski Ceh, Sestrinstvo Bene Gesserit, Landsraad, CHOAM — svi su oni imali vlastite programe i manipulacije, kojima su mu vezivali ruke i zavaravali ga, spreþavajuüi ga da vlada poznatim svemirom onako kako bi jedan Car to trebao þiniti. Neka je prokleta kontrola koju imaju nada mnom! Kako su njegovi Corrino preci dopustili da doÿe do svega toga? Stvari su ovako funkcioniralo veü stoljeüima. Car ispruži ruku i ubije pauka prije nego što je ovaj stigao vratiti i ugristi ga.

8. Važnost pojedinca odreÿuje se u odnosu na društvo kao cjelinu. — PLANETOLOG PARDOT KYNES, Arakiška poþetnica, napisana za njegovog sina Lieta * * * Levijatan je klizio preko dina praüen cvrþanjem koje je podsjeüalo Lieta-Kynesa na tanak mlaz svježe vode, premda je jedno bilo u suprotnosti s drugim. Kynes je vidio savršene umjetne vodopade na Kaitainu. On i skupina odanih ljudi jahali su pod vrelim žutim suncem pješþanog crva. Vješti Slobodnjaci jahaþi dozvali su zvijer, popeli se na nju, i rastvorili njene prstenaste segmente. Visoko na zaobljenoj glavi crva, Liet se držao za konopce. Stvorenje je jurilo preko pijeska bez staza prema sieþu Crveni Zid, gdje su ga þekali njegova ljupka žena Faruola, i Vijeüe Slobodnjaka koje je jedva þekalo þuti novosti. Razoþaravajuüe novosti. Car Shaddam IV ga je razoþarao kao þovjek, daleko više nego što se Liet nadao. Stilgar je doþekao Lieta u svemirskoj luci Carthag. Zatim su se uputili u otvorenu pustinju, što dalje od Zaštitnog zida i oþiju Harkonnena. Tamo ih je saþekala mala skupina Slobodnjaka. Stilgar je postavio udaraþþiji su ravnomjerni udarci privukli crva. Koristeüi tehnike koje su Slobodnjacima bile poznate od davnina, uspjeli su ga uhvatiti. Liet se popeo uz konopce na uobiþajen naþin i zabio štapove kao osiguranje. Sjetio se dana kada je postao jahaþ crva. Bio je vrlo mlad, ali je uspio dokazati plemenu da je odrastao. Stari Naib Heinar ga je sve vrijeme promatrao i ocjenjivao. Liet je bio na smrt preplašen, ali je uspio uspješno obaviti zadatak. Jahanje crva je uvijek bilo vrlo opasno, i nije se nikada smjelo shvatiti olako, ali sada je on u toj neukrotivoj zvijeri vidio samo jedan naþin transporta, brzi naþin da stigne kuüi. PovlaþHüi konopce za upravljanje i dovikujuüi nešto ostalim jahaþima, Stilgar se stoiþki držao. Slobodnjaci su pomakli Tvorþeve kuke za Širenje prstenova i poboli još i dodatne kako bi lakše usmjeravali stvorenje. Pogledao je Lieta koji je oþigledno bio zadubljen u misli i nesretan. Znao je da njegov prijatelj ne donosi dobre vijesti s Kaitaina. Za razliku od dvorana brbljivaca u Palaþi, Slobodnjaci su znali šutjeti. Liet üe progovoriti kad bude spreman, tako da Stilgar ni rijeþ nije do sada izustio; jahali su jedan pokraj drugog, svaki zadubljen u vlastite misli. Satima su prelazili pustinju u smjeru crvenkastocrnih planina blizu obzora. Osjetivši da je kucnuo trenutak, ravnajuüi se prema izrazu lica mladog planetologa ispod maske pustinjskog odjela, Stilgar je izgovorio ono što je Lietu bilo potrebno þuti. “Ti si sin Umme Kynesa. Buduüi je tvoj slavni otac mrtav, ti si sada nada svih Slobodnjaka. Moj život i odanost su tvoji, isto to sam obeüao i tvome ocu.” Stilgar se nije odnosio prema mlaÿem muškarcu kao pokrovitelj, veü kao iskreni sudrug. Obojica su znali priþu, ispriþana je toliko puta u sieþu. Prije nego što je došao živjeti meÿu Slobodnjacima, Pardot Kynes se upustio u borbu sa šestoricom harkonenskih ratnika koji su satjerali u kut Stilgara, Turoka i Ommuna - drsku trojku mladih Slobodnjaka. Stilgar je bio

ozbiljno ranjen i umro bi da im Kynes nije pomogao da pobiju barunove ljude. Kada je planetolog postao divlji prorok Slobodnjaka, njih trojica su se zakleli da üe mu pomoþi da ostvari svoj san. Stilgar nije zaboravio na dug u vodi þak ni poslije Ommunove i Pardotove smrti u špilji u Plaster bazenu; otplaüivao ga je njegovom sinu, Lietu. Stilgar ispruži ruku i obuhvati njome mladiüevu mišicu. Liet nije zaostajao za svojim ocem, bio je još bolji. Odgojen je kao Slobodnjak. Liet mu se neodreÿeno osmjehnuo, zamišljenog pogleda. “Ne brinem ja zbog tvoje odanosti, Stile, veü me brine praktiþnost našeg cilja. Od Kuüe Corrino neüemo dobiti ni pomoü, ni naklonost.” Stilgar se na ovo nasmijao. “Careva naklonost je oružje koje bih radije izbjegao. A pomoü u ubijanju Harkonnena nam nije potrebna.” U nastavku puta mu je ispriþao o diverziji u oskvrnutom sieþu i Lidith. Liet je bio zadovoljan. * * * Kada se vratio u toplo okrilje izoliranog uporišta, Liet je pohitao u svoje odaje, prljav i iscrpljen. Faruola je tamo þekala svoga muža, i on üe prvo neko vrijeme provesti s njom. Poslije boravka na carskom planetu, Lietu je bilo potrebno nekoliko trenutaka mira i spokoja, koje mu je Faruola uvijek mogla pružiti. Pustinjski je narod jedva þekao da mu podnese izvještaj, ali prema tradiciji ni od jednog putnika se nije tražilo da ispriþa svoju priþu dok se ne osvježi, osim u hitnim sluþajevima. Faruola ga je pozdravila osmijehom, sijevajuüi svojim duboko plavim oþima. Njen poljubac u znak dobrodošlice postao je intimniji kada se spustio zastor preko vrata njihove odaje. Pripremila mu je zaþinsku kavu i male kolaþLüe s medom i melangeom. Bio je zadovoljan zbog toga, ali još je bio zadovoljniji što je vidi. Poslije još jednog zagrljaja, dovela je njihovu djecu, Liet-chiha - svog sina koga je rodila u braku s Lietovim najboljim prijateljem Warrickom, poslije þije smrti se Liet brinuo o Faruoli i djeþaku kao da je njegov vlastiti - kao i njihovu zajedniþku küer, Chani. Zagrlio je djecu i poþeo se igrati i þavrljati s njima. Poslije izvjesnog vremena dadilja ih je odvela i on je ostao sam sa ženom. Osmjehnula mu se, koža joj je bila boje zlata. Otkopþala je njegovo sada bezvrijedno pustinjsko odijelo, koje su carevi ljudi iz osiguranja rastavili, a zatim opet sastavili. Namazala mu je stopala. Liet duboko uzdahne. ýekalo ga je puno posla, o mnogo þemu se morao dogovoriti sa Slobodnjacima, ali sve je to potisnuo za sada u stranu. ýak i þovjek koji je stajao pred Zlatnim Lavljim Prijestoljem može smatrati da postoje i važnije stvari od toga. Dok je gledao u zagonetne Rþi svoje žene, Liet se osjeüao više kod kuüe nego u bilo kom trenutku od kada je izašao iz cehovske letjelice u Carthag. “Priþaj mi o þudesima Kaitaina, ljubavi moja”, reþe mu ona s pogledom punim strahopoštovanja. “Mora da si vidio razne predivne stvari.” “Da, vidio sam tamo mnoge stvari”, odgovori on, “ali vjeruj mi kada ti ovo kažem, Faruola.” Pomilovao joj je prstima obraz. “U þitavom svemiru nisam pronašao ništa ljepše od tebe.”

9. Sudbina Poznatog Svemira ovisi od uþinkovitih odluka, koje se mogu donositi samo ako se imaju potpune informacije. — Docent Glax Othn od Kuüe Taligari, Djeþja poþetnica o upravljanju, pogodna i za odrasle. * * * Letovo svetište bilo je jedna od najmanje luksuznih soba u Zamku Caladan u kojoj nije prijetila opasnost da voÿa padne pod utjecaj ništavne kiüenosti kada razmišlja o poslovnim interesima Kuüe Atreida. Na kamenim zidovima bez prozora nije bilo tapiserija; sjajne kugle su bile posve obiþne. Vatra iz ognjišta širila je uokolo sladunjav, smolast miris i rastjerivala vlagu iz hladnog slanog zraka. Satima je sjedio za svojim istrošenim radnim stolom od tikovine. Ispred njega je ležao prijeteüi valjak s porukom koji ga je podsjeüao na tempiranu bombu. Veü je bio proþitao izvještaj koji su mu uhode donijele. Jesu li Tleilaxi stvarno mislili da mogu zataškati svoje zloþine? Ili su se jednostavno nadali da üe obaviti to gnusno oskvrnuüe i nestati iz senasarskog ratnog spomen-podruþja prije nego što Leto stigne uzvratiti? Prvi magistrat Beakkala morao je znati da üe Kuüa Atreida biti strašno uvrijeÿena. Ili su ga Tleilaxi toliko dobro podmitili da Beakkal jednostavno nije mogao odbiti? Izgleda da je þitavo Carstvo smatralo kako su ga nedavne tragedije slomile. Ugasile njegov plamen. Zagledao se u peþatnjak vojvode na prstu. Leto nije oþekivao da üe veü s petnaest godina preuzeti na svoja pleüa odgovornost voÿe. A sada, poslije dvadeset i jedne godine, imao je dojam da veü stoljeüima nosi ovaj težak prsten. Na površini stola nalazio se leptir u kutijici od kristalplaza, s krilima savijenim pod þudnim kutom. Prije nekoliko godina, zanesen prouþavanjem nekog dokumenta, Leto je sluþajno zgnjeþio kukca. Saþuvao ga je kako bi ga uvijek podsjeüao na posljedice vlastitih postupaka kao vojvode i kao þovjeka. Nije smio dopustiti da Tleilaxi oskvrnu grobove palih u ratu, uz blagoslov Prvog magistrata... niti je smio zaboraviti. Duncan Idaho, u punoj ratnoj spremi, pokuca na poluotvorena drvena vrata. “Pozvao si me, Leto.” Visok i ponosan, Majstor Maþevanja djelovao je superiorno od kada se vratio s Ginaza. S razlogom je bio samouvjeren, jer je izdržao osmogodišnju napornu obuku za Majstora Maþevanja. “Duncane, sada cijenim tvoj savjet više nego ikada.” Leto ustane. “Moram donijeti jednu tešku odluku, i želim se s tobom dogovoriti o strategiji, buduüi su Thufir i Gurney otišli na Ix.” Mladiü se sav ozari, jedva þekajuüi priliku da dokaže koliko vrijedi kao vojnik. “Jesmo li spremni planirati sljedeüi korak na Ixu?” “Ovo je nešto sasvim drugo.” Leto podiže valjak s porukom i uzdahne. “Kao vojvoda, stalno se suoþavam još s jednim problemom.”

Jessica se neþujno stvorila na pragu. Iako je bila u stanju prisluškivati neprimjeüena, hrabro je stala pokraj Majstora Maþevanja. “Mogu li i ja þuti kakve te brige more, moj vojvodo?” U normalnim okolnostima, Leto nikada ne bi dopustio jednoj priležnici nazoþnost ovakvom sastanku, ali Jessica je dobila izuzetno obrazovanje i on je poþeo cijeniti njeno mišljenje. Podržala ga je svojom snagom i ljubavlju u najtežim trenucima, tako da je neüe tek tako odbiti. Leto im je ukratko iznio da su Tleilaxaške ekipe za iskopavanje podigle veliki logor na Beakkalu. Kameni zigurati, zarasli u vegetaciju, obilježavali su mjesto na kome su se atreidske trupe borile rame uz rame s Vernijusovima spašavajuüi planet od gusarske flotile. Taj rat je odnio na tisuüe vojnika kao i patrijarhe obje Kuüe. Letov glas je postao prijeteüe tih. “Tleilaxaške ekipe za iskopavanje vade tijela naših predaka, pod izgovorom da žele ‘dopuniti povijest genetike’.” Duncan udari šakom po zidu. “Tako mi krvi Jool-Noreta, moramo ih sprijeþiti.” Jessica je grizla donju usnu. “Jasno je što oni žele, moj vojvodo. Tleilaxi su u stanju uzgojiti gole ýak i iz mrtvih stanica mumificiranih leševa starih nekoliko stoljeüa. Mogli bi reproducirati izgubljene genetske loze Atreida i Verniusa.” Leto je zurio u leptira u kutiji od plaza. “Zbog toga su se željeli dokopati Victorovog i Rhomburovog tijela.” “Tako je.” “Ako krenem uobiþajenim putem, morat üu otputovati na Kaitain i uložiti formalni protest Landsraadu. Prvo üe morati formirati istražna tijela i na kraju üe Beakkalu i Tleilaxima možda biti uruþen nekakav oblik zabrane.” “Ali do tada üe veü biti kasno!” Duncan se ozbiljno uzbudio. Cjepanica u ognjištu je zapucketala i sve ih prepala. “Zbog toga sam se odluþio na mnogo drastiþniju akciju.” Jessica je pokušala razumno predložiti. “Bismo li mogli poslati vlastite trupe koje bi uklonile preostala tijela prije nego što ih Tleilaxi stignu iskopati?” “To nije dovoljno dobro”, reþe Leto. “Ako previdimo makar jedno, naš trud üe biti uzaludan. Ne, moramo eliminirati izazov, izbrisati problem, i uputiti jasnu portiru. Oni koji misle da je vojvoda Leto Atreid smekšao uvjerit üe se u suprotno.” Leto se zagledao u razbacane dokumente o snazi njegovih trupa i raspoloživom naoružanju, raspoloživim ratnim letjelicama, þak i obiteljskim atomicima. “Thufir nije ovdje, tako da üeš ti dobiti priliku da se dokažeš, Duncane. Moramo im oþitati vrlo jasnu lekciju. Bez upozorenja. Bez milosti. Bez nejasnoüa. “Bit üe mi zadovoljstvo predvoditi takvu jednu misiju, moj vojvodo.”

10. U ovom svemiru ne postoji sigurno mjesto niti siguran naþin. Opasnost vreba duž svakog puta. — Aforizam Zensunnija * * * Nad noünom stranom Ixa iz astrobroda na stazi ispala je prema utvrÿenom redu letenja teretna letjelica. Iz nenastanjene divljine i skrivene sardaukarske promatraþke postaje motrili su naranþasti pramen letjelice koja se spuštala prema njihovoj rešetci za detekciju. Letjelica se uputila prema osiguranom kanjonu-luci za ulazak u podzemni glavni grad. Sardaukarski promatraþi nisu primijetili drugu, mnogo manju letjelicu koja je krenula neposredno iza prve. Atreidska borbena kapsula. Zahvaljujuüi davanju velikog mita, astrobrod je bio opremljen odašiljaþem za prikrivanje signala koji je zavarao tragaþe s tla tako da je crn, neosvijetljen predmet prošao neprimjeüen, i Gurney Halleck i Thufir Hawat su uspjeli uüi u podzemni grad. Gurney je upravljao malom letjelicom bez krila. Skrenuvši s putanje letjelice, crna atreidska kapsula nastavila je juriti preko neravnog predjela na sjeveru. Neosvijetljeni ureÿaji šaputali su mu podatke u slušalice, govoreüi mu kako izbjeüi þuvana sletišta. Gurney se morao osloniti na ono što je nauþio od Dominica Verniusa, dok je bio þlan njegove bande krijumþara, kako bi neopažen preletio preko polja posutih kamenim gromadama, izbjegao gleþere i skrivene odaje. Atreidski uljezi nisu dobili nikakvu potvrdu... Letjeli su naslijepo, voÿeni jedino nadom i odluþnošüu. Thufir je zurio kroz male prozore kapsule, razmišljajuüi o tome kako da pronaÿu ixijanske borce za slobodu. Premda se to nije uklapalo ni u jednu mentatsku analizu, slutio je da üe se morati osloniti na... sreüu. * * * Sklupþan u pljesnivom skladištu na gornjim kristalnim razinama nekadašnje Velike Palaþe, C’tair Pilru je bio sumnjiþav. Primio je poruku, dešifrirao ju je... i nije mogao povjerovati. Veü godinama je vodio gerilski rat, i to ne uvijek zbog pobjede i nade, veü iz þiste navike. ýitav C’tairov život sveo se na borbu protiv Tleilaxa i on više nije znao ni tko je niti što üe biti ako se ta borba ikada okonþa. Uspio je ovako dugo preživjeti zahvaljujuüi tome što nikome nije vjerovao u nekada prelijepom podzemnom gradu. Mijenjao je identitete, premještao se s mjesta na mjesto, napadao i bježao, ostavljajuüi osvajaþe i njihove pse stražare Sardaukare bijesne i zbunjene. Omiljena mentalna vježba bila mu je da zamišlja grad kako je nekada izgledao, mrežu spojenih putova za pješake i ulice koje su povezivale zgrade stalaktite. Zamišljao je ýak i Ixijance kakvi su nekada bili, veseli ljudi s jasnim ciljem, prije mraþnog osvajanja Tleilaxa. Ali sada se sve to pomiješalo u njegovom sjeüanju. Prošlo je toliko vremena. Nedavno je pronašao poruku — trik? od predstavnika princa Rhombura Verniusa. C’tair je živio vrlo riskantno i sada je morao iskoristiti ovu priliku. Dobro je znao da Rhombur neüe

ostaviti svoj narod na cjedilu dokle god je živ. U hladnoüi i tami skladišta, þekajuüi, þekajuüi, C’tair se pitao da možda ne gubi vezu sa stvarnošüu... pogotovo sada kada je znao kakva je užasna sudbina snašla Miral Alechem, njegovu ljubavnicu i suputnika, koja mu je mogla postati ženom da su okolnosti bile drukþije. Ali prljavi osvajaþi su je uhvatili i upotrijebili njeno tijelo za njihove tajanstvene, užasne pokuse. Uspio se oduprijeti porivu da zamišlja Miral onakvu kakvu ju je posljednji put vidio - kao nešto grozno, kao obliþje s mrtvim mozgom obješeno i preobraženo u nekakvu odvratnu biološku tvornicu. Svaki put kada bi udahnuo zrak, proklinjao je Tleilaxe zbog njihove okrutnosti. ývrsto je zatvorio svoje tamne oþi i pokušao kontrolirali disanje. Jedino þega se sjeüao bile su Miraline krupne oþi, usko, privlaþno lice, kratko podšišana kosa. Preplaviše ga bijes, gotovo samoubojstveni oþaj i krivnja preživjelog. Odluþio se za fanatiþni pothvat, ali ako je princ Rhombur zaista poslao ljude da mu pomognu, ova bi noþna mora mogla završiti... Iznenadno glasno zujanje Strojeva natjera ga da se zavuþe još dublje u sjene. ýuo je tiho grebanje, vješto obijanje brave, i vidio kako se otvara samonavodeüa soba lifta i u njoj dvije prilike. Oni njega za sada nisu primijetili. Imao je vremena pobjeüi ili ih pokušati ubiti. Ali bili su previsoki za TIeilaxe, i nisu se kretali poput Sardaukara. Stariji je bio þvrst poput siga žice, izboranog lica i s usnama umrljanim safo sokom koji su koristili Mentati. Njegov krupni plavokosi suputnik, nezgrapan muškarac s izrazitim ožiljkom na licu, vratio je u džep pribor. Iz lifta je prvi izašao Mentat, i to krajnje samouvjereno. “Dolazimo sa Caladana.” C’tair se nije ni pomakao. Srce mu je brže zakucalo. I dalje je posrijedi mogla biti varka, ali kad je veü stigao dovde morao se uvjeriti. Prsti mu dodirnuše dršku ruþno izraÿenog bodeža u džepu. “Ovdje sam.” C'tair se pojavio iz sjene i dvojica muškaraca se okrenuše prema njemu, prilagoÿavajuüi Rþi slabom osvjetljenju. “Mi smo prijatelji tvoga princa. Više nisi sam”, reþe þovjek s ožiljkom. KreüXüi se obazrivo, kao da koraþaju po razbijenom staklu, trojka se srela na sredini prašnjavog skladišta. Rukovali su se na naþin Carstva i predstavili jedni drugima. Pridošlice su mu ispriþale što se dogodilo Rhomburu. C’tair je bio ošamuüen, više nije bio siguran gdje prestaje stvarnost i poþinju njegove fantazije. “Postojala je... i djevojka. Kailea? Da, Kailea Vernius.” Thufir i Hawat se pogledaše i izbjegoše mu priopüiti neugodnu istinu za sada. “Nemamo mnogo vremena”, reþe Gurney. “Moramo vidjeti i saznati što je moguüe više.” C’tair se zagleda u dvojicu predstavnika Atreida i pokuša odluþiti odakle da poþne. U njemu je rastao iskonski bijes koji ga je ispunjavao tako snažnim osjeüajima da nije mogao sebe natjerati da im priopüi što je veü vidio, što je sve veü ovdje pretrpio. “Ostanite, i ja üu vam pokazati što su Tleilaxi uþinili Ixu.” * * * Trojica muškaraca su neometano napredovala kroz gomile potlaþenih radnika, prolazili pokraj pogona koji su potpuno oronuli. Koristili su C’tairove bezbrojne ukradene identifikacijske kartice kako bi ušli i izašli iz zona pod osiguranjem. Ovaj usamljeni pobunjenik nauþio je kako da proÿe neprimjeüen, a potlaþeni Ixianci gotovo nikada nisu dizali pogled. “Veü izvjesno vrijeme znamo da je Car umiješan u sve ovo”, reþe Thufir. “Ali ne znam zašto je poslao dvije legije Sardaukara ovamo.” “Vidio sam... ali još nemam odgovore.” C’tair pokaže na tromo þudovište koje se kretalo

preko doka za utovar, bio je to stroj s nekoliko prikvaþenih ljudskih komponenti... izubijana glava, dio iskrivljenog torza u modricama. “Ako je princ Rhombur kiborg, molim se da ne sliþi ni na što od ovoga što su Tleilaxi ovdje stvorili.” Gurney je bio zapanjen. “Kakav je to demon?” “Bi-lxijanci, žrtve muþenja koje su zatim pogubljene i oživljene zahvaljujuüi tehnici. Nisu živi, samo su pokretni. Tleilaxi ih nazivaju ‘primjerima’ — oni su igraþke za zabavu zaostalih umova.” Thufir je bezosjeüajno stajao, pohranjujuüi u um sve pojedinosti, dok se Gurney muþio prikriti gaÿenje. C’tairu je pošlo za rukom da se smrknuto osmjehne. “Vidio sam jednog s raspršivaþem boje zakvaþenim na leÿa. Biomehanika mu je zakazala i prestao se kretati. Raspršivaþ boje je bio pun kada je pao i obojao je dvojicu tleilaxaških Gospodara. Pobjesnjeli su i derali se na stroj kao da je on to namjerno uþinio.” “Možda i je”, primijeti Gurney. Sljedeüih dana je trojka istraživala i promatrala... uopüe im se nije sviÿalo ono što su vidjeli. Gurney je htio istog trena stupiti u borbu, ali ga je Thufir posavjetovao da bude oprezan. Morali su se vratiti i podnijeti izvještaj Kuüi Atreida. Tek tada - s vojvodinom dozvolom — moüi üe napraviti plan za uþinkovit i usklaÿen napad. “Voljeli bismo te povesti sa sobom, C’taire”, ponudio mu je Gurney s oþiglednim sažaljenjem. “Možemo te izvuüi odavde. Dovoljno si propatio.” C’taira je taj prijedlog uznemirio. “Ne idem ja nikuda. Ne bih... ne bih se znao ponašati ako bih se prestao boriti. Moje mjesto je ovdje, da muþim osvajaþe na svaki moguüi naþin, þime stavljam do znanja svojim preživjelim sunarodnjacima da se nisam predao i da nikada neüu.” “Princ Rhombur je mislio da üeš to reüi”, obavijesti ga Thufir. “Donijeli smo veliku koliþinu zaliha za tebe u našoj borbenoj kapsuli: eksplozivne hostije, oružje, þak i hranu. To je tek poþetak.” C’tairu se zavrtjelo od novih moguünosti. “Znao sam da nas princ nije zaboravio. Toliko dugo veüþekam na njegov povratak, sve u nadi da üu se boriti rame uz rame s njim.” “Podnijet üemo izvještaj vojvodi Letu Atreidu i tvome princu. Budi strpljiv.” Thufir mu je želio još nešto reüi, obeüati nešto opipljivo. Ali nije bio ovlašten za to. C’tair kimne, jedva þekajuüi da poþne iz poþetka. Konaþno, poslije toliko godina, možda üe mu moüne sile pomoüi u njegovoj borbi.

11. Samilost i osveta su dvije strane istog novþLüa. Potreba diktira na koju stranu üe novþLü pasti. — Vojvoda Paulus Atreid * * * Para se dizala iz soþnog lišüa na Beakkalu dok se žuto-naranþasto primarno sunce izdizalo iznad obzora. Sjajna, bijela sekundarna zvijezda veü je sjala visoko na nebu. Dnevno cvijeüe se otvorilo i zamirisalo, pozivajuüi ptice i kukce. Dlakavi primati trþali su kroz guste krošnje, a grabežljive puzavice su se uvijajuüi pružale da šþepaju glodavce koji ništa nisu slutili. Iznad zaraslog platoa Senasar uzdizali su se divovski mramorni zigurati, þiji su uglovi bili prekriveni facetnim skupljajuüim zrcalima koja su usmjeravala sunþeve zrake poput reflektora u svim pravcima. Na ovom platou su se opkoljeni vojnici Atreida i Verniusa nekada borili protiv gomile pljaþkaša, pogubivši najmanje desetoricu za svakog izgubljenog branitelja, prije nego što su ih ovi savladali zahvaljujuüi svojoj brojnosti. Žrtvovali su se svi do posljednjeg, samo sat prije nego što je dugo oþekivano pojaþanje stiglo i satrlo preostale gusare. Vjekovima je narod Beakkalija štovao te pale junake, ali buduüi da se Kuüa Vernius odmetnula i doživjela sramotu, Prvi magistrat je prestao održavati spomenike, dopustivši prašumi da ih pregazi. Veliþanstveni kipovi postali su gnijezda malih životinja i ptica. Veliki kameni blokovi su napukli. Nikome na Beakkalu više nije bilo stalo. Od nedavno su iskrsli samopodižuüi šatori nalik na geometrijske gljive oko memorijala. Ekipe radnika posjekle su debelo grmlje, uklonile otpatke prašume koji su se tu skupljali nekoliko desetljeüa, sastrugali su kamenje i poþeli iskopavati zapeþDüene grobnice. Tisuüe mrtvih vojnika bile su pokopane u masovnim grobnicama na stjenovitoj visoravni; ostali su bili zapeþDüeni u oklopljenim kriptama unutar zigurata. Nadzornici s Beakkala osigurali su opremu za iskopavanje kojom üe rastaviti nazubljene zigurate blok po blok. Sitni znanstvenici Tleilaxa podigli su modularne laboratorije, jedva þekajuüi da ispitaju stanice sa svakog iskopanog tijela. Prekopavat üe po ostacima ljudskog materijala ne bi li pronašli održiv genetski materijal. Prašuma je mirisala na maglu i cvijeüe, jetka ulja iz tamno-zelenih biljaka, travu koja je rasla u visinu poput drveüa. Dim iz kampa i gusti ispušni plinovi iz teških strojeva vijugavo su se dizali u nebo. Jedan od patuljastih radnika obrisao je znoj sa þela i zamahnuo rukom kako bi otjerao oblak kukaca krvopija. Podigao je pogled prema plameno-naranþastom primarnom suncu koje se dizalo iznad krošnji poput kakvog ljutitog oka. Nebo su iznenada osvijetlile zrake iz laspušaka. Atreidski brodovi, koje je predvodio Duncan Idaho, spustili su se sa staze, uzevši na ciljnik spomen-podruþje. Uputio je poruku vojvode Leta dok je otvarao vatru. Snimljeni govor üe ýuti Prvi magistrat u glavnom gradu Beakkalija; posebna kopija bila je poslana preko Glasnika u Vijeüe Landsraada na Kaitainu, sve u skladu s odredbama ratovanja koje je propisala Velika Konvencija. Leto je objavio gromoglasno: “Ratni memorijal Senasar bio je podignut u þast mojih

predaka koji su pomogli Beakkalu. Sada su Bene Tleilaxi i Beakaljani oskvrnuli to mjesto. Kuüa Atreida je primorana reagirati na odgovarajuüi naþin. Neüemo dopustiti da kukavice okaljaju naše pale junake. Stoga smo odluþili uništiti ovaj spomenik.” Leteüi na þelu falange ratnih brodova, Duncan Idaho izdao je svojim trupama zapovijed da otvore vatru. Zrake laspušaka poþeše presijecati djelomiþno razmontirane zigurate, otkrivajuüi odavno zapeþDüene grobnice. Znanstvenici Tleilaxa izlijetali su vrišteüi iz šatora i laboratorija. “U potpunosti smo se držali forme”, nastavio je Letov snimljeni glas. “Žao nam je što üe biti i ljudskih žrtava, ali tješi nas spoznaja da üe nastradati samo oni koji sudjeluju u ovom kriminalnom þinu. Nevinih nema.” Atreidska flota je napravila krug i ispustila zapaljive bombe, a zatim pripucala iz laspušaka u plamen. Za dvadeset standardnih minuta - brže nego što je Prvi magistrat uspio sazvati sastanak svojih savjetnika - eskadrila je sravnila memorijal sa zemljom, pobila Tleilaxe pljaþkaše grobova i njihove suradnike s Beakkala. Takoÿer je pretvorila u paru sve ostatke pokojnih Atreida i Verniusa. Ostavili su plato pod istopljenom travom; sada je sliþio na neravnu ravnicu izrovanu komadima koji su se dimili. Duž ruba zone napada, vatra je postajala sve sjajnija i vrelija šireüi se prema prašumi... “Kuüa Atreida ne trpi uvrede”, izgovorio je Duncan u komsustav, ali nije bilo nijednog preživjelog koji bi ga þuo. Kad je izdao zapovijed brodovima da se vrate na stazu, pogledao je razoreni memorijal. Poslije ovoga, nitko u Carstvu neüe dovesti u pitanje odluþnost vojvode Leta. Bez upozorenja. Bez milosti. Bez nejasnoüa.

12. Najviše se treba bojati neprijatelja koji se predstavlja kao prijatelj. — Majstor Maþevanja Rebec od Ginaza * * * Carska nekropola, ispod površine Kaitaina, zauzimala je isto onoliku površinu kao i sama veliþanstvena Palaþa. Mnogi naraštaji palih Corrina naseljavali su grad mrtvih. Uglavnom su završavali kao žrtve izdaje ili nesretnog sluþaja; svega nekolicina je umrla prirodnom smrüu. Kada se grof Hasimir Fenring vratio s Ixa, Shaddam je istog trena poveo svog prijatelja i savjetnika u vlažne i slabo osvijetljene katakombe. “Ovako proslavljate pobjedniþki povratak svog ministra za zaþin? Odvukli ste me u pljesnivu staru kriptu, hmmm?” Shaddam je raspustio svoju uobiþajenu svitu tjelohranitelja, i njih dvojica krenuše niz zavojito stubište samo u pratnji treperavih naranþastih sjajnih kugli. “Kao djeca smo se igrali ovdje dolje, Hasimire. Ovo mjesto izaziva u meni nostalgiþne osjeüaje.” Fenring kimne svojom prevelikom glavom. Njegove široko razmaknute oþi šarale su lijevo desno. Podsjeüao je na neku noünu pticu, koja traga za ubojicama i zamkama. “Možda sam ovdje zavolio skrivati se u sjeni?” Shaddamov glas postane þvršüi, doliþniji Caru. “Ovdje takoÿer možemo slobodno razgovarati bez bojazni da üe nas netko uhoditi. Ti i ja moramo porazgovarati o važnim stvarima.” Fenring progunÿa nešto u znak slaganja. Vrlo davno, Hassik Corrino III preselio je carsku prijestolnicu s uništene Saluse Secundus ovdje. On je bio prvi vladar koji je pokopan ispod megalitskih zgrada. Tijekom sljedeüeg tisuüljeüa, brojni carevi iz obitelji Corrino, priležnice i kopilad bili su takoÿer ovdje pokopani. Neki od njih su kromirani i njihov pepeo izložen u urnama, dok su kosti drugih bile položene u temelje. Nekolicina vladara bila je položena u prozirne sarkofage, postavljene unutar nulentropskih polja kako se njihova tijela nikada ne bi raspala, iako su magle proteklog vremena sakrile njihova mršava dostignuüa. Fenring i Shaddam prošli su pokraj blijedožute stare mumije Mandiasa Užasnog, koji je poþivao u sobi ispred koje se nalazio njegov zastrašujuüi kip u prirodnoj veliþini. Na ploþici na njegovom kovþegu, bio je okarakteriziran kao “Car zbog koga su svjetovi drhtali.” “Nisam impresioniran.” Shaddam se zagledao u sasušenu ljušturu. “Nitko ga se više ni ne sjeüa.” “To je zato što odbijate prouþavati povijest Carstva”, odgovori mu Fenring razvukavši tanke usne u podrugljiv osmijeh. “Da li vas jedno ovakvo mjesto podsjeüa na vlastitu smrtnost, hmmm-ah?” Car se namrštio, okružen svjetlošüu pokretnih sjajnih kugli. Dok su nastavljali uz blagu uzbrdicu, siüušna stvorenja su u daljini bježala u sjene i pukotine - paukovi, glodari, modificirani skarabeji koji su uspjeli preživjeti hraneþi se odavno konzerviranim mesom. “Što to þujem, da je Elrood imao sina kopilana, hmmm? Kako to da sve ove godine nismo to otkrili?” Shaddam se istog trena okrene. “Kako si ti saznao za to?” Fenring mu odgovori uz ljubazan osmijeh. “Imam uši, Shaddame.

“I to prevelike.” “Ali su samo u vašoj službi, sire, hmmm?” Nastavio je ne saþekavši da Car bilo što doda. “Izgleda da dotiþni Tyros Reffa nema nikakve pretenzije na vaše prijestolje, ali u ova nemirna vremena mogle bi ga iskoristiti pobunjene obitelji.” “Ali ja sam pravi Car!” “Sire, Landsraad se zakleo na vjernost Kuüi Corrino, a ne vama osobno. Uspjeli ste, hmmm, iznervirati mnoge vrlo jake plemiüe.” “Hasimire, od mene se ne traži da vodim raþuna o povrijeÿenom cg u svojih podanika.” Shaddam se zagledao u grob pradavnog Mandiasa i opsovao kroz zube starog Elrooda što je napravio sina jednoj od svojih priležnica. Bio je Car, zašto nije vodio raþuna? Kako se potreba za sahranjivanjem nastavila kroz stoljeüa, nekropolis se širio u dubinu. Na najnižim i najnovijim podzemnim nivoima, Shaddam je prepoznao imena nekih svojih predaka. Ispred njih se nalazila grobnica u zidu Shaddamovog djeda, Fondila III, poznatijeg kao “Lovac”. S obje strane þeliþnih vrata nalazili su se preparirani leševi bijesnih grabežljivica koje je taj þovjek ubio: bodljikavi ekadrog s visokih platoa Ekaza i þupavi sabljasti medvjed s III Delta Kaisinga. Fondilov epitaf se, meÿutim, odnosio na ljude: lovio ih je, istjerivao neprijatelje iz jazbina i uništavao ih. Njegove pustolovine služile su zapravo samo za odvraþanje pažnje. Shaddam i Fenring proÿoše pokraj kovþega i soba za djecu i roÿake, i na kraju stigoše do idealiziranog kipa prvog nasljednika Elrooda IX, Fafnira. Prije mnogo godina, Fafnirova smrt (“nesretni sluþaj” koji je sredio mladi Fenring) otvorila je Shaddamu put do prijestolja. Fafnir, koji je uživao sam u sebi, nije ni pomislio da bi prijatelj njegovog malog brata mogao biti opasan. Samo je sumnjiþavi Elrood pretpostavio da su Fenring i Shaddam mogli stajati iza tog ubojstva. Premda momci to nikada nisu priznali, Elrood je bio uvjeren u njihovu krivnju i uvijek bi se zahihotao kada bi se toga sjetio. “Donošenje teških odluka dokazuje da posjeduješ inicijativu. Ali nemoj previše žudjeti preuzeti na sebe odgovornosti Cara. Meni je ostalo još mnogo godina vladavine i bilo bi dobro da ti poslužim kao primjer. Gledaj i uþi.” A sada je Shaddam morao brinuti i zbog tog kopileta Reffe. Na kraju je odveo Fenringa do priliþno male niše u kojoj je poþivao zapeþDüeni pepeo Elrooda IX. Niša je bila ukrašena svjetlucavim dijamantplazom, spiralnom rezbarijom i finim draguljima - što je sasvim dovoljno svjedoþilo o Shaddamovom bolu zbog gubitka “voljenog oca”. Sjajne kugle se zaustaviše i zasijaše poput raspaljenih ugaraka. Shaddam se bez imalo poštovanja oslonio o mjesto na kome je poþivao pepeo njegovog oca. Starac je bio kremiran kako nijedan Suk lijeþnik ne bi mogao utvrditi pravi uzrok smrti. “Dvadeset godina, Hasimire. Toliko dugo smo þekali da Tleilaxi stvore umjetni zaþin.” Shaddamove oþi su sijale, pogled mu je bio prodoran. “Što si saznao? Reci mi kada üe Glavni Istraživaþ biti spreman zapoþeti masovnu proizvodnju. Dosadilo mi je þekanje.” Fenring se prstom nekoliko puta lupne po usnama. “Ajidica se iz petnih žila trudio uvjeriti nas u to kako dobro napreduje, sire, ali ja nisam baš uvjeren da je tvar dovoljno ispitana. Mora odgovarati našim specifikacijama. Kada se amal pojavi, galaktika üe zadrhtati. Ne smijemo sebi dopustiti ni najmanju taktiþku pogrešku.” “Do kakve bi pogreške uopüe moglo doüi? Imao je na raspolaganju dva desetljeüa za ispitivanje. Glavni Istraživaþ kaže ÿa je spreman.” Fenring je odmjeravao Cara pri slaboj svjetlosti. “Vi vjerujete rijeþima jednog Tleilaxa?” Svuda oko sebe osjeüao je zadah smrti, konzervansa, parfema, prašine... i Shaddamove nervoze zbog koje se znojio. “Predlažem da budemo oprezni, hmmmm-ah? Obavljam pripreme za posljednji test koji üe nam dati potreban

dokaz.” “Da, da, ne želim slušati nikakve pojedinosti o tom dosadnom testu. Vidio sam Ajidicine izvještaje i ne razumijem polovinu o onoga što u njima piše.” “Još samo mjesec ili dva, Shaddame.” Car je zamišljenog, mršavog lica nestrpljivo koraþao gore-dolje kriptom. Fenring je pokušao odgonetnuti raspoloženje svog prijatelja. Sjajne kugle, i dalje podešene da slijede Shaddama, uzalud su pokušavale održati korak s njim dok je išao naprijed natrag u tom ograÿenom prostoru. “Hasimire, smuþilo mi se biti obazriv. ýitavog života nešto išþekujem - þekao sam da mi brat umre, da mi otac umre, þekam na sina! A sada kada sam se doþepao prijestolja, þekam na amal kako bih konaþno stekao moü kakvu zaslužuju Carevi iz obitelji Corrino.” Zagledao se u svoju stisnutu Šaku, kao da može vidjeti linije moüi kako mu istiþu kroz prste. “Na þelu sam CHOAM-a, ali to mi ne daje pravo i da zaista upravljam njime. CHOAM radi što mu je volja, jer me mogu zbaciti kad god to požele. Zakon ne obavezuje Svemirski Ceh da se drži mojih dekreta, i ako ne budem pazio kako trgujem, mogli bi mi uvesti sankcije, povuüi transportne olakšice i zatvoriti cijelo Carstvo.” “Shvaüam, Sire. Ipak smatram da mnogo veüu opasnost predstavlja sve veüi broj plemiüa koji se oglušuju o vaše naredbe i suprotstavljaju im se. Pogledajte samo, Grumman i Ecaz - nastavljaju svoj mali rat unatoþ vašim nastojanjima da održite mir. Vikont Moritani vam je praktiþno pljunuo u lice.” Shaddam je pokušao zgaziti nekog sjajnog crnog kukca, koji je uspio zbrisati u sigurnost pukotine. “Možda je kucnuo trenutak da ih sve podsjetim tko je zapravo glavni! Kada na raspolaganju budem imao amal, svi üe morati plesati onako kako ja budem svirao. Zaþin s Arrakisa bit üe nevjerojatno skup.” Fenring se zamislio. “Hmmm, mnoge Velike Kuüe napravile su zalihe, premda se to protivi jednom zaista prastarom i nejasnom zakonu. Veü stoljeüima se nitko nije pobrinuo da se pozove na njega.” Shaddam zareži: “Kakve to veze ima?” Fenring nabra nos. “Ima, sire. Kada doÿe trenutak da objavite tla vi držite monopol nad umjetnim zaþinom, te ilegalne zalihe üe omoguüiti plemiükim obiteljima da još izvjesno vrijeme ne kupuju amal.” “Shvaüam.” Shaddam zatrepüe kao da mu to uopüe nije palo na pamet. A onda se razvedri. “Onda moramo konfiscirati dotiþne zalihe kako bi ostale Kuüe morale kupovati amal kada zavrnem dotok melangea.” “Tako je, Sire, ali ako se sami okomite na one koji su stvorili zalihe, Velike Kuüe bi se mogle okrenuti protiv vas. Predlažem da uþvrstite svoje saveze. Kada ojaþate svoj položaj, neüe vam biti teško sprovesti carsku pravdu. Ne zaboravite da med može biti i ljepljiva zamka isto kao i slatka nagrada, hmmm?” Shaddam je bio vidno nestrpljiv. “O þemu ti to priþaš?” “Prepustite Cehu i CHOAM-u da otkriju prijestupnike i da vam podnesu dokaze o njihovoj krivnji. Vaši Sardaukari mogu tada konfiscirati zalihe, a vi onda nagradite CHOAM i Ceh dijelom zaplijenjenog zaþina. Obeüana nagrada potaüi üe ih da pronaÿu i najbolje skrivene zalihe.” Fenring je promatrao kako se kotaþLüi okreüu u carevom umu. “Na taj üete naþin, Sire, ostati krajnje moralni i steüi saveznike u Cehu i CHOAM-u. I oslobodit üete se zaliha Landsraada.” Shaddam se osmjehnuo. “Odmah üu se dati na posao. Izdat üu dekret...”

Fenring ga prekine. Lutajuüe sjajne kugle se zaustaviše kada i Car. “Morat üemo smisliti neki drugi naþin da se pobrinemo za zaþin na samom Arrakisu. Možda bismo mogli tamo poslati jaku vojnu silu koja üe sprijeþiti pristup poljima prirodnog zaþina.” “Ceh nikada neüe prevesti trupe tamo, Hasimire. Neüe valjda sami sebi presjeüi grkljan. Na koji drugi naþin možemo prekinuti vaÿenje zaþina na Arrakisu?” Idealizirani lik Elrooda IX na grobnici kao da se zabavljao slušajuüi ovaj razgovor. “Hmmmm-ah, možda üemo morati smisliti neko lukavstvo, sire. Siguran sam da üemo moüi neþim opravdati svrgavanje Kuüe Harkonnen. Možemo to nazvati prelaskom dobra u druge ruke. Do toga bi i onako došlo za otprilike desetak godina.” “Možeš li zamisliti reakciju Ceha kada otkrije istinu, Hasimire, a prethodno mi je pomogao da se otarasim ilegalnih zaliha zaþina?” upita Shaddam trzajuüi se od uzbuÿenja. “Oduvijek me je živcirala moü Ceha, ali melange je njihova Ahilova...” Licem mu se poþe polako razlijevati osmijeh kada mu padne na pamet jedna zanimljiva ideja. Fenring se nije osjeüao nimalo ugodno zbog njegovog oduševljenja. “Tako je, Hasimire. Možemo jednim udarcem ubiti dvije muhe.” Grof se zbunio. “Koje dvije muhe, sire?” “Tyros Reffa. Znamo da je to kopile prihvatila Kuüa Taligari. Mislim da ima imanje na Zanovaru, što mogu lako utvrditi.” Carev osmijeh postane širi. “Ako pronaÿemo neku zgodnu zalihu na Zanovaru, zar to ne bi bilo sasvim odgovarajuüe mjesto za poþetak našeg križarskog pohoda?” “Hmmm”, promumlja Fenring i sam se osmjehnuvši. “Odliþna ideja, sire. Zanovar üe zaista predstavljati savršeno mjesto za prvi udarac, odliþan primjer. A ako bi kopilan kojim sluþajem bio ubijen... tim bolje.” Dvojica muškaraca napustiše najdublju grobnicu i krenuše natrag prema glavnom djelu Palaþe. Fenring se osvrnuo i upro pogled prema završetku kamenog tunela. U nekropolisu obitelji Corrino možda üe uskoro biti potrebna nova grobnica.

13. Istinski dar nije sam predmet; to je iskazivanje razumijevanja i pažnje, odraz pojedinca koji daruje i onog koji prima. — Docent Glax Othn, Dijelovi predavanja za Kuüu Taligari * * * Na stazi orubljenoj zelenom paprati, na svom imanju na Zanovaru, Tyros Reffa prouþavao je zavojito pismo na kartici u svojoj ruci, pokušavajuüi protumaþiti mraþne piktograme i uživajuüi u izazovu. Zrake sunca koje su prodirale kroz lisnatu krošnju prošarale su karticu. Zbunjeno je podigao pogled prema svom svetom uþitelju i prijatelju, docentu Glax Othnu. “Ako nisi u stanju proþitati rijeþi, Tyrose, nikada neüeš moüi cijeniti sam dar.” Iako je tek mali broj þlanova obitelji Taligari još bio u životu, docent je poticao iz stare loze uþiteljagospodara; naslijedio je dobro od posljednjeg tradicionalnog plemiüa i nastavio njime upravljati pod prvobitnim imenom. On i Refta su istog dana imenovani. Dijelili su ih deseci godina koje je uspjelo premostiti dugogodišnje prijateljstvo. Kolibriüi i leptiri nalik dragom kamenju lepršali su oko uzburkanih stabljika paprati, jureüi jedni druge manevrirajuüi brzo i stvarajuüi vrtloge boja. Visoko na jednom stablu, þXþala je promukla ptica pjevica þija je pjesma zvuþala poput škripe šarki. “Neka me sudba spasi nestrpljivog uþitelja.” Reffa je imao oko þetrdeset pet godina, bio je þvrste graÿe i atletskih pokreta. Po oþima mu se vidjelo da je vrlo inteligentan. “Ovdje piše nešto o taligarijanskom dvoru... priredba... slavan i tajanstven...” Žurno je uvukao zrak. “Ovo je karta za lebdeüu operu! Tako je, vidim šifru.” Docent mu je dao samo jednu kartu, jer je znao da üe Reffa iüi sam. Sve ga je oduševljavalo i jedva je þekao da nauþi nešto novo, upijao je iskustva. Starac više nije odlazio na takve predstave na drugim svjetovima. Preostalo mu je još svega nekoliko godina života, tako da je vrijeme brižljivo rasporedio i više je volio meditirati i poduþavati. Reffa je prouþavao izrezbareni zapis na karti i dešifrirao rijeþ po rijeþ. “Ovo je propusnica za Taligari centar, u slavnoj Artisiji. Pozvan sam na prezentaciju plesa na podsvjesnim jezicima, koji opisuje emocionalna pretjerivanja dugih i složenih borbi Interegnuma.” Prelazio je prstom preko neobiþnih runa, zadovoljan što ih je uspio odgonetnuti. Njegov skvrþeni mentor zadovoljno kimne. “Priþa se da samo jedan od pet stotina gledatelja može razumjeti nijanse tog veliþanstvenog komada i to samo ako ga krajnje pomno prati i ako je prošao dobru obuku. Što znaþi da üeš ti željeti vidjeti predstavu zbog nje.” Reffa zagrli docenta. “To je predivan dar, gospodine.” Skrenuli su sa široke kamene staze na manju pošljunþenu koja se krunila pod njihovim nogama. Reffa je volio svaki djeliü svog skromnog imanja. Prije nekoliko desetljeüa, Car Elrood naložio je docentu da odgoji kopile u udobnosti i tajnosti, ali da mu ne usadi nikakvu nadu na prijestolje. Ipak, trebao je biti dostojan krvi Corrina. Docent ga je nauþio da više cijeni kvalitetu nego ekstravaganciju. Glax Othn se zagledao u kao isklesano lice mlaÿeg muškarca. “Nešto me brine, Tyrose.

Možda bi bilo mudro da na neko vrijeme odeš u Taligari, napustiš imanje... na mjesec ili dva.” Reffa je istog þasa postao oprezan. “Da li je ovo još jedna zagonetka?” “Na nesreüu, ovu neüemo rješavati iz þiste zabave. Primijetio si u protekla dva tjedna da se nekolicina ljudi raspitivala o tebi i tvom imanju. Toþno?” Reffa je oklijevao, jer ga to nije mnogo zabrinulo. “Bilo je to sasvim bezazleno, gospodine. Jedan se raspitivao za najbolje nekretnine ovdje na Zanovaru, þak je nagovijestio da bi želio kupiti moje imanje. Drugi je bio glavni vrtlar koji je htio prouþiti moj staklenik. Treüi...” “Svi su oni bili carske uhode”, reþe Othn, prekinuvši ga. Reffa je zanijemio, a uþitelj je nastavio. “Bili su mi sumnjivi i odluþio sam ih provjeriti. Isprave koje su ti pokazali bile su lažne i sva trojica su došla s Kaitaina. Nije bilo lako, ali sam dokazao da ti ljudi tajno rade za Cara.” Reffa je napuüio usne, trudeüi se da ga ne obaspe pitanjima. Docent je sigurno želio da on prvo razmotri posljedice. “Znaþi, svi su lagali. Car želi saznati nešto o mome domu, i meni. Zašto, poslije tojiko vremena?” “Oþigledno zato što je tek saznao da postojiš.” Docent je zauzeo odluþan stav i glas mu je postao samouvjeren kada se sjetio sjajnih govora koje je držao u odjekujuþim dvoranama punim Xþenika. “Mogao si imati mnogo više od ovoga, Tyrose Reffa. I zaslužuješ više upravo zbog toga što ti to ne želiš. To }e neka vrsta carskog paradoksa. Mislim da si u izvjesnoj opasnosti.” Docent je shvaüao zašto je mladi þovjek morao nastaviti živjeti povuþeno i ne svraüali pažnju na sebe. Ovaj sin, kopile Elrooda IX, nikada nije predstavljao prijetnju za Kaitain, nikada nije bio ambiciozan niti zainteresiran za politiku Carstva i zakulisne igre koje su voÿene za Zlatno Lavlje Prijestolje. Reffa je više volio ostati upamüen kao zabavljaþ publike, glumio je pod umjetniþkim imenom u glumaþkim družinama s drugih svjetova. Uþio je kod Mimbanco uþitelja iz Kuüe Jongleur, najveüih zabavljaþa u Carstvu, glumaca koji su bili tako talentirani da su mogli manipulirati najjaþim osjeüajima u srcima gledatelja. Mladi Reffa se rado sjeüao godina provedenih na Jongleuru i Docent se jako ponosio njime. Reffa se ukoþio. Ovo je prelazilo dopuštene granice u razgovoru, þak i u privatnim razgovorima. “Ne govorite otvoreno o tim stvarima. Dobro, otiüi üu istog trena na Taligari.” Zatim je blažim glasom dodao: “Ali to üe umanjiti moje uživanje u ovom izuzetnom daru. Doÿite vidjeti što sam ja nabavio vama za ovaj imendan.” Ipak, nije uspio sakriti svoju zabrinutost. Reffa je stegnuo kartu prstima, zatim se okrenuo prema starcu i uspio se nekako osmjehnuti. “Nauþili ste me, gospodine, da je þin davanja desetostruko znaþajniji kada je uzajaman.” Docent je odglumio iznenaÿenje. “Trenutno imamo veüe brige. Meni nisu potrebni darovi.” Reffa uhvati svog mentora za košþati lakat i povede ga kroz živicu od pernatog drveüa s þije druge strane se nalazilo središnje dvorište. “Nisu ni meni. Ali nijedan od nas nikada nema vremena za uživanje u malim zadovoljstvima dok nas na to netko ne primora. Ne poriþite da su moje rijeþi istinite. I ja sam nešto za vas pripremio. Pogledajte, eno Charenca.” Domar ozbiljnog izraza lica stajao je na suprotnom kraju poploþanog dijela, þekajuüi ih pokraj grimiznog paviljona. Charence je djelovao mrzovoljno, kao þovjek uvijek loše volje — ali je zato bio krajnje uþinkovit i imao otkaþeni smisao za humor koji se Reffi sviÿao. Zbunjeni Glax Othn krene za krupnim mladim þovjekom prema paviljonu u kome je ovaj ostavio malu umotanu kutiju na stolu u hladu. Charence podiže kutiju i pruži je Docentu. Othn je prihvati. “Što bih ja mogao poželjeti? Osim više vremena i znanja. I da ti budeš siguran.” Stari uþitelj zbunjeno i znatiželjno otvori omot. Iskreno se zbunio kada je poþeo prouþavati sjajni predmet. Bila je to kristalna propusnica, jednodnevni dar-bon. “Zabavni park,

razne vožnje, displeji i simulatori?” Kada je vidio njegovu reakciju, ozbiljni Charence se osmjehnuo. “Najbolji na Zanovaru”, doda Reffa. “Djeca ga obožavaju.” Sav je sijao. Osobno je otišao tamo, kako bi se uvjerio da to nije neko mjesto koje previše ozbiljni Docent nikada ne bi posjetio. “Ali ja nemam djecu”, pobunio se on, “nemam obitelj. Ovo nije za mene, zar ne?” “Zabavite se. Budite mladi u srcu. Uvijek ste tvrdili da su pravom ljudskom biüu potrebna nova iskustva kao hrana za dušu.” Docent pocrveni. “To govorim svojim uþenicima, ali... Da li ti to pokušavaš dokazati da sam licemjeran?” Njegove smeÿe oþi zasvjetlucaše. Reffa sklopi mentorovu šaku preko bona. “Uživajte, to vam je nagrada za sve što ste Xþinili za mene. Spustio je šaku na Docentovo rame. “Kada se sigurno vratim poslije mjesec ili dva na Taligariju, možemo usporediti naša iskustva — vaša iz zabavnog parka i moja iz suspenzorske opere.” Stari uþitelj zamišljeno kimne. “Unaprijed se radujem tome, prijatelju moj.”

14. Usamljeni putnik u pustinji je mrtav ýovjek. Samo crv živi sam tamo napolju. — Slobodnjaþka izreka * * * Svaki mentat može postati sposoban ubojica, efikasan i maštovit, ako proÿe kroz dobar trening. Piter de Vries je, meÿutim, pretpostavljao da je za svoju opasnu prirodu imao zahvaliti prvobitnom otklonu od normale koji je uveüao njegove moüi i napravilo od njega ono što je bio. Tleilaxi su mu usadili u genetski sklop sklonost prema okrutnosti i sadistiþko uživanje u patnjama drugih. Zbog toga je Kuüa Harkonnena predstavljala savršeni dom za njega. U visokoj sobi harkonenske rezidencije u Carthagu, de Vries je stajao ispred zrcala u okviru od þipkastih titanskih vrtloga crnih poput nafte. Protrljao je podruþje oko usta krpom umoþenom u mirisni sapun, zatim se nagnuo naprijed da pregleda neizbrisive mrlje od safo soka. Napudrao je šiljatu bradu, ali jarko crvene usne nije dirao. Njegove tamnoplave oþi i kovrþava kosa davale su mu divlji izgled nepredvidljivosti. Previše sam vrijedan da bi me koristili kao obiþnog službenika! Ali barun nije uvijek tako gledao na stvari. Debela budala je þesto pogrešno koristila de Vriesove sposobnosti, trošeüi njegovo dragocjeno vrijeme i energiju. Ja nisam raþunovoÿa. Skliznuo je u svoju radnu sobu, ispunjenu starinskim namještajem, nizovima zavojnica siga žice i filmskim knjigama. Filmske raþunovodstvene knjige ležale su razbacane po stolu, prekrivajuüi lakiranu grimiznu površinu. Svaki Mentat bio je i više nego kvalificiran da vodi knjige; de Vries je i ranije radio na knjigama, ali nikada u tome nije uživao. Taj posao je bio previše jednostavan, þak uvredljivo lak. Ali trebalo je saþuvati tajne, a Barun je vjerovao vrlo malom broju ljudi. Bijesan zbog slobodnjaþke diverzije na zalihe u Hadithu i nekoliko drugih tajnih mjesta, barun je zapovjedio de Vriesu da provjeri sve harkonenske knjige o financijama i uvjeri se da su u redu, da u njima nema nikakvog dokaza o ilegalnim zalihama zaþina. Svi dokazi su morali biti izbrisani, kako im znatiželjni revizor CHOAM-a ne bi dosaÿivao. Ako bi zalihe bile pronaÿene, Kuüa Harkonnen bi þak mogla i izgubiti svoje dragocjeno dobro Arrakis — i više od toga. Pogotovo sada kada je Car objavio da üe svim silama progoniti one koji potajno gomilaju zaþin. Što li je to Shaddam smislio? De Vries uzdahne i posveti se zadatku. Da stvar bude još gora, barunov tupavi neüak, Glossu Rabban, veü je prelistao zapise (bez odobrenja) i uklonio dokaze suptilno poput grobara s tupom lopatom; mali brat Zvijeri, FeydRautha, bolje bi obavio posao. Sada se u knjigama ništa nije slagalo i de Vries üe imati puno nepotrebnog posla. Ostao je nagnut nad stolom do duboko u noþ. Radio je izmjene magnetnom pisaljkom, unoseüi ih u prvu razinu neslaganja, ispravljajuüi preoþigledne pogreške. Ali jedna sporedna, dosadna misao nije mu davala da zapadne u trans: vizija koju je doživio poslije unošenja velike koliþine droga prije devet godina, kada je vidio neku neobiþnu, neodreÿenu nevolju na obzoru koja je prijetila Kuüi Harkonnen... vidio je neobjašnjive slike Harkonnena koji napuštaju Arrakis, spuštanje stijega s plavim grifinom i podizanje zeleno-crnog

stijega Kuüe Atreida. Kako Harkonneni uopüe mogu izgubiti monopol nad zaþinom? I kakve veze s tim imaju prokleti Atreidi? De Vriesu su bile potrebne dodatne obavijesti. Zakleo se da üe obavljati taj posao. To je bilo mnogo važnije od ovog bijednog þinovniþkog posla. Odgurnuo je knjige i otišao do svoje privatne farmakopeje. Pustio je da prsti sami odaberu gorak safo sok, sirup od tikopije i dvije kapsule koncentrata melangea. Nije podesio koliþine koje je progutao. Ukusna, slatko-paleüa cimetna esencija eksplodirala mu je u ustima. Hiper-predviÿanje, na rubu prekomjerne doze, vrata se otvaraju... Ovog puta je vidio više. Dobio je potrebne informacije. Vidio je kako baruna Harkonnena, starijeg i još krupnijeg, sprovode sardaukarske trupe do letjelice koja je þekala. To znaþi da üe barun osobno biti primoran napustiti Arrakis, a ne neki potonji naraštaj Harkonnena! Nesreüa üe ih uskoro zadesiti. De Vries se trudio saznati još nešto, ali su mu plutajuüe þestice svjetlosti zamagljivale vid. Pojaþao je dozu droga tek toliko da vrati ugodan osjeüaj, ali se vizije nisu vratile, þak ni onda kada su kemikalije nasrnule poput udarnog vala... Probudio se u mišiüavom naruþju smrdljivog muškarca širokih ramena. Pogled mu se usredotoþio samo trenutak prije uma. Rabban! Krupni þovjek ga je vukao stjenovitim hodnikom ispod rezidencije Harkonnena. ³ýinim ti uslugu”, reþe Rabban, kada je osjetio da se Mentat promeškoljio. “Trebao si sreÿivati raþune. Stric neüe biti zadovoljan kada þuje što si sebi uþinio. Ponovo.” Mentat nije mogao jasno misliti, a imao je poteškoüa i s govorom. “Otkrio sam nešto mnogo važnije...” Usred reþenice je bio okrenut na jednu pa na drugu stranu i baþen u vodu — vodu, ovdje na Arrakisu! Pokušavajuüi savladati izmaglicu koja je bila posljedica unijetih droga, poþeo je mlatarati rukama i plivati poput psa prema mjestu gdje je Rabban kleþao na kamenom ispustu. “Baš dobro što znaš plivati. Nadam se da nisi uprljao vodu u našoj cisterni.” De Vries je kljuþao od bijesa. Ispuzao je i legao dašüXüi na kamenu palubu. Napravio je lokvu koja bi svakom slobodnjaþkom slugi donijela pravo bogatstvo. Rabban zaškilji. “Barun te može zamijeniti u svakom trenutku. Tleilaxi üe biti presretni što nam mogu poslati novog Mentata proizvedenog u istom spremniku.” De Vries se pokušavao srediti. “Radio sam, idiote jedan, pokušavao sam prizvati viziju koja se tiþe buduünosti Kuüe Harkonncn.” Bio je skroz naskroz mokar, ali je ipak pokušao ostati pribran. Suludi Mentat se progurao pokraj grubijana i odšetao hladnim podzemnim prolazima, zatim se popeo stubama i rampama do barunovih privatnih soba. Zalupao je na vrata; i dalje se s njega cjedilo. Teško dišuüi, Rabban ga je slijedio na maloj udaljenosti. Kada im je iznervirani barun otvorio vrata, primijetili su da je na brzinu zakvaþio suspenzore. Debele, riÿe obrve nakostriješile su se na podbuhlom licu koje se mrštilo; Mentatov neuredan izgled samo je još više pogoršao stvar. “Zbog þega dolazite kod mene u ovo doba noüi?” Frknuo je. “Prosipate moju vodu.” Izmrcvareno, krvavo obliþje ležalo je polomljeno na barunovom pojaþanom krevetu. De Vries je primijetio da se blijeda šaka još trza; Rabban se progurao bliže kako bi bolje vidio. “Tvoj Mentat se ponovo drogirao, striþe.” Jezik kao u guštera preleti preko de Vriesovih umrljanih usana. “Sve u cilju što boljeg obavljanja mojih dužnosti, moj barune. Imam vijesti. Važne, uznemirujuüe vijesti.” Na brzinu je opisao viziju izazvanu drogama. Barun je napuhavao debele obraze. “Prokletstvo, þemu trud. Moje zalihe su pod

neprestanim udarom onih prokletih Slobodnjaka, sada je i Car poþeo zveckati maþem, prijeteüi svima koji drže privatne zalihe. A onda još i moj vlastiti Mentat traga za vizijama mog pada! Sve mi se to smuþilo.” “Ti ne vjeruješ u njegove halucinacije, zar ne striþe?” Rabban je nesigurnim pogledom prelazio s jednog na drugog. “U redu. Moramo se pripremiti na gubitke i nadomjestiti ono što smo izgubili.” Barun baci pogled preko ramena, jedva þekajuüi da se vrati svojoj igraþki prije nego što momak umre na podu. “Rabbane, ne zanima me kako, ali mi nabavi još zaþina!” * * * Turok je u pustinjskom odjelu stajao u zagrijanoj kontrolnoj sobi žetelice za zaþin. Ogromni stroj je stenjao i škripao skupljajuüi materijal iz bogate pustinjske jame i odlagao ga u lijevak. Sita, ventilatori i elektrostatiþka polja odvajali su melange od pijeska i proþišüavali proizvod. Izbaþena prašina zaþepila je stražnje cijevi na žetelici dok se mamutski stroj vukao preko otkrivene zaþinske žile. Pahulje þistog melangea padale su u oklopljene kontejnere; spremište za teret koje se odvajalo i bilo je spremno za odnošenje þim primijete da se crv približava. Slobodnjaci poput Turoka povremeno su se dobrovoljno javljali da rade s posadom žetelica. Cijenili su ih zbog njihovog umijeüa snalaženja u pustinji. Plaüali su ih u gotovini i nisu postavljali nikakva pitanja. Na taj naþin je Turok pribavljao vrijedne obavijesti o radnicima iz grada i posadama za berbu zaþina. U informaciji je moü — bar je tako govorio Liet-Kynes. Zapovjednik žetelice stajao je kod upravljaþke ploþe i prouþavao ekrane na kojima su se projicirale snimke desetak vanjskih kamera. Bio je to nervozan þovjek, kuštrave brade, koji je sve vrijeme bio zabrinut da letjelica za nadzor neüe na vrijeme primijetiti crva i spasiti stari stroj. “Koristi te svoje dalekovidne slobodnjaþke oþi. Za to te plaüam. Turok je kroz prašnjavi prozor prouþavao neprijateljsko podruþja, valovile dine. Iako se nije vidjelo nikakvo kretanje, dobro je znao da pustinja zapravo vrvi od života koji se uglavnom krije od dnevne žege. Motrio je na podrhtavanja koja dopiru iz dubine. Još trojica þlanova posade zurila su kroz izgrebane i ulupljene prozore kontrolne odaje, ali oni nisu vidjeli dobro kao Slobodnjaci niti su prošli njihovu obuku. Turok je iznenada primijetio dugaþku, nisku izboþinu daleko na pijesku, koja se formirala i rasla njemu naoþigled. “Crv!” Upotrijebio je Osbyrnov utvrÿivaþ smjera pokraj prozora i odredio toþne koordinate koje je zatim priopüio. “Letjelica za nadzor nas je trebala upozoriti još prije pet minuta.” “Znao sam, znao sam”, zastenjao je zapovjednik. “Prokleti da su, još nisu prijavili!” Ukljuþio je komsustav, zatražio da mu pošalju nosaþ, a zatim obavijestio svoje ljude na pijesku. Potrpali su se u vozila i pohitali u nesigurno pribježište u žetelici. Turok je promatrao pješþani humak koji im se približavao. Shai-Hulud uvijek doÿe do mjesta na kome se vadi zaþin. Uvijek. ýuo je buku iz visine i primijetio da se pijesak oko žetelice uskomešao kada se nosaþ poþeo spuštati. Žetelica se zatresla dok je posada prikljuþivala spojeve, kablove i kuke. A crv se približavao ispod površine pijeska, šišteüi kroz dine. Žetelica se ponovo zatresla, i zapovjednik je opsovao preko komsustava. “Ovo traje predugo. Nosite nas odavde, prokleti da ste!” “Imamo problema s vezanjem, gospodine”, priopüi mu jedan smireni glas preko zvuþnika. “Odvojit üemo vas od lijevka i odnijet üemo ga u mreži za teret. Prepušteni ste sami sebi.”

Zapovjednik je poþeo urlati. Izdali su ga. Turok je kroz prozor vidio kako se iz pijeska pomalja glava crva, prastarog stvorenja svjetlucavih kristalnih zuba i s treperavim plamenom u utrobi. Glava se okrenula na jednu pa na drugu stranu dok je crv poveüavao brzinu; kretao se prema cilju poput torpeda. Dok je ostatak posade trþao uokolo, uzdajuüi se u opremu za spašavanje koja nije radila, Turok je zaronio u kanal koji ga je izbacio na pijesak podalje od crva. Nozdrve mu je zapahnuo tek otkriveni melange. Primijetio je da je poderao i pješþano odijelo. Turok se uspravio i potrþao preko pješþanih padina promatrajuüi kako nosaþ podiže mrežu s lijevkom punim zaþina. Nisu spasili nijednog radnika, samo zaþin. Pouzdajuüi se u snažne noge i svoju sposobnost da održi ravnotežu na nestabilnom pijesku, Turok je spašavao goli život. Ostali radnici, debeli od vode, nikada neüe uspjeti. Popeo se na jednu visoku dinu, pokušavajuüi se što više udaljiti od crva, i posrüXüi spuštao se praüen potokom pijeska niz drugu stranu. Vibracije ogromne žetelice neko vrijeme üe prikrivati njegove ritmiþke korake. Skotrljao se u udubljenje izmeÿu dina, a zatim se þetveronoške poþeo penjati kako bi izbjegao spori vrtlog što ga je stvorio crv napravivši krug i podigavši se kako bi progutao svoj plijen. Turok je iza sebe þuo grmljavinu i osjetio kako mu tlo izmiþe pod nogama. Ipak se nastavio odupirati pijesku koji je klizio. Nije se osvrnuo da vidi kako bespomoüna žetelica i posada upadaju u duboku utrobu Shai-Huluda. ýuo je vriske ljudi i struganje metala. Stotinu metara dalje nalazila se hrpu stijenja. Kada bi samo uspio stiüi do nje. * * * Barun Harkonnen je ležao potrbuške na krevetu za masažu, njegova mlitava koža prelijevala se preko ruba. Raspršivaþi vode su mu moþili leÿa i noge tako da je sijao poput oznojenog sumi hrvaþa. Dva zgodna mladiüa - suhe kože i mršavi, ali najbolji koje je uspio pronaüi u Carthagu - utrljavali su mu ulja u ramena. U prostoriju je uletio jedan od pomoünika. “Oprostite na smetnji, gospodaru moj barune, ali danas smo izgubili þitavu posadu jedne žetelice. Nosaþ je stigao na vrijeme da ponese teret — pun lijevak — ali nije uspio spasiti i ljude.” Barun se napola uspravio u sjedeüi položaj, glumeüi razoþarenje. “Nema preživjelih?” Nonšalantno mahnuvši rukom otpustio je pomoünika. “Nikome to ne spominji.” Naredit üe de Vriesu da prijavi gubitak stroja i ljudstva kao i cjelokupnog zaþina. Naravno, morat üe eliminirati posadu nosaþa da ne bi bilo svjedoka, kao i pomoünika koji mu je prenio poruku. Možda su i ova dvojica mladiüa previše znala, ali ionako neüe preživjeti privatne vježbe koje je smislio za njih. Osmjehnuo se u sebi. Kako je lako zamijeniti ljude.

15. Mir nije isto što i stabilnost — stabilnost nije dinamiþna i uvijek graniþi s kaosom. — Faykan Butler, Otkriüa post-džihadskog vijeüa * * * “Ova vijest vam se neüe svidjeti, moj Care.” Kancelar Ridondo se ukoþeno naklonio dok je Shaddam silazio s kocke u maloj državnoj sobi za audijencije. Zašto mi nitko nikada ne donese neku dobni vijest? Pušio se, razmišljajuüi o svim dosadnim stvarima koje su mu odvraüale pozornost i zbog kojih nije imao ni trenutka mira. Mršavi kancelar se pomaknuo u stranu kako bi propustio Cara, a zatim je ubrzao sustiüi ga na crvenom tepihu. “Dogodilo se nešto nezgodno... na Beakkalu, sire.” Iako je bilo tek rano popodne, Shaddam je otkazao sve preostale sastanke za taj dan i obavijestio okupljenu gospodu i veleposlanike da üe ih morati ponovo zakazati. Kancelaru Ridondu üe pripasti taj nezahvalni zadatak. “Beakkal? Što se mene tiþe to mjesto?” Gotovo trþHüi da bi održao korak sa Shaddamom, kancelar je obrisao znoj s visokog þela. “Umiješani su Atreidi. Vojvoda Leto nas je iznenadio.” Elegantno odjeveni muškarci i žene stajali su uokolo u sobi za audijenciju i tiho razgovarali. Egzotiþni parket od facetnog drveta i umetnutih kabuzu školjki stvarao je bogati sjaj u sobi obasjan zlatastom svjetlošüu kristalnih sjajnih kugli Balut. Ovisno o raspoloženju, Car je ponekad više volio ugodnu i neformalnu atmosferu u ovoj maloj prostoriji za prijem nego ogromnu sobu za audijencije. Shaddam se umotao u dugaþak grimizno-zlatni ogrtaþ, ukrašen smaragdima, suskamenjem i crnim safirima. Ispod te široke odore imao je samo kupaüe gaüice i jedva je þekao zaroniti u tople kanale i bazene ispod Palaþe. Radije bi bio tamo i prskao se sa svojim priležnicama. Prolazeüi pokraj skupine plemiüa, on uzdahne. “Što je moj roÿak ovog puta uþinio? Što Kuüa Atreida ima protiv nevažnog svijeta prašume?” Car je zastao, ukoþio se i isprsio, dok mu je zbunjeni kancelar ukratko opisivao hrabri vojni napad na Beakkal, dok su se znatiželjni dvorani tiskali oko njih kako bi bolje þuli. “Smatram da je vojvoda uþinio pravu stvar”, javi se jedan dostojanstveni þovjek s kosom koja je poþela sijedjeti, lord Bain O’Garee s Hagala. “Smuþilo mi se kada sam þuo da je Prvi magistrat dopustio Tleilaxima da oskvrnu memorijal podignut u þast palih junaka.” Shaddam je upravo namjeravao ošinuti pogledom lorda s Hagala, kada je zaþuo tiho odobravanje meÿu ostalim plemiüima. Podcijenio je opüu antipatiju prema Tleilaxima, i ovi ljudi su zapravo tiho pozdravljali Letovu hrabrost. Zašto nikada ne klicu meni kada uþinim nešto oštro i neophodno? Umiješao se još jedan plemiü. “Vojvoda Leto je imao pravo uzvratiti na takvu jednu uvredu. To je bilo pitanje þasti.” Shaddam se nije mogao sjetiti imena ovog þovjeka, þak ni Kuüe kojoj je pripadao. “U pitanju je povreda carskog zakona", umiješala se Shaddamova žena Anirul, koja je skliznula izmeÿu muža i kancelara Ridonda. Od nedavne smrti Istinozborke Lobije, Anirul se nije

odvajala od Shaddama kao da je željela biti pokraj njega sve vrijeme dok se bavi državniþkim dužnostima. “ýovjek ima moralno pravo zaštititi svoju obitelj. Zar to ne podrazumijeva i pretke?” Neki od plemiüa kimnuše, a jedan se zakikota, kao da je Anirul rekla nešto strašno pametno. Shaddam je shvatio. “Slažem se”, izjavi on pokroviteljskim glasom. Razmišljao je kako da najbolje iskoristi ovaj presedan za vlastite ciljeve. “Dogovor koji je Beakkal potajice sklopio s Bene Tleilaxom oþigledno je bio nezakonski. Žao mi je što moj roÿak Leto nije išao utvrÿenim putem, ali shvaüam njegove ishitrene postupke. Još je mlad.” Shaddamu, meÿutim, nije mnogo trebalo da shvati kako je vojna akcija Atreida ojaþala Letov status meÿu Velikim Kuüama. U vojvodi su vidjeli þovjeka koji se usuÿivao uþiniti ono o þemu ostali nisu smje li ni razmišljati. Takva popularnost bi mogla biti opasna za Zlatno 1 .nvlje Prijestolje. Podigao je šaku punu prstenja. “Ispitat üemo ovu stvar i izdati službeno mišljenje u najskorije vrijeme.” Letova akcija je otvorila vrata Shaddamu i njegovim vlastitim planovima. Ovdje okupljeni plemiþi cijenili su brzo, nepokolebljivo iskazivanje pravde. Vrlo zanimljiv presedan, zaista... Anirul je pogledala muža, osjetivši kakve mu se misli motaju po glavi. Uputila mu je upitni pogled, koji je on ignorirao. Izgleda da ju je njegov osmijeh vrlo uznemirio. Njegova žena i one njene benegesseritske babuskare previše toga su krile od njega, tako da je imao sva prava odgovoriti im istom mjerom. Pozvat üe svog vrhovnog zapovjednika i provesti vlastite planove. Veteran Zum Garon üe toþno znati kako da se pobrine za tu stvar, i znat üe cijeniti ukazanu mu priliku da dokaže spremnost svojih Sardaukara i u stvarnom životu, a ne samo na vojnim paradama. Konaþno, planet Zanovar — na kojem je živjelo ono kopile Tyros Reffa — nije se mnogo razlikovao od Beakkala... * * * U privatnosti svojih soba, gospa Anirul je senzorskim perom ispisivala hijeroglife po zraku. Tropska biljka u tegli s ahat-crnim listovima nalazila se pokraj nje 1 ispuštala elektriþne mirise. Iznad površine stola lebdio je Anirulin senzorski dnevnik u kome je ona ispisivala nepostojeüe stranice, bilježeüi svoje najintimnije misli, stvari koje njen muž nikada ne smije otkriti. Pisala je šitriranim jezikom Bene Gesserita kojeg je nemoguüe bilo rastumaþiti, davno zaboravljenim jezikom koji je korišten u drevnoj Azar knjizi. Pisala je o svojoj tuzi zbog smrti Istinozborke Lobije, o svojoj ljubavi prema starici. Oh, neüe li Vrhovna Majka Harishka izviri obrve kada proþita tu otvorenu izjavu naklonosti! Anirul je strašno nedostajala njena prijateljica. Na carskom dvoru nije imala drugih bliskih prijatelja. Bila je okružena ulizicama koje su se borile za njenu naklonost kako bi ojaþale vlastite položaje. Lobija je, meÿutim, bila drukþija. Anirul je sada þuvala stariþina sjeüanja i iskustva u sebi, meÿu kakofonijom stotina prethodnih naraštaja, u šumi života koju je bilo nemoguüe ispitati, jer je bila pregusta. Nedostaješ mi, stara prijateljice. Anirul se malo postidjela i prestala pisati. Dodirnula je dugme na senzorskom peru i promatrala kako i pisaljka i dnevnik nestaju u obliku pramena magle u njenom prstenu s blijedo plavim sus-kamenom. Anirul je izvela niz vježbi disanja. Zvuci Palaþe u pozadini su utihli i ona je sada þula samo unutrašnje glasove koji su joj šaputali: “Majko Lobia? ýujete li me? Jeste li tu?”

Druga Sjeüanja povremeno su mogla biti nezgodna; imala je dojam da je njeni preci uhode iz vlastite lubanje. Iako joj nije bilo drago što je izgubila osnovnu ljudsku privatnost, obiþno bi joj njihovo prisustvo bilo ugodno. Taj konglomerat života formirao je unutra biblioteku, i u onim trenucima kada joj je bio dopušten pristup u nju - za nju je to bio izvor mudrosti i ohrabrenja. I Lobia je bila tamo negdje unutra, izgubljena meÿu bezbrojnim duhovima, ýekala je da progovori. Anirul je odluþno sklopila oþi i zaklela se da üe pronaüi Istinozorku, da üe roniti kroz tu buku dok ne utvrdi gdje se nalazi Lobia. Zalazila je sve dublje i dublje... Nalikovalo je brani tankoj poput ljuske jajeta koja je þekala da je netko polomi. Nikada do sada nije pokušala s tako radikalnim iskopavanjem prošlosti u sebi. Bila je svjesna da bi se mogla nepovratno izgubiti u podzemnom kraljevstvu glasova. Ali Anirul je bila Kwisatz Majka, izabrana je na taj tajni položaj, jer je imala bolji pristup genetskoj prošlosti od bilo koje druge žive Sestre. Ipak, ovo nije bilo putovanje na koje bi þovjek trebalo poüi bez podrške i sigurnosne mreže ostalih Sestara. Osjetila je komešanje, vrtlog u protoku Drugih Sjeüanja. Lobia, pozvala ju je svojim umom. Komešanje se pojaþalo, kao da se približava sobi punoj buþnih ljudi. Opazila je velove uskomešane boje u nezamislivim nijansama, tanke paravane koji joj neüe dozvoliti da uÿe. Lobia! Gdje ste ? Umjesto da dobije odgovor od jednog usamljenog glasa, njena nervoza prenijela se na glasove koji su poþeli urlati, upozoravajuüi je na propast. To ju je užasnulo; nije imala izbora, morala je pobjeüi. Anirul se probudila u svojoj radnoj sobi; stvari oko sebe gledala je zamagljenim oþima. Imala je dojam da je jedan njen dio ostao tamo, zarobljen u dubinama zajedniþkog intelekta Bene Gesserita. Nije pokrenula nijedan mišiü dok se udaljavala od Drugog Sjeüanja, ostavivši za sobom zastrašujuüa upozorenja. Postupno je osjetila bockanje po koži. Kada se konaþno uspjela pokrenuti i vid joj se razbistrio. Unutrašnji glasovi su osjetili da üe se dogoditi nešto užasno, nešto što nije bilo moguüe sprijeþiti. To je imalo nekakve veze s dugo oþekivanim Kwisatz-Haderachom, koji se trebao roditi za jedan naraštaj. Sjeme je veü raslo u Jessicinoj utrobi i ona ništa nije sumnjala. Druga Sjeüanja su je upozoravala na propast... Anirul bi radije vidjela kako Carstvo propada nego da se bilo što dogodi lom djetetu. U privatnosti svojih soba, Kwisatz Majka je pila þaj sa zaþinom i razgovarala kodiranim šapatom sa ýasnom Majkom Mohiam. Mohiam je suzila svoje ptiþje oþi. “Jesi li sigurna u viziju koju si imala? Vojvoda Leto neüe dopustiti Jessici da ode. Da otputujem na Caladan kako bih je zaštitila? Možda üe ga neprijatelji pokušati kazniti zbog drskog napada na Beakkal, i Jessica bi mogla biti meta. To si vidjela?” “U Drugim Sjeüanjima ništa nije izvjesno, þak ni za Kwisatz Majku.” Anirul je otpila jedan poveüi, sladak gutljaj i odložila šalicu. “Ali ti ne smiješ iüi, Mohiam. Moraš ostati ovdje u Palaþi.” Lice joj se steglo. “Dobila sam poruku s Wallacha IX. Vrhovna Majka Harishka je izabrala tebe da zamijeniš Lobiju na mjestu Careve Istinozborke.” Mohiam niþim nije pokazala ni da je iznenaÿena niti oduševljena. Umjesto svega toga, usredotoþila se na neposredni problem. “Kako onda da zaštitimo Jessicu i dijete?” “Zakljuþila sam da tu mladu ženu moramo dovesti ovdje na Kaitain gdje üe ostati do kraja trudnoüe. Tako üemo riješiti problem.” Mohiam se razvedrila. “Odliþan prijedlog. Moüi üemo pratiti sve faze trudnoüe.” Ironiþno se osmjehnula. “Premda se to vojvodi Letu neüe sviÿati.”

“Želje jednog muškarca trenutno nisu bitne.” Anirul utone u stolicu i jastuci od baršuna zašuštaše. Bila je strašno umorna. “Jessica üe roditi küer ovdje, u carskoj Palaþi.”