Kuca Corrino - Brian Herbert

81. Na staroj Zemlji, kraljevstvo je izumrlo kada se brzina prijevoza poveþala, a prostorvrijeme globusa postalo manje. Istraživanje svemira ubrzalo je taj proces. Za jedan samotan narod, Car je svjetionik koji im odreÿuje put i simbol jedinstva. Oni se okreüu k njemu i kažu: "Vidite on nas þini jedinstvenim. Pripada svima nama — a mi svi pripadamo njemu.” — Tleilaxaški komentar, nepoznati autor. * * * Prsti Hasimira Fenringa iskriviše se u pandžu pri pomisli na Ajidicu izdajnika i njegovog ubojicu Lice-Igraþa — ali prije no što se vrati na Ix morat üe se uhvatiti ukoštac s drugim nevoljama ovdje na Kaitainu. Kao što je, na primjer, sreÿivanje onoga što je zabrljao Shaddam. U Carevoj privatnoj pravnoj knjižnici nije bilo filmskih knjiga, tekstova, svitaka ili mišljenja izloženih u pisanom obliku. Pa ipak, uz pomoü dvorskih mentata i pravnih struþnjaka Fenring i Shaddam imali su trenutni pristup veüoj koliþini informacija nego što se mogla naüi u zgradi deset puta veüoj od ove. Trebali su samo potražiti meÿu tim podacima i odmah bi sve našli. Djelujuüi oholo i carski, Shaddam IV postavio je pitanje, sada su mentati stajali sablasno utihli pred njim, pretražujuüi po svescima znanja u svome umu. Usne su im se presijavale od svježih doza safo soka; pogledi su im lutali u daljinu. Pravni eksperti stajali su spremni da zabilježe klauzulu ili presedan koje üe oni možda navesti. U jednom uglu prostorije, iz kamenih usta divovskog alabasternog kipa izvijenog morskog konjica izlazio je širok mlaz vode. Fenring poþe nestrpljivo koraþali ispred morskog konjica. “Posrijedi je uobiþajeni postupak da se pribavi pravno mišljenje prije no što se poduzme nešto što bi moglo dovesti do otvorene pobune u Carstvu, hmmm? Ovoga puta nemaš melange kojim bi nagradio Ceh ili CHOAM.” “Našli smo opravdanje za upotrebu atomika, Hasimire. Naüi üemo izlaz i iz ove stvari na Beakkalu.” “Oh, znaþi ne sputava te Velika Konvencija zato što tvoja zaraza napada biljke, a neljude, hmmm? Besmislica!” Shaddam baci brz pogled prema sedmorici mentata, kao da je ova zamisao moguünost koju treba uzeti u obzir. Oni svi složno odmahnuše glavama i nastaviše razmišljati na mentatski naþin. “Mnoge Kuüe slažu se s mojim videnjem stvari”, reþe Car, skupivši usne. “Beakkal je sam sebi navukao nevolju na vrat, bez ikakvog udjela Kuüe Corrino. Kako ti onda pobuna pada na pamet.” “Jesi li ti gluh i slijep, Shaddame? Na sve strane se priþa o ratu protiv tebe, o zbacivanju tvog režima.” “U dvorani Landsraada?” “Ne, po hodnicima i kuloarima.” “Daj mi imena i ja üu se veü pobrinuti za njih.” Car duboko udahne pa poþne dugo

ispuštati zrak. “Kada bih samo imao velike junake, odane ljude poput onih koji su, prije mnogo godina, pomogli mome ocu.” U Fenrigovim oþima sijevne zlobna ironija. “Hmmm, kao u pobuni na Ecazu? Koliko se sjeüam, u to su bili upleteni Dominic Vernius i Paulus Atreid.” Shaddam ga mrko pogleda. “I drugi ljudi, poput Zuma Garona. Oni nisu bili jedini.” Mrmljajuüi, mentati su meÿusobno razmjenjivali informacije, buduüi da je svaki raspolagao podacima koji nisu bili dostupni drugima. No, još nije bilo nikakvog odgovora. Shaddam priguši glas i usmjeri pogled prema vodi koja je kuljala iz kipa morskog konjica. “Kad jednom dobijemo amal, sva ta gunÿanja postat üe nebitna. Želim da se vratiš na Ix i osobno nadgledaš proizvodnju velikih razmjera. Vrijeme je za djelovanje, kako bismo ovu stvar priveli kraju.” Fenring problijedi. “Sire, radije bih priþekao konaþni izvještaj Ceha o otrovanom zaþinu u astrobrodovima. I dalje nisam uvjeren... Shaddam se zajapuri. “Dosta odlaganja! Pakla mu, sumnjam da üeš ikada biti uvjeren, Hasimire. Dobio sam vijesti od Glavnog Istraživaþa, koji se ne bi usudio slagati me, kao i od tamošnjeg zapovjednika Sardaukara. Tvoj Car je zadovoljan rezultatima - to je sve što trebaš znati.” Glas mu postane pomirljiviji i on uputi Fenringu roditeljski smiješak. “Imat üemo dovoljno vremena kasnije da se domognemo formule. Neka te to ne brine. Sve üe ispasti dobro po nas.” On potapša po leÿima svog prijatelja iz djetinjstva. “Poÿi sad srediti tu stvar.” “Da... sire. Poüi üu odmah na Ix.” Unatoþ neugodnostima, jedva je þekao vratiti se tamo i postaviti Glavnom Istraživaþu nekoliko pitanja vezanih za Zoala. “Imam i, hmmm-ah, i neke osobne poslove s Ajidicom.” * * * Dvije nove postrojbe sardaukarskih novaka sa Saluse Secundus stupale su širokom ulicom ispred dvora. Caru su one izgledale upeþatljivo i utješno. Ovi vojnici, predvoÿeni veteranima Rþvrslim u borbama, pojaþat üe njegovu obranu, a i utjerat üe strah u kosti Landsraadu. U nazoþnosti vojnika Shaddam je još jednom, u formalnoj procesiji, otišao do Dvorane Govorništva, odjeven u sveþanu carsku odjeüu. Iskoristio je svoje vladarsko pravo da sazove izvanrednu skupštinu Landsraada; njegovi savjetnici su zabilježili koje plemiüke Kuüe se nisu udostojale poslati predstavnike. Sjedio je u koþiji obloženoj baršunom, koju su vukli harmontepski lavovi. Ispred njega se velika dvorana uzdizala poput spomenika. Po veliþini ju je nadmašivao jedino dvor Cara Shaddama. Pod uvijek savršenim nebom Kaitaina, vježbao je ono što üe reüi. Poput morskog psa koja kuša rastvorenu kapljicu krvi, vijeüe Landsraada njuškat üe u potrazi za njegovim najmanjim znakom slabosti. Ja sam Car milijun svjetova. Nemam se þega bojati. Kada je procesija stigla do duge od zastava iznad dvorane Landsraada, uvježbani lavovi su klekli i presavili šape poda se. Sardaukarski stražari napravili su špalir od odora kako bi car mogao neometano proüi kroz dveri. Nije poveo sa sobom ovoga puta svoju boležljivu suprugu, niti je osjeüao potrebu za moralnom podrškom svojih savjetnika, Ceha ili CHOAM-a. Ja sam voÿa. Mogu ja to sam. Uz prikladan zvuk fanfara, izvikaþi najaviše njegov dolazak. Velika prostorija bila je ispunjena privatnim boksovima, izdignutim stolicama i dugaþkim klupama, od kojih su neke bile raskošno ukrašene, a druge jednostavne i rijetko korištene. Priležnica vojvode Leta, Jessica, sjedila je uz službenog veleposlanika s Caladana, kao da se time željelo pojaþati prisustvo Kuüe

Atreida. Shaddam je pokušao uoþiti prazna mjesta koja su govorila o nenazoþnim Kuüama. Pljesak se razlijegao dvoranom, ali prijam je ipak djelovao pomalo suzdržano. Dok su uzvikivane njegove mnogobrojne titule, meÿu kojima i “Zaštitnik Carstva”, Shaddam je iskoristio priliku za dodatno vježbanje. Konaþno, on stupi na podij. “Ovdje sam da bih svoje podanike izvijestio o jednoj teškoj stvari.” Diskretno je dao nalog da sustav zvuþnika bude posebno pojaþan tijekom njegovog govora, tako da su se sada njegove rijeþi gromko razlegle. “Ja sam vaš Car, i moja su dužnost i odgovornost da provodim zakone u Carstvu nepristrano i odluþno.” “Ali bez poštovanja zakona!” uzvikne jedan otpadnik, tanušni glas u ogromnosti dvorane Landsraada. Sardaukarski stražari, a naroþito poletni novaci, veü su brzali kroz prolaze da prepoznaju govornika koji se bezuspješno pokušavao sakriti u moru lica. Shaddam se namršti, zastavši toþno koliko je trebalo da slušatelji primijete kako se koleba. Ovo ne valja. “Kao što je moj poštovani predak krunski princ Raphael Corrino jednom rekao: ‘Zakon je krajnja nauka.’ Znajte to, svi vi...” Stisnuo je šaku, ali, držeüi se Fenringovog savjeta, pokušao je ne djelovati previše agresivno, nadajuüi se da üe zadržati oþinski stav. “Ja sam zakon u Carstvu. Ja odobravam pravila. Ja imam pravo i odgovornost.” Predstavnici koji su sjedili oko onoga koji je uzviknuo upadicu se razmakoše i Sardaukari ga šþepaše. Shaddam je dao vojnicima izriþito uputstvo da izbjegavaju prolivanje krvi — bar tijekom njegovog govora. “Neke plemiüke obitelji kažnjene su zbog toga što nisu poštovale carski zakon. Nitko ovdje ne može tvrditi da oni koji su se ogriješili na Zanovaru ili Richesu nisu bili svjesni da je to što rade protuzakonito.” On udari šakom po pultu. Mikrofon je prenio vibracije koje su zazvuþale kao da se dvoranom prolomio grom. Zamor se razleže kroz publiku, ali nitko se nije usuÿivao glasno progovoriti. “Ako se zakoni ne poštuju, ako prekršitelji ne budu snosili posljedice za svoje prijestupe, Carstvo üe utonuti u anarhiju.” Osjetio je strašnu potrebu da opravda svoje postupke. Prije no što ga je bijes potpuno obuzeo, on zapovijedi da se puste holo projekcije. “Pogledajte Beakkal. Svi odreda.” Trodimenzione slike ispuniše vladinu komoru, zlokobna montaža uvelih prašuma i uništenih šuma. Promatraþke kapsule bez ljudske posade, koje je sardaukarska flota postavila na stazu, poslale su kamere da lete nisko povrh guste prašume i prate širenje biološke pošasti. “Kao što možete vidjeti, ovaj nesretni svijet obolio je od užasne botaniþke zaraze... a ja, kao vaš Car i zaštitnik svih, ne usuÿujem se ukloniti karantenu koju sam uveo.” Prelijepo zeleno lišüe posta najprije smeÿe, a zatim rumeno-crno. * * * Životinje su skapavale od gladi; debla su postajala želatinozna i padala su. “Ne smijemo riskirati da se ovaj užas prenese na druge svjetove. Na odane svjetove. Prema tome, imajuüi u vidu jedino sigurnost mojih podanika, postavio sam kordon oko neposlušnog planeta. ýak i nakon što pošast proÿe, ekosustavu Beakkala bit üe potrebna stoljeüa da se oporavi.” Nije ni pokušao djelovati ožalošüeno zbog ovoga. Od kako je uvedena opsada, stanovnici Beakkala poduzeli su izvanredne mjere, spaljujuüi prašumu ili prosipajuüi korozivnu kiselinu u pokušaju da izoliraju pogubnu zarazu. Ali ništa nije djelovalo i zaraza se nastavila širiti, metastazirati širom planeta. Dim se uzdizao u nebo. Bjesnjeli su požari. Glavni magistrat vapio je za pomoü, upuüujuüi govor za govorom Sardaukarima, ali su ovi bili potpuno gluhi. Vrhovni bašar Garon nije dopustio nikome da ode.

Nakon što je Shaddam završio muþno prikazivanje slika, ostavivši okupljene nijeme, nadvojvoda Armand Ecaz zatraži dopuštenje da govori protiv toga. S obzirom na to kako se proveo njegov prethodnik, Shaddam se iznenadio hrabrosti omiljenog nadvojvode da istupi s takvim zahtjevom. A onda se Car prisjetio jednog skorašnjeg izvještaja u kome se govorilo o tome kako je Kuüa Ecaz uhvatila i javno pogubila dvadeset grumanskih “sabotera”, pripadnika gerilskih grupa navodno poslanih da postave tobožnje zalihe zaþina, þime bi naudili takmacima. Možda je slobodni strijelac vikont Moritani vidio u Shaddamovoj zaokupljenosti þuvanjem reda za sebe priliku da opet nekažnjeno udari. Odluþio je saslušati što nadvojvoda ima za reüi. “Uz sve dužno poštovanje, Vaše najcarskije Veliþanstvo”, reþe visoki plemiü srebrne kose snažnim glasom iz partera, “prihvaüam vaše provoÿenje Carskih zakona i karantenu Beakkala. Vi ste najveüe utjelovljenje pravde u poznatom svemiru. Uþinili ste Kuüi Ecaz veliku uslugu kada ste nas obranili od nenajavljene agresije s Grummana prije deset godina. Ali postavljam sljedeüe pitanje, kako biste imali prilike da osobno odgovorite i prosvijetlite moje uvažene kolege u ovoj skupštini da ne bi neupuüeno komentirali dotiþne dogaÿaje.” Shaddam se ukoþio kada je nadvojvoda pokazao rukom po dvorani. “Zbog užasa koji su nam nametnuti pomoüu strojeva koji misle prije Butlerijanskog Džihada, Velika Konvencija zabranjuje sve biološko oružje i ograniþava upotrebu atomskog oružja. Možda biste rekli nešto o tome, Veliþanstvo, zato što neki meÿu nama ovdje ne razumiju kako je došlo do toga da zasipate tako groznim otrovom Beakkal, a da time ne prekršite Konvenciju.” Shaddam nije uspio uoþiti nikakav propust u naþinu na koji je nadvojvoda sroþio svoje pitanje. U Carstvu je postojala duga tradicija pristojnih pretresanja i rasprava meÿu plemiükim obiteljima, ukljuþujuüi tu þak i nadmoünu Kuüu Corrino. “Pogrešno ste razumjeli þinjenice o Beakkalu, nadvojvodo. Nisam ja pustio nikakvu pošast na taj svijet. To nije moje djelo.” Uslijedilo je novo komešanje, ali Shaddam se pravio da ga ne primjeüuje. “Ali kakvo je onda objašnjenje, sire?” nije popuštao Armand Ecaz. “Ja samo pokušavam bolje shvatiti zakone Carstva, kako bih bolje služio Kuüi Corrino.” “Hvale vrijedan cilj”, reþe Shaddam pomalo nesigurnim glasom, osjetivši se glupo zbog izraza koji je upotrijebio. “Buduüi sam primio uznemirujuüe dokaze o nezakonitom skladištu zaþina na Beakkaiu, moja sarÿaukarska flota uputila se tamo s namjerom da zavede blokadu sve dok glavni magistrat ne odgovori na optužbe koje su mu upuüene. No, stanovnici Beakkala, koje je obuzela panika, poduzeli su gusarski þin i oteli dva snabdjevaþka broda koja su prevozila zaraženi teret u jednu sigurnu izoliranu biološku istraživaþku stanicu. Ja nemam nikakve veze s kraÿom tih brodova, Ja nisam razasuo ovu pošast. Sami stanovnici Beakkala donijeli su smrt svome svijetu.” Zamor u dvorani ovoga puta bio je glasniji, uz prizvuk nesigurnosti. “Hvala, sire”, reþe nadvojvoda Ecaz i vrati se na svoje mjesto. Kasnije, dok je napuštao dvoranu govorništva Landsraada, Shaddam je bio vrlo zadovoljan sobom i kretao se vrlo poletno.

82. Osvajaþi preziru osvojene zato što su dopustili da to postanu. — Car Fondil III, “Lovac” * * * Ix, konaþno. Kamuflirana da je senzori ne bi otkrili, atreidska bojna kapsula nalikovala je na obiþan usijani meteor koji pada na površinu. Pilotirajuüi nevidljivom letjelicom i nadajuüi se da üe Ceh poštivati raniji dogovor o þuvanju njihove tajne, Gurney Halleck podesio je kontrole da stignu na polarna podruþja svijeta strojeva. Pokraj njega, princ Rhombur je sjedio u tišini, prisjeüajuüi se. Vraüao se kuüi poslije dvadeset jedne godine. Bilo mu je žao što Tessia nije sada ovdje s njim. Prije no što su se otisnuli s astrobroda, nakon što su se dvojica upadaþa hermetiþki zatvorila u malu bojnu kapsulu, prvobitni nadzornik leta, sa široko razmaknutim oþima, oprostio se od njih. “Ceh te promatra, Rhombure Verniuse, ali ne možemo ti pružiti pomoü, nnnn, bar ne javno.” Rhombur se osmjehnuo. “Shvaüam. Ali možete nam poželjeti sreüu. Ovo je iznenadilo nadzornika leta. “Ako vam to nešto znaþi, nnnn, onda üu vam je poželjeti.” Dok je sada kapsula ponirala kroz uzburkan zraþni ocean, Gurney je gunÿao o tome da premnogo þlanova Ceha zna za njih i njihovu tajnu misiju. Koliko je on bio upuüen, kada bi se Ceh obvezao na þuvanje tajne, to nikada nije bilo prekršeno, ali ni mito im nije bio stran. “Ponosniji i snažniji nego ikada ranije, Rhombur mu reþe: “Pomisli samo na to kakve je gubitke pretrpjela meÿuzvjezdana trgovina otkad je Kuüa Vernius izgubila Ix. Zar misliš da je Cehu stalo da Tleilaxi ovdje ostanu na vlasti?” Gurneyev ožiljak od inkvina posta rumen od bijesa. Trup kapsule poþeo se zagrijavati, a on je nastavljao spuštanje, držeüi sada kontrolnu ruþku obim rukama. “Svemirski Ceh nije niþiji saveznik.” Na Rhomburovom voštanom licu nisu se mogli proþitati osjeüaji. “Kada bi poþeli otkrivati tajne svojih putnika, izgubili bi povjerenje koje sada uživaju.” On odmahne glavom. “Ceh üe ionako doznati što smo naumili þim poþne prevoziti atreidske snage na Ix.” “Poznato mi je sve to, ali ipak se brinem. Previše stvari može poüi naopako. Bili smo odsjeþeni od vojvode Leta, punih mjesec dana nismo mogli komunicirati s ývorišta. Ne znamo da li je plan i dalje aktualan. Ulazimo u mraþni tunel. ‘ýovjek bez briga je þovjek bez stremljenja.'” Rhombur se þvršüe uhvatio kada je loptasta letjelica stala poskakivati i tresti se. “Leto üe Xþiniti ono što je obeüao. A i mi üemo.” Tvrdo su se spustili u sjevernu divljinu Ixa. Kapsula se najzad zaustavila u snježnom nanosu, okružena ledenim i golim stijenama. Ostali su neotkriveni. Ovdašnji tajni tunel bio je planiran za þlanove obitelji Vernius koji bi pokušali pobjeüi od neke podzemne nesreüe. Sada je to, meÿutim, bila Rhomburova najbolja prilika da se potajice vrati u svijet koji mu je oduzet. Radeüi zajedno u hladnoj noüi, upadaþi su rastavili na dijelove bojnu sondu, a zatim je sklopili u novi oblik. Odvojivi dijelovi trupa mogli su se na razne naþine preoblikovati. Razno

naoružanje moglo se skinuti i dostaviti saveznicima; saüe od plastiþelika bilo je ispunjeno paketima hrane. U tami osutoj zvijezdama, njih dvojica þekala su u improviziranom zaklonu tankih zidova dok je Gurney planirao dug, strmi spust. Jedva je þekao da poduzme akciju. Iako je uživao u raspravama o strategiji i u sviranju na balisetu u zamku Caladan, bivši krijumþar bio je borac u srcu, nezadovoljan ako ne bi bio od koristi svome gospodaru - bio on Dominic Vernius, vojvoda Leto ili princ Rhombur... “Možda sam ružan, ali bar üu proüi provjeru kao þovjek. Ti” - Gurney odmahne glavom, osmotrivši prinþeve kiborške dijelove - “morat üeš smisliti dobru priþu ako doÿe do postavljanja pitanja.” “Sliþim na pravog bi-Ixijanca.” Rhombur podiže umjetnu lijevu ruku i pokrenu mehaniþke prste. “Ali radije bih htio biti doþekan kao zakoniti erl Vernius.” Vrijeme koje je Rhombur proveo u progonstva i nedavna bol kojoj je bio izložen uþinili su ga boljim voÿom. Suosjeüao je sa svojim narodom. Nije ga više samo prihvaüao kao nešto što se podrazumijevalo samo po sebi. Sada je želio zaslužiti njihovo poštovanje i odanost, kao što je to vojvoda Leto zaslužio meÿu svojim narodom na Caladanu. Dok je odrastao u Velikom Dvorcu, bezazleno sakupljajuüi kamenje i lupkajuüi prstima iz dosade na satovima, radovao se tome što üe jednom postati poglavar Kuüe Vernius — ni ne sluteüi da üe se morati boriti za taj položaj. Kao i njegova sestra, jednostavno je prihvatio ulogu koja mu je pripala roÿenjem. Ali biti voda pretpostavljalo je još mnogo toga. A on je dobro propatio prije no što je nauþio ovu lekciju. Prvo, ubojstvo njegove majke Shando — za koju je sada znao da je rodila još jedno dijete, vanbraþnog sina Cara Elrooda. Zatim, poslije toliko godina skrivanja, Dominic Vernius poþinio je atomsko samoubojstvo, povevši sa sobom u smrt i poveüi broj Sardaukara. I Kailea... koja je na kraju poludjela i poþinila izdaju, pokušavajuüi se domoüi onoga za što je vjerovala da joj po pravu pripada. Sada je pred njim bilo novo krvoproliüe, kada on i Gurney budu pokrenuli podzemnu revoluciju, a atreidske snage stupe u akciju potpunog svladavanja osvajaþa. Ixijanci üe se ponovo morati boriti i mnogi üe pritom izgubiti život. Ali nijedna kap krvi, zarekao se Rhombur, neüe biti uzalud prolivena i njegov voljeni Ix bit üe ponovo slobodan.

83. Svemir je uvijek jedan korak iza logike. — Gospa Anirul Corrino, osobni dnevnik. * * * Zamak Caladan i obližnja vojarna vrvjeli su od aktivnosti. Atreidski vojnici su vježbali i pakirali se za veliki pohod, nestrpljivi da što prije poÿu. ýistili su oružje i pravili inventar eksploziva i opsadnih strojeva, pripremajuüi se za frontalni sukob. Da bi se koordinirala tako složena operacija, prošli su kroz višemjeseþne pripreme, a vojvoda Leto naložio je domaüoj straži da ne žali truda. Dugovao je to Rhomburu - poduzet üe svaki rizik koji bude neophodan. Rhombur i Gurney možda su veü mrtvi. Do Leta nije dospjelo ništa: nikakva poruka, poziv u pomoü, vijest o uspjehu. Ili su možda usred revolucionarne gužve. Jedino je znao da je došlo do neke nevolje s astrobrodom, dok s Ixa nije bilo ni glasa. Dvojica infiltratora potpuno su zamukla. Unatoþ svemu tome, dat üemo sve od sebe. I nadat üemo se. Ali ako Rhombur nije uspio, a atreidske trupe budu poražene u sukobu s Tleilaxima i carskim Sardaukarima, onda üe Leto morati platiti ogromnu cijenu. Možda üe þak ostati bez Caladana. Thufir Hawat bio je neuobiþajeno nervozan. Leto je, meÿutim, bio potpuno usredotoþen. U sebi je veü prešao onu crtu poslije koje nema povratka. Bio je spreman kockati se, dati sve od sebe, þak i ako time izloži opasnosti miroljubivi Caladan na neko vrijeme. Jedino je tako mogao vratiti Rhombura na erlovsko prijestolje i saþuvati þast. U cijelu stvar su ušli svjesni moguüih posljedica. Meÿu tisuüama odluka koje je trebalo donijeti, Leto je izbjegao promatrati završne pripreme i umjesto toga, otišao na glavne dokove ispod zamka. Kao plemeniti voÿa svoje Velike Kuüe, imao je i domaüe dužnosti - ugodnije, premda mu je bilo žao što i Jessica nije sada pokraj njega. Velika ribarska flota se vraüala, brodovi koji su plovili oko sprudova tijekom posljednja dva tjedna toplog vremena. Jednom godišnje, flota se vraüala sa sezonskim ulovom grunda, male plavkasto-srebrne ribe koja se hvatala mrežom. Kao dio tradicionalne svetkovine, delikatesni grund prao se i solio, a zatim kuhao u velikim kodovima. Malena riba bila bi iznošena na dašþane stolove i tada bi uslijedila gozba. Vojvoda je volio delikatese Caladana baš kao i ogrubjeli ribari. Rhomburu se grund još više sviÿao nego Letu i ovo je bila prva proslava koju je ixijanski princ propustio u mnogoprethodnih godina. Leto je pokušao odagnati od sebe zle slutnje. ýekanje mu je istanjilo strpljenje. Udaljivši se od užurbanih priprema za rat, stajao je na kraju doka i promatrao prve ribarske brodove kako se približavaju. Svijet se veü okupljao na šljunkovitoj obali, dok su trgovci i kuhari hitali postaviti stolove, pripremiti kotlove i tezge na starom seoskom trgu. Leto je þuo minstrele kako pjevaju na obali. Glazba mu je izmamila smiješak i podsjetila ga na to koliko su samo puta Rhombur i Gurney zajedno svirali na balisetima, natjeþXüi se u lirskim i satiriþnim pjesmama. Ali baš u trenu kada je vojvoda pokušavao uživati u trenutku mira, Duncan Idaho i Thufir

Hawat ga uoþiše i priÿoše mu kroz gustu, buþnu masu. “Trebalo bi da neprekidno imate uza se osobne stražare, moj vojvodo”, upozori ga mentat. “Potrebno je da odgovoriš na neka pitanja i da doneseš odluke vezane za oružje. Flota samo što nije poletjela.” Kao Majstor Maþevanja, Duncan Idaho üe predvoditi atreidske vojne snage na Ix, baš kao što je upravljao napadom na Beakkal. Od poglavara Kuüe Atreida nije se oþekivalo da uzme neposrednog udjela u boju, iako bi on volio predvoditi svoje trupe. Umjesto toga, držeüi se Thufirovog savjeta, Leto üe djelovati kao politiþka udarna šaka na Kaitainu, gdje üe formalno objaviti korake koje poduzima i objašnjavati ih. “To je posao jednog vojvode”, nije popuštao sjedokosi mentat. On usmjeri pogled uz strme putove koji su vodili do vrha grebena. S ovog mjesta mogao je vidjeti najviše nivoe zamka. “Ovo je dobar trenutak za frontalni napad. Dok se Beakkal guši u onoj groznoj zarazi, Car Shaddam je zaokupljen vlastitim spletkama. Satrt üemo Tleilaxe na Ixu prije no što on uopüe shvati što radimo.” “Vidio sam snimke te prašume”, reþe Duncan. “Ma kakve izgovore Shaddam potezao, uopüe ne sumnjam u to da je sve namjerno izveo.” Leto kimne glavom. “Uništiti pojas prašume jednog planeta daleko premašuje svaku osvetu koja bi meni pala na pamet. No... situacija na Beakkala ide nam u još jednom pogledu naruku.” Zagledao se na tren u prvi veliki ribarski brod koji se vezivao za dok. Mnoštvo spremnih pomagaþa pohita prihvatiti konopce i mreže punegrunda. “Pružio sam velikodušnu medicinsku pomoü Richeseu nakon što ga je moj roÿak napao. Sad je trenutak da se pokaže Landsraadu da Kuüa Atreida može biti blagonaklona i prema onima s kojima nije u srodstvu.” On se osmjehne. “Thufire, prije no što naše glavne snage u potaji krenu na Ix, želim da skupiš flotu teretnih brodova. Daj im vojnu pratnju. Ja, vojvoda Leto Atreid, poslat üu pomoü opustošenom Beakkalu i ništa neüu tražiti zauzvrat.” Duncan se zgrozio na ovaj prijedlog. “Ali, Leto! Pa oni su pokušali prodati tvoje pretke TIeilaxima!” “Potrebno je da domaüa straža ostane ovdje kako bi branila Caladan dok naše snage napadaju Ix”, doda Hawat. “Ovaj pohod veü nam je iscrpio resurse.” “Pošalji samo najmanju vojnu pratnju, Thufire, tek koliko da vide da su nam namjere ozbiljne. Što se tiþe stanovnika Beakkala, veü smo ih kaznili zbog pogrešne procjene kod senasarskog ratnog memorijala. Ništa ne možemo dobiti neprijateljskim držanjem prema cijeloj jednoj populaciji. Beakkalci su vidjeli koliko strogi možemo biti. Sada je vrijeme da im pokažemo našu blagonaklonost. Moja majka - koja ne griješi baš uvijek — podsjetila me je na to da jedan voÿa mora pokazati ne samo strogost nego i milosrÿe.” On stisne usne, prisjetivši se razgovora koji je vodio s Rhomburom o predvodništvu i o tome kako politiþki obziri, iako važni, moraju biti uravnoteženi s potrebama obiþnih graÿana. “Upamti moje rijeþi”, reþe Leto. “ýinim ovo za narod Beakkala, ne za njegove politiþare. Ovo nije nagrada za ono što je uþinio glavni magistrat niti to treba shvatiti kao oproštaj, pa þak ni prihvaüanje isprike.” Thufir Hawat se namrgodi. “Znaþi li to da želiš da poÿem s našim trupama na Ix, moj vojvodo?” Leto uputi svom starom savjetniku prepreden smiješak. “Bit üe mi potrebno tvoje diplomatsko umijeüe na Beakkalu, Thufire. ýekaju nas napeti trenuci kad stignete do carske blokade. Planet je u strogoj karanteni, ali uvjeren sam da Car nije dao stroge zapovijedi da se unište i oni koji se pokušaju spustiti. Treba iskoristiti tu neodreÿenost.” I Mentat i Majstor Maþevanja pogledaše ga kao da je sišao s uma. Leto nastavi: “Sigurno

üete privuüi pažnju Sardaukara, a možda i samog Shaddama. U stvari, bit üe to pravi spektakl.” Duncanovo lice se ozari kada je prozreo zamisao. “Naravno, diverzija! Car nikako ne može ne primijetiti tako dramatiþnu krizu. Dok Thufir bude stajao pred carskom blokadom, zaokupivši sve Sardaukare, nitko neüe obraüati pažnju ni na što drugo. Naše snage naüi üe se na položajima na Ixu prije no što itko stigne o tome izvijestiti Kaitain. Sardaukari na Ixu djelovat üe bez zapovijedi. Misija pružanja pomoüi bit üe samo diverzija.” “Toþno. Ali ona ipak može donijeti nešto dobro stanovnicima Beakkala, kao i poboljšati moj položaj u Landsraadu. Nakon sudjelovanja Kuüe Atreida u operacijama na Ixu, bit üe mi neophodna sva raspoloživa pomoü.” Na dokovima, gdje se skupilo mnoštvo svijeta, velike dizalice jeþale su i naprezale se dok su vadili nabrekle mreže pune riba iz brodskih spremišta. U luci, brodovi su þekali u redu da i oni budu istovareni; postojeüi luþki kapaciteti nisu omoguüavali da se svi istovremeno istovare. Duncan je pohitao uzbrdo prema vojarnama domaüe straže, dok je Leto ostao na svetkovini. Hawat je insistirao da ostane uz njega kao tjelohranitelj. Tovari i tovari bogatog ulova srebrnih grundova iznošeni su na obalu. Miris ribe ispunjavao je zrak. Snažni radnici ubacivali su praüakave ribe u baþve ispunjene solju i vodom, dok su kuhari koristili lopate s prorezom za hvatanje ribe iz baþvi i ubacivanje u pušeüe kotlove u kojima se pripremala sezonska juha. Leto je porinuo ruke do lakata u jednu baþvu i stao hvatati male ribe i dodavati ih pomagaþima koji su napravili lanac. Svi su pozdravili njegovo prikljuþenje poslu. On je volio sudjelovati u ovome. Thufir Hawat kruto je koraþao kroz mnoštvo okupljenog svijeta, pomno vrebajuüi na moguüeg ubojicu meÿu ribarima. U meÿuvremenu, Leto je sjeo za jedan drveni stol i prepustio se uživanju u ukusnom objedu od grunda. Ljudi su zapljeskali kada je unio punu šaku ribljeg mesa u usta, a zatim su se i sami prihvatili gozbe. Bio je to posljednji trenutak spokoja u kome se mogao opustiti za dugo vremena.

84. Tko zna kakvi üe artefakti današnjice preživjeti eone ljudske povijesti. Možda tek neka sitnica, kakva naizgled beznaþajna stvarþica. Ali i kao takva, ona se može pokazati postojanija od drugih tijekom potonjih tisuüa i tisuüa godina. — Vrhovna majka Raqueli-Berto-Anirul, osnivaþica reda Bene Gesserit. * * * Poslije nemirne noüi provedene u þetvrtom nepoznatom apartmanu, gospa Anirul poskoþila je iz kreveta i pohitala prema vratima. Glasovi su je pratili poput sjena u njenoj glavi. ýak se i Lobijin duh pridružio galami, ne nudeüi pomoü niti utoþište. Što mi to pokušavate reüi? Medicinska Sestra Yohsa, koja je stalno bila na oprezu, brzo joj priÿe, ruku opuštenih uz bokove, zauzevši borbeni položaj kako bi sprijeþila Anirul da proÿe pokraj nje. “Moja gospo, morate se vratiti u postelju i nastaviti se odmarati.” “Nema tamo odmora!” Anirul je na sebi imala komotnu spavaüicu koja joj je sada prianjala uz kožu vlažnu od znoja, dok joj je bakrenosmeÿa kosa bila potpuno rašþupana. Bore i sjene naružile su joj crte lica oko zakrvavljenih oþiju. Tijekom noüi, postupajuüi po Anirulinim mahnitim uputama, poslužitelji su prenosili njen ogroman krevet i težak namještaj iz jedne sobe u drugu, u potrazi za dovoljno mirnim mjestom. Ali ništa nije donijelo olakšanje. Yohsin glas bio je pribran. “U redu, moja gospo. Naüi üemo neko drugo mjesto za vas...” Zanijevši se kao da se gotovo nije onesvijestila, Anirul hitro i agresivno gurne medicinsku Sestru, izbacivši je iz ravnoteže. Niska žena padne preko jednog stola, srušivši skupu, ukrašenu vazu koja se razbi na podu. Preskoþivši je, Anirul pojuri hodnikom obloženim ploþicama, izbacivši iz ruku jedne sluškinje poslužavnik s doruþkom. TrþHüi mahnito, ona skrene za jedan kut, a bosa stopala okliznuše joj se na uglaþanom podu. Naletjela je na Mohiam. U sudaru se rasuše uokolo papiri i ridulijanski kristalni listovi koje je Istinozborka nosila. Reagirajuüi brzo, Mohiam ostavi razbacane dokumente i krene u potjeru, ali se takoÿer oklizne i padne. Trenutak zatim do nje stiže zadihana Yohsa. Anirul im je odmakla i otvorila vrata koja su vodila na stubište za poslugu. Oþi su joj bile razrogaþene. Proletjela je kroz njih, ali se saplela o rub spavaþice. Viknula je i stropoštala se niz stube. Benegesseritkinje koje su se dale u potjeru za njom stigoše na vrh stubišta u trenutku kada je Anirul, sva u modricama i krvareüi, uspjela nekako sjesti na odmorištu ispod. Mohiam je pohitala prema njoj i kleknula pokraj Careve žene. Pretvarajuüi se da joj pomaže, ýasna Majka je þvrsto uhvatila Anirul za jednu ruku, a drugom je obuhvatila oko struka, onemoguüivši joj da ponovo pobjegne. Yohsa se sagnula da pregleda povrede koje je zadobila. “Ovaj slom živaca se odavno spremao. Plašim se da üe se njeno stanje još više pogoršati.” Medicinska Sestra joj je veü davala pojaþane doze jakih psihotropskih lijekova, neuspješno pokušavajuüi potisnuti oluje Drugog

Sjeüanja. Mohiam pomože Carevoj ženi da ustane. Anirula je šarala pogledom po stubištu punom sjena, poput kakve životinje satjerane u kut. Glasove u sebi nije mogla nikako utišati. “Žele da im se pridružim.” “Ne govorite to, moja gospo.” Mohiam je to izgovorila upotrijebivši blagodati Glasa, koji izgleda nije imao nikakvog utjecaja na Anirul. Medicinska Sestra je zalijepila komad brzodjelujuüeg flastera na Anirulino povrijeÿeno þelo. Zajedno su podigle Carevu ženu i polako je povele natrag do njenih soba. ³ýujem ih kako prave buku u mojoj glavi, ali izgovaraju samo dijelove reþenica na raznim jezicima — neki od njih su mi poznati, a neki potpuno strani. Ne shvaüam što mi pokušavaju reüi, zašto su tako uzbuÿeni.” U Anirulinom glasu nazirao se strah. “I Lobia je tamo unutra, ali þak se ni ona ne može uzdiüi iznad ostalih i pomoüi mi. Medicinska Sestra joj je toþila þaj sa zaþinom iz pripremljenog þajnika. Nakon što se skljokala na antikni rafaelski kauþ u salonu, Anirul je usmjerila pogled svojih smeÿih oþiju u Mohiaminu tamnu priliku. “Yohsa, ostavi nas. Moram razgovarati sa Carevom Istinozborkom. Nasamo.” Medicinska Sestra se ukoþila, ali je ipak na kraju, gunÿajuüi, pristala da ih ostavi nasamo. Ležeüi na kauþu, Anirul je duboko i drhtavo udahnula. “Tajne mogu predstavljati veliki teret.” Pomno je prouþavajuüi, Mohiam je otpila gutljaj þaja sa zaþinom i osjetila kako melange glatko prodire u njenu svijest. “Nikada o tome nisam razmišljala na taj naþin, moja gospo. Smatram da povjeravanje važnih informacija predstavlja veliku þast.” Careva žena otpije gutljaj mlakog þaja i namršti se kao da je sadržavao lijek odvratnog ukusa. “Jessica üe uskoro roditi küer koja je predodreÿena da donese na svijet našeg dugo Rþekivanog Kwisatz Haderacha.” “Kamo lijepe sreüe da to doþekamo”, reþe Mohiam, kao da izgovara molitvu. Anirul je trenutno djelovala krajnje pribrano i zavjereniþki. “Ali mene, kao Kwisatz Majku, muþe velike brige. Jedino ja sagledavam sve strane našeg programa odgajanja. Zbog þega je Drugo Sjeüanje toliko uznemireno, i to sada kada smo tako blizu našeg cilja? Da li oni to pokušavaju upozoriti na opasnost koja prijeti Jessicinom djetetu? Hoüe li doüi do neke nesreüe? Zar majka Kwisatz Haderacha neüe biti ono što oþekujemo? Ili je u pitanju nešto vezano za samog Kwisatz Haderacha?” “Još samo dva tjedna”, primijeti Mohiam. “Jessica treba uskoro roditi.” “Odluþila sam da joj treba reüi bar dio istine, kako bi bolje mogla zaštiti sebe i dijete. Jessica mora shvatiti svoju sudbinu i koliko je važna za sve nas.” Mohiam je progutala još malo þaja pokušavši prikriti koliko je iznenaÿena ovim prijedlogom. Osjeüala je veliku naklonost prema svojoj tajnoj küeri, koja joj je takoÿer bila godinama uþenica na Wallachu IX. Jessicina buduünost i sudbina bile su mnogo znaþajnije i od Mohiamine i od Aniruline. “Ali... je li pametno otkriti joj toliko, gospo Anirul? Želite da joj ja to kažem?” “Ti si je rodila, zar ne?” Da, shvatila je Mohiam, djevojci treba reüi bar djelomiþnu istinu. ýak i u svom muþnom stanju, gospa Anirul je bila u pravu što se toga tiþe. Ali Jessica nije morala saznati tko joj je otac. To bi bilo previše surovo.

85. Osoba koja radi u okruženju u kome je malo vjerojatno da üe preživjeti i najmanju pogrešku, mora biti pod pritiskom. — Grof Hasimir Fenring; Nagrade za rizik, napisano u progonstvu * * * Vraüajuüi se na Ix, nakon što je ostavio Cara da ubire politiþke probleme koje je posijao, grof Hasimir Fenring je smišljao suptilne, pakosne i krajnje bolne naþine na koje bi mogao usmrtiti Hidara Fen Ajidicu, zbog izdaje koju je pokušao ostvariti uz pomoü svog Lice-Igraþa. Ali ga nijedan od njih nije zadovoljio. Nakon što je uputio odgovarajuüe signale rukom stražarima, sišao je u špilju ispod površine, prekoravajuüi sebe što veü ranije nije uoþio znakove i poduzeo odgovarajuüe mjere protiv prevrtljivog Tleilaxa. Glavni Istraživaþ spletkaroš veü je dugo smišljao stalno nove izgovore kojima je varao Cara Shaddama. Nevjerojatno, ali prije izvjesnog vremena se na dvoru na Kaitainu pojavila nekolicina Gospodara Tleilaxa, ponašajuüi se kao da im je tu mjesto i Shaddam je to dopustio. Grof je, meÿutim, znao gorku istinu. Unatoþ dvadeset dvije godine planiranja, istraživanja i bogatog financiranja, Projekt Amal je bio potpuni promašaj. Bez obzira na vjerovanje Ceha, Fenring je bio uvjeren da su dvojica Navigatora doživjela neuspjeh zahvaljujuüi umjetnom zaþinu, a ne nekom izmišljenom planu Beakkalija. Shaddam je budalasto pretpostavljao da mu je umjetni zaþin veü na raspolaganju i ponašao se shodno tome. Fenring nije mogao poreüi da je veüina dokaza koji su bili dostupni Caru ukazivala na dugo oþekivani uspjeh, ali ipak je osjeüao nelagodnost. Iako je pronašao blijedo opravdanje u zakonu za svoj Veliki Zaþinski Rat, Shaddain je zahvaljujuüi njemu teško narušio svoje politiþke veze s plemiükim Kuüama. Bit üe potrebne godine da se oporave od svih poþinjenih pogrešaka... ako im to uopüe poÿe za rukom. Možda bi bilo najbolje da on i njegova ljupka Margot poduzmu korake da zaštite sebe od nadolazeüe oluje i prepuste Cara vukovima. Shaddam Corrino üe platiti za vlastite pogreške; grof Fenring ne mora potonuti zajedno s njim... Hidar Fen Ajidica je þekao Fenringa na pragu svoje privatne administrativne kancelarije, ponosno i arogantno, kao da visoko mišljenje koje je imao o sebi nadilazi njegovo sitno tijelo. Mrlje boje hrÿe krasile su mu prednji dio bijele laboratorijske kute. Jednim oštrim zamahom ruke dao je znak Sardaukarima stražarima da ga ostave nasamo s Fenringom u uredu. Stežuüi i rastvarajuüi šake, grof je primoravao sebe da ostane pribran. Nije želio prebrzo ubiti tog þovjeþuljka. Umjesto toga, Fenrig se znaþajno okrenuo i zatvorio vrata za sobom. Ajidica iskoraþi naprijed, sijevajuüi oholo i bahato svojim glodarskim crnim oþicama. “Pokloni se preda mnom, Zoale!” Odrecitirao je dodatne zapovijedi na nerazumljivom grlenom jeziku, a onda opet prešao na carski galah. “Nisi se javio nijednom rijeþju i bit üeš kažnjen zbog tog propusta.”

Fenring se jedva suzdržao da se ne nasmije na ovu Ajidicinu tvrdnju. Umjesto toga se nemarno naklonio sladunjavo se osmjehujuüi, što je izgleda umilostivilo Ajidicu. A onda se bacio i šþepao prednji dio odore Glavnog Istraživaþa. “Ja nisam tvoj Lice-Igraþ! Veü sam te obilježio za smaknuüe. Pitanje je samo kako i kada, mmmm?” Ajidicina sivkasta koža postala je još bijeda kada je shvatio kakvu je groznu pogrešku poþinio. “Svakako, dragi moj grofe Fenring!” Glas mu je postao još hrapaviji kada je ministar za zaþin pojaþao stisak. “Prošli ste... moj test. Vrlo sam zadovoljan.” Fenring ga baci na pod. Ajidica tresne þitavom svojom dužinom. Fenring obriše ruku o svoj kožni haljetak. Imao je dojam da se okužio dodirnuvši to izdajniþko stvorenje. “Kucnuo je trenutak da spasimo što se spasiti može, Ajidica. Možda bih te trebao baciti s balkona Velike Palaþe, kako bi svi to mogli vidjeti, hmmmm?” Glavni Istraživaþ je prigušenim glasom pozvao stražare. Fenring je zaþuo bat koraka, ali ga to nimalo nije zabrinulo. On je bio carski ministar za zaþin i bliski Shaddamov prijatelj. Sardaukari üe poslušati njegove zapovjedi. Osmjehnuo se dok mu je jedna ideja sijevala u glavi. “Tako je, hmmm, proglasit üu da je Ix konaþno slobodan i postat üu njegov veliki osloboditelj. Zajedno sa Sardaukarima, javno üu osuditi Tleilaxe koji su godinama tlaþili ovaj narod, hmmmm-ah, i uništiti sve dokaze vašeg ilegalnog istraživaþkog rada na amalu, tako da üemo ja — i Shaddam, naravno - ispasti junaci.” Glavni Istraživaþ se mukom podigao na noge poput štakora satjeranog u kut, ali štakora s oštrim zubiüima. “Ne možete to uþiniti, grofe Fenring. Vrlo smo blizu. Vrlo blizu. Amal je spreman.” “Amal je promašaj! Testiranje oba astrobroda pretvorilo se u pravu propast i budite zahvalni što Ceh još nije shvatio što smo uþinili. Navigatori nikada neüe moüi koristiti umjetni zaþin. Tko zna kakve üe još posljedice izazvati vaša tvar?” “Gluposti, moj amal je savršen.” Ajidica posegne prema naborima svoje odore, kao da želi dohvatiti skriveno oružje. Fenring se pripremio za napad, ali je znanstvenik izvadio samo tabletu boje hrde i ubacio je u usta. “Osobno sam konzumirao nevjerojatne doze amala i osjeüam se veliþanstveno. Snažniji sam nego ikad. Mnogo jasnije sagledavam svemir.” Tako snažno se lupio po þelu da mu je ostao trag na koži. Vrata se s treskom otvoriše i unutra uleti vod Sardaukara predvoÿen mladim zapovjednikom Cando Garonom osobno. Kretali su se neukroüeno i iznenaÿujuüe neorganizirano. “Utrostruþio sam sljedovanja zaþina svim Sardaukarima koji su ovdje stacionirani”, reþe Ajidica. “Unose amal veü šest mjeseci. Njihova tijela su zasiüena njime. Primjeüujete li kako snažno djeluju!” Fenring je prouþavao lica carskih vojnika. Primijetio je na njima divlju napetost, þvrstinu u pogledu i napete mišiüe spremne da reagiraju na svaku opasnost. Garon mu se jedva primjetno naklonio. “Možda je amal bio previše jak za te testirane Navigatore i mješavinu možda treba ublažiti”, nastavio je Ajidica. “Ili ih možda treba drukþije izuþiti. Previše smo uložili. Amal djeluje. Djeluje!” Ajidica je postao grozniþav i uzvrpoljio se kao da üe svakog trenutka doživjeti napad. Trzavim, ukoþenim koracima prošao je pokraj Fenringa i Jaktovima rastjerao Sardaukare. “Doÿite, grofe, ovo morate vidjeti. Dopustite mi da vas uvjerim. Car bi trebao i sam probati moj proizvod. Da, moramo mu poslati uzorke na Kaitain.” Podigao je šake kada je izašao u hodnik; þovjeþuljak koji se zavaravao da je znaþajna osoba. “Vi niste u stanju sve shvatiti. Vaš um je... krajnje mali.” Fenring se muþio da ne zaostane za Ajidicom koji je grabio naprijed. Vojnici su ih slijedili u tišini.

Oduvijek je osjeüao gaÿenje prema glavnom nivou istraživaþkog paviljona, premda je grof shvaüao zbog þega su Tleilaxima bili neophodni axelotl spremnici. Žene mrtvih mozgova ležale su poput leševa privezane za klokoüXüe sustave za održavanje života; one nisu više bila ljudska biüa, djela su im bila podbula i hranili su ih na silu. Predstavljale su zarobljene maternice, tek nešto više od bioloških tvornica koje su proizvodile sve organske tvari ili grozote koje su genetski þarobnjaci uprogramirali u njihove reproduktivne sustave. ýudno, posude povezane s njihovim tijelima — u kojima se obiþno nalazio amal koji su proizvodile — bile su prazne. Iako još živi, spremnici su izgleda bili izvan upotrebe. Svi osim jednog. Ajidica ga je poveo do gole mlade žene koja je tek nedavno bila povezana s axelotl sustavom. Sliþila je na hermafrodita s tim svojim ravnim grudima i kratkom, tamnom kosom. Zatvorene oþi su joj upale u oþne duplje. “Obratite pažnju na ovu, grofe. Vrlo je zdrava i u odliþnoj formi. Proizvest üe nam dosta amala, premda još radimo na preoblikovanju njene maternice koja üe stvarati kemijske sastojke potrebne za preteþu amala. Zatim üemo moüi povezati ostale spremnike s njom i umnogostruþiti proizvodnju.” Fenring nije nalazio ništa erotsko u bespomoünoj gomili mesa, koja se toliko razlikovala od njegove prelijepe žene. “Zbog þega je ona toliko posebna?” “Bila je uhoda, grofe. Uhvatili smo je dok je njuškala uokolo preobuþena u muškarca.” ³ýudi me što se sve ovdašnje žene nisu prerušile i posakrivale.” “Ova je bila Benegesseritkinja.” Fenring nije mogao prikriti svoju zapanjenost. “Sestrinstvo zna za naše operacije ovdje?” Prokleta bila ta Anirul! Trebao sam je ubiti. “Vještice nasluüuju što radimo ovdje. Zbog toga nemamo mnogo vremena.” Ajidica sklopi šake. “Shvaüate li da me ne možete sada ubiti. Ne možete prekinuti naš rad ovdje. Car mora dobiti svoj amal. Kasnije možemo izgladiti naše male nesuglasice.” Fenring izvije obrve. “Uništenje jednog cijelog astrobroda i gubitak svih putnika vi nazivate ‘malom nesuglasicom’? Hoüete reüi da bih trebao zaboraviti da me vaš Lice-Igraþ pokušao ubiti? Hmmm?” “Da! Da, upravo to pokušavam reüi. Ti dogaÿaji su nevažni u odnosu na cijeli svemir.” U Rþima þovjeþuljka naziralo se ludilo. “Ne mogu vam dopustiti da sada stvorite probleme, grofe Fenring. Moj rad je mnogo važniji od vas ili od Kuüe Corrino ili samog Carstva. Potrebno mi je samo još malo vremena.” Fenring se okrenuo s namjerom da izda zapovjedi Sardaukarima - ali je primijetio nešto þudno u njihovim oþima kojima su gledali Ajidicu - neprikosnovenu odanost koja ga je zapanjila. Nikada mu nije palo na pamet da posumnja u odanost Sardaukara. Ovi ljudi su se oþigledno navukli na umjetni zaþin, njihova tijela su pucala od snage koju im je ulio umjetni melange. Da nije Glavni Istraživaþ i njima isprao mozgove? “Neüu vam dopustiti da me zaustavite.” Glasno i jasno mu je zaprijetio Ajidica. “Ne sada.” Radnici u istraživaþkom paviljonu primijetili su da se nešto dogaÿa i poþeli su im prilaziti. Neki od njih su mogli biti Lice-Igraþi. Fenring je osjetio grþ u želucu i po prvi put u cijelom svom životu obuzeo ga je ledeni strah. On je ovdje bio sam. ýesto je tijekom svih ovih godina omalovažavao Ajidicine sposobnosti, ali sada je uvidio da je Glavni Istraživaþ uspio ostvariti nevjerojatan plan. Fenring je u tom trenutku shvatio da možda živ neüe napustiti ovaj planet.

86. ýekanje. Vrijeme polako protjeþe, kao da je prošlo više od jednog životnog vijeka. Kada üe naša noüna mora završiti? Dani se vuku, premda nada izdihava... — C’tair Pilru, odlomak iz tajnih dnevnika * * * ýovjek-stroj je stajao ispred ostataka ixijanske radionice oružja. Tijekom desetljeüa tleilaxaske okupacije, pokretne trake koje su proizvodile složene ureÿaje i tehnološka þuda bile su loše održavane, napuštane ili korištene u druge svrhe. Osvajaþi nisu imali dovoljno znanja za održavanje istanþanih sustava u ispravnom stanju, a kvalificirani radnici pasivno su pružali otpor na svakom koraku. Prije samo nekoliko dana, posljednje kloparave stanice na pokretnoj traci su zakazale. Motori su se poþeli dimiti, dijelovi su se zaribali i polomili se. Radnici su sve to promatrali ni ne pomaknuvši se. Podzemni grad je polako propadao. Tehniþari za popravke su bezvoljno uklonili uništene dijelove s pokretne trake, ali tleilaxaški gospodari nisu imali priþuvne dijelove. Radnici za drugim strojevima pokušali su djelovati zaposleno, dok su stražari Sardaukari i Gospodari Tleilaxa pomno motrili. Sonde za nadzor klizile su iznad njihovih glava, tragajuüi za bilo kakvom nepravilnošüu. Princ Rhombur se krio svima na oþigled. Stajao je poput kipa ispred aktivnog pogona. Ixijanski radnici su ga pogledali i skrenuli poglede ne prepoznavši ga. Godine tlaþenja otupile su im mozgove i osjetila. Lice u ožiljcima i metalnu ploþu koja mu je pokrivala lubanju pokazivao je kao odliþja þasti. Ogulio je protetiþku kožu s umjetnih udova i otkrio koloture, elektroniku i mehaniþka poboljšanja, koja su podsjeüala na trapave bi-Ixijance þudovišta, premda su bila mnogo rafiniranija. Gurney ga je još i uprljao. Rhombur se nije mogao pretvarati da je u potpunosti ljudsko biüe, ali se mogao maskirati kao nešto daleko manje od onoga što je bio. Kemijski dim se dizao prema stropu špilje, gdje su izmjenjivaþi zraka upijali i filtrirali þestice. ýak ni najbolji sustavi za proþišüavanje nisu mogli ukloniti tragove straha u kome su živjeli nevini ljudi. Rhomburove oþi, i ono pravo i ono sintetiþko, prouþavale su sve oko njega. Osjeüao je odvratnost, bila mu je muka, i obuzeo ga je bijes dok je gledao ruševinu ovog nekad veliþanstvenog grada; jedva je izdržavao. Nulti trenutak za dolazak atreidskih trupa se brzo približavao. Njegova jedina nada bila je u tome da üe uspjeti dovoljno brzo izazvati revoluciju koja üe sve ovo promijeniti. Kada se pokrenuo, uþinio je to laganim, isprekidanim koracima, besciljno lutajuüi poput nekog od tleilaxaških oživljenih bi-Ixijanaca. Rhombur se uputio ispod potamnjelog ispupþenja srušene tvornice. Gurney Halleck mu da znak; pomiješao se s radnicima i stražarima. Pokraj þovjeka unakaženog inkvine biþem stajala je sjena nekoga koga se Rhombur sjeüao iz zajedniþke mladosti. Zapanjen njegovim izgledom, Rhombur prošaputa: “C’tair Pilru!” Nekada je to bio živ mladiü, tamnih oþiju i niskog rasta kao i njegov brat blizanac

D’murr. Na izvjestan naþin su promjene koje su snašle C’taira bile još užasnije od Navigatorovih. 2þi su mu bile umorne i upale; tamna kosa je stršala u sljepljenim pramenovima. “Moj... prinþe.” Glas mu je bio šaputav i nesiguran. Doživio je previše halucinacija i mnogi snovi su mu se izjalovili. Kada je vidio na što sliþi nasljednik Kuüe Vernius, C’tair samo što nije doživio slom živaca. Gurney mu upozoravajuüi stegne ruku. “Polako, vas dvojica. Ne smijemo privuþi pažnju na sebe. Ne smijemo previše dugo ostati na otvorenom.” “Imam... jedno mjesto”, promuca C’tair. “Nekoliko mjesta.” “Moramo pustiti glas.” Rhomburov glas je bio tih, odluþan. “Obavijesti one koji su digli ruke i one koji se i dalje nadaju poslije svih ovih godina. Prihvatit üemo þak i pomoü suboida. Reci svima da se princ od Ixa vratio. Sloboda više nije varljiva nada - kucnuo je trenutak. Neka svi znaju: spremamo se preuzeti Ix.” “Krajnje je opasno govoriti naglas takve stvari, moj prinþe”, primijeti C’tair. “Ljudi žive u strahu.” “Ipak ti pusti glas, makar se þudovišta dala u potragu za mnom. Moj narod mora saznati da sam se vratio i da üe duga noüna mora Ixa uskoro završiti. Reci im da budu spremni. Snage vojvode Leta uskoro stižu." Rhombur ispruži snažnu protetiþku ruku i zagrli mršavog borca za slobodu. ýak su i prinþevi nervni senzori osjetili koliko je C’tair mršav. Nadao se da Leto neüe odložiti dolazak.

87. Prerastanje rata u sport predstavlja pomak prema boljem ukusu. Kada vladate ljudima vojniþkog duha, morate shvatiti njihovu strastvenu potrebu za ratom. — Vrhovni bašar Zum Garon, zapovjednik carskih Sardaukara * * * Atreidske trupe su se u euforiji uputile prema svojim brodovima kada je osvanuo dan polaska. Meÿutim, uskoro üe se osvijestiti i shvatiti da idu u rat. Majstor Maþevanja Duncan Idaho i Mentat Thufir Hawat stajali su pokraj Leta na kuli za držanje govora koja se nadnosila nad poljem svemirske luke. Caladan nije prisustvovao takvom okupljanju od onog dana kada je povorka letjelica uzletjela za zlosretnim nebeskim kliperom. Nizovi vojnih letjelica presijavali su se na jutarnjem suncu. Potpuno odani atreidski vojnici u odorama stajali su postrojeni; more muškaraca spremnih da se ukrcaju na transportere, razaraþe, promatraþke letjelice i bojne krstarice. Preko dva desetljeüa, tleilaxaški osvajaþi i njihovi sardaukarski saveznici ostali su stacionirani na Ixu. Mnoge uhode su umrle pokušavajuüi uüi u taj svijet - da su Rhombur i Gurney bili uhvaüeni i muþeni, atreidskoj napadaþkoj sili mogao je biti uskraüen element iznenaÿenja. Leto je dobro znao da može sve izgubiti u ovoj igri na sreüu, ali uopüe nije razmišljao o tome da opozove napad. Ni na trenutak. Osim ovih snaga, još osamnaest brodova sa zalihama pod Hawatovim vodstvom bilo je spremno krenuti s malom oružanom pratnjom. Mentat üe otvoreno izvesti svoj hrabar potez. Njegova flota üe se pojaviti izmeÿu Beakkala i asteroida Sansin, odakle üe emitirati Letovu humanitarnu ponudu. Pretpostavljali su da üe sardaukarski þasnici iz blokade uputiti poruku Caru i da üe Shaddam svu svoju pažnju usmjeriti na svijet u karanteni. To üe odvuüi carsku vojnu silu. Nema sumnje da üe landsradski delegati u Dvorani Govorništva, u meÿuvremenu, nahvaliti velikodušnost vojvode Atreida. Otprilike u isto vrijeme, Duncan Idaho üe se poput þekiüa obrušiti na Ix. Svjetina na sletnom polju gurala se oko šarenih traka koje su obilježavale njegov vanjski rub i lepršale na povjetarcu. Ljudi su klicali i mahali zeleno-crnim zastavicama sa sokolovom krestom, pradavnim grbom Kuüe Atreida. Dragane, supruge i majke dozivale su vojnike okupljene na polju, hrabreüi ih. U nastaloj gužvi, mnogi mladiüi su otrþali do ograde po još jedan pozdravni poljubac. Cesto im þak nije ni bilo važno poznaju li lijepe žene koje su ih došle ispratiti; bilo im je samo važno da je nekome stalo da se vrate živi i zdravi i da im netko poželi sve najbolje. Vojvoda Leto nije mogao odagnati iz glave Jessicu, koja veü mjesecima nije bila pokraj njega. Živjela je u luksuzu carske palaþe. Uskoro üe roditi njihovog sina i on je žudio biti s njom. Zbog toga se najviše radovao što ide na Kaitain... Leto se pobrinuo da odjene grimiznu matadorsku odoru sliþnu onoj koju je njegov otac ponosno nosio kada se borio s bikovima. Bio je to znaþajan simbol koji su graÿani Caladana lako prepoznali. Kada bi se obukao u crveno, svjetina nije u tome vidjela odraz krvoproliüa (po kome su atreidske Crvene vojvode odavno dobile nadimak) veü pompe i slave. Rampe su se otvorile i zamjenici zapovjednika postrojiše svoje ljude. Jedan eskadron je

zapjevao poznatu atreidsku bojnu pjesmu. Dok su se neuvježbano derali, ostali vojnici prihvatiše refren i uskoro su im se pridružili svi muškarci u odorama, pjevajuüi u slavu prkosa, odluþnosti i ljubavi prema njihovom vojvodi. Pjesma je završila i neposredno prije nego što su se prvi redovi vojnika poþeli ukrcavati na ratne brodove, Leto priÿe obodu kule. Trupe zamukoše, þekajuüi da þuju pozdravni govor. “U pobuni na Ecazu prije mnogo godina, vojvoda Paulus Atreid borio se rame uz rame s erlom Dominicom Verniusom. Ti velikani bili su ratni junaci koji su se odmah sprijateljili. Od tada je prošlo dosta vremena, i dogodile su se mnoge tragedije, ali nikada ne smijemo zaboraviti jednu stvar: Kuüa Atreida ne ostavlja na cjedilu svoje prijatelje.” Gomila zakliþe. Da su okolnosti bile drugaþije, narod možda ne bi žalio odmetnutu obitelj. Za obiþne ljude Caladana, Ix je bio udaljeni svijet koji oni nikada neüe posjetiti, ali princ Rhombur im je prirastao srcu. “Naši vojnici üe ponovo preuzeti dom predaka Kuüe Vernius. Moj prijatelj princ Rhombur üe spasiti ixijanski narod i vratiti mu slobodu.” Kako na Caladanu tako i na mnogim carskim planetima, ljudi su nauþili mrziti Tleilaxe. Ix je, nema sumnje, bio najodvratniji primjer njihovog lošeg ponašanja, premda je postojao i veliki broj drugih. Veü vjekovima su se ti þovjeþuljci izvlaþili þineüi razna neoprostiva zlodjela, a sada je kucnuo trenutak da se provede atreidska pravda. Leto je nastavio: “Ne možemo birati kada üemo biti moralni, kada üemo slijediti ispravan put i pomoüi drugima kojima smo potrebni. Zbog toga sam poslao svog Mentata Thufira Hawata na posebnu misiju.” Prešao je pogledom preko okupljenih. “Ne tako davno, morali smo poduzeti odluþnu akciju protiv prvog magistrata Beakkala - ali sada narod Beakkala pati uslijed užasne pošasti koja uništava njihov svijet. Zar da okrenemo glavu na drugu stranu samo zato što sam se ja posvaÿao s njihovom vladom?” Podigao je šaku. “Nipošto!” Ljudi ponovo zaklicaše, premda ovog puta s nešto manje entuzijazma. “Ostale Velike Kuüe su zadovoljne što vide da narod Beakkala umire, ali Kuüa Atreida üe se suprotstaviti carskoj blokadi i isporuþiti neophodne zalihe, isto kao što smo uþinili i za Richese.” Spustio je glas. “Da doÿemo u sliþnu situaciju, voljeli bismo da i drugi uþine isto za nas, zar ne?” Leto je bio uvjeren da su shvatili princip i njegov izbor. Nakon što je zadobio Landsraad svojim agresivnim odgovorom na prvobitnu uvredu Beakkala, pokazao je i svoju suosjeüajnu stranu pomogavši žrtvama na Richesu. Sada üe dokazati svoju srþanost. Sjetio se citata iz Naranþaste Katoliþke Biblije: “Lako je voljeti prijatelja, ali je teško voljeti neprijatelja.” “Otputovat üu sam ravno za Kaitain, gdje üu razgovarati sa svojim roÿakom Carem i održati službeni govor pred Landsraadom.” Zastao je i osjetio nalet snažnih osjeüaja. “Takoÿer üu vidjeti svoju voljenu gospu Jessicu, koja uskoro treba roditi naše prvo dijete.” Zaþuše se mnogobrojni zvižduci i povici; zavijoriše se atreidske zastavice. Narod je dugo gledao na svog vojvodu i njegove aktivnosti u Zamku Caladan kao na mit i legendu. Obiþnom narodu su bile potrebne ovakve slike. Konaþno je podigao ruku da ih blagoslovi, i gotovo je oglušio od graje svjetine i vojnika. Duncan i Thufir koji su stajali pokraj njega na kuli ispratili su vojnike koji su se ukrcavali u dodijeljene im brodove, stupajuüi u savršenom poretku. Ovaj vojni prizor zadivio bi þak i cara Shaddama osobno. Leto je osjetio toplinu kada ga zapuhnuše vjetrovi povjerenja i dobrih želja njegovog naroda. Zakleo se da ih neüe razoþarati. Lice Carstva üe se uskoro promijeniti.

88. ýovjek koji uoþi priliku i ništa ne poduzme spava otvorenih oþiju. — Slobodnjaþka mudrost * * * Vrativši se kuüi na Giedi Jedan, Glossu Rabban je uživao upravljati harkonenskom Tvrÿavom. S visoke, kamene utvrde mogao je nareÿivati slugama, najavljivati vlastite gladijatorske turnire i držati narod þvrsto pod stegom. Kako je bio plemiü Landsraada, imao je tu privilegiju. Što je bilo još bolje, nije imao nikakvog prepredenog Mentata da mu sjedi na grbaþi ili da kritizira sve što bi pokušao uþiniti. Piter de Vries je igrao svoje diplomatske špijunske igre na Kaitainu. A Rabbanov stric je ostao na Arrakisu nadgledati složene operacije vaÿenja zaþina, strepeüi od CHOAM-ovih inspekcija i revizora. Tako je Zvijer ovdje ostao sam i zadužen za sve. Tehniþki je on bio na-barun, oþigledni nasljednik Kuüe Harkonnena, premda je barun þesto prijetio da üe se predomisliti i priznati za nasljednika mladog Feyd-Rauthu, ako Rabban ne smisli naþin da mu dokaže da mu je od neprocjenjive vrijednosti. Stajao je u istoþnom krilu Tvrÿave kod kaveza sa životinjama, gdje je gusti i divlji smrad lovaþkih pasa ispunjavao hodnike. Mokro krzno i krv, pljuvaþka i izmet, oblikovali su poveüe gomile koje nitko nije þistio dok su životinje bjesnjele u svojim jamama ispod prolaza. Psi su pokušavali uhvatiti traþak dnevne svjetlosti sjajnim crnim oþima ili komad svježeg mesa, škljocajuüi na zamišljenog neprijatelja dugim oþnjacima. Poput alfa mužjaka u þoporu, Rabban je odgovarao psima režanjem, šireüi debele usne i otkrivajuüi neravne bijele zube. ýXþnuo je i posegnuo u kavez na kraju prolaza izvukavši simijanskog zeca koji se vrpoljio. Stvorenje je imalo ogromne okrugle oþi i opuštene uši. Njegov rep za hvatanje se trzao, kao da se životinjica plašila za svoj život i istovremeno þeznula za malo ljubavi. Rabbanovi snažni prsti stezali su nabore njegove meke kože i toplog krzna tako jako da je stvorenje zadrhtalo. Podigao ga je visoko kako bi lovaþki psi mogli vidjeti slastan zalogaj. Iz jame za pse zaþuli su se lavež i rezanje životinja koje su visoko skakale. Greble su pandžama po klizavim kamenim zidovima, ne uspijevajuüi dohvatiti rub jame. Krznato stvorenje, koje je Rabban þvrsto držao, trzalo se i bacakalo, pokušavajuüi pobjeüi iz košmara koji su za njega predstavljale te škljocajuüe þeljusti. Umiješao se neþiji glas koji je dopro iz iznenaÿujuüe blizine. “Trudite se opravdati svoj nadimak, Zvijer?” Ova upadica ga je u toliko zbunila da je nehotice popustio stisak. Simijanski zec je ispao, mlatarajuüi Šapama, u jamu. Jedan veliki sivi bruvajler je skoþio, uhvatio ga u letu i rašþetvorio prije nego što je jadna životinja stigla skviknuti. Rabban se okrenuo i ugledao iza sebe tamnokosog vikonta Hundra Moritanija, þije su oþi pomahnitalo sijevale. Njegove krupne Šake poþivale su na krljuštima oklopljenih jahaþkih hlaþa; široke epolete su se širile preko kaputa od grimiznih nabranih svilenih krljušti. Prije nego što je Rabban stigao smisliti odgovor, satnik Kryubi, zapovjednik harkonenske kuüne straže, pristigne žurnim korakom u pratnji jednog iznerviranog pomoünika, koji je takoÿer

imao epolete i na ovratniku grb Kuüe Moritani. “Ispriþavam se, gospodaru moj Rabbane”, izgovori Kryubi gotovo ostavši bez daha. “Vikont se udaljio bez moje dozvole. Dok sam vas pokušao pronaüi, on je...” Grumanski voÿa se samo osmjehivao. Rabban ušutka Kryubija pokretom ruke. “Kasnije üemo o tome, satnice, ako se pokaže da je ovo bilo gubljenje vremena.” Iako još nije uspio potpuno vratiti ravnotežu, okrenuo je svoja široka ramena i zagledao se Moritaniju ravno u oþi. “Što želite?” Tehniþki gledano, vikont je imao viši þin u Landsraadu od njega, a veü je dokazao svojim ponašanjem prema Kuüi Ecaz kao i prema Majstorima Maþevanja s Ginaza da je krajnje osvetoljubiv. “Došao sam vam ponuditi da mi se pridružite u jednoj ugodnoj strateškoj igri.” Da bi dobio na vremenu i došao k sebi, Rabban izvuþe još jednog simijanskog zeca iz kaveza. Držao je stvorenje za kožu na vratu tako da mu nikako nije moglo repom dohvatiti zglavak. “Pomislih da bi jedino još Kuüa Harkonnen mogla uživati u ironiji onoliko koliko ja”, nastavio je Moritani. “Takoÿer sam smatrao da ne biste željeli propustiti priliku koja nam se ukazala zahvaljujuüi lošem planu vojvode Leta.” Raban je mahao zecom iznad jame s lovaþkim psima. Psi su škljocali zubima i režali, pokušavajuüi doseüi ukusan komad, ali ga je Zvijer držao daleko izvan njihovog dosega. Užasnuti zec se otimao i na kraju olakšao mjehur, poprskavši urinom pse u jami kojima to uopüe nije zasmetalo. Kada je Rabban osjetio da je stvorenje doseglo vrhunac straha, s gaÿenjem ga je bacio psima. “Objasnite. ýekam. Kakve veze ima Kuüa Atreida s ovim?” Vikont izvije svoje þupave obrve. “Mislim da vi još manje volite vojvodu Leta Atreida od mene.” Rabban zareža. “Svaka budala to zna.” “Upravo u ovom trenutku, vojvoda Leto putuje za Kaitain s namjerom da se obrati Landsraadu.” “I? Oþekujete od mene da odjurim na Kaitain i zauzmem mjesto u prvom redu?” Vikont se strpljivo osmjehnuo, poput roditelja koji þeka da njegovo dijete shvati bit. “Njegov Mentat, Thufir Hawat, oþigledno je otišao isporuþiti zalihe Beakkalu. A” — Moritani podiže kažiprst - “bez fanfara, Leto je uputio gotovo sve trupe i brodove Kuüe Atreida na tajnu vojnu misiju.” “Kuda? Kako ste saznali za to?” “Saznao sam, Zvijeri Rabbanu, jer nitko ne može pokrenuti toliku silu i ispuniti tako veliki broj cehovskih brodova, a da ne privuþe pažnju i najnesposobnijeg uhode.” “U redu”, složi se Rabban. Kotaþi u njegovom umu su se poþeli okretati, ali nikako nije uspijevao doüi ni do kakvog zakljuþka. “Znaþi, vi znate za to. Kuda se to uputila ta atreidska vojna sila? Je li Giedi Jedan u opasnosti?” “Oh, ne, ne prijeti nikakva opasnost Giedi Jedan — Kuüa Atreida je previše civilizirana za tako nešto. Mene, zapravo, uopüe ne brine kuda su se uputili, dok njihov cilj nismo vi ili ja.” “Zašto bi se onda to mene ticalo?” “Rabbane, ako toþno obavite proraþune, shvatit üete da je zahvaljujuüi tim brižljivim i koordiniranim atreidskim pomicanjem vojnih snaga, Letov ljubljeni Caladan ostao gotovo bez obrane. Ako ga sada napadnemo, možemo Leta lišiti doma njegovih predaka.” Simijanski zeþevi u kavezu su skviþali i vrpoljili se, i Rabban šutne šipke što samo još više pojaþa njihov strah. Kryubi je slajao u pozadini, frþXüi tanke brþLüe i napuþivši usne dok je razmišljao. Zapovjednik straže neüe progovoriti niti ponuditi taktiþki savjet dok Rabban to izriþito ne zatraži od njega.

Nervozni pomoünik pohita prema Moritaniju. “Moj vikonte, dobro znate da to nije mudro. Napasti planet bez ikakvog upozorenja, bez obraþanja Landsraadu, i bez formalnog izazova upuüenog protivniþkoj plemiükoj Kuüi protivi se pravilima kanlija. Sve je to vama, kao i svakom drugom, vrlo dobro poznato. Vi...” “Tišina”, izgovori vikont ne podigavši nimalo glas. Pomoünik glasno zatvori usta. Rabban je, meÿutim, želio þuti odgovore na pomoünikove primjedbe, jer je iznervirani þovjek postavio pitanja koja on sam nije želio postaviti iz straha da ne ispadne kukavica. “Dopuštate?” upitao je Moritani i posegnuo u kavez sa Zeþevima. Sþepao je krznatu lopticu koja se grþila i podigao je iznad jame. “Zanimljivo. Jeste li se ikada kladili koji üe se pas doþepati plijena?” Rabban odmahne glavom. “Ovako ih samo hranite.” Vikont pusti zeca. Ponovo je veliki sivi bruvajler skoþio više od ostalih i uhvatio zeca u zraku. Rabban odluþi izdvojiti tog agresivnog psa i pustiti ga da sudjeluje u sljedeüim gladijatorskim borbama. “Pravila vrijede za starce koji ne vole narušavati povijesnu koloteþinu”, primijeti vikont. On je brutalno napao svog starog rivala Kuüu Ecaz zasuvši tepihom bombi cijeli glavni otok, ubivši pri tom arhivojvodinu najstariju küer i obnovivši svaÿu koja je tinjala naraštajima. “Zbog kršenja pravila veü godinama ste izloženi carskim sankcijama”, reþe Rabban. “Na vašem svijetu stacionirale su se sardaukarske trupe, trgovina je prekinuta.” Grumanskom gospodaru izgleda da to uopüe nije smetalo. “Da, ali i to je prošlo.” Prije mnogo godina, kada je vojvoda Leto pokušao uspostaviti mir izmeÿu Moritanija i Ecaza, stao je na stranu Kuüe Ecaz, i gotovo se þak oženio jednom od arhivojvodinih küeri. Moritani, meÿutim, nijednom rijeþi nije spomenuo osvetu, cijelu stvar je predstavio kao priliku koju nije trebalo propustiti. “Meni je zabranjeno pokrenuti veliku silu, Shaddamova naredba. Poveo sam onoliko koliko sam mogao neopaženo provuüi pokraj promatraþa...” “Ovamo? Na Giedi Jedan?” Rabban se uznemirio. “Došli smo u prijateljski posjet”, Moritani slegne ramenima. “Meÿutim, shvatio sam da Kuüa Harkonnen može lansirati koliku god hoüe vojnu silu bez problema. I zato vas sada pitam, hoüete li mi se pridružiti u ovom izazovu?” Rabban je duboko udahnuo i zanijemio od šoka. Kryubiju je bilo neugodno i premještao se s noge na nogu, ali ništa nije rekao. “Želite da se harkonenske trupe pridruže vašima? Da Grumanci i Harkonneni napadnu Caladan...” “Trenutno je Caladan gotovo bez ikakve zaštite”, podsjeti ga Moritani. “Prema izvješüu naše obavještajne službe, tamo je ostala samo nekolicina slabo naoružanih mladiüa i staraca. Ali moramo brzo djelovati, jer Leto neüe dugo ostaviti svoja vrata širom otvorena. Što možemo izgubiti? Hajdemo! Sigurno je igrao na kartu da üe ostale njegove aktivnosti biti dovoljna diverzija.” “Možda je takoÿer raþunao na pravila kanlija, koja su se sve Kuüe obavezale da üe poštovati”, suhim glasom primijeti Kryubi. “Forma mora biti zadovoljena.” Nervozni pomoünik ispravi grb na ovratniku i poþne preklinjati svoga gospodara: “Moj lorde vikonte, to je previše ishitrena akcija. Preklinjem vas da ponovo razmislite...” Jednim oštrim i opakim pokretom ramena, Hundro Moritani je gurnuo vlastitog pomoünika u pseüu jamu. Za razliku od zeþeva, pomoünik je imao vremena da vrisne prije nego što su ga lovaþki psi napali. Grumanac se osmjehnuo Rabbanu. “Ponekad þovjek mora uþiniti nešto neoþekivano, da bi dobio najviše.”

Pomoünik se prestao trzati i gladne životinje rastrgaše njegovo tijelo. Rabban je mogao þuti vlažan zvuk kidanja mesa, oštro krckanje kostiju noge koju su psi napali u potrazi za svježom, toplom srži. Kimnuo je polako, zlokobno. “Caladan üe biti naš. Sviÿa mi se kako to zvuþi.” “Zajedno üemo ga zauzeti”, primijeti Moritani. “Svakako. Kako zamišljate obranu našeg plijena? Vojvoda üe se sigurno vratiti sa svojom cjelokupnom vojnom silom - pod pretpostavkom da je negdje ne izgubi.” Moritani se osmjehnuo. “Za poþetak üemo se pobrinuti da nijedna poruka ne bude upuüena s Caladana. Nakon što naše snage uspješno obave zadatak, ograniþit üemo transport letjelicama do i s bilo kojeg prispjelog astrobroda.” “Letu üemo prirediti iznenaÿenje kad se vrati!” doda Rabban. “Napast üemo ga iz zasjede þim sleti.” “Upravo tako. Zajedno možemo razraditi pojedinosti. Možda üemo þak morati dovesti pojaþanje kako bismo pokorili narod.” Neuglaÿeni gospodar Harkonnena stisnuo je odluþno debele usne. Posljednji put kada je uzeo stvari u svoje ruke, slupao je jedini postojeüi ne-brod na Wallachu IX. Pokušao je napasti samozadovoljne benegesseritske vještice koje su zarazile baruna. U to vrijeme, Rabban je mislio da üe njegov stric biti ponosan što se odluþio na samostalnu akciju. Umjesto toga, plan je propao i brod je bio izgubljen... Ovog puta je, meÿutim, znao da njegov stric ne bi oklijevao kad bi mu se pružila takva prilika da napadne smrtnog neprijatelja Kuüe Harkonnen. Obazrivo je pogledao vikonta. Satnik Kryubi mu je nijemo potvrdno kimnuo glavom pošto je prethodno dobro razmislio. “Samo ako budemo koristili neobilježene brodove, vikonte”, reþe Rabban. “Pobrinut üu se da sliþe na nekakvu veliku trgovaþku delegaciju ili nešto sliþno... bilo što samo ne na vojnu silu.” “Imate mozga, grofe Rabbane. Mislim da üemo odliþno suraÿivati.” Rabban je sav sijao zbog dobivenog komplimenta. Uz malo sreüe, ova smjela akcija üe pokazati njegovom stricu koliko je Zvijer zaista bistar. Rukovali su se kako bi zapeþatili dogovor. Zvuci gozbe ispod njih zamriješe. Nakostriješeni mišiüavi lovaþki psi pogledaše naviše iz svoje štenare, nadajuüi se da üe dobiti još.

89. Što više poveüava teret koji nosi neka osoba: znanje ili neznanje? Svaki uþitelj mora razmisliti o ovom pitanju prije nego što poþne mijenjati uþenika. — Gospa Anirul Corrino, privatni dnevnik * * * U vrijeme još jednog slavnog carskog zalaska sunca, Mohiam se prišuljala iza Jessice koja je sjedila pokraj male fontane u dekorativnom vrtu. Jedan dugi trenutak, Istinozborka je promatrala svoju tajnu küer. Mlada žena je dobro podnosila poodmaklu trudnoüu; uspješno se prilagodila izobliþenju svog tijela. Dijete üe se uskoro roditi. Jessica ispruži ruku i promiješa vodu u fontani prstom, zamutivši svoj odraz. Obratila joj se pomaknuvši tek krajiþak usana. “Mora da se dobro zabavljate, ýasna Majko, kada stojite tu i promatrate me. Mohiam nabra usne u osmijeh. “Oþekivala sam da üeš osjetiti da sam ovdje, dijete. Konaþno, tko te je nauþio promatrati svijet oko sebe?” Prišla je rubu fontane i pružila joj kristal sjeüanja. “Gospa Anirul me je zamolila da ti ovo dam. Postoje izvjesne stvari koje želi saznati.” Jessica uze svjetlucavi predmet i poþe ga prouþavati. “Je li gospa dobro?” Mohiam joj rezervirano odgovori. “Vjerujem da üe se njeno stanje znatno popraviti kada se tvoja küer rodi. Krajnje je zabrinuta za to dijete, i ta zabrinutost joj stvara velike probleme.” Jessica odvrati pogled, uplašivši se da bi Mohiam mogla primijetiti da je pocrvenila. “Ne razumijem, ýasna Majko. Zašlo je dijele priležnice jednog vojvode toliko važno?” “Poÿimo do nekog mjesta gdje možemo sjesti. Nekog osamljenog mjesta.” Uputile su se prema vrtuljku na solarni pogon koji je prethodni car postavio radi vlastite zabave. Jessica je nosila trudniþku haljinu atreidskih boja koje su je sve vrijeme podsjeüale na Leta. Tjelesne promjene izazvane trudnoüom oslobodile su mnoge suprotne osjeüaje u njoj. Raspoloženje joj se sve vrijeme mijenjalo i jedva se uspijevala kontrolirati þak i pokraj benegesseritske obuke kroz koju je prošla. Svoje misli pune ljubavi prenijela je na dnevnik s listovima od pergamenta koji joj je Anirul poklonila. Vojvoda je bio ponosan þovjek, ali je Jessica u svom srcu znala da mu nedostaje. Mohiam je sjela na pozlaüenu klupu vrtuljka i Jessica joj se pridružila, i dalje držeüi kristal sjeüanja. Svojom težinom su aktivirale mehanizam i vrtuljak se poþeo polako okretati. Jessica je promatrala dijelove vrta koji su se smjenjivali pred njom. Viseüa sjajna kugla na obližnjem stupu obraslom bougenvilom se upalila, iako Sunce još nije bilo zašlo za obzor. Od svog dolaska na Kaitain, a posebno poslije iznenaÿenja koje im je priredio Tyros Reffa u kazalištu, Jessicu su sve vrijeme þuvale stražarice Benegesseritkinje. Iako niþim nije pokazala da joj to smeta, Jessici to nije promaklo. Zašto sam ja toliko posebna? Zašto je Sestrinstvu potrebno moje dijete ? Jessica je preokrenula kristal sjeüanja u rukama. Bio je osmerokutan i svjetlucao je facetama boje lavande. Mohiam je izvadila isti takav kristal. “Hajde, dijete. Aktiviraj ga.” Jessica poþne kotrljati svjetlucavi ureÿaj izmeÿu dlanova, a zatim ga obuhvati dlanovima, grijuüi ga svojom tjelesnom toplinom, vlažeþi ga vlastitim znojem kako bi podarila energiju

uobiþajenim sjeüanjima unutra. Kada se zagledala u njega s poveüanom pažnjom, kristal je poþeo projektirati zrake slike koje su se križale na njenoj mrežnici. Mohiam je ukljuþila istovjetni kristal. Jessica je zatvorila oþi i osjetila zujanje u kostima, sliþno onom kada cehovski brod ulazi u nabrani svemir. Kada je ponovo otvorila oþi, njen vid se izmijenio. Imala je osjeüaj da se nalazi u arhivama Bene Gesserita, daleko od Kaitaina. Duboko u prozirnim stijenama Wallacha IX. Zidovi i stropovi ogromne knjižnice odbijali su prizmatiþno osvjetljenje, koje je šaralo po milijardi površina od dragog kamenja. Uronjene u senzornu projekciju, ona i Mohiam su zajedno stajale na virtualnom ulazu. Iluzija je bila nevjerojatno stvarna. Mohiam reþe: “Ja üu biti tvoj vodiþ, Jessica, kako bi shvatila zbog þega si toliko važna.” Jessica je šutke stajala, zainteresirana, ali i uplašena. “Kad si napustila Školu Majki”, poþe Mohiam, “jesi li nauþila sve što se nauþiti može?” “Nisam, ýasna Majko. Ali sam nauþila kako da doÿem do potrebne informacije.” Kada je Mohiamin lik uzeo Jessicu za ruku, kao da je osjetila stariþin snažan stisak i suhu kožu. “Upravo tako, dijete, a ovo je jedno od važnih mjesta na kojem treba tražiti. Doÿi, pokazat üu ti nevjerojatne stvari.” Prošle su kroz tunel i stupile u tamu koja se širila oko Jessice. Osjeüala je, premda nije mogla vidjeti, jednu ogromnu crnu sobu, sa zidovima i stropom koji su bili izvan dosega. Jessica je poželjela vrisnuti. Puls joj se ubrzao. Uspjela ga je usporiti zahvaljujuüi svojoj obuci, ali prekasno. Druga žena je to primijetila. Mohiamin suhi glas poremetio je tišinu. “Plašiš li se?” “Strah je ubojica uma, ýasna Majko. Dopustit üu mu da prijeÿe preko mene i kroz mene. Kakva je ovo tama i što mogu nauþiti od nje?” “Ona predstavlja ono što još ne znaš. To je svemir kojeg još nisi vidjela i kojeg možda ne možeš zamisliti. Na poþetku vremena, vladala je tama. Na kraju üe biti isto. Naši životi su samo glavice pribadaþe izmeÿu, poput najmanjih zvijezda na nebesima.” Mohiamin glas je þula tik kod uha. "Kwisatz Haderach. Kaži mi što to ime znaþi za tebe.” ýasna Majka pusti njenu ruku i Jessica osjeti da se podigla s tla i da slijepo lebdi u sveprožimajuüem crnilu. Stresla se, pokušavši potisnuti paniku. “U pitanju je jedan od programa odgajanja Sestrinstva. To je sve što znam.” “Ova crna jama skrivenog znanja oko tebe sadrži sve tajne u svemiru. Strahove, nade i snove þovjeþanstva. Sve ono što smo ikada bili i sve što üemo ikada moüi dostiüi. Ovo je potencijal Kwisatz Haderacha. On je vrhunac naših najuzbudljivijih programa odgajanja, moüni muškarac Bene Gesserit koji je u stanju premostiti prostor i vrijeme. On je ljudsko biüe svih ljudskih biüa, bog u þovjeþjem obliku.” Jessica je nesvjesno spustila ruke na zaokrugljeni trbuh, gdje je sklupþano ležalo njeno neroÿeno dijete — vojvodin sin — u sigurnosti njene maternice, gdje je sigurno mraþno kao u ovoj sobi. Glas njene stare uþiteljice bio je rezak, suh poput papira. “Saslušaj me, Jessica — poslije tisuüa godina brižljivog planiranja Bene Gesserita, küer koju ti nosiš je predodreÿena da rodi Kwisatz Haderacha. Zbog toga toliku pažnju posveüujemo tvojoj sigurnosti. Gospa Anirul Sadow-Tonkin Corrino je Kwisatz Majka, tvoja zakleta zaštitnica. Ona je naredila da ti bude otkriveno tvoje mjesto u dogadajima oko tebe.” Jessica nije imala snage progovoriti. Koljena su joj zaklecala u tami bez težine. Zbog ljubavi prema Letu, suprotstavila se Bene Gesseritu. Nosila je sina, ne küer! A njene Sestre to nisu znale.

“Shvaüaš li što si upravo saznala, dijete? Nauþila sam te mnogim stvarima. Shvaüaš li znaþaj ovoga?” Jessica je jedva smogla snage da odgovori. “Razumijem, ýasna Majko.” Nije se usuÿivala sada priznati svoj prijestup, nije se mogla sjetiti nikoga kome bi mogla povjeriti svoju strašnu tajnu. Ni pod koju cijenu nije je mogla otkriti svojoj strogoj uþiteljici. Zašto mi nisu rekle ranije? Ukoþivši se, Jessica je pomislila na Leta i njegov bol zbog Victorove smrti. Djeþakova smrt je bila posljedica izdaje njegove priležnice Kaileje. 8þinila sam to zbog njega. Pokraj izriþitih zahtjeva Bene Gesserita da nijedna Sestra ne smije podleüi osjeüajima, Jessica je došla do uvjerenja da njene nadreÿene Sestre nemaju prava miješati se u ljubav izmeÿu muškarca i žene. Zbog þega su je se one toliko plašile? U cjelokupnoj svojoj obuci nije dobila odgovor na to. Je li Jessica na svoju ruku uništila program Kwisatz Haderach, milenijski posao? Zbunjenost, bijes i strah miješali su se u njoj. Uvijek mogu roditi! Ako je to bilo toliko važno, zašto joj ranije nisu rekle? Proklete bile i one i njihove sheme! Osjetila je svoju uþiteljicu iza sebe i sjetila se dana na Wallachu IX kada ju je primorala da proÿe kroz test koji je dokazao da je zaista ljudsko biüe. ýasna Majka Mohiam držala je otrovnog gom džabara prislonjenog uz njen mlijeþni vrat. Mali pomak i smrtonosna igla bi prodrla kroz njenu kožu, ubivši je na licu mjesta. Kada otkriju da ne nosim küer... Jako tamna soba poþne se polako okretati, kao da je povezana s vrtuljkom u carskom vrtu. Izgubila je osjeüaj za pravac i nije više znala gdje se nalazi i to stanje je potrajalo dok nije shvatila da slijedi Mohiam kroz sjene prema tunelu ispunjenom svjetlošüu. Dvije žene su se pojavile u jarko osvijetljenoj velikoj sobi. Pod ispod njihovih nogu bio je ekran za projekcije, ispunjen ošamuüujuüom šumom rijeþi. Mohiam reþe: “Ovo su imena i brojevi koji oslikavaju genetske programe Sestrinstva. Pogledaj kako se svi raþvaju iz jedne jedine krvne linije? Ovo je linija koja kulminira, neumoljivo, u Kwisatz Haderachu, svojoj najvišoj toþki.” Pod je zasvijetlio. ýasna Majka pokaže prema mjestu na kome se uklapala Jessica. Mlada žena je ugledala svoje ime, a iznad tog imena ime žene koja ju je rodila: Tanidia Nerus. Možda je bilo pravo, ali mnogo vjerojatnije je predstavljalo samo šifru. Sestrinstvo je imalo toliko tajni. Veze izmeÿu roditelja i djece nisu postojale u Bene Gesserilu. Jedno ime, izmeÿu svih ostalih, iznenadilo je Jessicu... Hasimir Fenring. Vidjela ga je na carskom dvoru. Bio je to þudan þovjek koji je stalno nešto šaputao Caru na uho. Njegova krvna linija se na karti približila željenom vrhu, ali je ipak završila u genetskoj slijepoj ulici. Primijetivši što joj je privuklo pažnju, Mohiam reþe: “Da, grof Fenring zamalo je bio postao naš najveüi uspjeh. Njegova majka je bila jedna od nas, brižljivo smo je odabrale. Ali je njegovo odgajanje doživjelo neuspjeh. Postao je talentiran, ali beskoristan pokus. Do dana današnjeg nije saznao kakvo mjesto zauzima meÿu nama.” Jessica uzdahne, žaleüi što njen život nije malo manje složen, što ne postoje iskreni odgovori umjesto prijevara i tajni. Željela je roditi Letovog sina — ali sada je znala da je drevna kula od karata poþivala na ovom roÿenju. To nije bilo fer. Neüe još dugo moüi podnijeti ovu senzorsku projekciju. Njen teret je veü ionako bio previše velik, i osoban, tako da ni s kim nije mogla razgovarati o njemu. Bilo joj je potrebno vrijeme da razmisli, bila je oþajna. Željela je pobjeüi budnom Mohiaminom pogledu. Konaþno je kristal sjeüanja prestao svijetliti i Jessica se ponovo našla na klupici vrtuljka koji se polako okretao u carskom vrtu. Visoko iznad njihovih glava, zvijezde su ukrasile krov noünog neba. Ona i ýasna Majka Mohiam sjedile su u bazenu svjetlosti sjajnih kugli. Jessica osjeti da se dijete rita, jaþe nego ikada prije. Mohiam ispruži šaku rastvorenog dlana i položi je na priležniþin ispupþeni trbuh i

osmjehne se kada i ona osjeti kako se neroÿeno dijete rita. Njene inaþe ravnodušne oþi zasvjetlucaše. “Da, to je snažno dijete... sa znaþajnom sudbinom.”

90. Izuþeni smo da vjerujemo i da ne znamo. — Aforizam Zensunnija * * * Odjeven u veleposlaniþki dnevni kaput sa širokim rukavima kako se ne bi razlikovao od ostalih na carskom dvoru, Piter de Vries je stajao skriven iza gomile. Velikodostojnici su pratili razvoj dogaÿaja u carskoj sobi za audijencije, dok je on promatrao velikodostojnike. Mentat je mnogo toga mogao saznati za vrijeme ovakvih dogaÿanja. Neupadljivo se prikradao dok se nije našao iza trudne priležnice vojvode Leta koja je bila u društvu Margot Fenring, mlade princeze Irulan i još dvije Sestre Bene Gesserita. Osjeüao je miris atreidske kurve, vidio kako se zlatasta svjetlost poigrava po njenoj bronþanoj kosi. Prelijepa. Bila je poželjna, iako je bila u drugom stanju i nosila Letovo mladunþe. Pomoüu svojih diplomatskih akreditiva, de Vries se postavio tako da je mogao promatrati Jessicu i skupljati djeliüe razgovora koji bi se mogli pokazati korisni u planiranju smjele akcije koju je imao u vidu. Shaddam IV je sjedio visoko na svom Zlatnom Lavljem Prijestolju, slušajuüi lorda Kuüe Noverbruns, koji je formalno zatražio da dobro Zanovar bude oduzeto Kuüi Taligari i pripojeno njegovim posjedima. Iako su Carevi Sardaukari pretvorili glavne gradove Zanovara u pocrnjele ožiljke, lord Noverbruns je vjerovao da može izvuüi iz tog kraja vrijedne sirovine. Kako bi podupro svoj zahtjev, poduzetni plemiü debelo je pretjerao kada je govorio o prihodu od taksi koje üe Kuüa Corrino imati od njegovih novih dobara. Svima je upadala u oþi nenazoþnost, osramoüene Kuüe Taligari, kojoj þak nije bilo dopušteno poslati ni emisara na ovu raspravu. De Vriesa je sve to strašno zabavljalo. Sa Shaddamove lijeve strane, nalazilo se odgovarajuüe Anirulino prijestolje, premda mnogo manje, koje je ovog puta ostalo prazno. Kancelar Ridondo se ispriþao u njeno ime, rekavši da se Careva žena ne osjeüa dobro, najblaže reþeno, što su svi na dvoru veü znali. Ako je vjerovati glasinama, potpuno je poludjela. Pitera de Vriesa je to još više zabavljalo. Ako je Anirul doživjela neku vrstu živþanog sloma, ako je zapravo postala nasilna, postigao bi veliki uspjeh (praktiþno nepoveziv s Kuüom Harkonnena) ako bi je suludi Mentat uspio nekako uvjeriti da napadne atreidsku kurvu... De Vries je veü nekoliko mjeseci obavljao poslove harkonenškog veleposlanika poslije nesretne smrti svoga prethodnika Kaloa Whyllsa. Za to vrijeme je zavirio u sve sjene Palaþe, rijetko kada je bilo s kim razgovarao, niþim nije skretao pažnju na sebe. Iz dana u dan je pratio aktivnosti na Dvoru i analizirao meÿusobne veze raznih liþnosti. ýudno, trudna Jessica je sve vrijeme bila okružena ostalim Sestrama koje su se ponašale kao kvoþke; to uopüe nije imalo smisla. Što li su to smjerale? Zbog þega su bile tako zaštitniþki nastrojene prema njoj? Neüe biti lako doprijeti do nje ili do vojvodina djeteta. Više bi volio ubiti Jessicu dok je još trudna, kako bi obavio oba ubojstva jednim udarcem. Ali do sada mu se nije pružila prilika. Mentat nije imao namjeru žrtvovati vlastiti život za barunovu dobrobit. Nije bio baš toliko odan Kuüi Harkonnen.

Vireüi preko ramena þovjeka ispred sebe, de Vries je primijetio Gaius Helen Mohiam koja je stajala na svom uobiþajenom mjestu pokraj Cara, þekajuüi da je on pozove da obavi svoje istinozboraþke dužnosti. ýak i s te udaljenosti, i premda su ih razdvajali mnogi ljudi i dogaÿanja, Mohiam je srela njegov pogled, otrovno se zabuljivši u njega svojim tamnim oþima. Prije mnogo godina, de Vries je primijenio ošamuüivaþ na njoj kako bi joj Barun mogao napraviti küerku koju je Bene Gesserit tražio od njega. Mentat je tada likovao, i uopüe nije sumnjao da bi ga Mohiam ubila samo ako joj se ukaže prilika. Odjednom je osjetio na sebi poglede i ugledao veüi broj žena u odorama kako se pomaljaju iz gomile i približavaju. Osjetio je nelagodu i pomiješao se sa svjetinom, udaljivši se od Jessice. * * * Kao i sve Istinozborke, Gaius Helen Mohiam je ispred svega stavljala interese Bene Gesserita, þak i iznad Carevih. Sada je od najveüe važnosti bilo da Sestrinstvo zaštiti Jessicu i njeno dijete. Neoþekivano prisustvo harkonenskog mentata jako je zabrinulo Mohiam. Zbog þega se Piter de Vries toliko zanimao za Jessicu? Šuljao se po rubu dvorane, oþigledno je uhodeüi. Ovo su bila neobiþno osjetljiva vremena, jer se dan poroda brzo približavao... Mohiam je odluþila poduzeti još nešto kako bi Mentata izbacila na duže iz ravnoteže. Potisnuvši osmijeh, uputila je rukom znak jednoj Sestri koja se nalazila u stražnjem djelu odaje za audijenciju, koja je zatim nešto došapnula stražaru Sardaukaru. Mohiam je mogla upotrijebiti nejasan pravni presedan zagubljen u knjigama. Pravi Mentat bi ih vjerojatno sve veü nauþio napamet, ali de Vries nije bio pravi Mentat. Bio je stvoren - i izobliþen — u tleilaxaškim spremnicima. Odorirani stražar se stupajuüi uputio kroz gomilu dok se lord Novebruns nastavljao obraüati Caru, objašnjavajuüi mu kolika su rudna bogatstva i tehnike iskopavanja. Stražar je ãþepao de Vriesa za ovratnik dok je ovaj pokušavao skliznuti prema stražnjem djelu odaje za audijenciju. Još trojica stražara su mu pritekla upomoü, onemoguüivši svaki Mentatov otpor i sve primjedbe dok su ga vukli prema boþnom izlazu. Sve je bilo gotovo veü poslije nekoliko trenutaka tako da lord nije morao prekinuti svoj uzbuÿeni govor. Audijencija je nastavljena. Car je na svom prijestolju djelovao kao da mu je dosadno. Mohiam je skliznula kroz nišu i napravila krug kako bi presrela zatvorenika koji se otimao u hodniku. “Zatražila sam pomnu provjeru vaših veleposlaniþkih akreditiva, Piter de Vries. Dok se to ne obavi, zabranjen vam je pristup u sobu za audijencije dok Padišah Car obavlja poslove od državnog znaþaja.” De Vries se sledio dok je razmišljao o ovoj izjavi. Na njegovom uskom licu pojavila se nevjerica. “To je neviÿeno. Ja sam službeno postavljen za veleposlanika Kuüe Harkonnen. Ako mi ne bude dopušteno da se pojavljujem u društvu Cara, kako da obavljam svoje dužnosti u barunovo ime?” Mohiam se nagnula bliže k njemu, suzivši oþi u tanke proreze. “Krajnje je neobiþno da jedan Mentat bude postavljen za veleposlanika.” De Vries je pogleda, procjenjivao je njene rijeþi, premda je smatrao da ona samo odmjerava snage s njim. “Bilo kako bilo, sve je obavljeno po propisu. Kalo Whylls je opozvan i barun je meni povjerio njegovo mjesto.” Pokušao je ispraviti odjeüu. “Ako je vaš prethodnik bio ‘opozvan’, kako to da nisu popunjeni nikakvi dokumenti za

putovanje? Kako to da Whylls nije potpisao nalog za ostavku?” De Vries se osmjehnu svojim umrljanim usnama. “Eto vam dokaza o njegovoj nepodobnosti za taj položaj. Zar je onda þudno što je barun želio da na tako važan položaj postavi odgovorniju osobu?” Pokazala je prema stražarima. “Dok se ova stvar podrobno ne istraži, ovaj þovjek se ne smije pojavljivati u sobi za audijencije, niti bilo gdje drugdje u blizini Cara Shaddama.” Ljubazno je kimnula Mentatu. “Na nesreüu, taj proces može potrajati mjesecima.” Stražari primiše k znanju rijeþi Careve Istinozborke i ošinuše pogledom de Vriesa, kao da bi mogao predstavljati prijetnju. Poslušavši njenu zapovijed, ostavili su ih same u hodniku. “U iskušenju sam da te ubijem na licu mjesta”, otresito üe Mohiam. “Obavi projekciju, Mentate. Bez svog skrivenog ošamuüivaüa nemaš izgleda protiv mojih borilaþkih sposobnosti.” De Vries prevrne oþima. “Zar bi me to trebalo zadiviti kao hvalisanje klinca iz školskog dvorišta?” Prešla je na posao. “Zanima me zašto ste na Kaitainu i zbog þega se motate oko gospe Jessice.” “Ona je vrlo privlaþna žena. Primijetio sam sve ljepotice na dvoru. “Vaše zanimanje za nju je pretjerano.” “A tvoje igre su zamorne, vještice. Na Kaitainu sam samo zato da bih obavljao važne poslove za baruna Vladimira Harkonnena, u svojstvu njegovog legitimnog izaslanika.” Mohiam mu ni na trenutak nije povjerovala, izbjegao je odgovoriti na pitanje, premda nije izrekao potpunu laž. “Kako to da niste dali nikakve prijedloge, niste prisustvovali nijednom sastanku odbora? Ne bih rekla da ste baš neki veleposlanik.” “A ja bih rekao da bi Careva Istinozborka trebala obavljati važnije poslove umjesto što motri na dolaske i odlaske nižih predstavnika Landsraada.” De Vries se zagledao u svoje nokte. “Ali u pravu ste zaista me þekaju poslovi od životne važnosti. Hvala vam što ste me podsjetili.” Mohiam je uoþila izvjesne tananosti u govoru njegovog tijela koje su ga odavale; lagao je. Ispratila ga je s prezrivim osmijehom dok se previše žurno udaljavao. Bila je sigurna da namjerava nauditi Jessici, a možda i djetetu. Mohiam ga je opomenula. Nadala se da de Vries neüe pokušati uþiniti ništa budalasto. Ako se, meÿutim, ogluši o njeno upozorenje, s velikim zadovoljstvom üe iskoristiti izgovor kako bi ga eliminirala. * * * Kada se sklonio iz vidokruga proklete vještice, de Vries je skinuo potrgani kaput i bacio ga prema slugi koji je bio u prolazu. Kada se þovjek sagnuo podiüi taj odjevni predmet, Mentat ga je šutnuo u potiljak dovoljno snažno da ga onesvijesti, ali ne i ubije. ýovjek mora ostati u formi. Pokupio je kaput s poda ne želeüi ostaviti dokaz za sobom i uputio se prema uredu. Zašto - zašto je Jessica bila tako posebna za vještice? Zašto je Careva žena pozvala Letovu priležnicu ovamo na carski dvor, samo da bi rodila kopile? Isto toliko znaþajno bilo je i zanimanje Shaddamove Istinozborke za vojvodinu žensku? Sama Mohiam nije imala nikakve direktne veze s Kuüom Atreida za koje je znao. Je li bila u nekakvoj vezi s Jessicom? ýinjenice su mu klizile po umu dok se nisu uklopile. Mohiam je prije dvadeset godina bila izabrana za rasplodnu kravu. Vještice su ucijenile Kuüu Harkonnena da im podari küer. Barun ju je silovao, krajnje susretljivo. Piter de Vries je osobno bio nazoþan. Ta küer bi trebalo biti Jessicinih godina. U hodniku ureda kojeg je naslijedio od Kalo Whyllsa, de Vries se ukopao u mjestu. Um

mu se usredotoþio na prvu, približnu analizu. Oslonio se o kameni zid. Analizirao je Jessicine crte lica, tražeüi najmanje odjeke porijekla. Napala ga je gomila informacija. Suludi Mentat se skljokao na pod, leÿima oslonjen o zid i povezao nevjerojatne stvari u svome umu: Gospa Jessica je barunova küeri A Mohiam joj je majka! Kada je izašao iz transa primijetio je jednog zabrinutog diplomatskog pomoünika kako mu se približava. Uspio se nekako podiüi i dati mu znak rukom da slobodno nastavi. PosrüXüi je ušao u ured, prošao pokraj tajnica bez rijeþi i nestao u središnjoj sobi. Mozak mu je i dalje zujao, vitlajuüi od jedne vjerojatnosti do druge. Car Shaddam je igrao vlastite politiþke igre, ali nije uoþavao intrige koje su se odvijale pred njegovim nosom. Sa sladostrasnim, zadovoljnim osmijehom Mentat je shvatio kakvo divno oružje ova nova teorija može biti. Ali kako je najbolje iskoristiti?

91. Prije nego što sebi dopustite proslaviti nešto, odvojite vrijeme na provjeru da li su povoljne struje zaista povoljne ili je to samo ono što želite þuti. — Savjetnik Fondila III (ime nije navedeno) * * * Poslije dugog i dosadnog sastanka s lordom Novebrunsom i ostalim moliteljima u dvorani s prijestoljem, Shaddam je bio iscrpljen i jedva je þekao da se vrati u svoje tihe sobe i na miru popije piüe - možda þak malo odliþnog kaladanskog vina koje je dobio od vojvode Leta. Kasnije bi možda mogao siüi u labirint carskih toplih bazena ispod Palaþe i poigrati se s priležnicama... premda baš nije bio raspoložen za ljubav. Zaþudio se kada je zatekao Hasimira Fenringa koji ga je þekao. “Zašto nisi na Ixu? Zar te nisam poslao tamo da nadgledaš proizvodnju?” Fenring je oklijevao samo djeliü sekunde prije nego što se osmjehnuo. “Hmmmm-ah, moram razmotriti neke važne stvari s tobom. Osobno.” Shaddam se kradomice osvrnuo uokolo. “Nešto nije u redu? Zahtijevam da mi kažeš istinu. Moje odluke zavise od toga.” “Hmmm.” Fenring se ushodao po prostoriji. “Donosim vam dobre vijesti. Kad jednom krene, neüemo imati više nikakvih tajni. Zapravo, željet üemo da cijelo Carstvo sazna.” Osmjehnuo se, a prevelike oþi su mu sijale. “Moj Care, savršen je! Više me ne more nikakve sumnje. Amal je upravo ono þemu smo se nadali.” Zateþen Fenringovim ushitom, Shaddam sjedne za svoj radni stol i razvuþe usta u osmijeh. “Shvaüam. Odliþno. Sve tvoje sumnje bile su bezrazložne, kao što sam i slutio.” Fenring poþne kimati svojom velikom glavom. “Zaista, pomno sam pregledao sve pogone Glavnog Istraživaþa Ajidice. Promatrao sam proizvodnju u axelotl spremnicima. Osobno sam kušao amal i obavio brojne testove i svi odreda su bili uspješni.” Stao je prekopavati po prednjem džepu svoga kaputa iz koga je izvukao nekakav paketiü. “Donio sam vam malo amala da ga sami probate, sire.” Shaddam ga je s nelagodom prihvatio. Omirisao ga je. “Miriše kao melange.” “Da, hmmm. Probajte ga, sire. Uvjerit üete se da je odliþan.” Fenring je za nijansu previše navaljivao. “Da li me ti to pokušavaš otrovati, Hasimire?” Ministar za zaþin se iznenaÿeno povuþe. “Vaše veliþanstvo! Kako vam tako nešto uopüe može pasti na pamet?” Suzio je oþi. “Sigurno ti je jasno da sam tijekom svih ovih godina imao bezbroj prilika da te otrujem, hmmm?” “To je toþno.” Shaddam podiže paketiü prema svjetlosti. “Probat üu ga sam, da te uvjerim.” Fenring ispruži ruku, ali Shaddam skloni paketiü. “Prekini, Hasimire. Ne moraš me dalje uvjeravati.” Car uzme na jezik malo praha, zatim još malo, i na kraju istrese cijeli paketiü u usta. Uživajuüi u vrhunskoj ekstazi, pustio je da mu se amal rastopi na jeziku, osjetivši poznato bockanje melangea, energiju, poticaj. Široko se osmjehnuo. “Odliþno. Ne primjeüujem nikakvu razliku. Ovo je... nevjerojatno dobro.” Fenring se naklonio kao da je zaslužan za þitav projekt.

“Imaš li još toga? Volio bih ga poþeti uzimati i njime zamijeniti svoja dnevna sljedovanja zaþina.” Shaddam se zagledao u paketiü kao da traži mrvice po kutovima. Fenring se udaljio za pola koraka. “Nažalost, sire, bio sam u velikoj žurbi i uspio sam donijeti samo taj uzorak. Meÿutim, uz vaš blagoslov, reüi üu Glavnom Istraživaþu Ajidici da može otpoþeti proizvodnju punom parom, jer krunu ne more više nikakve sumnje, hmmm? Mislim da üemo znatno ubrzati stvar.” “Da, da”, odgovori Shaddam, mašuüi rukama. “Vrati se na Ix i pobrini se da više ne bude nikakvih odlaganja. Dovoljno dugo sam þekao na ovo.” “Da, sire.” Fenring kao da je jedva þekao da ode, ali Car to jedva da je primijetio. “Samo kada bih mogao smisliti naþin kako da eliminiram zaþin s Arrakisa”, promrmljao je Shaddam, “onda Carstvo ne bi imalo izbora, moralo bi doüi kod mene po amal.” Lupkao je prstima po stolu, odlutavši u mislima. Fenring se naklonio na vratima Careve privatne sobe i udaljio. Lice-Igraþ je zadržao preuzeti lik sve dok se nije dovoljno udaljio od Palaþe. Ostali Tleilaxi, koje je osobno Ajidica poslao na dvor na Kaitainu, su ostali, ali je Lice-Igraþ jedva þekao da se vrati na Xuttuh. Shaddam je dobio vijesti koje je želio þuti i Gospodar Ajidica je sada mogao neometano nastaviti posao. Plan Glavnog Istraživaþa još malo pa üe uroditi plodom.

92. Kada osjetite pritisak ograniþenja, onda poþinjete umirati... u zatvoru koji ste sami odabrali. — Dominic Vernius, Sjeüanja s Ecaza * * * U ograÿenom prostoru u dubini u kome su boravili suboidi, C’tair je poveo Rhombura i Gurneya do jedne velike prostorije izdubljene u stijeni. Vrlo davno ona je služila kao skladište za zalihe koje su potrošene. Sada je bilo mnogo takvih praznih mjesta, jer je zaliha hrane bilo sve manje. Prve noüi koju su ovdje proveli, Rhombur i Gurney su se povukli kako bi razmotrili strategiju. Zbog kašnjenja astrobroda, ostalo im je manje vremena nego što su se nadali da üe imati. Pod treperavom svjetlošüu jedne bezbojne sjajne kugle, C’tair je šapatom ispriþao Rhomburu kakve je sve sabotaže radio tijekom godina, koliko im je tajna pomoü Atreida bila dobrodošla da zadaju bar po koji slab udarac osvajaþima. Tleilaxaska okrutnost kao i pojaþano prisustvo nezakonitih sardaukarskih trupa koje su ovdje bile stacionirane, oduzelo je svaku nadu ixijanskom narodu da üe ikada ponovo biti slobodan. Rhombur nije imao izbora, morao mu je saopüi tužnu vijest da je njegov brat Navigator, D’mur, umro otrovan zagaÿenim zaþinom, premda je poživio dovoljno dugo da spasi astrobrod pun ljudi. “Znao sam... znao sam da je nešto pošlo naopako”, primijeti C’tair slabim glasom. “Razgovarao sam s njim neposredno prije nego što se to dogodilo.” Kada mu je C’tair ispriþao sva svoja iskustva, ixijanskom princu nikako nije bilo jasno kako je ovaj usamljeni terorist, ovaj krajnje odani podanik, uspio preživjeti toliki oþaj. Pritisak ga je gotovo otjerao u ludilo, ali je ovaj þovjek ipak nastavio svoj posao. Ali stvari üe se promijeniti. Rhombur se na Ixu još þvršüe uhvatio za svoju novu opsesiju. Tessiji bi bilo drago da to vidi. Prije umjetnog svitanja sljedeüeg dana, on i Gurney su se iskrali ponovo na površinu, razmontirali ostatak zakamuflirane bojne sonde i dolje odnijeli skriveno oružje i dijelove oklopa. To üe biti dovoljno za mali ustanak, pod uvjetom da uspiju razdijeliti materijal. I pod uvjetom da pronaÿu dovoljno boraca. * * * U privatnoj sobi u stijeni, Rhombur je stajao poput figure za prezentaciju. Danima su širili vijest da se on vratio. Sada su zastrašeni ljudi, koje su C'tair i Gurney pomno pregledavali, izmišljali razloge da napuste svoja zaduženja i dolazili vidjeti ga, jedan po jedan. Sama prinþeva nazoþnost ulijevala im je nadu. Godinama su slušali obeüanja, a sada se zakoniti erl Vernius vratio. Rhombur pogleda prema zbijenim radnicima koji su þekali kako bi ušli u sobu. Mnogi od njih su ga gledali razrogaþenim oþima; ostalima su na licima blistale suze. “Pogledaj ih, Gurney.

To je moj narod. Oni me neüe izdati.” Zatim je razvukao nekako lice u neodreÿen osmijeh. “A ako se okrenu protiv Kuüe Vernius, þak i poslije onoga što su Tleilaxi ovdje uþinili, onda možda nije vrijedno boriti se za moj dom." Ljudi su nastavili kriomice pristizati, pružali su ruke da protresu mehaniþku šaku princa kiborga kao da je uskrsnuli svetac. Neki od njih su padali na koljena, drugi su mu se zagledali u Rþi kao da izazivaju njegovu sposobnost da vrati slobodu ugnjetavanom narodu. “Znam da ste bili razoþarani mnogo puta do sada”, reþe Rhombur glasom koji je zvuþao mnogo starije, mnogo uvjerljivije nego što ga je Gurney þuo da govori ikada prije. “Ali ovog puta üete izvojevati pobjedu na Ixu.” Dok je govorio, ljudi su ga pažljivo slušali. Rhombura je to jako zaþudilo i osjetio je veliku odgovornost. “Sljedeüih nekoliko dana morate paziti i þekati. Pripremite se za svoju priliku. Ne tražim od vas da sami sebe dovedete u opasnost... ne još. Znat üete kad kucne trenutak. Ne mogu vam priopüiti pojedinosti, jer Tleilaxi imaju previše ušiju posvuda.” Nervozna gomila poþe mrmljati, manje od stotinu ljudi je ispod oka gledalo one do sebe kao da bi mogli uoþiti mjenjaþe-oblika u svojoj sredini. “Ja sam vaš princ, zakoniti erl Kuüe Vernius. Vjerujte mi. Neüu vas iznevjeriti. Uskoro üete biti osloboÿeni i Ix üe se vratiti naþinu života iz vremena vladavine mog oca Dominica.” Ljudi glasno zaklicaše, a netko povika: “Hoüemo li se osloboditi Tleilaxa i Sardaukara?” Rhombur se okrene prema tom þovjeku. “Carski vojnici nemaju nikakva prava biti ovdje, kao ni Tleilaxi.” Smrknuo se. “Osim toga, Kuüa Corrino poþinila je osobno zloþin protiv obitelji Vernius. Pogledajte.” Gurney istupi i ukljuþi mali holo projektor. Pojavila se þvrsta slika izmoždenog, isprebijanog muškarca koji je sjedio u vlažnim i hladnim sjenama. “Prije nego što se udala za moga oca, gospa Shando Vernius bila je priležnica Cara Elrooda IX. Do prije izvjesnog vremena nismo znali da je starom Caru rodila vanbraþnog sina, þovjeka koga je pod imenom Tyros Retfa tajno odgojio ljubazni docent Taligarija. On je stoga moj polubrat, þlan Kuüe Vernius, premda po ženskoj liniji.” U prostoriji se zaþulo iznenaÿeno mrmljanje. Svi Ixijanci su znali da su Dominic, Shando i Kailea mrtvi, ali nisu pretpostavljali da postoji još neki þlan obitelji. “Ove rijeþi je snimio u carskom zatvoru naš veleposlanik u progonstvu, Cammar Pilru. Ovo je posljednji govor koji je Tyros Reffa održao, prije nego što ga je Car Shaddam Corrino pogubio. ýak ni ja nisam upoznao svoga polubrata.” Pustio je Reffmovu uzbuÿenu izjavu sve ljuüim radnicima. ýovjek oþigledno nije znao za svoju vezu s Kuüom Vernius, ali to pobunjenicima nije bilo važno. Kada je lik izblijedio, ljudi priÿose kao da su željeli zagrliti zrak u kome su hologrami bili projektirani. Poslije toga se s istim žarom s kojim je osuÿeni Reffa održao svoj govor, Rhombur obratio nazoþnima, pronašavši snagu i strast kojima bi se i Gospodar Jongleura ponosio. On je snažnije raspalio pobunjeniþke misli nego što bi to uspjelo bilo kome tko bi se potrudio razraditi neki razuman plan. Reþenicama koje su vrvjele od osjeüaja, princ Rhombur je preklinjao za pravdu. “Poÿite sada i obavijestite ostale”, poþne ih on požurivati. Njihov boravak ovdje bio je skraüen i princ je morao riskirati. “Budite oprezni, ali i puni entuzijazma. Ne usuÿujemo se otkriti naše planove Tleilaxima i Sardaukarima. Još ne.” Kada su zaþuli imena svojih omraženih neprijatelja, nekolicina Ixijanaca pljune na kameni pod. Smrknuto mrmljajuüi u bijesu koji ih je sve više obuzimao, završili su u jedva kontroliranom krešendu, povikavši: “Pobjeda za Ix.” C’tair i Gurney žurno povedoše princa boþnim tunelima prije nego što pogrešni ljudi uoþe

da se nešto dešava i doÿu to provjeriti. * * * Nekoliko dana kasnije i dalje ih je muþila gomila pitanja i osjeüali su veliku nesigurnost, ali su ipak dvojica atreidskih infiltratora gledala u kronometar i þekala smjenu, kako bi mogli skliznuti van i razgovarati s drugim potencijalnim pobunjenicima. Slaba sjajna kugla treperila je iznad njihovih glava u maloj stjenovitoj sobi. “Sve ide onoliko dobro koliko smo se smjeli nadati, ako se uzme u obzir kratko vrijeme koje nam je na raspolaganju”, primijeti Rhombur. “Vojvoda Leto ipak djeluje naslijepo”, reþe Gurney. “Volio bih nekako stupiti s njim u vezu, da mu kažemo kako napredujemo.” Rhombur mu je odgovorio citatom iz Naranþaste Katoliþke Biblije, znajuüi koliko je njegov prijatelj voli. “’Ako ne vjeruješ u svoje prijatelje, onda nemaš pravih prijatelja.’ Budi uvjeren da nas Leto neüe ostaviti na cjedilu.” Obojica se ukoþiše kada zaþuše gužvu u hodniku, praüenu žurnim koracima. Zatim se pojavio C’tair, radna bluza i ruke bile su mu krvave. “Moram se na brzinu presvuüi i oprati.” Šarao je pogledom, strepeüi da ga ne uhvate. “Bio sam primoran ubiti još jednog Tleilaxa. Bio je obiþan laboratorijski radnik, ali je satjerao u kut jednog od naših novaka i stao ga ispitivati. Znam da bi izdao naš plan.” “Je li te je netko vidio?” upita Gurney. “Nije. Ali je naš novak pobjegao i ostavio meni da poþistim svinjac.” C’tair spusti glavu, zavrti njome, a onda ponovo podiže bradu i zagleda se u njih ponosno, ali tužno. “Ubit üu ih onoliko koliko bude potrebno. Krv Tleilaxa proþišüava moje ruke.” Gurney je bio zabrinut. “To su loše vijesti, ovo je þetvrti put da nas gotovo nisu otkrili za tri dana. Tleilaxi üe neminovno postati sumnjiþavi.” “Zato ne smijemo više oklijevati”, reþe Rhombur. “Svi moraju biti obaviješteni o rasporedu i moraju biti spremni. Ja üu ih predvoditi. Ja sam njihov princ.” Gurneyev ožiljak od inkvine biþa pocrveni dok se mrštio. “Ovo mi se ne sviÿa.” C’tair poþne brisali ruke i þistiti nokte. Bio je spreman na opasnost. “Nas Ixijance su i prije masakrirali, ali üe ovog puta naša odluþnost prevladati. Naše molitve üe prevladati.”

93. Potraga za konaþnim, sveobuhvatnim objašnjenjem za sve stvari je besmislena, korak u pogrešnom smjeru. Zbog toga se moramo u svemiru kaosa stalno prilagoÿavati. — Bene Gesserit Azhar Knjiga * * * Ishaq dvorana Veliþanstvenih Dokumenata gubila se medu ekstravagantnim spomenicima na Kaitainu. Tijekom svoje mladosti, Shaddam je posveüivao mnogo vremena svakojakim razonodama u gradu, ali ga stari papiri i manifesti nisu mnogo zanimali. Sada mu se, meÿutim, þinilo da üe službena carska posjeta starom, poštovanja vrijednom muzeju biti prigodna zabava. Zašto je Ceh toliko uznemiren? Pripremajuüi se za Shaddamov dolazak, iz Ishaq Dvorane bili su uklonjeni svi ureÿaji za nadzor. Toga dana bilo je zabranjeno svim uþiteljima, povjesniþarima i studentima uüi u zgradu kako bi Car imao cijelo mjesto za sebe. Unatoþ svemu tome, došao je s uobiþajenom svitom stražara i toliko dvorskih službenika da se imao dojam da su hodnici kojima je prolazio puni. Iako je Ceh tražio tajni sastanak, Shaddam je odredio vrijeme i mjesto. Vrlo davno, kada je Car Ishaq XV projektirao i sagradio ovaj muzej, bila je to jedna od najspektakularnijih graÿevina u Carskom gradu koji je tek nicao. Meÿutim, tijekom sljedeüeg tisuüljeüa, Dvoranu Veliþanstvenih Dokumenata progutala je upeþatljivija arhitektura; sada ju je bilo teško pronaüi meÿu gomilom vladinih zgrada. Stariji kustos muzeja pozdravio je Cara i njegovu pratnju s nevoljkim entuzijazmom i pretjeranom formalnosüu. Shaddam je promrmljao prigodne odgovore dok mu je uslužni þovjek ponosno pokazivao brojne prastare rukom pisane dnevnike, osobne dnevnike prethodnih Corrino Careva. Isto kao Ishaq XY koji se pokušao upisali u kronike Carstva gradnjom ovog nekada impresivnog muzeja, svaki Padišah vladar tražio je posebno mjesto u povijesti. Shaddam se zakleo da üe pomoüu amala steüi slavu veüu nego što bi mu mogli donijeti ruþno pisani dnevnici ili neka prašnjava stara zgrada. Što li to Ceh želi od mene? Da nisu saznali još nešto o zagaÿenom zaþinu s Beakkala? Iako još nije bio odluþio što üe uþiniti s Arrakisom, þim uspije uvesti monopol na trgovinu zaþinom zahvaljujuüi jeftinoj zamjeni, Shaddam je namjeravao stvoriti temelje za buduüe naraštaje Kuüe Corrino. Tijekom obilaska, kustos Dvorane mu je pokazao ustavne dokumente, zakletve na uvjetnu nezavisnost i izjave raznih planeta na odanost, koje su datirale još iz vremena kada se Carstvo, koje je tek poþelo rasti, konsolidiralo. Pažljivo saþuvan pergament o prvom iznajmljivanju jednog cehovskog broda, za koji su tvrdili da je jedan od samo jedanaest saþuvanih kopija u svemiru, nalazio se pod filtriranom svjetlošüu i zaštitnom vitrinom. U jednoj izložbenoj vitrini nalazila se kopija Bene Gesserit Azhar Knjige tajni napisana na davno zaboravljenom jeziku. Kada su se konaþno našli ispred jednih visokih zakljuþanih vrata, kustos se pomaknu u stranu. “Ovdje, vaše Veliþanstvo, þuvamo naše najveüe blago, kamen temeljac Carske civilizacije.” Glas mu se uslijed strahopoštovanja pretvorio u šapat. “Imamo originalni dokument Velike Konvencije.”

Shaddam je pokušao djelovati zadivljeno. Poznavao je zakonitosti Velike Konvencije, naravno, i prouþio je presedane, ali nikada nije našao vremena da je proþita. “Pobrinuli ste se da je pogledam sam, detaljno?” “Svakako, sire. Nalazi se u privatnoj i potpuno osiguranoj prostoriji.” Kustosove oþi su zabrinuto svjetlucale, vidjelo se da se krajnje zaštitniþki odnosi prema tom dokumentu. Shaddam se zapitao što li je taj þovjek mislio da bi on mogao uþiniti. Ako bi neki Car potrgao taj dokument u stotinu komadiüa, zar to samo po sebi ne bi predstavljalo povijesni dogaÿaj? Na usnama mu se pojavi osmijeh. Shaddam je znao, i bio je jedan od malobrojnih, da ta “sveta relikvija” zapravo nije bila original, veü uspješan falsifikat, jer je original izgubljen u atomskoj eksploziji na Salusi. Ali taj dokument je bio simbol, a ljudi su se ponašali kao pravi fanatici kada su takve stvari bile u pitanju. Shaddam je razmišljao o tome dok su se vrata širom otvarala; zakoraþio je u odvojenu sobu, kreüXüi se s ponosnom carskom gracioznošüu, ali ne i brzinom. Obuzimala ga je sve veüa strepnja. Svemirski Ceh je rijetko kada išta tražio od mene, a sada su zahtijevali tajni sastanak. Što li žele? Ceh je primio pretjerani mito poslije svakog napada na svjetove koji su pravili zalihe zaþina i imao je dojam da su bili zadovoljni. Zastao je u sobi bez prozora i zagledao se u podij-svetište na kome je bio izložen lažni dokument koji je trebao održati iluziju da je bio spašen iz salusanskog holokausta. Žalio je što Hasimir Fenring nije bio ovdje s njim, umjesto što je ponovo otišao na Ix. Shaddamu su bili potrebni dobri prijedlozi, jer su problemi vezani za njegov Veliki zaþinski rat postajali sve složeniji. Duboko je uzdahnuo. Prepušten sam sam sebi. Shaddam je planirao da u dogledno vrijeme, a naroþito sada nakon što je Fenring izjavio da ga više ne izjeda nikakva sumnja, upozna CHOAM i Ceh, koji ništa nisu sumnjali, sa svojim amalom. Nema nikakve sumnje da üe to izazvati pravi kaos i krah ekonomije, ali Car je bio snažan i zahvaljujuüi tajni umjetnog zaþina moüi üe izdržati bilo kakve sankcije. Ali morat üe blokirati redovno snabdijevanje melangeom. Arrakis, što da uþini s Arrakisom...? Ili üe uništiti taj pustinjski planet ili üe uputiti na nj Sardaukare za stalno, kako bi sprijeþio Ceh da nabavlja vlastiti zaþin. To üe biti najvažnija stvar koju üe morati uþiniti za vrijeme tranzicije, kako bi primorao sve u Carstvu da kupuje njegov amal... ýim su se vrata za njim zatvorila, na kraju zida s lijeve strane otvorio se tajni prolaz. Jedan visoki þovjek ružiþastih oþiju i þuperkom bijele kose nalik na cvijet maslaþka zakoraþi u sobu oklijevajuüi i sumnjiþavo se osvrüXüi uokolo. Na sebi je imao cehovsko zaštitno odijelo od polimerskog kožarila, opremljeno cjevþicama i kolutima koji su bili povezani sa spremnikom na njegovim leÿima. Zaþinski plin je curio kroz isparivaþe oko njegovog ovratnika, tako da je lice cehovskog predstavnika bilo obavijeno aureolom jetkog, naranþastog plina melangea. Prišao je bliže i pozorno se zagledao svojim albino oštrim pogledom u Careve crte lica. Došao je u pratnji petorice, omanjih Cehovaca u jednakim odijelima, koji nisu nosili naprtnjaþe s malangeom. Bili su to patuljci blijede kože i bez kose þije su kosti bile izobliþene kao da je netko njihove kosture pretvorio u blato, a onda stisnuo. Nosili su rešetke za govor i aparate za snimanje. Shaddam se ukoþio. “Trebali smo razgovarati u þetiri oka, izaslaniþe. Ja nisam poveo nijednog stražara.” Car je u ovom ograniþenom prostoru osjeüao jak cimetni miris zaþina. “Nisam ni ja”, odgovori izaslanik Ceha flegmatiþnim glasom, umekšanim melangeom. “Ova stvorenja predstavljaju moje produžetke, dijelove Ceha. ýitav Ceh je ývrsto isprepleten — dok Kuüu Corrino predstavljate jedino vi.” “Bilo bi dobro da Ceh ne zaboravi moj položaj.” Uhvatio je sebe da se ne želi ni na koji

naþin razmetati, ako bi to izazvalo posljedice, suptilne ili otvorene. “Ovaj sastanak je dogovoren na vašu inicijativu. Molim vas da odmah prijeÿete na stvar, jer imam puno posla.” “Završili smo istragu u sluþaju zagaÿenog zaþina za koji vjerujemo da je doveo do ozbiljnih pogrešaka Navigatora i smrti jednog Cehovca.” Shaddam nabra vjeÿe. “Zar niste rekli da je zagaÿeni melange došao s Beakkala. To mjesto sam veü stavio u karantenu.” “Beakkal ga nam je samo prodao.” Izaslanik Ceha bio je smrknut. “Zaþin dolazi s Arrakisa. Zaþin dolazi od Harkonnena.” Albino je ponovo udahnuo kovitlajuüe pramenove pare oko svog lica. “Od naših tamošnjih operativaca saznali smo da je barun sakupio velike, ilegalne zalihe melangea. Znamo da je to toþno. Isporuke, meÿutim nije smanjio.” Shaddam se poþeo dimiti od bijesa. Cehovac je znao da je to posebno osjetljiva stvar za njega. “Proveli smo reviziju harkonenskih zapisa. Barun je krajnje potanko dokumentirao proizvodnju zaþina. Sve se naizgled slaže.” Shaddam ga je teško pratio. “Ako su njegovi zapisi toþni, kako je onda barun sakupio zalihu? I kakve sve to ima veze sa zagaÿenim zaþinom?” Iz nekog nepoznatog razloga, mali, ali identiþni Cehovci promijeniše položaj oko albino izaslanika. “Razmislite, sire. Ako barun ukrade izvjestan postotak od svake žetve zaþina, ali i dalje isporuþuje odgovarajuüu koliþinu, ako je vjerovati dokumentima stavljenim na uvid, onda Rþigledno ‘zakida’ na isporukama. Sigurno uzima þisti melange koji razrjeÿuje tvarima koje su navodno nepromjenjive. Na taj naþin barun zadržava za sebe obrani zaþin, dok Navigatore snabdijeva oslabljenim zaþinom. Imajuüi u vidu dokaze, ne može postojati nikakav drugi zakljuþak.” Izaslanik je podesio kontrole na svom složenom odijelu od polimerskog kožarila i duboko uvukao naranþastu paru. “Svemirski Ceh je spreman da pred sudom Landsraada optuži baruna Harkonnena za kriminal, za nesreüe astrobroda. Ako bude osuÿen, bit üe primoran platiti tako veliku odštetu da üe to dovesti Kuüu Harkonnen do bankrota.” Shaddam se nije mogao suzdržati da ne razvuþe lice u osmijeh. Trudio se da smisli neko rješenje za problem zvan Arrakis, a sada se ovo javilo kao kakvo þudo. U umu mu se iskristalizirala ideja — koja üe mu riješiti sve probleme. Ni sam ne bi smislio bolji scenarij, þak i da je pokušao. Cehovske razmetljive optužbe predstavljale su zlatnu priliku — možda malo preuranjenu, ali nije važno. Konaþno je imao izgovor koji mu je bio potreban da uþvrsti svoj monopol. Poslije nedavnog sjajnog izvještaja Hasimira Fenringa, kao i sliþnih informacija koja je dobio od Glavnog Istraživaþa Ajidice i zapovjednika Sardaukara Candoa Garona, bio je sasvim uvjeren u održivost svog umjetnog zaþina. Zahvaljujuüi izaslanikovim optužbama, Shaddam je mogao uperiti svoj carski maþ pravde protiv Arrakisa, uz punu suradnju Ceha. Prije nego što bilo tko shvati što se dogaÿa, Sardaukari üe uništiti svu proizvodnju zaþina u pustinji, poslije þega üe Kuüa Corrino imati apsolutnu i potpunu kontrolu jedinog preostalog izvora zaþina: amala. Do ekonomske revolucije üe doüi mnogo brže nego što je sanjao. Nijemi patuljci su se pomicali uokolo, gledajuüi svog pretpostavljenog i þekajuüi njegove naredbe. Shaddam se okrenuo prema izaslaniku Ceha. “Zaplijenit üemo sav zaþin Kuüe Harkonnen, poþevši od Arrakisa, a zatim üemo pretražiti sve ostale svjetove koje drži barun.” Oþinski se osmjehnuo. “Kao i do sada, mene jedino zanima to da se svi pridržavaju Carskih zakona. Kao i do sada, Ceh i CHOAM üe podijeliti svaku ilegalnu zalihu koju otkrijemo. Za sebe neüu zadržati

ništa.” Izaslanik Ceha je pognuo glavu u vijugavu maglu melangea. “Vrlo smo zadovoljni, Care Corrino.” Ja još više, pomisli Shaddam. Sve vrijeme je þekao na ovo — kako bi mogao propustiti ovakvu priliku? Kada zbriše jedini poznati izvor prirodnog zaþina i poþne distribuciju amala, mrvice spašenog zaþina bit üe nevažne. “Zadržat üu blokadu oko Beakkala i poslati veliku sardaukarsku silu na Arrakis.” Izvio je obrve. Ako bih mogao izbjeüi plaüanje prijevoza tako velike vojne sile, imao bih još veüu korist. “Prirodno, oþekujem od Ceha da osigura astrobrodove za ovu operaciju?” “Osigurat üemo ih”, obeüao je izaslanik, upavši Shaddamu ravno u ralje. “Koliko god da zatražite.”

94. Život poboljšava sposobnost okruženja da održava život. Život ubrzava stvaranje potrebnih hranjivih tvari. On vezuje više energije u sustav putem nevjerojatne kemijske meÿuigre od organizma do organizma. — Carski planetolog Pardot Kynes * * * Pod zapovjedništvom Tufira Hawata, Atreidski brodovi koji su nosili pomoü približili su se blokadi oko planeta Beakkal koja je stavljena pod karantenu. Zapovjednik Mentat nije prijetio, ali nije htio ni odstupiti od svog nauma. Flotila je imala samo malo obrambeno naoružanje kojim ne bi mogli otjerati þak ni bandu gusara. U usporedbi s njima, ogromni carski ratni brodovi razmetali su se naoružanjem u ovoj titanskoj predstavi carske moüi. Kada su Hawatovi nosaþi zaliha nastavili prema kordonu, dvije Corrino korvete se zaletješe preko otvorenog prostora prema njima. Kapetani Sardaukara nisu ih još uspjeli ni zasuti prijetnjama, a Hawat je veü uspostavio komvezu. “Naši brodovi lete pod zastavom vojvode Leta Atreida, ovdje smo u humanitarnoj misiji. Nosimo zalihe hrane i medicinsku pomoü Beakkalu koga je opustošila kuga.” “Okrenite se”, odgovorio je mrzovoljni þasnik. Bilo koja od dvije korvete mogla je desetkovati atreidsku flotilu, ali se Mentat nije ni trgnuo. “Vidim da ste po rangu Levenbrech. Recite mi svoje ime da ga pohranim u trajno sjeüanje.” Ni na trenutak nije odvratio pogled s komekrana. Takav jedan niži þasnik nikada ne donosi znaþajne odluke. “Torynn, gospodine”, odgovori Levenbrech oštrim, formalnim glasom. “Vaša Kuüa nema što tražiti ovdje. Okrenite flotu i vratite se na Caladan.” “Levenbreche Torynn, možemo im pomoüi da prežive dok ne posiju nove otporne usjeve. Zar üete uskratiti hranu i lijekove izgladnjelom stanovništvu? Mislim da to nije bio cilj ove blokade.” “Nijedan brod ne može proüi”, ostao je uporan Torynnn. “Pod karantenom su.” “Vidim, ali ne razumijem. A oþigledno ni vi. Razgovarat üu s vašim pretpostavljenim.” “Vrhovni bašar je zauzet”, odgovori Levenbrech, pokušavajuüi zvuþati odluþno. “Onda üemo ga mi dodatno gnjaviti.” Hawat je prekinuo prijenos i dao znak svojim brodovima da nastave dalje, bez žurbe, ali odluþno. Dvije korvete su se pokušale isprijeþiti ispred povorke, ali je Mentat uputio brze naredbe na atreidskom bojnom jeziku i cijela flotila se raspršila i zaobišla ratne brodove, kao da su kamenje u potoku. Levenbrech je nastavio upuüivati signale, postajuüi sve iznerviraniji buduüi se Hawat jednostavno oglušivao na njegove zapovjedi. Konaþno je Torynn zatražio pojaþanje. Thufir je znao da Sardaukari nikada neüe oprostiti nižem þasniku što nije uspio zaustaviti skupinu nenaoružanih, sporih teretnih brodova. Sedam veüih letjelica se odvojilo iz orbitalne mreže oko Beakkala i približilo atreidskim brodovima. Mentat je dobro znao da je ovo opasan trenutak, jer üe vrhovni bašar Zum Garon, stari veteran kao što je bio i Hawat, biti na rubu, uvjeren da je ovo zamka ili trik da se ukloni

osiguranje oko planeta. S Hawatovog izboranog lica nije se mogao proþitati nikakav osjeüaj. Ovo i je bilo trik, ali ne onakav kakvog su Sardaukari oþekivali. Konaþno mu se obratio osobno smrknuti bašar. “Zapovjeÿeno vam je da se vratite. Poslušajte ovog trena ili üete biti uništeni.” Thufir je osjetio komešanje meÿu svojom posadom, ali je ostao pri svome. “Onda üete sasvim izvjesno biti smijenjeni s mjesta zapovjednika, gospodine, a Car üe imati puno posla da se izbori s politiþkim posljedicama ako dopusti da se otvori vatra na miroljubive, nenaoružane letjelice koje nose humanitarnu pomoü napaüenom stanovništvu. Car nije ponudio baš odgovarajuüe izgovore za ovu lažnu agresiju. Kako üe se ovog puta opravdati?” Debele obrve se nakostriješiše na izboranom licu starog vojnika. “Kakvu igru igrate, Mentatu?” “Ja ne igram nikakve igre, vrhovni bašare Garone. Malo je onih koji me se usuÿuju izazvati, jer Mentat uvijek pobjeÿuje.” Stariji Garon odbrusi. “Hoüete da povjerujem da Kuüa Atreida šalje pomoü Beakfalu? Prije manje od osam mjeseci, vaš vojvoda je bombardirao ovo mjesto. Da li se to Leto smekšao?” “Vi ne shvaüate atreidsku þast, kao što ni vaš Levenbrech ne razumije naþela karantene”, odgovori zajedljivo Thufir. “Leto Pravedni kažnjava kada je to potrebno i pomaže gdje je potrebno. Zar to nisu naþela na kojima je Kuüa Corrino zasnovala svoju vladavinu poslije Bitke za Corrin?” Strogi bašar nije odgovorio. Umjesto toga je krnjim šiframa izdao zapovijed. Još pet brodova je napustilo stazu i okružilo atreidsku flotilu. “Odbijamo vas propustiti. Careve zapovijedi su jasne.” Thufir odluþi isprobati novu taktiku. “Uvjeren sam da njegovo Carsko veliþanstvo Shaddam IV ne bi sprijeþio svog roÿaka da uruþi pomoü narodu Beakkala. Da ga pitamo? Ja mogu þekati, dok vi odugovlaþite... i dok narod umire na tom svijetu ispod.” Nijedna druga landsradska obitelj ne bi se usudila suprotstavili Carevoj blokadi, naroþito kada je Shaddam bio u ovakvom nasilniþkom raspoloženju. Ali ako Thufir Hawat uspije ovdje u Letovo ime i druge Kuüe bi mogle, posramivši se, uputiti pomoü i prehraniti narod Beakkala dok se ne izlijeþe od botaniþke kuge. Možda üe na to gledati kao na pasivan þin cenzure zbog Carevih nedavnih poduhvata. Atreidski Mentat je nastavio: “Pošaljite poruku na Kaitain. Recite Caru što namjeravamo ovdje uþiniti. Ne postoji strah da mi osobno budemo zaraženi ako za isporuku našeg tereta upotrijebimo orbitalne kutije. Pružite Caru Shaddamu moguünost da iskaže dobru volju i velikodušnost Kuüe Corrino.” Dok su sardaukarski brodovi stezali obruþ oko atreidske flotile, vrhovni bašar Garon reþe: “Skrenut üete prema Sansinu, Thufire Hawate. Neka vaši teretni brodovi ostanu tamo i priþekaju daljnje upute. Upravo u ovom trenutku se jedan astrobrod sprema za polazak na transfernu stanicu. Osobno üu otiüi u carsku Palaþu i iznijeti vaš zahtjev Caru.” Ratni brodovi su vodili skupinu Hawatovih teretnih letjelica do asteroida - stanice za snabdijevanje. Atreidska flotila ih je gunÿajuüi slijedila. Ratnik Mentat je uputio posljednji komentar tvrdoglavom bašaru. “Ne gubite vrijeme, gospodine. Narod se buni na Beakkalu, a mi ovdje imamo hranu. Nemojte im je dugo uskraüivati.” Thufir je zapravo bio zadovoljan ako ovom diverzijom uspije uposliti carske trupe. * * *

Atreidska flotila je ostala þekati þitav dan nakon odlaska vrhovnog bašara Garona. Zatim je, izabravši odgovarajuüi trenutak, Hawat poslao još jednu šifriranu poruku svojim snabdjevaþkim letjelicama, koje su se povukle s transferne stanice i samouvjereno se uputile natrag prema Beakkalu, ne obaziruüi se na obnovljene proteste sardaukarske flote. Ovog puta je jedan drugi þasnik tražio od njega da se zaustavi. “Prekinite svoje napredovanje ili üemo vas smatrati za prijetnju. Uništit üemo vas.” Oþigledno je osramoüeni Levenbrech Torynn bio osloboÿen zapovjedništva. Cijela vojna blokada se uzbudila, ali je Hawat znao da se nijedan od nižih þasnika neüe usuditi pripucati na njih ako vrhovni bašar osobno nije bio voljan to uþiniti. “Niste dobili takve zapovijedi. Naše zalihe su kvarljive, a narod Beakkala umire od gladi. Vaše nesavjesno odugovlaþenje veü je koštalo tisuüe — možda milijune —života. Ne uveüavajte svoj zloþin, gospodine." Uspaniþeni þasnik poslao je još poruka i napunio oružje, ali je Hawat ipak proveo svoje brodove ravno kroz njihovu mrežu. Da upotrijebe i najbržeg glasnika, proüi üe dani prije nego što dobiju odgovor s Kaitaina. Atreidski brodovi su ostali lebdjeti na stazi iznad najugroženijih naseljenih središta. Otvorili su trupove i samonavodeüe kutije za bacanje ispadoše u atmosferu, divovske kocke bez posade koje su se okretale i koþile. Thufir je istovremeno uputio poruku graÿanima na planetu, veliþajuüi milosrÿe vojvode Leta Atreida i govoreüi im da prihvate ove darove u ime þovjeþnosti. 2þekivao je da mu odgovori zaþXÿeni prvi magistrat, ali u odgovoru koji je stigao komvezom Mentat je saznao da je dotiþni politiþar veü izgubio život u pobuni. Njegov prestrašeni nasljednik uporno je tvrdio da nema ništa protiv Kuüe Atreida, pogotovo ne sada. Sardaukarski brodovi iz blokade üe vjerojatno sprijeþiti prazne atreidske brodove da napuste sustav, ali time üe se Hawat pozabaviti kada bude vrijeme. Nadao se da je uþinio ono što je bilo neophodno i da je izazvao odgovarajuüu gužvu na Kaitainu. Sada je sebi mogao dopustiti da þeka. Prema rasporedu vojvode Leta, atreidske napadaþke snage upravo su se spuštale na lx. Kada je tek pristigli glasniþki brod pohitao iz kompleksa Sansina i bio presretnut od strane zapovjedniþkog broda Sardaukara, Hawat je pretpostavio da se to vratio glavni bašar Garon. Jedan sat kasnije, ratnik Mentat se u svom brodu prethodniku iznenadio kada je dobio vijest da se Car nije udostojao odgovoriti na, kako ju je on nazvao, “tu atreidsku sitnicu” kod Beakkala. Umjesto toga je opozvao svog vrhovnog basara, kako bi sudjelovao u “velikom novom udaru”. Thufir Hawat to nije predvidio u svojim mentalnim projekcijama. Um mu je radio kao lud, ali nikako nije mogao sagledati rješenje. Veliki novi udar? Da li se to odnosilo na Ix? Ili na carsku odmazdu protiv Caladana? Da li je vojvoda Leto veü izgubio? Sve ekstrapolacije koje je predlagao njegov složeni um pozivale su na uzbunu. Tajming je bio skroz naskroz pogrešan. Možda je Leto ipak bio namamljen u pravu propast.

95. Nije uvijek isto biti dobar þovjek i dobar graÿanin. — Aristotel sa Stare Zemlje * * * Iako je vojvoda Leto Atreid vrlo rijetko putovao u službene posjete na Kaitain, njegov dolazak u carsku Palaþu nije pobudio neko znaþajnije zanimanje. Veliþanstveno zdanje je vrvjelo od visokih diplomata i politiþara. Nitko nije obratio pažnju na još jednog vojvodu. U pratnji male svite slugu, Leto se prevezao diplomatskim transportnim vozilom do prijemnog krila Palaþe. Zrak je mirisao na zvonþLüe i pojaþivaþe arome koji su prekrivali ispušne plinove vozila. Iako su ga muþile mnoge brige — Duncan i atreidski vojnici, Thufir i njegov blef protiv blokade Beakkala, kao i zastrašujuüe nejavljanje Rhombura i Gurneya — Leto je ostao smiren i pribran kao svaki profesionalni diplomat i voÿa na važnom zadatku. Osim toga, jedva je þekao vidjeti Jessicu. Njihovo dijete se trebalo roditi za nekoliko dana. Duž elegantnih lebdeþih kola trþale su sluge. Vozilo je bilo najmanje tri stoljeüa staro; sjedišta su mu bila presvuþena crvenim baršunom. Zlatni lav na haubi okretao se lijevo-desno, otvarajuüi þeljusti, pokazujuüi zube, þak i režeüi svaki put kada bi vozaþ sa crnim brkovima dodirnuo sirenu. Sve te igraþke nisu ostavile neki poseban dojam na vojvodu. Uskoro üe dodati ulje na vatru svojim govorom pred Landsraadom. Shaddam üe biti bijesan zbog napada na Ix i Leto je strahovao da üe ta šteta biti nepopravljiva. Bio je voljan žrtvovati sve to radi prave stvari. Previše dugo je zanemarivao tu nepravdu. Carstvo nikada ne smije pomisliti da je slab i neodluþan. Duž kristalom poploþenih ulica, lepršali su Corrino stjegovi na nježnom povjetarcu. Ogromne zgrade su se uzdizale prema plavom nebu bez oblaþka, previše savršenom za Letov ukus. Više je volio promjenljivo vrijeme Caladana, þak i ljepotu i nepredvidivost oluja. Kaitain je bio previše pitom, pretvorili su ga u svijet karikaturu iz kakve fantastiþne filmske knjige. Lebdeþa kola usporiše kod prijemnih dveri Palaþe i stražari Sardaukari im mahnuše da proÿu. Mehaniþki lav je ponovo zarežao. Svuda uokolo vidio je izloženo pogledima prijeteüe oružje, ali Leto se usredotoþio samo na prijemnu platformu. Zadržao je dah. Gospa Jessica ga je þekala u zlatnoj haljini od parasvile koja joj se pripijala uz zaobljeno tijelo, istiþXüi njen trbuh - ali þak ni ta elegancija nije mogla zasjeni njenu ljepotu kojom je zraþila kada mu se osmjehnula. ýetiri Sestre Bene Gesserita bdjele su nad njom. Kada je Leto stupio na uljane ploþice, Jessica je trenutak oklijevala, a onda pohitala prema njemu, gracioznim hodom unatoþ svojoj ogromnosti. Jessica je zastala, kao da se bojala da ga zagrli u javnosti. Samouvjereni Leto nije mnogo vodio raþuna o protokolu. Prevalio je udaljenost koja ih je dijelila i spustio na njene usne dug i strastven poljubac. “Da te pogledam.” Odmakao se od nje i poþeo se diviti. “Divna si poput zalaska Sunca.” Njeno ovalno lice je potamnjelo u carskim vrtovima i solariju. Nije nosila nikakav nakit, i nije joj bio potreban. Spustio je svoj žuljeviti dlan na njen trbuh i zadržao ga tamo, kao da pokušava osjetiti

otkucaje djetetovog srca. “Izgleda da sam stigao u posljednji tren. Trbuh jedva da ti se primjeüivao kada si me ostavila samog na Caladanu." “Ovdje si radi govora, a ne radi djeteta, moj vojvodo. Hoüemo li moüi provesti malo vremena zajedno?” “Svakako.” Ton mu je postao službeniji kada je primijetio s kakvom pažnjom ih promatraju ostale Sestre Bene Gesserita. Kao da su hvatale bilješke o njegovom ponašanju. Bar je jedna od njih jasno stavljala do znanja da ga ne odobrava. “Poslije govora koji üu održati pred Landsraadom, možda üu se morati sakriti.” Obješenjaþki joj se osmjehnuo. “Stoga üe mi vaše društvo biti krajnje dobrodošlo, moja gospo.” U tom trenutku se iz carske rezidencije pojavio Car Shaddam i otresitim korakom krenuo ravno, dok su se stražari, pomoünici i savjetnici rojili oko njega poput dosadnih mušica: þasnici Sardaukara, gospoda u odijelima, dame s visokim pundžama, sluge koje su upravljale kovþezima i škrinjama na suspenzorima. Iz krila s hangarima izlebdjela je jedna spektakularna barka iz sveþane povorke kojom je upravljao visoki muškarac koji se gotovo izgubio u Širokoj, lepršavoj odjeüi, podsjeüajuüi na živi barjak. Car je djelovao kao da je spreman za rat. Zamijenio je svoj ogrtaþ od kitovog krzna i službeni lanac sivom ustirkanom sardaukarskom odorom obrubljenom srebrnim vrpcama i epoletama, a na glavi je imao crnu kacigu Bursega sa zlatnim grbom. Bio je izriban i uglanþan, od kože do odliþja na grudima i sjajnih crnih þizama. Kada je primijetio vojvodu, Shaddam se uputio prema njemu, krajnje zadovoljan samim sobom. Jessica se službeno naklonila, ali Car na nju uopüe nije obratio pažnju. Isto kao i Leto, i Shaddam IV imao je usko lice i orlovski nos. Isto kao i Leto, i on je krio mnoge tajne. “Ispriþavam se što mi hitnije stvari onemoguüavaju da ti priredim službeniji doþek, roÿDþe. Moje sardaukarske trupe zahtijevaju da sudjelujem u velikoj operaciji.” ýekala ga je ogromna flota - toliko brodova punih vojnika i materijala da su þak tri cehovska astrobroda bila unajmljena za njihov prijevoz, zajedno s još dva prateüa astrobroda kojima se Ceh želio istaüi. “Imam li razloga za brigu, sire?” Leto je pokušao djelovati nezainteresirano i ravnodušno dok mu je postavljao to pitanje. Da li to Shaddam igra nekakvu igru s njim? “Sve je pod nadzorom.” Leto se trudio ne pokazati koliko mu je laknulo. “Nadao sam se da üete prisustvovati mom sutrašnjem govoru u Landsraadu, sire.” Zapravo je oþekivao da üe tamo zbuniti Cara, uz podršku ostalih plemiüa. Velika sardaaukarska operacija? Gdje? “Da, da, uvjeren sam da üe tvoj govor biti od velike važnosti. Otvaranje nove ribarnice ili neþeg sliþnog na Caldanu? Na nesreüu, dužnost me spreþava da sudjelujem u tome.” Njegov bariton je bio vrlo ugodan, ali su mu zato zelene oþi okrutno sijale i zraþile hladnoüom. Vojvoda se službeno naklonio i povukao za jedan korak kako bi stao pokraj Jessice. “Dok se budem obraüao Landsraadu, sire, mislit üu na vas. Želim vam uspjeh u vašoj misiji. Moje primjedbe možete razmotriti u dokolici nakon povratka.” “Dokolici? Moram upravljati Carstvom! Nemam vremena za dokoliþarenje, vojvodo Leto.” Prije nego što je Leto stigao odgovoriti, Shaddam je primijetio nož s drškom ukrašenom dragim kamenjem u koricama za Letovim pojasom. “Je li to onaj bodež koji sam ti poklonio, na kraju suÿenja po konfiskaciji?” “Rekli ste mi da ga nosim kako bi me stalno podsjeüao na to da sam u vašoj službi, sire. Nikada to nisam zaboravio.” “Tako je.” Za Shaddama ja ovaj razgovor oþigledno bio završen i on se okrenuo prema brodu iz povorke koja üe ga odvesti do flote koja ga je þekala.

Leto je uzdahnuo. Buduüi da on nije bio u središtu Careve pažnje, ova nova vojna operacija sigurno nije bila usmjerena protiv Ixa, Beakkala ili Caladana. Vojvodi je išlo u prilog što Shaddam neüe biti prisutan dok on bude objavljivao i pravdao atreidski napad na Ix. Rhombur üe veü biti þvrsto ustoliþen u Velikoj Palaþi prije nego što itko iz carske vlade stigne sroþiti odgovor. Osmjehivao se dok je s Jessicom išao prema carskoj Palaþi. Možda üe mu ovo ipak uspjeti.

96. Svaka škola za obuku slobodnih graÿana mora ih na poþetku nauþiti da ne vjeruju, a ne da vjeruju. Mora ih nauþiti da postavljaju pitanja, a ne da prihvaüaju gotove odgovore. — Cammar Pilru, Ixov veleposlanik u progonstvu * * * Nikada se nije klonio rizika, ali ih je sada C’tair zapravo priželjkivao. Kucnuo je trenutak da nastupi otvoreno. Tijekom radnih smjena, šaputao je nepoznatima, birao one koji su mu djelovali najpotlaþenije. Jedan za drugim, najhrabriji meÿu njima, prihvaüali su poklik koji ih je vraüao u život. ýak su i radnici suboidi, þiji se umovi nisu mogli snalaziti u politici, na kraju shvatili da su ih Tleilaxi izdali. Prije mnogo godina, osvajaþi su ih zaveli obeüavajuüi im novi život i slobodu - ali se njihov položaj samo sve više pogoršavao. Konaþno je ugnjetavani narod dobio nešto više od neodreÿene nade. Rhombur se zaista vratio! Njihova duga noüna mora üe se konaþno završiti. Uskoro. * * * Dok je þekao u maloj niši gdje se trebao sresti sa svojim sudrugovima, princ Rhombur je þuo nekakvo komešanje na kraju hodnika. Napunio je energijom svoje sintetiþke udove, spreman za borbu. Letove trupe su trebale stiüi za nekoliko sati, i C’tair je veü otišao na površinu, puzeüi kroz zakrþene kanale i otvore za sluþaj nužde kako bi postavio nekoliko posljednjih prokrijumþarenih eksplozivnih ploþica na kljuþna mjesta sardaukarske površinske obrane. Nekoliko dobro usklaÿenih eksplozija oslobodit üe kanjon za ulazak pristigle atreidske vojske. Meÿutim, sav njihov trud bit üe uzaludan ako ga prije vremena otkriju. Buka se pojaþala. Trenutak zatim u nišu je uletio Gurney Halleck noseüi mlitavo tijelo. Leš je jedva podsjeüao na ljudsko biüe, imao je glatke, voštane crte lica, beživotne oþi i glavu kao u lutke koja se njihala na polomljenom vratu. “Lice-Igraþ, koji se izdavao za suboida. Uþinilo mi se da ga previše zanimam. Riskirao sam, zakljuþivši da je nešto više od budalastog radnika.” Ispustio je mrtvog mjenjaþa oblika na kameni pod. “Slomio sam mu vrat. Što je bilo dobro. ‘Skriveni neprijatelj predstavlja najveüu prijetnju.’” Pažljivo se zagledao u Rhombura i dodao: “Mislim da imamo ozbiljan problem. Znaju za nas.” * * * Na veliko iznenaÿenje grota Fenringa, Glavni Istraživaþ nije ništa poduzeo protiv njega, premda se on ipak osjeüao kao zatvorenik. Pošto je uvijek bio na oprezu kada je rijeþ o njegovoj osobnoj sigurnosti, grof je i sada bio na oprezu. Prihvatio je igru þekajuüi na priliku da pobjegne. Bio je svjedok izrazito þudnog ponašanja i sporednih uþinaka kod ljudi koji su unosili previše umjetnog melangea, ukljuþujuüi i

Sardaukare. Vrlo loše... Patuljasti tleilaxaški znanstvenik, koji je postajao sve mahnitiji i þije je ponašanje bilo sve nepredvidljivije, proveo je cijelo jutro u svojem uredu pokazujuüi brojke carskom ministru za zaþin, demonstrirajuüi mu poboljšanja u proizvodnji i koliþine amala koje su njegovi axelotl spremnici mogli proizvesti, kako bi još malo produžio vijek svom programu. “Car üe ga u poþetku morati pažljivo dijeliti, kao nagradu najodanijima. Malo je onih koji trebaju dobiti ovakav blagoslov. Malo je onih koji ga zaslužuju.” “Da, hmmm.” Fenring je želio postavi još mnogo pitanja u vezi s umjetnim melangeom, ali je uviÿao da bi to bilo jako opasno. Sjedio je za stolom preko puta Ajidice, prouþavajuüi þvrste kopije dokumenata i mini-holoe koje mu je Glavni Istraživaþ dodavao. Ajidica je kipio od nekontrolirane nervozne energije. Pogled mu je bio staklast i izazovan, lice ušiljeno, odisao je ohološüu kao da je sam sebe smatrao polubogom. Svi Fenringovi instinkti govorili su mu da bude na oprezu, iako ga je želio jednostavno ubiti i završiti s tim. ýak i pod jakom stražom, smrtonosni borac kakav je bio grof Hasimir Fenring mogao je smisliti tisuüu naþina da ubije — ali ne i pobjeüi nepovrijeÿen. Uoþio je fanatiþnu odanost osobne straže i divlje odanog osoblja, hipnotiþku kontrolu koju je Glavni Istraživaþ imao nad njima... što je vrijedilo þak i za sardaukarske trupe, a to ga je najviše uznemiravalo. Ovdje je došlo i do drugih promjena. U posljednjih nekoliko dana narod Ixa je postao nepokoran i nezadovoljan; sabotaže su se udeseterostruþile. Grafiti su se rascvjetali po zidovima poput arakenskog cvijeüa na jutarnjoj rosi. Nitko nije znao što je pokrenulo sve to poslije toliko vremena. Ajidica je odgovorio tako što ih je još više pritegao, još im je više ograniþio slobodu i nagrade koje su ih držale u pokornosti. Fenring nikada nije odobravao drakonsku taktiku koju su Tleilaxi koristili protiv Ixijanaca; smatrao ju je za kratkovidnu politiku. Nemir se pojaþao i pritisak je postajao sve jaþi, kao da je netko þvrsto držao poklopac na loncu u kome je kljuþalo. Vrata na uredu Glavnog Istraživaþa se treskom otvoriše i unutra stupi zapovjednik Cando Garon. Kosa mladog predvodnika Sardaukara bila je rašþupana, odora izgužvana, rukavice prljave, kao da se više nije ni trudio pridržavati se vojnog kodeksa. Dovukao je malo, slabo stvorenje, jednog od radnika suboida. Garonove oþi su bile tamne i raširene, šarale su grozniþavo uokolo. ývrsto je stezao þeljust, a usne su mu se divlje izvijale u nezadovoljstvu pomiješanom s osjeüajem pobjede. Više je podsjeüao na nemilosrdnog svaÿalicu nego na zapovjednika discipliniranih carskih trupa. Fenring osjeti nelagodu u grudima. “Što je ovo?” zareži Ajidica. ³ýini mi se da je suboid”, suho odgovori Fenring. Istraživaþ Tleilaxa se prezrivo namrštio. “Nosi to prljavo... stvorenje odavde.” “Saslušajte ga.” Garon baci blijedog radnika na pod. Suboid se nekako uspravio na koljena i poþeo se osvrtati s jedne na drugu stranu, ne shvaüajuüi gdje se nalazi niti kakva ga je nevolja snašla. “Rekao sam ti što trebaš uþiniti.” Garon šutne slabog þovjeka u kuk. “Reci.” Suboid se presavio i zadahtao od bola. Zapovjednik Sardaukara se bacio na njega i uhvatio mu uho šakom u rukavici. Zavrtao ga je dok nije potekla krv. “Reci!” “Princ se vratio”, izgovorio je suboid i nastavio ponavljati tu reþenicu u nedogled kao kakvu mantru. “Princ se vratio. Princ se vratio.” Fenring je osjetio kako se naježio. “Što on to govori?” upitao je Ajidica.

“Princ Rhombur Vernius.” Garon gurne suboida, naredivši mu da kaže još nešto. Umjesto toga, slaboumnik je poþeo cviliti i ponavljati istu reþenicu. “Govori o posljednjem preživjelom þlanu odmetnute obitelji Vernius, hmmmm?” istakne Fenring. “On je još živ.” “Znam ja tko je Rhombur Vernius! Ali prošlo je toliko godina. Zašto bi bilo tko mario za njega sada?” Garon udari glavom suboida o pod i natjera ga da vrisne od bola. “Prestanite!” reþe Fenring. “Moramo ga ispitati.” “On ništa više ne zna.” Garon stisne ruku u rukavici u šaku i udari po leÿima bespomoünog þovjeka. Fenring je þuo kako mu pucaju rebra i kiþma. Podivljali zapovjednik ga je ponovo udario. Bio je potpuno izvan sebe. Suboid je okrvavio pod, trgnuo se i umro. Sav oznojen i iznerviran, zapovjednik Sardaukara se ispravio. Oþi su mu bile sjajne i divlje, kao da je tražio još nekog koga mi mogao ubiti. Cijela odora mu je bila poprskana krvlju, ali to njemu izgleda nije smetalo. “To je samo suboid”, primijeti Ajidica i smrkne. “U pravu ste, zapovjedniþe - ionako iz njega ne bismo izvukli nikakvu novu informaciju.” Glavni Istraživaþ zavuþe svoju sitnu ruku u odoru i izvadi tabletu stlaþenog umjetnog zaþina. “Evo ti.” Bacio ju je Garonu, koji ju je uhvatio u letu nevjerojatno brzo reagirajuüi i progutao, poput kakvog treniranog psa koji je dobio nagradu. Garon krene prema vratima, uopüe više ne primjeüujuüi krvavu masu na podu. “Idem naüi još nekoga koga bih mogao ispitati.” Prije nego što se þasnik stigao udaljiti, oglasio se alarm na uzbunu. Fenrig je skoþio na noge, dok se Glavni Istraživaþ osvrnuo oko sebe, prije bi se reklo iznervirano nego uplašeno. Ovu vrstu sirena nije þuo za dvadeset godina koliko je vladao Ixom. Zapovjednik Garon je odmah shvatio o þemu je rijeþþim je þuo naþin na koji su se sirene oglasile. “Napadnuti smo, izvana!” * * * Atreidska vojna flota je ispala iz atmosfere i udarila o sardaukarsku obrambenu rešetku. Napadaþki ratni brodovi spustili su se u kanjonluku, u kome je na stotinu špilja zatvorenih teškim vratima korišteno za isporuku i izvoz. C’tairove sabotažne bombe su eksplodirale, uplašivši Sardaukare i uništivši glavne senzorske mreže i instalacije. Topovi zemlja-zrak su umukli kada su nadzorne palube ostale bez energije. Tleilaxaški stražari koji su se dosaÿivali na obodu nisu mogli uzvratiti na ovaj zapanjujuüi napad niotkuda. Atreidski brodovi su izbacili eksplozive, istopili oklopne ploþe i raznijeli stijenje. Sardaukari su se pokušali suprotstaviti, ali poslije toliko godina samouljuljkivanja njihove naoružane postaje bile su u stanju nositi se samo s unutarnjim nemirima i navodnim infiltratorima. Flota predvoÿena Duncanom Idahom stigla je toþno na vrijeme. Transporteri su se spustili i iz njih su pokuljali vojnici s isukanim maþevima za borbu prsa u prsa u kojoj nisu mogli upotrijebiti laserske puške. Zaþuo se bojni poklik: za vojvodu i princa Rhombura. Bitka za Ix je poþela.

97. Nije nikakva tajna iz kojeg izvora ljubav crpi svoju divlju snagu: ona potjeþe iz samog toka života — divljeg, poput bujice, koji se prelijeva i þiji je izvor u najdrevnijim vremenima... — Gospa Jessica, zapis u dnevniku * * * Kada su poþeli Jessicini trudovi, Bene Gesserit je bio spreman. Malo njih je znalo razlog, ali nije bilo Sestre koja nije shvaüala da je ovo dugo oþekivano dijete važno. Sunþana soba za porod bila je namještena prema preciznim Anirulinim odredbama. Posebna pažnja bila je posveüena drevnom Feng Shuiu, kao i osvjetljenju i protoku zraka. Filaruže, srebrne orhideje i karanfili s Poritrina rasli su u kuglama za biljke koje su lebdjele na suspenzorima iznad kreveta. Soba na najvišem katu carske Palaþe bila je otvorena za oþi svemira, i sezala je gotovo do paperjastih podslojeva oblaka kojima je upravljala klimatska kontrola. Jessica je ležala na leÿima, usredotoþena na svoje tijelo, na okruženje, na dijete koje je jedva þekalo izaüi iz njenog tijela. Izbjegavala je pogledati u oþi ýasnu Majku Mohiam, strepeüi da joj se krivnja ne zrcali na licu. I ranije sam je izazivala, odupirala se njenom mišljenju... ali nikada u nekoj ovako važnoj stvari. Sestre üe uskoro saznati njenu tajnu. Hoüe li me ýasna Majka ubiti, jer sam izdala Sestrinstvo ? Neposredno nakon poroda, Jessica üe biti vrlo ranjiva. Njena stara uþiteljica üe smatrati da je neuspjeh veüi zloþin od same izdaje. Izmeÿu trudniþkih grþeva, Jessica je udisala slatkasti miris cvijeüa i razmišljala o udaljenom Caladanu na kome se željela nalaziti sa svojim vojvodom i njihovim djetetom. “Neüu se bojati...” Mohiam je sjedila pokraj nje, budno promatrajuüi svoju najbolju uþenicu. Ispijena gospa Anirul je zahtijevala da bude u sobi za porod, iako se Medicinska Sestra Yohsa tome protivila. Tko se mogao oglušiti o zapovjedi Kwisatz Majke u ovakvom trenutku? Anirul, koja je bila pod teškim lijekovima, tvrdila je da je uspostavila mir s bukom u svojoj glavi. Jessica je pokušala ustati, ali joj je Careva žena zaprijetila prstom. “Obuci odoru za raÿanje koju smo ti pripremile. Lezi na leÿa i usredotoþi se na svoje mišiüe. Pripremi um i tijelo, kao što su te uþili. Ne želim da išta poÿe naopako tijekom ovog poroda. ýekale smo devedeset naraštaja!” Yohsa je prišla bliže i dodirnula Anirulinu ruku. “Moja gospo, trudovi su tek poþeli. Pozvat üemo vas kada se primakne trenutak poroda. Proüi üe još izvjesno vrijeme prije nego što ona...” Anirul ju je prekinula. “Rodila sam Caru veü pet küeri. Ovoj mladoj ženi üe biti potreban moj savjet.” Jessica je poslušno skinula svoju odjeüu i navukla dugaþku odoru od kai-satena koju joj je Anirul nabavila. Bila je tako lagana i glatka da ju je jedva osjeüala na koži. Kada se ponovo popela na izdubljeni krevet za porod, Jessica je imala izvjestan predosjeüaj koji je nadjaþao njene brige. Kada ustanem s ovog kreveta, imat üu sina, Letovog sina. Devet mjeseci je hranila i štitila ovo dijete. Do prije dvanaest dana, kada joj je senzorska