16. Pretpostavlja se da stabiliziranje sadašnjosti predstavlja oblik ravnoteže, ali se na kraju uvijek pokaže da je takva akcija opasna. Zakon i red su smrtonosni. Pokušaj da se nadzire buduünost služi samo za to da se ona deformira. — Karrben Fethr, Ludosti carske politike * * * Dok je provodio dan u prepunoj palaþi za zabavu na Zanovaru, docent Glax Othn se osjeüao star... ili mlad kao nikad. Odjeven u obiþno jednodijelno odijelo od blijedozelenog gabardena, polako se poþeo opuštati i zaboravljati na tajanstvenu prijetnju uperenu protiv njegovog štiüenika Tyrosa Reffe. Smijao se s djecom koja su ciþala i jeo slatkiše. Igrao je igrice koje su iskušavale njegovu vještinu, iako je znao da su one uvijek namještene tako da posjetitelji izgube. Bilo mu je svejedno, premda bi bilo baš lijepo donijeti kuüi neku nagradu, samo kao uspomenu. Boje i mirisi ovog mjesta vrtložili su se oko njega podsjetivši ga na balet za mase, i Othn se osmjehnuo. Reffa je toþno znao što je njegovom starom uþitelju bilo potrebno. Nadao se da üe i mladiü — koji se trenutno nalazio na glavnom planetu Taligarija - uživati u suspenzorskoj operi isto onoliko koliko je Othn uživao u ovom neobiþnom izlasku. Dan je bio dug i iscrpljujuüi, ali poticajan. Da je ovisilo o njemu, Othn nikada ne bi sebi dopustio jedan ovako bestidno zabavan izlet. Njegov dugogodišnji uþenik mu je održao vrijednu lekciju. Sklonivši oznojenu sijedu kosu iz oþiju, Othn podiže pogled upravo u trenutku kada je jedna sjena prešla preko sunca. Glazba i smijeh oko njega nisu prestajali. Netko je vrisnuo. Okrenuo se i ugledao lebdeþi disk “tko traži vraga” koji je fijuknuo iznad glava okupljenih u slobodnom letu, zaobilazeüi prepreke koje su se protezale visoko u zrak; putnici su se þvrsto držali, vrišteüi i pretvarajuüi se da su užasnuti. Nebo su prekrile nove sjene, velike i zloslutne. Docent je u prvi tren pretpostavio da su i ti ogromni brodovi samo dio nevjerojatne predstave. U prepunom parku za zabavu, ljudi su u redovima þekali na vožnje koje potiþu osjetila, na labirinte, holo-plesove. Drugi su okušavali sreüu kod stolova s hranom gdje ste jelo mogli platiti zanimljivom priþom ili pjesmom. Mnogi su podigli glave prema nebu. ZvaþXüi posljednje zalogaje svog kristalnog voüa, docent je gledao put neba više znatiželjno nego sa strahom. Sve dok nije zaþuo paljbu iz oružja. Shaddamov general-zapovjednik, vrhovni bašar Garon, osobno je predvodio napad. Njegova je dužnost bila da ispali prvi hitac, da prvi ubije, prvi prolije krv. Oklopljeni ornitopter nadlijetao je pješþano uzvišenje u sredini parka, upadljivu konstrukciju okruženu dinama. Eksplozije su parale zrak, rafali su rovali tlo. Poslije svake iskre buknuo bi požar i poþeo se dizati dim dok su se prozirne graÿevine rušile. Ljudi su vrištali i trþali. Docent je svojim snažnim glasom kojim je godinama predavao u dvoranama punim nemirnih uþenika, uspio nadjaþati sve jaþu buku. “U zaklon! Pronaÿite zaklon!” Ali nisu se imali gdje sakriti. Da li oni ovo rade kako bi pronašli Tyrosa Reffura?
Pripadnici sardaukarskog odreda smrti vrhovnog bašara nosili su sivo-crne odore. Garon, bolesne boje kože, birao je ciljeve svojim þeliþnim oþima, pucao je na djecu i pretvarao ih u neprepoznatljiva, istopljena obliþja. To je bio tek poþetak. Buduüi su se ljudi razbježali poslije prvih rafala i nastalo rasulo, vod je pripucao na imitaciju pješþanog crva. Zatim su upotrijebili zrake koje su uništile živopisnu središnju konstrukciju i pretvorili je u metalnu olupinu koja se pušila, izloživši pogledima prisutnih komore debelih zidova pune melangea zakopanog ispod nje. Car je izdao zapovijed prema kome trupe iz prethodnice moraju pronaüi i oduzeti ilegalne zalihe zaþina. Poslije toga bi i najveüi gradovi Zanovara mogli biti razrušeni. Garon je spustio svoj topter na gomilu ljudskih ostataka i iz njega izletješe vojnici, pucajuüi na sve što se kretalo. Nenaoružani zaštitari zabavnog parka bili su na smrt preplašeni i trþali su kao muhe bez glave. Carski vojni brodovi nastavili su se spuštati u park. Iz njih su izlazili vojnici koji su se odmah upuüivali prema ruševinama strukture ogromnog pješþanog crva. Imitacija je na prvi pogled predstavljala jednostavnu atrakciju i izdizala se stotinu metara nad okolinom, ali su se ispod tog divovskog spomenika krili podzemni tuneli ispunjeni melangeom. Usred tog krvoproliüa, samo se jedan þovjek usudio priüi vojnicima kroz dim i tijela - stari uþitelj. Bio je odluþan poput ravnatelja škole koji se spremao kazniti nedisciplinirane Xþenike. Zum Garon je prepoznao docenta Glax Othna zahvaljujuüi uputama prije ove misije. Krv je tekla iz Othnovog ramena i natapala mu odjeüu, a na lijevoj strani glave sijeda kosa mu je bila spržena. On kao da nije osjeüao bol, veü samo nevjerojatan bijes. Ovoliko mrtvih, samo da bi povrijedili Tyrosa! Docent, koji je održao mnogo uznemirujuüih govora dok je bio predavaþ na sveuþilištu, podiže glas: “Ovo je nedopustivo!” Vrhovni bašar, u besprijekorno þistoj odori bez ijednog nabora, odgovori mu posprdnim osmijehom dok su se prema nebu uzdizali pramenovi dima. Spaljena tijela su se savijala na tlu, a iza Othna se upravo srušila palaþa zabavnog kompleksa uz veliku buku. “Uþitelju, morate nauþiti razliku izmeÿu teorije i prakse.” Garon dade znak rukom i njegov Sardaukar raspolovi docenta prije nego što je stigao napraviti sljedeüi korak. Vrhovni bašar je zatim ponovo usmjerio svoju pažnju na uništenu strukturu pješþanog crva i nastavio nadgledati operaciju vaÿenja zaþina. Okružen oštrim isparavanjima, izvadio je privatni zapisivaþ iz džepa odore i izdiktirao izvještaj za Shaddama dok je bezosjeüajno promatrao pokolj oko sebe. Skupine Sardaukara su kroz dim i smrad tovarile ilegalni zaþin u vojne brodove. Topteri su poput nadutih trutova odlijetali uvis prema transportnim brodovima koji su ih þekali. Car üe konfiscirani melange predati kao nagradu CHOAM-u i Svemirskom Cehu. Samouvjereno i s punim pravom, proglasit üe ovo poþetkom “Velikog rata za zaþin.” Vrhovni bašar je predosjeüao da su pred njima uzbudljiva vremena. Držeüi se striktno plana, Garon je naredio preostalim trupama na tlu da se vrate na veüe vojne letjelice. Buduüi su se doþepali melangea, uništavanje mogu završiti i izdaleka; Garon üe ga pratiti iz svoje zapovjedniþke stolice ne prljajuüi ruke. Vod je uzletio; nimalo ih nije uznemiravalo stenjanje povrijeÿenih niti krici djece. Teški bojni brodovi prešli su na nisku stazu. Odatle üe sravniti grad sa zemljom, kao i izvjesno obližnje imanje. * * * U Reffinim vrtovima paprati, topli povjetarac je zapuhao jaþe, uskomešavši zelene listove
koji su poþeli ispuštati zvuk sliþan lepetu perja. Charence, upravitelj imanja, iskljuþio je kaskade u fontani dok se penjao uz obronak. Veü je unajmio vrtlare i inženjere za akvatiku koji üe obaviti kompletan pregled sustava fontana tijekom nenazoþnosti njegovog gospodara koji je otišao na Taligari. Charence je besprijekorno obavljao svoje dužnosti i bio je krajnje ponosan što Tyros Reffa nikada nije primjeüivao što je on sve þinio na imanju. To je bio najbolji kompliment kome se jedan upravitelj mogao nadati. U vrtovima i domaüinstvu uvijek je sve bilo kako treba tako da njegov gospodar nije imao razloga žaliti se. Docent je postavio Charencea da služi Tyrosu Reffi onog trenutka kada je tajanstveni djeþak stigao na Zanovar, prije više od þetiri desetljeüa. Odani sluga nikada se nije raspitivao o djeþakovim roditeljima, niti o izvoru njegovog neiscrpnog bogatstva. Charence je bio usredotoþen na svoj posao, a kako su njegove odgovornosti bile velike, nije imao vremena za znatiželju. Dok su se posljednje kapi vode cijedile niz kaskade fontane, on je stajao unutar gazeba od bujnog drveüa na vrhu poploþane uzvisine. Radnici u jednodijelnim kombinezonima nosili su kante i crijeva i stupali prema vodovodnim podstanicama brižljivo skrivenim u vrtovima. Charence ih je þuo kako zvižduüu i priþaju na prozraþnom zraku. Uopüe nije primijetio ratne brodove iznad njihovih glava. Upravitelj imanja bio je usredotoþen na stvarni svijet uokolo i nije gledao u nebo iznad sebe. Snopovi iz laserskih pušaka zaparaše zrak poput munja koje je zavitlao nekakav ljutiti bog groma. Zraþni udari ioniziranog zraka sravniše drveüe sa zemljom. Parkovi i jezera zapucketaše na obzoru i ispariše, ostavivši za sobom mrtve ravnice stakla. Iako su ga oþi boljele od žarke svjetlosti, Charence je sada podigao pogled, i gledao kako mnoštvo munja uništava Reffino imanje. Sledio se, nije bio þak u stanju ni pobjeüi. Suoþio se s olujom kada je lokomotiva toplog zraka jurnula prema njemu. Plamen se kotrljao predjelom nalik na crveni tsunami, stampedo bijelog usijanja koji je poslao u zaborav polja i pošumljena podruþja takvom brzinom da se ni dim nije stigao podiüi. Iza udarnog vala nije ostao nijedan prelijepi vrt niti zgrada. ýak ni krš. * * * U treperavom gradu Arteziji, na noünoj strani rodnog svijeta Taligarija, Tyros Reffa je sam gledao veliþanstvenu suspenzorsku operu. Sjedio je u privatnoj loži sav napet, trudeüi se da shvati nijanse i složenost predstave, zadivljen bojom i spektaklom. Sve u svemu, jako je uživao i veü se veselio povratku na Zanovar kada üe moüi podijeliti ovo svoje iskustvo s docentom...
17. Poslije dva naraštaja kaosa, kada se þovjeþanstvo konaþno oslobodilo podmukle kontrole strojeva, iskristalizirao se novi slogan: "ýovjek ne smije biti zamijenjen.” — Pouke Butlerijanskog Džihada. * * * Princ Rhombur je s balkona gledao u Veliku plesnu dvoranu. Pripreme su se odvijale s nesmanjenom žestinom: sluge, dekorateri i snabdjevaþi zaposjeli su Zamak Caladan. Imao je dojam da promatra vojsku koja se priprema za rat. Rhombur je osjetio grþ u dnu umjetnog trbuha; ostalo mu je svega nekoliko prvobitnih fiziþkih sustava. Promatrao je sve iz prikrajka, jer da su ga primijetili, odmah bi ga najmanje desetak ljudi poþelo salijetati bezbrojnim pitanjima o tisuüu sitnica - a on je veü imao dovoljno briga i bez toga. Na sebi je imao retro-smoking koji mu je prekrivao umjetnu kožu i servo-mehanizme koji su pokretali zamjene za udove. I pokraj velikog broja ožiljaka, Rhombur je izgledao izvanredno. Upravo onako kako i treba izgledati muškarac na dan vjenþanja. Sluge su preplavile sjajni pod ispod, slušajuüi naredbe organizatora svetkovine, jedne izuzetno odjevene žene strankinje uskog tamnog lica koje je predstavljalo zanimljiv kontrast. Imao je dojam da se primitivka s Caladana našla u modernom društvu. Njen melodiþni glas se probijao kroz buku dok je izdavala bezbroj naredbi na službenom galahu. Sluge su skakale na svaku njenu naredbu, razmještajuüi košare sa cvijeüem i raznobojne korale, postavljajuüi obredne predmete na oltar za sveüenika koji üe obaviti obred, þisteüi ono što su prosuli, ispravljajuüi nabore. Iznad njihovih glava, u neupadljivom odjeljku od prozirnog plaza izmeÿu greda kupolastog stropa, posada holoprojektora postavljala je i isprobavala svoju opremu. Ogromni svijeünjaci od najþistijeg Balut kristala visili su u nizovima koji su se sužavali i bacali su zlatasti sjaj preko sjedišta za skup uzvanika. Aranžman egzotiþnih cvjetova puzavica penjao se uz stup u neposrednoj blizini mjesta na kome je stajao Rhombur, šireüi oko sebe slatki miris rijetkih hibiskus ljubiþica. Aroma je bila prejaka te je malo zavrnuo kontrolno dugme na ploþi za pojasom i podesio senzor za mirise. Na njegovo navaljivanje, plesna dvorana na Caladanu izgledala je kao da je u nedirnutom stanju prenijeta iz Velike Palaþe na Ixu. To ga je podsjetilo na vrijeme kada je Kuüa Vernius bila na þelu jakog industrijskog svijeta i razvijala nove tehnologije. Što üe ponovo biti sluþaj... Dok je stajao na tom balkonu u visini, postao je svjestan rada svojih mehaniþkih pluüa i ritmiþkih otkucaja umjetnog srca. Zagledao se u neorgansku kožu na lijevoj šaci, složene zavijutke na jagodici treüeg prsta na koji üe mu Tessia uskoro staviti vjenþani prsten. Mnogi vojnici su se odluþili oženiti svoje dragane prije nego što bi odjurili u rat. Rhombur se spremao na predvoÿenje osvajanja Ixa i do povratka obiteljskog bogatstva. Zato se morao oženiti Tessiom. Poþeo je pomicati debele prste proteze koji su ga poslušali, ali pomalo kruto. U posljednje vrijeme je njegova motorika postala mnogo bolja, ali danas kao da je malo nazadovao — možda je to uslijed stresa zbog ove izuzetne situacije. Samo se nadao da neüe napraviti ništa ponižavajuüe za vrijeme ceremonije.
Na platformi iza oltara, orkestar je uvježbavao ixijanski svadbeni koncert, tradicionalnu glazbu uz þije zvuke su svi plemiþi iz obitelji Vernius izricali svoje braþne zakletve. Ta dugogodišnja praksa üe se nastaviti, iako njegova Kuüa više nije u milosti. Uzbudljiva glazba - s ritmiþnim, metalnim zvucima koji oponašaju razvijenu industriju — izazvala je u njemu nostalgiju i bodrila ga. Rhomburova sestra Kailea je oduvijek sanjala o takvoj ceremoniji. Da je ona sada ovdje, da stvari stoje drukþije i da je napravila drukþiji izbor... Da li je ona zaista bila zla osoba? Rhombura je to pitanje muþilo svakog dana, dok se nosio s posljedicama njene izdaje. Unatoþ bolu koji je i dalje bio prisutan, odluþio joj je oprostiti, ali bitka time nije bila završena. Odozdo dopre svjetlost, projektori zazujaše i pred njim se pojavi trodimenzionalno holoobliþje. Prestao je disati. Bila je to stara pokretna slika njegove sestre u haljini od brokata boje lavande i s dijamantima, iz vremena kada je još bila tinejÿerka... nevjerojatno lijepa sa sjajnom tamno bakrenom kosom. Prikaza je zatreperila i kao tla je oživjela, puna, maþja usta su se izvila u osmijeh. S poda Velike plesne dvorane, koordinator vjenþanja je podigao pogled prema projekciji i nešto rekao u prijemnik holokoma na vratu. Na zapovijed koordinatora, Kaileina prilika je spustila ruke na kukove i usta su se poþela pokretati. “Što radiš tu gore? Ne možeš se sakriti od vlastitog vjenþanja. Odmah da si otišao u garderobu da te oþešljaju. Kosa ti je rašþupana.” Ljupki hologram je klizio kroz zrak prema djelu za sjedenje, gdje üe njena prilika simboliþno zauzeti jedno od sjedišta u prvom redu. Rhombur je nesvjesno dodirnuo glavu; perika je prekrivala metalni skalp koji mu je štitio lubanju. Zlovoljno je mahnuo koordinatoru vjenþanja i pohitao u susjednu prostoriju, gdje su se sluge pobrinule za njegov izgled. Ubrzo nakon što su se ixijanske fanfare oglasile u plesnoj dvorani, na vratima se pojavila koordinatorica vjenþanja. “Izvolite ovuda, prinþe Rhombure.” Niþim nije pokazala da primjeüuje ili da brine zbog njegovih umjetnih udova. Pružila mu je ruku. Dostojanstvenim korakom ga je dovela do prolaza ukrašenog cvijeüem. Tijekom prethodnog sata, pristigli su pozvani gosti odjeveni u sveþanu odjeüu i zauzeli dodijeljena im mjesta. Stražari u odorama Kuüe Atreida stajali su duž kamenih zidova, držeüi grimizno-bakrene zastave. Upadao je u oþi samo izostanak Thufira Hawata i Gurneya Hallecka koji se još nisu bili vratili iz svoje misije na Ix. Kod oltara je stajao vojvoda Leto u formalnom zelenom žaketu s vojvodskim lancem oko vrata. Iako su mu oþi bile tužne, a lice smrknuto, razvedrio se kada je ugledao Rhombura. Duncan Idaho je zauzeo mjesto Gospodara oružja, ponosno držeüi maþ starog vojvode, spreman da odsjeþe glavu svakome tko se usprotivi ovom braku. Na stropu su se nalazili holo-releji koji su pokraj princa stvorili priliku Rhomburovog oca þim je ovaj kroþio u prolaz. Prema zapovjedi koordinatora vjenþanja, holografski Dominic Vernius se široko osmjehivao ispod gustih brkova, i üelava glava mu se presijavala. Rhombur se zanio na svojim protetiþkim stopalima kada ga je ugledao i prošaputao je, kao da ga je holo mogao þuti. “Dovoljno dugo sam þekao, oþe. Previše dugo, i stidim se zbog toga. Previše sam udobno živio prije nesreüe koja je od mene ovo napravila. Sada drukþije razmišljam. Prava je ironija, ali sada sam jaþi i odluþniji, u mnogo pogleda bolji nego ranije. Zbog tebe, zbog naroda Ixa koji pati, i þak zbog sebe, ponovo üu zauzeti naš rodni svijet... ili üu umrijeti þineþi to. Meÿutim, holo-prilika niþim nije pokazala da posjeduje makar i trunku Dominicovog duha; osmijeh se nije mijenjao, kao da ixijanski patrijarh nema nijednu brigu u svemiru na dan sinovljevog vjenþanja.
Duboko uzdahnuvši svojim mehaniþkim pluüima, Rhombur zauzme predviÿeno mjesto. Bio je zahvalan Tessiji što ga je hrabrila, što je zahtijevala od njega da ojaþa. Više ga nije morala koriti; dok se fiziþki oporavljao, i stalno mislio o nesreüi u kojoj je gotovo izgubio život, osjeüao je sve veüu odluþnost. Tleilaxi se neüe izvuüi poslije svega što su uþinili njegovoj obitelji, njegovom narodu. Uhvativši pogled vojvode Leta kod oltara, Rhombur je shvatio da sigurno izgleda preozbiljno za jednu ovakvu prigodu. Široko se osmjehnuo, ali ne isprazno poput holo-Dominica pokraj sebe. Rhombur se osmjehivao sretno, jer je vidio svoje mjesto u povijesti. Ovo vjenþanje, ova veza s nevjerojatnom Benegesseritkinjom, predstavljalo je kamen temeljac. Jednog dana, on i Tessia üe boraviti u Velikoj Palaþi na Ixu kao Erl i Gospa. Mnogi gosti su takoÿer bili odjeveni u ixijansku sveþanu odjeüu. Pridružili su se slavnim holo-prilikama na sjedištima. Živopisni podsjetnici, i sretni i tužni. Bivši veleposlanik na Kaitainu, Cammar Pilru, bio je nazoþan, ali je zato njegova preminula žena S’tina bila tu samo u holo-obliþju. Njihovi blizanci, D’murr i C’tair, izgledali su isto onako kao i u vrijeme dok su odrastali na Ixu. Rhombur se sjetio mirisa, zvukova, izraza, glasova. Tijekom probe prethodnog dana, dodirnuo je oþevu ruku, ali ništa nije osjetio, samo statiþko peckanje i projektirani elektricitet. Kada bi sve ovo bilo stvarno... Zaþuo je neko komešanje iza sebe i šapat prisutnih. Kada se okrenuo, ugledao je Tessiu kako klizi prema njemu iz luþne niše. Imala je držanje Benegesseritkinje visokog ranga. Sva trepereüi i osmjehujuüi se, sliþila je na anÿela u dugaþkoj bisernoj odori od mer svile, glave pognute iza prelijepog þipkanog vela. Tessia, koja je inaþe izgledala sasvim obiþno s onim svojim Rþima boje sepije i smeÿom kosom kao u miša, danas je bila samouvjerena i graciozna i odisala je unutrašnjom ljepotom. Izgleda da su svi prisutni sada primijetili ono što je Rhombur uoþio i volio odavno. Pokraj mlade koraþala je prilika Gospe Shando Vernius. Rhombur nije vidio majku od kada su se razdvojili za vrijeme kaosa nastalog tijekom tleilaxaškog krvavog prevrata na Ixu. Ona je oduvijek mnogo oþekivala od svoga sina. Sada su se njih þetvoro sreli na sredini prolaza, holo projekcije Dominica i Shando stajale su sa strane, Rhombur i Tessia izmeÿu njih. Iza njih je išao ceremonijalni sveüenik, noseüi debelo uvezani primjerak Naranþaste Katoliþke Biblije. Okupljeni su zašutjeli. Stražari Kuüe su zauzeli stav mirno, visoko izdigavši ixijanski stijeg. Duncan Idaho je razvukao usta u osmijeh, a onda se uozbiljio. Oglasile su se trube i plesnom dvoranom je odjeknuo ixijanski svadbeni koncert. Mlada, mladoženja i njihovi pratioci nastavili su hodati grimiznim tepihom. Rhombur je stupao besprijekornim mehaniþkim korakom, ponosno se isprsivši kao pravi plemiü. Buduüi da je prostor za publiku bio ograniþen, dogaÿaj je prenošen diljem planeta. Narod Caladana je oduvijek volio spektakle. Rhombur se usredotoþio na pokretanje nogu koje üe ga odnijeti do oltara preko grimiznog tepiha... i do ljupke Tessie. U prvom redu sjedila je Jessica koja je s vremena na vrijeme skretala pogled u Letovom pravcu. Stajao je pokraj oltara. Usredotoþila se na njega i zaškiljila, pokušavajuüi shvatiti što on osjeüa. Ni njena benegesseritska moü opažanja nije joj pomagala da prodre u Letove ljubomorno þuvane misli. Gdje je to nauþio? Nema sumnje, od oca. Iako je sahranjen prije dva desetljeüa, stari vojvoda je i dalje imao veliki utjecaj na sina. Kada su stigli do oltara, Rhombur i Tessia su se razdvojili kako bi propustili sveüenika. Zatim su stali jedno uz drugo iza njega, ostavivši holo obliþja Dominica i Shando pokraj Leta,
koji je bio kum. Svadbena glazba se završila i plesna dvorana je utonula u tišinu oþekivanja. Sa zlatnog stola na oltaru, sveüenik je uzeo dva svijeünjaka ukrašena dragim kamenjem i podigao ih visoko u zrak. Kako je sveüenik dodirnuo skriveni senzor, iz svijeünjaka se pojavio po par svijeüa koji se zapalio. Jedna je zasijala grimiznim, druga bakrenim plamenom. Dok ih je pozivao da ispunjavaju braþne obaveze, predao je Rhomburu i Tessiji po par svijeüa. “Okupili smo se ovdje da proslavimo sjedinjenje princa Rhombura Verniusa od Ixa i Sestre Tessie Yasco iz reda Bene Gesserit.” Prelistavajuüi debelu, rukom ispisanu Naranþastu Katoliþku Bibliju na postolju ispred sebe, proþitao je izvjestan broj ulomaka, od kojih mu je neke predložio Gurney Halleck. Rhombur i Tessia su se okrenuli i ispružili svoje svijeüe jedno prema drugom. Obojeni plamenovi su se izmiješali u isprepletenoj vatri grimiza i bakra. Podigao je Tessijin veo i otkrio njeno inteligentno lice koje je zraþilo suosjeüanjem i ljubavlju. Smeÿa kosa joj se presijavala tamnim sjajem, a široko razmaknute oþi su svjetlucale. Kada je ugledao svoju nevjestu, nije mogao povjerovati da je ostala s njim. Rhombur je osjetio zamišljene suze koje njegovo unakaženo tijelo više nije moglo stvarati. Leto je istupio naprijed, držeüi prstenje na kristalnom poslužavniku. Netremice se zaljubljeno gledajuüi, princ i njegova mlada staviše jedno drugom prstenje. “Bio je to dug i težak put”, izgovorio je on svojim umjetnim glasom, “za nas i za þitav moj narod.” “Ostat üu zauvijek pokraj tebe, moj prinþe.” Zaþula se pobjedniþka završnica svadbenog koncerta i par krenu natrag prolazom, ruku pod ruku. Nagnuvši se prema njemu, ona se osmjehne. “Nije bilo previše teško, zar ne?” “Moje umjetno tijelo može podnijeti i mnogo gora muþenja.” Tessijin grleni smijeh natjerao je nekolicinu prisutnih da se zakikoüu s njom i da se zapitaju što mu je šapatom na to odgovorila. Ixijanski par i pozvani gosti plesali su i uživali do duboko u noþ. Tog dana je Rhombur poþeo vjerovati u nove moguünosti. Meÿutim, još nisu imali nikakvih vijesti od Gurneyia Hallecka i Thufira Hawata. * * * Jutro poslije vjenþanja, Jessica je primila valjak za poruke s grimizno-zlatnim peþatom Kuüe Corino. Znatiželjni Leto je stajao pokraj nje, trljajuüi crvene oþi. Nije brojala koliko je þaša kaladanskog vina popio prethodne noüi. “Ne dogaÿa se þesto da moja priležnica dobije vijesti sa carskoga dvora.” Jessica je rasjekla peþat noktom i skinula carski grb. Na Corrino pergamentu bila je ispisana poruka benegesseritskom šifrom. Pokušala je ne pokazivati iznenaÿenje dok je prevodila rijeþi Letu. “Moj vojvodo, ovo je formalni poziv Gospe Anirul Corrino. Zove me da doÿem na carski dvor na Kaitainu. Kaže da joj je potrebna nova dvorska dama i...” Zanijemila je kada je nastavila þitati. “Moja stara uþiteljica Mohiam postavljena je za novu Carevu Istinozborku. Ona me je preporuþila Gospi Anirul, i ova je to prihvatila.” “A da mene nije pitala?” U Letu je rastao bijes. “To je þudno... i kapriciozno.” “Moram slušati zapovijedi Sestrinstva, moj vojvodo. Znali ste to od poþetka.” On se namrštio. Iznenadili su ga vlastiti osjeüaji, jer se u poþetku, kada su mu žene u crnim odorama pokušale nametnuti Jessicu, silno opirao. “I dalje mi se ne sviÿa.” “Careva žena predlaže da planiram ostati tamo do... kraja trudnoüe.” Na ovalnom licu su joj se zrcalili iznenaÿenje i zbunjenost. Leto uzme zapis i zagleda se u njega, ali nije znao proþitati þudne znakove. “Ne
razumijem. Da li si uopüe upoznala tu Anirul? Zašto bi ona željela da rodiš naše dijete u Palaþi? Da se Shaddam možda ne želi dokopati taoca iz obitelji Atreida?” Jessica je ponovo proþitala zapis, kao da su se odgovori možda krili u njemu. “Zaista ne razumijem, moj vojvodo.” Leto nimalo nije bio zadovoljan ovim pozivom, a posebno je bio zabrinut zbog toga što nije mogao kontrolirati situaciju niti je shvatiti. “Da li oþekuju da napustim sve svoje dužnosti i preselim se na Kaitain s tobom? Imam puno posla.” “Mislim... mislim da se poziv odnosi samo na mene, moj vojvodo.” Zapanjeno se zagledao u nju i poþeo sijevati sivim oþima. “Ne možeš me tek tako napustiti. Što je s našim djetetom?” “Ne mogu odbiti ovaj poziv, moj vojvodo. Ne samo zato što je ona Careva žena, veü i zato što je Gospa Anirul moüna Benegesseritkinja.” Tajnog ranga. “Vi Benegesseritkinje uvijek imate neke svoje razloge.” Sestre su pomogle Letu u prošlosti, ali on nikada nije shvatio zašto. Namršteno je zurio u neþitljiv zapis koji je Jessica držala u svojim nježnim rukama. “Da li je taj poziv uputio Bene Gesserit ili je Shaddam nešto smislio. Ima li to neke veze s mojim napadom na Beakkal?” Jessica uze njegovu ruku u svoju. “Ne znam odgovore na tvoja pitanja, moj vojvodo. Samo znam da üeš mi strašno nedostajati.” Vojvodi se steglo grlo. Nije mogao ni rijeþ izustiti, jedino je imao snage privuüi Jessicu u þvrst zagrljaj.
18. ýinjenica da svaka obitelj u Carstvu može upotrijebiti svoje atomike kako bi uništila planetne baze pedeset ili više Velikih Kuüa ne treba vas previše brinuti. To je situacija s kojom možemo izaüi na kraj. Ako ostanemo dovoljno jaki. — Car Fondil III * * * Objava koju je imao priopüiti toga dana bila je toliko važna da je Shaddam IV naredio da se Zlatno Lavlje Prijestolje vrati u luksuznu carsku sobu za audijencije. Sjedio je na teškom bloku izrezbarenog kristala u žarkocrvenoj odori. Izgledao je i osjeüao se zaista kraljevski dok je išþekivao reakciju Landsraada. Poslije ovoga, neposlušne Kuüe üe znati da me ignoriraju na vlastitu odgovornost. Iza zatvorenih vrata koja su vodila u prostranu prostoriju, mogao je þuti šapat nestrpljivih predstavnika koje je pozvao. Jedva je þekao da im vidi lica kad saznaju što je uþinio Zanovaru. Shaddamova namazana kosa presijavala se pod svjetlošüu sjajnih kugli. Otpio je veliki gutljaj kave sa zaþinom iz tanušne porculanske šalice i zagledao se u lijepe slikarije na njenoj površini. Dragocjena šalica üe biti uništena kao što je uništeno i sve na Zanovaru. Zatim se smrknuo i namjestio izraz svog napudranog lica. Danas se neüe osmjehivati, bez obzira na to koliko bio zadovoljan. Gospa Anirul se pojavila iz jednog od tajnih hodnika i ušla u sobu za audijencije, visoko uzdignute brade. Uputila se ravno prema prijestolju, ne zaziruüi od dostojanstvenog dekora. Shaddam u sebi opsova što se nije sjetio da zatvori sve ulaze u sobu. Morat üe o tome porazgovarati s kancelarom Ridondom. “Mužu moj i Care.” Prišla je osnovi kocke i podigla pogled prema legendarnom prijestolju. “Prije nego što poþneš, moram o neþemu porazgovarati s tobom.” Anirulina bronþano-smeda kosa bila je svježe frizirana i pokupljena zlatnom kopþom. “Znaš li zbog þega je ova godina znaþajna?” Shaddam se pitao kakve mu je smicalice Bene Gesserit spremao. “Ovo je godina 10.175. Ako nisi u stanju sama pogledati u carski kalendar, netko te je od mojih dvorana mogao o tome obavijesti. Idi sada svojim poslom, jer moram objaviti nešto vrlo važno.” Anirul se nije ni pomakla. “Ove godine se navršava sto godina od smrti druge žene tvoga oca, Yvette Hagal-Corrino.” Car izvije obrve dok je pokušavao pratiti nit njenih misli. Prokleta da je! Kakve to ima veze s mojim velikim uspjehom na Zanovaru? “Ako je to toþno, imamo þitavu godinu na raspolaganju da proslavimo tu godišnjicu. Danas üu pred Landsraadom objaviti dekret.” Ništa nije moglo odvratiti njegovu ženu koja se u sve miješala. “Što znaš o Yvetti?” Zašto žene insistiraju na nevažnim stvarima u najnezgodnijim trenucima? “Nemam vremena za kviz iz obiteljske povijesti.” Kako ga je i dalje uporno gledala svojim srneüim oþima, na trenutak se zamislio, ujedno pogledavši koliko je sati na ukrašenom ixijanskom kronu na zidu. Predstavnici ionako ne oþekuju da poþne toþno na vrijeme. “Yvette je umrla mnogo prije mog roÿenja. Kako nije bila moja majka, nikada se nisam mnogo raspitivao o njoj. U carskoj knjižnici sigurno postoje filmske
knjige, ako želiš nešto nauþiti...” “Tvoj je otac tijekom svoje dugogodišnje vladavine imao þetiri žene, ali je samo Yvetti dopustio sjediti na vlastitom prijestolju pokraj njega. Priþa se da je ona bila jedina plemkinja koju je ikada zaista volio.” Ljubav? Kakve ona ima veze s brakovima careva? “Moj je otac oþigledno gajio i duboku naklonost prema jednoj od svojih priležnica, ali je to shvatio tek kada je ona odluþila da se uda za Dominica Verniusa.” Namrštio se. “Pokušavaš li napraviti nekakvu usporedbu? Želiš li da priznam da te volim? Što me zapravo pitaš?” “To je pitanje koje postavljaju supruga i suprug.” Anirul je þekala u podnožju kocke, ne skidajuüi pogled s njega. “I ja želim dobiti svoje prijestolje, ovdje pokraj tvoga, Shaddame - kao što ga je imala omiljena žena tvoga oca.” Car je ispio pola šalice kave sa zaþinom da bi se smirio. Još jedno prijestolje ovdje? Iako je naimenovao sardaukarske uhode da motre na Anirul, oni nisu otkrili do sada ništa što bi je teretilo i vjerojatno nikada ni neüe otkriti. Nije bilo lako prodrijeti kroz velove tajnosti Bene Gesserita. Odmjerio je moguünosti. Ako bi podsjetio Landsraad da pokraj njega sjedi jedna Benegesseritkinja to bi mu moglo iüi u prilog, pogotovo ako pojaþa svoje napade na one koji gomilaju zaþin. “Razmislit cu. Anirul je puknula prstima i pokazala rukom prema luþnim vratima kroz koja se iz mraka hodnika pojavile dvije Sestre dajuüi upute þetvorici snažnih paževa koji su unijeli prijestolje u sobu za audijencije. Stolica je oþigledno bila vrlo teška iako je bila mnogo manja od Careve. Bila je napravljena od istog prozirnog plavo-zelenog hagalskog kvarca. “Što?” Car je prosuo kavu sa zaþinom na svoju žarko crvenu odoru kada je skoþio na noge. “Anirul, þeka me važan posao!” “Da — i ja trebam biti pokraj tebe. Brzo üe sve biti gotovo.” Pokazala je prstom na još dvojicu paževa koji su išli iza prijestolja. Vrlo iznerviran, promatrao je tamnu mrlju koja se širila po njegovoj odori. Zavitlao je porculansku šalicu iza sebe i ona se uz zveket razbila pavši na pod sa šarom šahovskog polja. Možda je ovo ipak pravi trenutak, buduüi üe njegova objava sigurno izazvati pomutnju. Problem je bio u tome što mu je bilo mrsko dopustiti Anirul da pobjedi... Paževi su teško dišuüi spustili dugo prijestolje na uglanþani kameni pod uz tresak. Zatim su ga ponovo podigli i ponijeli uz široke stube. “Ne na najvišu platformu”, reþe Shaddam glasom koji nije dopuštao kompromis. “Postavite prijestolje moje žene jednu stubu ispod moga, s lijeve strane.” Neüe Anirul dobiti sve što poželi, bez obzira na to koliko se trudila manipulirati njime. Ovlaš mu se osmjehnula, zbog þega se osjetio nekako beznaþajan. “Svakako, mužu moj.” Malo se udaljila da kritiþki odmjeri dva prijestolja i zadovoljno kimnula. “Yvette je bila s Hagala, znaš, i dala je da joj naprave prijestolje koji üe se slagati s Elroodovim.” “Možemo se kasnije pozabaviti obiteljskom poviješüu.” Shaddam dovikne pomoüniku da mu donese drugu odoru. Jedan sluga je pomeo slupanu porculansku šalicu uz minimalnu buku. Pokupivši suknje, Anirul se ugnijezdila na svoje novo prijestolje poput kakve carske kvoþke. “Sada smo spremni da zabavljamo tvoje posjetitelje.” Osmjehnula se Shaddamu, ali je on ostao krajnje ozbiljan dok je navlaþio novu odoru, ovog puta tamno plavu. Shaddam kimne Ridondu. “Neka uÿu.” Kancelar vikne da otvore pozlaüena vrata s frizom na šarkama koje su se mogle iskoristiti za vrata teretnog astrobroda. Shaddam se trudio ignorirati Anirul. Muškarci u ogrtaþima, odorama i službenim odijelima nagrnuše kroz luþni prolaz u sobu za audijencije. Pozvani promatraþi predstavljali su najmoünije obitelji u Carstvu, kao i nekolicinu
manjih Kuüa za koje se znalo da drže ogromne ilegalne zalihe melangea. Dok su zauzimali položaje pokraj grimizno-baršunastib poluzidova, vidjelo se da su mnogi iznenaÿeni Anirulinim neoþekivanom nazoþnošüu na kocki. Shaddam im se obratio sjedeüi. “Gledajte i uþite.” Podigao je šaku naþLþkanu prstenjem i uski prozori od oklopljenog plaza oko stropa se zamutiše. Svjetlost sjajnih kugli bila je prigušena i u rašþisüenom prostoru ispred masivnog kristalnog prijestolja pojaviše se holo-slike. ýak ih ni Anirul prije toga nije vidjela. “Ovo je sve što je preostalo od gradova na Zanovaru”, izgovori on prijeteüim glasom. Pojavila se pocrnjela pustopoljina koju su snimile automatizirane sardaukarske kamere za nadzor koje su kružile iznad šljake na þijoj površini su se pojavljivali mjehuriüi. Užasnuta publika je ostala bez rijeþi ugledavši slike istopljenih struktura, kratera koji su nekada bili jezera, batrljaka koji su mogli biti drveüe, vozila i slijepljenih tijela. Odasvud se dizala para i tinjale su vatre. Iskrivljeni skeleti zgrada, stršali su u visinu poput slomljenih nokata koji pokazuju prema þDÿavom nebu. Shaddam je izriþito zatražio od Zum Garona napraviti slike spaljenog imanja Tyrosa Reffe. Kada ih je vidio, prestao je brinuti zbog Elroodovog tajnog kopileta. “Postupivši u skladu s odavno ustanovljenim carskim zakonom, konfiscirali smo veliku ilegalnu zalihu zaþina. Kuüa Taligari je kriva za zloþine poþinjene protiv Carstva i njihov planet Zanovar je platio cijenu.” Shaddam je dopustio publici da probavi ovo zastrašujuüe izviješüe. Osjetio je da plemiüe i veleposlanike obuzima užas. Nejasan carski edikt protiv držanja zaliha datirao je od prije nekoliko tisuüa godina. U poþetku se odnosio samo na onoga tko je držao dobro Arrakis, kako bi se toj Kuüi onemoguüilo da pronevjeri zaþin i izbjegne plaüanje carskih taksi. Kada su se pojedini plemiþi nevjerojatno obogatili manipulirajuüi zalihama, zapoþinjuüi ratove ili koristeüi zaþin za politiþke i ekonomske akcije protiv drugih Kuüa, edikt su proširili i na njih. Poslije nekoliko stoljeüa sukoba zbog ovoga, sve Velike i Manje Kuüe konaþno su zamoljene da suraÿuju i obavljaju poslove preko jedinstvenog konglomerata CHOAM-a. Napravljena je carska šifra na posebnom jeziku koja je odreÿivala toþnu koliþinu zaþina koju bilo koja osoba ili organizacija smije posjedovati. Dok su se slike nastavljale smjenjivati, jedna jedina sjajna kugla upalila se u podnožju Zlatnog Lavljeg Prijestolja. Carski glasnik je stojeüi u krugu svjetlosti proþitao pripremljenu izjavu, kako Shaddam ne bi morao osobno izgovoriti dotiþne rijeþi. “Svima na znanje, Padišah Car Shaddam Corrino IV neüe više tolerirati ilegalne zalihe zaþina i sprovest üe slovo carskog zakona. Svaku Kuüu, Veliku ili Malu, službeno üe pregledati CHOAM u suradnji sa Svemirskim Cehom. Sve protuzakonite zalihe zaþina koje ne budu dobrovoljno predane bit üe uništene, gdje god da se nalaze, a poþinitelji teško kažnjeni. Imajte na umu Zanovar. Upozoreni ste.” Shaddam je zadržao kameni izraz lica pri slabom osvjetljenju. Promatrao je uspaniþene izraze na licima predstavnika. Za nekoliko sati pohitat üe na svoje rodne svjetove i postupiti prema njegovoj zapovjedi, strepeüi od sljedeüe odmazde. Neka se tresu. Dok je parada strašnih slika i dalje ispunjavala zrak, Anirul je prouþavala muža. Sada je bila dovoljno blizu, nije se više morala kriti u sjeni. Car je bio neobiþno napet u posljednje vrijeme, zaokupljen neþim mnogo znaþajnijim od uobiþajenih intriga i dvorske politike. Nešto vrlo važno se nedavno izmijenilo. Anirul je godinama þekala i promatrala strpljivo kako to zna samo jedna Benegesseritkinja, prikupljajuüi i tumaþHüi djeliüe informacija. Odavno je þula za “Projekt Amal”, ali nije znala na što se on odnosi - þula je da ga u razgovoru spominju Shaddam i grof
Fenring kada je jednom sluþajno naišla. Kada su je ugledali, obojica su zašutjeli, a zabezeknuti izrazi na njihovim licima mnogo su joj otkrili. Ništa nije spomenula, ali je nastavila držati otvorene oþi. Konaþno su i preostale sjajne kugle jaþe zasijale. Zapaljene su i jonske baklje s obje strane kocke, koje su razvodnile slike razorenog Zanovara što su se nastavile nizati. Usporedbe radi, pokraj tih slika užasnog razaranja prikazivane su i one na kojima se vidjelo koliko je planet prije toga bio lijep i zelen. Shaddam nikada nije bio suptilan niti se bilo þega libio. Prije nego što se publika stigla pobuniti, ušla su dva voda Sardaukara. Ostali su stajati u stavu mirno oko vanjskog ruba prostorije, poput ledene toþke stavljene na nevjerojatni Carev ultimatum. Ravnodušno je prešao pogledom preko okupljenih, procjenjujuüi koliko je tko od njih kriv ili nevin na osnovi izraza njihovih lica. Kasnije üe sa savjetnicima prouþiti snimljeni materijal i vidjeti što se može saznati iz reakcije tih predstavnika. Od sada pa nadalje, Landsraad üe zazirati od njega. Nema sumnje da je poremetio i Anirulin plan, kakav god da je bio. Bar se nadao da je tako. Ali to zapravo nije bilo bitno. ýak i bez podrške Bene Gesserita, Shaddam üe uskoro imati svoj amal. Tada mu nitko drugi više neþe biti potreban.
19. Krv je gušüa od vode, ali politika je gušüa þak i od krvi. — Elrood IX, Memoari o carskoj vladavini * * * Slavna Artisia, prijestolnica Kuüe Taligari, postala je središte bola, bijesa i pitanja. Voljeni docent Glax Othn, koji je obiþno zastupao Taligari je u državniþkim poslovima, bio je ubijen u strašnom napadu na Zanovar. Tyros Reffa je to znao — vidio je užasne slike. Kuüa Taligari bila je u Šoku. Vladini službenici su se saplitali jedni o druge pokušavajuüi formulirati zajedniþki odgovor na ovaj neviÿeni postupak. Pet najveüih gradova bilo je sravnjeno sa zemljom, kao i nekoliko okolnih imanja. Otvoreni koloseum senata orio se od kakofonije jecaja, glasno izgovaranih pitanja i zakletvi na osvetu. Reffa je neprimjeüen stajao na sjedištu u najvišem redu, u izgužvanoj odjeüi koju nije skidao veü tri dana, od kada je saznao užasnu vijest. Njegov stari uþitelj je bio u pravu, s razlogom se bojao i sumnjao, premda ga Reffa tada nije shvatio ozbiljno. Više se neüe vratiti na Zanovar. Tamo ga više ništa nije þekalo. Imao je nekoliko raþuna i ulaganja na Taligariju. Njegovo imanje, njegovi vrtovi i posluga bili su pretvoreni u oblaþak pare. Isto kao i docent... Uznemireni izaslanici Taligarija okupili su se u koloseumu senata prispjevši s osam preostalih planeta Taligaria. Panika je ispunjavala zrak, neposlušna i bijesna gomila graÿana osjeüala se bespomoüno i bila je oþajna zbog pokolja. Sve oþi bile su uprte u vodeüeg senatora kada je kroþio na podij s mikrofonom, u pratnji dvojice smrknutih predstavnika s dva najveüa svijeta Taligarija. Zbog svoga porijekla, Tyros Reffa je izbjegavao uüi u politiku. Ipak je znao da danas ovdje neüe ništa postiüi. Politiþari üe bjesnjeti i postavljati pitanja. Upuüene formalne žalbe neüe uroditi plodom. Shaddama Corrina nije bila briga. Rijeþ je uzeo jedan visoki þovjek zapovjedniþkog držanja, vodeüi senator, s licem okruglim poput mjeseca i s izrazitim ustima. “Zanovar je izgubljen”, poþeo je krajnje smrknutim glasom koji je odjeknuo preko sustava zvuþnika. Mlatarao je rukama u želji da istakne svoje rijeþi. “Svaka osoba ovdje prisutna izgubila je prijatelja ili þlana obitelji u tom neviÿenom napadu. U tradiciju naroda Taligarija ušlo je da se okupljeni predstavnici ili þak obiþni graÿani javno raspituju kod svojih senatora o raznim stvarima i da dobiju odmah odgovore. Ljudi su vikali, stvarajuüi veliku buku svojim zahtjevima i pitanjima koji su se preklapali. Hoüe li vojska Taligarija uzvratiti? Kako mogu i pomisliti na borbu protiv Sardaukara, koji su u stanju opustošiti þitav jedan svijet? Jesu li i ostali planeti Taligarija u opasnosti? “Ali zašto se to dogodilo?” Povikao je jedan þovjek. “Kako je nas Car mogao poþiniti jedno takvo zlodjelo?” Reffa se sledio i zanijemio. Zbog mene. Došli su zbog mene. Car me želio ubiti i pokušao je to prikriti ovim ýudovišnim ispadom. Senator podiže u zrak kocku s porukom. “Car Shaddam IV nas optužuje za zloþine Xþinjene protiv Carstva i tvrdi da je odgovoran — zapravo da je zaslužan za to — Zanovar. On je djelovao kao sudac, porota i izvršitelj. Tvrdi da je odredio odgovarajuüu kaznu, jer smo
posjedovali ilegalnu zalihu melangea.” Bijes, nevjerica. Sve Kuüe Landsraada držale su priþuve zaþina, isto kao što je veüina obitelji zadržala vlastite zalihe atomika, koje nisu smjeli upotrijebiti, premda ih tehniþki nije bilo nelegalno držati. Istupio je još jedan senator. “Mislim da nas je Shaddam upotrijebio kao primjer za ostatak Carstva.” “Zašto su moja djeca morala umrijeti?” povikala je jedna visoka žena. “Oni nisu imali nikakve veze sa zalihama zaþina.” Tvoja djeca su umrla, jer se Shaddamu ne sviÿa to što sam se ja rodio, pomislio je Reffa. Našao sam mu se na putu, i uopüe mu nije bilo teško pogubiti milijune samo da bi ubio jednog þovjeka. Vodeüi senator je zanijemio od bola, a onda mu je glas odjednom ojaþao od bijesa. “Prije mnogo stoljeüa Carev praotac, Hyek Corrino II, dodijelio je Kuüi Taligari devet planeta, ukljuþujuüi i Zanovar. Posjedujemo zapise iz kojih se vidi da je þak i Car Elrood IX posjetio zabavni park i našalio se na raþun mirisa zaþina u blizini pješþanog crva. To nije bila nikakva tajna!” Pitanja su nastavila pljuštati i senatori su davali sve od sebe da odgovore na njih. Zašto se ovo dogodilo poslije svih tih godina? Zašto nije bilo upozorenja? Što se može uþiniti protiv te nepravde? Reffa je samo slušao i šutio tijekom te bujice pitanja, stojeüi u gornjem redu. Došao je u Artisiu samo radi suspenzorske opere, i samo zahvaljujuüi opreznosti starog docenta nije u tom trenutku bio na Zanovaru. Ni na trenutak nije povjerovao u prozirne izgovore kojima se Car poslužio. Njegov obožavani uþitelj mu je uvijek govorio: “Ako izneseni razlozi ne zadovoljavaju tvoju savjest niti mogu proüi logiþki test, potraži dublje motive.” Vidio je snimke koje su napravile automatske sonde što su nadlijetale sprženi predio, i znao je da je njegovo imanje bilo meÿu prvim metama u uništavanju planeta. Da li je vjerni Charence uopüe vidio plameni val kako ide prema njemu? Reffa je u želucu osjeüao vatru kao da je progutao užareni komad ugljena. Nitko ga nije primijetio, bio je samo jedan meÿu mnogima. Sjetio se pocrnjelog ožiljka koji je ostao od njegovog doma. Shaddam vjerojatno vjeruje da je uspio. Misli da sam mrtav. Reffa je stajao s bijesnim izrazom na svom ugodnom kao isklesanom licu. Pomakao se samo jednom, da bi obrisao suzu s obraza. Prije završetka javnog brifinga koji se otegao, skliznuo je kroz boþna vrata, sišao mramornim stubama i nestao u gradu. Ostalo mu je još sasvim dovoljno novca. Imao je potpunu slobodu kretanja, jer je Carstvo mislilo da je mrtav. Sada više nije imao što izgubiti. Ja sam Škorpion pod kamenom. Buduüi me je moj polubrat uznemirio — neka se þuva mog uboda.
20. Da li zahvaljujuüi nekom planu ili groznom nesretnom sluþaju u evoluciji, Tleilaxi nisu posjedovali nikakve zadivljujuüe kvalitete. Odvratno su izgledali, premda njihov izgled uglavnom vara. Možda je i to bio dio genetskog otiska. Miris im je þudan, podsjeüa na smrad odvratne napola trde hrane. Kako sam imao prilike obavljati poslove izravno s njima, možda moja analiza nije dovoljno objektivna. Ali jedna stvar je sigurna. Nevjerojatno su opasni. — Thufir Hawat, zapovjednik atreidskog osiguranja * * * Hidar Fen Ajidica vozio se u bijeloj kapsuli-kolima prema paviljonu za istraživanja. Ubacio je u usta još jednu tabletu i sažvakao je. Baš ima odvratan ukus, ali morao ih je piti kako bi suzbio fobiju zbog boravka pod zemljom. Nekoliko puta je za redom progutao pljuvaþku kako bi ublažio okus, žudeüi za veliþanstvenim sunþevom svjetlošüu Thalima koji je grijao sveti grad Bandalong. ýim pobjegne odavde, Ajidica üe imati vlastite svjetove popunjene odanim i predanim podanicima, voljnima slijediti njegova otkriüa. Njegova rasa je skrenula s jasno naznaþene staze, ali on üe je vratiti na nju. Ja sam jedini pravi Božji izaslanik. Kapsula se po traþnicama približila zidu s prozorima od armiranog plaza. Kroz njih je primijetio instalacije Sardaukara koje su osiguravale þitav kompleks. Njihovi rigorozni protokoli onemoguüavali su znatiželjnicima da se približe, a Ajidici su omoguüavali da obavlja svoj posao. Kapsula se zaustavila bez problema i on se škripavom cijevi-liftom spustio na glavnu razinu. Poslije dva stoljeüa potrebnog proþišüavanja, nije bilo nimalo lako pronaüi tehniþare kvalificirane da održavaju složenu tehnologiju. Glavni Istraživaþ je oduvijek više volio jednostavnije sustave, koji su se manje kvarili. ýuo je kako se vrata lifta uz tresak zatvaraju za njim. Neki blijedoliki þovjek se jedva popeo u cijev lifta; lice mu je bilo spljeskano, a unakaženo tijelo zbrda-zdola ponovo sastavljeno u stroj-lutku. Ovi bi-Ixijanci bili su Ajidicina ideja, kreativna diverzija koja mu je omoguüavala da iskoristi tijela žrtava pogubljenih tijekom ispitivanja. Ah ta uþinkovitost! Te užasne marionete trebale su ubiti svaku želju za pobunom kod nepokornog stanovništva. ýudovišta su takoÿer obavljala svakodnevne poslove: þišüenje, odlaganje otrovnih otpada i kemikalija. Na nesreüu, ta hibridna stvorenja nisu bila pouzdana, ali je on nastavio obavljati promjene kako bi ih poboljšao. Ajidica proÿe kroz bioskenerska vrata koja su prepoznala njegovu staniþnu strukturu i uÿe u prostoriju veliþine hangara za svemirski brod - u kojoj su držali axelotl spremnike. Laboratorijski pomoünici odjeveni u bijelo radili su za stolovima prepunim ureÿaja. Nervozno su ga pogledali i nastavili još marljivije raditi. U zraku se osjeüao miris metala, oribanog kemikalijama i sredstvima za dezinfekciju... a sve to je nadjaþavao prodorni i karakteristiþni miris cimeta, koji je podsjeüao na melange. Amal. U spremnicima veliþine kovþega nalazile su se plodne žene s uništenim višim moždanim funkcijama i iskljuþenim refleksima i osjetilima. Axelotl spremnici. Ništa drugo do napuhane
maternice. Biološke tvornice naprednije od bilo kojeg stroja što ga je ikada izgradila ljudska ruka. ýak i na svojim primarnim svjetovima, Bene Tleilax je uzgajao svoje gole i Lice-Igraþe u takvim “spremnicima”. Nitko nikada nije vidio nijednu ženu Tleilaxa — jer one nisu ni postojale. Svako spolno zrelo žensko biüe bilo je pretvoreno u axelotl spremnik i koristilo se za proizvodnju odabrane rase. Godinama su Tleilaxi potajice uzimali žene porobljenih Ixijanaca. Mnogo tisuüa ih je umrlo dok Ajidica nije uspio podesiti da proizvode nove tvari koje su biokemijski bile sliþne melangeu. Rjeþnikom genetike i mutacija, ti axelotl spremnici luþili su amal i, u krajnoj fazi, ajidamal — tajnu nad tajnama Glavnog Istraživaþa. Nabrao je nos kada je osjetio miris tih tijela, neugodni ženski miris. Cjevþice i žice povezivale su svaki mesnati, naduti spremnik s pulsirajuüim ureÿajima za dijagnostiku. On na axelotl spremnike nije više gledao kao na ljudska biüa; þak i u poþetku, to su bile samo žene. U sredini prostorije, dva pomoünika istraživaþa skloniše se u stranu kada se Ajidica približio jednom posebnom spremniku, poboljšanoj maternici uhvaüene špijunke — Benegesseritkinje Miral Alechem. Kada su je uhvatili u pokušaju sabotaže, odbila je otkriti bilo kakvu obavijest þak i pod strašnim mukama. Glavni Istraživaþ je, meÿutim, poznavao metode kojima je mogao izvuüi istinu prije nego što je pretvori u nešto što üe poslužiti njegovim ciljevima. Na njegovo oduševljenje, pokazalo se da je Miral posjedovala veüe sposobnosti kao axelotl spremnik od bilo koje Ixijanke. Poslije toliko vremena, vještiþina koža je poprimila naranþastu boju. U posudi povezanoj s njenim vratom nalazila se litra bistre tekuüine, njen tek sintetiziran proizvod. Amal koji bi prošao kroz njene bcnegesseritske sustave i koji je ona luþila bio je drukþiji od onog koji su proizvodili ostali spremnici. Ajidamal. “Miral Alechem, suoþeni smo s velikom nepoznanicom. Kako da podesim ostale spremnike da postignu ono što tebi uspijeva?” Njene nepokretne oþi blago zatreperiše i duboko u njenim zjenicama uþinilo mu se da je nazreo užas i nezaustavljiv bijes. Ali kako su joj glasne žice bile mrtve, a um izgubljen, nije mogla odgovoriti. Zahvaljujuüi tehnologiji Tleilaxa, ova maternica üe biti primorana živjeti stoljeüima. Nije se mogla þak ni ubiti, jer joj je um bio razoren. Kada on i Lice-Igraþi uskoro napuste Xuttuh, on üe prebaciti ovaj dragocjeni axelotl spremnik na neki sigurniji planet. Možda bi se mogao domoüi još nekoliko Benegesseritkinja i utvrditi zbog þega su one bolji axelotl spremnici od ostalih. Za sada je imao samo ovaj i pomoüu stimulansa je veü poveüao njenu razinu produktivnosti do najviše toþke. Ajidica prikljuþi ureÿaj za vaÿenje za posudu i izvuþe iz nje litru sintetiþkog zaþina u spremnik koji je ponio sa sobom. Veü nekoliko dana je unosio velike koliþine ajidamala bez ikakvih štetnih posljedica, osjeüao je samo ugodnost. I zato je odluþio uzeti još. Mnogo više. Dok mu je puls luÿDþki ubrzavao, pohitao je u svoju kancelariju i zatvorio za sobom ekrane za identifikaciju i obrambene sustave. Srušio se u stolicu-psa i saþekao da se ta bezumna životinja za sjedenje oblikuje prema njegovom tijelu. Poslije toga je zabacio glavu i poþeo gutati topli ajidamal koji mu je klizio glatko niz grlo, tek dobiven iz Miralinog tijela, kao mlijeko iz krave. Nikada do tada nije odjednom uzeo ovako veliku koliþinu. Iznenada je uslijedio napadaj kašlja, a želudac je pokušao izbaciti tvar koja je sada imala kiselkasti ukus. Ostatak tekuüine iz spremnika prosuo je po podu, otkotrljao se iz stolice psa koja se trzala i presavio. Lice mu se izobliþilo; mišiüi su se razvlaþili i kidali. Iz usta mu je tekla nekakva žuükasta tekuüina, ostaci hrane odvratnog mirisa. Ali njegov sustav je veü apsorbirao tvar brzog djelovanja. Obuzeli su ga strašni grþevi koji su se pojaþavali sve dok nije poþeo þeznuti za
dobrodošlim blaženstvom nesvijesti. Da ga nije benegesseritska vještica otrovala? Osjetio je strašnu potrebu da joj se osveti. Bio je uvjeren da þak i usnuli axelotl spremnik može natjerati, pomoüu tleilaxaških metoda, da osjeti bol. Agonija je potrajala dosta dugo, a onda je osjetio pomak u mikrokozmosu koje su uþinili njegov um i tijelo. Nelagodnost se smanjila ili su možda njegovi živci veü bili pretvoreni u žeravice. Isplivavši iz tog košmarnog jada, Ajidica otvori oþi. Nalazio se na podu kancelarije. Oko njega su bile razbacane polomljene zavojnice siga-žice, filmske knjige i poslužavnici s uzorcima, kao da ga je malo prije obuzeo pomamni bijes. Stolica-pas se šüXüurila u kutu, krzno i savitljive kosti bili su rasparani i polomljeni. Osjeüao se smrad njegovog ispljuvka; þak su mu i tijelo i odjeüa zaudarali. Prevrnuti kronometar je pokazivao da je prošao þitav dan. Trebao bih biti gladan ili žedan. Smrad mu je onemoguüavao da osjeüa glad i žeÿ, ali to nije vrijedilo i za bijes koji ga je održao u životu. Svojim dugim prstima napipao je ravan dio polomljenog poslužavnika i pokupio uzorak vlastite bljuvotine koja se stvrdnula u komadiüe oblika bisera. Dok je brzao natrag prema laboratoriju, sardaukarski stražari i pomoünici u istraživanju sklanjali su mu se s puta. Unatoþ njegovom visokom statusu, nabirali su noseve dok je prolazio pokraj njih. Otišao je ravno do spremnika Mirel Alechem, s namjerom da joj zavitla bljuvotinu ravno u lice i podvrgne je nezamislivom ponižavanju, iako ona toga uopüe ne bi bila svjesna. Krupne Rþi spremnika zurile su ravnodušno u njega. Kroz um mu proletješe, u iznenadnom naletu, nove senzacije. Bilo je to nepoznato iskustvo koje je otvorilo mentalne blokade za koje nije ni znao da postoje. Kroz njegov mozak poteþe nepregledna koliþina podataka. Da li je to bila posljedica prevelike doze ajidamala? Axelotl spremnike oko sebe vidio je u novom svijetlu. Prvi put je shvatio da bi ih sve mogao povezati s Alechem, kako bi svi oni proizvodili dragocjenu tvar. Jasno je sagledao kako bi se sve to moglo uklopiti i kakva podešavanja üe morati izvršiti. Ugledao je laboratorijske tehniþare koji su ga promatrali svojim tamnim oþicama, došaptavajuüi se. Nekolicina je pokušala pobjeüi, ali on poviþe: “Doÿite ovamo! Smjesta!” Premda su se prestrašili kad su vidjeli njegove krvave oþi koje su zraþile ludilom, poslušali su ga. Površno prešavši preko njih, kao da je svaka nova misao predstavljala novo otkriüe, Ajidica je shvatio da bi ova dvojica znanstvenika bolje obavljala druge dužnosti. Zašto to nije ranije primijetio? Sada se prisjetio svih sitnica koje su mu ranije promicale, jer je bio prezaposlen. Sada je sve nešto znaþilo. "Zadivljujuüe". Ajidicine oþi su po prvi put u životu bile potpuno otvorene. Njegov um je sada mogao zabilježiti sve što je ikada vidio, svaku rijeþ koju su ti ljudi izgovorili u njegovom prisustvu? Sve informacije su se posložile u njegovom umu, kao da je on neko predbatlerijansko raþunalo. Kroz podignutu branu su u njegov mozak potekli novi podaci, djeliüi svake osobe koju je Ajidica ikada sreo. Svega se sjeüao. Ali kako i zašto se ovo dogaÿalo? Ajidamal! Na um mu je pao pouþni odlomak iz Sufi-budislamskog vjerovanja: Nikakvo razumijevanje nije potrebno da bi se dostigao s’tori. S'tori postoji bez rijeþi, þak i bez imena. Sve se dogodilo u trenutku, u iskri kozmiþkog vremena. Ajidica nije više primjeüivao smrad niti ukus vlastite bljuvotine, jer to se dogaÿalo na fiziþkom planu, a on je dostigao viši stupanj svijesti. Velika koliþina umjetnog zaþina otvorila je zatvorena podruþja njegovog uma. U toj zasljepljujuüoj novoj viziji, opazio je stazu koja je vodila do njegovog vjeþnog
spasa, milošüu Božjom. Sada je bio još više uvjeren da je on taj koji üe povesti Bene Tleilax u svetu slavu — bar one koje vrijedi spasiti. Svi koji budu mislili drugaþije, umrijeti üe. “Gospodaru Ajidica”, obratio mu se netko drhtavim glasom, “Da li vam je dobro?” Kada je otvorio oþi, ugledao je pomoünike kako se nadnose nad njim, zabrinuti i uplašeni. Samo je jedan od njih skupio hrabrosti da progovori. Upotrijebivši svoje pojaþane moüi opažanja, Ajidica je znao da je to osoba u koju je mogao imati povjerenja i koja üe mu dobro poslužiti u novom režimu. Ustao je ne ispuštajuüi iz ruke bljuvotinu na polomljenom poslužavniku i rekao: “Ti si Blin, treüi pomoünik operatera za spremnik pedeset sedam.” “Tako je, Gospodaru. Je li vam je potrebna medicinska pomoü?” “Moramo obaviti Božji posao”, odgovori Ajidica. Blin se nakloni. “Na vrijeme sam to saznao.” Bio je zbunjen, ali na osnovi govora njegovog tijela Ajidica je mogao zakljuþiti da je oþajniþki želio udovoljiti svom pretpostavljenom. Ajidica se osmjehnuo otkrivši oštre zubiüe i rekao: “Od sada pa nadalje ti si drugi po rangu zadužen za moje istraživaþke pogone, i izvještaje üeš podnositi samo meni.” Blin iznenaÿeno zatrepüe svojim tamnim oþima i isprsi se. “Dat üu sve od sebe, gospodine.” Kada je þuo da je jedan drugi znanstvenik nezadovoljno uzdahnuo, Ajidica zavitla uzorak bljuvotine u þovjeka. “Ti. Poþisti moju kancelariju i zamjeni sve što je polomljeno. Imaš na raspolaganju þetiri sata da to obaviš. Ako ne uspiješ, Blinov prvi zadatak bit üe da te snabdije aparatima koji üe od tebe napraviti prvi muški axelotl spremnik.” Obuzet užasom, þovjek se žurno udalji. Ajidica se osmjehne Miral Alechem, nepokretnom trupu odvratnog golog mesa i spremniku u obliku kovþega. I pokraj svih svojih pojaþanih sposobnosti, nije mogao biti siguran nije li mu ta uhoda Bene Gesserita ipak pokušala nauditi, iako joj je podsvijest bila pokopana. ýinilo se da niþega nije svjesna. Ajidica je sada znao da Bog bdije nad njim, moüno prisustvo koje ga je navelo na stazu što vodi do Velikog vjerovanja — jedinu ispravnu stazu. Njegova sudbina je bila jasna. I pokraj svog bola kroz koji je prošao, prevelika doza je ipak predstavljala blagoslov.
21. Politiku ne možeš razdvojiti od ekonomije vezane za melange. One idu ruku pod ruku kroz cjelokupnu povijest carstva. — Shaddam Corrino IV Preliminarni memoari * * * Uzbuÿeni promatraþ u sieþu Crveni zid pozvao je Lieta-Kynesa da doÿe u skrivenu promatraþnicu visoko na neravnom grebenu. Penjao se opasnim usjecima i skrivenim pukotinama, pronalazeüi uporišta za ruke i stopala dok nije stigao do grebena. Zrak je mirisao na spaljeni barut. “Vidim þovjeka koji se približava, iako je najtoplije doba dana.” Promatraþ je bio nasmijani djeþak slabe brade. “Sam je.” Lieta je ovo zainteresiralo i on krene za vitkim mladiüem, široko razmaknutih oþiju na suhu vrelinu. Termalne struje su polazile od crveno-crnih uzvišenja od lave koja su stršala poput citadela iz dina. “Pozvao sam i Stilgara.” Promatraþ je bio jako uzbuÿen. “Odliþno. Stil najbolje vidi.” Liet je instinktivno gurnuo þepove u nozdrve; na sebi je imao novo pješþano odijelo, buduüi da su Carevi stražari na Kaitanu uništili ono staro nespretno njime rukujuüi. Liet je zaklonio oþi od sjaja limun-žutog neba i zagledao se preko valovitog oceana pijeska. “ýudi me da ga Shai-Hulud nije uzeo.” Razabrao je siüušnu mrlju, priliku u pokretu koja nije bila veüa od kukca. “Sam þovjek u pustinji je mrtav þovjek.” “Ovaj je možda budala, ali još nije mrtav, Liete.” Okrenuo se kada je zaþuo taj glas i ugledao Stilgara koji im se približavao odostraga. Taj þovjek, lica kao u sokola, znao se kretati neþujno i graciozno. “Da mu krenemo u pomoü? Ili da ga ubijemo?” Promatraþev piskutavi glasiü bio je ravnodušan, pokušavao je zadiviti ovu dvojicu velikana. “Mogli bismo dodati njegovu vodu vodi plemena.” Stilgar je ispružio žilavu ruku i djeþak mu doda više puta popravljani dvogled koji je nekada pripadao planetologu Pardotu Kynesu. Liet je slutio da bi ovaj lutalica kroz pustinju mogao biti neki izgubljeni þlan harkonenske postrojbe, prognani mještanin ili neki budalasti prospektor. Nakon što je podesio osjetljive uljane leüe, Stilgar iznenaÿeno uzvikne. “Kreüe se poput Slobodnjaka. Koraci su mu nepravilni.” Poveüao je uveüanje, a onda spustio dvogled. “To je Turok. Ili je iscrpljen ili je ranjen.” Liet je istog þasa reagirao. “Stilgare, okupi ekipu za spašavanje. Kreni ga spasiti ako možeš. Radije bih þuo njegovu priþu nego se dokopao njegove vode.” * * * Kada su donijeli Turoka, vidjeli su da mu je pješþano odijelo bilo potrgano, a rame i desna ruka povrijeÿeni. Sreüom se krv zgrušala. Izgubio je lijevu temag þizmu, tako da su crpke u njegovom odijelu prestale raditi. Dali su mu vode, ali Turok je bio na granici ljudske izdržljivosti. Ležao je na leÿima na hladnom kamenom stolu. Koža mu se pretvorila u prašnjavu pokoricu, kao
da je iscrpio svu raspoloživu vlagu koju je jedan Slobodnjak imao. “Hodao si po danu, Turok”, primijetio je Liet. “Zašto si uþinio nešto tako glupo?” “Nisam imao izbora.” Turok otpije još malo vode koju mu je Stilgar ponudio. Malo vode mu je iscurilo niz bradu, ali ju je on uhvatio kažiprstom i polizao. Svaka kap je bila dragocjena. “Pješþano odijelo mi više nije radilo. Znao sam da sam blizu sieþa Crveni zid, ali da me nitko neüe vidjeti kada se smraþi. Jedina moja nada bila je da üete izaüi da provjerite.” “Još üeš se ti boriti protiv Harkonnena”, reþe Stilgar. “Nisam preživio samo da bih se borio.” Turok je jedva govorio od umora. Usne su mu bile ispucale i krvarile su, ali je odbio ponovo ponuÿenu vodu. Opisao je što se dogodilo na žetelici za zaþin. Opisao je kako su harkonenske trupe podigle teret i prepustile posadu i opremu na milost i nemilost pješþanom crvu. “Zaþin koji su odnijeli zavest üe kao izgubljen”, primijeti Liet odmahujuüi glavom. “Shaddam je toliko zabavljen raznim glupavim protokolima, odjeüom i moüi da ga uopüe nije teško nasamariti. Sve sam to vidio vlastitim oþima.” ³ýim mi pronaÿemo neku ilegalnu zalihu, kao što je bila ona u sieþu Hadith, barun stvori novu.” Stilgar je prelazio pogledom s Turoka na Lieta. Nije mu se sviÿalo ono o þemu je upravo razmišljao. “Da li da stvar prijavimo grofu Fenringu ili pošaljemo poruku Caru?” “Ne želim imali više nikakve veze s Kaitainom, Stile.” Liet se više nije trudio ni pisati nove izvještaje; odluþio je ubuduüe slati stare koje je njegov otac napisao još prije nekoliko desetina godina. Shaddam nikada neüe primijetiti. “Ovo je problem koji se tiþe Slobodnjaka. Mi ne tražimo pomoü od stranaca.” “Nadao sam se da üeš to reüi”, reþe Stilgar, a oþi mu zasijaše kao u lešinara. Turok zatim pristane popiti još malo vode. Pojavila se Faruola koja je bez rijeþi donijela izmuþenom þovjeku zdjelu guste, iscjeliteljske masti za njegove opekotine. Nakon što je izložena podruþja obrisala vlažnom krpom, poþela mu je nanositi mast na kožu. Liet je s puno ljubavi promatrao svoju ženu kako se brine o bolesniku. Faruola je bila najbolja iscjeliteljica u sieþu. Uzvratila mu je pogled, koji je obeüavao da üe se kasnije povjeriti jedno drugom. Uporno se borio da osvoji srce svoje prelijepe žene. Unatoþ strasti koju su osjeüali jedno prema drugom, tradicija Slobodnjaka primoravala je muškarca i ženu da svoje osjeüaje iskazuju samo iza zastora svojih soba. U javnosti su oni vodili gotovo razdvojene živote. “Harkonneni postaju sve agresivniji — i zato se moramo ujediniti i oduprijeti.” Liet je nastavio razmišljati o poslovima. “Mi Slobodnjaci smo velik narod kojeg je vjetar raštrkao. Pozovite jahaþe crva u špilju za držanje govora. Poslat üu ih u ostale sieþe da pozovu predstavnike na veliku skupštinu. Prisustvovat üe svi Naibi, stariji i borci. U ime moga oca, Umma Kynesa, to üe biti veliþanstveno okupljanje Slobodnjaka.” Savio je prste jedne ruke kao pandže i visoko ih podigao. “Harkonneni nemaju pojma kolika je naša snaga kada se udružimo. Zarit üemo svoje pandže u barunova leÿa poput pustinjskog sokola.” * * * Barun se mrštio i koraþao po zgradi terminala u svemirskoj luci Carthag, dok su obavljane pripreme za njegov odlazak na Giedi Jedan. Prezirao je suhu, prašnjavu klimu Arrakisa. Uhvatio se za ogradu i zastao da doÿe do daha. Stopalima je jedva dodirivao pod. Iako je barun bio gotovo nepokretan, suspenzorski opasaþ pomagao je tom debelom þovjeku da zadrži dojam kao da je u stanju þiniti što god poželi. Reflektori su obilježavali sletište od utabanog pijeska. Osvijetljeni su bili i silosi skladišta,
kranovi sliþni skeletima, suspenzorski bageri i zdepasti hangari podignuti od preraÿenih dijelova - i to sve napravljeno je u stilu Harko grada. Ove veþeri je bio posebno loše volje. Veü je danima odlagao povratak kuüi, jer je morao smisliti uljudan naþin zašto ne želi izaüi u susret Svemirskom Cehu i CHOAM-u koji su namjeravali službeno pregledati sve njegove poslovne knjige. Ponovo. Bio je uljudan i suraÿivao prije samo pet mjeseci kada je bio redovit pregled, a novi bi trebao uslijediti tek za nekih devetnaest mjeseci. Njegovi pravni struþnjaci s Giedi Jedan uputili su pismo u kome su se podrobno raspitivali o ovoj novoj provjeri, što üe sasvim sigurno odložiti dolazak Ceha i CHOAM-a na izvjesno vrijeme, ali je on ipak imao neki loš osjeüaj u vezi svega ovoga. Sve je to imalo nekakve veze sa Carevim progonom tajnih zaliha. Stvari su se mijenjale i to ne nabolje. Kuüa Harkonnen držala je posjed Arrakis i bila je jedini þlan Landsraada koji je uopüe imao prava na zalihe, ali one su mogle biti tek tolike da mogu izaüi u susret neblagovremenoj potražnji mušterija i svaka zaliha morala je biti navedena u periodiþnim izvještajima slanima Caru. Sve je to bilo povezano; za svaku pošiljku koju bi barun poslao astrobrodom, morao je platiti taksu Kuüi Corrino. Kupci su, pak, smjeli naruþiti samo onoliko koliko im je bilo potrebno da podmire svoje kratkoroþne potrebe. Zaþin se koristio kao dodatak u hrani, u zaþinskim nitima, medicini i sliþno. Stoljeüima veü nitko nije uspio zabraniti prekomjerna naruþivanja, koja su, neizbježno, dovela do pravljenja zaliha. Svi su okretali glavu. Do sada. * * * "Pitere! Koliko još?" Mentat je nadgledao posade koje su utovarivale sanduke i zalihe na harkonensku fregatu pod žuto-bijelim sjajem. Djelovao je kao da sanjari, ali je barun znao da de Vries u sebi vrši inventar, prati ukrcavanje svakog predmeta, i zatim ga otpisuje s liste u svom umu. “Rekao bih još jedan standardni sat, barune moj. Toliko toga moramo ponijeti na Giedi Jedan, a ovi lokalni radnici su spori. Ako želite, mogu zapovjediti da jednoga stave na muke, kako bi ostali požurili. Barun razmisli o ovom prijedlogu, ali odmahne glavom. “Imamo dovoljno vremena do dolaska astrobroda. ýekat üu u predvorju fregate. Što prije ostavim za sobom ovaj prokleti planet, bolje üu se osjeüati.” “Da, moj barune. Da pripremim neko osvježenje? Bit üe vam bolje ako se odmorite.” “Nije mi potreban odmor”, odgovori barun, grublje nego što je to namjeravao. Ježio se na svaku aluziju da nije u stanju obavljati svoje dužnosti. Benegesseritkinja ga je zarazila odvratnom bolešüu koja mu je slabila tijelo. Nekada je bio blagoslovljen savršenim tijelom, ali ga je Mohiam konjskog lica pretvorila u odbojnu mješinu. I pokraj svega zadržao je seksualni nagon i oštar um kao i u mladosti. Nitko nije znao da je bolestan. Ako bi Shaddam ikada pomislio da barun nije uspješan voÿa, da nije u stanju izvršavati neophodne zadatke na Arrakisu, Kuüu Harkonnen bi smijenila neka druga plemiüka obitelj. Zbog toga je barun svima stavljao do znanja da je njegova korpulentnost posljedica prožÿrljivosti i hedonistiþkog naþina života. Uopüe mu nije bilo teško ostaviti takav dojam. I zato je odluþio da po povratku u harkonensku Tvrÿavu priredi ekstravagantnu gozbu. Da bi opravdao svoj izgled, poticat üe svoje goste da pretjeruju isto koliko i on. Barunovi razni lijeþnici predlagali su mu da provodi više vremena u suhoj pustinjskoj klimi, uvjeravajuüi ga da je to bolje po njegovo zdravlje. Ali on je mrzio Arrakis, iako se bogatio
na melangeu. Uvijek kada je mogao, vraüao bi se na Giedi Jedan, ponekad samo zato da popravi štetu koju je priþinio njegov tupoglavi neüak “Zvijer” Rabban za vrijeme barunove nenazoþnosti. Radnici su završili utovar. Poslije toga su stražari formirali kordon do broda. Piter de Vries je otpratio baruna preko obasjanog sletišta i uz rampu fregate. Kad su se ukrcali, Mentat je pripremio þašu soka od cidrita za sebe, a svom gospodaru je donio þašicu skupog kirana brendija. Barun je sjedio na debelo tapeciranom kauþu, preraÿenom da bi mogao podnijeti težinu njegove tjelesine. Zatražio je najnoviji izvještaj obavještajne službe koji mu je donio kapetan fregate. Što je dalje þitao izvještaj, sve se više mrštio. Barun je sada prvi put þuo za neviÿeni napad Atreida na Beakkal - i iznenaÿujuüu podršku koju je vojvoda dobio od Landsraada. Prokleti plemiþi su stali na Letovu stranu, þak su i pozdravili njegovu odmazdu. A Car je uništio Zanovar. Stvari su se zakuhavale. “Ovo su nemirna vremena, moj barune, mnogo je agresije. Sjeüate se Grummana i Ecaza.” “Taj vojvoda Atreid”, barun podiže izvještaj, stežuüi ga u kobasiþastim prstima naþLþkanim prstenjem, “ne poštuje zakon i red. Da ja pošaljem harkonensku vojnu silu da napadne neku drugu obitelj, Shaddam bi mi odmah poslao Sardaukare na grbaþu. Leto se izvuþe i s ubojstvom.” “Tehniþki, vojvoda nije povrijedio nijedan zakon, barune moj.” De Vries je zastao da obavi podrobnu mentalnu projekciju. “Leta jako vole ostale Kuüe i on uživa njihovu prešutnu podršku. Nemojte podcjenjivati popularnost Atreida, koja, izgleda, raste iz dana u dan. Kuüe u vojvodi vide junaka...” Barun dokrajþi brendi i frkne u nevjerici. “Tko zna iz kog razloga.” Progundao je nešto i zavalio se na kauþ, zadovoljan što konaþno þuje brujanje motora. Fregata se podigla sa staklastog tla u noünu tamu. “Razmislite, moj barune.” De Vries je rijetko riskirao da ovakvim tonom razgovara s njim. “Smrt Letovog sina možda je predstavljala kratkoroþnu pobjedu za nas, ali sada je to postala pobjeda Kuüe Atreida. Poslije te tragedije vojvoda je stekao mnogo simpatija. ýlanovi Landsraada bit üe uviÿavni prema njemu i moüi üe se izvuüi i kada uþini nešto na što se nitko drugi ne bi usudio. Beakkal je upravo taj sluþaj." Ozlojeÿen zbog uspjeha svojeg suparnika, barun puhne kroz debele usne. Promatrao je kroz prozore fregate kako na rubu staze atmosfera blijedi i prelazi u indigo osvijetljen zvijezdama. Sav oþajan okrenuo se de Vriesu. “Ali zašto toliko vole Leta, Piteru? Zašto njega, a ne mene? Što je to neki od Atreida ikada uþinio za njih?” Mentat nabra vjeÿe. “Popularnost može biti važan novþLü, ako se valjano utroši. Leto Atreid se stalno trudi da pridobije Landsraad. Vi se, moj barune, uvijek trudite da natjerate svoje protivnike da vam se pokoravaju. Koristite ocat umjesto meda i ne ulagujete im se, a mogli biste.” “Meni je to oduvijek teško padalo.” Suzio je svoje crne oþi kao u pauka i isprsio se. “Ali ako Leto Atreid to može, onda mogu i ja, tako mi svih demona u svemiru.” De Vries se osmjehne. “Dopusite mi da vam predložim da se posavjetujete s nekim oko toga, moj barune, možda þak da unajmite uþitelja lijepog ponašanja koji üe promijeniti vaše ponašanje i nauþiti vas da otvoreno ne pokazujete raspoloženja.” “Nitko mi nije potreban da mi kaže kako da držim graciozno vilicu.” De Vries ga je prekinuo prije nego što se stigao razljutiti. “Postoje razna umijeüa, moj barune. I lijepo ponašanje je kao i politika vrlo složena i istkana iz finih niti. Neupuüenoj osobi je vrlo teško pohvatati sve te niti. Vi ste predvodnik jedne Velike Kuüe. To znaþi da se morate
ponašati uglaÿenije od kakvog plebejca.” Barun Harkonnen je šutio dok ih je pilot fregate vodio prema divovskom cehovskom brodu. Dovršio je svoje piüe. Nije želio to priznati, ali znao je da je njegov Mentat u pravu. “A gdje da naÿemo tog... savjetnika za lijepo ponašanje?” “Predlažem da uzmete nekog sa Chusuka, tamošnji stanovnici poznati su po svojoj pristojnosti i lijepom ponašanju. Oni prave balisete, pišu sonete i slavni su kao vrlo profinjeni i obrazovani.” “U redu.” Barunovo lice se na trenutak razvedri. “Hoüu da i Rabban proÿe isti teþaj.” De Vries se suzdržao od osmijeha. “Bojim se da je vašeg neüaka nemoguüe staviti u red.” “Vjerojatno. Ali ipak želim da proba.” “Bit üe sreÿeno, moj barune, þim stignemo na Giedi Jedan.” Mentat je otpio malo svog soka od cidrita, a njegov gospodar je sipao sebi još jednu þašicu kirana brendija i popio je do dna.
22. Mentati gomilaju pitanja isto onako kao što drugi gomilaju odgovore. — Mentatsko uþenje * * * Kada je javljeno da su se Gurney i Thufir konaþno vratili s Ixa i da se spuštaju letjelicom s astrobroda na stazi, Rhombur je tražio da ih osobno doþeka u svemirskoj luci. Jedva je þekao da þuje što su zatekli na njegovom nekada predivnom planetu, ali se i pribojavao toga. “Spremite se na bilo kakve vijesti, prinþe”, reþe mu Duncan Idaho. Mladi Majstor Maþevanja je na sebi imao besprijekornu zeleno-crnu odoru Atreida i okruglo lice mu je poprimilo odluþan izraz. “Reüi üe nam istinu.” Rhomburov izraz lica se nimalo nije izmijenio kada se zagledao u Duncana. “Veü godinama nisam dobio podroban izvještaj s Ixa i jedva þekam þuti bilo kakve vijesti. Ne može biti gore od onoga što sam veü zamislio.” Princ se kretao s pretjeranom pažnjom, ali je uspijevao održati ravnotežu bez iþije pomoþi. Umjesto da se bavi uobiþajenim aktivnostima za medeni mjesec, njegova žena Tessia je bez prestanka radila s njim, pomažuüi Rhomburu da što spretnije koristi svoje kiborg-tijelo. Dr. Yueh je, pak, poput kakvog previše zaštitniþki nastrojenog oca brinuo o svome pacijentu; provjeravao je funkcije i prijenos živþanih impulsa dok ga Rhombur na kraju nije izbacio iz svojih privatnih soba. Rhombur se sada kretao odluþno, a zahvaljujuüi Tessijinoj vjeri u njega, nisu ga mogli obeshrabriti ni znatiželjni ili sažaljivi pogledi. Kada bi vidio da ga netko izbjegava zbog njegovog þudovišnog izgleda, on bi mu se samo osmjehnuo. Njegova blaga priroda postidjela bi tu osobu i ona bi ga prihvatila. Stojeþi pod oblaþnim nebom izvan svemirske luke Calla Municipale, njih dvojica su promatrali tanku joniziranu brazdu koju je za sobom ostavljala letjelica što se spuštala. Kada je poþela padati sitna kiša, Rhombur i Duncan duboko udahnuše slani zrak, uživajuüi u vlazi na koži i u kosi. Cehovska letjelica se poravnala s naznaþenom rešetkom za slijetanje i Caladan je prihvati u svoj zagrljaj. Ljudi su se gurali da pozdrave pridošle putnike. Odjeveni u izblijedjele ogrtaþe trgovaca kojima je sreüa okrenula leÿa, Gurney Halleck i Thufir Hawat krenuše za povorkom posjetitelja koja se iskrcala. Nisu se razlikovali od milijuna drugih u Carstvu, ali ta dvojica su uspjela prodrijeti u Ix ispred nosova Tleilaxa. Kada ih je prepoznao, Rhombur pohita naprijed. Njegovi užurbani pokreti postadoše trzavi, izgubiše uglaÿenost, ali njega nije bila briga. “Imaš li vijesti, Gurney?” Rhombur je govorio šifriranim bojnim jezikom Atreida. “Thufire, što si saznao?” Gurney, koji je iskusio nevjerojatne užase u harkonenskim jamama za robove, bio je duboko potresen. Thufir se kretao ukoþeno i teško poput Rhombura. Mentat izbrazdanog lica duboko udahne kako bi ovladao svojim mislima, i brižljivo poþe birati rijeþi. “Moj gospodaru prinþe, vidjeli smo mnogo toga. Oh, samo da znate što su sve ove oþi vidjele... Kako sam Mentat, ja to nikada neüu moüi zaboraviti.”
* * * Leto Atreid je sazvao privatno ratno vijeüe u jednoj od soba u kuli. Te odaje je nekada koristila njegova majka, gospa Helena, kao osobni salon prije nego što je bila prognana na Istoþni kontinent, tako da su posljednjih godina bile prazne. Sve do sada. Sluge su obrisale prašinu iz kutova i s prozorskih okana i zapalile vatru u ognjištu od rijeþnog kamenja. Rhombur se nije morao mnogo odmarati i opuštati i stajao je išþekujuüi kao kakav istaknuti komad namještaja. Leto je prvo sjeo na jednu od majþinih stolica s izvezenim jastuþLüima, u kojoj je ona imala obiþaj sklupþati se i þitati dnevna bogoslužja iz Naranþaste Katoliþke Biblije. Ali onda je odgurnuo stolicu i umjesto nje odluþio se za jednu višu i drvenu. Ovo nije bio trenutak da þovjek uživa u udobnosti. Thufir Hawat je podnio iscrpan sažetak onoga što su vidjeli i uþinili. Dok je Mentat iznosio brutalne þinjenice, njegov sudrug mu je þesto upadao u rijeþ emocionalnim komentarima, izražavajuüi svoje gnušanje i odvratnost. “Tužno, moj vojvodo”, reþe Hawat, “precijenili smo sposobnosti i postignuüa C’tair Pilrua i njegovih pretpostavljenih boraca za slobodu. Organizirani otpor je zanemariv. Ixijanci su slomljeni. Sardaukara, cijele dvije legije i tleilaxaških uhoda ima posvuda.” Gurney doda. “Šalju Lice-Igraþe da izigravaju Ixijance. Oni se ubacuju u skupine pobunjenika. Borci otpora su nekoliko puta bili masakrirani.” “Uoþili smo sveprisutno nezadovoljstvo, ali i neorganiziranost”, nastavio je Hawat. “Ipak, uz odgovarajuüi katalizator, moja projekcija kaže da bi se narod Ixa podigao i zbacio Tleilaxe.” “Onda im moramo osigurati taj katalizator.” Rhombur napravi jedan muþan korak naprijed. “A to sam ja." Duncan se promeškolji na jednoj od stolica, ne želeüi se opustiti. “Veü vidim s kakvim üemo se taktiþkim poteškoüama suoþiti. Osvajaþi su pustili korijenje. Poslije toliko vremena neüe Rþekivati iznenadni napad, to se podrazumijeva, ali þak i da pokrenemo cjelokupnu atreidsku vojnu silu, bit üe to samoubilaþki napad. Ne smijemo zaboraviti ni na Sardaukare.” Gurney zapita: “Zbog þega Shaddam drži carske vojnike u Ixu? Koliko ja znam, Landsraad to nije odobrio.” Leto nije bio uvjeren u to. “Car sam propisuje pravila. Sjeti se samo Zanovara.” Njegove tamne vjeÿe se skupiše. “Imamo moralno pravo to uþiniti, Leto”, bio je uporan Rhombur, “isto je bilo i s Beakkalom.” Kako je veü izgubio toliko vremena, princ je sada gorio od nestrpljenja. Djelomiþno zahvaljujuüi Tessijinim nastojanjima, ali više vlastitom voljom, u njemu se rasplamsala nova vatra. Rhombur je preciznim koracima koraþao po prostoriji, njegove mehaniþke noge su zujale, a um mu je bio tako nemiran da je gotovo sagorio od pretjerane energije. “Moja je sudbina da postanem erl Kuüe Vernius, kao i moj otac prije mene.” Podigao je ruku, stisnuo šaku, a onda je spustio. Servomotori i umjetna muskulatura pojaþali su njegovu snagu. Rhombur je veü pokazao da može drobiti kamenje šakom. Okrenuo je svoje unakaženo lice prema vojvodi koji je zamišljeno sjedio na tvrdoj stolici. “Leto, promatrao sam kako te tvoj narod gleda s ljubavlju, poštovanjem i odanošüu. Tessia mi je pomogla da shvatim da sam svih ovih godina pokušavao vratiti Ix iz sasvim pogrešnih razloga. Nisam radio to svim srcem, jer nisam shvaüao koliko je to važno. Sramota je što sam izgubio ono što je moje. Ljutio sam se na Tleilaxe zbog zloþina poþinjenih protiv mene i
moje obitelji. Ali što je s Ixsijancima? ýak i s jadnim, glupim suboidima koji su povjerovali u obeüanja o boljem životu?” “Ta obeüanja su ih dovela do toga da zakoraþe u provaliju”, primijeti Gurney. “Kada je pastir vuk, stado se pretvara u gomilu mesa.” Iako je Rhombur stajao vrlo blizu naranþastih plamenova u ognjištu, nije osjeüao toplinu. “Želim vratiti svoj svijet, ne zbog sebe, veü zato što je to potrebno narodu Ixa. Ako postanem erl Vernius, služit üu njima. A ne obrnuto.” Hawatovo lice, koje su progonila sjeüanja, razvuþe se u osmijeh. “Nauþili ste važnu lekciju, prinþe.” “Ali da bi se ona ostvarila u praksi bit üe potrebno dobro zasukati rukave”, primijeti Duncan. “Osim ako nemamo prednost za koju nitko ne zna ili neko tajno oružje, naša vojna sila bit üe u velikoj opasnosti. Ne zaboravite protiv koga üemo se boriti.” Leto je razmišljao o Rhomburovoj molbi, svjestan da üe loza Verniusa umrijeti zajedno s njim, bez obzira na to što on postigao na Ixu. Oblila ga je milina kada se sjetio da je Jessica trudna. On üe dobiti još jedno dijete - nadao se sina, premda mu nije htjela reüi. Prožeo ga je bol kada je shvatio da üe ona uskoro otiüi na Kaitain... Vojvoda nikada nije zamišljao kakav üe život voditi niti da üe toliko zavoljeti Jessicu. U poþetku se þak protivio tome da ona ostane. Bene Gesserit red ga je natjerao da je zadrži u Zamku Caladan. Bijesan zbog njihovih oþiglednih makinacija, zakleo se da je neüe uzeti za ljubavnicu... ali je na kraju ipak zaigrao onako kako je Sestrinstvo sviralo. Potkupili su ga obavještenjem o lopovlucima Harkonnena, o novoj vrsti borbenog broda... Leto se naglo uspravio na stolici i mršavo lice mu se ozarilo. “Stanite!” Svi su šutili dok je on pribirao misli; jedini zvuk u sobi bilo je pucketanje vatre. “Thufire, bio si prisutan kada se Bene Gesserit nagodio sa mnom da zadržim Jessicu.” Zbunjeni Hawat je pokušao slijediti vojvodin tok misli. Mentat ubrzo izvije obrve. “U zamjenu za obavijesti o nevidljivom brodu. Letjelici s novom tehnologijom koja joj je omoguüavala biti nevidljiva þak i za skenere.” Leto lupi šakom po stolu i nagne se naprijed. “Prototip harkonenskog broda koji se srušio na Wallach IX. Taj brod je kod Sestara. Zar ne bi bilo lijepo kada bismo ih uvjerili da nam predaju tu tehnologiju...?” Duncan skoþi na noge. “S brodovima koje nitko ne može otkriti, možemo ubaciti þitavu vojsku u Ix prije nego što Sarÿaukari ustanu u obranu Tleilaxa.” Polako ustajuþi s odluþnim izrazom na licu, Leto reþe: “Duguju mi, tako mi pakla! Thufire, pošalji poruku u Školu Majki i zatraži da Bene Gesserit suraÿuje. Više od bilo koje druge Kuüe, mi imamo prava na te obavijesti, jer je dotiþna tehnologija upotrijebljena protiv nas. Pogledao je Rhombura poput grabljivice. “A onda üemo, prijatelju moj, uþiniti sve kako bismo oslobodili Ix.”
23. Što manje znamo, to je objašnjenje duže. — Azhar knjiga Bene Gesserita (odmetniþki primjerak) * * * Buduüi je posjedovala kolektivno sjeüanje koje se protezalo do tamnih sjena povijesti, ostarjeloj Vrhovnoj Majci Harishki nije bio potreban savjet Sestara. Meÿutim, uspomene iz daleke prošlosti nisu se uvijek mogle primijeniti na buduünost ili na trenutnu tapiseriju carske politike. Harishka je stajala u privatnoj sobi za sastanke. Njene najodanije savjetnice, krajnje oštroumne i svjesne posljedica, kretale su se po prostoriji šušteþi odorama kao gavranovi krilima. Neoþekivani zahtjev vojvode Leta natjerao ih je da održe ovaj iznenadni i nedobrodošli sastanak. Akilotkinje su donijele raznovrsne sokove, þaj i kavu sa zaþinom. Sestre su razmišljale pijuckajuüi, ali je u sobi i dalje vladala neobiþna tišina, nije se vodio nikakav razgovor. O ovom zahtjevu trebalo je ozbiljno razmisliti. Harishka je odlebdjela do grube kamene klupe i sjela. Bila je hladna i tvrda, i nije baš predstavljala prijestolje kakav bi poželio neki moüni vladar, ali Bene Gesserit je znao podnositi neudobnost. Um joj je bio oštar, sjeüanja živa. To je bilo sve što se tražilo od jedne Vrhovne Majke. Naimenovane Sestre su posjedale zašuštavši suknjama. Kada su sive sunþeve zrake prodrle kroz prizmatiþne svjetlarnike, njihove oþi nalik na kristale okrenuše se prema Harishki. Kucnuo je trenutak da im se Vrhovna Majka obrati. “Dopustile smo sebi da godinama zanemarujemo ovaj problem, a sada smo primorane birati.” To se odnosilo na valjak s porukom koja je nedavno stigla s Caladana. “Kao prvo, nismo trebale reüi Letu za postojanje ne-broda”, primijeti stroga ýasna Majka Lanali, koja je u Školi Majki bila zadužena za karte i geografske arhive. “Bilo je neophodno”, odgovori Harishka. “Ne bi primio Jessicu da mu nismo bacili dobar mamac. Svaka mu þast, vojvoda do sada nije zloupotrijebio tu informaciju.” “Upravo je to uþinio”, doda ýasna Majka Thora, koja se brinula o voünjacima i bila struþnjak za kriptografiju. Na poþetku svoje karijere, razvila je tehniku umetanja poruka u lišüe biljaka. Harishka se nije slagala s njom. “Vojvoda je mogao iskoristiti tu informaciju na mnogo naþina, umjesto svega toga odluþio je da ide privatnim kanalima i saþuva našu tajnu. Do sada nije izdao naše povjerenje i, samo da vas podsjetim, Jessica nosi njegovo dijete, a to je upravo ono þemu smo se nadale.” “Zašto joj je toliko trebalo da zatrudni?” upita jedna od njih. “Trebala je to uþiniti puno prije.” Harishka nije srela njen pogled. “Nije važno. Pobrinimo se za novonastali problem.” “Slažem se”, poþe ýasna Majka Cienna, þije je srcoliko lice i dalje posjedovalo onu nevinu ljepotu kojom je prevarila mnoge muškarce u mlaÿim godinama. “Ako ikome treba podariti moü da gradi nevidljive ratne brodove, onda je to vojvoda Atreid. Isto kao njegov otac i djed prije njega, on je þovjek besprijekornih preporuka, þastan þovjek.
Lanali nije mogla povjerovati što to þuje. “Da li ste zaboravile što je uþinio na Beakkalu? Zbrisao je þitav ratni memorijal?” “Svoj ratni memorijal”, usprotivi se Cienna. “A bio je i izazvan.” ³ýak i da je vojvoda Leto þovjek od povjerenja, što je s buduüim vojvodama Atreida?” upita Lanali, birajuüi rijeþi. “Tu se javlja znaþajan nepoznati faktor, a nepoznanice su opasne.” “Ali postoje i znaþajni poznati faktori”, doda Cienna. “Previše brineš.” Umiješala se i najmlaÿa þlanica grupe, vitka Sestra Cristane. “Ova odluka nema nikakve veze s moralom Atreida. Takvo jedno oružje, þak ako je upotrijebljeno i za pasivnu obranu, izmijenilo bi naþin ratovanja u Carstvu. Tehnologija nevidljivosti nudi ogromne taktiþke prednosti svakoj Kuüi u þijem je vlasništvu. Bez obzira na to da li si mu naklonjena ili ne, Cienna, Leto Atreid je samo pijun u našem master planu, isto kao što je to bio i barun Harkonnen.” “Kao prvo, Harkonneni su razvili to užasno oružje”, reþe Thora, nakon što je popila kavu sa zaþinom i ustala ponovo napuniti šalicu. “Sreüom, izgubili su tajnu — i nisu je mogli vratiti.” Harishka je u posljednje vrijeme primijetila da þuvarica voünjaka unosi sve veüe koliþine melangea. Benegesseritkinje su bile u stanju kontrolirati tjelesnu kemiju, ali nije im bilo dopušteno da produžuju vlastiti život nakon izvjesnih granica. Ako bi se razmetale svojom dugovjeþnošüu, to bi moglo naškoditi mišljenju koje su narodne mase imale o Sestrinstvu. Harishka je odluþila da zakljuþi ovu fazu razgovora. Dovoljno je þula. “Ne možemo birati. Moramo odbiti Letov zahtjev. Poslat üemo naš odgovor po ýasnoj Majci Mohiam kada poÿe po Jessicu koju treba odvesti na Kaitain.” Podigla je glavu. Um joj je bio tako pun sjeüanja i slobodnih misli da joj je glava pritiskala ramena. Thora uzdahne, prisjetivši se koliko su akilotkinje vremena i truda uložile u rastavljanje i prouþavanje ošteüenog broda. “Zapravo ne znam što bismo mogle reüi vojvodi Letu. Možemo mu dati olupinu, ali þak ni mi ne razumijemo princip rada generatora polja.” Odmjerila je sve prisutne i otpila još malo kave. Ponovo je progovorila tamnokosa Sestra Cristane. “Bilo bi pogubno da se jedno takvo oružje pusti u Carstvo. Ali koliko bi moglo biti zapravo opasno kada ni mi ne shvaüamo princip rada? Moramo otkriti što više i ne smijemo dopustiti da za tu tajnu sazna netko izvan Sestrinstva.” Uvježbana je bila za komandosa i stupala je na scenu kada suptilniji pristupi ne bi donijeli željene rezultate. Cristane je bila mlada i nije posjedovala strpljenje jedne ýasne Majke, premda je Harishka povremeno smatrala dotiþnu naglost korisnom. “To je apsolutno toþno.” Vrhovna Majka se promeškolji na tvrdoj klupi. “Izvjesne oznake na olupini ukazuju na to da je umiješan netko po imenu ‘Chobyn’. Saznali smo da je pronalazaþ pod tim imenom pobjegao s Richesa na Giedi Jedan otprilike u isto vrijeme kada je razvijen sustav nevidljivosti.” Thora je popila i treüu šalicu kave sa zaþinom, ne obaziruüi se na Harishkino neodobravajuüe mrštenje. “Zacijelo su se Harkonneni otarasili tog þovjeka, inaþe im ne bi bilo teško napraviti generator nevidljivosti.” Harishka prekriži svoje paukovske ruke u krilu. “Naravno, prvo üemo se raspitati na Richesu.”
24. Praznovjerje i pustinjske potrebe prožimaju život Slobodnjaka, u kome su religija i zakon isprepleteni. — Naþin života na Arrakisu, carska filmska knjiga za djecu. * * * Na dan koji üe odrediti buduünost njegovog naroda, Liet-Kynes se probudio razmišljajuüi o prošlosti. Sjedio je na rubu kreveta koji je dijelio s Faruolom, na podstavljenom madracu prostrtom po kamenom podu male, ali udobne sobe u sieþu Crveni zid. Velika skupština Slobodnjaka trebala je poþeti toga dana. Na sastanku svih voÿa sieþa trebali su se dogovoriti kako da zajedniþkim snagama uzvrate Harkonnenima. Pustinjski narod je uglavnom živio raštrkano, plemena su bila nezavisna i neuþinkovita. Dopuštali su da se meÿu plemenima isprijeþe suparništva, zavade i sukobi. Liet üe ih morati natjerati da shvate. Njegov otac bi to sigurno postigao jednom jedinom usputnom opaskom. Pardot Kynes, prorok ekolog, nikada nije shvatio koliku moü posjeduje, veü ju je jednostavno prihvaüao kao sredstvo za postizanje svoga cilja — stvaranje Raja na Dini. Njegov sin Liet je, meÿutim, bio mlad i još se nije dokazao. Dok je tako sjedio na madracu, þuo je tiho, gotovo neprimjetno zujanje strojeva koji su obnavljali zrak u sieþu. Faruola je ležala pokraj njega i ravnomjerno disala, oþigledno je bila budna, ali je šutila i razmišljala. Voljela je promatrati muža svojim duboko plavim oþima. “Moje muke ti ne dopuštaju da se odmoriš, ljubavi moja”, obrati joj se on. Faruola mu protrlja ramena. “Tvoje misli su moje misli, najdraži. Moje srce osjeüa tvoju zabrinutost i tvoju strast.” Poljubio joj je ruku. Prošla je prstima preko rijetke brade boje pijeska koju je pustio. “Ne brini. U tebi teþe krv Umma Kynesa. Naslijedio si i njegov san.” “Hoüe li Slobodnjaci to uvidjeti?” “Naš narod možda jest budalast ponekad, ali nije slijep.” Liet-Kynes ju je volio godinama. Faruola je bila Slobodnjak, küi starog Heinara, jedookog naiba sieþa. Znala je koja je njena uloga. Bila je najbolja iscjeliteljica u plemenu, a njen najvažniji posao bio je da izlijeþi Lietovu dušu skrhanu tugom. Znala je kako njenom mužu godi da ga dodiruje i voli. Privukao ju je u zagrljaj i þvrsto držao na još toplom madracu za spavanje, ne prestajuüi se brinuti o izazovu s kojim üe se morati suoþiti na skupštini. Poljupcima je uspjela odagnati njegovu nesigurnost, milovanjem strah i ispunila ga je snagom. “Bit üu s tobom, ljubavi”, reþe Faruola, premda ženama nije bio dopušten pristup u sobu za držanje govora, u kojoj üe se okupiti naibi raštrkanih sieþa da þuju njegove rijeþi. Kada napuste svoje odaje, Liet i njegova žena postat üe ponovo formalni, kulturni stranci. Ali on je razumio što je Faruola mislila. Ona üe zaista biti s njim. Bilo mu je milo što to zna. Preko ulaza je bila spuštena raznobojna tapiserija od zaþinskog vlakna u koju su žene iz sieþa utkale nadahnjujuüi prikaz Plaster bazena, u kome je njegov otac zasadio staklenik za
demonstraciju. Tapiserija je prikazivala tekuüu vodu, kolibre, voüke i cvijeüe raznih boja. Kada je zatvorio oþi, Liet je zamislio ambroziju biljaka i pelud, osjetio je vlažni zrak na obrazima. “Nadam se da üu danas uþiniti nešto, oþe, zbog þega üeš biti ponosan na mene”, promrmljao je sebi u bradu, kao da se moli. Na nesreüu, strop natopljen vodom se srušio na Pardota i nekolicinu njegovih pomoünika. Od tog užasnog dana nije prošla ni godina, ali Lietu se ýinilo da je to bilo jako davno. Morao je zauzeti mjesto tog velikog vizionara. Staro mora uvijek probrati put za novo. Heinar, ostarjeli Naib, mogao bi uskoro prepustiti mjesto predvodnika sieþa Crveni zid nekom drugom, i mnogi Slobodnjaci pretpostavljali su da üe Liet biti taj koji üe postati Naib umjesto njega. Naib je bila slobodnjaþka rijeþ koja je na drevnom jeziku þakobsa znaþila: “Sluga sieþa”. Liet nije imao nikakve osobne ambicije; on je samo želio služiti svom pustinjskom narodu, boriti se protiv Harkonnena i dalje nastojati ovu pustopoljinu pretvoriti u vrt. Liet je bio samo napola Slobodnjak, ali od prvog udahnutog daha, þim mu je srce samostalno zakucalo oslobodivši se majþine maternice, njegova duša pripadala je Slobodnjacima. Kao novoimenovani carski planetolog, nasljednik velikog sanjalice Pardota Kynesa, Liet nije mogao ograniþiti svoj posao samo na jedno pleme. Prije nego što pristignu i posljednje voÿe i poþne velika skupština, Liet je morao obaviti dnevne dužnosti kao planetolog. Iako nije cijenio Shaddama IV ni kao þovjeka ni kao Cara, znanstveni rad je ipak zauzimao važan dio njegovog života. Svaki trenutak života bio je dragocjen kao i sama voda i on ih neüe uzalud trošiti. Sada je veü bio potpuno budan. Ustao je i na brzinu se obukao. Kada je svanulo i zora naranþastom svjetlošüu obasjala predjel, on je veü bio vani u svom novom pustinjskom odijelu. ýak i ovako rano, pijesak i stijenje bili su zagrijani i vragovi vruüine plesali su po tlu. Udaljio se kamenim strminom, svega nekoliko stotina metara od ulaza u sieþ. U jednom udubljenju je provjerio malu biološku stanicu za testiranje, niz senzora i ureÿaja za prikupljanje podataka ugraÿenih u stijenu. Još prije mnogo godina, Pardot Kynes je obnovio tu opremu na koju su svi zaboravili, i þlanovi Lietovog sieþa nastavili su održavati podignute ploþe i kontrolne prekidaþe. Jedan senzor je oþitavao koliþinu vlage u zraku, trag rose koju je pokupio kolektor u obliku jajeta. Brzo se okrenuo kada je zaþuo glasno skviþanje i pomamni lepet krila. Malog pustinjskog miša, koga su zvali muad'dib na jeziku Slobodnjaka, sokol je satjerao u sjajnu posudu solarnog skenera od metalplaza. Mišiü se pokušavao popeti uz glatke stranice posude, ali bi odmah skliznuo natrag kada bi sokol zamahnuo snažnim pandžama ne dopuštajuüi svom plijenu bijeg. Izgleda da je muad’dibu odzvonilo. Liet se nije umiješao. Priroda mora iüi svojim putem. Na svoje iznenaÿenje, vidio je kako se kolektor poþinje pomicati kada je miš skoþio na malu polugu u posudi. Njegovo trþkaranje promijenilo je nagib posude tako da su odbijene zrake izlazeüeg Sunca zaslijepile sokola. Ptica je nasumice zamahnula pandžama i promašila, a pustinjski mišiü je umakao u malu pukotinu u stijeni. Liet je sve ovo promatrao s nevjericom i zadivljeno mrmljajuüi pradavne rijeþi slobodnjaþke himne koju je nauþio od Faruole. Noge su me nosile kroz pustinju ýija je slika podrhtavala poput duha.
Gladan slave, pohlepno tragajuüi za opasnošüu, Lutao sam obzorima al-Kulaba, Prateüi kako vrijeme sravnjuje planine U svojoj potrazi za mnom i želji da me se doþepa. I vidio sam vrapce kako se brzo približavaju, Hrabriji od vuka koji napada. Oni se šire po drvetu moje mladosti. ýuo sam jato u svojim granama I šþepali su me njihovi kljunovi i pandže!” Što je ono rekao njegov prijatelj Warrick dok je bio u agoniji nakon što je ispio Vodu Života? Sokol i miš su isto. Da li je to bila prava vizija ili samo buncanje? Dok je promatrao kako iznervirani sokol odlijeüe, hvatajuüi tople struje koje su ga odnijele u visinu odakle je mogao motriti kretanje u pustinji, Liet-Kynes se pitao da li je onaj mišiü sluþajno pobjegao ili je bio dovoljno vješt da iskoristi prednosti situacije. Slobodnjaci su svugdje vidjeli dobre i loše znakove. Vladalo je opüe mišljenje da pojava muad’diba prije donošenja neke teške odluke ne sluti na dobro. A taj vrlo važan sastanak voÿa sieþa samo što nije poþeo. Meÿutim, Lieta planetologa brinulo je nešto drugo. Taj solarni skener postavio je þovjek, a on se umiješao u lanac pustinjskog života, lanac koji je povezivao grabljivicu i plijen. Toþno da je to bio samo jedan izolirani sluþaj, ali Liet ga je promatrao u mnogo širem kontekstu, onako kako bi to njegov otac uþinio. ýak i najmanja ljudska intervencija, vremenom se uveüa i može dovesti do monumentalnih, potencijalno pogubnih promjena. Liet se uznemiren vratio u sieþ. * * * Voÿe Slobodnjaka uštavljenih lica pristigli su iz skrivenih naselja diljem pustinje. Sieþ Crveni zid bio je savršen za okupljanje. Posjedovao je pozamašnu mrežu prirodnih špilja i prolaza, i mogao je ugostiti posjetitelje koji su sa sobom donijeli vodu, hranu i prostiraþe. Posjetitelji üe ostati više dana — tjedana ako bude potrebno, dok ne postignu dogovor. Liet üe ih zadržati ovdje, makar ih morao silom natjerati da suraÿuju. Ljudi iz pustinje moraju uskladiti svoju borbu, odabrati kratkoroþne i dugoroþne ciljeve. Turok, koji se donekle oporavio, ali je još bio dosta slab, ispriþat üe im kako je barun spreman žrtvovati cjelokupnu posadu za berbu zaþina samo da bi ukrao melange koji neüe prijaviti. Zatim üe Stilgar opisati što su on i njegovi ljudi pronašli u svetim špiljama sieþa Hadith. Pristigli predstavnici prešli su velike udaljenosti na leÿima crva ili su došli pješice; neki su letjeli noüu u ukradenim ornitopterima, koji su brzo zakamuflirani nakon njihova dolaska ili unijeti u špilje. Odjeven u nov džaba ogrtaþ, Liet-Kynes je pozdravio svakog osobno dok su ulazili kroz vrata koja su hermetiþki zatvarala sieþ. Pokraj njega je stajala njegova tamnokosa žena, s njihovom malom küeri i Lietomchihom. Zveckavi vodeni prstenovi pridržavali su joj pramenove svilaste kose. Svjedoþili su o Lietovom bogatstvu i njegovom statusu u plemenu. Faruola je ostala uz njega dokle god je mogla. Napolju je naranþasta plamena kugla poþela zalaziti i rana veþer je polegla po dinama. Žene su poslužile muškarcima obilat zajedniþki obrok u sobi za okupljanje u sieþu, kao i uvijek na poþetku ovakvih skupština. Liet je sjedio za niskim stolom pokraj naiba Heinara. Pred
okupljenim voÿama sieþa, podigao je þašu u ýast osornog starca. Heinar odmahne svojom sijedom glavom i odbije održati govor. “Ne, Liete. Ovo je tvoj trenutak. Moj je prošao.” Šakom bez dva prsta koja je izgubio u davnom dvoboju, þvrsto je stegao zetovljevu nadlakticu. Poslije veþere su grubi muškarci zauzeli svoja mjesta u sobi za okupljanje s visokim kupolastim stropom. Liet je razmišljao o mnogim stvarima. Dobro se pripremio za ovo obraüanje skupštini - ali i dalje nije bio siguran hoüe li oni odluþiti suraÿivati. Hoüe li se oduprijeti Harkonnenima i pokrenuti svoju pustinjsku silu na Dini? Ili üe pobjeüi još dublje u pustinju, gdje üe se svako pleme nastaviti boriti sebe? Najgore od svega bit üe ako Slobodnjaci odluþe da se svaÿaju izmeÿu sebe umjesto sa stvarnim neprijateljem, a to su veü toliko puta u prošlosti uþinili. Liet je skovao plan. Konaþno se popeo na visoki balkon koji je gledao na sobu. Ramallo, stara Sayyadina, stajala je pokraj njega u prašnjavoj crnoj odori. Crne oþi su joj zurile iz duplji na licu. Dolje je stajalo na stotine ljudi, oþvrslih ratnika, voÿa koji su se izdigli u svojim poštovanja vrijednim plemenima. Svi su oni imali zajedniþku viziju zelene Dine, svi su poštovali sjeüanje na Umma Kynesa. Dodatni promatraþi stajali su na klupama i balkonima koji su se protezali u cik-cak uz gole zidove. Kiselkasti miris neopranih pustinjskih ljudi ispunjavao je zrak, zajedno s prodornim mirisom zaþina. Sayyadina Ramallo ispruži šake prošarane staraþkim pjegama ispred lica okrenuvši dlanove nagore. Spremala se da ih blagoslovi. Zavladala je tišina i svi su pognuli glave. Na susjednom balkonu, djeþak Slobodnjak odjeven u bijelu odoru otpjevao je tradicionalnu tužbalicu otežuüim sopranom, opisujuüi na drevnom þakobsa jeziku muþna putovanja njihovih Zensunni predaka koji su došli ovamo poslije bijega s Poritrina prije mnogo, mnogo vremena. Kada je djeþak završio, Ramallo se povukla u sjenu, ostavivši Lieta samog na visokom balkonu. Sve oþi bile su uprte u njega. Ovo je bio njegov trenutak. Savršena akustika prostorije pronosila je Lietov glas. “Braüo moja, ovo je vrijeme velikih iskušenja za nas. Na dalekom Kaitainu obavijestio sam Cara iz obitelji Corrino o zlodjelima koja þine Harkonneni, ovdje na Dini. Rekao sam mu da uništavaju pustinju, da harkonenske þete športa radi love Shai-Huluda.” Sobom se razliježe Šapat, ali ovim ih je samo podsjetio na ono što su svi oni znali. “Kao Carski planetolog, zatražio sam da nam pošalju botaniþare, kemiþare i ekologe. Molio sam da nam daju najosnovniju opremu. Zatražio sam da se poþne s provoÿenjem sveobuhvatnog plana kako bi se naš svijet saþuvao. Izriþito sam tražio od Cara da natjera Harkonnene da prestanu sa zloþinima i besmislenim uništavanjem.” Zastao je, pustivši da napetost raste. “Meÿutim, bez oklijevanja sam bio otpušten. Caru Shaddamu IV nije bilo stalo do toga da me sasluša!” Od glasnog izražavanja nezadovoljstva gomile, kamenje pod Lietovim nogama je zadrhtalo. Buduüi su bili krajnje nezavisni, Slobodnjaci nisu sebe smatrali pravim carskim podanicima. Na Harkonnene su gledali kao na nametljivce koji su tu samo privremeno boravili i koje üe u buduünosti smijeniti neka druga vladajuüa Kuüa. Jednog dana üe ovdje vladati Slobodnjaci. Njihove legende su to najavile. “Na ovom velikom sastanku izabranih moramo porazgovarati o drugim moguünostima, kao slobodni ljudi. Moramo sami nešto poduzeti kako bismo zaštitili naš naþin života, bez obzira na Carstvo i njegovu glupavu politiku.” Dok je govorio, tragajuüi za zajedniþkim tlom i sa strašüu u srcu, osjeüao je Faruolu negdje u hladnim obližnjim sjenama. ýula je svaku rijeþ i bodrila ga.
25. Olupine ljudskih pokušaja da nadziru svemir rasute su po prljavim plažama povijesti. — Kazališni grafit u gradu Ichan, Jongleur * * * Svijetli i previše iskiüeni salon Wayku mas-tranzitnog broda podsjetio ga je na nadrealni dekor za jednu dramu s previše blistavim kulisama i prejakim bojama. Tyros Reffa sjedio je sam kao anonimni putnik u prostoriji za srednju klasu, svjestan da njegov život nikada više neüe biti isti. Izlizani namještaj, uoþljivi natpisi i žestoka osvježavajuüa piüa pružala su mu neku þudnu utjehu, stvarajuüi nejasne vrtloge i bijelu buku. Uputio se što dalje od Kuüe Taligari i Zanovara, što dalje od svoje prošlosti. Nikom nije zapelo za oko Reffino ime, nikoga nije bila briga kuda se uputio. ýak je i ubojica Shaddam Corrino sigurno vjerovao da je njegov polubrat kopile spaljen na Zanovaru, jer je krajnje preciznim hicima gaÿao njegovo imanje koje su prethodno opsjedale uhode. Zašto me nije mogao ostaviti na miru ? Reffa je pokušao blokirati buku koju su stvarali uvijek prisutni prodavaþi, uporni i ponekad sarkastiþni ljudi s tamnim naoþalima koji su prodavali sve, od slatkiša sa zaþinom do peþenog sliga s curryjem. Mogao je þuti bubnjanje, atonalnu glazbu koja je prodirala iz slušalica koje su im bile priþvršüene za glavu. Uopüe se nije obazirao na njih, a kako ih je nekoliko sati odbijao, Wayku prodavaþi su ga konaþno ostavili na miru. Reffine šake su bile osjetljive i izgrebane. Ribao ih je stalno najgrubljim sapunima, ali je i dalje osjeüao miris dima koji se zadržao na njima, kao i þDÿu pod noktima. Nije se smio vratiti kuüi... Crvenih oþiju i uplakan, preletio je u privatnom skimeru preko spaljenog ostatka svog imanja. Probio se kroz zabranjenu zonu oporavka podmitivši službenike i provukavši se pokraj iscrpljenih stražara. Ništa nije ostalo od njegovog prelijepog, odliþno održavanog imanja. Baš ništa. Zatekao je samo nekoliko ostataka kamenih stupova, jedva prepoznatljive dijelove uništene fontane, ali nigdje nije vidio ni najmanji trag svoje kuüe ili prelijepih vrtova paprati. Odani Charence je bio pretvoren u prah, ostavivši za sobom samo sablasnu mrlju na tlu. Reffa se bio spustio i kroþio na smrdljivo tlo; obavila ga je sablasna tišina. Spaljeno kamenje i crno staklo mrvili su se pod njegovim nogama. Sagnuo se da zahvati malo praha prstima kao da se nadao da üe pronaüi nekakvu skrivenu poruku u pepelu. Zagrebao je dublje, ali nije pronašao nijednu živu vlat trave, þak ni najmanjeg kukca. Svuda oko njega svijet je bio bolno tih; oduzeti su mu bili i povjetarac i pjesma ptica. Nikad u svom životu Tyros Reffa nikoga nije gnjavio, bio je zadovoljan vlastitim ciljevima, živio je uspješnim životom. Pa ipak ga je njegov polubrat pokušao ubiti kako bi uklonio moguüu prijetnju za prijestolje. ýetrnaest milijuna ljudi bilo je pogubljeno u tom napadu na jednoga þovjeka. Izgledalo je nemoguüe da tako nešto uþini þak i jedno þudovište kakvo je on bio, ali je Reffa ipak znao da je to istina. Zlatno Lavlje Prijestolje bilo je umrljano krvlju nepravde i podsjeüalo je Reffu na velike tragedije-monologe koje je nekada izvodio na Jongleuru. Carska Palaþa je odjekivala kricima Zanovara.
Stojeüi na svojoj uništenoj zemlji dok je po njemu padala þDÿa, Reffa je zaurlao Carevo ime, ali se njegov glas raspršio poput udaljene grmljavine... Odluþio je platiti usluge prijevoza na sljedeüem astrobrodu koji je išao s Taligarija na Jongleur na kome je u mladosti proveo mnoge sretne godine. Žudio je da se vrati meÿu studente glume, kreativne i strastvene izvoÿDþe u þijem društvu je uživao u spokoju. Putovao je neupadljivo i koristio lažne dokumente koje mu je docent odavno nabavio za sluþaj nužde. Dok je razmišljao o svemu što je izgubio, þuo je odlomke razgovora izmeÿu putnika: jedan prodavaþ suskamenja i njegova žena svaÿali su se oko ustrojstva pukotina tog kamenja, ýetvorica buþnih mladiüa prepirali su se glasno o nedavnoj vodenoj trci kojoj su bili nazoþni na Perrinu XIV; jedan trgovac smijao se sa svojim suparnikom poniženju koje je netko po imenu vojvoda Leto Atreid nanio Beakkalu. Reffa je želio da svi oni umuknu kako bi mogao razmisliti o onome što je bilo neizbježno. Iako nikada nije bio agresivan niti nasilan, spaljene ruševine Zanovara su ga izmijenile. Nije imao iskustva u traženju pravde. Prezirao je Shaddama, ali i sebe. I ja sam Corrino. To mi je u krvi. Duboko je uzdahnuo i zavalio se još dublje u sjedište; malo kasnije je ponovo ustao kako bi oprao ruke... Prije tog brutalnog napada, Reffa je prouþavao obiteljsku povijest. Stigao je sve do davnih dana od prije nekoliko stoljeüa kada su Corrini služili kao etiþki model Carstvu, dana prosvijeüene vladavine okrunjenog princa Raphaela Corrina, þija vladavina je opisana u dramatiþnom majstorskom djelu, “Sjena moga oca". Glax Othn je bio zaslužan što je Reffa postao ovakav þovjek. Sada, meÿutim, nije imao izbora, kao ni prošlost ni identitet. “Zakon je osnovni nauk.” Ovaj veliki pojam pravde, prvi put izgovoren vrlo davno, s gorþinom mu je odjekivao u umu. Priþalo se da je bio ispisan iznad vrata koja su vodila u carevu radnu sobu na Kaitainu, ali je sumnjao da ga je Shaddam ikada proþitao. U rukama osobe koja je trenutno sjedila na tom prijestolju, carski zakon se mijenjao kao živi pijesak. Reffa je znao da se u njegovoj obitelji tajanstveno umiralo. Shaddamov stariji brat Fafnir, Elrood IX osobno, þak i Reffina majka Shando, koju su kao životinju ulovili na Beli Tegeuse. Nikada neüe zaboraviti lica Charencea ili docenta, kao ni nevinih žrtava na Zanovaru. Namjeravao se pridružiti svojoj staroj glumaþkoj trupi, pod tutorstvom veliþanstvenog nadzornika Holdena Wonga. Ali ako Car otkrije da je Reffa živ, da li üe i svi Jongleuri biti u opasnosti? Nije smio nikome otkriti svoju tajnu. Jedva primjetna promjena u zujanju Holtzmanovog generatora priopüila je Reffi da je astrobrod izašao iz nabranog svemira. Ubrzo zatim je ženski Wjyku glas objavio da su stigli i podsjetio putnike da kupe suvenire. Reffa je iz pet pregradaka iznad glave izvadio svu svoju preostalu imovinu. Sve. Skupo je platio dodatni prostor, ali nije smio izravno poslati posebne predmete koje je kupio prije odlaska s Taligarija. U pratnji skakutavog vlaka suspenzorskih kovþega, krenuo je prema izlazu. Wayku prodavaþi nisu odustajali da putnicima uvale sitnice, premda bez velikog uspjeha, ni dok su ovi þekali u redu na letjelicu. Kada je Reffa kroþio u terminal svemirske luke na Jongleuru, turobno raspoloženje mu se popravilo. To veliko zdanje bilo je puno veselih i nasmijanih ljudi. Atmosfera je bila osvježavajuüa. Molio se da nije doveo u opasnost ovaj dragocjeni svijet. Vidio je uokolo obitelji i prijatelje koji su pozdravljali putnike, ali ne i Gospodara Holdena Wonga koji mu je obeüao da üe ga doþekati. Reffina stara trupa oþigledno je veþeras imala predstavu, a Wong je uvijek želio sve osobno nadzirati. Živeüi u svom svijetu glume,
gospodar nije mnogo pažnje posveüivao onome što se dogaÿalo oko njega, tako da vjerojatno i nije ni znao da je Zanovar bio napadnut. Izgleda da je bio zaboravio doþekati svoga gosta. Nije važno, Reffa je poznavao grad. Dok za vodene taksije sampane, koji su prevozili putnike do grada Ichana preko široke rijeke prošarane tepihom algi boje lavande, nalazio se odmah pokraj svemirske luke. Dok je brod sjekao sporu rijeþnu struju, Reffa je stajao na palubi, puneüi pluüa osvježavajuüim, vlažnim zrakom. Koliko se samo razlikovao od jetkog dima i þDÿe na Zanovaru... Ispred sebe je kroz rijetku rijeþnu maglu ugledao grad Ichan, tu zbrku zgrada i modernih nadvožnjaka krcatih rikšama i pješacima. Iz kabine ispod þuo je smijeh i glazbu žicanog kvarteta - baliset, rebek, violina i rebaba. Vodeni taksi je usporio i potjerao motor unatrag dok je pristajao. Reffa je krenuo za ostalim putnicima u staro gradsko pristanište, veliku drvenu graÿevinu þija je površina bila prekrivena ribljim krljuštima, razbijenim školjkama i nogama rakova tankim poput slamke. Meÿu tezgama s morskom hranom i prodavaonica sa slatkišima, vesele trupe þiji su þlanovi priþali priþe, suraÿivale su s glazbenicima i maÿioniþarima, otkrivajuüi malo od svog talenta i dijeleüi pozivnice za veþernje predstave. Reffa je odgledao predstavu mimiþara koji je odigrao bradatog boga koji izlazi iz mora. Uhvativši njegov pogled, mimiþar mu priÿe neobiþno kriveüi lice namazano bijelom šminkom. Razvukao je našminkana usta u još širi osmijeh. “Zdravo, Tyrose. Ipak sam te došao doþekati.” Reffa se pribrao i odgovorio: “Holdene Wong, kada mimiþar progovori, da li on to priopüava neku mudrost - ili otkriva koliko je blesav.” “Odliþno reþeno, prijatelju.” Wong je dobio rang Vrhovnog Glumca, najviši meÿu Gospodarima Jongleurima. Jagodiþne kosti su mu bile izboþene, oþi uski prorezi, a brada þupava šuma; imao je preko osamdeset godina, ali se kretao poput mnogo mlaÿeg þovjeka. Nije imao pojma o Reffinom porijeklu niti da je Shaddam iznenada raspisao gnusnu nagradu za njegovu glavu. Stari voÿa trupe zagrli Reffu, ostavivši mu bijele masne tragove na odjeüi. “Hoüeš li doüi na našu veþerašnju predstavu? Vidjeti što si sve propustio tijekom ovih godina?” “Hoüu, i nadam se da za mene ima još mjesta u tvojoj trupi, gospodaru.” Wongove tamno smede oþi zaigraše. “Ah, ponovo üu imati talentiranog glumca! Za komediju? Romansu?” “Ja osobno više volim tragediju i dramu. Srce mi je previše tužno da bih igrao u komediji ili romansi.” “Siguran sam da üemo ti nešto naüi.” Wong potapša Reffu po glavi, ovog puta namjerno ostavivši bijele masne tragove na njegovoj obojanoj crnoj kosi. “Drago mi je što si se vratio meÿu Jongleure, Tyrose.” Reffa se uozbiljio. “ýuo sam da spremate novu produkciju Sjene moga oca." “Tako je! Upravo radim raspored proba za važnu smotru. Još nismo podijelili sve uloge, premda polazimo za Kaitain veü za nekoliko tjedana kako bismo igrali pred Carem osobno!” Mimiþar je oduševljen što mu se sreüa osmjehnula. Reffa ga prodorno pogleda. “Dao bih dušu da zaigram ulogu Raphaela Corrina.” Gospodaru Jongleuru nije promakla vatra koja je gorjela u mlaÿem þovjeku. “Izabran je drugi glumac — premda on nema iskru potrebnu za tu ulogu. Nešto nedostaje u njegovom izvoÿenju. Da, možda bi ti bio bolji.” “Osjeüam da sam... roÿen da igram njega.” Reffa duboko udahnu zrak i prikri osjeüaj nezadovoljstva kao pravi veliki glumac. “Shaddam IV je moje nadahnuüe.”
26. Što da kažem o Jessici? Ako bi joj se ukazala prilika, isprobala bi Glas i na Bogu. — ýasna Majka Gaius Helen Mohiam * * * Teško da je bilo primjereno za jednog uglednog vojvodu i njegovu priležnicu da vode ljubav u prepunom skladištu, ali vremena je bilo malo i Leto je znao da üe mu ona oþajniþki nedostajati. Jessica je trebala krenuti za Kaitain astrobrodom koji je kružio oko Caladana. Sutra ujutro više neüe biti ovdje. Na nekoliko koraka niz hodnik, kuhari su obavljali svoje dužnosti u kuhinji, lupali su loncima, otvarali dagnje, sjeckali trave. Neki od njih je mogao u svakom trenutku doüi po sušene zaþine ili vreüicu soli. Kako su se on i Jessica uvukli u prepuno skladište, noseüi po þašu suhog klareta koji su ponijeli s prethodnog sastanka u vinskom podrumu, Leto je blokirao vrata naslonivši na njih nekoliko sanduka uvoznih konzervi s gorkim bobicama. Takoÿer je uspio donijeti i bocu, koju je spustio na kutiju u kutu. Prije dva tjedna, poslije Rhomburovog vjenþanja, ovi neprimjereni sastanci poþeli su kao þisti hir, na tu ideju su došli zahvaljujuüi njenom skorom odlasku na Kaitain. Na kraju je Leto želio voditi ljubav s njom u svakoj sobi u Zamku. Iako je bila trudna, Jessica je bila dorasla izazovu. Oþigledno je bila oduševljena i sve ju je to zabavljalo. Dostojanstvena mlada žena spusti svoju vinsku þašu na policu, zelene oþi su joj svjetlucale. “Da li se ovdje sastaješ i sa sluškinjama, Leto?” “Jedva imam dovoljno snage za tebe. Zašto bih se dodatno iscrpljivao?” Sklonio je tri prašnjava üupa ukiseljenih limunova s velikog sanduka. “Bit üe mi potrebno da ostanem sam nekoliko mjeseci da bih vratio snagu.” “Tome se mogu samo nadati, ali ovo mora biti naš posljednji sastanak danas”, Jessicin glas je bio nježan, kao da ga je blago korila. “Nisam završila s pakiranjem.” “Zar Careva žena neüe moüi osigurati odjeüu za svoju novu dvorsku damu?” Poljubila ga je u obraz i skinula mu crni atreidski kaput. Pažljivo ga je presavila i odložila tako da se vidio grb sokola. Zatim mu je skinula košulju niz ramena i otkrila mu grudi. “Dopustite mi da pripremim odgovarajuüu postelju, gospo moja.” Otvorio je sanduk i izvadio komad mjehurastog plaza koji se koristio za pakiranje lomljivih predmeta. Raširio ga je po podu. “Nudiš mi sav komfor koji mi je potreban.” Nakon što su sklonili vinske þaše van dosega, pokazala je da mu i u malom skladištu, s mjehurastim plazom umjesto postelje, može pružiti veliko zadovoljstvo... Dok ga je kasnije držala u zagrljaju, Leto reþe: “Stvari bi bile drukþije da nisam vojvoda. Ponekad poželim da ti i ja jednostavno...” Zašutio je. Zagledavši mu se u sive oþi, Jessica je u njima nazrela neizmjernu ljubav, premda joj nikada nije rekao koliko je voli. Bila je svjesna te pukotine u oklopu ovog ponosnog, þesto dalekog þovjeka. Pružila mu je njegovu þašu klareta, i otpila malo iz svoje. “Ja ne tražim ništa od tebe.” Sjetila se zlovolje koja je izjedala njegovu prvu priležnicu Kaileu. Leto se poþeo nespretno oblaþiti. “Toliko toga ti želim reüi, Jessica. Ja... žao mi je što sam
ti stavio nož pod grlo kada si stigla. Samo sam htio pokazati Sestrinstvu da ne može manipulirati sa mnom. Nikada ga ne bih upotrijebio protiv tebe.” “Znam ja to.” Poljubila ga je u usta. ýak i dok joj je oštrica bila prislonjena uz vrat, prije toliko godina, ni u jednom trenutku nije osjetila da joj prijeti stvarna opasnost od Leta Atreida. “Tvoja isprika mi vrijedi mnogo više od bilo kakve sitnice ili nakita koji si mi mogao pokloniti.” Leto provuþe prste kroz njenu dugaþku kosu boje bronce. Dok je prouþavao njen savršeni mali nos, bujna usta i elegantni stas, teško mu je bilo povjerovati da u sebi nema plemiüke krvi. Uzdahnuo je, jer je znao da se nikada neüe moüi oženiti ovom ženom. Njegov otac mu je jasno stavio do znanja. “Nikada se ne ženi iz ljubavi, momþe. Prvo misli na svoju Kuüu i njeno mjesto u Carstvu. Misli na svoj narod. Oni üe se uzdiüi ili pasti zajedno s tobom.” Ali Jessica je nosila njegovo dijete, a on je obeüao sam sebi da üe njihovo dijete nositi ime Atreida i naslijediti ga, bez obzira na dinastiþke obzire. Nadao se da üe biti sin. Kao da mu je þitala misli, Jessica mu spusti prst na usta. Shvaüala je da Leto još nije bio spreman na takvo vezivanje uslijed bola i briga koji su ga opsjedali. Ali ohrabrilo ju je to što je vidjela da se bori protiv svojih osjeüaja - isto kao i ona. Na um joj padne aksiom Bene Gesserita: “Strast zamagljuje razum!” Mrzila je ograniþenja takvih upozorenja. Njena uþiteljica Molliam, vjerna i stroga, odgojila ju je držeüi se uputa Sestrinstva. Ponekad joj je nanosila bol i znala joj je oþitati lekciju. Unatoþ svemu tome, Jessica je i dalje osjeüala naklonost prema toj starici, kao i poštovanje zbog onoga što je uspjela stvoriti od nje. Jessica nipošto nije željela razoþarati Mohiam... ali morala je biti iskrena i prema sebi. Neke stvari je uþinila za svoju ljubav, za Leta. Pomilovao ju je po mekoj koži trbuha, koji je i dalje bio ravan i nije pokazivao zaobljenost karakteristiþnu za trudnoüu. Osmjehnuo se, spustivši sve štitove, dopustivši sebi da je jednostavno voli. Jasno je pokazao þemu se nada. “Prije nego što odeš, Jessica, reci mi... je li sin?" Poigravala se njegovom tamnom kosom, ali je okrenula lice od njega; željela je biti blizu njega, ali se plašila da bi mogla previše otkriti. “Nisam dopustila lijeþniku da obavi bilo kakve testove, moj vojvodo. Sestrinstvo negleda blagonaklono na takva upletanja.” Leto ju je promatrao svojim prodornim sivim oþima i blago ju je prekorio. “Ti si Benegesseritkinja. Dopustila si sebi da ostaneš u drugom stanju poslije Victorove smrti i ne postoje rijeþi kojima bih ti mogao reüi koliko sam ti zahvalan zbog toga.” Izraz lica mu se smekšao od oþigledne ljubavi koju je osjeüao prema njoj; taj osjeüaj je rijetko pokazivao pred drugima. Oklijevajuüi je zakoraþila prema njemu. Osjetila je potrebu da je Leto uzme u naruþje, ali on je želio dobiti odgovor. “Znaþi, sin jer ti to znaš, je li tako?” Osjetila je slabost u nogama, i sjela na sanduk. Trgnula se vidjevši njegov smrknuti pogled, ali nije ga htjela slagati. “Ja... ne mogu ti reüi, moj vojvodo.” Bio je zateþen, dobro raspoloženje ga je napustilo. “Ne možeš mi reüi, jer ne znaš odgovor — ili mi neüeš reüi iz nekog svog tajnog razloga?” Kako nije htjela sebi dopustiti da se uzbudi, Jessica se zagledala u njega svojim jasnim zelenim oþima. “Ne mogu ti reüi, moj vojvodo i zato te molim nemoj pitati.” Pronašla je otvorenu bocu vina i ulila mu još jednu þašu, ali ju je on odbio. Leto se ukoþio i okrenuo od nje. “Nešto sam razmišljao. Bude li sin, odluþio sam mu dati ime Paul, po svome ocu.” Jessica je otpila malo vina. Iako bi joj bilo neugodno, priželjkivala je da neki od slugu upadne u ostavu i prekine ih. Zašto sada mora potezati te stvari? “To je tvoja odluka, moj vojvodo. Ja nisam upoznala Paulusa Atreida i o njemu znam samo ono što si mi ti ispriþao.” “Moj otac je bio veliki ýovjek. Narod Caladana ga je volio.”
“Ne sumnjam u to.” Skrenula je pogled i poþela prikupljati odjeüu i oblaþiti se. “Ali ne slažem se s mnogim stvarima kojima te je otac nauþio. Ako mene pitaš... više bih voljela neko drugo ime.” Leto podiže uvis svoj orlovski nos, ponos i bol nisu mu dopuštali da joj uþini ustupak. Nikad se nije obazirao na svoje želje, veü je usavršio podizanje zidova oko svog srca. “Zaboravljaš svoje mjesto.” Spustila je vinsku þašu tako da je zazveþala i gotovo da je polupala osjetljivi kristal. Sanduk nije bio ravan tako da se vino prosulo iz nje. Jessica se naglo okrenula prema vratima ostave i iznenadila ga. “Kada bi samo znao što sam uþinila tebi za ljubav.” Izašla je, poravnavajuüi odjeüu. Leto ju je jako volio, premda je nije uvijek razumio. Pratio ju je hodnicima Zamka, ne obaziruüi se na znatiželjne poglede slugu, žudeüi da ga prihvati. Tihim koracima je brzala kroz bazene svjetlosti koje su bacale sjajne kugle i na kraju ušla u svoju privatnu sobu. Znala je da ju je slijedio i bila je svjesna da üe vjerojatno pobjesniti, jer ga je natjerala da trþi za njom. Leto je zastao kod praga njenog apartmana, a ona se, sva drhteüi okrenula kako bi se suoþila s njim. U ovom trenutku nije željela skrivati svoj bijes, željela ga je osjetiti i izbaciti iz sebe. Ali na njegovom licu je vidjela ožiljke koje je patnja tamo ostavila — nije u pitanju bila samo tuga zbog tragiþnih smrti Victora i Kaileje, veü i zbog ubijenog oca. Nije imala pravo nanositi mu još veüu bol... niti ga je, kao Benegesseritkinja, imala pravo voljeti. Osjetila je kako je bijes napušta. Leto je volio starog vojvodu. Paulus Atreid ga je nauþio da su politika i brak povezani, utuvio mu je u glavu stroga pravila koja nisu odobravala ljubav izmeÿu muškarca i žene. Odanost njegove prve priležnice pretvorila se u ubojstvo i izdaju, zato što se on slijepo držao oþevih savjeta. Ali Leto je takoÿer gledao kako mu salusanski bik poludio od droge ubija oca i bio je primoran postati vojvoda Leto kao vrlo mlad þovjek. Što je bilo loše u tome što je želio svome sinu da da oþevo ime? Ona üe sutra otiüi na Kaitain i možda ga mjesecima neüe vidjeti. Kako je bila Sestra Bene Gesserita, možda joj neüe dopustiti da se vrati na Caladan. To se lako može dogoditi kada otkriju spol djeteta koje je nosila. Ne želim da se rastanemo u svaÿi. Prije nego što je vojvoda stigao bilo što reüi, ona progovori: “Da, Leto. Ako dijete bude muško, zvat üe se Paul. Ne moramo više raspravljati oko toga.” * * * Rano sljedeüeg jutra, u vrijeme kada su ribarski þamci napuštali dokove Cala grada i kretali prema udaljenim nasadima kelpa, Jessica je þekala trenutak polaska. Malo niže niz hodnik, þula je ljutite rijeþi koje su dopirale iz vojvodine privatne radne sobe. Vrata su bila odškrinuta. Gaius Helen Mohiam sjedila je na stolici s visokim naslonom blizu samih vrata. Prepoznala je njen glas zahvaljujuüi mnogim godinama tijekom kojih joj je bila tutor u Školi Majki. “Sestrinstvo je donijelo jedinu moguüu odluku, vojvodo Atreidu”, rekla je Mohiam. “Ne razumijemo taj brod niti princip na kome radi i nemamo ni najmanju namjeru da bilo koju plemiüku obitelj uputimo u njegove tajne — pa þak ni Kuüu Atreida. Uz sve dužno poštovanje, gospodine, vaš zahtjev je odbijen.” Jessica priÿe malo bliže. S njima u sobi je bilo još ljudi. Prepoznala je glasove Thufira
Hawata, Duncana Idaha i Gurneya Hallecka. Gurney Halleck zagrmi. “Što sprjeþava Harkonnene da ga ponovo upotrijebe protiv nas?” “Ne mogu napraviti novo oružje, što znaþi da im pronalazaþ nije na raspolaganju — vjerojatno je mrtav.” “Bene Gesserit nam je na to skrenuo pažnju, ýasna Majko”, zaurla Leto. “Vi ste mi osobno rekli da Harkonneni kuju zavjeru protiv mene. Godinama sam zanemarivao svoj ponos i nisam tu informaciju iskoristio da sperem ljagu sa svog imena - ali sada imam važniji cilj. Zar sumnjate u moju sposobnost da to oružje razumno upotrijebim?” “Bene Gesserit ne dovodi u pitanje vaše dobro ime. Ipak smo zakljuþili da je takva tehnologija preopasna da bi je posjedovao bilo koji þovjek ili bilo koja Kuüa.” ýula je lomljavu u radnoj sobi i Leta kako glasno i ljutito izgovara: “Odluþili ste odvesti i moju gospu. Jedno za drugim. Zahtijevam da moj þovjek, ovdje prisutni Gurney Halleck, poÿe s Jessicom kao njen tjelohranitelj. Ne smijem riskirati da joj se nešto dogodi.” Mohiam je zvuþala krajnje racionalno. Da li je upotrijebila Glas? “Car je obeüao siguran prolaz do Kaitaina i zaštitu u Palaþi. Nemate se þega bojati, o vašoj priležnici üe se dobro starati. Ostalo je izvan vaše moüi.” Ustala je kao da želi svima staviti do znanja da je sastanak gotov. “Jessica üe uskoro postati majka moga djeteta”, reþe Leto prijeteüim glasom. “Pobrinite se da bude sigurna — ili üu vas osobno smatrati odgovornom, ýasna Majko.” Jessici je srce poskoþilo kada je þula ove rijeþi. Primijetila je neprimjetni pokret Mohiaminog tijela, zauzela je krajnje neupadljivo borbeni stav. “Sestrinstvo je u stanju zaštiti djevojku bolje negoli neki bivši krijumþar.” Jessica je hrabro zakoraþila u sobu, prekinuvši sve veüu napetost. “ýasna Majko, spremna sam krenuti na Kaitain, ako mi dopustite da se oprostim od vojvode.” Muškarci u sobi su oklijevali, nastupila je neugodna tišina. Mohiam ju je pogledala, jasno joj stavivši do znanja da zna da je Jessica sve vrijeme prisluškivala. “Da, dijete, vrijeme je.” * * * Dok je promatrao sve slabiji sjaj motora letjelice, vojvoda Leto Atreid je stajao u svemirskoj luci s Gurneyjem, Thufirom, Rhomburom i Duncanom... þetvoricom muškaraca koji bi život dali za njega, da je to od njih zatražio. Osjeüao je prazninu i veliku samoüu i razmišljao je o svim onim stvarima koje nije imao hrabrosti reüi Jessici. Propustio je priliku i žalit üe zbog toga dok ponovo ne padnu jedno drugome u zagrljaj.
27. ýovjek se ne može kriti od povijesti... ili od ljudske prirode. — Azhar knjiga Bene Gesserita * * * Pradavni kamenolom imao je oblik duboke zdjele s visokim stjenovitim zidovima od rezanog kamena. U prošlim stoljeüima, iz njega su vaÿeni blokovi šarenog mramora od kojih su izgraÿene nove zgrade Škole Majki. Ozbiljna i profesionalna, Sestra Cristane povela je trojicu richesijanskih izumitelja na dno kamenoloma. Imala je tamnu kratko podšišanu kosu i lice više uglasto nego zaobljeno. Izgleda da nije primjeüivala hladni povjetarac dok je vodila trojicu znanstvenika s drugog svijeta prema suspenzorskoj kapsuli koja se spuštala poput zvuþnog zvona pokraj raznobojnih traka mineralne neþistoüe. Izumitelji su saþinjavali mješovitu skupinu. Jedan je bio buþan i politiþki nastrojen, postigao je uspjeh pišuüi odliþne izvještaje umjesto da obavlja vrhunska istraživanja. Njegova dva suputnika bili su mirniji, više zaokupljeni sami sobom, ali su zato njihove iskre inspiracije dali tehnološke izume koji su Richesima donijeli dosta novca. Sestrinstvo je utrošilo nekoliko tjedana ne bi li im ušlo u trag, smislilo odgovarajuüi izgovor i dovelo ih ovamo. Ova trojica su navodno pozvana da razmotre obnovu energetskog sustava Škole Majki i da uspostave izravne satelitske veze koje se neüe miješati s obrambenim ekranima koji su okruživali Wallach IX. Vlada Richesa jedva je þekala ponuditi svoja umijeüa moünom redu Bene Gesserit. Izgovor je upalio. Harishka je tražila upravo ove izumitelje zbog njihove veze s nestalim Chobynom. Možda su imali pristup njegovim zapisima ili možda znaju nešto važno o onome što je radio. “Jako smo se udaljili od glavnog kompleksa”, primijeti ponizni izumitelj po imenu Haloa Rund. Dok se suspenzorska kapsula spuštala, on je gledao uokolo i uoþio da je kamenolom krajnje izoliran. U njemu je bilo svega nekoliko zgrada i nikakvih znaþajnih strojeva za obradu kamena. “Kakve energetske zahtjeve možete imati ovako daleko od glavnog kompleksa?” Rund je nekada pohaÿao Školu za Mentate, ali je nije uspio završiti. To mu ipak nije smetalo da se diþi svojim analitiþkim umom. On je takoÿer bio neüak grofa Ilbana Richesa i koristio je svoje obiteljske veze da pribavi fondove za ekscentriþne projekte koje nitko drugi ne bi uspio progurati. Njegov ujak se brinuo o svim svojim roÿacima. “Dolje nas þeka Vrhovna Majka”, odgovorila je Cristane, kao da üe time uspjeti raspršiti sve sumnje. “Imamo problem koji biste vi trebali riješiti.” Dok su obilazili okolinu Škole Majki, Rundova dvojica suradnika zaljubili su se u pejzaž, voünjake i zgrade s krovovima od crjepova — rijetki su bili oni koji su dobivali dozvolu za posjet Wallachu IX. Upijali su sve pojedinosti poput turista. Bili su spremni poüi kuda god ih Sestre povedu. Suspenzorska kapsula je stigla do dna kamenoloma, oni izaÿoše i poþeše se osvrtati oko sebe. Puhao je oštar i hladan povjetarac. Stijene su se uzdizale u obliku stupa iznad njih i podsjeüale na zatvoreni stadion.
Olupina neobiþne letjelice ležala je pokrivena elektroceradom, ali se nazirala pod kosim zrakama svjetlosti. Vrhovna Majka Harishka i nekoliko Sestara odjevenih u crne odore stajale su pokraj broda. Izumitelji s Richesa zainteresirano priÿoše. “Što je ovo? Mala izviÿDþka borbena letjelica?” Tališ Balt je bio üelavi knjiški moljac koji je mogao u glavi obaviti þak i složene proraþune. “Mislio sam da Sestrinstvo nema vojnu silu. Što üe vam...” “Ovo nije naše”, odgovori mu Cristane. “Bile smo napadnute, ali smo uspjele uništiti letjelicu. Izgleda da je opremljena novom vrstom obrambenog štitnika koji je þini nevidljivom za ljudsko oko i ureÿaje za praüenje.” “Nemoguüe”, izusti Finto Kinnis, þinovnik u ovoj skupini. Iako je bio tek prosjeþan znanstvenik, nadzirao je krajnje uspješne tehnološke timove. “Ništa nije nemoguüe, direktore”, usprotivi mu se Haloa Rund ozbiljnim glasom. “Prvi korak u otkrivanju jest spoznaja da nešto može biti stvoreno. Ostalo je stvar pojedinosti.” ýasna Majka Cienna dodirne odašiljaþ koji ukloni jedan kraj elektrocerade i otkrije izgrebani i ošteüeni trup male ratne letjelice. “Imamo razloga vjerovati da je ovu tehnologiju razvio Tenu Chobyn s Richesa, osoba koja je vama dobro poznata. Bene Gesserit mora saznati imate li vi neke dodatne informacije o njegovom radu.” Haloa Rund i Tališ Bait krenuše prema olupini, zadivljeni tehno-tajnom koju je krila. Flinto Kinnis je i dalje bio sumnjiþav. “Chobyn je pobjegao iz našeg laboratorija na Koroninoj stazi. Pao je u nemilost i otišao, ponijevši sa sobom privatne informacije. Zašto njega ne pitate?” “Mislimo da je mrtav”, jednostavno mu odgovori Cristane. Kinnis se oþigledno iznenadio. Do malo prije se vidjelo da ga je naljutila Chobynova izdaja, ali sada je bio zbunjen. Haloa Rund se okrene i pogleda ravno u Vrhovnu Majku. “Ovo je, nema sumnje, vrlo opasna tajna. Zašto je nama pokazujete?” Namrštio se, privlaþila ga je moguünost da doÿe do gomile naprednih tehnoloških pojedinosti pregledom olupine, ali je takoÿer osjetio kako mu se koža ježi od neugodnosti. Nije bilo svjedoka, a Sestre su bile nepredvidive. Ali Rund je bio neüak grofa Richesa i svi su znali gdje se nalazi. Bene Gesserit se ne bi usudio nauditi ni njemu ni njegovim suputnicima... bar se nadao da je u pravu. Harishka ga prekine upotrijebivši punu jaþinu Glasa. “Odgovori na naša pitanja.” Znanstvenici zastaše kao da su ošamuüeni. Sljedeüa je progovorila ýasna Majka Lanali, koja se takoÿer poslužila besprijekornim Glasom. Njeno srcoliko lice se namrgodilo poput olujnih oblaka. “Vi ste bili Chobynovi prijatelji. Recite nam što znate o ovom izumu. Kako da ga ponovo napravimo?” Cienna je podigla ostatak elektrocerade i otkrila smrskani trup. Okupljene ýasne Majke timski su ispitivale Richesijance na naþin Bene Gesserita, koristeüi tehniku koja im je omoguüavala da otkriju i najsitnije pojedinosti. Njima nisu mogle promaknuti ni sumnja, ni neistina, ni pretjerivanja. Pod hladnim nebom Wallacha IX, zaštiüene stjenovitim zidovima, Sestre su zasule trojicu bespomoünih muškaraca gomilom pitanja postavivši ih na sve moguüe naþine; bila je to nemilosrdna, brza paljba koja im je trebala omoguüiti da zakljuþe postoji li dovoljno podataka da se rekonstruira Chobynova tajna tehnologija. Morale su to saznati. Iako skupina Richesijanaca nije sumnjala da smrskani brod može postati nevidljiv, o þemu su ih sestre obavijestile, postalo je jasno da je njihov bivši kolega bio lupež koji je sam obavio sav posao, najvjerojatnije pod okriljem Kuüe Harkonnen. Chobyn se nije savjetovao ni s jednim svojim kolegom i nije za sobom ostavio poznate zapise. “U redu”, reþe Harishka. “Tajna je sigurna. Izblijedit üe i umrijeti.” Premda paralizirani, uhvaüeni izumitelji i dalje su pokazivali znakove straha da üe ih
vještice na smrt muþiti na neki nezamisliv naþin. Cristana nije bila daleko od toga da predloži nešto sliþno. Ipak, kada bi sva trojica nestala ili nastradala u “nesretnom” padu letjelice, premijer Ein Calimar i stari grof Ilban Richese bi postavljali previše pitanja. Bene Gesserit nije mogao sebi dopustiti da netko posumnja na njih. Sestre su se na šljunkovitom tlu okupile prijeteüih izraza lica oko Richesijanaca. U tim svojim crnim odorama sliþile su na ptice grabežljivice. Benegesseritkinje progovoriše jedna za drugom nadovezujuüi svaki novi šapat na prethodni odjek. “Zaboravit üete.” “Neüete postavljati pitanja.” “Neüete se sjeüati.” U kontroliranim uvjetima, uvježbane Sestre bile su u stanju izvesti ovu “rezonantnu hipnozu”, umetnu lažna sjeüanja i izmjene senzorske percepcije. Sliþne mjere poduzele su protiv baruna Harkonnena kada je došao u Školu Majki osvetiti se. Cristane je pomogla ostalima, usuglasivši svoje mentalne moüi s moüima ostalih ýasnih Majki. Radeüi zajedno, pažljivo su satkale novu tapiseriju sjeüanja, priþu koju üe Haloa Rund i njegova dvojica kolega navesti u izvještaju svojim pretpostavljenima po povratku. Njih trojica üe se sjeüati samo nezanimljivog sastanka na Wallachu IX, obiþnog razgovora o napola uraÿenim planovima za izvoÿenje poboljšanja u Školi Majki. Od toga na kraju neüe biti ništa. Sestre nisu bile posebno zainteresirane. Svi üe odustati od ideje. Bene Gesserit je saznao sve što je trebalo saznati.
28. U društvima u kojima su vrijedni podaci u najboljem sluþaju nepouzdani, þovjek mora biti oprezan ako manipulira istinom. Izgled postaje stvarnost. Opažanje postaje þinjenica. Iskoristite to kako najbolje znate. — Carica Heradf, ýitanka o kulturnim finesama Carstva * * * 8þitelj lijepog ponašanja sa Chusuka osvrnuo se po þetvrtastoj harkonenskoj Tvrÿavi i teško uzdahnuvši primijetio: “Pretpostavljam da nemamo vremena za neke velike izmjene.” Piter de Vries potjera tog sposobnog, školovanog þovjeka u Dvoranu Zrcala gdje ga je predstavio barunu i Zvijeri Rabbanu. “Mephistis Cru dolazi s akademije Chusuk s odliþnim preporukama, poduþavao je sinove i küeri mnogih plemiükih kuüa.” U pratnji þitave vojske iskrivljenih odraza u zrcalima, Mephistis Cru se kretao kao pravi baletan. Bogato ukovrþana kosa mu je dopirala do ramena i prosipala se preko nabrane odore (vjerojatno je to bio posljednji modni krik na nekom udaljenom svijetu). Nosio je hlaþe napravljene od nekog svjetlucavog materijala protkanog tankim cvjetnim uzorkom. Cruova koža bila je lagano napudrana i previše naparfumirana þak i za barunov ukus. Taj pretjerano pristojan þovjek se graciozno naklonio i zastao u podnožju barunove ogromne stolice. “Zahvaljujem se na povjerenju, gospodine.” Glas mu je podsjeüao na vlažnu svilu. Cru je imao pune usne i oþi koje su se osmjehivale. Kao da je zamišljao da bi Carstvo moglo biti sjajno i svjetlucavo mjesto, samo kada bi se svi doliþno ponašali. “Proþitao sam sve postojeüe komentare o vama i slažem se da svakako morate promijeniti sliku o sebi.” Barun, koji je sjedio na stolici sa šapama grifina veü je bio zažalio što je poslušao Mentatov savjet. Rabban je stajao sa strane i sijevao oþima. Dvogodišnji Feyd-Rautha napravio je nekoliko gegavih koraka i okliznuo se na uglaþanom mramornom podu. Tresnuo je na stražnicu i poþeo plakati. Cru je duboko uvukao zrak. “Mislim da sam dorastao zadatku da vas predstavim kao osobu koju üe svi voljeti i poštivati.” “I bolje za tebe”, primijeti Rabban. “Veü smo poslali pozivnice za banket.” 8þitelja lijepog ponašanja obuzme panika. “Koliko imamo vremena? Trebali ste se sa mnom prethodno posavjetovati.” “Nisam obvezan da se savjetujem s vama ni oko þega.” Barunov glas bio je tvrd poput arakiške stijene. Umjesto da se uplaši bijesa tog opasnog þovjeka, Cru je odgovorio: “Vidite! Oštar glas, bijesan izraz lica.” Upro je u njega dugaþak, bljedunjavi prst. “Takve stvari djeluju svakako odbojno onima koji su vam ravni po rangu.” “Ti nisi jedan od njemu ravnih”, zareža Rabban. 8þitelj lijepog ponašanja je nastavio kao da nije þuo ovu primjedbu. “Puno, puno je bolje iskreno se ispriþati. Na primjer: ‘Vrlo mi je žao što mi nije palo na pamet sagledati problem s vašeg stanovišta. Meÿutim, donio sam odluku za koju sam smatrao da je najbolja. Možda bismo
mogli suraÿivati i pronaüi rješenje koje üe biti na obostranu korist.’” Cru ispruži teatralno svoje meke ruke, kao da oþekuje aplauz. “Uviÿate li koliko je to bolje?” Harkonenški plemiþi se uopüe nisu slagali s njim i upravo su mu namjeravali to i reüi, kada se Mentat umiješao. “Barune moj, pristali ste na ovaj pokus. Ako on ne uspije, možete se vratiti svom starom naþinu ponašanja.” Kad je primijetio da je debeljko nevoljno kimnuo, Mephistis Cru poþe hodati gore dolje, praveüi planove. “Opustite se, opustite. Siguran sam da üemo imati dovoljno vremena. Uþinit üemo što možemo. Nitko od nas nije savršen.” Podigao je pogled prema patrijarhu Harkonnena i ponovo se osmjehnuo. “Da vidimo što možemo promijeniti, þak i pod ovim izazovnim okolnostima.” * * * Barun je stajao poduprt suspenzorskim opasaüem u solariju u kuli gdje je Mephistis Cru otpoþeo svoje prvo predavanje. Nejasna poslijepodnevna svjetlost prodirala je kroz masne prozore, osvjetljavajuüi pod nekadašnje sobe za vježbanje, iz vremena kada je barun bio vitak i zdrav. 8þitelj lijepog ponašanja je obilazio oko njega, dodirujuüi barunove rukave, bockajuüi prstom crno-grimizne pruge tkanine. “Opustite se, molim vas.” Namrštio se na krupnu, meku tjelesinu pred sobom. “Odjeüa koja vam prianja uz tijelo nije za vas, gospodaru moj. Predlažem nabranu, široku odjeüu. U sudaþkom ogrtaþu biste izazivali... strahopoštovanje.” De Vries istupi naprijed. “Smjesta üemo zapovjediti krojaþima da kreiraju novu odjeüu.” Zatim je Mephistis Cru prouþio Rabbana koji je bio graÿen poput bureta, njegov kožni prsluk obrubljen krznom, široki opasaþ koji mu je pridržavao inkvine biþ, þizme potkovane željezom. Rabbanova raspuštena kosa bila je zamršena, i bez ikakvog oblika. Cru je bio potpuno obeshrabren, ali je to nekako uspio potisnuti i primorati sebe da se vrati na baruna. “Prvo üemo se koncentrirati na vas.” Sjetivši se neþega, taj uobraženi þovjek zapucketa prstima prema de Vriesu. “Nabavite mi, molim vas, spisak gostiju pozvanih na banket. Namjeravam prouþiti njihovo porijeklo i smisliti odgovarajuüe komplimente koje barun može upotrijebiti kako bi im se umilostivio. “Komplimente?” Rabban je progutao slinu kad ga je barun ošinuo pogledom. Izgleda da je Cru bio majstor u neobaziranju na uvrede. Izvadio je štap sa skalom dugaþak kao njegova podlaktica i poþeo uzimati barunu mjeru. “Opustite se, opustite. I ja sam vrlo uzbuÿen zbog banketa, a sigurno ste i vi. Odabrat üemo najbolja vina...” “Ne sa Caladana”, upade mu u rijeþ Rabban, i barun se složi s njim. Cru stisne usne na trenutak. “Onda druga po kvaliteti. Angažirat üemo najbolju glazbu i jela koja ta gospoda nikada nisu probala. Zabava, moramo odabrati najkorisniju vrstu zabave po vas.” “Veü imamo na programu gladijatorske igre”, primijeti barun. “To je naša tradicija ovdje na Giedi Jedan.” 8þitelj lijepog ponašanja ga je užasnuto pogledao. “Ne dolazi u obzir, barune moj. Inzistiram. Nikakve gladijatorske igre. Prolijevanje krvi üe ostaviti pogrešan dojam. Cilj nam je da se dopadnete Landsraadu.” 8þitelj lijepog ponašanja je nekoliko neugodnih sati koraþao po sobi, razmatrajuüi mnogobrojne pojedinosti koje je morao riješiti. Poduþavao je baruna kako da jede. Pokazao mu je kako se pravilno drži pribor za jelo i obavijestio ga da se pri jelu laktovi ne smiju vidjeti. Cru je štapom za mjerenje svaki put udario baruna po zglobovima kad bi pogriješio.
Kasnije tog popodneva, de Vries je donio u sobu Feyd-Rauthu, koji se uvijao i otimao. Cru je u prvi mah bio oduševljen, što vidi dijete. “Moramo se potruditi da tog djeþaka dobro odgojimo, kao što i dolikuje njegovom statusu. Uglaÿeno ponašanje odražavat üe njegovo plemenito porijeklo.” Barun se namrštio, sjetivši se svog polubrata Abulurda, slabiüa, djeþakovog oca. “Mi ovdje pokušavamo nadoknaditi nedostatke Feydovog porijekla.” Na red je došao barunov hod. Cru je tražio da mu pokaže kako se kreüe. Natjerao je krupnog þovjeka da hoda s jednog na drugi kraj solarija, naprijed natrag, prouþavajuüi svaki pažljiv korak naþinjen uz pomoü suspenzora, predlažuüi mu izmjene. Konaþno se lupnuo dugaþkim prstom po usnama i zamišljeno primijetio: “Nije loše. Na tome možemo poraditi.” Cru se okrenuo prema Rabbanu, ozbiljnog izraza lica kao u kakvog direktora škole. “Ali ti moraš krenuti od najosnovnijih stvari. Moramo te nauþiti da graciozno hodaš.” Zavlaþio je u govoru. “Klizi kroz život, tek neznatno uznemirujuüi zrak oko sebe svakim korakom. Moraš prestati tutnjiti. Strašno je važno da ne ostavljaš dojam klipana.” Rabban samo što nije eksplodirao. Uþitelj lijepog ponašanja ode do malog kovþega što ga je donio sa Chusuka. Izvadio je dvije želatinaste kugle koje je nježno držao na dlanovima kao da su mjehuriüi od sapunice. Jedna kugla je bila crvena, druga tamno zelena. “Stanite mirno, moj gospodaru.” Stavio je kugle na Rabbanova široka ramena, gdje su ostale lebdjeti u nesigurnoj ravnoteži. “To su obiþne smrdljive kugle, igraþke sa Chusuka. Djeca ih koriste za zbijanje neslanih šala, ali su vrlo djelotvorne za poduþavanje. Vrlo lako se slome — i vjerujte mi da ne želite da se slome.” Arogantno frknuvši i napunivši pluüa parfemom koji je lebdio oko njegove odjeüe, Cru reþe: “Dopustite mi da vam pokažem. Jednostavno hodajte po sobi. Sa što više gracioznosti, ali opreznim koracima kako smrdljive kugle ne bi pale.” Barun reþe: “Uþini kako ti þovjek kaže, Rabbane. To je pokus.” Zvijer je krenula preko prostorije svojim uobiþajenim korakom. Nije prešao ni pola puta prije nego što je izgubio crvenu kuglu, koja se skotrljala i rasprsla se udarivši o njegov kožni prsluk. Iznenaÿen ovim, on se trgnuo unatrag i izgubio i zelenu smrdljivu kuglu, koja mu se rasprsla kod nogu. Obje kugle su ispustile smeÿe-žute pare koje su ga okružile svojim smradom. 8þitelj lijepog ponašanja se zakikotao. “Da li je sad jasno što sam htio reüi?” Cru nije stigao ponovo udahnuti, a Rabban je veü navalio na njega i poþeo ga gušiti. Pritisnuo mu je dušnik i nastavio ga stezati, na sliþan naþin kao što je zadavio i vlastitog oca. Izobraženi þovjek za bonton je skviþao i otimao se, ali nije bio dorastao Zvijeri. Barun je dopustio da se ovo nastavi još nekoliko sekundi, ali nije želio da podari uþitelju lijepog ponašanja tako brzu i jednostavnu smrt. De Vries je na kraju uputio dva precizna, ošamuüujuüa udarca bridom dlana, kojima je paralizirao Rabbana dovoljno dugo da skloni þovjeka koji se borio za zrak. Rabbanovo lice je bilo tamno crveno od bijesa, a od smrada koji je širio oko sebe, barun je poþeo kašljati. “Izlazi smjesta van, neüDþe!” Feyd-Rautha se rasplakao. “Povedi i svoga malog brata.” Barun je zavrtio glavom, a obrazi mu se zatresoše. “Ovaj þovjek je u pravu što se tebe tiþe. Pravi si klipan. Zabranjujem ti da se pojaviš na banketu.” Rabban je stezao i otvarao šake u Rþiglednom bijesu, dok barun nije dodao: “Prisluškivat üeš razgovore naših gostiju. Vjerojatno üeš se bolje zabavljati od mene.” Rabban je dopustio sebi da se samozadovoljno osmjehne kada je shvatio da neüe više morati podnositi maltretiranje uþitelja lijepog ponašanja. Zgrabio je dijete, koje je glasno zavijalo zbog smrada koji je obavijao njegovog ogromnog starijeg brata. Mentat je pomogao Mephistisu Cruu da ustane s poda. Bio je sav šaren u licu. Na vitkom
su se vratu veü poþeli javljati crveni tragovi. “Sada... sada üu se pobrinuti za jelovnik, moj gospodaru barune.” Nesigurnim koracima, zapanjen i ošamuüen, zamalo zadavljen uþitelj, posrüXüi izaÿe iz solarija kroz boþna vrata. Barun ošine pogledom Pitera de Vriesa, natjeravši ga na povlaþenje. “Strpljenja, moj barune. Oþigledno je pred nama mnogo posla.”
29. Moþ je najnestabilnije od svih ljudskih dostignuüa. Vjera i moþ se meÿusobno iskljuþuju. — Aksiom Bene Gesserita * * * Hidar Ff.n Audica je noseüi veliku crnu torbu žurno prošao pokraj dvojice sardaukarskih stražara u podzemnom gradu. Carski vojnici su stajali mirno i jedva da su trepnuli dok je Glavni istraživaþ prolazio pokraj njih. Kao da ga uopüe nisu primjeüivali. Nakon što je otkrio kako da znatno poveüa proizvodnju ajidamala, Ajidica je redovito uzimao velike doze ovog sintetiþkog zaþina; sve vrijeme je bio hiper-svjestan i to stanje mu je jako godilo. Intuicija mu je bila izoštrenija nego ikada prije. Droga je nadilazila sva oþekivanja. Ajidamal nije bio samo zamjena za melange; bio je bolji od melangea. Zahvaljujuüi svojoj pojaþanoj svijesti, Ajidica je primijetio siüušnog gmaza kako puzi po grubom stjenovitom zidu. Draco volans, jedan od “leteüih zmajeva” guštera koji je sišao ispod neravne površine poslije osvajanja Tleilaxa. Mutne krljušti su mu zasjale dok je nestajao. Mravi, bube i žohari takoÿer su našli naþina da prodru u podzemno carstvo. Uveo je brojne procedure istrebljivanja kako bi sprijeþio gamad da prodre u antiseptiþke laboratorije, ali sve je bilo uzalud. Ajidica je s puno poleta prošao kroz blijedo naranþastu svjetlost bioskenera i nastavio prema središtu vojne baze sardaukarskih þasnika. Uletio je bez kucanja u glavni ured i skljokao se u malu slolini-psa, držeüi torbu na krilu. Poslije neuobiþajenog protesta, životinja za sjedenje se oblikovala prema tijelu Glavnog istraživaþa. Oþi mu se napola sklopiše kada mu je novi val zadovoljstva izazvan drogom preplavio mozak. Jedan krupni þovjek u sivo-crnoj odori podiže pogled s ruþka koji je jeo za radnim stolom. Zapovjednik Cando Garon - sin Carevog vrhovnog bašara Zum Garona - þesto je jeo sam. Premda još nije bio napunio ni þetrdesetu, Cando je djelovao mnogo starije. Smeÿa mu je kosa veü poþela sijedjeti na sljepooþnicama. Car ga je poslao ovdje prije mnogo godina, tako da mu je koža izblijedjela od dugogodišnjeg boravka u špiljama. Njegov uvaženi otac jako se ponosio sinom kome je bila povjerena ova istaknuta, premda tajna uloga: osiguranje eksperimenata. Zapovjednik je odmjerio Ajidicu i ubacio u usta žlicu pundi riže i mesa. “Tražili ste da me vidite, Glavni istraživaþu? Postoji li neki problem kojim bi se moji ljudi morali pozabaviti?” “Nema problema, zapovjednice. Zapravo sam došao ponuditi nagradu.” ýovjeþuljak se iskoprcao iz stolice-psa kojoj nije bilo drago što se sjedi na njoj i spustio torbu na radni stol. “Vaši ljudi su ovdje obavili izuzetan posao i naš dugogodišnji trud je konaþno urodio plodom.” Ajidica nije bio navikao dijeliti pohvale. “Uputit üu pismenu pohvalu izravno vašem ocu, vrhovnom bašaru. U meÿuvremenu, meÿutim, Car mi je dopustio da vam ponudim malu nagradu.” Kada je izvadio zapeþDüeni paket iz torbe, Garon se zagledao u njega kao da mu svakog trena može eksplodirati u lice. Omirisao ga je i osjetio nepogrešivi miris cimeta. “Melange?” Garon izvadi nekoliko paketiüa. “Ovo je previše za moju osobnu upotrebu.” “Možda biste ga mogli raspodijeliti vašim ljudima? Ako želite, pobrinut üu se da vi i vaši
Sardaukari dobijete koliko vam je potrebno. Sreo je Ajidicin nepokolebljiv pogled. “Da li me vi to želite podmititi, gospodine?” “Ne tražim ništa zauzvrat, zapovjedniþe. Vama je poznato zbog þega smo ovdje. Naš cilj je ostvariti Careve planove.” Ajidica se osmjehne. “Ova tvar potjeþe iz naših laboratorija, ne s Arrakisa. Mi je proizvodimo, pretvaramo tekuüu esenciju u þvrst oblik. Naši axelotl spremnici trenutno rade punom parom. Uskoro üe zaþin slobodno teüi... i bit üe ga za sve koji ga zaslužuju. Ne samo za Ceh ili CHOAM, ili one koji su nezamislivo bogati.” Ajidica i sam dohvati jedan paketiü, otvori ga i lakomo proguta jedan dio. “Evo, kako biste se uvjerili da je tvar þista.” “Ne sumnjam u vaše rijeþi, gospodine.” Zapovjednik Garon otvori jedan od paketiüa i oprezno omiriše slijepljeni prah dobiven iz originalne destilirane tekuüine. Dodirnuo ga je jezikom, a zatim uzeo još malo. Osjetio je kako mu trnci zahvaüaju živce, a blijeda koža mu se zarumenjela. Bilo je oþigledno da želi još, ali se suzdržao. “Poslije iscrpnog ispitivanja, pobrinut üu se da bude ravnomjerno raspodijeljen meÿu mojim ljudima.” Dok je napuštao kompleks za þasnike, zadovoljni Ajidica se pitao bi li mu ovaj mladi zapovjednik Sardaukara mogao biti od kakve koristi u njegovom novom režimu. Predstavljalo bi radikalan potez podariti povjerenje jednom nevjerniku strancu, povindahu. Ajidica je više volio odluþnog vojnika — pod uvjetom da ga može nadzirati. Nadzor. Umjetni zaþin bi mu mogao pomoüi da postigne upravo to. Zadovoljan svojim velikim vizijama, Ajidica ude u kola-kapsulu. Uskoro üe pobjeüi na obeüani svijet na kome üe prikupiti snagu. To üe mu uspjeti samo ako mu poÿe za rukom da dovoljno dugo zadrži Cara i njegovog psa Fenringa na udaljenosti. Na kraju üe se ipak morati suprotstaviti svrgnutom Shaddamu i korumpiranim Tleilaxima koji su iskrivili Veliko Uvjerenje. Za te izazove od najveüe važnosti, Ajidici üe biti potrebni vlastiti sveti vojnici, pokraj vjernih slugu Lice-Igraþa i uhoda. Da, ove legije carskih Sardaukara bi mu mogle biti potrebne... ali prvo ih mora navuüi na drogu.
30. Od svih stvorenja koja osjeüaju, jedino ljudska biüa uvijek teže onome za što znaju da je izvan njihovog dosega. Unatoþ ponovljenim pogreškama oni i dalje pokušavaju. Ova osobina za posljedicu ima velika dostignuüa nekih þlanova vrste, ali zato one koji ne postignu ono što žele, može uvaliti u velike nevolje. — Nalazi Benegesseritske komisije, “Što znaþi biti ljudsko biüe?” * * * Jessica nikada nije vidjela rezidenciju veüu od carske Palaþe, doma veliþine grada u kome je obitavao Car milijun svjetova. Ona üe ovdje ostati mjesecima, pokraj gospe Anirul Corrino, navodno kao njena nova dvorska dama... premda je slutila da je Bene Gesserit imao na umu druge planove. Naraštajima je carska obitelj skupljala materijalna þuda diljem svemira i nabavljala složene planove najveüih zanatlija i graditelja. Rezultat svega toga bilo je postojeüe kraljevstvo iz bajke, jedna jedina dugaþka zgrada sa zabatima, strmim krovovima i tornjiüima ukrašenim dragim kamenjem koji su stremili prema zvijezdama. ýak ni kristalni Zamak na Balutu nije se mogao mjeriti s ovakvom raskoši. Prethodni Car, arogantan u svojoj skeptiþnosti, tvrdio je da ni Bog osobno sigurno nije prebivao u ljepšem zdanju. Jessica je bila sklona složiti se s njim dok je sve to promatrala sa strahopoštovanjem. Bila je u društvu ýasne Majke Mohiam i trudila se kao nikada do tada da obuzda svoje osjeüaje. Odjevene u skromnu odjeüu, ona i Mohiam su ušle u nepreglednu sobu za primanje posjeta þiji su zidovi bili od neprocjenjivo vrijednog suskamenja; boje duge plesale su u njihovim blistavim, mlijeþnim površinama. Bilo je dovoljno da prevuþete lagano prstima preko kamena i da on privremeno promjeni boju. U prostoriju je doklizila jedna visoka žena. Došla je kako bi se srela s njima u pratnji Sardaukara koji su sve vrijeme bili na oprezu. Na sebi je imala elegantnu bijelu haljinu i crnu bisernu ogrlicu i kretala se graciozno poput Benegesseritkinje. Kada se toplo osmjehnula mladoj posjetiteljici, siüušne bore su se pojavile oko njenih velikih oþiju kao u srne. “Ovo se dosta razlikuje od Škole Majki i hladnog i vlažnog Caladana, zar ne?” Dok je govorila, gospa Anirul je pogledom prešla preko ekstravagantne prostorije kao da je dugo nije vidjela. “Još tjedan ili dva i više neüeš željeti otiüi odavde.” Prišla je bliže i ne oklijevajuüi spustila ruku na Jessicin trbuh. “Nema boljeg mjesta na kome bi se mogla roditi tvoja küer.” Anirul je izgleda pokušavala dodirom osjetiti djetetov položaj ili njegov spol. Jessica se trgnula i udaljila od Careve žene. Mohiam ju je þudno pogledala i Jessica je imala osjeüaj da je potpuno gola, kao da joj njena voljena i omrznuta uþiteljica može þitati misli. Jessica je prikrila svoje povlaþenje ishitrenim naklonom. “Sigurna sam da üu uživati u svojoj posjeti i vašoj velikodušnosti, gospo Anirul. Bit üu sretna da obavljam sve dužnosti koje vi smatrate da mi odgovaraju, ali þim se moje dijete rodi moram se vratiti na Caladan. Moj vojvoda me tamo þeka.” Prekorila je samu sebe. Ne smijem pokazati da mi je stalo do njega.
“Svakako”, odgovori Anirul. “Sestrinstvo üe to možda dopustiti, za izvjesno vrijeme.” Kada se Bene Gesserit doþepa dugo oþekivanog djeteta iz veze Harkonnena i Atreida, sigurno neüe više voditi raþuna o poslovima ili željama vojvode Leta Atreida. Anirul je zajedno s Mohiam povela Jessicu zbunjujuüim labirintom soba dok nisu stigle do apartmana na drugom katu koji joj je bio dodijeljen. Jessica je držala bradu visoko podignutu i koraþala dostojanstveno, premda joj je osmijeh blistao na licu dok je prolazila pokraj svih tih þuda. Ako trebam biti samo još jedna dvorska dama, zašto se prema meni ponašaju kao da sam kraljica? Dodijeljene su joj sobe u neposrednoj blizini soba koje su nastanjivale Careva žena i Careva Istinozborka. “Moraš se odmoriti, Jessica”, reþe Anirul, ponovo se zagledavši u njen trbuh. “Vodi raþuna o svojoj küeri. Ona je vrlo važna za Sestrinstvo.” Careva žena se osmjehnula. “Küerke su pravo blago.” Jessici nije bilo ugodno slušati ovakve izjave. “Sigurno ih zbog toga imate pet, moja gospo.” Mohiam uputi Jessici jedan brz pogled. Sve su znale da je Anirul raÿala jedino küeri, jer je takvu naredbu dobila od Sestrinstva. Odglumila je umor zbog dugog puta, nevjerojatnih prizora i izuzetnih iskustava. Anirul i Mohiam su se udaljile, zadubljene u razgovor. Umjesto da se odmori, Jessica se zatvorila u svoje odaje i provela više od sata sastavljajuüi dugaþko pismo Letu. * * * Te veþeri je bila nazoþna raskošnoj veþeri u Kuüi za razmišljanje i pijenje þaja, odvojenoj zgradi koja se nalazila u ureÿenim vrtovima. Zidovi velike prostorije bili su ukrašeni raznobojnim intarzijama cvijeüa, voüa i mitskih životinja. Svi poslužitelji nosili su neobiþne dugaþke uniforme s orukvicama, dovoljno velikim da posluže kao džepovi i uglanþanim zvonþLüima koji su visili sa svakog dugmeta. Ptice su slobodno letjele unutar zdanja, a debeli carski paunovi koþoperili su se pod prozorima, pod teškim, dugaþkim, sjajnim perjem. Kao i paunovi, i Car i njegova žena su se diþili svojim perjem. Shaddam je na sebi imao grimizno-zlatni kaputiü s dijagonalnom crvenom lentom, ukrašenom zlatnim trakama i zlatnim lavom obitelji Corrino. Anirul je imala istu takvu, premda užu lentu, preko svjetlucave haljine od platinaste tkanine. Jessica je sjedila u žutoj veþernjoj haljini od sifona koju joj je poklonila Anirul zajedno s cjelokupnom novom garderobom za Palaþu. Vrat joj je krasila skupocjena plava safirna ogrlica, a uši odgovarajuüe naušnice. Tri Shaddamove küeri - Chalice, Wensicia i Josifa - zauzeše svoja mjesta pokraj Anirul, dok je mala Rugi ostala s dojiljom. Najstarija küer, Irulan, nije bila nazoþna. "Gospo Anirul, osjeüam se kao poþasna gošüa, a ne kao obiþna dvorska dama”, reþe Jessica, dodirujuüi nakit. “Glupost, premda si za sada zaista naš gost. Bit üe vremena za dosadne dužnosti kasnije.” Anirul se osmjehnula. Car ni na jednu od njih nije obraüao pažnju. Tijekom cijele veþere, Shaddam je bio šutljiv. Hranu je zalijevao velikim koliþinama nezamislivo skupog crnog vina. I ostali prisutni su zbog toga malo razgovarali i veþera je brzo završila. Anirul je þavrljala sa svojim küerima o zanimljivim stvarima koje su ih nauþili njihovi Xþitelji ili o igrama koje su igrale sa svojim dadiljama u raznim zatvorenim parkovima. Anirul se nagnula prema maloj Josifi i razrogaþila oci. Na usnama je zadržala osmijeh kako bi djevojþica shvatila da je samo zadirkuje. “Vodi raþuna, Josifa. Saznala sam da je jednom