Kuca Corrino - Brian Herbert

projekcija ýasne Majke Mohiam pokazala istinu o programu Kwisatz Haderach, razmišljala je samo o svojoj ljubavi prema vojvodi i o tome koliko mu je potreban sin poslije Victorove tragiþne smrti. Sjedeüi pokraj Anirul, Mohiam je nabrala usne u osmijeh. “Jessica üe sve dobro obaviti, moja gospo. Oduvijek je bila moja najbolja uþenica. Danas üe dokazati vrijednost svega þemu sam je poduþila.” Zabrinuta zbog onoga što bi ove snažne žene mogle uþiniti, Jessica je poželjela da je Leto sada s njom. On nikada ne bi dopustio da se njoj ili njihovom djetetu bilo što dogodi. Prethodno veþer su proveli zajedno i bila je zahvalna što se ponovo našla u njegovom zagrljaju, što je njena koža dodirivala njegovu. Jessici su ti trenuci topline i nježnosti znaþili više od velike strasti. Pri slaboj svjetlosti sjajnih kugli u njihovim odajama, Jessica je primijetila da se vojvoda promijenio. Ponovo je postao onaj stari, þvrst i snažan Leto Atreid koga je voljela. Živnuo je poslije dugo, dugo vremena. Danas je trebao govoriti u Landsraadu. Vojvoda jedne Velike Kuüe imao je mnogo važnije dužnosti nego da nestrpljivo þeka pokraj postelje svoje priležnice. Dok je ležala u sobi za raÿanje prepuštajuüi se primarnim, prirodnim procesima svoga tijela, Jessica je zatvorila oþi. Trenutno je morala suraÿivati s Bene Gesseritom i nadati se. Mogu roditi još jedno dijete, küer. Ako me ostave u životu. Jessica je znala da im je poremetila planove kada je odluþila roditi djeþaka jedan naraštaj prerano. Genetika je bila nepouzdana, bila je to kocka vise. nedefinirane moüi. Da li bi moj sin ipak mogao biti onaj pravi? To je bila zastrašujuüa, ali uzbudljiva moguünost. Kada je otvorila oþi, primijetila je dvije Medicinske Sestre kako joj se približavaju poput stražara i zauzimaju mjesta s obje strane kreveta. ŠapuüXüi na jeziku koji þak ni Jessica nije razumjela, provjerile su dijagnostiþku opremu dodirujuüi njenu kožu sondama i senzorima. U dnu kreveta stajala je gospa Anirul s Yohsom i sve pomno pratila; njene srneüe oþi bile su jako upale iznad ispijenih obraza. Poput osobe koja je ustala sa samrtniþke postelje, Careva žena je izdavala potanke upute ostalim ženama, þineüi ih nervoznima. Yohsa je oþigledno bila podjednako zabrinuta za Jessicu i gospu Anirul. “Molim vas, moja gospo, ovo je rutinski porod. Nema potrebe da budete nazoþni. Vratite se u svoje odaje i odmorite se. Imam za vas novi recept koji üe utišati glasove Drugog Sjeüanja.” Yohsa posegne u džep. Anirul otjera sitniju ženu rukom. “Ništa ti ne shvaüaš. Veü si mi dala previše lijekova. Moja prijateljica Lobia pokušava me na nešto upozoriti... iznutra. Moram slušati, a ne zaþepiti uši.” Yohsa je poþne koriti. “Niste smjele uüi tako duboko sami, bez Sestara koje bi vas pratile.” “Zaboravljaš tko sam ja? Ovdje je rijeþ o stvarima koje se odnose na moj Skriveni Rang. Ne želiš me izazvati." Zgrabivši kirurški laserski nož s poslužavnika, iznenada se okrenula prema Yohsi i progovorila prijeteüim glasom. “Ako ti zapovjedim da ga zariješ u vlastito srce, ti üeš to i Xþiniti.” Ostale Medicinske Sestre se povukoše, ne znajuüi kako da ovo shvate. Anirul je sijevala srneüim oþima koje su plamtjele na Yohsu. “Ako zakljuþim da üe tvoja daljnja nazoþnost ugroziti uspjeh ovog projekta, osobno üu te ubiti. Budi pažljiva, krajnje pažljiva.” Mohiam je, meÿutim, doklizila do njih i umiješala se. “Jesu li vam glasovi dali neki savjet, moja gospo? Možete li ih sada þuti?” “Da! Glasniji su nego ikada ranije.” Jednim brzim pokretom, Mohiam je odgurnula Medicinsku Sestru izvan dohvata

uznemirene žene. “Gospo Anirul, vaše je pravo i dužnost da nadzirete ovaj porod, ali ne smijete smetati Medicinskim Sestrama.” I dalje držeüi laserski nož, njeno tijelo se trzalo kao da se bori protiv Drugog Sjeüanja oko kontrole nad vlastitim umom i mišiüima. Anirul je zatim sjela na suspenzorsku stolicu pokraj Jessice. Ostale dvije Medicinske Sestre ostadoše s druge strane, ali nastaviše svoj posao nakon što im je Mohiam dala znak rukom. Za vrijeme ovog kaosa, Jessica je duboko disala ne bi li se smirila i ponavljala je tehnike kojima ju je Mohiam nauþila. Anirul se trudila obuzdati svoj sve veüi strah, kako njeni opasni osjeüaji ne bi zaprljali sobu za porod. Divlje misli su jurile kroz izmuþeni um Kwisatz Majke, boreüi se da nadjaþaju unutrašnju i vanjsku zbrku. Grizla je zglobove na jednoj ruci. Ako bilo što pode naopako tijekom nekoliko sljedeüih sati, Kwisatz Program bi mogao biti odgoÿen za nekoliko stoljeüa, a moguünost možda uništena za sva vremena. To se ne smije dogoditi. Anirul se iznenada iznenaÿeno zagledala u laserski nož i spustila ga na obližnji stol tako da joj je ostao nadohvat ruke. “Oprosti, dijete. Nisam te htjela uznemiriti”, promrmljala je. Ubrzo je nastavila tonom kao da se moli: “U ovom vrlo važnom trenutku, moraš se sjetiti svega što si nauþila. Ne smijemo se miješati u porod, ali ti možeš upotrijebiti prana bindu umijeüa i provesti dijete kroz kanal za raÿanje.” Pogledala je sjajni pribor na stolu. “Upotrijebit üu ovaj laserski nož i osobno presjeüi pupþanu vrpcu tvoje küeri.” Jessica reþe: “Spremna sam. Sada üu pojaþati trudove.” Kako üe me samo mrziti kada vide. Zahvaljujuüi obuci kroz koju je prošla potpuno je vladala svojim tijelom, svakim mišiüem koji je sudjelovao u porodu. Pojaþala je pritisak. Što li üe gospa Anirul uþiniti? U pogledu su joj se nazirali tragovi ludila, ali da li je Careva žena bila u stanju ubiti? Jessica se zaklela da üe ostati budna i spremna zaštiti Letovog sina po svaku cijenu.

98. Car je i dalje ovlašten da govori u ime naroda i Landsraada koji je narod izabrao, ali veliko vijeüe postaje sve više i više podreÿena sila, a narod se brzo pretvara u iskorijenjeni proletarijat, svjetinu koju üe podiüi i oblikovati demagozi. Na putu smo da se preobrazimo u vojno carstvo. — Premijer Ein Caumar od Richesa, govor pred Landsraadom * * * Brzo i upeþatljivo razmetanje sile. Shaddam je bio vrlo zadovoljan uþinkom. Arrakis - i Carstvo - nikada više neüe biti isti. Nenajavljena i neoþekivana, armada cehovskih brodova pojavila se na nebu iznad pustinjskog svijeta. Pet astrobrodova, od kojih je svaki bio više od dvadeset kilometara dugaþak, zauzeli su mjesta na stazi iznad harkonenske prijestolnice Carthag. Zapanjeni barun Harkonnen stajao je na zaklonjenom balkonu Rezidencije i zurio u noüno nebo. Polarna svjetlost puna ionizacijskih pražnjenja, pravila je valovite šare na nebu od koga je njegovo prekrupno tijelo podilazila jeza. “Do vraga! Što se to tamo gore dogaÿa?” Suspenzorski pojas je pomagao barunu da ostane uspravan, ali morao se pridržavati kako ne bi odlebdio. Duboko u sebi je žalio što se nije vratio na Giedi Jedan kao što je namjeravao prije tjedan dana. Topli povjetarac se vukao poput kuge mraþnim ulicama. Visoko iznad njega, sjajna, reflektirana obliþja astrobrodova bila su rasporeÿena po stazi poput dragulja koji su lebdjeli po crnom moru. Gradska straža Carthaga ukljuþila je alarme, izvukavši trupe iz baraka i zakljuþala stanovništvo pozvavši se na vojni zakon. Dojurio je jedan pomoünik. Toliko se uplašio onoga što se dogaÿalo na nebu da je potisnuo strah od svog harkonenskog gospodara. “Moj gospodaru barune, cehovski predstavnik je uputio poruku s astrobroda. Želi razgovarati s vama.” Debeljko je prezrivo napuhavao obraze. “Baš me zanima što traže iznad mog planeta.” Proizvodnja melangea nadilazila je Careva oþekivanja, unatoþ velikoj koliþini koju je sramno odvajao za sebe. Kuüa Harkonnen nije se imala þega bojati, iako se Shaddam u posljednje vrijeme ponašao krajnje hirovito i nasilno. “Mora da je posrijedi neka zabuna.” Pomoünik je ukljuþio komekran i podešavao kontrole dok nije uspostavio dobru vezu. Grube rijeþi doprle su preko mreže za govor. “Barune Vladimire Harkonnen, vaši zloþini su otkriveni. Ceh i Car üe odrediti kaznu. Zajedno.” Barun je bio navikao poricati krivnju kada su u pitanju bile kriminalne radnje, ali u ovom trenutku bio je toliko zapanjen da se nije mogao þak ni mucajuüi ispriþati. “Ali... ali ne znam što...” “Ovo nije dijalog”, reþe glas, glasnije i grublje. “Ovo je objava. CHOAM-ovi revizori i predstavnici Ceha poslani su da provjere sve pojedinosti vaših zaþinskih operacija. Barun je jedva disao. “Zbog þega? Zahtijevam da mi se kaže za što me optužujete!” “Vaše tajne üe biti objelodanjene i vaše pogreške kažnjene. Dok ne odluþimo drukþije, distribucija zaþina diljem Carstva bit üe prekinuta. Vi, barune Harkonnen, morate odgovoriti na naša pitanja.”

Uhvatila ga je panika. Nije imao pojma što je dovelo do ove apsurdne situacije. “Ja... tko to mene optužuje? Gdje su vam dokazi?” “Ceh üe sada prekinuti vase komunikacije i zatvoriti sve svemirske luke na Arrakisu. Takoÿer üemo zaustaviti sve operacije zaþinskih žetelica. Svi topteri su prizemljeni.” Komsustav pred njim se poþeo dimiti i iskriti. “Ovo je kraj poruke.” Armada cehovskih brodova koja se nalazila iznad njihovih glava poþela je emitirati jake impulse koji su onesposobili navigacijske sustave na brodovima u kartaškoj svemirskoj luci. U barunovoj rezidenciji, sjajne kugle su se prvo prigušile, a zatim se njihov sjaj pojaþao kada su bile pogoÿene. Neke su eksplodirale, zasuvši mu glavu djeliüima plaza. Prekrio je lice. Poþeo je vikati u komsustav, ali nije dobio nikakav odgovor. ýak su i lokalne komveze bile prekinute. Urlao je u slijepom bijesu - iako ga nitko osim onih u neposrednoj blizini nije þuo (a oni su bili dovoljno pametni da pobjegnu). Barun nije mogao zatražiti nikakvo dodatno objašnjenje. Niti je mogao od bilo koga zatražiti pomoü. * * * Vrata tri astrobroda su se otvorila i glavna sardaukarska flota se oslobodila kuka na dokovima. Bojne krstarice, korvete, pljaþkaši, bombarderi - sve moguüe vojne letjelice koje je Car uspio okupiti za tako kratko vrijeme. Pripremajuüi ovu operaciju, Shaddam je sasvim dobro znao da üe ostali dijelovi Carstva ostati ranjivi, ali mu je ovaj neoþekivani veliki udar trebalo toliko toga donijeti. ýak ni Ceh nije shvaüao njegov pravi cilj. Car je na sebi imao odoru Vrhovnog zapovjednika. Sjedio je na mostu broda predvodnika koji se spuštao na Arrakis. Ovo üe biti vrhunac nekoliko desetljeüa pažljivog planiranja, neoþekivano brzi završetak sveobuhvatnog Projekta Amal. Bar üe ovog puta osobno povesti svoje trupe u pobjedu i na veliþanstveni naþin okonþati svoj Veliki rat za zaþin. Njegov Projekt Amal bio je spreman, a uskoro üe i Arrakis ukloniti iz jednadžbe. Sardaukari su dobili zapovijed da ispunjavaju samo njegove upute, premda üe vrhovni bašar Garon nadgledati stvarne operacije. Shaddamu je bio potreban netko kome je mogao bezuvjetno vjerovati, jer üe biti mnogo pitanja. Stojeüi ukoþeno pokraj njega, izborani saradaukarski veteran nije znao kakav je Carev plan niti je shvaüao što želi izvuüi iz ovog sukoba. Ali izvršavat üe Careve zapovijedi kao i uvijek. Upotrijebivši oružje za holokaust koje su pokazali na Zanovaru, sardaukarski ratni brodovi üe eliminirati sav zaþin s Arrakisa, a to je bio neophodni korak u oblikovanju Shaddamovog novog Carstva. Poslije üe jedino on imati odgovor na sva pitanja. Amal. Ovim jednim napadom, Shaddam Corrino IV üe ojaþati Zlatno Lavlje Prijestolje i uništiti monopole i trgovaþke konglomerate koji su podkopali njegovu vladavinu. Kada bi samo Hasimir bio ovdje da nazoþuje mojoj pobjedi. Naravno, Car je veü dovoljno puta dokazao da mu nije potreban savjetnik koji üe ga gnjaviti, protiviti se njegovim idejama i stalno se truditi da svu slavu pripiše sebi. Dok se njegov brod predvodnik približavao atmosferi, Car se nagnuo naprijed u svojoj zapovjedniþkoj stolici i zagledao u smeÿi planet. Kakvo ružno mjesto. Da li üe se novo razaranje uopüe primjeüivati ovdje? Ugledao je nepotpuni prsten satelita, nedjelotvorne promatraþe vremena koje je Ceh nevoljko postavio na stazu poslije barunovog dugogodišnjeg navaljivanja. Oni su nadzirali samo podruþja koja su kontrolirali Harkonneni, i nisu slali nikakve obavijesti o dubokoj pustinji i polarnim podruþjima. “Vrijeme je za vježbu gaÿanja”, objavi on. “Pošaljite pljaþkaše i uništite te satelite. Sve do

jednog.” Lupkao je prstima po tapeciranom doruþju svoje zapovjedniþke stolice. Oduvijek se volio igrati vojnika. “Oslijepimo baruna još više.” “Da, vaše Carsko veliþanstvo”, odgovori Zum Garon. Nekoliko trenutaka kasnije, mali napadaþki brodovi u roju su izletjeli iz astrobroda i raširili se poput hordi skakavaca. Preciznim pucnjima pretvarali su u paru jedan satelit za drugim. Shaddam je proslavio svaku malu eksploziju. S tla je njegova flota sigurno djelovala zastrašujuüe. Ceh je pretpostavljao da on samo namjerava uspostaviti þvrstu vojnu nazoþnost ovdje, oslabiti sve eventualne branitelje Harkonnena kako bi Sardaukari mogli zaplijeniti ilegalne zalihe zaþina. Landsradski plemiþi - bar oni koji su znali da je poveo flotu ovamo — veü su poþeli tražiti usluge, pokušavajuüi se doþepati dobra Arrakis i njegove industrije zaþina. Uskoro üe to biti bezvrijedna industrija zaþina. Shaddam se jako veselio sljedeüem þinu u svojoj velikoj drami. Sjetio se suhoparne i zastarjele drame, Sjene moga oca, u kojoj su se veliþale vrline krunskog princa Raphaela Corrina, zavedene budale koja nikada formalno nije prihvatila carsko prijestolje. Shaddam je razmišljao o tome da i sam postane zaštitnik umjetnosti, premda se njegova postignuüa ne bi mogla ograniþiti samo na kulturu. Pisac carske biografije dokumentirat üe njegove, kako vojne tako i ekonomske pobjede, a ekipa pisaca üe stvoriti vrijedna literarna djela kojima üe se diviti buduüi naraštaji. Sve je bilo tako jednostavno, kada se jedan Car doþepa vlasti koju zaslužuje. Kad od ovog pustinjskog planeta ostane samo þDÿava kugla, Svemirski Ceh — kao i sve ostale koji su zavisili od zaþina - vrtjet üe oko malog prsta. Odluþio je da ovu kampanju nazove Arakiški gambit. Za ovako veliþanstvenu pobjedu vrijedilo je mnogo i riskirati.

99. Veliþina uvijek mora iüi u kombinaciji s ranjivošüu. — Krunski princ Raphael Corrino * * * Vojvoda Leto je bio spreman suoþiti se s još jednom prekretnicom u svom životu kada je stupio u landsradsku Dvoranu Govorništva. Iako se Car otišao igrati rata, Leto je bio spreman održati možda najvažniji govor u svome životu. Sjetio se posljednjeg puta kada se pojavio pred ovom uzvišenom družinom. Bio je vrlo mlad, tek je bio promoviran u Vojvodu Kuüe Atreida poslije prijevremene smrti svog oca. Nakon što su Tleiiaxi preuzeli Ix, Leto je bio bezobziran, vrijeÿao je osvajaþe i prokleo Landsraad koji se oglušio o molbe erla Verniusa. Umjesto da to ostavi dojam na predstavnike, oni su ismijali nezrelog mladog plemiüa... isto kao što su se mnogo godina smijali protestima veleposlanika Pilrua. Ali danas popodne, dok je vojvoda Leto vodio svoju ponosnu povorku kroz prolaz izmeÿu sjedišta, delegati su mu klicali i izvikivali njegovo ime. Ogromnom dvoranom prolomio se aplauz, koji mu je podario snagu i samouvjerenost. Iako nisu imali naþina da komuniciraju izmeÿu sebe, ovaj sveobuhvatni plan morao je biti izveden s najveüom preciznošüu. Thufir Hawat se veü uspješno suprotstavio blokadi kod Beakkala, a sigurno je u tijeku veü bio i napad na Ix, iako im dvojica infiltratora nisu poslala nikakvu potvrdu. Leto je znao koja je njegova uloga ovdje. Ako sve protekne kako su planirali, ako su Rhombur i Gurney još živi, Ix üe biti osloboÿen i novi erl Vernius üe biti siguran u domu svojih predaka prije nego što se bilo tko stigne tome usprotiviti... Ali samo pod uvjetom da se sve odigra u isto vrijeme. Neposredno prije nego što je ušao u Dvoranu Govorništva, Leto je primio poruku od bezimene Sestre Bene Gesserita koje su poput gavranova hodale carskim dvorom. “Poþeo je porod vaše priležnice Jessice. O njoj se brinu najbolje Medicinske Sestre. Nemate se þega bojati.” Akilotkinja mu se osmjehnula i refleksno se naklonila prije nego što se povukla. “Gospa Anirul je mislila da üete možda željeti znati.” Razmišljajuüi o ovome, Leto je išao prema platformi za držanje govora pomalo uznemiren. Jessica üe mu uskoro roditi dijete. Trebao bi biti s njom u sobi za raÿanje. Bene Gesserit možda ne odobrava nazoþnost muškaraca, ali on bi im se suprotstavio samo da su okolnosti drukþije i da ga ne pritišüu toliki državniþki poslovi. Ali protokol to nije dopuštao; govor je morao održati sada, dok Duncan Idaho ulazi sa svojim trupama u špilje Ixa. Kada ga je dvorski oglašivaþ najavio glasno izgovorivši njegovo ime i navevši titule, Leto je lupnuo prstima po stalku i priþekao da se ovacije stišaju. Konaþno je tišina zavladala dvoranom, kao da su delegati oþekivali da bi on mogao imati nešto zanimljivo — ili þak hrabro za reüi. Njegova popularnost u Landsraadu porasla je tijekom godina. Nijedan drugi plemiü, ukljuþujuüi one mnogo bogatije od njega, ne bi riskirao ovakav jedan nepromišljen i neoþekivan potez.

“Svi znate u kakvoj se nevolji našao Beakkal. Opustošila ga je botaniþka kuga koja prijeti uništenju njegovog ekosustava, lako sam imao izvjesnih problema s prvim magistratom, stvar smo izgladili na moje veliko zadovoljstvo. Moje srce, isto kao i vaša, pati zbog nevolja naroda Beakkala. Zbog toga sam poslao brodove pune zaliha, u nadi da üe nam Car Shaddam dopustiti da proÿemo kroz blokadu i isporuþimo pomoü od životne važnosti.” Dvoranom je odjeknuo aplauz, prisutni su bili zadivljeni i iznenaÿeni. “Ali to je samo manji dio mojih aktivnosti. Prije dvadeset jednu godinu, pojavio sam se pred vama kako bih uložio protest zbog nelegalnog tleilaxaskog osvajanja Ixa, zakonitog dobra Kuüe Vernius - prijatelja Kuüe Atreida kao i mnogih od vas. Buduüi da od Cara nije dobio nikakvu pomoü, erl Dominic Vernius se odluþio odmetnuti. On i njegova žena bili su progonjeni dok su opaki osvajaþi Tleilaxi osiguravali svoj položaj na Ixu. Od tog vremena princ Rhombur, zakoniti nasljednik, živio je pod mojom zaštitom na Caladanu. Godinama je ixijanski veleposlanik u progonstvu preklinjao za pomoü, ali nitko od vas nije ni prstom maknuo da nešto poduzme.” Napravio je pauzu, promairajuüi i osluškujuüi nelagodno meškoljenje u dvorani. “Danas sam poduzeo sveobuhvatnu akciju da ispravim tu nepravdu.” Pustio je da prisutni probave zloslutnu izjavu, a onda nastavio zvonkim glasom. “U ovom trenutku, dok vam se obraüam, atreidske snage napadaju Ix, s namjerom da vrate princa Rhombura Verniusa tamo gdje mu je mjesto. Naš cilj je da izbacimo Tleilaxe i oslobodimo ixijanski narod.” Okupljeni su zinuli u þudu, a zatim je uslijedilo nervozno došaptavanje. Nitko od njih nije Rþekivao ovako nešto. Primorao je sebe da se hrabro osmjehne, a onda je promijenio pristup. “Pod ugnjetavaþkom upravom nesposobnih Tleilaxa proizvodnja vitalne ixijanske tehnologije drastiþno je opala. Svi to dobro znaju. Landsraad, CHOAM i Svemirski Ceh. Carstvu su potrebni dobri ixijanski strojevi. Svi prisutni plemiþi üe imati koristi od povratka Kuüe Vernius. To nitko ne može osporiti.” Prešao je pogledom preko tog mora lica, izazivajuüi ih da se ne slože s njim. “Došao sam na Kaitain razgovarati s Padišahom Carom, ali on je zaokupljen novim vojnim pohodom.” Suoþio se s bezizražajnim licima i slijeganjem ramena; svega nekolicina onih koji su nešto znali je kimnula. “Uopüe ne sumnjam da üe moj dragi roÿak Shaddam Corrino podržati vraüanje Kuüe Vernius na njen negdašnji položaj u Carstvu. Kao atreidski vojvoda, poduzeo sam akciju Pravde radi i zbog svog prijatelja, princa od Ixa.” Kada je Leto završio, dvorana Landsraada se uskomešala. ýuo je ovacije, nekoliko ljutitih povika — ali prevladavala je zbrka. Konaþno se sve preokrenulo. Delegati su poþeli ustajati jedan za drugim i pljeskati. Veü poslije nekoliko trenutaka dvoranom su se prolomile gromoglasne ovacije. Dok je mahao i kimao glavom u znak zahvalnosti, Leto je uhvatio pogled jednog dostojanstvenog sjedokosog þovjeka u publici koji nije nosio nikakvu upeþatljivu odoru niti oznake ranga, nije imao ložu ni rezervirano mjesto: veleposlanik Cammar Pilru. Ixijanski predstavnik je gledao Leta gotovo sa strahopoštovanjem. A onda je poþeo plakati.

100. Spreman si ako uvijek oþekuješ opasnost. Samo oni koji su spremni mogu oþekivati da üe preživjeti. — Majstor Maþevanja Jool Noret, arhive * * * Povratak, na Caladan bio je dug. Astrobrod je išao svojim putem kroz Carstvo, od jednog do drugog planeta. Izmeÿu ostalih letjelica, u spremištu za teret astrobroda nalazila se i mala atreidska flotila s Thufirom Hawatom na brodu predvodniku. Buduüi da su obavili svoju humanitarnu misiju na Beakkalu, Thufir je jedva þekao da se vrati kuüi u kamene kule Zamka Caladan, podignutog visoko na stijeni koja se nadnosila nad morem. Uspio je krajnje uspješno obmanuti sardaukarsku blokadu. Pomrsio je Caru malo raþune i isporuþio potrebne zalihe. Kada je Shaddam pozvao svog zapovjednika da se vrati, atreidska flotila je ostala þekati još devet dana u blizini Beakkala dok nije stigao novi astrobrod da ih prebaci na Caladan. Prvo je šaþica atreidskih brodova izletjela iz spremišta u oblaþno nebo nad Caladanom gdje su ih odmah progutali vrtlozi iznad oceana. Poslije male flotile, krenuli su trgovaþki brodovi i putniþke fregate koji su bili na redovnim poslovnim rutama prema svemirskoj luci. Thufir je imao osjeüaj da bi mogao spavati puna tri dana. Tijekom ovog puta nije imao prilike pošteno se odmoriti. Toliko toga je trebalo uþiniti, a brinuo je i zbog Duncanovog glavnog napada na Ix. Koji je upravo u tijeku. Ali još se neüe moüi odmoriti. Kako je vojvoda bio na Kaitainu, a najveüi dio atreidskih vojnih snaga bio poslat na Ix, želio se uvjeriti da su preostalo vojno osoblje i oprema pravilno rasporeÿeni za obranu planeta. Caladan je bio previše ranjiv. Kada je malen broj njegovih prateüih brodova sletio u vojnu bazu pokraj svemirske luke Cala Minicipal, Mentat se zapanjio kada nije ugledao nijednu letjelicu, veü samo nekoliko starijih muškaraca u odorama, tek nešto važnijih od osoblja koje je radilo na održavanju. Priþuvni poruþnik mu je rekao da je vojvoda Leto odluþio sve poslati u borbu za Ix. Nakon što je to þuo, Thufir se nije osjeüao nimalo ugodno. * * * Dok je astrobrod kružio po stazi za parkiranje, iz njega su nastavili ispadati trgovaþki brodovi. Kasnije toga dana, dok je ogromna cehovska letjelica prelazila preko rijetko naseljenog Istoþnog Kontinenta, velika skupina neobilježenih letjelica iskrcala se u posljednjem trenutku, zauzevši položaje na visokoj stazi, daleko od znatiželjnih oþiju... ýak se i pilotu vještom kao Hiih Resser, bilo teško glatko probiti kroz hladne olujne struje u gornjim slojevima kaladanške atmosfere. Crvenokosi Majstor Maþevanja sjedio je za kontrolama brzog broda iz na brzinu okupljene grumansko-harkonenške flote. Resser je pokušavao nešto vidjeti kroz pukotine meÿu oblacima dok se udaljavao od noüne strane planeta, jureüi za zalaskom sunca i popodnevnom svjetlošüu koja se još zadržavala

nad vodom. Njegov gospodar, vikont Moritani, bio je spreman sve žrtvovati u iznenadnom napadu. Glossu Rabban, premda je bio i sam grubijan, bio je konzervativniji, zanimalo ga je gdje üe udariti i kakve su ima šanse za uspjeh. Iako se Resser zakleo da üe biti odan vikontu, poslije mnogo strogih zakletvi i provjera, više mu se sviÿao Rabbanov pogled na stvari. Resser se þesto nije slagao sa svojim gospodarom, u principu, ali poslije mnogo godina obuke za Majstora Maþevanja, znao je gdje mu je mjesto. Njegova odanost nije mogla biti dovedena u pitanje. Držao je do svoje þasti. Isto kao i Duncan Idaho. Resser se sjeüao godina koje su on i Duncan proveli na mnogobrojnim otocima Ginaza. Odmah su se sprijateljili i na kraju su izvojevali pobjedu u borbi postavši i sami Majstori Maþevanja. Kad su ostali uþenici s Grummana bili izbaþeni s Ginaza zbog neþasnog vikontovog þina, Resser je ostao. Bio je jedini iz svoje Kuüe koji je završio obuku. Kada je diplomirao i vratio se na Grumman, pretpostavljao je da üe biti obešþašüen, a možda þak i pogubljen. Duncan je preklinjao Ressera da doÿe na Caladan, da se pridruži Kuüi Atreida, ali je crvenokosi to odbio. Hrabro je otišao kuüi. Postupio je þasno i preživio. Zahvaljujuüi svojim borilaþkim i zapovjedniþkim vještinama, Rcsser se brzo uzdigao kroz grumanske rangove i dogurao do mjesta zapovjednika specijalnih snaga. U ovoj misiji na Caladan, bio je drugi po rangu, odmah ispod vikonta osobno. Ali on je više volio sve sam obaviti. Osobno je upravljao izviÿDþkim brodom, a kada doÿe vrijeme za borbu, on üe biti medu prvima. Nije se radovao sukobu s Duncanom Idahom, ali nije imao izbora. Politika je uništavala prijateljstva poput žileta. Dok se prisjeüao svih stvari koje mu je mladi Duncan ispriþao o svom voljenom i prelijepom Caladanu, Resser je zaronio u sive oblake i nastavio se spuštati dok nije ugledao ispod sebe predio, gradove i slabosti planeta. Žurno je preletio preko Cala grada, preko delte rijeke i dolina ispunjenih farmama pundi riže. Uoþio je tamnu moþvaru gredica s kelpovima u plitkoj vodi i crne kutnjake od grebena okružene bijelim krestama valova. Resser je prepoznavao ono što je vidio. Duncan mu je sve ispriþao. Dok su zajedno sjedili i þitali pisma od kuüe, Duncan je dijelio s njim delikatese koje je dobivao od Kuüe Atreida. Priþao mu je koliko je dobar þovjek bio stari vojvoda, kako je Paulus uzeo pod svoje okrilje Duncana kao djeþaka i odgojio ga u Zamku Caladan, gdje je pridošlica dokazao svoju odanost. Resser je duboko uzdahnuo i nastavio let. IzviÿDþki brod je letio brzo i nisko, dok je crvenokosi upijao pojedinosti svojim izvježbanim oþima. Vidio je ono što je trebalo vidjeti, i vratio se do skrivene flote podnijeti izvještaj. Mogao je donijeti samo jedan zakljuþak... Kasnije, dok je stajao u stavu mirno ispred vikonta, objavio je: “Vrlo su ranjivi, moj gospodaru. Naša flota üe sasvim lako osvojiti Caladan.” * * * Thufir Hawat je sam i zabrinut stajao pokraj novog kipa koji je Leto podigao na stjenovitom grebenu iznad mora, uzdignute prilike starog vojvode i malog Victora Atreida, koje su držale žeravicu s vjeþnim plamenom. Na mirnoj puþini su mnogobrojni ýamci krstarili uokolo, provlaþHüi se kroz gredice kelpa, vukuüi mreže ili loveüi veüe ribe. Sve je djelovalo spokojno. Oblaci su se prorijedili dok je

Sunce zalazilo. Ratnik Mentat je takoÿer uoþio jedan jedini brod koji je letio visoko i brzo. To je Rþigledno bila neka izviÿDþka letjelica. Neobilježena. Obavio je podrobne projekcije, prvog i drugog reda. Thufir je predvidio ono što se vjerojatno dogadalo. Znao je da ne može mnogo uþiniti za obranu Caladana protiv napada. Imao je nekoliko brodova iz prateüe flotile, ali to je bilo sve što je ostalo od atreidske obrane. Leto je sve uložio u ovu ixijansku kampanju... možda previše. Neobilježeni izviÿDþki brod je preletio iznad njegove glave. Uhoda je sigurno veü prikupio sve potrebne informacije. Podigavši pogled prema namrgoÿenom licu vojvode Paulusa, a zatim ga malo spustivši do nevinog Victorovog lica, Mentat Kuüe Atreida se podsjetio svojih pogrešaka iz prošlosti. “Ne smijem te ponovo iznevjeriti, moj vojvodo”, glasno se obratio kolosu. “Niti smijem iznevjeriti Leta. Volio bih smisliti neki naþin da spasim ovaj prelijepi svijet.” Thufir se zagledao preko oceana i ugledao oronulu flotu ribarskih brodiüa nasumice razbacanih po vodi. Za ovu zagonetku üe mu biti potrebna sva njegova mentatska umijeüa i nadao se da üe to biti dovoljno.

101. Ometali su me i progonili po posljednji put svojim seljaþko-vojniþkim umovima. Od sada üu se braniti. — Pripisuje se odmetnutom erlu Dominicu Verniusu * * * Ubrzo nakon što je prošlo podne, u podzemnom gradu su se oglasili alarmi. Za princa Rhombura Verniusa to je bio veseo zvuk. “Poþinje! Duncan je stigao.” U sjenama suboidskog prebivališta, pogledao je u Gurneya Hallecka, na þijem su namreškanom licu oþi sijale poput staklenih krhotina. “’Opkolit üemo naše lavove, zapjevati naše pjesme i proliti krv u ime Gospoda.’” Osmjehnuo se i krenuo. “Ne smijemo gubiti vrijeme.” C’tair Pilru, sav ispijen i crvenih oþiju, skoþi na noge. Veü danima nije spavao, i þinilo se da ga u životu prije održava adrenalin nego hrana. Eksploziv koji je postavio u kanjonu luci za ulazak trebao je upravo eksplodirati i omoguüiti atreidskim trupama da uÿu unutra. “Kucnuo je trenutak da izvuþemo oružje i povedemo sve koji su nas voljni pratiti. Ljudi su spremni konaþno uzvratiti!” Njegovo izmoždeno lice djelovalo je eteriþno, bio je to anÿeoski izgled þovjeka koji se vise niþega nije bojao i koga ni u što nije trebalo uvjeravati. “Uz tebe smo, prinþe Rhombure. Povedi nas u bitku.” Gurneyev ožiljak od inkvine biþa je zatreperio kada se namrštio. “Budi oprezan, Rhombure. Potrudi se da ne budeš laka meta za svoje neprijatelje. Bio bi za njih velika nagrada.” Princ kiborg se uputio prema niskim vratima. “Neüu se kriti dok drugi biju bitku za mene, Gurney.” “Priþekaj bar dok ne osiguramo jedan dio grada.” “Objavit üu svoj povratak sa stuba Velike Palaþe.” Rhomburov ton nije ostavljao mjesta za prigovore. “Ništa drugo me ne bi moglo zadovoljiti.” Gurney je nešto progunÿao i ušutio, razmišljajuüi o tome kako najbolje zaštiti ovog ponosnog i tvrdoglavog þovjeka. C’tair ih je poveo do skrivene oružarnice, male prostorije s opremom za ventilaciju koju su koristili u vlastite svrhe. Rhombur i Gurney su veü raspodijelili komponente skinute s atreidske borbene sonde. Prokrijumþarili su oružje, eksploziv, štitnike i ureÿaje za komunikaciju i predali sve to pobunjenicima dobrovoljcima. C’tair je zgrabio prvo oružje koje mu se našlo pri ruci - dvije granate i prut za ošamuüivanje. Rhombur je priþvrstio za pojas niz noževa za bacanje i dohvatio težak maþ za dvije ruke jednom svojom kiborškom. Gurney je izabrao bodež za dvoboje koji üe držati u jednoj ruci i dugaþki maþ za drugu. Sva trojica su priþvrstila tjelesne štitnike i aktivirala ih. Zaþulo se poznato, ugodno zujanje. Bili su spremni. Laserske puške nisu uzeli. U zatvorenim prostorijama, s ukljuþenim štitnicima, nisu željeli da doÿe do smrtonosne interakcije izmeÿu laserskih pušaka i štitnika, koja bi mogla þitav podzemni grad pretvoriti u paru. Alarmi nisu prestajali zvoniti. Pojedina vrata na tleilaxaškim pogonima za proizvodnju su se automatski zatvorila; ostala su se zaglavila. Glasine koje su kolale nekoliko prethodnih dana pripremile su potencijalne pobunjenike na ono što bi se moglo dogoditi, ali mnogi od njih još nisu

mogli povjerovati da spasitelj i Atreidi samo što nisu došli. Sada su bili presretni. C’tair ih je pozivao da im se pridruže dok je trþao kroz tunele. “Idemo, Ixijanci! Prema Velikoj Palaþi!” Mnogi radnici su se bojali. Neki od njih su se poþeli nadati, ali su bili oprezni. Radne ekipe suboida trþale su zbunjene uokolo. C’tair je nastavio vikati dok mu se nisu pridružili. “Za Verniusa! Za Verniusa!" Bacio je prvu granatu u gomilu tleilaxaških tvorniþkih þinovnika; eksplozija je gromovito odjeknula u špilji. Zatim je upotrijebio prut za ošamuüivanje kako bi rastjerao sve muškarce sive kože koji bi mu se našli na putu. Dok je Rhombur napredovao poput brzog vlaka, pokraj glave mu je prozujala brza strelica iz flašetnog pištolja koju je skrenulo njegovo polje. Primijetio je jednog tleilaxaškog Gospodara koji je þXþao sa strane, bacio nož i pogodio ga u grudi, a odmah zatim posjekao još jednog osvajaþa teškim maþem. Nastavio je dalje. Rhombur je vikao i skupljao sve pobunjenike amatere na koje bi naišao. Kroz otvor jednog tunela, on i Gurney dodavali su oružje ornim borcima i upuüivali ih gdje se nalaze svježe zalihe. “Ovo nam je prilika da zauvijek oþistimo Ix od osvajaþa!” Probivši se do središta špilje, Gurney je urlajuüi izdavao naredbe. Dobro je znao da ne smije dopustiti da se slabo organizirani pobunjenici rasprše, jer üe ih u tom sluþaju Sardaukari sasjeüi na komade. Holo-nebo je treperilo na stropu špilje dok su eksplozije potresale kontrolne podstanice u zgradama stalaktitima. Najveliþanstvenija struktura, izokrenuta katedrala Velike Palaþe, visila je poput svetog Grala koga je Rhombur morao osvojiti. Na gornjim razinama su atreidske trupe u odorama hitale preko visokih nogostupa iza tamnokosog Majstora Maþevanja s isukanim bodežima. “Eno Duncana!" Gurney pokaže prema nogostupu iznad njihovih glava. “Moramo se popeti tamo gore.” Rhombur se zagledao u Veliku Palaþu. “Poÿimo.” Sa C’tairom na þelu, viþXüi i žestoko napadajuüi, improvizirana skupina je postajala sve brojnija dok su jurili preko poda špilje. Pobunjenici su rekvirirali praznu antigravitacijsku platformu za prebacivanje tereta predviÿenu za prijenos materijala s drugih svjetova kroz kanjon ulaznu luku i spuštanje do nižih pogona za konstrukciju. Gurney se popeo na kontrolnu platformu i ukljuþio motore. Prodorno su zapištali. “Ukrcavajte se! Ukrcavajte!” Borci se poþeše penjati na platformu. Neki od njih nisu bili naoružani, ali su bili voljni boriti se i golim rukama, ako bude potrebno. Kada se vozilo poþelo podizati, nekoliko pobunjenika je s prenatrpane platforme ispalo na pod. Ostali su se uhvatili za držaþe i ostali visjeti dok ih suborci nisu izvukli na palubu. Vozilo se nastavilo dizati u zrak dok su se Sardaukari okupljali, pokušavajuüi se postrojiti u jedinice. Mlaz flašetnih iglica izletio je iz njihovog boþnog oružja, odbivši se o zidove i pogodivši nekolicinu prolaznika. Tjelesni štitnici su odbili ili skrenuli pojedine projektile, ali veüina nevinih graÿana nije bila zaštiüena. Sa svog povišenog položaja na platformi za podizanje tereta, pobunjenici su otvorili vatru na neprijatelje ispod. Za razliku od Carevih vojnika, Gospodari Tleilaxa nisu nosili štitnike. C’tair je u svojoj pomahnitalosti pronašao bacaþ projektila i poþeo pucati na svakog neprijatelja koga bi uhvatio na nišan. Dok se platforma nastavljala penjati, Carski vojnici su pripucali uvis, iako nisu ni znali tko je zauzeo platformu. Sardaukari su izgleda pomahnitali. Jedan od suspenzorskih motora je

eksplodirao, zbog þega se platforma nakrivila. ýetvorica bespomoünih pobunjenika je skliznula s nje i prevrüXüi se odletjela u smrt koja ih je þekala kada padnu na kameni pod ispod. Gurney se borio sa sporim kontrolnim ureÿajima, dok ga Rhombur nije odgurnuo u stranu. Pojaþao je rad preostalih motora i iskrivljena platforma nastavila se penjati prema balkonima od plaza negdašnje Velike Palaþe. Princ je podigao pogled uvis i ugledao mjesta iz svoje mladosti, sjetivši se kako je njegova obitelj slavila što živi privilegiranim životom. Pomaknuo je kontrole za upravljanje i prenatrpana platforma skrene prema jednom širokom prozoru, balkonu i palubi za promatranje, gdje su se nekada prireÿivala slavlja u þast godišnjice braka Dominica Verniusa i njegove prelijepe gospe Shando. Rhombur je dovezao platformu do samog prozora i zario je u njega poput kolca u demonovo srce, uništivši ukrašeni balkon. Krhotine i smeüe poþeše padati oko njih, a vrištanje se izmiješa s izazivaþkim klicanjem. Motori platforme zašuštiše kada ih je Rhombur iskljuþio i vozilo se zaustavi. C’tair je prvi skoþio na pod nalik na šahovsku ploþu meÿu uspaniþene Tleilaxe i šaþicu sardaukarskih stražara koji su se pokušali obraniti. “Za pobjedu na Ixu!” Borci za slobodu prihvatiše pokliþ i jurnuše naprijed s više entuzijazma nego oružja. Rhombur je sišao s platforme u pratnji Gurneya Hallecka. Bio je to prvi korak njegovog pobjedonosnog povratka u Veliku Palaþu. Stojeüi u dvorani punoj otpadaka i usred bojnih povika i pušþane paljbe, osjeüao je da je konaþno stigao kuüi. * * * Na razinama u blizini stropa, Duncan Idaho je poveo atreidske trupe u napad na koji su elitne sardaukarske jedinice žestoko odgovorile. Carski vojnici su napunili usta neþim nalik na hostije od melangea - da to nije bila prevelika doza zaþina? - i jurnuli naprijed. Poput pobješnjelih životinja, Sardaukari su se zalijetali u mnogobrojnijeg neprijatelja. Kako su se nalazili u zatvorenom i ograniþenom prostoru u kome su pucketali štitnici, pobacali su dalekodomelno oružje i zaletjeli se u atreidske snage noževima i maþevima, pa su þak i golim rukama pokušali probiti obrambene štitove. Svaki put kada bi Sardaukari savladali nekog borca vojvode Leta, onesposobili bi njegov štitnik i rastrgali ga za tren. Zapovjednik Cando Garon, u poderanoj i krvavoj odori, napao je Duncanove trupe. Iako mu je dugaþki maþ visio na kuku, Garon ga nije upotrijebio, vitlao je osobnijim kindžalom, ubadajuüi unaokolo opakim vrhom bodeža. Pogaÿao je oþi, presijecao vratne arterije i jednostavno ignorirao atreidske napade oko sebe. Jedan drski kaladanški poruþnik prikrao mu se sa strane i gurnuo vrh svog maþa kroz zapovjednikov štitnik. Zario ga je u Garonovo rame. Zapovjednik Sardaukara se ukipio u mjestu, odmahnuo glavom kao da je želio otjerati bol iz svojeg zaþinskog zanosa, i vratio se u gužvu s još više divljeg poleta, potpuno nesvjestan svog napadaþa. Urlajuüi poput divljih zvijeri, sardaukarski vojnici su se zaletjeli poput plimnog vala odora koje se nisu držale nikakve formacije, u neredu i krajnje primitivno. Ali i dalje su bili Xþinkoviti i smrtonosni. Atreidski redovi su poþeli popuštati pod ovim krvoproliüem, ali se Duncan razderao koliko ga grlo nosi. Podigao je maþ starog vojvode kako bi skupio i ohrabrio borce. Bila je to snažna oštrica, nadahnuta duhom prvobitnog vlasnika. Koristio ju je na Ginazu — a danas üe povesti atreidske snage u pobjedu. Da je Paulus Atreid bio živ, stari vojvoda bi bio ponosan na uspjehe male skitnice koju je uzeo pod svoje okrilje. Kada su zaþuli snažni glas Majstora Maþevanja, Letovi ljudi krenuše naprijed. Sudariše se

štitnici koji su zujali, zazveckaše bodeži. Atreidske snage su se trebale jednostavno prošetati ovuda - meÿutim, Sardaukari divljih pogleda nisu lako odstupali. Bili su rumeni u licu, kao da su ispunjeni jakim stimulansima. Odbijali su se predati. Dok se pomahnitali napad nastavljao, Duncanu je postalo jasno da neüe lako izvojevati pobjedu, a još manje da üe se borba uskoro završiti. Unatoþ svoje neorganiziranosti, Sardaukari su ponovo napali. Bilo mu je jasno da üe ovo biti najkrvaviji dan u njegovom životu. * * * Dok su borbe bjesnile u podzemnim špiljama, Hidar Fen Ajidica je jurio kao da ga vragovi gone prema paviljonu za istraživanja pod jakim osiguranjem, u nadi da bi mu on mogao poslužiti kao utoþište. Pokraj njega je trþao Hasimir Fenring razmišljajuüi o tome je li ovo prigoda da pronaÿe neki skriveni izlaz i pobjegne. Zakljuþio je da nema drugog izbora nego nastaviti s istraživaþem Ajidicom i pustiti ga da sam sebe uništi - što je izgleda i bila namjera poludjelog kepeca. U nepreglednom laboratoriju, zaklonjenom od pogleda stranaca, Fenring je nabrao nos uslijed smrada koji se širio iz redova axelotl spremnika. Na stotine tleilaxaških radnika kretalo se uokolo, nadgledajuüi spremnike, uzimajuüi uzorke, podešavajuüi mehanizme metabolizma. Bitka koja se vani vodila plašila ih je, ali su oni nastavili obavljati svoje dužnosti s istom posveüenosüu, strepeüi za svoje živote ako zakažu makar na trenutak. Najmanje kolebanje, najmanja pogreška, mogli su izbaciti tanane spremnike iz okvira zadanih parametara i uništiti program amal koji je bio od životnog znaþaja. Ajidica je imao svoje prioritete. Sardaukarskim trupama koje su bile stacionirane najbliže paviljonu za istraživanja dano je više ajidamala i bile su povuþene sa svojih uobiþajenih dužnosti. Sada su pojurile navrat nanos u gužvu ispred kompleksa laboratorija, ispuštajuüi divlje krikove. Fenring niti je potpuno razumio niti mu se sviÿalo ono što je vidio. Imao je osjeüaj da nitko ne predvodi te trupe. S paranoidnim izrazom lica, Ajidica dade znak grofu dok mu je pogled sijevao uokolo. “Poÿite sa mnom.” ýovjeþuljkove oþi su sada bile zapanjujuüe grimizne boje, bjelooþnice su mu postale jarko crvene uslijed popucanih kapilara. “Vi ste Carev þovjek i morate stajati s moje desne strane dok budem objavljivao važne stvari vezane za našu buduünost.” Osmjehnuo se poput kakve grabljivice. Iz desnih mu je kapala krv kao da se upravo pogostio sirovim mesom. “Uskoro üete mi se klanjati.” “Hmmm, Želim prvo þuti što imate za reüi”, oprezno je odgovorio Fenring, prepoznavši iskrice ludila u istraživaþevom ponašanju. Zapitao se da li da na licu mjesta polomi þovjeþuljku vrat - za to bi morao uputiti jedan jedini jednostavan udarac — ali u blizini se nalazilo previše njegovih odanih radnika, koji su zurili u njih, þekajuüi da þuju novosti. Njih dvojica se popeše strmim metalnim stubištem do nogostupa u visini koji je vodio preko prepune dvorane. “ýujte i poþujte! Ovo nas Bog iskušava!” Povikao je Ajidica onima ispod, glasom koji je odzvanjao u otvorenom prostoru. Iz usta mu je štrcala krv dok je govorio. “Pružena mi je veliþanstvena prilika da vam pokažem našu buduünost.” Istraživaþi su se okupili ispod njih da ga saslušaju. Fenring je veü imao prigode þuti obmanjivaþka predviÿanja tog kepeca, ali ovog puta je imao dojam da je Ajidica potpuno poludio. Na ogromnom komekranu na jednom zidu postojano su se smjenjivale slike bitke iz holo projektora postavljenih po cijelom podzemnom svijetu. Atreidske snage, kojima su se pridružili

pobunjenici s Ixa, preuzimale su polako nadzor. Nesvjestan tijeka bitke, pomahnitali Glavni Istraživaþ podigao je obje ruke, stisnute u šake. Krv je kapala izmeÿu njegovih paukovskih prstiju i sitnih zglobova, i tekla je u grimiznim potocima niz žile na njegovim podlakticama. Rastvorio je ruke i otkrio jarke krvave cvjetove koji su se rascvjetali na njegovim dlanovima. Da li su ih trebale podsjetiti na rane Isusove? zapitao se Fenring. Zanimljiva predstava. Ali je li stvarna ? “Ja sam stvorio ajidamal, tajnu tvar koja üe otvoriti Put vjernicima. Otposlao sam LiceIgraþe u naistražene kutove Galaktike da postave temelje naše veliþanstvene buduünosti. Na Carskom dvoru na Kaitainu se u ovom trenutku nalaze Gospodari Tleilaxa, spremni za akciju. Oni koji budu mene slijedili bit üe zauvijek blagoslovljeni, besmrtni i svemoüni.” Fenringa je jako iznenadila ova vijest. Krv je potekla i iz rane koja se upravo otvorila posred Ajidicinog ýela i nastavila mu se slijevati niz obrve do sljepooþnica. ýak su mu i iz oþiju tekle grimizne suze. “Pazite što vam govorim!” Ajidica je sada veü vrištao. “Samo ja imam pravu viziju. Samo ja shvaüam što Bog želi. Samo ja..." Dok je urlao, iz grla mu pokulja krv. Njegovo pomahnitalo mlataranje rukama pretvorilo se u grþ i on se skljoka na nogostup. Koža, pore i dah zaudarali su mu na cimet i trulež. Zapanjeni Fenring se povukao, prouþavajuüi Glavnog Istraživaþa, prateüi njegov samrtniþki grþ. ýovjeþuljkovo sivkasto tijelo sada je bilo vlažno i crveno, krvario je veü i iz nozdrva i ušiju. Fenrig se namrštio. Nema sumnje da je dugoroþni projekt u koji su uložili toliko novaca bio bijedni promašaj. ýak su se i Sardaukari, koji su uzimali redovite doze umjetnog melangea, izmijenili... ali ne na bolje. Car je morao prekinuti rad na ovom programu. Fenring je u nevjerici zurio u komekran. Atreidske vojne snage probijale su tleilaxašku obranu, sardaukarske trupe su se raspale i pomahnitale, a Fenring je gledao kako njegov dugoroþni plan propada u nepovrat. Ako je želio da ima bar kakvu takvu buduünost, morao je svu krivnju svaliti na Glavnog Istraživaþa Hidara Fen Ajidicu. Krvareüi iz stotinu rana, þovjeþuljak se i dalje koprcao na nogostupu, urlajuüi velika predviÿanja i kletve, dok se nije otkotrljao i udario o rub. Na kraju je Ajidica poletio i pao na jedan axelotl spremnik ispod... u þemu mu je tek neznatno pripomogao grof Fenring.

102. Svatko je potencijalni neprijatelj, a svako mjesto potencijalno bojno polje. — Zensunni mudrost * * * Novi trudovi. Postajali su sve obilniji, þešüi, jaþi. Jessica je morala primijeniti sve što je nauþila tijekom Benegesseritske obuke kako bi kontrolirala svoje tijelo, usredotoþila mišiüe i vodila dijete kroz radnicu. Više nije brinula zbog razoþarenja koje üe doživjeti Mohiam niti da li üe ovaj neoþekivani djeþak izazvati kaos u programu odgajanja na kome je Sestrinstvo radilo veü vjekovima. Mogla je razmišljati samo o porodu. Pokraj Jessicinog kreveta, sjedila je gospa Anirul Corrino na lebdeüoj stolici. Lice joj je bilo posivjelo i upalo, i þinilo se da je koristila sve svoje mentalne sposobnosti kako bi ostala usredotoþena i održala na okupu pauþinaste niti razuma. U jednoj ruci je ponovo stezala kirurški laserski nož. Bila je spremna. Sve je pratila poput kakve grabljivice. Jessica se okružila meditativnom þahurom. Još samo nekoliko trenutaka üe ýuvati svoju tajnu. Dijeta samo što nije izašlo. Sin, ne küer. I ýasna Majka Mohiam i gospa Margot Fenring ostale su uz nju tijekom cijelog poroda. Sada su stajale iza Anirul, spremne da se bace ako postane nasilna. Iako je bila Kwisatz Majka, one joj neüe dopustiti da naudi novoroÿenþetu. Krajiþkom oka, izmeÿu dva duboka udaha, Jessica je primijetila brzi pokret Mohiamine ruke, znak koji je njoj bio namijenjen. Reci Anirul da želiš da ja presijeþem pupþanu vrpcu. Dopusti da ja budem ta koja üe držati laserski nož. Jessica je odglumila jedan brzi grþ kako bi omoguüila sebi da razmisli. Godinama je Vrhovna Proktorka Mohiam bila njena poduþavateljica na Wallachu IX. Mohiam je nauþila svoju mladu uþenicu da mora prvenstveno ispunjavati sve dužnosti prema Sestrinstvu, dala je Jessici izriþite zapovijedi da zaþne küer s Letom Atreidom. Sjetila se kako je Mohiam držala gom džabara prislonjenog uz njen vrat, otrovnu iglu spremnu da zada brz i smrtonosni ubod. Kazna za pogrešku. Bila bi me ubila u tom trenutku, da nisam ispunila ezoteriþne standarde Sestrinstva vezane za þovjeþnost. Isto tako, lako me može i sada ubiti. Ali ako bi Mohiam to uþinila, bi li to bilo ljudski? Bene Gesserit je izriþito zabranjivao ljubav - ali zar nije ljudski osjeüati ljubav i samilost? U sadašnjoj situaciji, bi li Mohiam bila manje opasna od Anirul? Ne bi, sigurno bi obje ubile moje dijete. Jessici se þinilo da je ljubav predstavljala nešto što stroj nije mogao okusiti, a ljudi su porazili misleþe strojeve u Butlerijanskom Džihadu, prije više tisuüljeüa. Ali ako su ljudska biüa izašla kao pobjednici, zašto su ovi ostaci neþovjeþnosti — divljaštvo gom džabara - opstali u jednoj Velikoj Školi? Divljaštvo je isto tako saþinjavalo ljudsku psihu kao i ljubav. Jedno nije moglo opstati bez drugog. Moram li joj vjerovati? Alternativa je previše užasna. Postoji li netko drugo rješenje? Izmeÿu napinjanja, Jessica podiže znojnu glavu s jastuka i reþe blagim glasom: “Gospo

Anirul, voljela bih da... Margot Fenring presijeþe pupþanu vrpcu.” Mohiam se trgnula od iznenaÿenja. “Predajte joj, molim vas, laserski nož.” Jessica se pravila da ne primjeüuje iznerviranost i nezadovoljstvo svoje stare mentorice. “To je moja želja!” Anirul je djelovala rastreseno, kao da je slušala unutrašnje glasove, pokušavajuüi ih i dalje razumjeti. Spustila je pogled na kirurški instrument koji je þvrsto stezala u ruci. “Da, svakako.” Pogledavši preko ramena, predala je potencijalno oružje gospi Fenring. Strepnja je na trenutak napustila Anirulino lice. “Koliko još?” Nagnula se prema stolu za porod. Jessica je pokušala podesiti kemiju svoga tijela tako da ublaži oštar bol, ali bez uspjeha. “Dijete izlazi. Sada.” Umjesto da promatra prisutne u prostoriji, ona se u duhu izdvojila i zagledala u nekoliko pripitomljenih pþela koje su se kretale izmeÿu lebdeþih kugli s posaÿenim biljkama iznad svoje glave. Kukci su puzali unutar njih i oprašivali cvjetove. Usredotoþi se... Usredotoþi se... Poslije nekoliko trenutaka, grþ je oslabio. Kada joj se vid razbistrio, na svoje iznenaÿenje je vidjela da ipak Mohiam drži kirurški laserski nož. Uplašila se na trenutak za svoje dijete. Premda oružje uopüe nije bilo bitno. One su Benegesseritkjnje. Njima nije potreban nikakav nož da bi ubile bespomoüno dijete. Trudovi su postajali sve uþestaliji. Dodirnuli su je neþiji prsti, skliznuli joj u vaginu. Debeljuškasta Medicinska Sestra kimne. “Dovoljno je otvorena.” Uslijedio je dodir Glasa: “Guraj!” Jessica je refleksno odgovorila, ali je napor samo pojaþao bol. Viknula je. Mišiüi su joj se stegli. Zabrinuti glasovi poþeše mijenjati mjesta u pozadini, muþila se da razabere rijeþi. “Nastavi gurati!” To je bila druga Medicinska Sestra. Nešto se unutra opiralo Jessici, kao da je dijete preuzimalo kontrolu, odbijajuüi izaüi. Zar je to moguüe? Zar se to ne protivi prirodnom poretku stvari? “Stani! Opusti se.” Nije mogla identificirati izvor tih naredbi, ali je poslušala. Bol ju je razdirao; prigušila je krik, upotrijebivši sva umijeüa kojima ju je Mohiam nauþila. Njeno tijelo je odgovaralo biološkim programiranjem duboko usaÿenim kao i njen DNK. “Pupþana vrpca se omotala djetetu oko vrata! Ne, molim vas, ne. Jessica nije otvarala oþi, usredotoþila se prema unutra, pokušavajuüi sprovesti svoje dragocjeno dijete do sigurnosti. Leto mora dobiti sina. Meÿutim, nije mogla sagledati prave mišiüe, nije mogla osjetiti nikakve promjene. Osjeüala je samo tamu i neprobojan, sveobuhvatni mrak. Osjetila je meku ruku Medicinske Sestre koja je ušla u nju, pipajuüi i pokušavajuüi osloboditi dijete. Pokušala je kontrolirati svoje tijelo, grþiti mišiüe, usmjeriti um na svaku stanicu. Jessica je ponovo imala osjeüaj da se to siüušno dijete opire, da ne želi biti roÿeno. Bar ne ovdje, ne u nazoþnosti ovih žena. Jessica se osjeüala tako siüušna i slaba. Ljubav koju je željela podijeliti sa svojim vojvodom i njihovim sinom djelovala je krajnje nevažno u usporedbi s beskrajnim svemirom i svime onim što on obuhvaüao. Kwisatz Haderach. Da li üe on biti u stanju sve vidjeti þak i prije nego što se rodi? Da li je moje dijete On ? “Poþni ponovo gurati. Guraj!” Jessica je poslušala i ovog puta je osjetila promjenu, sada je sve glatko teklo. Napela je cijelo tijelo, i ostala tako najduže što je mogla, a onda je pogurala ponovo i ponovo. Bol je minula, ali ona podsjeti samu sebe da je okružena opasnošüu. Dijete je izašlo. Osjetila je kako odlazi, osjetila je ispružene ruke koje su ga prihvatile i

odnijele... a onda je na trenutak potpuno klonula. Moram brzo doüi k sebi. Moram ga zaštiti. Pošto je tri puta duboko udahnula, Jessica se uspjela uspraviti u sjedeüi položaj. Bila je slaba, strašno umorna, sve ju je boljelo. Žene okupljene oko podnožja kreveta su šutile, jedva da se koja pomakla. Tišina je zavladala u suncem obasjanoj sobi, kao da je rodila nešto þudovišno i deformirano. “Moje dijete”, izgovori Jessica, prekinuvši zlokobnu tišinu. “Gdje je moje dijete?” “Kako je ovo moguüe?” zakreštala je Anirul, na rubu histerije. Zatim je vrisnula. “Ne!” “Što si to uþinila?” upitala je Mohiam. “Jessica što si to uþinila?”ýasna Majka nije bila bijesna. Toga se Jessica najviše plašila; umjesto toga na njenom licu zrcalili su se poraz i krajnje razoþaranje. Jessica je pokušavala vidjeti svoje dijete; uspjela je nazreti mokru crnu kosu, malo þelo i širom otvorene, inteligentne oþi. Pomislila je na svog voljenog vojvodu Leta. Ovo dijete mora živjeti. “Sada shvaüam odakle onoliki nemir u Drugom Sjeüanju.” Anirulino lice se pretvorilo u masku neobuzdanog bijesa dok je sijevala oþima na Jessicu. “Ona su znala. Lobija je shvatila, ali mi nije mogla na vrijeme reüi. Ja sam Kwisatz Majka! Tisuüe sestara je þitavo tisuüljeüe radilo na ovom programu. Zašto si to uþinila našoj buduünosti?” “Nemojte ubiti moje dijete! Kaznite mene zbog onog što sam uþinila, ako morate — ali ne Letovog sina!” Suze joj se poþeše slijevati niz obraze. “Ne njega.” Mohiam spusti dijete u Jessicino naruþje, kao da se želi što prije osloboditi neugodnog tereta. “Uzmi svog prokletog sina”, reþe ona ledenim glasom, “i moli se da Sestrinstvo preživi ono što si uþinila.”

103. ýovjeþnost je svjesna vlastite smrtnosti i plaši se stagnacije svoje nasljednosti, ali ne zna kojim putem da krene kako bi se spasila. To je primarni cilj programa odgajanja Kwisatz Haderacha: da se izmijeni smjer u kome se kreüe þovjeþanstvo na naþin koji nema presedana. — Gospa Anirul Corrino, njeni osobni dnevnici * * * Ispred carske sobe za raÿanje, stajao je þovjek prerušen u sardaukarskog stražara, koji je struþnim šminkanjem uspio prikriti boju svojih usana umazanih safo sokom. Na stražnjem dijelu izgužvanih hlaþa mršavka, neposredno ispod gornjeg djela odore, nazirala se blijeda krvava mrlja. Jedva se primjeüivala... Velikom brzinom i u pravom trenutku, Piter de Vries je bio zario nož ispod odore u lijevi bubreg pravog stražara dok je ovaj išao na svoje stražarsko mjesto; zatim je požurio spasiti odoru. Ponosio se obavljenim poslom. Za samo nekoliko minuta, de Vries je uspio odvuüi mrtvog þovjeka u jednu praznu sobu, skinuti sivo-crnu odoru i nanijeti enzimske kemikalije koje uklanjaju krvave mrlje. Pribrao se i zauzeo svoje mjesto ispred sobe za raÿanje. Sudrug mrtvog stražara ga je skeptiþki odmjerio. “Gdje je Dankers?” “Tko to zna? Opozvan sam s dužnosti, brinuo sam se o lavovima, kako bih stajao ovdje dok neka dvorska dama ne rodi kopile”, reþe de Vries, grubo i s gaÿenjem. “Reþeno mi je da doÿem ovdje i da ga zamijenim.” Gunÿajuüi kao da mu je svejedno, drugi stražar je provjerio obredni bodež i popravio traku palice za blokadu živaca na ramenu. De Vries je imao još jedno sjeþivo u koricama u rukavu uniforme. Uživao je u vlažnom i ljepljivom dodiru krvave košulje na leÿima. Zaþuli su iznenadni krik i prigušene glasove u sobi za raÿanje. Zatim plaþ novoroÿenþeta. De Vries i pravi stražar se pogledaše i Mentata prože osjeüaj opasnosti. Možda je ljupka majka, barunova tajna küer, umrla na porodu. Nije se smio ni nadati tolikoj sreüi — bilo bi prejednostavno. ýuo se samo tihi razgovor... i plaþ djeteta koji nije prestajao. Dijete vojvode Leta nudilo je toliko moguünosti... barunov tajni unuk. Možda bi de Vries mogao uzeti dijete kao taoca, i iskoristi ga kako bi natjerao prelijepu Jessicu da postane njegova robinja - a onda ih oboje ubiti prije nego što je se zasiti. Mogao bi se izvjesno vrijeme zabavljati s vojvodinom ženskom... Dijete bi moglo biti þak vrijednije od Jessice. Novoroÿenþe je imalo i atreidske i harkonenske krvi. Možda bi najpametnije bilo prebaciti ga na Giedi Jedan i odgojiti ga zajedno s Feyd-Rauthom — to bi bila veliþanstvena osveta protiv Kuüe Atreida! Alternativni harkonenski nasljednik, ako se ustanovi da je i Feyd isto onako tupav kao i njegov stariji brat Rabban? Zavisno o tome kako odigrati sljedeüi potez, de Vries bi se mogao dokopati i poluge protiv Sestrinstva, dvije Velike Kuüe i same Jessice. I sve to za samo dan posla. Potekla mu je pljuvaþka na usta dok je razmišljao o slasnim moguünostima. Glasovi žena postadoše jaþi i vrata sobe za raÿanje glatko skliznuše u stranu. Tri vještice izadoše u hodnik šušteþi odorama — pogana Mohiam, Careva neuravnotežena žena i Margot

Fenring, sve su bile odjevene u crne aba odore i zaokupljene prigušenom raspravom. De Vries je zadržao dah. Ako Mohiam pogleda u njegovom smjeru, mogla bi ga prepoznati, unatoþ šminki i ukradenoj odori. Žene su sreüom bile previše uzbuÿene da bi bilo što primijetile dok su brzale niz hodnik. Ostavile su majku i dijete nezaštiüene. Kada su vještice skrenule iza ugla, de Vries se smrknuto obrati svom sudrugu. “Moram Xüi i provjeriti je li sve u redu.” Prije nego što je pravi stražar stigao odluþiti kako da odgovori, Mentat se uvukao u sobu za raÿanje. Glasni plaþ djeteta dopirao je iz svijetle sobe; zatim je þuo još ženskih glasova. ýuo je iza sebe stražara koji je hitao da mu se pridruži, lupkajuüi þizmama po podu. Vrata se za njima zatvoriše. De Vries se hitro i tiho okrene i prereže Sardaukaru grlo prije nego što je ovaj uspio ispustiti bilo kakav zvuk. Nož je opako zazviždao kroz zrak i zid je istog þasa bio poprskan crvenim mrljama. Nakon što je polako spustio stražarevo tijelo na pod, Mentat se odšuljao dublje u sobu za raÿanje. Dodirnuo je palicu za blokadu živaca i aktivirao polje. Kod radne površine priþvršüene na zid ugledao je dvije Medicinske Sestre koje su se starale o novoroÿenþetu. Uzimale su uzorke stanica i kose i prouþavale ekran dijagnostiþkog aparata. Bile su mu okrenute leÿima. Viša žena se mrštila na dijete, kao da je bilo neuspjeli pokus. Kad je zaþula zujanje, niža, teža žena poþela se okretati. De Vries skoþi naprijed i zamahne ošamuüivaüem kao batinom. Zahvatio ju je po licu i razbio joj nos od þega joj je zapucketalo u mozgu. Prije nego što je stigla pasti, druga Sestra je stala ispred djeteta i podigla ruke u obrambenom stavu. De Vrise ju je napao ošamuüivaüem. Blokirala je udarce — poslije þega su joj obje ruke ostale paralizirane. Tako snažno ju je udario u vrat da je þuo kako joj se kiþma zatresla. Uzbuÿeno dašüXüi, izbo je bodežom obje nepokretne prilike, ne prepuštajuüi ništa sluþaju. Nije imalo svrhe riskirati. DjeþDþLü je ležao na stolu, koprcajuüi se i plaþXüi. Bio je divno ranjiv. Na drugom kraju sobe za raÿanje, ugledao je Jessicu koja je ležala na širokom krevetu, iscrpljena od poroda, zamagljenog pogleda od analgetika. ýak i ovako iscrpljena i znojna, izgledala je prelijepo i zadivljujuüe. Proÿe mu kroz um da je ubije, kako je vojvoda Leto više ne bi imao. Prošlo je tek nekoliko sekundi, ali nije smio više gubiti vrijeme. Kada je posegnuo za djetetom, Jessicine oþi su se širom otvorile u šoku. Na licu su joj se sad zrcalili jad i strah. Oh, ovo je mnogo bolje nego da je ubijem. Ispružila je ruke i pokušala sjesti. Namjeravala je puzeüi krenuti za njim! Kakva odanost, kakva majþinska tuga. Osmjehnuo joj se - ali je dobro znao da ga nikada neüe prepoznati zahvaljujuüi šminki i odori. Odluþivši uzeti ono što je veü imao prije nego što ga itko u tome sprijeþi, Mentat je gurnuo osamuüivaþ i bodež za opasaþ. Dok je Jessica s mukom silazila s kreveta, zamotao je dijete u deku, smirenim i uþinkovitim pokretima. Neüe ga stiüi zaustaviti. Ugledao je grimizni trag na njenoj odori za raÿanje od kai-satena. Zateturala je i pala na pod sobe za raÿanje. De Vries je podigao dijete rugajuüi joj se, a zatim izjurio u hodnik. Još dok je trþao niz stubište, pokušavajuüi smiriti dijete koje je urlalo, u umu je premetao razne moguünosti. Bilo ih je tako mnogo...

* * * Poslije dosta dobro primljenog govora koji je održao, Leto je uzdignute glave izašao iz Dvorane Govorništva. Njegov otac bi s divljenjem primio njegov nastup. Ovog puta je uþinio sve kako treba. Ni od koga nije zatražio dozvolu za ono što je uþinio. Jednostavno ih je obavijestio, a ono što je uþinio bilo je nepovratno. Kada ga okupljeni više nisu mogli vidjeti, ruke su mu se poþele tresti, premda ih je uspijevao obuzdati tijekom cijelog govora. Sudeüi po dobivenom pljesku znao je da se veüina u Landsraadu iskreno divila njegovim postupcima. Njegova djela bi mogla prerasti u legendu koja üe se prepriþavati meÿu plemiüima. Politika je, meÿutim, obilovala þudnim promjenama. Ono što se u jednom trenutku postigne veü u sljedeüem se može izgubiti. Mnogi delegati su možda pljeskali poneseni trenutkom. Mogli su se predomisliti. ýak i da je tako, Leto je danas stekao nove saveznike. Preostalo je samo da još utvrdi koliko je bio na dobitku. Sada je mogao otiüi vidjeti Jessicu. Žurnim korakom je prešao preko poploþane elipse. Kad je ušao u Veliku Palaþu, zaobišao je stubište i uhvatio cijev-lifta koji je vodio do sobe za raÿanje. Možda se dijete veü rodilo! Ali kada je Leto izašao na posljednjem katu, Sardaukari su mu preprijeþili put. Uzbuÿena gomila se okupila u hodniku iza njih. Meÿu njima je bio i veüi broj Benegesseritkinja odjevenih u crno. Ugledao je Jessicu koja je mlitavo sjedila na stolici umotana u preveliku bijelu odoru. Zapanjio se kada je primijetio koliko je slaba i iscrpljena. Koža joj je bila vlažna od znoja i prozirna od bola. “Ja sam vojvoda Leto Atreid, Carev roÿak. Gospa Jessica je moja službena priležnica. Pustite me da proÿem.” Probio se izmeÿu njih, upotrijebivši pokrete za odbijanje prijeteüih oštrica kako ga je nauþio Duncan Idaho. Kada ga je Jessica ugledala, pokušala je ustati, odgurnuvši ruke Sestara koje su je pridržavale. “Leto!” Prihvatio ju je i zagrlio, plašeþi se pitati za dijete. Je li roÿeno mrtvo? Ako jeste, što je Jessica radila ovdje, izvan sobe za raÿanje i þemu ovoliko osiguranje? Prišla im je ýasna Majka Mohiam, na þijem licu se vidjelo da kipti od bijesa i da je nevjerojatno uzbuÿena. Jessica je pokušala nešto reüi, ali je briznula u plaþ. Primijetio je krv na podu ispod nje. Letove rijeþi su bile hladne, ali morao je postaviti to pitanje. “Je li moje dijete umrlo?” “Dobili ste sina, vojvodo Leto, zdravo dijete”, kratko je odgovorila Mohiam. “Ali je oteto. Dva stražara i dvije Medicinske Sestre su mrtvi. Tko god da je uzeo dijete, strašno ga je želio.” Leto nije mogao istog trenutka shvatiti sve što je þuo. Uspio je samo još þvršüe stegnuti Jessicu u zagrljaj.

104. Tijekom dugih životnih vjekova obilježenih ljušturama uništenih planeta, þovjek je predstavljao geološku i ekološku silu, a da to nije znao, kao što nije ni bio svjestan ni vlastite snage. — Pardot Kynes, Dugaþak put do Saluse Secundus * * * Obruþ astrobrodova stezao se oko Arrakisa sve dok barun Harkonnen nije imao dojam da vise ne može disati. Cijelo popodne, sardaukarske ratne letjelice izlazile su iz cehovskih transportnih brodova. Nikad se nije ovoliko uplašio. Barun je znao da Shaddam neüe spržiti Arrakis kao što je uþinio sa Zanovarom — ali mogao je zato zbrisati Carthag. I njega zajedno s gradom. Možda bih trebao otiüi odavde jednim od svojih brodova. I to brzo. Ali nijedna letjelica više nije mogla uzletjeti. Sve svemirske letjelice bile su prizemljene. Barun je mogao pobjeüi samo pješke, i to u pustinju. Ipak još nije bio toliko oþajan. Stojeüi u promatraþkom mjehuru od plaza u svemirskoj luci Carthag, promatrao je naranþasti kontrast naspram sve tamnijeg neba: s jednog od astrobrodova spuštala se letjelica. Obavijestili su ga da doÿe ovamo da je doþeka. Ova situacija bez presedana ga je izjedala. Taj prokleti Shaddam je volio izigravati vojnika, šepuriti se okolo u odori i trenutno se ponašao kao najveüi nasilnik u svemiru. Barunovi sateliti sa staze za nadzor veü su bili zbrisani u jednoj usputnoj akciji. Sto, do vraga, Car hoüe od mene? Stojeüi na slaboj svjetlosti sumraka, barun se mrštio. Otposlao je trkaþe i uspio okupiti manji dio trupa koje su se sada nalazile u pograniþnom prijemnom podruþju svemirske luke. Ploþnik od utabane zemlje kremenjaþe isijavao je zaostalu dnevnu toplinu pri þemu su isparavale kemikalije i ulja iz impregniranog polja. Bio je okružen letjelicama pod embargom þiji su svi sustavi bili iskljuþeni. Na obzoru, gdje su boje zalaska Sunca blještale poput udaljene vatre iznad pjeskovitog kraja svijeta, ugledao je izmaglicu od prašine. Još jedan od tih prokletih pješþanih crva. Mala letjelica se spustila. Dok se pripremao da je doþeka, barun se osjeüao poput kakve privezane životinje. Dodatne trupe koje je doveo s Giedi Jedan nisu imale izglede protiv ovakve jedne invazije. Da je samo imao više vremena, mogao je pozvati Pitera de Vriesa da doÿe s Kaitaina i preuzme ulogu njegovog emisara i na diplomatski naþin riješi ovaj oþigledni nesporazum. Lebdeüi na suspenzorima krenuo je pozdraviti svitu sastavljenu od predstavnika CHOAM-a i Ceha. ýak je primorao sebe da se osmjehne. Iz ukrašene letjelice izašao je cehovski albino predstavnik u odijelu koje ga je snabdijevalo zaþinom. Odmah iza njega stupali su izborani Vrhovni bašar i CHOAM-ov Mentat-revizor prijeteüeg izgleda. Barun sijevne svojim paukovskim crnim oþicama u Mentatovom pravcu: odmah mu je bilo jasno da üe ovaj þovjek biti veliki problem. “Dobro došli, dobro došli!” Jedva je uspijevao odagnati uznemireni izraz lica; pažljivi promatraþ bi sigurno uoþio koliko je bio nervozan. “Suraÿivat üu, naravno, na svaki naþin.” “Da, suraÿivat üete na svaki naþin”, objavi cehovski albino predstavnik, duboko

udahnuvši zaþinski plin koji je izlazio iz njegovog debelog ovratnika. Arogancija je pristajala ovom triju kao druga koža. “Ali... morate mi prvo objasniti kakav to prekršaj smatrate da sam poþinio. Tko me je to lažno optužio? Uvjeravam vas da je posrijedi nekakva zabuna.” Mentat-revizor mu priÿe zajedno s Vrhovnim bašarom. “Dopustit üete nam da pregledamo sve vaše financijske i transportne dosjee. Namjeravamo obaviti inspekciju svih žetelica zaþina, legalnih skladišta i proizvodnog programa. Zatim üemo utvrditi da li je po srijedi bila zabuna.” Prišao im je i predstavnik Ceha. “Ne pokušavajte bilo što sakriti.” Barun je progutao slinu i poveo ih iz svemirske luke. “Svakako.” Znao je da je Piter de Vries pažljivo doveo u red njegove spise, da je proþešljao svaki dokument, svaki izvještaj, i da je suludi Mentat obiþno bio vrlo temeljit. Ipak, barun je osjetio kako ga obuzima jeza, uvjeren da þak ni najpažljivije manipulacije neüe izdržati podrobnu provjeru ovih demonskih revizora. S bolnim osmijehom uputio ih je prema transportnoj platformi koja üe ih odvesti do harkonenske rezidencije. “Mogu li vam ponuditi neko osvježenje?” Možda mi poÿe za rukom da im u piüe stavim otrov ili neku drogu koja üe im zamagliti umove. Vrhovni bašar mu se prkosno osmjehnuo. “Mislim da ne, barune. ýuli smo za vašu smjelost na gala banketu na Giedi Jedan. Ne smijemo dopustiti da carski poslovi þekaju zbog takvih... ugodnosti.” Ne mogavši smisliti više nijedan izgovor, barun ih povede u Carthag. * * * Vani u pustinji, Liet-Kynes i Stilgar promatrali su dolazak astrobrodova, jedan brod za drugim pojavljivao se iz nabranog svemira na noünom nebu. Letjelice su formirale ionizirani oblak u zraku koji je zaklonio veüinu zvijezda. Liet je, meÿutim, znao da su ovu oluju izazvala politiþka previranja, a ne neki zastrašujuüi prirodni fenomen. “Velike sile se kreüu iza nas, Stile.” Stilgar je iskapio do kraja jetku zaþinsku kavu koju im je donijela Faruola do mjesta na stijenju ispod sieþa Crveni Zid gdje su njih dvojica sjedili. “U pravu si, Liete. Moramo saznati nešto više o tome.” Faruola im je po obiþaju skuhala jako piüe na kraju vrelog dana, prije nego što je odvela svog sina Lieta-chiha na zajedniþko igralište u sieþu. Mala Chani je još provodila dane s dadiljom. Veü poslije nekoliko sati, Slobodnjaci koji su radili kao domaüice i sluge u rezidenciji Harkonnena, poþeli su slati distrans izvještaje: organski unijete poruke u zvuþna ustrojstva domaüih slijepih miševa. Sa svakim novim dobivenim djeliüem zagonetke, vijesti su postajale zanimljivije. Liet je bio oduševljen kada je þuo da se i glava baruna Harkonnena našla pod sjekirom. Bilo je malo podataka i napetost je sve više rasla. Oþigledno su Svemirski Ceh, CHOAM i Carevi Sardaukari došli ispitati izvjesne nepravilnosti u proizvodnji zaþina. Znaþi da je Cehovac Ailric ipak pažljivo saslušao moje rijeþi. Neka se Harkonneni peku na vatri. Dok je stajao u jednoj od zajedniþkih prostorija u sieþu, Liet se poþešao po bradi boje pijeska tamo gdje mu je cijev za hvatanje vlage u pustinjskom odijelu napravila usjek. “Harkonneni nisu mogli sakriti posljedice naših pohoda... ili tajnu koju smo objelodanili. Naša mala osveta je izazvala veüe posljedice nego što smo se nadali.” Stilgar je provjerio kris-nož u koricama za pojasom. “Ako ovaj dogaÿaj iskoristimo kao

uporište, još bi nam moglo poüi za rukom da izbacimo Harkonnene iz naše pustinje.” Liet je odmahnuo glavom i odgovorio: “Time se neüemo osloboditi Cara. Ako barun bude izbaþen, dobro Dina üe jednostavno biti predano na korištenje nekoj drugoj obitelji Landsraada. Shaddam smatra da na to ima prava, iako Slobodnjaci ovdje žive i pate se veü stotinama naraštaja. Naši novi gospodari možda neüe biti ništa bolji od Harkonnena.” Stilgarovo sokolsko lice se smrkne. “Ali ne mogu biti gori.” “Slažem se, prijatelju. Evo što sam smislio. Uništili smo neke od barunovih zaliha zaþina, a neke smo mu oduzeli. Tim akcijama smo ga samo razdražili. Ali sada nam se pruža prilika da mu zadamo neugodan udarac u nazoþnosti CHOAM-ovih revizora. Bit üe to pad Harkonnena.” “Uþinit üu sve što zatražiš, Liete.” Mladi planetolog ispruži ruku i dodirne mišiüavu ruku drugog muškarca. “Stile, znam da ne voliš gradove, a najviše od svih Carthag. Ali Harkonneni tamo imaju još jedno skriveno skladište melangea, u samoj sjeni svemirske luke. Ako se okomimo na tu zalihu, podmetnemo požar u skladište u kome je þuvaju, Ceh i CHOAM üe je morati vidjeti. Barun üe umrijeti od straha.” Stilgarove duboko plave oþi se razrogaþiše. “Uvijek nalazim uživanje u takvim izazovima, Liete. Bit üe opasno, ali moji specijalci vole i povrijediti i poniziti naše neprijatelje.” * * * Mentat-revizor je ne trepüXüi i ne pomiþXüi glavu zurio u transportne izvještaje. Jednostavno je upijao podatke i bilježio neslaganja na posebnom podmetaþu za pisanje. Spisak pogrešaka je iz sata u sat postajao sve duži i barun je postajao sve zabrinutiji. Do sada su, meÿutim, sve “pogreške” koje je otkrio bile relativno male - dovoljne da dobije nekoliko kaznenih bodova, ali sigurno nedovoljne za smaknuüe. Mentat-revizor još nije bio našao ono za þim je tragao... Eksplozija u podruþju gdje su se nalazila skladišta sve ih je iznenadila. Ostavivši revizora za stolom pretrpanim dokumentima, barun je pohitao na balkon. Ekipe za saniranje brzale su ulicama. Plamen i prašina dizali su se u stupu smeÿe-naranþastog dima. Barun je odmah shvatio toþno koje neupadljivo skladište je bilo cilj napada. Opsovao je u sebi. Mentat-revizor stajao je pokraj njega na balkonu, pažljivo promatrajuüi prizor. S njegove druge strane, Vrhovni bašar Garon je ispravio ramena i nakostriješio se. “Kakva je to zgrada, barune?” “Mislim da je to jedno od mojih industrijskih skladišta”, slaže on. “U njemu odlažemo preostali konstrukcijski materijal, komponente za zgrade od preraÿenog otpada poslanog s Giedi Jedan.” Pakla mu! Koliko li je zaþina bilo tamo unutra? “Zaista”, primijeti Mentat-revizor. “Postoji li neki razlog zašto je to skladište eksplodiralo?” “Možda su posrijedi nestabilne kemikalije ili je za to kriv neki nepažljiv radnik, pretpostavljam.” Prokleti Slobodnjaci su to uþinili! Nije uopüe morao glumiti zbunjenost. “Obavit üemo inspekciju dotiþnog mjesta. Podrobnu inspekciju”, objavio je Zum Garon. “Moji Sardaukari üe pomoüi vašim spasilaþkim ekipama.” Barun je zadrhtao, ali nije se mogao suprotstaviti, jer za to nije imao nikakav izgovor. To pustinjsko smeüe je diglo u zrak jednu od njegovih zaliha zaþina. Ovaj Mentat-revizor i CHOAM üe pronaÿene ostatke iskoristiti protiv njega. Lako üe dokazati da je to skladište bilo puno zaþina i da se u barunovim spisima ta zaliha nigdje ne spominje.

Bio je gotov. U sebi je bjesnio što su Slobodnjaci upravo u ovom trenutku odluþili ovdje udariti, a on nije bio u stanju objasniti dotiþni dogaÿaj. Uhvatit üe ga krvavih šaka, bez obrane i izgovora. Car üe mu to skupo naplatiti.

105. Zašto bi nam bilo þudno ili teško povjerovati da se nemiri nastali u vrhu vlade prenose do najnižih razina društva? Ciniþnu, brutalnu glad za moüi nemoguüe je prikriti. — Cammak Pilru, veleposlanik u progonstvu, govor održan u Landsraadu * * * Sardaukari su se nastavili boriti na Ixu þak i kada je njihov broj bio desetkovan. Ne osjeüajuüi bol niti teške rane, drogirani i pomahnitali carski borci nisu se plašili za vlastite živote niti su poštovali pravila ratovanja. Jedan Sardaukar bacio je mladog atreidskog borca na zemlju, prodro šakom u rukavici kroz njegov štitnik i iskljuþio ga. Zatim je poput kakvog D-vuka iskezio zube i išþupao þovjeku grkljan. Duncan Idaho nikako nije mogao shvatiti zašto Careve elitne jedinice s toliko žara brane Tleilaxe. Postalo mu je jasno da se mladi zapovjednik Cando Garon nikad neüe predati, þak ni kad ostane posljednji živi vojnik na vrhu planine od mrtvih suboraca. Duncan je ponovo razmotrio svoju strategiju i usredotoþio se na cilj misije. Dok je svuda oko njega praštalo od projektilske paljbe nalik na iskrenje iskri iz logorske vatre, on podiže ruku i zaurla na atreidskom bojnom jeziku: “U Veliku Palaþu!” Vojvodini ljudi se oslobodiše poludjelih Sardaukara i zaobiÿoše ih formiravši falangu s Duncanom na þelu. On je nosio maþ starog vojvode kojim je obarao svakog neprijatelja koji bi mu se dovoljno primakao. Pojurili su zvonko udarajuüi þizmama po kamenu kroz tunele pri stropu, probijajuüi se kroz prolaze sliþne saüu prema administrativnim zgradama stalaktitima. Jedan usamljeni i prkosni sardaukarski vojnik u poderanoj i krvavoj odori stajao je na sredini visokog mosta koji je spajao dva kraja špilje. Kada je ugledao Duncanove ljude koji su jurili prema njemu, prislonio je granatu na grudi i detonirao je, raznijevši most. Njegovo tijelo je okreüXüi se poletjelo kroz zatvoreno nebo zajedno s plamenovima i dijelovima mosta. Zapanjeni Duncan dade znak ljudima da se povuku s ošteüenog mosta, ujedno tražeüi novi put da stigne do izokrenute piramide ixijanske palaþe. Kako da se borimo protiv ovakvih ljudi? Dok je tražio drugi zraþni prijelaz, promatrao je kako se transportni tegljaþ zalijeüe u jedan od balkona Velike Palaþe. Oþigledno je njime upravljao neki luÿak. Pobunjenici su jurnuli s platforme u kraljevsko zdanje, prkosno urlajuüi. Duncan je poveo svoje ljude preko drugog mosta i konaþno je uspio uüi u gornje razine Velike Palaþe. Tleilaxaški þinovnici i znanstvenici potražiše zaklon, zapomažuüi na svom þudnom jeziku i preklinjuüi za milost na carskom galahu. Nekolicina atreidskih vojnika pripucala je na nezaštiüene, ali ih Duncan opomene. “Ne trudite se. Smeüe možemo kasnije poþistiti.” Potrþali su kroz nekadašnje veliþanstvene, a sada spartanske odaje. Atreidski borci su se raspršili po kristalnim razinama grada, a neki od njih su se cijevima liftova spustili do poda špilje gdje se nastavljala žestoka borba. Bojni pokliþi i vriska odzvanjali su kroz špilju, miješajuüi se u zraku sa zadahom smrti koji je tjerao na povraüanje. Duncanova skupina stigla je do glavne prijemne odaje i stupila na pod sa šarom koja je podsjeüala na šahovsko polje. Na svoje iznenaÿenje, tu zatekoše putnike s uništene teretne

platforme skupljene zbrda zdola pomahnitale sardaukarske stražare. Krhotine kristalplaza i sinkamena ležale su oko prizemljene platforme na sredini poda prijemne odaje. Usred svega toga, ugledao je Rhombura þije kiborg tijelo nije mogao pomiješati ni s jednim drugim, kao i trubadura Gurneya Hallecka, koji su se borili da ostanu gdje jesu. Gurney svojim naþinom borbe sigurno ne bi ostavio dojam na Majstore Maþevanja s Ginaza, ali je bivši krijumþar bio vrlo hrabar i odliþno je rukovao oružjem. Kada su Duncanovi ljudi pohitali naprijed, izvikujuüi imena vojvode Leta i princa Rhombura, oþajniþka borba se preokrenula u njihovu korist. Suboidi i graÿani Ixa nastaviše se boriti s obnovljenom snagom. Iznenada se otvorio jedan boþni prolaz i unutra je upalo nekoliko Sardaukara poprskanih krvlju, pucajuüi i urlajuüi. Kosa im je bila u neredu i niz lica im se slijevala krv, ali su oni svejedno nastavljali nadirati. Zapovjednik Cando Garon ih je poveo u samoubilaþki napad. Garon je kroz krvavu izmaglicu primijetio princa kiborga i zaletio se ravno u njega zaslijepljen bijesom. Zapovjednik je nosio po jedan oštri bodež u svakoj ruci, koji su veü bili klizavi od debelog sloja grimizne tekuüine. Duncan je prepoznao sina Carevog vrhovnog bašara, proþitao mu u oþima krvožednost, i krenuo. Prije mnogo godina nije uspio zaustaviti napad pomahnitalog salusanskog bika koji je ubio starog vojvodu Paulusa, i zakleo se da nikada više neüe dopustiti sebi da zataji. Rhombur je stajao pokraj polomljene platforme, izdavajuüi upute borcima za slobodu i nije vidio da se Garon zaletio prema njemu. Pobunjenici pohrliše s platforme za teret, probijajuüi se kroz krš, i u trku dohvaüajuüi oružje koje su ispustili pali Sardaukari. Razbijen zid Velike Palaþe iza Rhombura podsjeüao je na usta koja zijevaju i gledaju na špilju grad. TrþHüi što ga noge nose, Duncan se zaletio u Garona, udarivši u njega postrance. Sudar njihovih tjelesnih štitnika bio je propraüen grmljavinom i od siline udara Duncan bi odbaþen natrag. Ovaj sudar je skrenuo i Garona koji se spotaknuo i poletio prema razjapljenom otvoru u zidu s prozorom, spotaknuvši se o krš na podu i poletjevši naglavaþke. Zapovjednik Sardaukara se zapjenio kad je vidio da cilj napada više nije ispred njega. Nastavivši jurišati, Garon je uoþio da mu se pruža prilika da pobije još nekoliko neprijatelja i sudario se s trojicom ixijanskih pobunjenika koji su stajali preblizu ruba porušenog balkona. Raširio je ruke i poput buldožera poþistio zapanjene žrtve u provaliju. Garon je pošao po inerciji za njima, ali se uspio uhvatiti za gredu koja je stršala i koja je nekada odvajala široke ploþe kristalplaza. Uhvatio se i sada je visio, lica napetog od napora i iskešenih zuba. Tetive na vratu su mu podsjeüale na konopce koji samo što nisu popucali. Držao se jednom rukom, kao da se pukim odbijanjem da popusti mogao suprotstaviti neumoljivoj privlaþnosti sile teže. Kada je ugledao predvodnika Sardaukara, a znajuüi da je Garon sin Shaddamovog Vrhovnog bašara, Rhombur se uputio prema rubu na svojim snažnim kiborg nogama. Sagnuo se, uhvatio se za razvaljeni zid radi oslonca i ispružio mehaniþku ruku protezu. Garon je samo zarežao na ponuÿenu mu pomoü. “Prihvati je!” reþe Rhombur. “U stanju sam te izvuüi na sigurno ali onda üeš morati predati svoje trupe. Ix je moj.” Zapovjednik Sardaukara nije prihvatio njegovu ruku. “Radije üu umrijeti nego dopustiti da me spasiš. Sramota bi bila daleko gora od smrti, i mnogo bi me više boljelo da izaÿem ocu na Rþi osramoüen nego što ti to uopüe možeš i zamisliti.” Princ kiborg se uhvatio nogama i posegnuo naniže da dohvati Canda Garona za zglob koji je zatim þvrsto stegnuo. Sjetio se kako je izgubio cijelu obitelj i dobar dio svoga tijela u plamenu

za vrijeme eksplozije nebeskog klipera. “Nema tog bola koji ja ne mogu zamisliti, zapovjedniþe.” Poþeo je izvlaþiti muškarca koji se otimao, unatoþ njegovim protestima. Sardaukar je slobodnom šakom pokušavao dohvatiti i izvuüi skalpel koji je nosio zataknut za pojasom. “Padni i ti sa mnom, umrijet üemo zajedno.” Garon se opako osmjehnuo i zamahnuo oštricom. Zahvatio je Rhomburove tetive na zglobu. Sijevnule su iskre, pogodio je metal, sintetiþke cilindre kosti, ali nije mogao zasjeüi dovoljno duboko. Nimalo se ne uplašivši, Rhombur podiže mladiüa do ruba koji je život znaþio. Duncan mu je priteknuo upomoü. Na licu Candoa Garona ogledala se luÿDþka odluþnost i on ponovo zamahne moünim sjeþivom — ovog puta je glatko prošao kroz Rhomburove kolutore i pomoüne zglobove, odsjekavši mu kiborg šaku. Kada je Rhombur zateturao unatrag i zagledao u batrljak svoje umjetne ruke koji se iskrio i pušio, zapovjednik Sardaukara se bacio unatrag ne ispustivši nikakav krik, þak ni ne prošaptavši ništa. Preostale atreidske snage i poletni pobunjenici su ubrzo zatim osigurali Veliku Palaþu. Duncan je s olakšanjem odahnuo, iako je i dalje bio zabrinut. Vidjevši da se Cando Garon bacio u provaliju, suboidi i pobunjenici stadoše oduševljeno bacati uhvaüene Tleilaxe preko ruba, u znak sjeüanja na dane kada su omrznuti gospodari ovako nemilosrdno ubijali one koji bi im se suprotstavili. Duncan je jedva uspio doüi do daha. Tresao se od iscrpljenosti. Bitka ispod njih se nastavljala, ali je on ipak zastao na trenutak da pozdravi svog sudruga. “Drago mi je što smo se sreli, Gurney.” Ovaj zavrti glavom. “Priliþno gadan susret, ako mene pitaš.” I obrisa znoj sa þela. Previše umoran i izmožden da bi proslavljao dugo oþekivanu pobjedu, C’tair Pilru je sjedio na komadu polomljenog plaskamena i milovao pod u obliku šahovskog polja, kao da se pokušava prisjetiti djetinjstva. “Volio bih da je moj brat ovdje.” Sjetivši se posljednjeg puta kada je bio u Velikoj Palaþi kao sin uvaženog veleposlanika, poželio je da mu se ukradene godine vrate. Bilo je to vrijeme elegancije i profinjenosti, velikih prijema, koketiranja i intriga vezanih za osvajanje naklonosti Kaileje Vernius. “Tvoj otac je živ”, reþe Rhombur. “Bio bih vrlo zadovoljan ako bi se vratio u službu kao uvaženi veleposlanik Kuüe Vernius.” Nježno i precizno je stegao C’tairovo rame þitavom kiborg šakom. Zagledao se u batrljak koji je još plamtio, kao da ga brine to što üe mu ruka morati biti popravljena, i da üe morati iznova uþiti koristiti je. Ali Tessia üe mu pomoþi. Jedva je þekao vidjeti je ponovno. Iscrpljeni, ali nasmijan C’tair podiže pogled. “Prvo moramo pronaüi kontrole za nebo kako bismo mogli objaviti da preuzimaš vlast i staviš toþku na ovaj dan.” Prije mnogo godina Xþinio je isto to, provalio je u palaþu koju su kontrolirali Tleilaxi i emitirao preko neba Rhomburov lik i njegove rijeþi upuüene narodu Ixa. Poveo je princa, Duncana i desetoricu vojnika iz njihove pratnje. Ispred kontrolne odaje zatekli su dvojicu Tleilaxa mrtve na podu; grla su im bila presjeþena... Rhombur nije znao baratati opremom, tako da mu je C’tair pomogao da skenira svoje lice u sustav. Nekoliko trenutaka kasnije, projektirali su divovski prinþev lik sa stropa špilje. Njegov pojaþani glas je zagrmio: “Ja sam princ Rhombur Vernius! Osvojio sam Veliku Palaþu, dom mojih predaka, dom na koji polažem sva prava. Ovdje namjeravam ostati. Ixijanci, zbacite okove, svladajte svoje tlaþitelje, oslobodite se!” Kada je završio, Rhombur je zaþuo odozdo klicanje, dok je bitka i dalje bjesnila. Gurney Halleck ga je saþekao u hodniku. “Pogledaj što smo pronašli.” Poveo je princa do jednog ogromnog oklopljenog skladišta koje su astreidski vojnici otvorili pomoüu laserskih

pušaka. “Nadali smo se da üemo iskopati optužujuüe dosjee, ali smo umjesto njih otkrili ovo. Unutra su bili poslagani sanduci od poda do stropa. Jedan je bio razvaljen i vidjelo se da je pun naranþasto smeÿeg praha od koga se širio miris cimeta. “Sliþi na melange i ima ukus melangea, ali pogledajte naljepnicu. Na noj piše AMAL, na tleilaxaskom.” Rhombur je prelazio pogledom s Duncana na Gurneya. “Odakle im toliko zaþina, i zašto stvaraju tolike zalihe?” C’tair je promrmljao tihim glasom: “Vidio sam što se dogaÿa u paviljonu za istraživanja.” Sav se snuždio. Kada je shvatio da ga ostali nisu þuli, ponovio je svoje rijeþi glasnije i dodao: “Sve dobiva smisao. Miral i Cristane... i miris zaþina.” Upitno su se zagledali u njega. C’tairove oþi i njegovo držanje svjedoþili su o tome kako su sve ove protekle godine utjecale na njega. Netko tko nije imao takvu odluþnost odavno bi odustao. Žustro je odmahnuo glavom kao da želi otjerati zujanje iz ušiju. “Tleilaxi su koristili ixijanske laboratorije za rad na nekoj vrsti umjetnog melangea. Amala.” Duncan je zarežao. “To nije samo maslo Tleilaxa. Trag vodi sve do Zlatnog Lavljeg Prijestolja. Kuüa Corrino stoji iza patnji svih Ixijanaca i uništenja Kuüe Vernius.” “Umjetni zaþin...” Rhombur se zamislio nad tim, a onda se razbjesnio. “Zbog toga je Ix bio uništen, a moja obitelj pobijena?” Trgnuo se na samu tu pomisao, a onda je shvatio kakve bi to sveobuhvatne ekonomske i politiþke posljedice imalo. ýešuüi se po ožiljku od inkvine biþa, Gurney Halleck se namršti. “D’murr je spomenuo da je zaþin u njegovom spremniku bio zagaÿen — da li ga je ovo ubilo?” Glasom koji je odzvanjao od uzbuÿenja, C’tair reþe: “Slutim da nas odgovor na to þeka u paviljonu za istraživanja.”

106. Fatamorgana ti ne može utoliti žeÿ, ali možeš se u njoj udaviti. — Slobodnjaþka mudrost * * * Nakon što su dobili obavijesti do kojih je došao izviÿDþki brod Hiih Ressera, udružene napadaþke snage Harkonnena i Moritanija spustile su se na nebo Caladana. Zvijer Rabban bio je okružen vojnom silom, ali je i dalje bio nervozan. Upravljao je vlastitim brodom u prethodnici na brzinu skupljene flote, tobože vodeüi napad, premda se mudro držao teške napadaþke letjelice kojom je upravljao grumanski Majstor Maþevanja. Vikont Moritani je upravljao najizboþenijim nosaþem trupa, spreman osigurati Caladan s tla, terorizirati mještane i preuzeti upravu nad atreidskim gradovima. Nisu namjeravali dopustiti vojvodi Letu da ikad više kroþi na planet. Razmišljajuüi o svom položaju dok je letio kroz oblake, spreman doživjeti nalet adrenalina kada poþne razaranje, Rabban se pitao kako üe Kuüa Harkonnen i Kuüa Moritani tijekom “udružene okupacije” podijeliti dobra koja üe osvojiti ovim napadom. Osjetio je grþ u svom velikom trbuhu. Barun üe zahtijevati lavovski dio za sebe. Rabban je zgrabio kontrole svog napadaþkog broda znojnim prstima, sjetivši se trenutka kad je iz potaje pripucao na dva tleilaxaška transportna broda u spremištu astrobrodova, pokušavajuüi zadati previše suptilan udarac nezrelom mladom vojvodi Letu Atreidu. On osobno volio je biti izravniji. Ako je Caladan zaista bio ranjiv kao što je to nagovijestio Resser, kada se vratio iz izviÿanja, onda üe cijela ova operacija biti završena za samo jedan sat. Nije mogao povjerovati da je vojvoda Leto napravio tako tešku pogrešku, makar mislio da ostavlja Caladan bez obrane na samo nekoliko dana. Barun je þesto govorio da dobar voÿa mora stalno vrebati pogreške i biti spreman da ih istog þasa iskoristi. Flota üe se obrušiti, zauzeti Zamak, uništiti dio grada, okupirati svemirsku luku i obližnju vojnu bazu. Ako osvoje nekoliko kljuþnih mjesta, udružene snage Grummana i Harkonnena mogle bi brzo završiti s osvajanjem i pripremiti zasjedu atreidskim snagama koje se trebaju vratiti kuüi. Giedi Jedan i Grumman bili su spremni poslati velika pojaþanja kada ova operacija bude završena. Rabbana su brinule dugoroþne politiþke posljedice: protest koji üe vojvoda Leto uložiti Landsraadu mogao bi biti propraüen udruženim vojnim operacijama i/ili sankcijama i embargom. Mogla bi to biti riziþna situacija i Rabban se nadao da nije donio još jednu lošu odluku. Tijekom puta, prije nego što su lansirali svoje snage, Hundro Moritani sjedio je na zapovjednom mostu svog nosaþa trupa i razuvjeravao ga: “Vojvoda þak nema ni nasljednika. Ako osiguramo svoj položaj ovdje, tko bi drugi osim samih Atreida riskirao da nas izazove? Tko bi se gnjavio time?” Rabban je uoþio izvjesne znake ludila u vikontovom glasu i u divljem sjaju oþiju gospodara Grummana. Sada, meÿutim, Rabban više nije bio tako siguran. On se više plašio kazne svog strica nego bilo kog izazova koji bi mu mogla uputiti Kuüa Atreida. Majstor Maþevanja Resser oglasi se preko komkanala. “Svi brodovi su spremni za

nastavak napada. Sada nas vi vodite, gospodaru Rabbane.” Duboko udahnuvši reciklirani zrak u kabini, Rabban se obruši kroz maglu. Brodovi su ga slijedili poput stampeda smrtonosnih životinja, spremnih da pregaze sve što im se naÿe na putu. “Imamo koordinate Cala grada”, reþe Resser. “Trebao bi se sada pojaviti pred nama.” “Prokleti oblaci.” Rabban se nagnuo naprijed i zaškiljio naprežuüi se da nešto vidi kroz prozor kabine. Kada se magla koja im je smetala konaþno rašþistila, ugledao je zaljev i ocean, stijenje na kome se nalazio Zamak Caladan... i veliki grad, svemirsku luku i vojnu bazu iza nje. A onda preko komkanala do njega dopriješe povici iznenaÿenja i zbunjenosti. Ispod njih, u oceanu koji je okruživao Cala grad, þuvajuüi luku i stijenje i selo, Rabban je ugledao na desetine - ne, na stotine! — bojnih brodova na vodi i plutajuüe obrambene platforme koje su se kretale preko valova poput kakve pokretne tvrÿave oko sjedišta atreidske moüi. “Kakva divovska flota!” “Juþer ovdje nije bilo tih brodova”, primijeti Majstor Maþevanja Resser. “Mora da su ih doveli preko noüi da zaštite Zamak.” “Ali na vodi?” Vikont nije mogao povjerovati u ono što je vidio. “Zašto bi Leto raštrkao tako veliku vatrenu silu po vodi? Nitko to nije uþinio veü... stoljeüima.” “Nas je uspio prevariti, zar ne?” odgovori Resser. “Ovo je zamka!” povika Rabban. U tom trenutku je Thufir Hawat uveo u igru sve ratne brodove koje je kao pratnju vodio pokraj nosaþa pomoþi na Beakkal. Naoružane letjelice zrak-svemir stadoše zujati iznad tornjiüa Zamka, zatim se razdvojiše i poþeše kružiti izvodeüi zadivljujuüe zraþne manevre u zastrašujuüoj predstavi snage. Brojna vrata hangara u vojnoj bazi se polako otvoriše, nagovještavajuüi da veliki broj napadaþkih letjelica još ni nije lansiran. “Leto Atreid nas je namamio ovamo!” Rabban udari šakom po kontrolnoj ploþi. “Želi nas slomiti i da Landsraad kazni naše Kuüe.” Proklinjuüi vikonta što ga je nagovorio da poÿe s njim u ovaj pogubni napad, Rabban povuþe kontrole i uputi svoju letjelicu koja je predvodila napad natrag meÿu oblake. Preko komsustava izdao je zapovijed svim harkonenskim letjelicama da prekinu napad. “Povucite se. Smjesta - prije nego što identificiraju naše brodove.” Vikont Moritani je sa svog zapovjednog mosta izvikivao naredbe grumanskim vojnicima da ipak napadnu. Ali predvodnik Hiih Resser se složio s Rabbanom. Odluþio se oglušiti o vikontove naredbe i zapovjedio svojim brodovima da se izvuku odavde i zakazao im sastanak na stazi. Plutajuüa tvrÿava na vodi i vrlo pokretni ratni brodovi poþeše podizati topove prema metama na nebu. Alarmi su se oþigledno oglasili i obrambene snage su bile spremne uzvratiti. Rabban pobježe, moleüi se da se izvuþe iz ove situacije prije nego što nanese još veüe poniženje i štetu Kuüi Harkonnen. Sreüom nisu izgubili nijedan brod i nisu za sobom ostavili nikakvu olupinu. Posljednji put kada je napravio takvu pogrešku, Barun ga je prognao na bijedni Lankiveil na cijelu godinu. Nije želio ni zamišljati kakva bi ovog puta bila kazna. Flota üe se ponovo okupiti na noünoj strani planeta odakle üe napustiti sustav, s nadom da üe uhvatiti sljedeüi astrobrod koji je trebao ovamo svratiti. Rabban je znao da je to jedini naþin da spasi vlastitu kožu. * * * Thufir Hawat je upravljao manevrima s pokretne konzole stojeüi na stjenovitom izboju pokraj kipova svjetionika. Naložio je malom broju svojih zraþnih letjelica da još jednom

agresivno nadlete predjel. Meÿutim, prerušeni napadaþi su se veü dali u bijeg, iznenaÿeni i posramljeni. Pitao se tko li su bili. Više bi volio da ih je savladao u vojnoj akciji i prikupio dokaze, ali Xþinio je sve što je mogao u ovim nemoguüim uvjetima. Thufir je poznavao razbacane djeliüe povijesti, razumio je taktike korištene tijekom Butlerijanskog Džihada i ranije. Ovakav jedan trik niste mogli þesto upotrebljavati — sigurno ne u skorijoj buduünosti — ali za sada je odliþno poslužio svrsi. Podigao je pogled prema oblacima i ispratio posljednjeg takozvanog osvajaþa. Vjerojatno su pretpostavili da üe ih atreidske snage progoniti, meÿutim, Mentat se nije usuÿivao ponovo ostaviti Caladan nezaštiüen... Kada je sljedeüeg dana primio potvrdu da su se napadaþi ukrcali na astrobrod i zauvijek napustili sustav, Thufir Hawat je pozvao ribarske þamce raštrkane u vodama oko Zamka. Zahvalio je kapetanima na pomoþi i zapovjedio im da vrate holo-generatore u atreidsku oružarnicu, prije nego što nastave s ribarenjem.

107. Nekim muškarcima nije lako shvatiti da su poþinili zlo, jer razmišljanje i þast þesto obmane ponos. — Gospa Jessica, zapis u dnevniku * * * Dok je bježao kroz carsku Palaþu noseüi oteto novoroÿenþe, Piter de Vries je donosio odluke oslanjajuüi se na instinkte i trenutne procjene. Mentatske odluke. Nije zažalio što je iskoristio kratku i neoþekivanu priliku, ali mu je bilo krivo što nije imao plan za bijeg. Dijete se vrpoljilo u njegovom naruþju i on pojaþa stisak. Ako de Vries uspije pobjeüi odavde, barun üe biti silno zadovoljan. Nakon što se sjurio niz strmo stubište za poslugu, harkonenski veleposlanik je nogom otvorio vrata i uletio u jedan uzak hodnik s luþnim stropom od alabastera. Zastao je da prizove mentalni plan Palaþe labirinta i ustanovi gdje se nalazi. Sve do sada je skretao nasumice i nasumice birao prolaze kako bi ostao nepredvidiv i kako bi izbjegao znatiželjne dvorjane i stražare u Palaþi. Poslije jednog trenutka introspekcije, zakljuþio je da ovaj hodnik vodi prema prostorijama za uþenje i igru Carevih küeri. De Vries je gurnuo kraj dekice u djetetova usta kako bi prigušio njegov plaþ, ali se predomislio kad se dijete poþelo bacakati i gušiti. Kada je uklonio dekicu, dijete je zaurlalo još glasnije nego prije. Trþao je kroz jezgru Palaþe, jedva stopalima dodirujuüi pod. U blizini soba princeza, zidovi i strop bili su napravljeni od grimiznog kamena uvezenog sa Saluse Secundus. Ovdašnja jednostavna arhitektura i nedostatak ukrasa predstavljali su veliki kontrast luksuznim dijelovima rezidencije koja se protezala u nedogled. Iako su bile Careve küeri, Shaddam se nije razbacivao kada su bile u pitanju njegove neželjene nasljednice, a njegova žena Anirul izgleda da ih je odgajala u benegesseritskoj jednostavnosti. S obje strane hodnika protezali su se nizovi prozora od plaza i Mentat je pogledao u svaku prostoriju pokraj koje bi prošao. Ovo atreidsko kopile nije mnogo vrijedilo. Ako situacija krene u neželjenom pravcu, možda üe morati uzeti kao taoca neku od Corrinovih küeri, možda þak i dvije, kako bi poboljšao svoj položaj ako doÿe do cjenkanja. Možda üe Caru biti svejedno? Tijekom mjeseci koje je proveo u pomnom promatranju i planiranju, de Vries je pronašao dva skrovita mjesta u kompleksu carskih ureda do kojih se moglo stiüi kroz tunele i prolaze koji su ih povezivali s Palaþom. Ambasadorski akreditivi su mu omoguüavali potreban pristup. Trþi brže! Znao je kako stupiti u vezu s vozaþima terenskih vozila i pomislio je da bi mogao stiüi do svemirske luke, þak i ako se oglase alarmi i budu sprovedene racije. Ali morao je nekako ušutkati ovo dijete. Kada je skrenuo iza ugla, gotovo je naletio na jednog Sardaukara djeþDþkog lica, koji je Rþigledno pomislio da je de Vries samo još jedan od stražara, jer je na sebi još imao odoru. “Što je s tim djetetom?” U kom-uhu zapucketao je neþiji glas. Pokušavši sprijeþiti emitiranje, de Vries reþe: “Došlo je do neke gužve gore! Nosim ga na neko sigurno mjesto. Pretpostavljam da smo sada dadilje.” Ispružio je lijevu ruku u kojoj je držao

umotano dijete i prinio je þovjekovom licu. “Uzmi ga ti.” Kada je iznenaÿeni vojnik zateturao, de Vries mu je zario bodež koji je držao u drugoj šaci u izloženi bok. Ni ne potrudivši se provjeriti je li vojnik mrtav, de Vries nastavi trþati s djetetom u jednoj ruci i bodežom u drugoj. Sa zakašnjenjem je shvatio da za sobom ostavlja previše oþigledan trag. Ispred sebe je na trenutak ugledao plavu kosu. Neko je provirio iz sobe i brzo se povukao unutra, iza prozora koji su gledali na hodnik. Jedna od Shaddamovih küeri? Svjedok? Postrance je ušao u prostoriju, sagnuo se, ali je nigdje nije vidio. Djevojþica se sigurno krila iza namještaja ili ispod stola prepunog filmskih knjiga. Uokolo su bile razbacane igraþke male Chalice, ali je dadilja sigurno odnijela dijete. Ipak je osjeüao neþiju nazoþnost. Netko se krio. Najstarija küer... Irulan? Možda ga je vidjela kako ubija stražara. Nije joj mogao dopustiti da bilo koga obavijesti o tome. Bio je prerušen i ona ga kasnije sigurno neüe moüi prepoznati, ali to mu neüe pomoüi ako ga uhvate s kopiletom u rukama, grimiznim mrljama na odori i krvavim nožem. Zategnutih mišiüa stupio je dublje u prostoriju. Primijetio je vrata na suprotnom zidu koja su bila malo odškrinuta. “Izaÿi da se igramo, Irulan!” Okrenuo se kada je zaþuo buku iza sebe. Careva žena se vrlo neobiþno kretala, nimalo nalik glatkom kliženju tako tipiþnom za vještice. Nije izgledala dobro. Anirul je ugledala dijete i prepoznala Jessicinog tek roÿenog sina. U trenutku joj je sve bilo jasno. Primijetila je Mentatovu razmazanu šminku, previše crvene usne. “Poznajem ja tebe.” 2þi prerušenog þovjeka su joj govorile da je namjerava ubiti — da je spreman na sve. Svi glasovi u njoj povikaše istovremeno u znak upozorenja. Anirul napravi grimasu uslijed bola i pritisnu sljepooþnice. Vidjevši da je posrnula, de Vries nasrnu na nju nožem, poput zmije otrovnice. Iako joj se pred oþima mutilo od muþne buke, Kwisatz Majka se u vrtlogu bacila na jednu stranu iznenada vrativši benegesseritsku gracioznost i smrtonosna borilaþka umijeüa. Njena brzina je iznenadila de Vriesa i izbacila ga iz ravnoteže na trenutak kada njegov bodež nije ostvario kontakt s tijelom. Anirul je iz rukava izvadila omiljeno oružje Sestrinstva i šþepala de Vriesa za žilavi vrat. Prinijela je otrovnog gom džabara njegovom grlu, crnu iglu koja se presijavala od otrova. “Dobro znaš što je ovo, Mentate. Predaj dijete ili umri.” * * * "Što ste poduzeli da pronaÿete mog sina?" vojvoda Leto je stajao pokraj kancelara Ridonda, promatrajuüi pokolj u sobi za raÿanje. Ridondovo visoko þelo se presijavalo od znoja. “Doþi üe do istrage, svakako. Svi potencijalni osumnjiþeni bit üe ispitani.” “Ispitani? To zvuþi tako pristojno.” Dvije Medicinske Sestre ležale su masakrirane na podu. Bliže vratima nalazio se Sardaukar izboden na smrt. Jessica se polusvjesna borila na krevetu za porod u blizini. Bila je tako blizu. Ubojica je mogao i nju ubiti! Podigao je glas. “Mislim na sada, gospodine.Je li Palaþa zatvorena? U pitanju je život moga sina!” “Pretpostavljam da se straža pobrinula za pitanja sigurnosti.” Ridondo je pokušao zvuþati smireno. “Predlažem da sve prepustimo profesionalcima.”

“Predlažete? Tko je ovdje glavni?” “Car trenutno nije nazoþan, a on je vrhovni zapovjednik Sardaukara, vojvodo Leto. Moraju se poštovati izvjesni...” Leto je izletio u hodnik, gdje je ugledao jednog levenbreha. “Jeste li zatvorili Palaþu i sve okolne zgrade?” “Držimo stvar pod nadzorom, gospodine. Molim vas da se ne miješate.” “Da se ne miješam?” Leto je sijevao sivim oþima. “Napadnuti su moj sin i njegova majka.” Pogledao je ploþicu s imenom þasnika na ovratniku. “Levenbrahe Stivs, preuzimam zapovjedništvo nad stražom Palaþe, zbog novonastale situacije. Jeste li razumjeli?” “Ne, gospodaru, nisam.” ýasnik je spustio šaku na palicu-osamuüivaü za pojasom. “Niste ovlašteni da...” “Ako potegnete oružje na mene, mrtav ste þovjek, Stivse. Ja sam landsradški vojvoda i krvni srodnik Cara Shaddama Corrina IV Nemate se prava opirati mojim zapovijedima, naroþito ne u ovoj stvari.” Crte lica su mu otvrdle i on osjeti vreli nalet krvi u arterijama. ýasnik je oklijevao. Pogledao je preko ramena bijesnog vojvode u Ridonda. “Otmica mog sina na teritoriju Palaþe je napad na Kuüu Atreida, i ja tražim svoja prava na osnovi povelje Landsraada. Ova situacija zahtjeva trenutno djelovanje vojske, a u nenazoþnosti Cara i njegovog Vrhovnog bašara, nema þovjeka þiji bi autoritet nadilazio moje pravo.” Kancelar Ridondo je trenutak razmišljao. “Vojvoda Atreid je u pravu. Poslušaj ga.” Atreidski plemiü je izgleda ostavio veliki dojam na Sardaukare stražare svojim brzim i þvrstim preuzimanjem zapovjedništva. Stivs je zavikao u kom-jedinicu na ovratniku: “Zatvorite sve ulaze u Palaþu i sve okolne zgrade i javne terene. Poþnite s temeljitom potragom za osobom koja je otela tek roÿenog sina vojvode Leta Atreida. Za vrijeme ove krize vojvoda üe privremeno zapovijedati stražom u Palaþi. Izvršavajte njegove zapovjedi.” Jednim brzim pokretom, Leto je oduzeo þasniku kom-jedinicu i priþvrstio je za ovratnik svoje crvene uniforme. “Pronaÿi sebi drugu.” Teško dišuüi pokazao je niz hodnik. “Stivse, uzmi polovinu ljudi i pretraži sjeverni dio ovog kata. Vi ostali poÿite sa mnom.” Leto je prihvatio palicu-ošamuüivaü, ali drugu ruku nije spuštao s drške obrednog bodeža ukrašene dragim kamenjem koji mu je Car dao prije mnogo godina. Ako na bilo koji naþin naude njegovom sinu, obiþna palica-ošamuüivaü neüe biti dovoljna. * * * Kada mu je Anirul pritisnula gom džabara uz grlo, Piter de Vries se sledio. Samo mali ubod, siüušna ogrebotina, i otrov üe ga ubiti na licu mjesta. Anirul su ruke previše drhtale da bi Mentat mogao biti spokojan. “Ne mogu vas pobijediti”, izgovori on jedva þujnim šapatom, pazeüi da ne pomakne grkljan. Popustio je stisak prstiju kojima je držao dijete umotano u deku. Da li üe to biti dovoljno da joj odvrati pažnju? Hoüe li je natjerati da zastane makar na tren? U drugoj ruci držao je okrvavljeni bodež. Anirul je pokušavala odvojiti vlastite misli od sve jaþe buke u glavi. ýetiri njene küeri bile su premale da bi shvatile, ali je zato najstarija — Irulan - pratila majþino fiziþko i psihiþko propadanje. Bilo joj je žao što je Irulan morala to vidjeti, što nije više vremena provela sa svojom Nüeri i odgojila je da bude vrhunska Benegesseritkinja. Znajuüi da se Palaþom šeta ubojica, Careva žena je svratila do soba za igru i uþenje da obiÿe svoju djecu i uvjeri se da su na sigurnom. Bio je to hrabar i instinktivan postupak jedne

majke. Mentat se trgnuo i ona pritisne iglu jaþe, svjesna svih njegovih poriva. ýelo mu se orosilo znojem. Kapljice su mu se slijevale niz napudrane sljepooþnice. Imala je dojam da ova igra traje veüþitavu vjeþnost. Dijete se uvijalo u njegovom naruþju. Iako to nije bilo dijete koje je Sestrinstvo oþekivalo, ono je ipak bilo veza s mrežom koja je bila mnogo složenija nego što je to þak i Anirul mogla shvatiti. Pošto je bila Kwisatz Majka, njen život je bio usredotoþen na izvoÿenje posljednjih koraka u programu odgajanja; prvo je sredila Jessicino roÿenje, a zatim i roÿenje njenog djeteta. Genetska loza se jako proþistila nakon jednog tisuüljeüa rada na tome. Unatoþ moüi i sposobnosti benegesseritskih majki koje su sudjelovale u programu odgajanja, ništa nije bilo sigurno kad se raÿalo jedno ljudsko biüe. Prevladavali su vjerojatnost i postotci, nikada sigurnost. Poslije deset tisuüa godina, da li je moguüe toþno odrediti naraštaj kada üe se on roditi? Da možda ovo dijete nije Ono pravo? Zagledala se u djetetove budne, inteligentne oþi. Iako je tek bio roÿen, mališan je predstavljao liþnost; kako je samo postojano držao glavu. Osjetila je uzbunu u svome umu, metež, nerazgovjetnu kakofoniju. Jesi li ti taj, Kwisatz Haderach? Da li si požurio jedan naraštaj? “Možda... bi trebalo porazgovarati o ovome”, primijeti de Vries, jedva pomiþXüi usta. “Ovo ne ide u prilog ni vama ni meni.” “Možda ne treba više gubiti vrijeme, jednostavno üu te ubiti.” Glasovi su joj i dalje pokušavali nešto reüi, upozoriti je, ali ih u ovoj gužvi nije razumjela. Što ako je bila poslana u ove odaje u Palaþi, ne da bi obišla svoje küeri, veü da spasi ovo posebno dijete? Zaþula je gomilu glasova koji su podsjeüali na nadolazeüi tsunami - i sjetila se svog upornog sna o crvu koji bježi preko pustinje od nekog nijemog progonitelja. Ali progonitelj više nije bio nijem. Predstavljao je mnoštvo. Jedan jasan glas probio se kroz tu kakofoniju: stara Lobia joj se obratila svojim sveznajuüim umirujuüim glasom. Anirul je vidjela rijeþi kako izlaze iz umrljanih usta otmiþara, treperavi odraz u prozoru od plaza s druge strane hodnika. Uskoro üeš nam se pridružiti. Trenutno zaprepaštenje ju je natjeralo da se trgne unatrag. Gom džabar joj je iskliznuo iz ruke i poletio prema podu. Lobijin glas je vrištao u njenoj glavi Rþajniþki je želeüi upozoriti, nadjaþavajuüi buku u pozadini. ýuvaj se Mentatal Prije nego što je srebrna igla dodrinula ploþice, dr. Vries je veü u vrtlogu pokreta podigao bodež i duboko joj ga zario u tijelo kroz crnu odoru. Udario je ponovo neposredno poslije Anirulinog prvog dubokog uzdaha, a zatim i treüi put, poput otrovnice pomahnitale od vruüine. Gom džabar je udario o pod proizvevši zvuk lomljave kristala. Sada su glasovi urlali oko Anirul, glasnije i jasnije, prigušujuüi bol. “Roÿeno je dijete, buduünost je izmijenjena...” “Vidimo djeliü plana, jednu ploþicu mozaika.” “Shvati — plan Bene Gesserita nije jedini.” “Kotaþi unutar kotaþa...” “Unutar kotaþa...” “Unutar kotaþa...” Lobijin glas nadjaþao je sve ostale, on joj je pružao najviše utjehe. “Poÿi s nama, vidjet üeš više... vidjet üeš sve.” Na usnama umiruüe gospe Anirul zadrhtao je osmijeh kada je shvatila da üe ovo dijete ipak preoblikovati galaktiku i promijeniti tijek þovjeþanstva više nego što bi to ikada mogao Kwisatz Haderach kome su se nadale.

Osjetila je kako pada na pod. Anirul nije mogla vidjeti kroz maglu približavajuüe smrti, ali je jednu stvar shvatila s apsolutnom sigurnošüu. Sestrinstvo üe izdržati. * * * Još dok je Kwisatz Majka padala pokraj svoje otrovne igle, de Vries je veü trþao van prema hodniku s novoroÿenþem. Skliznuli su kroz jedan boþni prolaz. “Bit üe ti bolje da si vrijedan ovolikih nevolja”, promrmljao je umotanom djetetu. Nakon što je ubio Carevu ženu, Piter de Vries se zapitao hoüe li živ napustiti Palaþu.

108. Svi dokazi neizbježno vode do prijedloga bez dokaza. Sve ono što je poznato, poznato je zato što želimo vjerovati u to. — Bene Gesserit Azhar knjiga * * * Car Shaddam Corrino nalazio se na svom brodu predvodniku koji se kretao stazom i uopüe nije imao namjeru vratiti se na Kaitain dok je u tijeku revizija harkonenskih zaþinskih operacija na Arrakisu. Kada CHOAM proglasi baruna krivim, imao je nešto drugo na umu, nešto drastiþno. Ovo je bila prigoda koju nije mogao propustiti. Shaddam je iz svoje privatne kabine pratio dogaÿaje koji su se razvijali upravo onako kako se nadao. Iako je na sebi imao vojnu odoru, njegove luksuzne carske odaje bile su ispunjene þarima nepoznatim jednostavnim Sardaukarima. Zatvoren iza neprozirnih vrata kabine, pozvao je Vrhovnog bašara da mu se pridruži u gurmanskom obroku - tobože da bi razmotrili strategiju, a zapravo je Car volio slušati ratne priþe o vojnim pohodima u kojima je sudjelovao stari vojnik. U mladosti je Zum Garon bio zatvorenik na Salusi Secundus, rob koga su pokupili za vrijeme racije na nekom udaljenom planetu. Iako je bio slabo naoružan i nije prošao nikakvu obuku, Garon je pokazao takvu hrabrost i borilaþku vještinu da su ga Sardaukari primili u svoje redove. Taj þovjek je bio pravi dragulj, a njegov sin Cando izgleda da je krenuo stopama starog veterana, predvodeüi tajne postrojbe na Ixu. Opustivši se na trenutak poslije obroka, Shaddam se zagledao preko stola u Garonovo izbrazdano lice. Vrhovni bašar jedva da se poslužio egzotiþnim jelima i razoþarao ga je kao društvo za veþerom. Garon je izgleda bio zaokupljen opsadom Arrakisa. Skupina cehovskih brodova je i dalje onemoguüavala svaku aktivnost u pustinji ispod njih i Shaddam je jedva ýekao saznati kakve su sve sramotne pogreške i prikrivanja inspektori otkrili. CHOAM i Svemirski Ceh su u ovoj stvari bili uvjereni da su Carevi saveznici, sastavni dijelovi sloma Kuüe Harkonnena. Car se jedino mogao nadati da üe uspjeti zbrisati jedini prirodni izvor melangea prije nego što išta posumnjaju. Tada üe morati doüi kod njega po amal. Kada je letjelica sa cehovskim predstavnikom i CHOAM-ovim Mentatom-revizorom stigla iz Carthaga, Sardaukari su dopratili dvojicu posjetitelja u Shaddamovu raskošnu kabinu. Obojica su mirisala na melange. “Završili smo, sire.” Shaddam ulije sebi þašu medno slatkog kaladanskog vina. Zum Garon je sjedio s druge strane stola vojniþki kruto, kao da üe njega ispitati. Predstavnik Ceha i Mentat-revizor nisu ni rijeþ progovorili sve dok vrata kabine nisu bila zatvorena. Prvi je istupio Mentat držeüi podmetaþ za pisanje na koji je prenio mentalni kratak pregled rezultata do kojih je došao. “Barun Vladimir Harkonnen je poþinio gomilu prekršaja. Dopustio je da brojne znaþajne ‘pogreške’ ostanu neispravljene. Imamo dokaze njegovih propusta kao i pojedinosti koje pokazuju da je pokušao svoje manipulacije prikriti od nas.” “Kao što sam i slutio.” Shaddam je slušao dok mu je revizor podnosio sinopsis ilegalnih aktivnosti. Garon je otvoreno izražavao svoj bijes. “Car je veü odavno objavio da üe surovo kazniti

svakoga tko poþini takva zlodjela. Zar barun nije þuo što je zadesilo Zanovar ili Koronu?” Shaddam je uzeo kratak pregled rezultata na podmetaþu od Mentata-revizora i preletio pogledom preko teksta i brojki. Ništa od toga mu neüe mnogo znaþiti ako ne odsjedi nekoliko trenutaka s nekim tko üe mu ih protumaþiti - a to uopüe nije imao namjeru uþiniti. Od samog poþetka bio je uvjeren u barunovu krivnju. “Posjedujemo jasne dokaze da su poþinjeni zloþini protiv Carstva”, izjavi predstavnik, glasom koji je odavao neku nelagodu. “Na nesreüu, sire... nismo pronašli ono što smo tražili.” Shaddam podiže podmetaþ za pisanje. “Kako to mislite? Zar ovo nije dokaz da je Kuüa Harkonnen prekršila carski zakon? Zar ne zaslužuju biti kažnjeni?” “Toþno je da je barun stvarao zalihe zaþina, prepravljao izvještaje o proizvodnji, i izbjegavao plaüanje carske takse. Ali kušali smo gotovo sve uzorke zaþina iz harkonenskih pošiljki i skladišta. Sav melange je þist i nezagaÿen. Nismo pronašli nikakav dokaz da je zagaÿen.” Albino predstavnik je oklijevao. Vidjelo se da je Shaddam nestrpljiv. “Ovo nismo oþekivali, sire. Na osnovi obavljenih analiza znamo da su Navigatori naših izgubljenih astrobrodova umrli od zagaÿenog zaþina. Takoÿer znamo da su uzorci uzeti iz likvidirane zalihe zaþina na Beakkalu bili kemijski zagaÿeni. Stoga smo oþekivali da üemo otkriti neþistoüu ovdje na Arrakisu, inertne tvari koje je barun upotrebljavao kako bi poveüao koliþinu melangea na uštrb kvalitete - i na taj naþin unosio neprimjetne otrove koji su doveli do nekoliko nesreüa.” “Ali nismo pronašli ništa sliþno”, zakljuþio je Mentat. Vrhovni bašar se nagnuo naprijed, preklopljenih ruku tako da su oblikovale dvostruku šaku. “I bez toga imamo dovoljno dokaza da uklonimo Kuüu Harkonnena.” Predstavnik Ceha je duboko udahnuo, pognuvši nos sasvim blizu ovratnika iz kojeg se širio melange. “U pravu ste, ali to neüe dati odgovor na naša pitanja. Barun je uspio utajiti izvjesnu koliþinu zaþina na razne naþine, ali nije mijenjao sam zaþin.” Shaddam je napuüio usne i zabrinuto se namrštio. Bilo mu je žao što Fenring nije ovdje, ali njegov ministar za zaþin je u ovom trenutku sigurno veü pripremao prve pošiljke amala. Svaki djeliü se po planu uklapao na predviÿeno mjesto. “Shvaüam. Bilo kako bilo, bašar i ja üemo smisliti odgovarajuüi naþin da uzvratimo”, reþe on. Još nekoliko dana, ova stvar üe biti nejasna. Zagledao se u Mentatov podmetaþ za pisanje. “Moramo prouþiti ove informacije. Možda üe moji osobni savjetnici moüi ponuditi neku teoriju koja bi objasnila pojavu zagaÿenog zaþina.” Poznajuüi raspoloženja svoga Cara, i osjetivši da gosti više nemaju tu što tražiti, Zum Garon je ustao od stola i stao ih gurati prema vratima. Kada su se vrata za njima ponovo zatvorila, Shaddam se okrenuo svom Vrhovnom bašaru. ³ýim se letjelica vrati na astrobrod, želim da ukljuþiš alarm za borbu u cijeloj floti. Pošalji moje ratne brodove da zauzmu položaje s kojih mogu gaÿati Carthag, Arrakeen, Arsunt i sva ostala naseljena središta na planetu.” Garon je prihvatio ovu bombu kamenog izraza lica. “Isto kao na Zanovaru, sire?” “Upravo tako.” Sardaukarska armada je bez ikakvog upozorenja napustila astrobrodove i zauzela položaje na obodu atmosfere. Izbacili su oružja kroz otvore i jedva su þekali da napadnu. Shaddam je sjedio na zapovjednom mostu, izdavajuüi zapovijedi i diktirajuüi objave u holorecorder, prije u želji da ništa ne zaboravi i da ih saþuva za potomstvo nego zbog bilo þega drugog. “Barun Vladimir Harkonnen je proglašen krivim za teške zloþine protiv Carstva. Nezavisni CHOAM-ovi revizori i cehovski inspektori pronašli su neporecive dokaze koji idu ovome u prilog. Kao što sam pokazao na primjeru Zanovara i Korone, moj zakon je zakon

Carstva. Pravda Corrina je brza i sveobuhvatna.” Ceh üe vjerojatno u poþetku pretpostaviti da blefira, ali þekalo ih je neugodno iznenaÿenje. Kako je veü otposlao i raštrkao svoje snage, kada poþne razaranje, njegovim Sardaukarima neüe biti potrebno mnogo vremena da sprže pustinjski svijet i unište sav melange. Cehovskim Navigatorima su bile potrebne ogromne koliþine zaþina. Bene Gesserit je bio stalna mušterija i iz godine u godinu su konzumirale sve veüe koliþine, jer se njihov broj poveüavao. Najveüi broj þlanova Landsraada bio je ovisan o melangeu. Carstvo ne može opstati bez te tvari. Ja sam njihov Car, i uþinit üe onako kako ja kažem. Pažljivo je o svemu ovome razmislio, uzeo je u obzir sve moguünosti, jer nije dobio nikakav savjet od grofa Fenringa. Kada jednom uništi Arrakis, što Ceh može uþiniti? Da odveze brodove i ostavi ga ovdje? Ne bi se usudili, jer onda ne bi dobili ni gram umjetnog zaþina. Odjavio se i poþeo odbrojavati vrijeme do poþetka bombardiranja. Stvari üe se bitno izmijeniti u Carstvu poslije ovoga.

109. Moj je život završio onog dana kada su Tleilaxi osvojili ovaj svijet. Svih ovih godina borbe, ja sam bio mrtav þovjek koji nije imao ništa više izgubiti. — C’tair Pilru, tajni dnevnici (odlomak) * * * Sukobi su se nastavili ispod površine izmeÿu postrojenja i tehnoloških centara. Suboidi su dali maha svom bijesu i frustriranosti. Trgali su odore s pogubljenih sardaukarskih vojnika, uzimali oružje i pucali u sve bez razlike, uništavajuüi ono malo preostalih proizvodnih linija. Iza Rhombura se uzdizala statua Tleilaxa podignuta u ýast osvajaþa koja je u borbi ostala bez glave, þiji su djeliüi od legure ležali razbacani po ploþniku. “Ovo se nikada neüe završiti.” Udruživši se s ixijanskim pobunjenicima, atreidske trupe uspjele su osloboditi zgrade stalaktite, tunele i samu Veliku Palaþu. Skupine pomahnitalih Sardaukara borile su se na podu špilje na kome je Kuüa Vernius nekada gradila astrobrodove. Krvoproliüe kao da nije jenjavalo. “Potreban nam je novi saveznik”, predloži C’tair. “Ako uspijemo dokazati da je neupotrebljiv umjetni zaþin uzrok smrti dvojice Navigatora - ukljuþujuüi i mog brata — Svemirski Ceh üe stati na našu stranu.” “To su nam veü stavili do znanja”, primijeti Rhombur. “Ali htjeli smo završiti ovu akciju bez njihovog upletanja.” Gurney je djelovao zabrinuto. “Ceh nije ovdje i ne možemo ih dovoljno brzo dovesti.” C’tairove tamne oþi zasijaše - bile su krvave, ali krajnje odluþne. “Možda bih ja mogao.” Poveo ih je do malog skladišta koje je djelovalo napušteno. Rhombur je gledao C’taira kako s puno ljubavi vadi sklepani rogo-odašiljaþ iz zakljuþanog kontejnera. Taj þudan ureÿaj bio je prljav i nagorio i vidjelo se da je þesto popravljan. Iz njega je virila gomila kristalnih energetskih šipki. Ruke su mu drhtale dok ga je držao. “ýak ni ja toþno ne znam kako ova sprava radi. Prilagoÿena je mom umu, i bio sam u stanju putem nje komunicirati sa svojim bratom blizancem. Nekada smo bili vrlo bliski. Iako se njegov mozak izmijenio i daleko nadmašio svaki ljudski i dalje sam ga mogao razumjeti.” Sjeüanje na D’murra pokrenulo je suze, ali ih je on uspio potisnuti. Drhtavim prstima je ukljuþio ureÿaj. “Moj brat je mrtav, i naš rogo je ošteüen. Ovo je posljednja kristalna šipka koja se nekako... sama popravila tijekom posljednje uspostavljene veze s D’murrom. Možda bih se... ako upotrijebim dovoljno veliku snagu, mogao bar šapatom obratiti ostalim Navigatorima. Možda neüe razumjeti sve što im budem rekao, ali bi mogli shvatiti da je hitno.” Na Rhombura je snažan dojam ostavljalo sve što se dogaÿalo oko njega. Nije ovako zamišljao ovu pobjedu. “Ako ti poÿe za rukom da dovedeš Ceh ovamo, dat üemo sve od sebe da im pokažemo što je Shaddam ovdje radio pod velom tajne.” C’tair stisne Rhomburovu umjetnu ruku tako snažno da su kiborgovi senzori detektirali stisak. “Oduvijek sam bio voljan uþiniti sve što je neophodno, moj prinþe. Za mene üe biti najveüa þast, ako budem mogao nekako pomoüi.” Rhombur primijeti neku þudnu odluþnost u þovjekovim oþima, opsesiju koja je nadilazila

racionalno mišljenje. “Uþini to.” C’tair zgrabi vodiþe elektroda i zakvaþi senzore za svoj skalp, potiljak i vrat. “Ne znam koliki je kapacitet ovog ureÿaja, ali namjeravam upotrijebiti svu energiju koju mogu ubaciti kroz njega i kroz sebe.” Osmjehnuo se. “Ovo üe biti ujedno pobjedniþki krik i poziv upomoü, moja najglasnija poruka vanjskom svijetu.” Kada je rogo bio napunjen do kraja, C’tair je duboko udahnuo kako bi ohrabrio sam sebe. Ranije je uvijek glasno izgovarao rijeþi za vrijeme razgovora s D’murrom, iako je znao da njegov brat nije zapravo þuo izgovorene rijeþi. Navigator je hvatao misli koje su pratile govor. Ovog puta, C’tair neüe naglas izgovoriti nijednu rijeþ, veüüe svu svoju energiju usmjeriti na projektiranje misli preko nepreglednog prostora. Pritisnuo je dugme za emitiranje i poslao rafal misli, snop oþajniþkih signala upuüenih bilo kom Navigatoru Ceha koji ga je mogao þuti, nijemi poziv upomoü. Nije znao što üe prvo zakazati, rogo ili njegov mozak, ali je osjetio da se povezuju... i posežu za njim. C’tairova þeljust se objesila, usne su mu se povukle unatrag, oþi je toliko þvrsto zatvorio da su mu potekle suze. Znoj mu je curio s þela i sljepooþnica. Koža mu je postala tamno crvena. Kapilare na sljepooþicama su mu iskoþile. Ovaj prijenos je bio mnogo snažniji od bilo þega što je ikada pokušao s D’murrom. Ali ovog puta nije stupio u neobjašnjivu mentalnu vezu sa svojim bratom blizancem. Rhombur je vidio da C’tair umire od napora, da se doslovno uništava u velikom krajnjem pokušaju da upotrijebi odašiljaþ. Iscrpljeni pobunjenik je bezglasno vrištao u vlastitoj lubanji. Prije nego što su stigli da ga odvoje, rogo-odašiljaþ je zaiskrio i izgorio. Ureÿaj je bio preoptereüen i njegovi þipovi su se slijepili. Kristalne šipke su se rasprsnule u oblak crnih snježnih pahulja. C’tairovo lice podsjeüalo je na lice þovjeka koga dave; bio je strašno napet kao da trpi neizrecivi bol. Sinapse su se istopile u njegovom mozgu, sprijeþivši ga da ispusti bilo kakav zvuk. Preostalom rukom, Rhombur strgne senzore s njegove glave i vrata, ali se C’tair skljoka na pod skladišta. Zubi su mu cvokotali, tijelo mu se grþilo, a oþi iz kojih se dimilo nisu se ponovo otvorile. “Umro je”, reþe Gurney. Rhombur je s neizrecivom tugom držao u naruþju palog pobunjenika, najodanijeg od svih ljudi koji su ikada služili Kuüu Vernius. “Poslije ovako duge borbe, poþivaj u miru, C’taire, na slobodnom tlu.” Milovao mu je kožu koja se veü poþela hladiti. Princ kibrog ustane, smrknutiji nego ikad, i izaÿe iz skladišta u pratnji Gurneya Hallecka. Rhombur nije mogao znati je li C’tair uspio niti kako üe Ceh reagirati na poziv upuüen preko svemira, ako su ga uopüe þuli. Ali ako uskoro ne stigne pojaþanje, može se dogoditi da su se þitav dan uzalud borili. Ixijanski plemiü se obratio dubokim, jasnim glasom atreidskim borcima oko sebe. “Poÿimo ovo završiti.”

110. Treba proizvesti genetsku izmjenu nekog organizma i smjestiti je u opasno, ali ne i smrtonosno okruženje. — Apokrif Tleilaxa * * * Poslije gadne smrti Hidara Fen Ajidice, grof Fenring je vidio kako atreidske trupe polako svladavaju carske Sardaukare. To ga je vrlo uznemirilo. Zaþudio se što je vojvoda Leto poslije toliko godina odobrio jedan ovako razmetljiv vojni potez. Možda su njega obiteljske tragedije koje bi skršile svakog drugog þovjeka, zapravo pokrenule na akciju. Bila je to briljantna akcija koja je sve iznenadila i ovi ixijanski pogoni bit üe i te kakva ekonomska nagrada za jednu Veliku Kuüu kao što su Atreidi, þak i poslije nekoliko desetljeüa lošeg upravljanja i održavanja pod Tleilaxima. Fenring nije mogao povjerovati da üe vojvoda Leto sve to jednostavno predati princu Rhomburu. Fenring je gledao na komekranu u istraživaþkom paviljonu kako se atreidski vojnici približavaju kompleksu. Nije imao mnogo vremena da obavi ono što je bilo neophodno. Morao je uništiti sve dokaze o Projektu Amal i vlastitoj krivnji. Car üe sigurno tražiti žrtvenog jarca za debakl ovog istraživanja i Fenring je þvrsto odluþio da to ne bude on. Glavni Istraživaþ Ajidica je pretrpio neviÿeni neuspjeh i sada leži smrskan meÿu nepokretnim tjelesima žena s mrtvim mozgovima. Nekoliko podbulih axelotl žena, koje su i dalje bile povezane sa cijevima u svojim kutijama nalik na mrtvaþke sanduke, popadalo je oko þovjeþuljka u parodiji bizarne seksualnosti. Ajidicino žigovano tijelo još je neþemu moglo poslužiti... Preostali znanstvenici Tleilaxa bili su uplašeni. Sardaukari su odjurili u bitku i ostavili ih ovdje u paviljonu za istraživanja. Znajuüi da je grof Carev službeni predstavnik, Tleilaxi su se zagledali u njega tražeüi savjet. Neki od njih bi još mogli i povjerovati da je on Lice-Igraþ Zoal, što je bio Ajidicin prvobitni plan. Možda üe slušati njegove naredbe, bar izvjesno kraüe vrijeme. Fenring zakoraþi na nogostup i podiže ruke otprilike isto kao što je to Ajidica þinio prije svoje teatralne smrti. Iz razlupanih spremnika je zaudaralo. ýak je osjetio i nepodnošljivi smrad ljudskog izmeta. “Ostali smo bez obrane”, poviþe on, ali imam ideju koja bi mogla vas sve spasiti, hmmm?” Preživjeli istraživaþi su podigli prema njemu nesigurne poglede koji su graniþili s nadom. Fenring je dobro poznavao raspored u paviljonu za istraživanja, i sijevao je oþima naprijed natrag. “Svi vi ste previše važni Caru da bi vas izgubio.” Uputio je znanstvenike u osigurani laboratoriji koji je imao samo jedan izlaz. “Sakrijte se unutra i ostanite skriveni, [a üu dovesti pojaþanje.” Izbrojio je dvadeset osmoricu istraživaþa. Još nekolicina zasigurno je ostala zarobljena u administrativnim zgradama. Svjetina üe se za njih postarati. Fenring se spustio s nogostupa na pod. Kada su se osuÿeni znanstvenici zgurali u jednu

jedinu prostoriju, on je ostao stajati na vratima i osmjehivati se. “Nitko ne može ovdje doprijeti do vas. Šššš.” Kimnuo je i zakljuþao vrata. “Prepustite sve meni.” Glupavim þovjeþuljcima nije ni palo na pamet da nešto nije u redu sve dok nije stigao na pola puta do drugog kraja paviljona. Nije se obazirao na njihove prigušene povike i lupanje šakama. Ovi istraživaþi su sigurno znali napamet Program Amal. Da bi ih sprijeþio da progovore, morao bi jednog po jednog ubiti. Ovako üe se na mnogo djelotvorniji naþin pozabaviti problemom, uz minimalan trud. Konaþno, on je bio carski ministar za zaþin i imao je gomilu obveza. Pod laboratorija i pomoüni sustavi za akselotl-spremnike bili su puni kanistera s biološki opasnim tvarima, zapaljivim tvarima, kiselinama i eksplozivnim parama. Izvadio je masku za disanje iz ormariüa za hitne sluþajeve na jednom zidu. Bio je vrlo talentiran þovjek i sada se kretao kroz prostoriju poput derviša, prosipajuüi tekuüine, miješajuüi ih, puštajuüi smrtonosne plinove. Gotovo da nije ni obraüao pažnju na ženska tijela koja su se grþila razbacana po podu, a koja su Tleilaxi izmijenili kako bi proizvodila umjetni zaþin. Bili su tako blizu. Ajidicin plan gotovo da je uspio. Fenring se zaustavio kod slijepe ljušture plodne mlade žene koja je nekada bila Cristane, specijalka Bene Gesserita. Prešao je pogledom preko njenog golog tijela; trbuh joj je nabreknuo, jer su joj razvukli maternicu i pretvorili je u tvornicu koja je služila tleilaxaškim ciljevima. Ona je sada bila samo stroj, kemijski pogon. Dok je prouþavao Cristanino voštano lice, Fenring je pomislio na svoju nevjerojatno lijepu ženu Margot, koja je još boravila na Kaitainu, sigurno ogovarajuüi na dvoru i pijuckajuüi þaj. Jedva je þekao da se vrati k njoj i opusti u njenom naruþju. Sestra Cristane nikada neüe poslati svoj prokleti izvještaj na Wallach IX, a Fenring neüe dopustiti da mu se bilo kakva pojedinost omakne, þak ni pred ženom. On i Margot su se mnogo voljeli, ali to nije znaþilo da su i dijelili sve tajne. Fenring je þuo kad su se atreidske snage sukobile ispred zgrade s preostalim Sardaukarima. Carske trupe üe ih izvjesno vrijeme zadržati, to üe biti dovoljno. Uputio se prema vanjskim odajama pod visokim kupolama i osvrnuo se da još jednom promotri kaos u laboratoriju; polupani kanisteri, barice opasnih tekuüina, plinovi, tijela, spremnici. Odavde više nije þuo oþajno udaranje tleilaxaških znanstvenika zakljuþanih u smrtonosnoj klopci. Grof Fenring je bacio zapaljivaþ preko ramena, što dalje u pogon. Plinovi i kemikalije su brzo planuli, ali je ipak imao dovoljno vremena da se udalji svojim uobiþajenim sporim hodom. Uslijedile su eksplozije. Laboratoriji su gorjeli iza njega — u plamenu su nestajali axelotl spremnici, istraživaþi amala i svi dokazi — ali Fenring nije žurio. * * * Paviljon za istraživanja je eksplodirao kada su Duncan Idaho i njegovi ljudi savladali carske barikade i omoguüili atreidskim vojnicima da jurnu naprijed. Zaglušujuüi prasak zaono se kroz pogon. Svi su pognuli glave i prekrili uši i oþi. Krš je izletio kroz krov paviljona poput vulkanske erupcije; unutrašnji zidovi su se urušili. Veü poslije nekoliko trenutaka, kompleks laboratorija pretvorio se u pakao od istopljenog stakla, plasþelika i mesa. Duncan nije dopustio svojim ljudima da priÿu požaru koji se širio. Snuždio se kada je shvatio da su svi dokazi o tleilaxaškim zloþinima izgorjeli. Kotrljajuüe smeÿe i naranþaste pare

suknule su uvis. Taj dim je sasvim sigurno bio dovoljno otrovan da ih pobije isto onako Xþinkovito kao i plamen. Majstor Maþevanja je ugledao jednog vitkog muškarca širokih ramena koji je izašao odatle, kao da nema nijednu brigu na svijetu. Djelovao je mišiüavo naspram naranþastog zida vreline. Skinuo je aparat za disanje i odbacio ga. U ruci je držao kratak maþ, onakav kakav su nosili Sardaukari. Duncan je podigao sjeþivo starog vojvode u obranu i istupio da presjeþe tom þovjeku put. Grof Fenring mu je bez ikakvog oklijevanja prišao. “Zar vas ne raduje što sam uspio umaknuti, hmmm? Rekao bih da je to dovoljan razlog za slavlje. Moj prijatelj Shaddam üe biti presretan.” “Poznajem vas”, reþe Duncan, sjetivši se mjeseci politiþke obuke na jednom suncem ispijenom otoku u arhipelagu Ginaz. “Vi ste lisica koja se krije iza Carevog ogrtaþa i obavlja za njega prljave poslove. Fenring se osmjehne. “Lisica? Prije su me zvali lasica - nikada lisica. Hmmm. Držali su me ovdje protiv moje volje. Ti zli tleilaxaški istraživaþi htjeli su izvoditi užasne pokuse na meni.” Velike oþi mu se razrogaþile. “ýak su smislili i zavjeru da me zamjene dvojnikom LiceIgraþem.” Duncan mu priÿe bliže s napola podignutim maþem. “Bit üe zanimljivo slušati vaše svjedoþenje pred istražnim vijeüem.” “Mislim da neüe.” Fenringa je ovo izgleda prestalo zabavljati. Zamahnuo je kratkim maþem, kao da želi otjerati muhu, ali mu je Duncan hitro parirao. Bodeži se sudariše i kratki maþ poleti uvis iako Fenring nije ispustio njegov balþak. “Usuÿuješ se podiüi maþ na Carevog ministra za zaþin, na Shaddamovog najbližeg prijatelja?” Fenring je bio bijesan, premda ga je ovo i dalje malo zabavljalo. “Biüe ti bolje da se skloniš i pustiš me da proÿem.” Duncan je, meÿutim, nastavio napredovati, i to još agresivnije nego malo prije. “Ja sam Majstor Maþevanja s Ginaza, i danas sam se borio protiv mnogo Sardaukara. Ako niste naš neprijatelj, onda odbacite oružje. Savjetujem vam da se ne upuštate u borbu sa mnom.” “Ubijao sam ljude prije nego što si se ti i rodio, psiüu.” Vatra u laboratoriju postajala je sve jaþa. Topli zrak je zaudarao na uskovitlane kemikalije. Duncana su pekle oþi i tekle su mu suze. Atreidski vojnici priÿoše bliže u namjeri da zaštite svog Majstora Maþevanja, ali im on da znak da se udalje. ýast ga je obvezivala da se protiv ovog neprijatelja bori sam. Grot je pojaþao napad. Obiþno je ubijao iz potaje, rijetko u otvorenoj bici protiv moünog protivnika. Ipak znao se boriti vrlo vješto na naþine nepoznate Duncanu. Bacivši se na svog protivnika, Majstor Maþevanja zareža kroz stisnute zube. “Danas sam vidio previše mrtvih, ali neüu prezati da i vas njima prikljuþim, grofe Fenring.” Zamahnuo je maþem starog vojvode i njegov bodež udari o protivnikovo podignuto oružje. Duncan se borio elegantno kao svaki dobro Školovani Majstor Maþevanja, ali i s izvjesnom brutalnošüu. Nije držao mnogo do obreda ili glupavih, viteških principa, za razliku od mnogih uþitelja maþevanja za koje je Fenring þuo ili koje je sreo u borbi. Grof je podigao bodež da se obrani, a Duncan je zamahnuo naniže, unijevši veliku snagu u jedan jedini udarac. Maþ starog vojvode je zazveþao i na bodežu se pojavio zarez. Fenringu je oružje zazvonilo u šaci i zatreslo se od udarca. Silina udarca odbacila ga je na zid. Fenring je nekako uspio vratiti ravnotežu, a Duncan se bacio naprijed, spreman da zada coup de grace, ali i spreman na sve. Lisica je bila vrlo prepredena. Fenringu kroz um preleti nekoliko moguünosti. Ako je želio izbjeüi oštar vrh bodeža svog

protivnika, mogao se okrenuti i odjuriti natrag u zapaljenu zgradu laboratorija. Ili se mogao predati. Moguünosti su mu zaista bile ograniþene. “Car üe otkupiti moj život.” Bacio je polomljeni maþ. “Neüeš se usuditi da me hladnokrvno ubiješ dok te svi ovi ljudi gledaju, hmmm?” Duncan je ipak napravio još jedan prijeteüi korak naprijed. “Što bi sa slavnom atreidskom þašüu? Za što se vojvoda Leto zalaže ako njegovi ljudi mogu ubiti osobu koja se veü predala, hmmm?” Fenring podiže obje prazne ruke. “Želiš li me sada pogubiti?” Duncan je dobro znao da mu vojvoda neüe nikada oprostiti ako postupi neþasno. Gledao je kako laboratorij gori i slušao neprekidne povike koji su dopirali iz žestoke bitke u Špilji. Leto üe sigurno znati iskoristiti ovog politiþkog zatvorenika kako bi stabilizirao previranja koja üe nastati u Carstvu poslije bitke za Ix. “Prvo služim vojvodi, pa onda svome srcu.” Na znak Majstora Maþevanja, atreidski vojnici priÿoše i svezale zatvorenika. Duncan se sagnuo prema njemu tako da je mogao osjetiti njegov vreli dah. “Kada ovaj rat završi, grofe Hasimire Fenringu, možda üete još zažaliti što vas nisam pustio da ovdje umrete.” Ministar za zaþin s likom lasice ga pogleda kao da zna neku mraþnu tajnu. “Još niste pobijedili, Atreidi.”

111. Nije nikakva tajna da svi imamo tajne. Meÿutim, malo je onih koje uspijevamo sakriti onako kako bismo to željeli. — Piter De Vries, Mentatska analiza landsraadske ranjivosti, privatni harkonenski dokument * * * Pod vodstvom vojvode Atreida, carska straža krenula je organizirano u proþešljavanje Palaþe. Letu je bilo teško ostaviti slabu i iscrpljenu Jessicu samu, ali nije mogao þekati pokraj nje dok je njegov tek roÿeni sin u opasnosti. Izvikivao je naredbe i nije trpio oklijevanje. Dok je grmio kroz luksuzne hodnike i zbunjujuüe labirinte prizmatiþnih zrcala, razmišljao je o žestini ženki buljavih lovaþkih pasa s kojom hrane svoje mladunþe. Vojvoda Leto üe dokazati da i otac o koga su se ogriješili može biti isto tako vrstan neprijatelj. Uzeli su mog sina! Dok su ga progonila sjeüanja na Victora, zakleo se Kuüom Atreida da se ovom djetetu ništa neüe dogoditi. Ali carska Palaþa bila je veliþine omanjeg grada i u njoj je postojalo bezbroj mjesta pogodnih za skrivanje. Dok se bezuspješna potraga nastavljala, Leto je pokušao ne oþajavati. Piter de Vries je navikao da mu ruke budu krvave, ali sada se zaista bojao za svoj život. Ne samo da je oteo dijete jednog plemiüa veü je ubio i Carevu ženu. Udaljio se od Anirulinog tijela i potrþao hodnicima, u neurednoj sardaukarskoj odori umrljanoj krvlju. Srce mu je divljaþki tuklo i glava ga je boljela, i unatoþ svoj svojoj obuci, Mentat nije uspio smisliti novi plan za bijeg. Šminka mu se razmazala po licu, otkrivši jarke safo mrlje na njegovim usnama. Dijete uvijeno u deku grþilo se u njegovom naruþju, povremeno plaþXüi, ali je najveüim dijelom bilo iznenaÿujuüe tiho. Njegove mlade oþi na ružiþastom licu plamtjele su nevjerojatnom jaþinom, kao da je ovo dijete shvaüalo nešto što je nadilazilo moguünosti normalnog djeteta. Toliko se razlikovao od nemirnog, þesto dosadnog, malog Feyda-Rauthe. De Vries je þvršüe omotao deku oko siüušnog tijela, na trenutak došavši u iskušenje da je pretvori u omþu. Potisnuvši tu želju, uletio je u slabo osvijetljenu prostoriju ispunjenu nišama s trofejima i kipiüima, sobu u kojoj su bile izložene nagrade što ih je osvojio neki odavno zaboravljeni pripadnik Kuüe Corrino koji je oþigledno bio talentirani strijelac. Podigao je pogled i doživio pravi šok kada je ugledao obrise žene u crnoj odori koja je stajala poput prikaze smrti na vratima, preprijeþivši mu izlaz. * * * “Stani!" zalaje ýasna Majka Gaius Helen Mohiam, upotrijebivši punu snagu Glasa. Njena naredba mu je umrtvila mišiüe, paralizirala ga na licu mjesta. Mohiam je doklizila u sobu s trofejima, dimeüi se od bijesa. “Piter de Vries”, reþe ona, prepoznavši ga kroz razmazanu

šminku. “Slutila sam da Harkonneni stoje iza ovoga.” Pokušavajuüi raskinuti nevidljive veze njene naredbe, njegov um radio je kao lud. “Ne prilazi mi, vještice”, upozorio ju je kroz stisnute zube, “ili üu ubiti dijete.” Uspio je saviti ruke i povratiti minimum tjelesne kontrole, ali ga je ona mogla u svakom trenutku ponovo paralizirati novom naredbom. De Vries je bio upoznat s borilaþkim vještinama Bene Gesserita. Upravo se borio sa Carevom ženom i iznenadio se što ju je uspio pobijediti. Ali Anirul je bila bolesna; mentalno oboljenje mu je omoguüilo da je savlada. Mohiam üe biti bolja protivnica. “Ako ubiješ dijete i ti üeš umrijeti s njim”, reþe ona. “Ionako me namjeravaš ubiti. Vidim ti to u oþima.” De Vries napravi mali korak naprijed, naglo i izazovno, kako bi joj pokazao da je razbio njenu Glasovnu þaroliju. “Zašto ne bih ubio vojvodinog sina i još više zavio u crno Kuüu Atreida?” Napravio je još jedan korak, stežuüi dijete na grudima poput kakvog štita. Jednim brzim trzajem mišiüa mogao mu je polomiti majušni vrat. Mohiam nije mogla biti sigurna hoüe li üe ga stiüi sprijeþiti, unatoþ svojih izuzetnih benegesseritskih refleksa. Ako bi se uspio na prijevaru nekako provuüi pokraj nje i pobjeüi kroz vrata ove zaboravljene sobe, mogao bi potrþati. ýak i s djetetom, mogao bi pobjeüi ovoj istrošenoj ženi. Osim ako ispod odore ne krije neko oružje osim otrovne igle, nešto što bi mogla baciti ili iz þega bi mogla pripucati. Ipak je morao nešto pokušati... “Znam da je ovo dijete od velikog znaþaja za Bene Gesserit”, reþe de Vries, prikravši se za još jedan korak. “Nema sumnje da predstavlja dio programa odgajanja.” Mentat u njemu je vrebao bilo kakav trzaj na njenom licu, ali je umjesto toga vidio kako savija dugaþke prste. Ti nokti mogli su se pretvoriti u pandže oštre poput brijaþa i iskopati mu oþi ili grkljan. Srce mu je brže zakucalo. Podigao je dijete malo više da zaštiti lice. “Možda üu ti dopustiti da proÿeš, ako mi daš dijete”, reþe Mohiam. “Prepustit üu sardaukarskim psima da se pobrinu za tebe na svoj naþin.” Smanjila je udaljenost izmeÿu njih i de Vries se ukoþio, cijelo tijelo mu je bilo na oprezu, Rþi budne. Da li bi joj trebao vjerovati? Dodirnula je deku snažnim prstima, pogleda prikovanog za Mentata, ali prije nego što je uspjela uzeti dijete, de Vries je promuklo prošaptao. “Znam tvoju tajnu, vještice. Poznat mi je identitet ovog djeteta. I znam tko je, zapravo, Jessica.” Mohiam se sledila kao da je ovog puta on upotrijebio Glas protiv nje. “Da li ta kurva zna da je küer baruna Vladimira Harkonnena?” Kada je primijetio njenu zapanjenu reakciju na ovo otkriüe, požurio je nastaviti, svjestan da je njegova dedukcija bila toþna. “Da li Jessica shvaüa da je tvoja küer — ili vi vještice krijete takve stvari od svoje djece, odnoseüi se prema njima kao prema psiüima u nekom genetskom velikom planu?” Mohiam mu nije odgovorila, ali mu je oduzela dijete. Suludi Mentat je odstupio visoko podignute glave. “Prije nego što kreneš na mene, razmisli o ovome. Kada sam saznao za ovo, prikupio sam potrebnu dokumentaciju i pohranio je na mjestu s koga üe biti emitirana barunu Harkonnenu i Landsraadu u sluþaju moje smrti. Vojvoda Leto Atreid üe sigurno biti oduševljen kad sazna da je njegova prelijepa ljubavnica küer njegovog smrtnog neprijatelja, baruna.” Mohiam je spustila umotano dijete pokraj jednog trofeja dobivenog za uspjehe u streljaštvu, u baršunastu nišu obasjanu svjetlošüu boje šafrana. Žurno je nastavio s namjerom da je uvjeri. “Napravio sam kopije dotiþnih dokumenata i sakrio ih na razna mjesta. Neüeš moüi zaustaviti emitiranje poruke ako budem ubijen.” De Vries je samouvjereno zakoraþio prema vratima i slobodi. “Da se nisi usudila nauditi mi, vještice.”

Kada je dijete bilo na sigurnom, Mohiam se okrenula kako bi se suoþila s njim. “Ako je ono što govoriš istina, Mentate... onda te moram ostaviti u životu.” De Vries odahne s olakšanjem; znao je da ýasna Majka ne smije riskirati da on otkrije svima istinu. I najmanja moguünost da ne blefira bila bi dovoljna da je zaustavi i njemu da se izvuþe. Mohiam se iznenada bacila na njega poput pobješnjele, ranjene pantere. Napala ga je u vrtlogu udaraca nogama i rukama. De Vries je posrtao unatrag pokušavajuüi se obraniti, podigavši podlakticu kako bi zaustavio opaki udarac nogom. U sudaru mu je puknuo zglob, ali je poslije jednog brzog, ledenog dahtaja, uspio blokirati bol i zamahnuti drugom rukom. Mohiam se ponovo bacila na njega i on joj nije mogao parirati - nije uspio þak ni vidjeti - sve etape njenog napada. Ubadala ga je, lupala i udarala rukama kao da su sablje. Njena þvrsta peta pogodila ga je u trbuh. ýeliþna šala zabila mu se u grudi. Osjetio je kako mu rebra pucaju, a unutrašnji organi trgaju. Pokušao je viknuti na nju, ali je izašla samo krv, namazavši mu usta svijetlijom nijansom crvene od boje safo soka razmazanog šminkom. Zamahnuo je stopalom, pokušavši joj polomiti þašicu koljena, ali se Mohiam izmakla u stranu. De Vries podiže zdravu ruku da blokira novi udarac. Trenutak kasnije mu je polomljeni zglob beskorisno visio. Okrenuo se u namjeri da potrþi, napusti borbu i skoþio prema vratima. Mohiam je prva stigla do vrata. Njena tvrda peta poletjela je naviše i zarila mu se u grlo. Brzi udarac polomio je Mentatu vrat kao da je suha granþica. Piter de Vries je pao mrtav na pod sa zapanjenim izrazom na licu. Mohiam je mirno stajala, trudeüi se vratiti dah. Za to joj je bio potreban samo trenutak. Zatim se okrenula da uzme spašeno atreidsko dijete. Prije nego što je izašla iz sobe s trofejima, zastala je nad mlitavim lešom na podu, dopustivši sebi da se zlobno iskesi uživajuüi u tom trenutku. Pljunula mu je u mrtvo lice, sjetivši se kako je likovao dok ju je barun silovao. Mohiam je dobro znala da ne postoji nikakva dokumentacija o tajnama koje je de Vries otkrio. Nikakva. Sva njegova otkriüa umrla su s njim. “Nikada ne laži Istinozborki”, reþe ona.

112. I najmanja Careva odbojnost prenosi se na one koji mu služe i kod njih prerasta u bijes. — Vrhovni bašar Zum Garon, zapovjednik carskih trupa Sardaukara * * * Prije nego što je Shaddam stigao narediti svojoj floti Sardaukara da poþne s uništavanjem planeta, Ceh se probio kroz njegove komkanale i zatražio objašnjenje. Stojeüi na zapovjedniþkom mostu broda predvodnika, Car se nije udostojao da im odgovori, þak ni da opravda svoje postupke. Ceh, kao i cijelo Carstvo, uskoro üe dobiti odgovore na sva pitanja. Pokraj njega je kod kontrolne stanice stajao Vrhovni bašar Garon i primao potvrde od zapovjednika ratnih brodova. “Sve oružje je u stanju pripravnosti, sire.” Pogledao je ekran, zatim svog Cara, koji ga je prouþavao. Izborano lice starog veterana bilo je neumoljivo. “ýekaju da izdate zapovijed za paljbu.” Zašto ne mogu svi moji podanici biti poput njega? Kako su prvi put bili ignorirani, predstavnik Ceha je emitirao solido hologram na most broda predvodnika. Visok i impozantan, veüi od živoga, on reþe: “Care, Shaddame, zahtijevamo da se povuþete. To niþemu ne služi.” Iznerviran što je Svemirski Ceh uspio probiti njegovo osiguranje, Shaddam se namršti na holo sliku. “Tko ste vi da sudite o mojim Carskim ciljevima? Ja sam Car." “A ja predstavljam Svemirski Ceh”, odgovorio je predstavnik, kao da su se te dvije stvari uopüe mogle usporediti. “Ceh ne donosi zakone i ne dijeli pravdu. Mi smo izrekli svoj sud. Barun je kriv i mi üemo ga kazniti.” Shaddam se okrene prema Zum Garonu. “Izdajte zapovijed, Vrhovni bašaru. Poþnite sa sveopüim bombardiranjem Arrakisa. Uništite sve živo na tom planetu. * * * Na grebenu ispred hladnih, suhih tunela sieþa Crveni Zid, djeþak Liet-chih se probudio, obuzet nemirom. Imao je samo þetiri godine i otkotrljao se s madraca na kome je ležao i osvrnuo se uokolo. Noü je bila topla, jedva da se osjeüao po koji dašak povjetarca. Njegova majka Faruola rijetko je dopuštala djeci da spavaju vani, ali ona i ostali Slobodnjaci poslovali su u mraku na vanjskoj vodoravnoj izboþini klisure. Vidio je sjene kako se kreüu uvježbano i nijemo — pustinjski ljudi bili su uþinkoviti i nisu pravili nepotrebnu buku. Jedva vidljivi pri svjetlosti zvijezda u noüi bez mjeseþine, njegova majka i njeni sudrugovi otvarali su male kaveze s distrans slijepim miševima, puštajuüi stvorenjca da odlete visoko i daleko i odnesu poruke u druge sieþe. Iza Slobodnjaka radnika, zapeþDüena vrata zadržavala su vlagu unutar skrivenih soba sieþa. U zajedniþkom prostoru za proizvodnju nalazili su se razboji za tkanje zaþinskih vlakana, stolovi za sklapanje pustinjskih odijela, preše za oblikovanje plastike. Nijedan od tih ureÿaja nije