Kuca Corrino - Brian Herbert

Meÿutim, izbjegavala je pisati o sve veüem nemiru koji nije shvaüala i za koji se nadala da üe se izgubiti. Što ako je donijela pogrešnu odluku?

64. U potpunosti ovisimo od spremnosti nesvjesnog uma da suraÿuje. Na izvjestan naþin nesvjesnost izmišlja naredni trenutak, za nas. — Opažanje Bene Gesserita * * * Kada se Anirul probudila, zatekla je Medicinsku Sestru kako prati i podešava koliþinu lijekova kako bi sprijeþila žamor Drugog Sjeüanja da je savlada. “Zdrava boja kože, budnost u pogledu. Odliþno, gospo Anirul.” Yohsa joj se nježno osmjehnula, hrabreþi je. Anirul je uspjela sjesti u krevetu i prevladati val slabosti. Osjeüala se gotovo oporavljena, gotovo pri zdravoj pameti. Za sada. Margot Fenring i Mohiam žurno uÿoše u spavaüu sobu zabrinutih izraza lica. Sigurno bi ih zbog toga izgrdila da se bolje osjeüala. Margot je promijenila polarnost filter polja na privatnim vratima koja su vodila na unutarnje nenatkriveno dvorište, pustivši u sobu jarko sunce. Anirul je zaklonila oþi i ispravila se u krevetu tako da joj je toplo, zlatno sunce grijalo kožu. “Ne mogu provesti život u tami.” Svojim pažljivim benegesseritskim slušateljicama, ispriþala je košmar o pustinjskom crvu koji bježi pred nevidljivim, nepoznatim progoniteljem. “Moram otkriti znaþenje toga sna dok je taj užas još svjež u mom umu.” Poþela je osjeüati toplinu sunca na koži lica, koja kao da je izgorjela na viziji. Medicinska Sestra se pokušala umiješati, ali ju je Anirul otjerala. Mršteüi se u znak neslaganja, Yohsa ju je ostavila nasamo s druge dvije žene, zatvorivši za sobom vrata malo žešüe nego što je to bilo neophodno. Anirul je izašla bosa na terasu, na sunce. Umjesto da se skloni s njegove vreline, ostala je stajati gola i nesvjesna sebe, upijajuüi kroz kožu zrake sunca. “Bila sam na rubu ludila i vratila sam se.” Osjetila je nevjerojatnu želju da se valja po... vrelom pijesku. Tri Sestre su stajale pokraj grma imijanske ruže na terasi. “Snove uvijek potiþu svjesni dogaÿaji”, primijeti Mohiam, parafrazirajuüi benegesseritsko uþenje. Anirul je zamišljeno ubrala siüušnu žutu imijansku ružu s grma pokraj sebe; kada se osjetljivi cvijet trgnuo, prinijela ga je nosu i udahnula njegov blagi miris. “Mislim da to ima nekakve veze s Carem, zaþinom... i Arrakisom... jeste ii þule za projekt Amal? Jednog dana sam ušla u muževljevu radnu sobu dok je razgovarao o dotiþnom projektu s grofom Fenringom. Raspravljali su se oko Tleilaxa. Obojica su smjesta zašutila, kao što to krivci obiþno rade. Shaddam mi je kazao da se ne petljam u državniþke poslove.” “Svi muškarci se þudno ponašaju”, primijeti ýasna Majka Mohiam. “To je odavno poznato.” Margot se namrštila. “Hasimir se trudi sakriti þinjenicu da dosta vremena provodi na Ixu, a ja se þesto pitam zašto. Prije samo jednog sata, upropastio je haljinu koju sam obukla zbog njega. Izbio mi je Šalicu s kavom iz ruke prije nego što sam stigla popiti ijedan gutljaj, kao da je u pitanju otrov. Stavila sam u kavu melange koji sam pronašla u tajnom pretincu kovþega.” Suzila je oþi. “Nalazio se u vreüici s tleilaxaškim simbolom za slovo A’. Amal, možda?”

“Car potajno šalje vojne snage na Ix, ne obavještavajuüi o tome Landsraad. Fenring... Ix... Tleilaxi... melange”, reþe Anirul. “Iz toga neüe izaüi ništa dobro.” “Shaddam je takoÿer objavio rat svima koji posjeduje zalihe zaþina”, doda Mohiam. ýak i usred bijela dana, njeno naborano lice kao da je upijalo nove sjene. “Svi putovi vode prema melangeu.” “Možda je crv iz moga sna bježao od oluje koja üe donijeti mnoge preokrete u Carstvu.” Stojeüi i dalje potpuno gola na suncu, Anirul se zagledala preko podruþja što ga je zauzimala Palaþa. “Moramo smjesta stupiti u vezu s Vrhovnom Majkom.”

65. Jednostavnost je najteži od svih koncepata. — Mentatska zagonetka. * * * Car je sjedio sam u jednoj od svojih privatnih dvorana za bankete; hvala Bogu bez svoje žene. Osmjehnuo se dok su mu iznosili šest raznih jela. U ovom trenutku nije želio nikakve nevolje, želio je zaboraviti na politiku, nije þak imao želju ni da sluša stare ratne priþe Vrhovnog Bašara Garona. Želio je uživati u privatnoj, luksuznoj proslavi. Izvještaj o onome što se dogodilo na Koroni i detaljne holoslike eksplozije, bili su dovoljni da mu otvore tek. Prvi poslužavnik sa srebrnom zdjelom iznijele su dvije mlade žene stasale za udaju. Fanfare su najavile tri savršeno skuhana ražnjiüa blago zaþinjenih komadiüa sliga, koji su krasili poslužavnik. Djevojke su uzimale jedan po jedan ražnjiü, skidale s njega kockice mesa i na smjenu ih spuštale na Shaddamov carski jezik. Ukusno meso bilo je meko poput sira za mazanje i tako ukusno da mu je probudilo þulo ukusa. Sardaukari su držali oružje, spremni upotrijebiti ga ako neka od žena pokuša upotrijebiti zatupljenu žicu ražnjiüa i pokuša ga ubiti. Mladiü zlataste boje kože u kremasto bijeloj togi toþio je pehar odliþnog klareta. Shaddam je pijuckao vino izmeÿu zalogaja dok su djevojke þekale da ga posluže sljedeüim komadiüem mesa. Duboko je udahnuo, i osjetio brižljivo odabrane mirise koji su lebdjeli oko slugu. Dekadentno. Evo što znaþi biti Car. Uzdahnuo je i dao znak da mu iznesu drugo jelo. Sljedeüe jelo se sastojalo od soþnih peþenih raþLüa, stvorenja s mnogo nogu, ali bez oþiju koji su se mogli naüi samo u podzemnim izvorima na Beli Tegeuse. Sos je bio spravljen od maslaca, soli i þešnjaka, samo toga, ali je bio izvrstan. Dvije bludnice su pomoüu malih platinskih vilica lovile slatko, bijelo meso raþLüa i hranile Cara. Prije nego što su stigle iznijeti sljedeüe jelo, grof Hasimir Fenring je uletio u blagovaonicu, odgurnuvši stražare kao da ne primjeüuje njihovo oružje. Shaddam obrisa usta salvetom. “Ah, Hasimire! kada si se vratio sa svojih putovanja? Dugo te nije bilo.” Fenring se jedva suzdržavao. “Uništio si Koronu, hmmmm? Kako si mogao uþiniti tako nešto, prethodno se ne posavjetovavši sa mnom?” ³ýlanice Landsraada mogu se žaliti koliko ih volja, uhvatili smo Richesiance na djelu.” Shaddam nikada nije vidio svog prijatelja ovako ljutog. Prešao je na šifrirani jezik koji su smislili još kao djeþaci, kako posluga ne bi mogla prisluškivati. “Smiri se ili bi više volio da te nikada više ne pozovem na Kaitain? Razgovarali smo o tome, moramo eliminirati melange s tržišta i otvoriti put amalu. Otarasili smo se još jedne velike zalihe.” Fenring nastavi naprijed neþujnim koracima, zgrabi stolicu pokraj Careve i sjedne. “Upotrijebio si atomike, Shaddame. Ne samo da si napao jednu Veliku Kuüu, veü si upotrijebio i zabranjene atomike!" Lupio je glasno šakom po stolu. Shaddam dade prstima znak i sluškinje odnesoše tegeske raþLüe. Mali poslužitelj je sa zakašnjenjem donio pehar zlatne medovine, ali mu Shaddam dade znak da se udalji, a djevojkama da iznesu treüe jelo.

Car je odluþio ne podizati glas. “Velika Konvencija zabranjuje upotrebu atomika samo protiv ljudi, Hasimire. A ja sam upotrijebio atomike kako bi uništio jednu strukturu koju su napravili ljudi, mjesec laboratorij gdje su Richese držali ilegalnu zalihu zaþina. Na to sam imao pravo.” “Ali umrlo je na stotine ljudi, možda tisuüe.” Shaddam slegne ramenima. “Upozoreni su. Ako su se odluþili ne evakuirati na vrijeme, kako ja za to mogu biti odgovoran? Tebi se jednostavno ne sviÿa kada donosim odluke ne posavjetovavši se prethodno s tobom, Hasimire.” Fenring se pušio, a Car mu se osmjehivao što ga je još više izludilo. “Pogledaj, stiže sljedeüe jelo.” Dva snažna þovjeka uÿoše noseüi tanku kamenu ploþu na kojoj je ležao carski paun ispeþen u travama, þija je smeÿa koža još pucketala. Sluge žurno donesoše þist tanjur, srebrni pribor za jelo i kristalnu þasu za grofa Fenringa. “Da li si barem zatražio pravno mišljenje prije napada, hmmm? Kako bi se osigurao da þe se tvoje tumaþenje održati pred sudom Landsraada?” “Meni je bilo jasno. Vrhovni bašar Garon je napravio holo-slike svega što se dogaÿalo na Koroni. Dokazi su neosporni.” Fenring je glasno uzdahnuo pretvarajuüi se da je na rubu strpljenja. Potom je rekao: “Da li biste željeli da ja zatražim mišljenje, Sire? Da se posavjetujem s vašim pravnim struþnjacima i Mentatima?” “Oh, valjda... samo naprijed.” Shaddam je s uživanjem zario pribor u prvi komad soþnog paunovog mesa, oblizavši usne pošto ga je progutao. “Probaj, Hasimire.” Grof je muljao po srebrnom tanjuru, ali nije probao peþenu pticu. “Previše brineš. Konaþno, ja sam Car i mogu þiniti što me je volja.” Fenring se zagleda u njega svojim krupnim oþima. “Ti si Car, jer uživaš podršku Landsraada, CHOAM-a, Svemirskog Ceha, Bene Gesserita i ostalih moünih sila, hmmm-ah? Ako svi oni postanu nezadovoljni, sve üeš izgubiti.” “Ne bi se usudili”, reþe Shaddam, i spusti glas. “Sada sam ja jedini muški nasljednik Corrina.” “Ali ima dosta prihvatljivih plemiüa koji bi se voljeli oženiti tvojim küerima i nastaviti dinastiju!” Fenring ponovo lupi po stolu. “Dopusti mi da smislim kako da se izvuþemo iz ovoga, Shaddame. Mislim da bi se trebao pojaviti pred Landsraadom, hmm-m-m, najkasnije za dva dana. Meÿu njima üe vladati zbrka. Moraš iznijeti svoje razloge i moramo se pobrinuti za što veüu podršku. U protivnom, pazi što ti kažem, izbit üe pobuna.” “Da, da.” Shaddam se usredotoþio na hranu, a zatim puknuo prstima. “Ostat üeš na sljedeüem jelu, Hasimire? Prženi odresci divljeg vepra s Canidara. Svježe, jutros stigle astrobrodom.” Fenring odgurne tanjuri ustade. “Zadao si mi mnogo posla. Moram smjesta poþeti.”

66. Zakon uvijek štiti jake i ugnjetava slabe. Zavisnost od sile uništava pravdu. — Krunski princ Raphael Corinno, Pravila civilizacije * * * Iako je prezirao arogantnog premijera Caumara, barun Harkonnen nije oþekivao da üe Shaddam upotrijebiti atomike protiv Kuüe Ruchese. Atomici! Kada je vijest stigla do njega na Arrakis, osjeüaji su mu bili pomiješani i osjetio je ne mali strah za svoju sigurnost. Nitko nije bio siguran, a naroþito to nije bila Kuüa Harkonnena, koja je toliko toga krila. Car je postao zapanjujuüe uþinkovit. Barun je koraþao po svojoj sobi za strategiju u rezidenciji u Carthagu, pridržavan suspenzorskim remenom i gledajuüi kroz konveksan zid s prozorima od armiranog plaza. Zaslijepljujuüe pustinjsko Sunce ulazilo je kroz podešene filtere na prozorima debelim dva centimetra. Vani su bile u tijeku pripreme za vojnu sveþanost koja je trebala uskoro poþeti na glavnom trgu; do njega su dopirali zvuci prigušivani raznim preprekama i zujanjem sustava osiguranja. Naoružani ljudi u plavim odorama okupljali su se na popodnevnoj vruüini, malo izvan njegovog vidnog polja. Barun se uz veliku pompu vratio na ovaj negostoljubivi planet sa svojim neüakom. U jednom od rijetkih blistavih trenutaka, okrutni Rabban je predložio da ostanu ovdje gdje se vadio zaþin dok se ne riješe problemi koji muþe Carstvo. Barun lupi šakom po prozoru tako snažno da je plaz zadrhtao. Koliko daleko još Shaddam namjerava iüi? To je bila þista ludost! Desetak landsraadskih obitelj dobrovoljno i pokajniþki predalo je þitava bogatstva u zalihama zaþina, nc bi li izbjegli da na vlastitoj koži iskuse carski bijes. Nitko nije siguran. Bilo je samo pitanje vremena kada þe CHOAM-ovi revizori poþeti njuškati oko harkonenskih operacija na Arrakisu... što bi mogao biti barunov kraj, kao i kraj njegove Velike Kuüe. Osim ako mu ne poÿe za rukom da sve sakrije. Kao da veü nije imao dovoljno nevolja, prokleti Slobodnjaci nisu ostavljali na miru njegove tajne zalihe i uspjeli su pronaüi mnoga, zaista velika skrovišta! Ti pustinjski crvi su iskorištavali priliku. Koristili su razdor u Carstvu, znajuüi da barun ne može prijaviti njihove diverzije, jer bi time priznao vlastite prijestupe. Napolju su se divovski stjegovi s plavim grbom Harkonnena protezali duž visokih zgrada. Nalikovali su oceanima mlitave tkanine koja je opušteno visila na toplom zraku. Oko Rezidencije u Carthagu uzdizali su se kipovi grifina, þudovišta naizgled spremna da se suprotstave þak i velikim pješþanim crvima. Na trgu se okupila dopuštena gomila jadnika istjeranih iz prihvatilišta i prljavih domova kako bi po potrebi klicala. Barun je obiþno vise volio trošiti svoje bogatstvo na osobnu zabavu, ali se ovog puta ugledao na Cara. Pridobit üe neuk narod pomoüu raskoši i dreþavih priredbi. To mu je popravilo raspoloženje poslije onog propalog banketa. Uopüe nije imao namjeru slijediti atreidski model. Barun Vladimir Harkonnen je želio da ga se njegovi podanici boje, ne da ga vole.

Na otvorenim vratima koja su vodila u stratešku sobu vrpoljila se glasnica Ceha. “Barune, moj astrobrod polazi za manje od dva sata. Ako imate paket za Cara, moram ga smjesta uzeti.” Ogromni þovjek se ljutito okrenuo i nastavio trapavo vrtiti zahvaljujuüi suspenzorima. Uhvatio se za zid. “Priþekat üete. Važan dio poruke bit üe slike parade koja samo što nije poþela.” Glasnica je imala kratku kosu boje crnog vina i grubo i neprivlaþno lice. “Ostat üu samo onoliko koliko mi to vrijeme bude dopustilo.” Nezadovoljno zabrundavši, barun je odlebdio s pretjeranim dostojanstvom natrag do radnog stola. Mrmljao je sebi u bradu, jer nikako nije mogao smisliti kako da formulira ostatak poruke, žaleüi što Piter de Vries nije tu da mu pomogne. Ali suludi Mentat je ostao na Kaitainu kao uhoda. Možda nije trebao ubiti uþitelja lijepog ponašanja. Mephistis Cru je znao kako se pristojno odgovara. Barun je debelim prstima nažvrljao još jednu reþenicu, zavalio se na stolici, razmišljajuüi kako da na najbolji naþin objasni nedavne brojne “nesretne sluþajeve” i gubitak opreme za vaÿenje zaþina na Arrakisu, što mu je poslužilo za prikrivanje vlastitih tajnih aktivnosti. U nedavnoj carskoj poruci, Shaddam je izrazio svoju zabrinutost zbog ovog problema. Barunu je bar jednom bilo drago što Svemirski Ceh nije nikada uspio ovdje postaviti odgovarajuüe satelite za nadziranje klimatskih prilika. To mu je omoguüavalo da za gubitke okrivi opake, kratke oluje kojih nije bilo. Možda je pretjerao... i možda je sada veü previše tragova vodilo prema njegovim aktivnostima. Ovo su opasna vremena. “Kao što sam vam veü ranije dojavio, Sire, suoþeni smo s nemirima Slobodnjaka”, pisao je. “ Teroristi u pravilu prvo unište opremu, zatim ukradu naše terete melangea i nestanu u pustinji prije nego što uspijemo uputiti odgovarajuüu vojnu silu.” Barun je napuþio usne, pokušavajuüi odabrati pravi ton. “Priznajem da smo možda bili previše popustljivi prema njima, ali sada kada sam se vratio na Arrakis, osobno üu nadzirati odmazdu. Slomit üemo mi te nepokorne domoroce i natjerati ih da se klanjaju Harkonnenima i štuju slavno ime Vašeg Carskog Veliþanstva.” Možda su njegove rijeþi bile malo previše hvalospjevne, ali je ipak odluþio ništa ne mijenjati. Shaddam nije bio od onih koji se žale zbog pretjeranih komplimenata. Ti slobodnjaþki probisvijeti nedavno su ukrali oklopni transporter za zaþin i još jednu zalihu skrivenu u napuštenom pustinjskom selu. Kako su ti prljavi gerilci znali gdje trebaju udariti? Glasnica se i dalje vrpoljila na vratima, ali se barun nije na nju obazirao. “Obeüavam vam da više neüemo tolerirati ove nemire, Sire”, napisao je. “Slat üu vam redovne izvještaje o našim uspjesima u izvoÿenju izdajnika pred lice pravde.” Kitnjasto se potpisao, zapeþatio pismo, stavio ga u valjak za poruke i gurnuo ukrašenu cijev Glasnici na dlan. Bez ijedne rijeþi, žena s kosom boje crnog vina se okrenula i udaljila hodnicima, uputivši se prema svemirskoj luci Carthag. Barun vikne za njom: “Budite spremni primiti slike koje idu uz tu poruku na astrobrodu. Moja parada samo što nije poþela.” Zatim je pozvao neüaka u stratešku sobu. Bez obzira na mnoge Rabbanove mane, barun je imao zadatak koji je ‘Zvijer* mogao dobro obaviti. Muškarac širokih ramena uÿe u prostoriju noseüi izraÿeni inkvine-biþ. Na sebi je imao sveþanu plavu odoru sa zlatnim resama i naramenicama i gomilu odliþja. Odjenuo se kao da üe biti u središtu vojne parade na glavnom trgu, a ne samo promatraþ s visokog balkona. “Rabbane, moramo pokazati Caru koliko smo ljuti zbog nedavnih aktivnosti

Slobodnjaka.” Debele usne se okrutno osmjehnuše, kao da je Zvijer veü predviÿao što üe se od njega tražiti da uþini. “Želiš li da pokupim nekoliko sumnjivih i da ih ispitam? Natjerat üu ih da priznaju što god želiš.” Vani su se oglasile trube þiji zvuk se prolomio kroz suhi zrak, najavivši dolazak harkonenskih trupa. “To neüe biti dovoljno dobro, Rabbane. Želim da odabereš tri sela, svejedno mi je koja. Upri prst u kartu, ako želiš. Upadni sa specijalcima i sravni ih sa zemljom. Poruši sve zgrade, pobij sve ljude, ostavi samo crne mrlje u pustinji. Možda üu napisati dekret u kome üu navesti njihove tobožnje zloþine, a ti razbacaj letke medu leševe, kako bi ih ostali Slobodnjaci mogli proþitati.” Trube su se ponovo oglasile vani na trgu. Barun je s neüakom izašao na platformu za promatranje. Trg je ispunjavala smrknuta svjetina. Smrad neopranih tijela dopirao je do njega iako se nalazio na balkonu na treüem katu. Barun je mogao samo zamisliti koliko je nepodnošljiv bio taj smrad dolje na vruüini. “Zabavite se”, reþe barun vrteüi prste naþLþkanim prstenjem. “Jednog dana üe tvoj brat Feyd biti dovoljno star da te prati na tim... pouþnim vježbama.” Rabban kimne. “Nauþit üemo mi te bandite tko ovdje ima moü.” Barun mu odsutno odgovori. “Da, znam.” Vojnici u sveþanim odorama se postrojiše. Svi odreda bili su predivni mišiüavi muškarci — a taj prizor je baruna uvijek nadahnjivao. Parada je poþela.

67. Svaki ýovjek ima isto krajnje odredište: smrt na kraju životnog puta. Ali sva razlika je u stazama kojima se kreüemo. Neki meÿu nama imaju karte i ciljeve. Drugi su jednostavno izgubljeni. — Princ Rhombur Vernius, Razmišljanja na raþvanju puta. * * * Zarobljen u nasukanom astrobrodu, Gurney Halleck gledao je kroz prozor fregate u zrakoprazni prostor spremišta za teret. Na stotine brodova poþivalo je neosigurano u sidrištima. Bili su nagurani jedni na druge, uništeni i izokrenuti. U tim letjelicama mnogi su sigurno stradali ili bili ranjeni. Stojeüi uz njega i dalje skriven plaštem i kukuljicom, Rhombur je prouþavao konstrukciju astrobroda, sklapajuüi detalje na temelju plana koji je imao u umu. Dva sata ranije, još jedna holo-projekcija nadzornika leta pojavila se na svakom brodu. “Nemamo, nnnn, novih informacija. Molim, budite pripravni.” Slika se zatim rastoþila. U astrobrodu su se nalazili mnogi teretni brodovi i transportne fregate, a neki meÿu njima bili su napunjeni hranom, lijekovima i robom za trgovanje, što je bilo dovoljno da se više desetaka tisuüa putnika mjesecima održi u životu. Gurney se pitao da li üe ostati nasukani ovdje sve dok se izgladnjeli ljudi ne poþnu meÿusobno napadati. Neki putnici su se veü nervozno kljukali osobnim zalihama. No, Gurneyja još nije bio obuzeo oþaj. U mlaÿim danima uspio je preživjeti u harkonenskim robovskim jamama i pobjeüi s Giedi Jedan, sakrivši se u pošiljci plavog opsidijana. Poslije svega toga, skretanje s puta svemirskog broda nije mu teško palo. Najednom, Rhombur je mahnuo balisetom prema stopalima, pa okrenuo lice puno ožiljaka prema sudrugu. “Poludjet üu od ovoga.” Tetive na prinþevom vratu tako su iskoþile da je Gurney mogao uoþiti polimerne veze na mjestima gdje su ljudski mišiüi spojeni na protetiþke dijelove. “Ceh je pun upravitelja, þinovnika i bankara. Pomoüno osoblje na jednom astrobrodu obavlja samo niže dužnosti. Nitko od njih ne poznaje ove letjelice niti Holtzmanove motore.” “Na što ciljaš?” Gurney se osvrnu uokolo. “Kako mogu pomoüi?" Rhomburov pogled postane strog, kako to i priliþi jednom predvodniku, neugodno sliþan izrazu lica Dominica Verniusa, koga se Gurney tako dobro sjeüao. “Proveo sam život kao putnik na ovom brodu Ceha, þekajuüi da netko drugi riješi moje probleme, nadajuüi se da üe se situacija sama od sebe razriješiti. Ali više ne želim tako postupati. Moram nešto pokušati, pa ma kako ispalo.” “Moramo zadržati u tajnosti naš identitet kako bismo okonþali misiju.” “Ne možemo pomoüi Ixu ako ne odemo tamo.” Uputio se do najbližeg promatraþkog prozora i zagledao se u ostale nasukane brodove. “Spreman sam se okladiti da znam više o ovom brodu od bilo kog drugog na njemu. Izvanredne okolnosti nalažu odluþno vodstvo, a Svemirski Ceh ne upošljava odluþne voÿe na redovnim putniþkim letjelicama.” Gurney je odložio baliset u spremište, ali ga nije zakljuþao. “Onda sam na tvojoj strani. Zakleo sam se da üu te štititi i pomagati ti na svaki naþin.” Rhombur je bacio pogled kroz veliki prozor na zavojite nogostupe i konstrukcijske

traverze koje su formirale sklop divovskog broda. Oþi su mu izašle iz žarišta, kao da se pokušava prisjetiti nekih sitnih pojedinosti. “Poÿi sa mnom. Znam put do Navigatorove komore.” * * * Meÿu mnoštvom sjeüanja usaÿenih poslije tragiþne nesreüe, Rhombur je našao obilje pristupnih šifri i položaje neobilježenih otvora kojima je unutrašnji trup astrobroda bio prošaran poput crvotoþnog drveta. Iako je programiranje bilo izvršeno prije više desetljeüa tijekom izgradnje broda, Dominic Vernius vodio je raþuna o tome da osigura odstupnicu svojoj obitelji kao rutinsku mjeru predostrožnosti. Osiguranje Ceha svojski se trudilo zadržati putnike na njihovim matiþnim brodovima, dopuštajuüi samo malom broju pristup na galerije i montažne hale paluba trupa. Ali u vrijeme velike zbrke i kada su imali previše preplašenih putnika, osiguranje nije moglo motriti na svaki kutak. Rhomburove kiborske noge nisu se umarale, a Gurney ga je pratio svojim žustrim hodom. Zaklonjen kukuljicom, princ je napredovao jednim ošteüenim, ali još upotrebljivim nogostupom. ýak i uz korištenje platformi za podizanje i zatvorenih konvejera, bila su im potrebna dva sata da stignu do gornjih paluba pod visokim osiguranjem. Aktiviravši jedan otvor i našavši se u nekoj prejako osvijetljenoj komori, Rhombur je preplašio sedmoricu predstavnika Ceha usred neke hitne konferencije oko masivnog stola. Uspravili su se na stolicama, a njihove uobiþajeno mutne oþi srebrno su zabljesnule. Veüina se odlikovala izvjesnim blagim odstupanjem od ljudske norme. Jedan je imao nabrekle uši i usko lice, drugi majušne šake i oþi, treüi krute udove, kao da mu nedostaju koljena i laktovi. Uoþivši upadljive bedževe na njihovim reverima, ixijanski princ prepoznao je upravitelje putovanja, jednog debeljuškastog bankara Ceha, izaslanika kod CHOAM-a, starog mentata Ceha i ribookog nadzornika leta koji je služio kao holo-portparol. “Kako ste vi ovdje dospjeli?” upita debeljuškasti bankar. “Nalazimo se usred krize. Morate se vratiti u svoje...” Mnoštvo stražara nahrupi unutra, izvaÿenih bodeža. Jedan je nosio ošamuüivaþ. Rhombur istupi naprijed. Gurny se nije odvajao od njega. “Imam vam nešto važno za reüi... i Xþiniti." Stigavši do kljuþnog trenutka, on posegne prema kapuljaþi koja mu je prekrivala glavu. “Kao plemiü, zahtjevan cehovski kod za tajnost.” Stražari se primakoše nekoliko koraka. Rhombur lagano spusti kapuljaþu, otkrivši metalnu ploþu na potiljku, kao i naborane tragove opekotina i nedovoljno zacijeljene razderotine na licu. Dok je otvarao odoru, þlanovima Ceha se ukazala prilika da vide teško oklopljene ruke, protetiþke noge, sustave za održanje života ugraÿene u pripijenu odjeüu. “Dopustite mi da vidim Navigatora. Možda mogu pomoþi.” Sedmorica predstavnika Ceha oko stola stadoše se meÿusobno pogledavati i razgovarati krnjim jezikom, skraüenicama za impulse misli i rijeþi. Princ se uputio prema rubu stola. Udovi su mu odisali snagom, a crpke u prsima uvlaþile su zrak, filtrirale ga i izvlaþile kisik, opskrbljujuüi kemijskom energijom pakiranje baterija koje mu je pokretalo umjetne organe. Stariji mentat Ceha promotrio je kiborškog uljeza, gotovo se ni ne osvrnuvši na Gurneya Hallecka. Podigavši jednu ruku, s dlanom prema van, mentat je dao znak ljudima iz osiguranja da izaÿu. “Neophodno je da ostanemo nasamo.” Kada su ovi izašli, starac reþe: “Vi ste princ Rhombur Vernius s Ixa. Doznali smo za vašu nazoþnost na ovom brodu, kao i o... cijeni... koju ste platili da bi ono ostalo u tajnosti.” Sluzavim

Rþima stao je prouþavati mehaniþka pojaþanja Rhomburovog tijela. “Ne morate se brinuti zbog vaše tajne”, reþe nadzornik leta, položivši prekratke ruke na stol. “Vaš identitet, nnnn, nije ugrožen meÿu nama.” Promotrivši sve oko stola, Rhombur reþe: “Znam kako je konstruiran ovaj astrobrod. Promatrao sam kako ga, na njegovom prvom letu, Navigator vodi kroz nabrani svemiri odvodi iz špilja Ixa.” Zastao je, dopustivši da izgovoreno ostavi dojam. “Ali slutim da naša nevolja nema veze s Holtzmanovim motorima. Vi to svakako takoÿer znate.” Kao pod djelovanjem neke munjevite misli koja je sijevnula oko stola, þlanovi Ceha naglo se uspraviše na stolicama, dovodeüi u vezu ono što je proizlazilo iz Rhomburovog identiteta, njegove prerušenosti i njegovog odredišta. “Znajte ovo, prinþe”, doda punaþki bankar, “Ceh se neüe protiviti povratku Kuüe Vernius na Ix. Bene Tleilax nema viziju niti je djelotvoran. Proizvodnja i kvaliteta astrobroda drastiþno su opali, a neke brodove morali smo odbiti zbog slabe izrade. To je utjecalo na naš prihod. Svemirski Ceh imat üe koristi od vašeg povratka na vlast. Štoviše, cijelom Carstvu bit üe bolje ako se vi...” Gurney ga prekide. “Nitko to nije spominjao. Mi smo samo putnici koji se trude da ostanu neupadljivi.” Uputio je oštar pogled Rhomburu. “A u ovom trenutku ovaj brod ne plovi nikuda. Rhombur kimne glavom. “Moram vidjeti Navigatora.” * * * Komora je bila veliki akvarij okruglih zidova. Bila je od armiranog stakla i ispunjena cimetno-naranþastom maglom plinovitog melangea. Mutirani Navigator, s mrežastim šakama i atrofiranim stopalima, trebao je lebditi bez gravitacije u komori. No, umjesto toga, izobliþeno tijelo ovog stvorenja ležalo je nepomiþno u zaþinskoj magli. Smanjene oþi bile su mu staklaste i izvan fokusa. “Navigator je kolabirao dok je nabirao svemir” objasnio je nadzornik leta. “Ne znamo, nnnn, gdje se nalazimo. Ne možemo ga pokrenuti.” Mentat Ceha se nakašlja i reþe: “Tradicionalnim navigacijskim tehnikama nismo u stanju odrediti naš položaj. Daleko smo izvan granica poznatog svemira.” Jedan od upravitelja putovanja vikne prema ekranu za govor na zidu. “Navigatore, odgovori! Kormilare!” Stvorenje se promeškoljilo na podu, pokazavši da je još živo, ali nijedna rijeþ nije izašla iz naboranih, mesnatih usta. Gurney promotri sedam ýlanova Ceha. “Kako da mu pomognemo? Da li postoji neki medicinski postupak za... ova stvorenja?” “Navigatorima nije potrebna medicinska njega.” Nadzornik leta žmirne razmaknutim Rþima. “Melange im daje život i zdravlje. Nnnn. Melange ih þini više nego ljudskim.” Gurney napne krupna ramena. “Melange trenutno nije dovoljan. Neophodno je da se Navigator oporavi kako bismo se mogli vratiti u Carstvo.” “Želim uüi u komoru”, reþe Rhombur. “Možda ga ja mogu pokrenuti. Mogao bi mi reüi što je pošlo naopako.” ýlanovi Ceha izmijeniše poglede. “Nemoguüe.” Debeli bankar pokaza oblim prstima prema zaþinskoj tami. “Ovakva koncentracija melangea bila bi pogubna za svakog tko joj nije prilagoÿen. Unutra ne biste mogli disati.” Rhombur položi sintetiþku šaku na cjevasta prsa u kojima je imao kiborški mjehur s mehaniþkom dijafragmom što ga je tjerao na udisaje i izdisaje u pravilnom ritmu, “Ja nemam ljudska pluüa.”

Ovo saznanje navelo je Gurneya da se zadivljeno nasmije. ýak i kada bi koncentrirani melange oštetio organska tkiva, umjetni metabolizatori doktora Yueha trebali bi zaštiti Rhombura, bar nakratko. Nadzornik leta naložio je da se evakuira hermetiþki zatvoren pupþani hodnik iza Navigatorovog spremnika, znajuüi da üe malo moünog plina iscuriti kada se poklopac otvora podigne. Rhombur se kratko rukovao s Gurneyem, vodeüi raþuna da ne stisne prejako prijatelju šaku i slomi mu kosti. “Hvala ti na povjerenju, Gurney Halleck. Zastao je na trenutak, pomislivši na Tessiu, a onda se okrenuo prema otvoru. “Kada se ovo završi, morat üemo dodati nešto stihova našoj epskoj pjesmi.” Trubadurratnik pljesnu Ixijanca po ramenu, a onda se pogne i uÿe u zaštiüeni hodnik s þlanovima Ceha koji su zatim hermetiþki zatvorili ulaz. Rhombur je prišao stražnjoj pristupnoj ploþi kroz koju naduto obliþje Navigatora nije više moglo proüi. Prije no što üe produžiti, pojaþao je nivoe filtriranja u kiborškom mehanizmu za disanje, a smanjio respiratorne potrebe. Podesio je tjelesne energetske stanice u nadi da üe moüi djelovati neko vrijeme bez potrebe za udisanjem plinovitog melangea. Podigao je zasun na pristupnom otvoru i slomio peþat, što je izazvalo šištanje. Zatim je otvorio okrugle vratnice, upuzao unutra i zatvorio ih za sobom, nastojeüi da što manje naranþaste magle iscuri napolje. Organske oþi poþele su ga peüi, a olfaktorni receptori, koji su mu i dalje djelovali u nosnicama, zavrištali su protiv oštrih aromatiþnih isparavanja. Princ naþini jedan oprezan korak naprijed, kao da su mu noge postale od olova. ýinilo mu se kao da se našao u kakvom sporom snu izazvanom drogama. Ispred njega, kroz nepostojanu vidljivost, razabrao je Navigatorovo golo, mesnato obliþje — ne više ljudsko, veü prije nalik na kakvu atavistiþku pogrešku, na stvorenje koje se nipošto nije trebalo razmnožavati. Rhombur se pogne da bi dodirnuo meku kožu. Navigator okrenu masivnu glavu i majušne Rþi prema njemu. Stisnuta usta sezgrþiše, pa otvoriše i iz njih bešumno izaÿoše oblaþLüi plina boje hrÿe. Zažmirkao je prema Rhomburu kao da ispituje moguünosti, prebire po sjeüanju i poseže za primitivnim rijeþima kojima bi mogao komunicirati. “Princ... Rhombur Vernius.” “Znaš moje ime?” Rhombur se iznenadio, ali se sjetio da Navigatori raspolažu sposobnostima predosjeüaja. “D’murr”, reþe stvorenje dugim, niskim šapatom. “Bio sam D’murr Pilru.” “D’murr? Poznavao sam te kao mladiüa!” Nikada ga ne bi prepoznao. “Nema vremena... Prijetnja... vanjska sila... zla... približava se... izvan Carstva.” “Prijetnja? Kakva prijetnja? Da li dolazi ovamo?” “Pradavni neprijatelj... buduüi neprijatelj... ne mogu se sjetiti. Vrijeme se nabire... prostor se nabire... pamüenje zakazuje.” “Znaš li što nije u redu s tobom?” Rhomburove rijeþi su šuštale, prolazeüi kroz njegov ojaþani dušnik koji nije udisao zrak. “Kako ti možemo pomoüi?” “Zaprljan... zaþinski plin... u spremniku”, odgovori D’murr s naporom. “Predosjeüaj ne djeluje... navigacijska pogreška. Moramo pobjeüi... vratiti u poznati svemir. Neprijatelj nas je vidio." Rhombur nije imao pojma na kakvog to neprijatelja misli, odnosno da li povrijeÿeni pati od halucinacija. “Reci mi što da uþinim. Želim pomoüi.” “Mogu... voditi. Najprije se zaþinski plin mora... promijeniti. Uklonite otrov. Donesite svježi zaþin.” Rhombur je ustuknuo, osjetivši se nelagodno zbog neobiþne, neodreÿene prijetnje. Nije shvatio što toþno nije u redu s plinovitim melangeom, ali bar je odgonetnuo kako da riješi

problem. Nije bilo vremena za gubljenje. “Zapovjedit üu þlanovima Ceha da zamjene zaþin u tvome spremniku pa üe ti uskoro biti dobro. Gdje ti se nalaze zalihe?” “Nema ih.” Rhombur osjeti kako ga prožima studen. Ako Ceh nema zalihu zaþina na nasukanom astrobrodu, onda nema nade da nadu melange ovdje u dubokom, neistraženom svemiru. “Nema... rezervi zaþina na brodu.”

68. Koliko dugo se jedan þovjek može boriti sam? Ili, što je daleko gore, potpuno odustati od borbe? — C’tair Pilru, privatni dnevnici (odlomak) * * * Sjedeüi na organskom sofpedu u skloništu od snijega, sestra Cristana razmišljala je o nezgodi u koju je zapala. Jedna hladna, plava sjajna kugla lebdjela je tik ispod njenog stropa. Nosila je naranþastu sindaun jaknu s kapuljaþom, uske hlaþe i debele þizme. Ovo je bio tek njen prvi dan na planini, daleko od mjesta pada astrobroda... daleko od bilo þega, zapravo. Kao dio specijalne obuke, kako bi bila u vrhunskoj fiziþkoj i mentalnoj formi, morala je redovno odlaziti u divljinu gdje je stjecala vještinu preživljavanja u krajnje nepovoljnim uvjetima. Prije svitanja poþela je uspon uz šest tisuüa metara visoku planinu Laojin, napredujuüi duž grebena prekrivenih stablima, visokih livada, neravnih talusnih obronaka, da bi se konaþno suoþila sa stanovitim gleþerom. Mogla se osloniti jedino na skromnu opremu, još skromnije zalihe i vlastitu snalažljivost. Bilo je to tipiþno iskušenje jedne pripadnice reda Bene Gesserit. Neoþekivana promjena vremena zatekla ju je na jednoj bijeloj, krševitoj moreni, otvorenom potezu povrh koga su se uzdizali strmi, snijegom prekriveni grebeni — koji kao da su prizivali lavine. Cristane je izdubila špilju u snijegu i uvukla se u nju s opremom. Mogla je prilagoditi metabolizam kako bi zadržala tjelesnu temperaturu, þak i na ovom mjestu. Ispuštajuüi iz pluüa paru, dok joj se tanka koprena znoja svjetlucala na koži pri plavoj svjetlosti sjajne kugle, disala je duboko, opuštajuüe. Pošto je dva puta zapucketala prstima, svjetiljka se iskljuþila i ona se našla u sablasnoj, mjeseþasto blijedoj tami. Meüava je bjesnila vani, neumorno mahnitanje koje je nasrtalo na njeno malo utoþište. Namjeravala je uüi u meditacijski trans, ali tutnjava meüave najednom se prigušila i do ušiju joj je doprlo neoþekivano vibriranje ornitoptera. Samo nekoliko trenutaka kasnije uzbuÿeni glasovi žena i zvuci kopanja stadoše dopirati izvan skloništa. Snježni pokrov je popustio, izloživši njeno sklonište studenom vjetru. U otvoru se ukaže jedno poznato lice. “Ostavi opremu ovdje”, reþe joj jedna sestra, gledajuüi u Cristanu. “Vrhovna majka te želi odmah vidjeti.” Miada pripadnica reda Bene Gesserit izronila je iz skloništa u repove koji su se vukli za meüavom. Stjenoviti vrh planine Laojin bio je prekriven debelim nanosom novog snijega. Veliki ornitopter uzdizao se na jednoj zaravni malo uzbrdo i ona je krenula prema njemu, upadajuüi do þlanaka u meku bjelinu. Vrhovna majka Harishka nagnula se iz ulaza u topter, domahnuvši tankom rukom. “Požuri, dijete. Imamo toþno toliko vremena da se prevežemo do astrodroma i stignemo na sljedeüi astrobrod.” Cristane je ušla u letjelicu i dvije žene naÿoše se jedna uz drugu dok se ornitopter podizao usred snježnog vrtloga. “Što je posrijedi, Vrhovna Majko?” “Važan zadatak.” Starica se zagleda u nju tamnim, bademastim oþima. “Šaljemo te na Ix. Veü smo izgubile tamo jednu operativku, a sada smo dobile uznemirujuüe vijesti s Kaitaina.

Moraš doznati što više o tajnim operacijama Tleiiaxa i Cara. Nešto pripremaju na Ixu.” Harishka položi suhu, naboranu šaku na koljeno specijalke. “Otkrij što se krije iza projekta Amal, ma što to bilo.” * * * Optoþena zaštitnim transom koji je njen metabolizam svodio gotovo na nultu razinu, sestra Cristane zgureno je sjedila unutar kontejnera koji je sa staze koþio kroz atmosferu, spuštajuüi se prema površini Ixa, praüen paradom zvuþnih udara. Sve se odigralo vrlo brzo. Jedna pripadnica reda Bene Gesserit, struþnjak za šminku, pošla je s njom na astrobrod, gdje ju je prerušila u muškarca radi zaštite, buduüi da još nitko nije vidio ženskog Tleilaxa. Osim toga, prije no što je zloslutno zašutila, uhoda reda Bene Gesserit Miral Alechem izvijestila je o nestajanju Ixijanki s industrijskog planete pod upravom Tleilaxa. Pomoüu elektronskog ureÿaja koji je ponijela, mlada specijalka skrenula je kontejner koji se pušio nekoliko kilometara s kursa. Kako je plovilo dugo klizalo po jednoj planinskoj ledini, konaþno se zaustavilo i ona je izašla napolje. Hermetiþki je zatvorila kontejner i stavila na leÿa naprtnjaþu u kojoj su se nalazili oružje, hrana i oprema za opstanak u pretoplom vremenu. Opremljena infracrvenim kontaktnim leüama, uspjela je uoþiti ulaz u ventilacijski odvod. Ukljuþivši suspenzorski mehanizam za pojasom, Cristane je naprosto uskoþila unutra, uopüe ne znajuüi kuda cijev vodi. Padala je lagano kroz mrak, poniruüi sve dublje i dublje kroz koru planeta. Konaþno, prenapetih živaca i refleksa, izronila je u podzemni svijet. Sada je bila prepuštena sama sebi. Meÿu mnoštvom stanovnika planete lako je mogla razlikovati nekada ponosne lxijance od suboida, tleilaxaških Gospodara i sardaukarskih vojnika. Pravi Ixijanci malo su meÿusobno razgovarali, skretali su poglede i besciljno lutali uokolo. Dva dana provela je u ispitivanju uskih povezanih tunela, prikupljajuüi informacije. Nije prošlo puno vremena, a djelotvorna Cristane složila je mentalnu kartu gradskog sveobuhvatnog ventilacijskog sustava, otkrivajuüi pritom stare sigurnosne sustave, od kojih veüina više nije radila. Pitala se gdje je sada sestra Miral Alechem. Da li je ovaj drugi infiltrator reda Bene Gesserit možda ubijen? Jedne veþeri Cristane je promatrala nekog crnokosog muškarca kako krade pakete s jednog neosvijetljenog stovarišta, krijuüi ih u jednom zagušenom ventilacijskom otvoru. Buduüi da je Cristane nosila infracrvene leüe, uþinilo joj se krajnje neobiþno da se on spretno kreüe bez ikakve rasvjete. ýovjek je oþito odliþno poznavao ovaj kraj, što je znaþilo da je dugo proveo ovdje. Dok je vješta prilika sklanjala pakete, ona ga je pažljivo prouþavala, uoþavajuüi pojedinosti. Ixijanac se kretao svrhovito, samouvjereno, ali oprezno. Kada se približio mjestu gdje je ona bila skrivena, upotrijebila je Glas i prošaputala iz tame. “Ne miþi se. Reci mi tko si.” Paraliziran Glasom, C’tair Pilru nije mogao pobjeüi. Iako se trudio zadržati usta zatvorena, usne su mu se pokrenule kao od svoje volje. Prigušenim uzbuÿenim glasom kazao je svoje puno ime. Um mu je poþeo grozniþavo raditi, ispitujuüi moguünosti. Je li ovo sardaukarski stražar ili pripadnik osiguranja Tleilaxa? Nije bio siguran. A onda je zaþuo meki glas i osjetio toplinu neþijeg daha u svome uhu. “Ne boj me se. Još ne.” Žena. Prisilila ga je da kaže istinu. Ispriþao joj je o godinama borbe da se spasi Ix, kako se

brinuo o Miral Alechem, kako je ona išþezla... i kako üe princ Rhombur uskoro stiüi. Cristane je osjetila da C’tair ima još toga za reüi, ali rijeþi su mu zamrle u dugu tišinu. Mogao je osjetiti kako se ova neobiþna žena kreüe oko njega, ali i dalje je nije vidio. I dalje je bio paraliziran. Da li üe mu se obratiti opet ili üe osjetiti oštricu kako mu izmeÿu rebara prodire do srca? “Ja sam sestra Cristane iz reda Bene Gesserit”, reþe ona konaþno. C’tair osjeti uklanjanje mentalnih stega koje su ga sputavale. U svjetlosti farova jednog terenskog vozila s iznenaÿenjem je ugledao vitkog muškarca s kratko podšišanom, crnom kosom. Posrijedi je, dakle, prerušavanje. “Od kad se to sestrinstvo zanima za Ix?” upita C’tair. “Rjeþito ste govorili o Miral Alechem. Ona je takoÿer bila sestra.” C’tair je teško mogao povjerovati u to što je þuo. U tami, on joj dodirne ruku. “Poÿite sa mnom. Odvest üu vas na sigurno mjesto.” Ulazeüi u sjene i izlazeüi iz njih, poveo ju je kroz nekada prelijepi grad. Pri slabom osvjetljenju umjetne noüi, Cristanino žilavo tijelo pokazivalo je malo ženskih oblina. Ako bi se potrudila, mogla je proüi kao muškarac. “Drago mi je što ste sa mnom”, reþe joj on, “ali strepim za vaš život.”

69. Neuki prijatelj gori je od uþenog neprijatelja. — Abu Hamid al Ghazali, Nedosljednost filozofa. * * * Hodajuüi sama hodnikom ispred svog apartmana, trudeüi se izbjeüi upornoj pažnji medicinske sestre Yohse, gospa Anirul gotovo se sudarila s grofom Hasimirom Fenringom koji je upravo skrenuo za ugao, iduüi odrješitim korakom. “Mmmm, oprostite mi, moja gospo.” Promotrivši Carevu suprugu žmirkavim pogledom, Fenring je uoþio njeno slabo zdravstveno stanje. “Milo mi je što vidim da ste ustali i da se kreüete. Dobro, vrlo dobro. ýuo sam za vašu bolest, hmmm, kao i za brigu vašeg supruga." Anirul se nikada nije sviÿao ovaj ljigavi þovjeþuljak. Najednom, zbor glasova u njenoj glavi je ohrabri i ona prestane obuzdavati svoje osjeüaje. “Možda bih imala pravog supruga da vi niste upleli svoje prste, grofe Fenring.” Trgavši se iznenaÿeno, on reþe: “Kako to mislite, hmmm-ah? Glavninu vremena proveo sam izvan Kaitaina, iduüi za poslovima. Kako sam ja mogao uplesti svoje prste?” Krupne oþi mu se suziše. Nastavio ju je pomno motriti. Reagirajuüi impulzivno, odluþila je da mu se suprotstavi rijeþima, a onda da prati njegove reakcije i tako dozna što više o njemu. “Recite mi onda o projektu Amal i Tleilaxima. I o Ixu.” Preko Fenringovog lica proÿe sjena rumenila. “Bojim se da vam opet nije dobro. Da pozovem nekog Suk doktora?” Ona mu uputi oštar pogled. “Shaddam nema dalekovidnost i intuiciju da sam skuje tako nešto, to je morala biti vaša zamisao. Recite mi zašto to radite.” Iako je izgledalo da üe se grof okomiti na nju, naþinio je vidljiv napor da se obuzda. Automatski, Anirul je neprimjetno zauzela borbeni položaj, samo malo je pomakla mišiüe. Dobro upuüen udarac nogom mogao ga je u trenu onesposobiti. Pažljivo je prouþavajuüi, Fenring se osmjehne. Živeüi s Margot, nauþio je uoþavati male pojedinosti. “Bojim se da su vaše informacije netoþne, moja gospo, mm-m-m?” Iako je u džepu imao neuro-nož, Fenring je poželio da mu je na raspolaganju neko konkretnije oružje. Povukao se pola koraka natrag i rekao najblažim glasom: “Uz sve dužno poštovanje, možda moja gospa samo umišlja stvari.” Kruto se naklonio i žurno udaljio. Promatrajuüi ga kako se brzo udaljava, Anirul je slušala kako se žamor u njenoj lubanji pojaþava. Konaþno, kroz izmaglicu lijekova, poslije duge potrage, razabrala je kako se glas stare Lobie izdiže iznad ostalih. “To je bilo tako ljudski od tebe”, reþe stara Istinozborka, “tako ljudski i tako budalasto.” Udaljavajuüi se hodnikom, Fenring je razmišljao o moguüoj šteti. U ovim nesigurnim vremenima, Sestrinstvo je znaþajno moglo oslabiti temelje Shaddamove moüi ako bi se okrenulo protiv njega. Ako Car padne, povuüi üe i mene sa sobom. Tog je trenutka prvi puta pomislio da bi možda bilo neophodno ubiti Shaddamovu suprugu. Sasvim sluþajno, naravno. * * *

U govorniþkoj dvorani Landsraada, plemiüi i veleposlanici poþeli su otvoreno govoriti o pobuni. Predstavnici Velikih i Malih Kuüa stajali su u redu za podij, gdje su zajapureno vikali ili govorili hladno i otrovno. Izvanredno zasjedanje veü je trajalo cijelu noþ i glavninu sljedeüeg dana bez odmora. Car Shaddam, meÿutim, uopüe nije bio pogoÿen svim ovim. Sjedio je potpuno spokojno na luksuznom sjedalu koje je bilo rezervirano za njega u velikoj dvorani. Plemiüi su se pušili od bijesa i razgovarali meÿusobno, poput kakve srdite, proste gomile. Shaddam je bio razoþaran ovakvim nedostojnim ponašanjem. Sjedio je zavaljen na velikoj stolici, s njegovanim šakama prekriženim na krilu. Ako se ovaj skup nastavi kao što je planirano, Car neüe morati izustiti ni rijeþ. Veü je zatražio dodatne trupe Sardaukara sa Saluse Secundus, iako je sumnjao da üe one biti neophodne da bi se zauzdali ovi mali graÿanski nemiri. Malo se pribravši od nedavnog neugodnog susreta, ali i dalje djelujuüi ošamuüeno, gospa Anirul sjedila je na susjednom sjedalu, odjevena u formalnu crnu aba odoru, kao što je to on tražio. Pokraj nje stajala je carska Istinozborka Gaius Helen Mohiam u istoj takvoj odori. Njihova nazoþnost jasno je podrazumijevala da moüno Sestrinstvo i dalje podržava Shaddamovu vladavinu. Bio je krajnji trenutak da se ove þarobnice prihvate svojih dužnosti i skrivenih obeüanja. Prije no što su saslušane uvodne žalbe Landsraada, istupili su Shaddamovi pravnici i izložili njegov položaj, navodeüi prikladne presedane i struþne pojedinosti. Tada je na podij stupio glavni izaslanik Svemirskog Ceha. Ceh je prevezao Shaddamove bojne brodove na Richese za napad na Koronu i oni su branili svoju odluku da to uþine, navodeüi pravne presedane koji su im išli u prilog. Zahvaljujuüi Shaddamovoj susretljivosti, Ceh je dobio polovinu zaplijenjenih zaliha zaþina s Korone, tako da üe sada stajati uz Kuüu Corrino. Zatim je red došao na predsjednika CHOAM-a, þovjeka pogurenog držanja i srebrnosijede brade. Glas mu je bio jak i prodoran. “CHOAM podržava Carevo pravo da silom zavodi red u Carstvu. Zakon protiv skladištenja melangea veü je odavno dio carskog zakonika. Iako se svi žestoko bunite, svaka Kuüa svjesna je toga.” Osvrnuo se po skupu, þekajuüi da se netko usprotivi, a onda je nastavio. “Car je u više navrata upuüivao upozorenja da namjerava provesti u djelo taj zakon. Meÿutim, i poslije poduzetih mjera protiv Zanovara zbog istog zloþina, Richese nije obraüao pažnju na njih.” Predsjednik CHOAM-a uperio je prst oštroga nokta prema poslanicima. “Kakvi dokazi postoje protiv Kuüe Richese?” dovikne jedan plemiü. “Imamo rijeþ Cara Corrina. To je dovoljno.” Predsjednik CHOAM-a pustio je da ovo odjekne u napetoj tišini. “A na privatnoj projekciji vidjeli smo holo-slike zaliha s Richesea prije no što su zaplijenjene.” Predsjednik je krenuo s podija, a onda se vratio i dodao: “Carev pravni položaj je þvrst i vi ga ne možete potkopati kako biste prikrili vlastite zloþine. Ako se bilo tko od vas ogriješi o zakon protiv skladištenja, to þinite na vlastiti rizik. Careva je obveza da pribjegne svakom sredstvu kako bi oþuvao politiþku i ekonomsku stabilnost, ako za to ima uporište u zakonu.” Shaddam je obuzdao smiješak. Anirul ga kratko pogleda, a onda joj pogled preÿe preko dvorane i gomile nepokornih predstavnika Landsraada. Konaþno, kancelar Beely Ridondo ukljuþi svoj zvuþni ureÿaj kako bi utišao galamu. Pogledavši plemiüe, on objavi: “Rasprava je formalno otvorena. Tko se usuÿuje reüi nešto protiv onoga što je Car poduzeo?” Shaddamovo odano osoblje ustane na noge, držeüi svitke i pisaljke, spremni da zabilježe

imena. Bilo je jasno što to znaþi. Buþno nezadovoljstvo prigušilo se do mrmljanja. Nitko nije želio prvi istupiti. Car je teatralno potapšao suprugu po ruci, svjestan toga da je izvojevao pobjedu. Za sada.

70. Nikad nemoj pokušati razumjeti predosjeüaje zato što oni onda neüe djelovati. — Priruþnik s uputama za Navigatore * * * Rhombur je teturavo izronio iz vrtloga zaþinskog plina, gušeüi se i kašljuüi. Njegova umjetna pluüa zvuþala su hrapavo i preoptereüeno poslije duže izloženosti melangeu. Ostaci zaþina promicali su mu umom, što mu je otežavalo da protumaþi združene vizuelne impulse organskih þula i njihovih protetiþkih parnjaka. Naþinio je dva nesigurna koraka, a onda se oslonio na zid. S filterskom maskom na licu, Gurney Halleck pohitao je da mu pomogne. Poveo je princa natrag u hodnik gdje je zrak bio þist. Jedan brižan nadzornik leta upravio je mlaz komprimiranog zraka prema Rhomburu kako bi mu s odjeüe otpuhnuo pokrov od praha melangea. Dodirnuvši kontrolnu toþku na boþnoj strani vrata, kiborški princ ukljuþio je unutrašnji mehanizam koji je Rþistio pluüne filtere. Jedan upravitelj putovanja uhvati ga za rame. “Može li Navigator još raditi? Može li nas odvesti odavde?” Rhombur je pokušao govoriti, ali u zamuüenom stanju uma nije znao koliko su mu rijeþi suvisle. “Navigator je živ, ali slab. Kaže da je zaþinski plin otrovan.” Udahnuo je duboko, mehaniþki. “Moramo zamijeniti melange u njegovom spremniku svježom zalihom." ýlanovi Ceha poþeše žurno razmjenjivati misli. Debeli bankar izgledao je najuznemireniji. “Koncentracija melangea u navigatorskoj komori je visoka. Nemamo toliko na zalihama.” Stari mentat stajao je kao u transu, provjeravajuüi podatke u glavi, pretražujuüi po memoriziranim brodskim registrima. “Ovaj astrobrod prevozi više od tisuüu brodova, ali nijedan od njih nije prijavljen kao prijevoznik zaþina.” “Ipak mora biti puno melangea u malim koliþinama po brodovima u spremištu za teret”, reþe Gurney. “Što je s osobnim zalihama putnika ili onim u brodskim kuhinjama? Moramo sve pretražiti.” Bankar se složio. “Mnoge plemiüke obitelji svakodnevno koriste zaþin kako bi Rþuvale zdravlje.” “Te zalihe nisu navede u deklaracijama putnika, tako da ne možemo biti sigurni o kojoj je koliþini rijeþ”, primijeti cehovski mentat. “U svakom sluþaju, obrada svih putnika mogla bi potrajati danima.” “Naüi üemo naþin da brže djelujemo. Navigator je vrlo uplašen”, reþe Rhombur. “Kaže da se neki veliki neprijatelj približava. U opasnosti smo.” “Ali od þega?” upita nadzornik leta. “Nnn, ne shvaüam kakvoj bismo to prijetnji ovdje mogli biti izloženi.” Mentat reþe: “Možda neka druga inteligencija... nešto ne-ljudsko?” “Navigator možda halucinira”, primijeti upravitelj putovanja. Um mu je ošteüen. Bankar se usprotivio: “Ne smijemo se oslanjati na to. On posjeduje sposobnost predosjeüaja. Možda smo u blizini neke velike kozmiþke katastrofe, supernove ili neþeg sliþnog,

koja bi nas zbrisala. Nemamo drugog izbora osim zahtijevati da svi privatni putniþki brodovi predaju svoj zaþin. Dat üemo nalog Waykuju i ljudima iz osiguranja da se odmah daju na posao.” “To neüe biti dovoljno”, reþe cehovski mentat. Osjetivši kako ga obuzima nestrpljenje zbog ove prepirke i beskrajne rasprave, Rhombur se oglasi zapovjednim tonom: “Moramo uspjeti.” * * * Misija je sporo napredovala. Unatoþ oþitim potrebama astrobroda, putnici su nevoljko predavali svoj dragocjeni melange, ne znajuüi koliko üe ostati nasukani ovdje u neistraženom svemiru. Da bi se stvar obavila, þlanovi Ceha ovlastili su osiguranje da pretražuje brod za brodom. Ali posao se odužio. Gurney Halleck otišao je sam na gornju palubu astrobroda, gdje se zaustavio u jednoj prostoriji sa zidovima od plaza. Prethodno je išao od jednog sidrišnog odjeljka do drugog, tragajuüi, slušajuüi, pokušavajuüi uoþiti nešto što bi svima ostalima promaklo. Promatrajuüi mnoštvo plovila u hangaru, pomno je ispitivao pogledom svaku ploþu trupa, svaki brodski sklop, svaki serijski broj i oznaku ranga. Cehovski mentat mentalno je pretražio sve tovarne deklaracije. Njegov izvještaj obeshrabrio je i bacio u oþaj ostale službenike. Ali nitko nije postavio Gurneyevo pitanje: da li možda postoji nedeklarirani tovar zaþina? On nije bio struþnjak za svemirske brodove, ali prouþavao je aerodinamiþne fregate, vojne letjelice oštrih kutova, stožaste orbitalne kontejnere. Neki brodovi ponosno su se razmetali bojama plemiükih obitelj na trupovima; druge neodreÿene letjelice bile su pohabane i prljave od starosti i prekomjerne uporabe. Gurney se posebno usredotoþio na njih, klizeüi pogledom od jedne do druge i prisjeüajuüi se svoje krijumþarske prošlosti kada je sam neupadljivo putovao u astrobrodovima. Nešto ga je vuklo prema sljedeüoj promatraþkoj palubi s koje je imao bolji pogled. Konaþno, ugledao je jedan mali brod zavuþen iza znatno veüe fregate koja je nosila krestu Kuüe Mutelli. Otrcana letjelica bila je starinska pinasa, trgovaþki brod predviÿen za vuþu spašenog brodskog tereta ili sliþnih nevažnih stvari. Gurney je prouþavao boje na trupu, promotrio je uveüane odjeljke s motorom, uoþio je konstrukcijske preinake koje su naknadno naþinjene. Znao je da je ovaj brod neobiþan. Veü ga je vidio ranije. Upravo za tim je tragao. * * * U pratnji cehovskih snaga sigurnosti, Gurney i Rhombur ušli su pod potpornje na kojima je poþivao trup stare pinase. Kada je grupa zatražila da uÿe, kapetan i posada odbili su to dopustiti. No, prije no što su dobili pristup na astrobrod, sve letjelice morale su obavijestiti osoblje Ceha o odreÿenim prioritetnim šiframa. Kada se ulaz u pinasu konaþno otvorio i kada su ljudi iz osiguranja ušli unutra, Gurney se probio na njihovo þelo. Neugledna posada pinase bila je naoružana i pripravna da se uhvati ukoštac s upadaþima. Ali Gurney je podigao ruke, stavši izmeÿu dvije strane, posred moguüe linije vatre. “Ne! Bez oružja! I jedni i drugi!” Promotrio je oronule ljude koji su sliþili na luþke radnike kojima je sreüa okrenula leÿa. Naþinivši još nekoliko koraka kroz hodnik, stao je prelaziti pogledom s jednog nepoznatog lica

na drugo, sve dok konaþno nije prepoznao jednog zdepastog þovjeka þekinjavih obraza koji je žvakao komad duhana. “Pene Barlowe, zar üeš u mene uperiti oružje?” Prijek izraz na naboranom þovjekovom licu rastoþio se u þXÿenje. Pljunuo je komad nesažvakanog duhana i upiljio se u njega otvorenih usta. “Taj ožiljak? Jesi li to ti, Gurney Haleck?” Pripadnici cehovskog osiguranja zbunjeno su þekali, ne shvaüajuüi što se dogaÿa.” “Znao sam da üu, ako dobro promotrim ovdašnje brodove, naiüi na bar nekog starog druga.” Pošao je naprijed pozdraviti sudruge u krijumþarenju. Pen Barlowe poþe se glasno smijati, muþXüi poput kakve tegleüe životinje. Tapšao ga je po leÿima, ponavljajuüi: “Gurney, Gurney!” Gurney Halieck mahne prema kiborškom princu koji im priÿe zaogrnut plastom, s navuþenom kapuljaþom. “Evo nekoga koga moraš upoznati. Dopusti mi da ti predstavim... Dominicovog sina.” Nekolicini krijumþara ote se uzdah, jer þak i oni koji nisu služili pod Dominicom Verniusom znali su za njegove legendarne pothvate. Rhombur ispruži sintetiþku ruku i pljesne po slobodnoj ruci Pena Barlowa na polurukujuüi naþin uobiþajen u carstvu. “Potrebna nam je tvoja pomoü, ako si Gurneyjev prijatelj.” Berlow pokaže prema svojim ljudima. “Mir, budale! Zar ne vidite da ovdje nema trke?” “Moram znati koji ti je stvarni teret, prijatelju”, reþe ozbiljno Gurney. “Da li ova letjelica prevozi ono što pretpostavljam? Osim ako se nisi promijenio od kako sam napustio krijumþarenja, u tvojim rukama mogao bi se nalaziti kljuþ našeg spasa.” Nabijeni þovjek spusti pogled, kao da razmišlja da li da s poda podigne ispljunuti komad duhana i vrati ga u usta. “ýuli smo naredbu, ali mislili smo da je posrijedi neki trik.” Susreo se s Gurneyevim pogledom i nervozno premjestio s noge na nogu. “Da, imamo neprijavljeni tovar. Protuzakonito ga je prevoziti... þak opasno uz kontrole koje je Car postavio.” “Svi raþunamo na diskreciju Ceha. Ja takoÿer”, reþe Rhombur. “Ovo su izvanredne okolnosti - a i nalazimo se daleko izvan jurisdikcije Carstva.” Gurney pogleda svoga druga postojanim pogledom. “Imaš melange na brodu, Barlowe. Namjeravao si ga prodati na crnom tržištu uz dobru zaradu.” On suzi oþi. “Ovog puta neüe moüi. Umjesto da zaradiš, svima üeš nam spasiti živote.” Rhombur se osmjehne, iskrivivši lice pune ožiljaka. “To bi mogla biti dovoljna zamjena.” * * * Krijumþari su promatrali smrknutih lica kako pripadnici osiguranja astrobroda odnose jedan za drugim neobilježene kontejnere pune zaþina na najviše razine. Odvojivši na stranu nekoliko pripadnika Ceha, Gurney se dogovorio s njima o izvjesnoj nadoknadi krijumþarima. Ceh je bio na zlom glasu po škrtosti i iznos koji su pristali platiti nipošto neüe pokriti punu vrijednost, ali krijumþari nisu bili u položaju da se usprotive. U meÿuvremenu, Rhombur je stajao pokraj Navigatorovog tanka, pokušavajuüi privuüi njegovu pažnju. Mutirani þovjek ležao je skljokan i jedva dišuüi. “Moramo požuriti!” doviknuo je ostalima. ýlanovi posade svojski su se trudili, izvlaþHüi zatrovani zaþin iz tanka. Zatim su drugi ljudi dovezli kontejnere pune melangea i stali ubacivati svježi plin u komoru u dugim, naranþastim mlazovima. Nadali su se da üe ova struja neokuženog zaþina biti dovoljna da oživi Navigatora i osposobi ga da vrati astrobrod u poznati svemir. “Nije se pomakao više od jednog sata”, reþe nadzornik leta.

Rhombur je ponovo rašþistio prostor i vratio se u hermetiþki zatvorenu komoru. Zaþinski plin strujao je u spremnik iz otvora smještenih u gornjim dijelovima komore. Iz trenutka u trenutak vidljivost se smanjivala, ali ixijanski princ uputio se prema središtu Navigatorovog tanka, prema truplu neþega što je svojevremeno bio jedan lijep, tamnokos mladiü, kao i njegov brat blizanac C’tair. Jednom davno, njih dvojica udvarala su se Rhomburovoj sestri Kailei Vernius. Prisjetio se blizanaca, sinova veleposlanika Pilrua. Svi su bili sretni u tim slavnim danima Ixa. Sada je to sliþilo na san, tim prije jer mu je sada zaþin sve više preplavljivao svijest. D’murr se toliko ponosio time što je položio ispit i postao Navigator Ceha, dok je C’tair zapao u oþaj što nije uspio i što je ostao na Ixu. Zauvijek na Ixu... Prošlost tako daleka kao da se nikada nije dogodila... Rhombur se oglasio blagim tonom kao da je lijeþnik koji se obraüa pacijentu. “Zamjenjujemo ti zaþin, D’murre.” Kleknuvši, vidio je Navigatorove staklaste oþi. “Našli smo þisti melange. Sada üe se sve ispraviti.” Stvorenje pred njim više ni izdaleka nije izgledalo ljudsko. Izobliþeno i atrofirano tijelo nalikovalo je na djelo kakvog sadistiþkog skulptora mesa. Mlohavo truplo blago se promeškoljilo, pa klonulo, bespomoüno kao riba na toplim daskama mola. D’murrovo lice se zgrþilo, a neobiþna usta formirala su þudnovat izraz. Poþeo je usisavati jaki zaþinski plin. Rhomburove misli poþele su plutati, dok su mu pokreti mehaniþkih ruku i nogu djelovali spori, kao da ih sputava neka gusta tekuüina. Kiborgova umjetna pluüa su se naprezala. Morat üe uskoro napustiti spremnik. “Hoüe li ovo pomoüi? Hoüe li ti ovaj novi zaþin omoguüiti vidjeti kroz nabrani svemir i vratiti nas kuüi.” “Mora”, odgovori D’murr, izdahnuvši pramenove dima. “U opasnosti smo... neprijatelj... nas je vidio. Približava se. Hoüe nas uništiti.” “Tko je neprijatelj ?” “Mržnja... da nas satre... zbog onoga... što jesmo.” D’murr je uspio malo uspraviti klonulo tijelo. “Pobjeüi... što je dalje moguüe...” Okrenuo se; majušne oþi okruživali su mu nabori voštanog mesa. “Vidim sada put... da nas vratim... kuüi.” Rhombur pohita prema izlazu, dok je Navigator sakupljao svu preostalu snagu za posljednji pokušaj. D’murr se primakao otvorima iz kojih je strujio gusti plin melangea. Duboko ga je udahnuo. “Moramo požuriti!” Umjesto da izaÿe van, Rhombur mu pritekne upomoü da ponovo preuzme nadzor. Teturavi Navigator stavi u pogon Holtzmanove motore i, uz iznenadni trzaj, astrobrod se pokrene, pa se okrene, ispravljajuüi se u svemiru. “Neprijatelj... je blizu.” I veliki brod krene — ili je bar tako izgledalo. Osjeüajuüi napetost u želucu, Rhombur pruži ruke prema zidovima spremnika i osjeti prijelaz u trenu kada je snažno Holtzmanovo polje nabralo svemir, precizno ga obavivši oko astrobroda. Navigator je izvršio svoju svetu dužnost. Astrobrod je izbio iznad planeta ývorište. D’murr ih je instinktivno vratio u Carstvo, do glavnog štaba Ceha, gdje mu je bio dom od kako je kao mladiü otišao s Ixa. “Sigurni smo”, objavi D’murr slabašno. Dirnut silnim naporom Navigatora, Rhombur mu ponovo priÿe, ne razmišljajuüi o tome da mora što prije otiüi odavde. D’murr je dao sve od sebe da spasi putnike astrobroda. “C’tair...” Uz dug, pištav uzdah koji je zvuþao kao da mu se cijelo tijelo ispuhalo, Navigator se sruši na pod komore. Nije se više micao. Dok je kiborški princ þXþao pokraj njega, obavijen moünim plinom

melangeom, D’murr je umro. Rhombur se nije više mogao oprostiti. Znao je da mora što prije napustiti komoru prije no što ga melange savlada. Zamuüenog vida, osjeüajuüi kako mu organski dijelovi bukte od zasiþenosti zaþinom, Rhombur teturavo krene prema izlazu. Naranþasta zaþinska magla prekrila je D’murrovo tijelo i ono je nestalo s vidika.

71. Pravda? Kome je potrebna pravda u svijetu punom nejednakosti? — Gospa Helena Atreid, Privatne meditacije o nužnosti i grižnji savjesti. * * * Poput sjena, þetiri sestre u izolaciji prišle su zamku Caladan s mora. Doplovile su u lakom ribarskom brodiüu, a ne u službenom paradnom brodu. Bilo je predveþerje i ostaci dnevne svjetlosti brzo su nestajali pod oblaþnim nebom. Stojeüi na palubi brodiüa i promatrajuüi proþelje litice i zamak na njenom vrhu, sestre su nosile kratke ogrtaþe i široke haljetke naþinjene od crne tkanine. Mekane rukavice, dokoljenice i þizme prekrivale su svaki djeliü njihove kože. Fino ispredena mreža od vlakana ebanovine prekrivala im je lica, spojena s obodom kapuljaþa. Tijekom dugog putovanja preko oceana u brodiüu, sestre su se držale izdvojeno. Kapetan je primio popriliþnu naknadu za njihov prijevoz, što je bila djelomiþna naknada za šaputanja i strah koje su ove povuþene žene izazvale meÿu njegovom praznovjernom posadom. Kapetan je skrenuo prema jugu i plovio duž obale, iduüi prema seoskom pristaništu odakle üe se putnicama biti lakše popeti do zamka. Jedna od žena u crnom uputila je pogled kroz prozirnu mrežu preko lica prema novom kipu vojvode Paulusa Atreida koji se visoko uzdizao. Kip je na podignutom dlanu imao posudu za žeravicu po kojoj su poigravali jarki plamenovi. Izgledalo je da se ona i sama ukipila, ocrtavajuüi se spram rumenog neba predveþerja. Ne uputivši ni rijeþ zahvalnosti kapetanu, þetiri sestre iskrcale su se na pristanište i uputile se kroz stari grad. Mještani su krpali mreže, radili oko kotlova u kojima su se kuhale školjke i nadzirali vatre od svježe posjeþenih stabala u sušionicama, radoznalo pri tom promatrajuüi posjetiteljice. Egzotiþne i tajanstvene, sestre u izolaciji rijetko su viÿane izvan svojih utvrÿenih samostana na istoþnom kontinentu Caladana. Rubovi odore sestre na þelu skupine bili su ukrašeni srebrnim vezom u vidu ideograma. Podsjeüao je na tetovažu u tkanini koja se prelijevala u svilastim naborima. Stupala je odluþnim korakom strmim putem koji je vodio prema zamku Caladan. U trenutku kada su þetiri sestre stigle do ulaznih dveri, jedina svjetlost bio je prigušeni grimizni sjaj neba. Atreidski stražari su im unatoþ nelagodnosti koju su osjeüali zaprijeþili put. Bez rijeþi, žena sa srebrnim vezom odvojila se od ostalih i sasvim prišla muškarcima, ostavši stajati mirno, zagonetno. Jedan mladi vojnik pohitao je u zamak po Thufira Hawata. Mentat je na putu kroz dvorište do ulaznih dveri dotjerao odoru ne bi li djelovao što upeþatljivije. Mentatskim oþima prouþavao je žene, ali nije uspio primijetiti ništa iz njihovih zaklonjenih prilika. “Vojvoda se veü povukao na poþinak, ali primat üe dva sata sutra prije podne.” Predvodnica posegne prema fino ispredenom velu. Prateüi njene pokrete, Hawat je uoþio da niti srebrnog veza na njenoj crnoj odori nisu puki ukras, veü jedan oblik senzorske mreže koja ju svu optaþe... richesijanska tehnologija. Povukavši se jedan korak, dodirnuo je bodež za

dvoboje na bedru, ali ga nije izvukao. Laganim pokretima ona je rasparala šavove kojima je svileni veo bio zašiven za kapuljaþu, strgla ga i skinula masku koja joj je promijenila crte lica. “Thufire Hawate, da li mi ti to uskraüuješ pristup u moj zakoniti dom?” Otkrivši svoj identitet, zažmirkala je pri slaboj svjetlosti i nepokolebljivo se suoþila s njegovim pogledom. “Da li üeš mi zabraniti da vidim moga sina?” Uvijek pribrani mentat ovoga puta doživio je iznenaÿenje. Lagano se naklonio, a onda joj rukom pokazao da poÿe za njim u dvorište, ali joj nije uputio nikakav službeni znak dobrodošlice. “Naravno da neüu, gospo Helena. Možete uüi.” Dao je znak stražarima da propuste sestre. Kada su ušli u dvorište, Hawat im reþe da priþekaju, pa izda zapovijed stražarima: “Temeljito pretražite ove žene da ne nose neko oružje, dok ja obavijestim vojvodu.” * * * Leto Atreid sjedio je na tamnoj drvenoj stolici u prijemnoj dvorani. Obukao je ogrtaþ i stavio zlatni lanac i medaljon, znamenja vojvodskog þina u Landsraadu. Ovako se opremao samo u strogo službenim prilikama. Ova je bila jedna od takvih. Iako od Rhombura i Gurneya nije dobio još nikakvu potvrdu, nije mogao više odlagati svoje planove. Proveo je dan u vojnim pripremama; unatoþ samouvjerenosti Duncana Idahoa, Leto je znao da üe borba za Ix biti nepredvidljiv i opasan poduhvat. Nije imao ni vremena ni strpljenja, a ni ljubavi za prognanu majku. Sjajne kugle su ga okruživale, ali nisu mogle odagnati sjene u njegovom srcu. Leta je obuzela jeza koja nije imala veze s hladnim maglama jeseni. Nije vidio Helenu veü dvadeset jednu godinu, još od onog podmuklog upletanja u smrt njenog muža, starog vojvode. Kada je ušla, Leto nije ustao sa stolice. “Zatvori vrata”, rekao je ledenim glasom. “Potrebno je da ostanemo nasamo. I neka te one žene priþekaju u hodniku.” Riÿa kosa gospe Helene bila je sada prošarana sivim pramenovima, a koža joj se zategla preko kostiju lica. “One su moje pratilje, Leto. Došle su sa mnom ovamo s istoþnog kontinenta. Svakako zaslužuju da budeš malo gostoljubiviji prema njima.” “Nisam u gostoljubivom raspoloženju, majko. Duncane i Thufire, ostanite uz mene.” I dalje ponosno noseüi Paulusov maþ, Duncan Idaho stao je na prvu stibu vojvodskog pijedestala. Uznemireno je prešao pogledom s Leta na njegovu majku, a zatim je primijetio kameni izraz potisnutog bijesa na grubom Hawatovom licu. Ratnik-mentat ispratio je iz dvorane pratilje, koje su i dalje držale podignute kapuljaþe, a onda je teška vrata zatvorio uz tresak koji je silovito odjeknuo. Ostao je stajati pokraj vrata. “Vidim da mi nisi oprostio, sine.” Helena je izazivaþki nabrala vjeÿe. Thufir se odmaknuo od visokih vrata, oružje u ljudskom obliþju. Duncan se napeo. “Zar misliš da bi nešto trebalo oprostiti, majko? Ti i dalje smatraš da nije bilo nikakvog zloþina.” Leto se malo pomaknuo na stolici. Helenine tamne oþi uronile su u sinovljeve, ali nije odgovorila. Duncan je postao uznemiren i zbunjen. Jedva da se sjeüao žene voljenog starog vojvode. Sjeüao je se kao stroge i vladarske osobe dok je on još bio djeþak koji je pobjegao Harkonnenima. Blijed od zatomljene srdžbe, Leto reþe: “Nadao sam se da üeš ostati u samostanu i nastaviti žaliti zbog onoga što si uþinila. Mislio sam da sam jasno stavio do znanja da više nisi dobrodošla u zamku Caladan.” Nagnuo se naprijed, a sive oþi bljesnule su mu gnjevom. “Dinastija Atreida üe opstati, ne

boj se, majko. Moja priležnica Jessica veü je na Kaitainu gdje üe mi roditi dijete. Možeš se, dakle, vratiti u svoj utvrÿeni samostan. Thufir üe se rado pobrinuti oko tvog putovanja.” “Još ne znaš zašto sam došla”, odgovori ona. “Prvo üeš me saslušati.” Kazala je to s roditeljskim autoritetom koga se Leto sjeüao iz djetinjstva. To je oživjelo stara sjeüanja na ovu ženu. Zbunjen, Duncan ponovo prijeÿe pogledom s lica na lice. Nikada mu nitko nije rekao zbog þega je gospa Helena otišla, iako se silno raspitivao. Leto je sada sjedio poput kipa. “Nova pravdanja, nova poricanja?" “Jedan zahtjev. Ne za mene, veü za tvoje roÿake s moje strane, obitelj Richese. Tijekom Carevog podmuklog napada na Koronu, na stotine Richesijanaca je pobijeno, a mnogo tisuüa oslijepljeno. Grof Ilban je moj otac. U ime þovjeþnosti zahtijevam da mu ponudiš pomoü. Zahvaljujuüi bogatstvu naše” - lice joj se zarumenjelo - “tvoje Kuüe, možeš im pružiti pomoü i medicinske zalihe.” Leto je s iznenaÿenjem primio njen zahtjev. “Znam za tu tragediju. Tražiš od mene da se suprotstavim Caru koji je Richese proglasio krivim zbog kršenja zakona Carstva?” Stisnula je šaku u crnoj rukavici i podigla bradu. “Predlažem ti da pružiš pomoü ljudima kojima je ona najpotrebnija. Zar Atreidi ne postupaju na takav naþin, þastan naþin? Zar to nije nešto þemu te je Paulus nauþio?” “Kako se usuÿuješ držati mi prodike!” “Ili üe Kuüa Atreida biti upamüena samo po þinu agresivnosti, kakav je bio okrutni napad na Beakkal? Uništi sve koji te uvrijede?” Podrugljivo se osmjehnula. “Podsjeüaš me na grumanskog vikonta. Da li üe to biti naslijede Kuüe Atreida?” Njene rijeþi su ga pogodile i on utone u krutu drvenu stolicu, nastojeüi prikriti nelagodnost. “Kao vojvoda, þinim ono što moram.” “Onda pomozi Richese.” Dalja rasprava bila je bespredmetna. “Razmotrit üu to.” “Obeüaj mi”, oštro je odgovorila Helena. “Vrati se sestrinstvu u izolaciji, majko.” Leto ustane sa stolice, a Thufir Hawat poÿe naprijed. Duncan dohvati maþ starog vojvode i nagonski joj priÿe s druge strane. Prepoznala je oružje, a onda promotrila Duncanovo lice, ne znajuüi tko je on. Vrlo se promijenio u odnosu na devetogodišnjeg djeþaka koga je poznavala prije no što je pošla u progonstvo. Poslije kratke napetosti, Leto im da znak da odstupe. “Iznenaÿuje me da me ti pokušavaš Xþiti samilosti, majko. Ma koliko te prezirao, meÿutim, slažem se da je potrebno nešto poduzeti. Kuüa Atreida poslat üe pomoü Richesu — ali samo pod uvjetom da smjesta odeš odavde.” Izraz lica još mu se više smraþio. “I nikome da nisi prozborila o ovome.” “Vrlo dobro. Ni rijeþ više, sine moj.” Helena se okrene i uputi prema izlazu tako brzo da je Hawat jedva stigao otvoriti teška vrata. Pošto su ona i njene tri pratilje prošle kroz dvorane i izašle u sve mrkliju noþ, Leto je promrmljao pozdrav, jedva glasniji od šapata... Duncan je prišao vojvodi, koji je sjedio nepomiþan, zbunjen. Lice Majstora Maþevanja bilo je pepeljasto, a oþi raširene. “Leto, što je ovo bilo? Na što se odnosi taj sukob meÿu vama koji mi nikada nije bio objašnjen? Gospa Helena je tvoja majka. Ljudi üe priþati.” “Ljudi uvijek priþaju”, primijeti Thufir. Duncan se popne stubama do vojvodske stolice. Leto se þvrsto držao za izrezbarena doruþja, tako da su mu zglobovi na šakama poblijedjeli. Njegov vojvodski peþatnjak naþinio je udubinu u drvetu. Kada je konaþno podigao pogled prema svom Majstoru Maþevanja, oþi su mu bile mutne,

kao da su zadimljene. “Kuüa Atreida doživjela je mnogo tragedija i krije mnogo tajni, Duncane. Poznato ti je kako smo prikrili Kaileinu krivnju kod eksplozije nebeskog klipera. Ti si zauzeo mjesto Swaina Goirea na þelu domaüe straže kada smo ga poslali u progonstvo. Moji ljudi nikada ne smiju doznati istinu o tome... ili o mojoj majci.” Duncan nije bio siguran u to kuda vodi ovaj razgovor. “Kakvu to istinu o tvojoj majci, Leto?” Mentat istupi naprijed upozoravajuüeg izraza lica. “Moj vojvodo, nije mudro...” Leto podiže ruku. “Thufire, Duncan zaslužuje znati. Zbog optužbi kojima je bio izložen kao dijete da je petljao oko salusanskog bika, potrebno je da ovo zna.” Hawat pognu glavu. “Kako želite, premda ja to ne savjetujem. Tajne se ne zaboravljaju tako što dopiru do mnogo ušiju.” Lagano i s puno bola, Leto je opisao umiješanost gospe Helene u Paulusovu pogibiju. Objasnio je da se ona pobrinula da salusanski bik koji je ubio þasnog starog vojvodu budu drogiran. Duncan je slušao bez rijeþi. “Došao sam u iskušenje da naredim da je pogube, ali ona je, unatoþ svemu, moja majka. Kriva je za ubojstvo - ali ja neüu da na mene padne ljaga umorstva majke. Ostat üe zato sa sestrama u izolaciji do kraja života.” Spustio je tešku bradu na stisnute šake. “A Swain Goire mi je rekao, onog dana kada sam ga osudio da je þuva, da üu jednoga dana biti zapamüen kao Leto Pravedni.” Duncan se srušio, držeüi þasni maþ meÿu koljenima. Velikodušni vojvoda Paulus prihvatio je djeþaka u domaüinstvo Atreida i dao mu posao u štalama. A onda je Duncana, kome je bilo tek devet godina, lažno optužio nadzornik štala Yresk, koji je i sam bio umiješan u tragediju na koridi. Iajna je sada bila otkrivena, pobude objašnjene - i najednom kao da je netko otvorio ustave. Prvi put u mnogo godina Majstor Maþevanja Duncan Idaho je zaplakao.

72. Mnoga stvorenja nose vanjski izgled þovjeka, ali neka vas taj izgled ne zavara. Ne mogu se svi ti oblici života smatrati ljudskim. — Benegesseritska Knjiga Azhar. * * * Buduüi da ga je stric barun rijetko puštao da radi po svome, Zvijer Rabban odluþio je da sada, kada mu se ukazala prilika za to, nadoknadi sve propušteno. Prouþio je grube i nepotpune karte naseobina oko zaštitnog zida. Tamo su neki bijednici živjeli kao strvinari, noüu potkradajuüi Harkonnene. Kao kaznu za pljaþke zaliha zaþina koje su izveli Slobodnjaci, barun je naložio neüaku da zbriše tri sela. Rabban je odabrao ciljeve, ali ne sasvim nasumce, veü zato što mu se nisu sviÿali njihovi nazivi: Liži Sol, Tanak Obrok i Crvov Sin. No, uglavnom mu je bilo svejedno. Ljudi uglavnom svugdje jednako vrište. Na prvo selo naprosto je bacio ognjene bombe s neba. Njegovi ljudi nisko su se spustili u napadaþkim topterima i pobacali svoj vatreni tovar u stambene kuüe, škole i na središnju tržnicu. Mnogi ljudi stradali su odmah na licu mjesta, dok su ostali trþali uokolo poput mahnitih kukaca na vreloj stijeni. Jedan þovjek þak se ohrabrio da zapuca na teško naoružane napadaþe iz starinskog maula pištolja. Rabbanovi strijelci iskoristili su preostale mještane kao ciljeve u vježbi gaÿanja. Uništenje je bilo brzo i potpuno, ali Rabbanu se to nimalo nije sviÿalo. Odluþio se malo više posvetiti preostalim dvama mjestima... * * * Sjedeüi sam u svojim odajama u kartaginskoj rezidenciji, Zvijer Rabban je proveo duge sate prije novih napada da sastavi sažeti proglas u kojem je objasnio da svi ti ljudi moraju biti ubijeni, a njihova sela satrta, u znak odmazde za slobodnjaþke zloþine. Kada je svoj sastav ponosno pokazao stricu, barun se namrgodio i potrgao ga, a onda sam napisao proglas, koristeüi uglavnom iste rijeþi i izraze. Poslije svakog napada, ovi leci (štampani na nezapaljivom papiru) bili su bacani preko ruševina zbrisanih sela koje su se dimile. Drugi Slobodnjaci sjatili bi se poput lešinara na ruševine, nesumnjivo da bi se domogli jeftinog nakita s pougljenih kostiju. Oni üe tako doznati zašto je barun naredio ovu svirepu kaznu. Osvetit üe se krivcima za cijelu stvar... * * * U drugo selo, Tanak Obrok, Rabban je ušao sa svojom pješadijom. Svi su imali štitnike i nosili ruþno oružje. Nekolicina je ostala straga sa spremnim plamenim topovima za sluþaj da masakr treba završiti na brzinu, ali glavnina Harkonnenovih vojnika sruþila se na uboge mještane s isukanim maþevima i bodežima, sijekuüi njima desno i lijevo. Zvijer Rabban sudjelovao je u pokolju široko iskešenog lica.

Na Giedi Jedan, u divovskom zatvorskom gradu barunije, Zvijer Rabban je þesto uvježbavao djecu da budu žrtve lova. Odabrao bi najobdarenije i najodluþnije djeþake da postanu njegova naroþita lovina tijekom zabavnih izleta u izoliranu stanicu šumske straže. Ubijanje djece mu, meÿutim, nije godilo vise od ubijanja odraslih koji su þesto bili domišljatiji i poletniji u borbi za vlastiti život. Djeca nisu imala dovoljno mašte da shvate kakva ih sudbina þeka, a i rijetko bi pokazala pravi strah. Takoÿer, mnoga djeca prostodušno su vjerovala u Boga, u zaštitnika koji üe ih izbaviti. Vjerovala su i molila mu se do posljednjeg trenutka svog života. No, u selima se Rabban odluþio da drukþije postupa s djecom. Ova nova pakost mu je pružala veüe zadovoljstvo, izazivala veüu ugodu i razbuktavala je topli plamen u njegovom srcu. Uživao je promatrati lica oþajnih roditelja dok bi najprije muþio, a onda i ubijao djecu pred njihovim oþima... U treüem selu, Sinu Crva, Rabban je ustanovio da može poveüati užas svojih žrtava tako što üe da im dostaviti barunov proglas prije napada. Na taj naþin, nesretnici su toþno znali što ih þeka prije no što bi poþeo pokolj. U akcijama poput ovih Zvijer Rabban ponosio se time što je Harkonnen.

73. Nije nam potreban status Velike Kuüe zato što smo mi udarili same temelje Carstva. Sve druge strukture moüi moraju nam se prikloniti da bi postigle svoje ciljeve. — Povelja savjetniþkog odbora Svemirskog Ceha. * * * Pripadnik Ceha ležao je na improviziranom krevetu i povraüao, grþHþi se od bola, izobliþenog lica. Trovanje zaþinom. ýetvorica specijalista s ývorišta stajala su oko pacijenta, meÿusobno se konzultirajuüi, ali nitko nije znao kako da mu pomogne. On se muþio i bljuvao, lica orošenog znojem. Stavili su ozbiljno oboljelog koordinatora astrobrodova u sterilnu sobu koja je služila prije kao medicinski laboratoriji nego kao bolnica. Visoki ýlanovi Ceha uzimali su toliko melangea da su rijetko imali potrebu za lijeþnicima, pa je stoga njihova medicinska oprema bila minimalna. ýak da je Svemirski Ceh odluþio angažirati nekog Suk lijeþnika, ovaj vjerojatno ništa ne bi mogao poduzeti za nekoga s ovako izobliþenim metabolizmom. “Pitanja, ali ne podaci”, reþe jedan od þetvorice specijalista. “Razumije li netko što se ovdje dogaÿa?” “Njegovo tijelo reagira na melange”, reþe drugi þovjek koji je imao pramenove plave kose i guste obrve koje su mu gotovo prekrivale oþi. “Zašto bi za jednog pripadnika Ceha dnevno sljedovanje melangea najednom postalo pogubno po njegov metabolizam? To je besmisleno”, primijeti treüi. Iako su svi izgledali razliþito, Specijalisti su zvuþali istovjetno, kao da to neki þetverodjelni entitet razgovara sam sa sobom. Siloviti grþ prožeo je bolesnikovo tijelo ispruženo na krevetu. Specijalisti zastadoše, a onda se meÿusobno pogledaše. Svijetiljkica zatrepta, najavljujuüi prispijeüe fajla i jedan ekran na zidu istraživaþke sobe zasvijetli novim sažetkom analize. Jedan Specijalist ispita informaciju. “Potvrÿeno. Melange je bio otrovan.” On pomakne tekst naviše. “Zaþin koji je unio bio je kemijski neispravan i njegova biokemija ga je odbacila.” “Kako može melange biti otrovan? Je li to netko namjerno uþinio?" Specijalisti se stadoše ponovo konzultirati, prouþavajuüi dodatne informacije. Rasvjeta oko njih jarko je blistala, odbijajuüi se sa sterilnih bijelih zidova, uslijed þega su nalikovali na blijede sablasti. ýetvorica su stajala na izvjesnoj udaljenosti, promatrajuüi koordinatora astrobroda kako se napinje i grþi. Izgledalo je da nije svjestan njihove nazoþnosti u sobi. “Da li üe preživjeti?” “Tko zna?” “Ovo je možda drugi incident”, reþe plavokosi specijalista. “Znamo da je i Navigator na nedavno izgubljenom astrobrodu takoÿer bio žrtva otrovanog plina.” “Ispitivanje putnika i dalje traje. Vijesti o problemu nisi još javno obznanjene u Carstvu.” “Ovo je treüi incident”, reþe treüi specijalist. “Ovo je objašnjenje pada na Wallachu IX. Nešto ozbiljno nije u redu s melangeom u Carstvu.” “Ali nismo našli zajedniþki izvor problema. Ovaj þovjek unio je u sebe znaþajnu koliþinu

zaþina koji potiþe od jednog trgovca s Beakkala. Tamošnje vlasti oduzet üe mu nedopuštene zalihe na osnovu Carevog ultimatuma. Dvojica navigatora, meÿutim, dobila su zaþin iz drugog izvora - iz standardnih priþuva Ceha.” “Suoþeni smo s tajnom.” “Zaþin mora teüi.” “Kompletno ubiranje i obrada zaþina nalaze se pod carskom kontrolom. Tome treba dodati i pomoü Kuüe Corrino.” Smrknuto se suglasivši, specijalisti se okrenuše prema širokom, filterskom prozoru i pogledaše prema sumornom navigatorskom polju. Tamo je mehaniþki kran podizao spomenploþu u þast dvojice navigatora Ceha koji su poginuli na astrobrodovima što su nedavno doživjeli nesreüu. Jedan navigator u hermetiþki zatvorenom spremniku preletio je preko polja, vozeüi se prema astrobrodu koji se spremao na dugo putovanje. Meditirajuüi Navigator plovio je iznad prostranstva bezimenih ploþa, održavajuüi vezu s pradavnim srcem Svemirskog Ceha, Proroþištem Beskonaþnosti. Na bolniþkom krevetu, otrovani pripadnik Ceha vrisnuo je tako jako da mu je krv prokuljala na usta. Grþevi mu poþeše stresti tijelo kao da se nalazi privezano za srednjovjekovni kotaþ. Stojeüi pokraj postelje, þetvorica specijalista þuli su kako mišiüi pucaju, kako se kiþma lomi... da bi trenutak zatim þovjek izdahnuo na njihove oþi. “Moramo pozvati Shaddama IV", rekoše uglas Specijalisti. “Nemamo drugog izbora.”

74. Naþin na koji postavljaš pitanje odaje tvoja ograniþenja — ove odgovore þeš prihvatiti, a ove þeš odbaciti ili þeš ih pomiješati s pogrešnim razumijevanjem. — Karrben Fethr, Ludilo politike Carstva * * * Poslije lekcije na Zanovaru, a onda i na Koroni, Shaddam IV osjeüao je da su stvari napokon krenule u dobrom pravcu. Kada bi sada samo smislio naþin da presijeþe redovan dotok zaþina s Arrakisa, Carstvo bi mu se našlo u šaci... Glavni Istraživaþ Ajidica poslao je novi sjajan izvještaj, potvrdivši da je njegov amal prošao sve protokole stroge provjere. Uz ovu poruku dobio je još jednu od sardaukarskog zapovjednika Candoa Garona, marljivog sina vrhovnog bašara, koji mu je potvrdio sve ono što je Ajidica rekao. Car se nije mogao nadati boljim vijestima. Shaddam je želio da proizvodnja sintetiþkog zaþina poþne punom parom. Odmah. Nije vidio razloge za dalje odlaganje. Odjeven u sive i crne sardaukarske jahaüe hlaþe i vojnu košulju s epoletama, sjedio je za svojim ekstravagantnim radnim stolom i promatrao holo prijenos zasjedanja vijeüa Landsraada, na kome su još trajala dosadna preispitivanja zakonitosti atomskog napada što je on izvršio na Richese. Njegova opozicija oþito nije imala dovoljnu podršku za cenzuru ili izglasavanje nepovjerenja. Zašto naprosto ne odustanu od dalje gnjavaže? Grof Fenring bio je uznemiren još od povratka s Ixa i ývorišta, ali on je mnogo brinuo i oko þlanova Landsraada. Shaddam je, naprotiv, bio vrlo zadovoljan. Sve se izgleda odvijalo baš kako treba. U svojoj poruci Glavni Istraživaþ Ajidica imao je jednu neobiþnu uzgrednu opasku u kojoj se raspitao o zdravlju ministra za zaþin. Možda je Hasimir bio pod velikim stresom. Možda se trebao vratiti na Arrakis... Podigavši pogled, Shaddam je ugledao kancelara Kidonda kako ulazi u privatnu radnu sobu neuobiþajeno uznemiren i nervozan. Ridonda bi rijetko uzrujalo bilo što drugo osim najtananijih smicala dvorske politike. “Sire, izaslanik Svemirskog Ceha insistira da ga primite. Iako mu se to nije mililo, Shaddam je znao da ne može odbiti izaslanikov zahtjev. ýak je i jedan Car morao postupati u rukavicama kada je Ceh bio u pitanju. “Zašto nije blagovremeno zakazao sastanak? Da možda Ceh nema pristupa carskim glasnicima?” Namrgodio se, prikrivši nelagodnost zbog ove situacije. “Ne bih... znao, sire. Izaslanik je, meÿutim, tu pred vratima.” Jedan visoki albino s gustim zaliscima uÿe u radnu sobu. Nije se predstavio niti je rekao svoj þin. Predstavnik Ceha odabrao je jednu udobnu lebdeüu stolicu. Kada je sjeo na nju, djelovao je još visi zbog dužine trupa, tako da je odozgo gledao na Cara. Shaddam izvuþe þDþkalicu od elaka drveta iz spremišta i poþe njome prevlaþiti po rubovima zuba. Drvo je imalo prirodno sladak ukus. “Koje je vaše zvanje, gospodine? Da li ste vi predvodnik Svemirskog Ceha ili samo obiþan potrþko? Da li ste premijer, predsjednik, voda? Kako biste sebe nazvali? Koji vam je þin?" “Kakav je znaþaj tog pitanja?”

“Ja sam Car milijun svjetova”, odgovori Shaddam, neuljudno þDþkajuüi zube. “Želim znati da li samo uzalud trošim vrijeme s nekim bezveznjakom.” “Ne trošite vrijeme, sire.” Lice predstavnika Ceha, uže u podruþju þela, a šire oko brade, djelovalo je kao da je bilo satjerano u taj neobiþan oblik, poslije þega je iz njega iscijeÿena sva boja. “Stvar još nije objelodanjena, sire, ali Ceh je nedavno pretrpio dvije teške nesreüe astrobrodova. Jedan je pao na Wallach IX, pri þemu su nastradali svi putnici i þlanovi posade.” Shaddam se iznenaÿeno pridiže. “Je li... škola Bene Gesserita nastradala?” “Nije, ser. Astrobrod je pao u vrlo pusto podruþje.” Shaddam nije ni pokušao prikriti razoþaranost. “Rekli ste da su bile dvije nesreüe.” “Drugi astrobrod odlutao je u duboki svemir, ali Navigator je uspio vratiti ga na ývorište. Naše preliminarne analize ukazuju na to da su obje nesreüe izazvane otrovanim zaþinom u navigatorskim spremnicima. Tu je još jedna nezgoda: jedan pripadnik Ceha uzeo je veliku koliþinu melangea koji potjeþe s Beakkala, od ýega se otrovao. Zaplijenili smo sav preostali melange koji smo nabavili na Beakkalu i ustanovili smo da je sav otrovan. Kemijska struktura neznatno je izmijenjena, što je dovoljno da izazove nezgode.” Shaddam odbaci þDþkalicu. Odakle na jednom zaostalom planetu-prašumi “neispravni” zaþin? Osim ako ga sami ne zagaÿuju? On prijeÿe u napad: “Beakkal uopüe ne smije prodavati zaþin. Da li ste pronašli još neko nezakonito skladište? Koliko njih?” “To je, sire, još pod istragom.” Izaslanik Ceha prijeÿe potpuno bijelim jezikom preko bezbojnih usana. “Ispitujuüi fiskalne nepravilnosti, ustanovili smo da je glavni magistrat Beakkala nedavno potrošio znatno više melangea nego što bi se uopüe trebalo nalaziti u njihovom posjedu. Zacijelo ima zalihu zaþina.” Shaddama prvo obuzme bijes, a onda uzbuÿenje pri pomisli na još jedan kazneni udar. Kada üe se Velike Kuüe veü jednom dozvati pameti? “Nastavite istragu, gospodine, a ja üu se veü pobrinuti za Beakkal na moj naþin.” Štoviše, jedva je to þekao. Ovoga puta, meÿutim, imao je u planu drukþije mjere. Pomislio je da bi se možda trebalo najprije posavjetovati s Hasimirom Fenringom, ali odluþio je da üe biti bolje prirediti iznenaÿenje. Za sve. * * * Anirul je jedva stigla do svoje sobe poslije ugodne veþere nasamo s Jessicom i svojim Nüerima. Razmišljala je o tome kako je Irulan izrasla u prelijepu mladu ženu, pametnu i obrazovanu, savršenu princezu... a onda kao da se sve uskovitlalo oko nje. Glasovi su se vratili u Anirulinu glavu. Nije ih moglo zauzdati þak ni ugodno Lobijino prisustvo. Anirul se skljoka na koljena, teško dišuüi i odteturala nekako do postelje. Jessica, koja ju je otpratila do sobe, uznemireno je pozvala medicinsku sestru Yohsu; Margot Fenring i Mohian takoÿer su pritekle upomoü. Nakon što je pregledala gospu Anirul, Yohsa joj je brzo dala jak sedativ. Napola svjesna, Kwizac Majka ležala je šumno dišuüi i znojeþi se, kao da je upravo došla s dugog trþanja. Yohsa ju je promatrala, odmahujuüi glavom. Jessica je stajala nad njom, širom otvorenih oþiju, sve dok joj Mohiam nije dala znak da izaÿe iz sobe. “Znam da joj se vraüaju noüne more s pješþanim crvom”, reþe Margot Fenring, stojeüi kraj uzglavlja. “Možda baš sad misli da se nalazi negdje u pustinji.” Mohiam je prodornim pogledom promatrala ženu na kojoj se vidjelo koliko joj nije dobro; kao da se trudila da ne utone u san. Aniruline oþi naizmjence su se otvarale do razrogaþenosti, a

onda potpuno zatvarale. Medicinska sestra reþe: “Nisam mogla na vrijeme smanjiti dotok drugih sjeüanja. Dveri Anirulinih ranijih života širom su otvorene u njenom umu. To je može navesti na samoubojstvo ili neko drugo nasilje. Mogla bi predstavljati prijetnju po vas, mene, Jessicu - po bilo koga. Moramo pomno motriti na nju.”

75. Temeljno pravilo svemira je da nema neutralnosti, nema þiste objektivnosti, nema apsolutne istine koja je odvojena od pragmatiþnih lekcija nauþenih tijekom primjenjivanja. Prije no što je Ix postao velika sila u izumima i proizvodnji tehnologije, znanstvenici su rutinski skrivali svoje osobne predrasude iza fasade objektivnosti i þistoüe istraživanja. — Dominic Vernius, Tajni poslovi Ixa * * * Glavni magistrat Beakkala naþinio je pogrešku. I to vrlo ozbiljnu. Šest mjeseci ranije, istraživaþi Tleilaxa - želeüi po svaku cijenu dobiti genetske uzorke Atreida i Verniusa iz starog ratnog memorijala — platili su mito u vrlo velikoj koliþini zaþina koja nigdje nije bila službeno registrirana. U to vrijeme ova zamisao izgledala je dobra: bila je to znaþajna podrška ekonomiji Beakkala. Poslije osvetniþkog napada vojvode Leta, glavni magistrat poþeo je tim zaþinom otplaüivati dugove Beakkala. Kako je prošao nekoliko ruku, dio zaþina stigao je do Svemirskog Ceha... i otrovao jednog koordinatora astrobroda, što je pokrenulo istragu o kojoj je obaviješten i sam Car. Ironija se sastojala u tome da Shaddam nije znao da Beakkal više ne raspolaže melangeom za þije tajno posjedovanje ga je optuživao kada je poslao flotu Sardaukara. No, još je ironiþnije bilo to što glavni magistrat nikada nije uvidio da ga Tleilaxi uopüe nisu isplatili pravim melangeom, veü su mu umjesto toga dali tovar još neisprobanog sintetiþkog zaþina. Jedan astrobrod prevezao je carsku flotu do prelazne stanice Sansin, obližnjeg asteroidnog središta i trgovaþkog srca u zvjezdanom sustavu Liabic, koji je obuhvaüao Beakkal i njegovo osnovno plavo sunce. Pod zapovjedništvom vrhovnog bašara Zuma Garona, teški ratni brodovi ostali su na prelaznoj stanici: bojne krstarice, monitori, razaraþi i transporteri trupa, spremno su þekali da se, razmeüXüi se svojom moüi, upute prema Beakkalu. Shaddam je zapovjedio Sardaukarima da jasno stave do znanja svoje namjere... i da ne žure. Kada je obrambena satelitska mreža svijeta-prašume otkrila njihovo primicanje, oglasila se planetna uzbuna. Stanovnike Beakkala obuzela je panika; mnogi su pohitali u podzemna skloništa, dok su drugi potražili pribježište u dubinama šume. U uzaludnom naporu da se suprotstavi, glavni magistrat naredio je svojoj privatnoj vojnoj sili da lansira bojne brodove i formira obrambenu mrežu na stazi. Brodovi su uzletjeli, popunjeni na brzinu raspoloživim osobljem. Dodatne trupe upuüene su u vojarne gdje üe biti druga linija obrane. Izvaÿeno je oružje koje je dugo ležalo uskladišteno, odjevene su odore. “Uhvaüeni smo na spavanju kada nas je vojvoda Leto Atreid napao”, kazao je glavni magistrat, obraüajuüi se javnosti. “Vidjeli smo kako je Car Shaddam opustošio Zanovar i uništio mjesec Richesa.” Osjeüao je strah svog naroda. “Ali mi neüemo sjediti prekriženih ruku i þekati da budemo pobijeni! Možda se naš svijet ne može suprotstaviti punom napadu Sardaukara — ali skupo üemo prodati svoju kožu.” I dalje stacionirana na Sansinu, Carska flota konaþno je krenula sa zlokobnom svrhovitošüu. U uobiþajeno kratkoj izjavi, vrhovni bašar je objavio: “Po zapovijedi cara

Shaddama IV ovaj planet stavlja se pod opsadu uslijed poþinjenog zloþina skladištenja melangea. Ova blokada ostat üe na snazi sve dok optuženi ne priznaju zloþin ili ne dokažu nevinost.” Nije bilo više nikakvog emitiranja niti ultimatuma. Zastrašujuüa flota Sardaukara dala je stanovnicima svijeta prema kome se ustremila više od jednoga dana da se dobro prestraše. Za to vrijeme, glavni magistrat održao je pet govora, od kojih su neki bili ljutiti, dok je u drugima molio za milost rasrÿenog Shaddama. * * * Iza zatvorenih vrata, voÿa stanovnika Beakkala i njegovo vijeüe ministara sastali su se da razmotre nevolju s kojom su se suoþili. Glavni magistrat bio je zdepasti muškarac riÿih brkova i bujne plave brade. Sjedio je okružen ministrima na uzdignutom sjedištu posred okruglog konferencijskog stola. Odjeven u tamnozelenu togu, okretao je stolicu kako bi mogao gledati onoga kome se obraüa, ali glavninu vremena provodio je naprosto zureüi preda se. Težak usud silovito ga je pritiskao. Ministri su nosili uske hlaþe i bijele tunike sa simbolima runa na okovratnicima, koji su govorili o njihovom zvanju i javnom identitetu. “Ali mi uopüe nemamo zalihu melangea! Potrošena je”, reþe jedna ministrica, žena hrapavog glasa. “Optuženi smo... ali Car ne može dokazati da smo imali tajne zalihe zaþina. ýime to može potkrijepiti?” “Uopüe to ne mora uþiniti”, primijeti jedan drugi ministar. “Zna što smo uþinili. Osim toga, trebalo je platiti porez Caru. I primljeni mito je prihod, naime.” Ministri oko stola su poþeli raspravljati, glasovima izobliþenim od uzbuÿenja. “Ako je Kuüi Corrino stvarno do poreza, zar ne bismo mogli izraþunati vrijeÿnost melangea, a uz to i platiti debelu kaznu? Na rate, naravno.” “Ali carski edikti protiv skladištenja zaþina ne pretpostavljaju samo plaüanje poreza. Oni zadiru u samu srž suradnje izmeÿu Velikih i Malih Kuüa i sprjeþavaju da bilo koja Kuüa postane previše samostalna u odnosu na ostale, preopasna po stabilnost CHOAM-a.” ³ýim Sardaukari uspostave kordon, bit üemo u zamci i oni üe saþekati da skapamo od gladi, Naš svijet nije samodovoljan.” Osjetivši znoj straha, mutnooki glavni magistrat baci pogled na ekran za praüenje koji je prikazivao približavanje carske flote. “Gospodine, dva velika broda za snabdijevanje upravo su stigla u prijevoznu stanicu Sansin, puna hrane”, izvijesti jedan ministar iza njega. “Možda bi ih trebali rekvirirati. Oni pripadaju jednoj nevažnoj Maloj Kuüi. Ništa znaþajno. To bi zadugo mogla biti naša posljednja prilika.” “Postupite tako”, reþe glavni magistrat, ustavši kako bi time pokazao da je sastanak završen. “To je bar nešto, u svakom sluþaju. Da vidimo da li nas možda još negdje þeka sreüa.” * * * Neposredno pred dolazak prijeteüe flote, trupe Beakkala zaposjele su dva puna snabdjevaþka broda na asteroidnoj prijevoznoj stanici. Ubrali su ih kao dvije zrele šljive koje su jedva þekale da to netko uþini. Kada su sardaukarske snage zatim ušle na stazu oko Beakkala, nisu izazvale reakciju lokalnih obrambenih snaga. Umjesto toga, vrhovni bašar naložio je svojim brodovima da se drže na udaljenosti kao zlokobni þuvari koji nikome ne dopuštaju pristup Beakkalu ili obližnjim satelitima.

Emotivno labilan þovjek, glavni magistrat bio je sav opijen uspjehom ove operacije. “Sad možemo þekati”, objavio je on u novom govoru, održanom na vanjskoj akustiþnoj bini. Odjeven u uobiþajenu zelenu togu, obrijao je bradu kao simbol strogosti. “Imamo zalihe, imamo radnike i imamo vlastite resurse. Lažno smo bili optuženi!” Gomila je ovo doþekala klicanjem, ali uz brižan prizvuk. “Car üe veü dugo poþivati u grobu prije no što se mi predamo.” Predvodnik stanovnika Beakkala podigao je jednu šaku uvis, a okupljeni su mu burno zapljeskali u znak podrške. Iznad njih, sardaukarske snage strpljivo su þekale, poput omþe koja steže oko planetnog ekvatora.

76. Pogreška, nesretan sluþaj i kaos postojana su naþela Svemira. — Carski povijesni godišnjaci * * * "Godinama nismo igrali štit-loptu, Hasimire", reþe Shaddam, nagnuvši se nad ureÿaj, zadovoljan svojim rezultatom koji je za poen bio bolji od Fenringovog. Nalazili su se u Carevim privatnim odajama, na najvišoj razini carske palaþe. Nedovoljno usredotoþen na igru, grof se odmakao od stola za igranje i uputio na balkon. Tijekom minulih godina on i Shaddam skovali su mnogobrojne planove, veüinu tijekom nadmetanja u štit-lopti. Meÿu njima bila je i prvobitna zamisao da se naþini zamjena za zaþin. Sada, poslije izdaje Glavnog Istraživaþa Tleilaxa i pokušaja Lice-Igraþa da ga ubije, Fenring je žalio što su se upustili u cijelu stvar. Probe na astrobrodovima takoÿer su se, þini se, pokazale kao potpuna katastrofa. No Car nije htio þuti ništa o tome. “Samo uobražavaš”, rekao je on. “Primio sam izvještaj od samog Ceha; oni su ustanovili da otrovani zaþin potjeþe iz jednog nezakonitog skladišta na Beakkalu. Uvjereni su da je ovo podmuklo trovanje uzrok nedavnih nesreüa, a ne tvoj amal.” “Ali ne možemo biti sigurni, sire, hmmm? Ceh ne daje pojedinosti o izgubljenim astrobrodovima. Izgleda mi sumnjivo da su dva velika broda pretrpjela velike nesreüe nakon...” “Kakva bi veza mogla postojati izmeÿu Beakkala i Ajidicinog istraživanja amala?” Zvuþao je ozlojeÿeno. “Nikakva!” Blistavi izvještaji Glavnog Istraživaþa, kao i þesta uvjeravanja zapovjednika Candoa Garona, potpuno su ga uvjerili u to da je umjetni zaþin na dohvat ruke. “Da li si se ikada osobno osvjedoþio, tijekom svih inspekcija rada Tleilaxa, da amal ne djeluje onako kako to Ajidica tvrdi?” “Nisam... sire.” “Onda prestani izmišljati izgovore, Hasimire, i pusti me da igram.” Mehanizam igre poþne zujati i Car povuþe upravljaþku palicu. Lopta se poþne buþno odbijati kroz složeni labirint komponenti. Shaddam postiže novi pogodak i nasmija se. “Da vidim kako üeš odgovoriti na ovo.” Fenringove oþi bljesnuše. “Vježbao si, Shaddame, hmmm? Zar u carstvu nema preþih poslova od toga?” “Moraš nauþiti gubiti, Hasimire.” “Još nisam izgubio, sire.” Iznad njih, noüno nebo Kaitaina svjetlucalo je pastelnim aurorama. Padišah Car nedavno je naložio lansiranje satelita opremljenih rijetkim plinovima koji su ionizirali þestice solarnog vjetra, pojaþavši tako boje koje su se sada prelijevale preko zviježÿa. Uživao je u tome da zapali nebo. Fenring se vrati do ureÿaja štit-lopte. “Drago mi je što si odluþio da ne uništiš Beakkal poput Zanovara. Opsada je znatno prikladnija, buduüi da dokazi nisu baš, hmmm, opravdavali suroviju odmazdu. Po svoj prilici, Beakkal je veü potrošio svoju zalihu na druge stvari.” “Dokazi su dovoljni, pogotovo kada se uzme u obzir zagaÿenje koje je vjerojatno dovelo do nesreüe astrobroda.” Shaddam pokaže prema ureÿaju za igru, ali Fenring je i dalje oklijevao

nastaviti. “To što su veü potrošili cijelu ilegalnu zalihu ne opravdava þinjenicu da su je uopüe imali, jer su samim tim prekršili carsku zabranu.” “Hmmm, ali ako ne dobiješ veliku naknadu u melangeu, neüeš moüi podmititi CHOAM i Ceh da podrže tvoju politiku. Nasilje onda nije baš dobar ulog, hmmm?” Sada se Shaddam osmjehne. “Jasno ti je, dakle, zašto moram obazrivo postupati u ovom sluþaju.” Fenringove oþi zabrinuto se raširiše, ali uzdržao se da ne kaže što misli o Shaddamovom umijeüu da postupa u rukavicama. “Koliko üe potrajati ova blokada? Ostvario si svoj naum: oni su na smrt preplašeni. Što još želiš postiüi?” “Ah, Hasimire, gledaj i uþi.” Shaddam poþne koraþati oko stola poput kakvog uzbuÿenog deþkiüa. “Uskoro üe postati oþigledno da je blokada imperativ. Ne þinim to samo zato da sprijeþim da Kuüi Beakkal bude izvana dopremljena pomoü. Ne, ima tu još nešto. Neüu uništiti njihov svijet - pustit üu da to oni sami uþine.” Fenringa je ovo dodatno zabrinulo. “Možda je, ahhh, trebalo da se posavjetuješ sa mnom prije no što si sproveo u djelo ovaj novi plan, sire?” “Mogu i sam kovati sjajne planove, bez tvoje pomoþi.” Iako se Fenring nije slagao s time, ništa nije primijetio. Zamišljeno je posvetio pažnju ureÿaju za igru, ubacio novu loptu, stao vješto povlaþiti poluge i namjerno slabo odigrao. Sada nije bio þas da pokaže svoju nadmoü nad Carem u ovoj igri. Sve uzbuÿeniji Shaddam nastavi: “Kada su moji Sardaukari izvijestili Beakkal o tome da predstoji opsada, glavni magistrat poslao je brodove na Sansin da se domognu zaliha hrane. Poput gusara, oteo je dva puna broda za snabdijevanje koja su tamo þekala. Baš kao što sam i znao da üe uþiniti.” “Da, da.” Fenring lupne prstima po stolu, iznenaÿen time što Shaddam nije odmah prišao stolu kako bi odigrao svoj potez. “A tvoji brodovi samo su stajali sa strane i dopustili mu da se domogne tovara koji je dovoljan da Beakkal preživi možda šest mjeseci. To baš nije najvještije provoÿenje u djelo jedne opsade, hmmm?” “Upao je u moju zamku”, reþe Shaddam. “Glavni magistrat uskoro üe poþeti uviÿati kako mu je podvaljeno. Ah, da, da. Vrlo brzo.” Fenring se zavali na sjedištu, þekajuüi. “Na žalost, dva broda za snabdijevanje koja je ukrao natovarena su zagaÿenim žitaricama i dehidratima. Pravo im i bilo, imajuüi u vidu što su uþinili sa zaþinom koji su prodali Cehu.” Fenring zažmirka. “Zagaÿenim? ýime?” “Jednim strašnim biološkim agensom koji sam upravo poslao na prouþavanje u kontroliranim uvjetima na jedan daleki planet. Iz sigurnosnih razloga zaražene zalihe nisu obilježene i prevoze se obiþnim brodom kako njihov promet ne bi nikog uznemirio.” Fenring osjeti kako ga podilaze žmarci, dok je Shaddam sav likovao zbog svoje dovitljivosti. “Uigravši ovaj tovar i prevezavši ga na Beakkal, glavni magistrat se domogao i biološkog agensa koji üe opustošiti pojas prašume. Usjevi üe uvenuti, šume üe se osušiti. Za samo nekoliko dana bit üemo svjedoci te katastrofe. Kakva tragedija.” Fenring je smatrao da je i primjena atomskog oružja na Koroni i neoþekivano osljepljenje mnogih stanovnika Richesea bilo previše surovo. ýak i po njegovim mjerilima, ovo je bilo stvarno previše. ýitav planetni ekosustav! “Pretpostavljam da se ta odluka ne može opozvati?” “Ne može. A moj kordon Sardaukara na sreüu se baš našao tamo, tako da üe moüi voditi brigu o strogoj karanteni. Ne smijemo dopustiti da se ova opaka zaraza prenese na nedužne planete, je li tako?” Shaddam se dugo, opako smijao. “Vidiš, þak sam i tebe nadmudrio, Hasimire.”

Fenring je poželio zastenjati, ali se suzdržao. Car se dobro zaletio, ali u pogrešnom smjeru. * * * Premijer Richesa Ein Calimar promatrao je brodove vojvode Leta kako se spuštaju na astrodrom Centra Trojstvo, donoseüi prijeko potrebnu pomoü žrtvama eksplozije Korone. Mislio je da više nikada neüe moüi zaplakati. Atreidska posada donijela je zalihe skupih lijekova kao i proizvode od ribe i pundi rižu. Richese nije bio siromašan svijet, ali uništenje mjeseca-laboratorija — da se i ne spominje gubitak tajnog projekta nevidljivosti te glavnine zrcala - predstavljalo je ogroman udarac za njihovu ekonomiju. Stari grot Richese, okružen svojom djecom i unucima, otišao je na galeriju za posjetitelje astrodroma da ceremonijalno pozdravi posadu brodova za snabdijevanje. ýetiri küeri i jedan unuk oslijepljeni su u kiši aktiviranih zrcala Richesa, dok mu je neüak Haloa Rund nastradao na samoj Koroni. Kao þlanovi plemiüke obitelji Richesa, oni üe meÿu prvima primiti pomoü. Grof je blistao u teškoj državniþkoj odori, dok mu je prsa krasilo dvanaest ordena (glavnina njih predstavljala je ruþno izraÿene ukrase, vlasništvo njegove obitelji). Starac podiže obje ruke. “Uz najveüu zahvalnost primamo ovu pomoü od mog unuka vojvode Leta Atreida. On je otmjeni plemiü dobroga srca. Majka je to uvijek tvrdila za njega.” Na Ilbanovom licu raširi se osmijeh zahvalnosti, a oþi crvene od bola zaiskriše se suzama. Za samo nekoliko sati podignuta su montažna distribucijska središta, meÿusobno povezani hangari smješteni oko Centra Trojstvo. Atreidski vojnici brinuli su se o tome da ljudi stoje u redovima i izdvajali su one kojima je pomoü bila najpotrebnija. S jednog uzvišenog mjesta u vrtu, gdje ga nitko nije mogao ometati, premijer Calimar promatrao je prizor, izbjegavajuüi doüi u dodir s onima koji su donijeli pomoü. Vojvoda Leto þinio je što je mogao i to mu se moralo priznati. Ali što se tiþe Calimara, Atreidi su došli prekasno da bi se mogli smatrati istinskim spasiteljima. Tleilaxi su stigli prvi. Ubrzo nakon što su mnogi zadobili opekotine i bili oslijepljeni padajuüim komadima, trgovci organima s Tleilaxa spustili su se na Richese, donijevši tovare umjetnih oþiju. Iako jasno oportunistiþki, ovi genetski þarobnjaci ipak su doþekani dobrodošlicom zato što su ponudili više od nade, više od utjehe. Donijeli su opipljive lijekove. Iz navike, Calimar podiže zlatne naoþale uz nos. One mu vise nisu bile potrebne, ali njihovo prisustvo djelovalo mu je umirujuüe. Bacio je pogled preko sletišta astrodroma prema mjestu gdje su atreidski vojnici obavljali istovar. Nije žmirkao, veü se samo udubio u pojedinosti svojim novim, metalnim, tleilaxaškim oþima...

77. Ima mnoštvo ruševina u svakodnevnom životu. No, pogled nam treba dosegnuti preko njih, prema nekadašnjoj veliþanstvenosti. — Gospa Shando Vernius * * * Skriven sa svojim ljudima u hladnim pukotinama stijena u nastajanju, Lief-Kynes promatrao je kroz dvogled jednu ravnu slanu udubinu. Vrelina i jarka svjetlost podrhtavale su povrh prašnog tla, tvoreüi fatamorgane. Dodao je dvogled Slobodnjaku pokraj sebe, a onda se zagledao u daljinu bez pomagala. U toþno odreÿeno vrijeme jedan crni ornitopter pojavio se na nebu, leteüi tako visoko da oni nisu þuli brujanje zglobnih krila sve do posljednjeg trenutka. Letjelica se spustila u oblaku uskovitlane prašine i pijeska. Ovoga puta na prednjem djelu nije bio naslikan moüan pješþani crv. Liet se blago osmjehne. Ailric je odluþio da Ceh više ne igra nikakve igre. Bar ne one upadljive. Motori toptera se zaustaviše, a Lietove oštre oþi nisu primijetile ništa neuobiþajeno. Osvrnuo se po ljudima iz pustinje koji su došli s njim; svi kimnuše glavom. Kada se prednji dio toptera otvorio i rampa se spustila na tlo, Liet povede svoje ljude iz skrovišta. Oni krenuše naprijed, otresajuüi prašinu s pustinjskih odijela i poravnavajuüi kamuflažnu odjeüu. Kao i prije, þetvorica Slobodnjaka nosila su težak sanduk zaþina, melangea koji je dobiven obradom i kondenzacijom ghanime ili zaplijenjen prilikom napada na harkonensko skladište kod logora Bilar. Udovoljavali su neutaživim zahtjevima Ceha. Kada se ovoga puta vozilo na kotaþima spustilo niz rampu, izobliþeni predstavnik na sebi je imao preoblikovano pustinjsko odijelo loše izrade koje mu nije dobro pristajalo. Donji dio Ailricovog glatkog, sivog odijela nije bio priþvršüen veü samo omotan oko njegovog amorfnog tijela. Pripadnik Ceha uopüe nije shvaüao koliko smiješno izgleda ovako odjeven. Prilazeüi Slobodnjacima, držao se kao da je iskusan stanovnik pustinje. Otvorivši masku za lice jednim zamahom, Ailric progovori sintetiþkim glasom: “Nareÿeno mi je da ostanem ovdje na Arrakisu neko vrijeme zato što je putovanje astrobrodovima postalo priliþno... nepouzdano.” Liet ništa nije odgovorio; Slobodnjaci su izbjegavali isprazne razgovore. Ailric zauze kruto, službenije držanje. “Nisam oþekivao da üu te ponovo vidjeti, poluslobodnjaþe. Mislio sam ÿa üe þistokrvni pustinjski ljudi ubuduüe biti posrednici izmeÿu nas.” Liet se osmjehne. “Možda bih trebao uzeti tvoju vodu za moje pleme pa da Ceh pošalje drugog predstavnika. Nekoga tko me neüe zamarati uvredama.” Tuÿinski pogled Cehovca preÿe na sanduk koji su Slobodnjaci položili na pijesak blizu ornitoptera. “Je li sve tu?” “Do posljednjeg grama.” Ailric priÿe bliže svojim vozilom. “Reci mi, poluslobodnjaþe, kako ovi obiþni pustinjski ljudi uspijevaju nabaviti ovoliko zaþina?” Liet-Kynes nikada ne bi rekao nekom strancu da Slobodnjaci sami ubiru melange niti da

ga kradu od Harkonnena. “Nazovi to darom dobivenim od Shai-Huluda.” Smijeh Cehovca dopro je u vidu tanušnog vibriranja iz glasovne kutije. Ovi Slobodnjaci sigurno posjeduju skrivene zalihe o kojima ništa nismo slutili. “A kako üete sljedeüi put platiti?” “Shai-Hulud üe se pobrinuti za to. On to uvijek þini.” Znajuüi da Ceh ne želi izgubiti ovaj unosan posao, odluþio je još malo pritisnuti. “Upozoravam te da neüemo dopustiti poveüanje mita.” “Zadovoljni smo sadašnjim dogovorom, poluslobodnjaþe.” Liet zamišljeno protrlja bradu. “Dobro. Onda üu ti reüi nešto od velike važnosti za Svemirski Ceh, a neüe te ništa stajati. Možeš uþiniti s ovom informacijom što te je volja.” Pravokutne zjenice Cehovca zacakliše se od radoznalosti i išþekivanja. Liet naþini stanku da bi poveüao napetost. U neuspjelom pokušaju ÿa naudi Slobodnjacima, Zvijer Rabban zbrisao je tri uboga sela nedaleko od Zaštitnog Zida. Iako su Slobodnjaci þesto gledali s prezirom na tamošnje stanovnike, þasni ljudi nisu mogli prijeüi preko takvih postupaka. Žrtve nisu bili Slobodnjaci, ali su svakako bile nedužne. Liet-Kynes, Abu Naib svih pustinjskih plemena, odluþio je da se na poseban naþin osveti barunu. Uz pomoü Svemirskog Ceha. Znajuüi kako üe Ailric reagirati, on reþe: “Harkonneni imaju više velikih skladišta zaþina na Arrakisu. Car ne zna ništa o njima, baš kao ni Ceh.” Ailric udahne zrak brzo i šištavo. “To je stvarno zanimljivo. A odakle barunu zaþin ? Pomno nadziremo njegov izvoz. Toþno znamo koliko melangea Harkonneni uberu, kao i koliko se pošalje s planeta. CHOAM nije izvijestio ni o kakvom neslaganju ovdje.” Kynes mu se podrugljivo osmjehne. “To samo znaþi da su Harkonneni lukaviji od Ceha i CHOAM-a.” “A gdje su ta skladišta?” otresito üe Ailric. “Moramo hitno izvijestiti o njima.” “Harkonneni ih þesto premještaju da bi zbunili one koji bi ih mogli potražiti. Pa ipak, skladišta se mogu pronaüi uz malo napora.” Pod opakim pustinjskim suncem, Cehovac je nekoliko dugih trenutaka razmišljao o ovome. Sav zaþin potjeþe s Arrakisa. Što ako su Harkonneni odgovorni za zagaÿenje melangea koje je dovelo do dvije nesreüe astrobrodova i otrovalo nekoliko þlanova Ceha na ývorištu? “Pozabavit üemo se time.” Iako nikada nije bio ugodan, Ailric je sada bio nervozniji nego inaþe. Promatrao je kako ljudi unose bogati tovar zaþina u ornitopter, svjestan da vrijednost ovog blaga þini prihvatljivim þak i izuzetan rizik kome se izlaže. Pažljivo üe ispitati melange da provjeri njegovu þistoüu. Ailricov postotak za posredovanje u dobivanju ogromnog mita od Slobodnjaka nadoknaÿivao je muku boravka na jednom ovakvom paklenom mjestu. Liet-Kynes zakljuþi da nemaju više o þemu razgovarati. Naglo se okrenuo i udaljio. Njegovi ljudi krenuše za njim preko pješþane pustoši.

78. Postoje oni koji zavide svojim gospodarima, oni koji žude za moünim položajima, za þlanstvom u Landsraadu, lakom pristupu melangeu. Takvi ljudi ne shvaüaju koliko je teško jednom vladam donositi jednostavne odluke. — Car Shaddam Corino IX autobiografija (nezavršena) * * * Tijekom svih godina službe u Kuüi Atreida, Thufir Hawat rijetko je izgledao tako zabrinut. Mentat je promatrao poslugu i kuhare kako obavljaju svoje popodnevne poslove. “Ovo je vrlo ozbiljna situacija, moj vojvodo. Možda bi trebalo naüi neko privatnije mjesto gdje bismo mogli raspraviti stvari vezane za strategiju.” Leto se zaustavio u toplom metežu kuhinje zamka Caladan, udišuüi pomiješane mirise zaþina, kruha koji se peþe, umaka koji lagano vriju i druge hrane u raznim fazama pripreme. Razbuktala vatra u kamenom kaminu tjerala je vlažnu studen svojim vedrim naranþastim sjajem. “Thuflre, ako se moram bojati harkonenskih uhoda u vlastitoj kuhinji, onda je najbolje da prestanem jesti.” Glavni kuhari i pekari radili su odjeveni u tunike s kratkim rukavima i pregaþe opasane oko širokih strukova, usredotoþeni na veþernji objed, potpuno nezainteresirani za sastanak ratnog vijeüa koje se odigravalo meÿu njima. Nabravši vjeÿe, mentat kimne glavom, kao da je Leto istupio s nekim ozbiljnim prijedlogom. “Moj vojvodo, odavno tvrdim da morate koristiti osobni detektor otrova pri svakom jelu.” Kao i obiþno, Leto je samo odmahnuo rukom. Zastao je pokraj dugaþkog metalnog stola opasanog uskim odlivnikom, za kojim su mladi kuharski pomoünici þistili desetak debelih maslac-riba donesenih toga jutra s dokova. Leto je na brzinu provjerio ribe i kimnuo u znak suglasnosti. Zatim je prešao do mjesta gdje je jedna mlada žena prebirala svježe gljive i trave. Uputila mu je stidljiv, zavodljiv osmijeh, a kada joj ga je on uzvratio, sva se zarumenjela i potpuno posvetila poslu. Duncan Idaho je hodao za dvojicom muškaraca. “Potrebno je da razmotrimo sve moguünosti sveobuhvatnog plana, Leto. Ako napravimo pogrešan korak, osudili smo naš narod na sigurnu smrt.” Prešavši preko mentata i Majstora Maþevanja, Letove sive oþi postaše þvrste i neumoljive. “Onda ne smijemo napraviti pogrešan izbor. Da li se glasnik vratio s ývorišta? Imamo li nove informacije?” Duncan odmahne glavom. “Sve što sa sigurnošüu možemo reüi jest da je astrobrod koji je prevozio Gurneya i princa Rhombura nekako skrenuo s puta, ali se zatim vratio u uporište Ceha. Svi putnici su se iskrcali i zadržani su radi ispitivanja. Ceh ništa ne kaže o tome da li su zatim upuüeni na prvobitna odredišta.” Iz Hawatovog grla dopro je hrapav zvuk. “Znaþi da su i dalje možda na ývorištu, iako smo oþekivali da stignu na Ix još prije više od mjesec dana. Najblaže reþeno, Gurney i Rhombur kasne. Plan veü odstupa od oþekivanog.” “Tako je to uglavnom s planovima, Thufire”, reþe Leto. “Ali ako bismo odustali svaki put

kad neki plan poþne šepati, nikada ništa ne bismo postigli.” Duncan se osmjehne. “Jedan od mojih Majstora Maþevanja rekao je nešto vrlo sliþno na Ginazu.” Thufir skupi usne obojene safo sokom. “Toþno, ali ne možemo se osloniti na sliþna mudrovanja. Previše života izloženo je riziku. Moramo donijeti pravu odluku.” Pekari su pažljivo pripremali nova svježa peciva, premazujuüi maslacem površinu i dodajuüi gorko-sjemenke jednu po jednu, kao da umeüu dragulje u kraljevsku krunu. Leto je slutio da se radnici posebno trude zato što je on tu; njegova nazoþnost uvijek je nadahnjivala na posebno zalaganje. Bez Jessice, Rhombura i Gurneya, Leto je nastojao održati privid normalnog života. Provodio je dodatne sate primajuüi u dvorištu podanike, posveüivao se vojvodskim dužnostima, pa je þak otišao i na Richese da pomogne tamošnjim žrtvama. Sada, unatoþ velikim i tajnim urotama koje su se poput obruþa stezale oko carstva, pokušavao je uvjeriti cijelo svoje osoblje u zamku da üe se uobiþajen spokojan život na Caladanu nastaviti. “Razmotrimo scenarije, moj vojvodo”, reþe mentat. Nije ponudio svoje mišljenje u ovom trenutku; izložit üe ga kasnije tijekom razgovora. “Pretpostavimo da Rhombur i Gurney ne stignu na Ix pa tako ne pokrenu tamošnju revoluciju kao što smo se nadali. U tom sluþaju, ako atreidske trupe prerano poduzmu frontalni napad, obrana TIeilaxa nimalo neüe biti oslabljena i naši ljudi üe biti pobijeni.” Leto kimne glavom. “Zar misliš da to ne znam, Thufire?” “S druge strane, što üe biti ako odložimo našu akciju? Rhombur i Gurney možda upravo sada podižu potlaþeni narod. Znajuüi toþno vrijeme našeg dolaska, pretpostavimo da Ixianci pokušavaju zbaciti osvajaþe. Oni u tom sluþaju raþunaju na našu pojavu... što ako vojska Kuüe Atreida iznevjeri obeüanje i ne pojavi se?” Duncana je ovo uznemirilo. “Onda bi bili masakrirani — baš kao i Rhombur i Gurney. Ne možemo ih tek tako ostaviti, Leto.” Duboko zamišljen, vojvoda je pomno prouþavao dvojicu svojih savjetnika. Njegovi odani ljudi pošli bi za njim ma kuda krenuo. Ali kako da se odluþi? Pogled mu je zatim prešao na glavnu kuharicu koja je pripremala finu kremu od zaslaÿenih jaja i mlijeka kojima üe napuniti oblatne; bila je to jedna od omiljenih Rhomburovih poslastica iz doba kada je raspolagao svim svojim tjelesnim funkcijama. Prizor ovog kolaþa izmamio je suze na Letove oþi i on se okrenuo na drugu stranu, uvidjevši tog trena kakvu odluku mora donijeti. “Otac me je nauþio sljedeüem”, reþe on. “Kad god se naÿem suoþen s teškim izborom, moram se ponašati suglasno þasti i zanemariti sve druge obzire.” Stajao je nepomiþan, promatrajuüi marljive radnike u kuhinji zamka. Mnogo toga zavisilo je od njegovog izbora. Ali za jednog atreidskog vojvodu nije, u stvari, bilo izbora. “Obeüao sam nešto princu Rhomburu, pa stoga i narodu Ixa. Moramo nastaviti provoÿenje plana u djelo. Moramo poduzeti sve kako bismo uspjeli.” On se okrene i povede Majstora Maþevanja i mentata iz kuhinje, prema mjestu gdje su mogli nastaviti svoj posao.

79. Opstanak zahtjeva snagu i spremnost, kao i razumijevanje ograniþenja. Moraš nauþiti što je to što tvoj svijet traži od tebe, što mu je potrebno od tebe. Svaki organizam ima svoje mjesto u održavanju ekosustava u radu. Svaki ima svoju nišu. — Carski planetolog Liet-Kynes. * * * Iako je prvenstveno bilo glavni stožer Svemirskog Ceha, ývorište nipošto nije bilo svijet na kome bi neki posjetitelj odabrao živjeti. “Ne znam koliko üu još moüi izdržati ovo þekanje”, zabrunda Rhombur. “Htio bi da sam na Ixu.” Kretanja ograniþenog na podruþje za odmor putnika, koje se nalazilo podalje od tajni Ceha, pa þak i od mjesta gdje su stajali usidreni astrobrodovi izmeÿu misija, on i Gurney Halleck šetali su se golim poljima crnotrave. Rhombur je bio mišljenja da se ovdje nekada nalazila navigatorska škola, ali nitko nije odgovarao na njihova pitanja. Podnevno sunce obasjavalo ih je prigušenom, slabom svjetlošüu. Unatoþ višestruko ponovljenim molbama i pokušajima podmiüivanja, dvojica nesuÿenih infiltratora nisu nikako mogli poslati poruku na Caladan. Ceh je potpuno izolirao sve putnike s izgubljenog astrobroda i držao ih kao zatoþenike ovdje na ývorištu, kao da je pokušavao prikriti vijesti o brodu koji se našao u nevolji i o mrtvom Navigatoru. Po svemu sudeüi, vojvoda Leto ništa nije znao o svemu ovome. Sigurno je pretpostavljao da su dvojica njegovih operativaca veü na Ixu i da pokušavaju diüi narod na ustanak. Kuüa Atreida raþunala je na njih. Ali ako Rhombur ne bude uspio uþiniti nešto brzo, ta pretpostavka mogla bi biti pogubna po snage Atreida. S ovom zbrkom u glavi, koraþanje kiborškog princa bilo je trzavo i nepravilno. Gurney je mogao þuti škripu mehaniþkih dijelova. Stotine drugih putnika iz spašenog astrobroda motalo se oko njih na terenu prekrivenom crnotravom; sada kada su bili na sigurnom, nasukani putnici nisu prestajali gunÿati, žaleüi se i ljuteüi se zbog neprilike u kojoj su se našli. S ývorišta se nije moglo pobjeüi: bilo je nemoguüe otiüi s planeta bez pomoüi Ceha. “’Do Boga se stiže jedino strpljenjem”, navede Gurney odlomak iz Naranþaste Katoliþke Biblije koji mu je majka þesto þitala. “Oni nemaju razloga još dugo nas zadržavati ovdje. Istraga je sigurno veü privedena kraju.” “Što oþekuju doznati od izoliranih putnika?” Zašto nam ne dopuste stupiti u vezu s Letom? Prokleti bili!” Rhombur spusti glas. “Kada bi mogao poslati poruku vojvodi, bi li mu kazao da odgodi napad?” upita Gurney, znajuüi veü Rhomburov odgovor. “Nikada, Gurney. Nikada!” Zagledao se preko pustog polja. “Ali želim biti tamo kada do toga doÿe. Moramo doprinijeti uspjehu cijele stvari.” Iako je princ bio nepriznati heroj spašavanja astrobroda, þlanovi Ceha sada su postupali prema njima dvojici kao prema obiþnom, kukavnom ljudskom teretu koji treba prebaciti u drugi brod što üe ih odvesti na njihova prvobitno zajamþena odredišta (s nedirnutom kamufliranom

bojnom kapsulom). ýitav mjesec držali su ih na ovom neugodnom svijetu Ceha, gdje su ih saslušavali o svakom dogaÿaju, o svakom trenutku provedenom na izgubljenom astrobrodu. Izgledalo je da ih je vrlo zanimalo porijeklo otrovanog melangea, ali Rhombur i Gurney nisu imali ništa novo za reüi. Kao mali znak protesta, dva muškarca odbijali su se brijati; Gurneyeva brada bila je blijeda i nejednaka preko ožiljka od inkvina biþa, dok je kod ixijanskog princa bila gušüa i nešto duža, na mesnatom djelu njegovog lica, þime se hvalio. Velika, zdepasta zgrada u kojoj su bili smješteni posjetitelji sadržavala je neobiþnu mješavinu üelija s metalnim rešetkama, ureda i stanova. Nadzorne kamere nalazile su se svuda, manje ili više skrivene. ýlanovi Ceha neprekidno su motrili na putnike. Sve zgrade u ovoj zoni izgledale su stare, s tragovima mnogih popravaka i prepravljanja. Bile su bez ikakvih ukrasa, podignute prvenstveno u funkcionalne i praktiþne svrhe. Jedan zujav glas, koji je dopirao iz skrivenih zvuþnika, kao da se istovremeno zaþuo odasvud. “Svi putnici se oslobaÿaju. Uputite se prema središnjem putniþkom terminalu da sredite formalnosti oko prijevoza na vaša prvobitna odredišta.” Poslije kratke pauze, glas doda, kao da izgovara tekst uloge: “Ispriþavamo se zbog neugodnosti koje ste doživjeli.” “Pobrinut üu se za to da se naša bojna kapsula utovari, þak i ako budem morao sam to Xþiniti”, reþe Gurney. “Možda sam ja pogodniji za te napore, prijatelju - ako ne bude drugog rješenja.” Rhombur krene silovitim mehaniþkim koracima prema središnjem putniþkom terminalu, spreman za povratak kuüi, ili bar na bojište. Rat za Ix samo što nije poþeo.

80. Tleilaxi su opasna stvorenja koja niþu iz najmraþnijih dubina genetskog spremnika. Ne znamo ništa o tome što privatno rade; njihove pobude takoÿer su nam nepoznate. — Privatni izvještaj Caru (nepotpisan). * * * Tjednima su C’tair Pilru i Cristane, prerušena pripadnica reda Bene Gesserit, zajedno radili u tamnim podzemnim prolazima Ixa. Žilava, androgena ustrajnost i upornost sestre dobro se slagala sa C’tairovom silovitom mržnjom prema Tleilaxima. Oslanjajuüi se na umijeüa steþena tijekom desetljeüa skrivanja i vrebanja na Tleilaxe, C’tair ju je nauþio kretati se skrivenim putovima u potrazi za zaklonom i hranom. Znao je kako da nestane u labirintima u koje se ni Tleilaxi ni Sardaukari nisu usuÿivali zaüi. Sa svoje strane, Cristane je brzo uþila i imala smrtonosne ruke. Iako je njezin zadatak bio prikupljati informacije o istraživaþkim aktivnostima Tieilaxa — s težištem na tajanstvenom ‘Projektu Amal’ i njegovu vezu sa zaþinom — iskoristila je priliku da, vlastitog uživanja radi, pomogne C’tairu u pravljenju gužve. “Vidio si nešto u istraživaþkom paviljonu”, reþe ona. “Moram uüi tamo i vidjeti kakve to pokuse izvode Tleilaxi. To je moja misija.” Jedne veþeri, u nekom tamnom tunelu uhvatili su jednog osvajaþa kako bi od njega doznali na þemu se radi u hermetiþki zatvorenom kompleksu laboratorija. Ali þak ni uz primjenu najboljih i najnaprednijih benegesseritskih tehnika ispitivanja ništa nisu uspjeli izvuüi od zarobljenika... vjerojatno zato što ovaj ništa nije znao. Profesionalno i djelotvorno, Cristane ga je s prezirom ubila. Kasnije je on ubio jednog laboratorijskog þinovnika. Pitao se bi li trebali poþeti bilježiti rezultat. Uz pomoü ove žene i oslanjajuüi se na saznanje da princ Rhombur konaþno stiže, C’tair se više nije suzdržavao. Veü je bio toliko otupio da je plamen osvete bio još jedino što ga je pokretalo. Takoÿer je znao da mu je brat D’murr mrtav. Cristane mu je ispriþala o nesreüi astrobroda kod Wallacha IX, kao i o drugom brodu koji je nestao u neistraženom svemiru. Uz drhtaj, prisjetio se posljednje neobiþne bratovljeve poruke, neljudskog krika straha i oþaja Navigatora D’murra — poslije þega je sve zamuklo. Uz olovni osjeüaj u srcu, on je veü znao da mu je brat mrtav... Jedne noüi, ležeüi u jednom od zaštiüenih skrovišta, C’tair se meškoljio na tankom prostiraþu za spavanje. Opsjedale su ga mraþne misli o svima koje je izgubio, tako da nije mogao zaspati. Dišuüi duboko na susjednom ležaju, Cristane kao da je bila u meditativnom snu. Najednom je þuo njen glas u tami. “Pripadnice reda Bene Gesserit izuþene su da ne pokazuju osjeüaje, ali svjesna sam tvoje patnje, C’taire. Mi smo oboje pretrpjeli gubitke.” Njene rijeþi ispuniše sjene izmeÿu njih. “Bila sam siroþe na Hagalu, u mnogo pogleda. Oþuh me je iskoristio, oštetio... a Sestrinstvo je zatim puno godina lijeþilo moje rane, uklanjalo ožiljke, pretvaralo me u ono što sam sada.” Glas joj je zvuþao napeto; nikada još nije nekom muškarcu priþala o ovome. Iako nije

toþno znala zašto, Cristane je prvi put u životu poželjela da je netko upozna. Kada je prešao na njen ležaj, dopustila mu je da je zagrli oko krutih ramena. On nije bio siguran u svoje namjere, ali veü vrlo dugo nije mu se dogodilo da se makar i na trenutak opusti. Cristane je zašutila. Koža joj je bila meko senzualna, ali on se trudio da ne razmišlja o tome. Ona ga je mogla lako zavesti, ali nije to uþinila. “Ako uspijemo uüi u istraživaþki paviljon, ima li izgleda da pomognemo Miral?” upita on u utihloj tami. “Makar i tako što üemo joj skratiti muke?” “Da... pod uvjetom da uÿemo.” Uputila mu je suh, kratak poljubac, ali njegove misli veü su bile s Miral. Sjetio se kratke veze koju su imali prije no što je bila tako okrutno otrgnuta od njega... * * * Kradomice, sestra-specijalac zastala je pred zaštiüenim ulazom. S druge strane prepreke, bioskenera, nalazila se velika središnja galerija laboratorijskog kompleksa, s visokim stropom opasanim uskim nogostupima i nizovima spremnika na podu. Ako bi uspjela uüi u istraživaþki paviljon, Cristane je znala da üe vjerojatno morati ubiti svoju zarobljenu benegesseritsku sestru kako bi je poštedjela patnje kojoj je izložena. C’tair je prerušio Cristane u ukradenu odjeüu Tleilaxa i preoblikovao joj lice i ruke jakim kemikalijama kako bi nalikovala na muškarca sive kože. “Sad izgledaš grozno kao i oni.” Sreüom, nitko od onih koje je srela u hodniku nije je ništa upitao; mogla je oponašati njihov grleni naglasak, ali znala je samo nekoliko rijeþi njihovog tajnog jezika. Duboko se koncentriravši, upotrijebivši najnaprednije benegesseritske tehnike, Cristane je prilagodila svoju tjelesnu kemiju tako da je grubi bioskener prepozna kao Tleilaxa. Duboko udahnuvši, zakoraþila je u žarkonaranþastu statiku energetskog polja i pokušala Xüi u laboratorij. Osjeüala je golicanje po koži dok su je staniþne sonde ispitivale. Konaþno je i to prestalo i ona stupi unutra. Brzim i djelotvornim korakom uputila se na jednu stranu. Oþi su joj upijale užasne pojedinosti iz neobiþnih spremnika — pokuse koje su Tleilaxi provodili na ženskim tijelima. Zrak je bio ispunjen dimom zasiüenog melangea, koji se dizao iz izmuþenog mesa. Najednom, kroz zidove se zaori znak za uzbunu. Bioskener na ulazu iza nje poþeo je treperiti jarko naranþasto. Cristane je poremetila jedinicu dovoljno dugo da proÿe, ali sada se nalazila u zamci laboratorija. Pojurivši koliko je noge nose i gledajuüi usput ženska lica, Cristane je konaþno naišla na naduto obliþje koje je predstavljalo ostatke Miral Alechem. ýula je uzbuÿene glasove Tleilaxa iza sebe - tanke, piskave uzvike — kao i bat stopala u papuþama. Takoÿer je razabrala gromko lupanje sardaukarskih þizama i dovikivanje vojnih naredbi. “Oprosti mi, sestro.” Cristane postavi eksploziv ispod Miraline lijeve lopatice, sakrivši ga izmeÿu cijevi i crpki koje su je održavale u životu. Zatim specijalka reda Bene Gesserit sklizne izmeÿu slabašnih axelotl spremnika, naÿe se u drugom prolazu i potrþa što je brže mogla. Toliko žena, toliko lica bez duše... Sardaukarski stražari preprijeþiše joj put. Cristane pojuri u drugom pravcu, ispustivši za sobom još nekoliko eksplozivnih punjenja koji üe se uskoro aktivirati. Znala je da je ovo samo beznadna taktika odugovlaþenja. Bila je pripremljena za borbu na život i smrt, þak i protiv Sardaukara. Mogla ih je ubiti nekoliko prije no što je svladaju. C’tair üe se ponositi njome. Ošamuüivaþ pogodi Cristane u kralježnicu, okrenuvši je. Živci su joj zapucketali. Ona padne na leÿa i ukoþi se, ne mogavši se više pomaknuti.

Dok su se Carevi vojnici primicali, jedna eksplozija zapara zrak, pretvorivši u paru Miral Alechem i razorivši þitav blok axelotl spremnika oko nje. Dok je vatra buktala, a dim se zgušnjavao, sustavi za gašenje požara stadoše puštati suhe kemikalije, nalik na kakvu zlokobnu maglu. Paralizirana, Cristane je imala jako suženo vidno polje. Tamne, glodarske oþi jednog predvodnika Tieilaxa zagledaše se odozgo u nju. On se strese od bijesa. “Uništila si mi najbolji axelotl spremnik, onaj koji mi je bio potreban za...” Obuka u Sestrinstvu omoguüila je Cristane da razumije dijelove ovog grlenog tajnog govora. Tonaliteti i izrazi sivkastog lica popunjavali su praznine koje nije shvaüala. ³ýetiri spremnika su uništena, gospodaru Ajidica”, reþe jedan drugi Tleilax piskutavim glasom. Cristane zadrhta, nesposobna da progovori. Bar je oslobodila sestru i nekoliko drugih jadnica muka i poniženja. Sagnuvši se bliže da ispita zarobljenika, predvodnik dodirne Cristaninu izmijenjenu kožu. "Ti nisi jedan od nas.” Stražari joj strgoše odjeüu, otkrivši njeno vitko, blijedo tijelo. “Žena!” Ajidica prevuþe prstima preko njenih þvrstih grudi, porazmislivši o tome da je odmah izloži jakom bolu i kazni zbog onoga što je uþinila njegovom posebnom axelotl spremniku, jedinom u kome je do sada samostalno nastao ajidamal. Ali sada su tu bili i drugi. “Jaka žena u dobu za raÿanje, predvodniþe istraživanja”, reþe mu jedan od pomoünika. “Da je prikopþamo?” Ajidica pomisli na jake biološke agense i kemikalije za uništenje liþnosti, koje bi mogao upotrijebiti. “Moramo je najprije ispitati, prije no što joj previše oštetimo um.” Pognuvši se niže, on prošaputa: “Dugo üeš zbog ovoga patiti.” Cristane osjeti kako je netko podiže i nosi. Zrak je bio zasiüen teškim zaþinom. Dok je bespomoüno poþivala, zapovjedila je svome tijelu da razdvoji plinovite sastojke u zraku i da ih analizira. Zaþin... Ne — nije to pravi melange. Posrijedi je nešto drugo... Snažne ruke povezase je s crpkom na jednom praznom stolu. Pitala se koliko üe izdržati svjesna. Kao pripadnica reda Bene Gesserit, mogla je podnijeti droge i otrove bar neko vrijeme. Pobjeda na Ixu. Vezala se za te rijeþi koje joj je C’tair rekao. Poželjela je da može sada zaurlati, ali nije bila sposobna ni za Šapat. Cristane osjeti kako uranja u dijaboliþni mehanizam Tleilaxa, doznajuüi pri tom tajne koje nikada nije htjela otkriti...