Kuca Corrino - Brian Herbert

46. Politika je umjetnost koja treba djelovati krajnje iskreno i potpuno otvoreno, dok zapravo skriva najviše što može. — Države: Pogled Bene Gesserita * * * Od kada je postavljen za carskog ministra za zaþin, grof Hasimir Fenring provodio je više vremena na astrobrodovima nego ikada ranije. Ostavio je Margot tog jutra u Arrakeenu. Ona se pakirala za odmor na Kaitainu. On je uvijek udovoljavao svojoj ljupkoj ženi kada su u pitanju bili kratki odmori i putovanja zadovoljstva radi. Fenringa je, meÿutim, þekao važan posao, morao se pobrinuti za Carev posao. Hidar Fen Ajidica je do sada veü morao sve završiti i pripremiti se na Ixu za najvažniji test od svih. Tijekom tih dosadnih putovanja s brojnim zaustavljanjima i odlaganjima, Fenring se trudio ne zapustiti svoja smrtonosna umijeüa. Prije samo nekoliko trenutaka, u privatnoj sobi za proþišüenje na fregati, Fenring je navukao crne gospodske rukavice, zakljuþao vrata i zadavio jednog od dosadnih Wayku prodavaþa. “Velika je vještina prikriti neprijateljstvo”, glasila je jedna stara poslovica. Kako je to samo bilo toþno! Fenring je ostavio tijelo u jednodijelnom odijelu u zakljuþanom toaletu okruženo precijenjenim, loše napravljenim suvenirima Waykija. Nema sumnje da üe sljedeüi korisnik otkriti leš i pokupiti te bezvrijedne stvarþice koje üe zatim pokušati prodati nekom naivnom putniku... Kako ga je ovo za sada smirilo, grof se uputio letjelicom kroz oblake dolje na Ix, u pratnji nekoliko trgovaca i snabdjevaþa industrijskim potrepštinama koji su dobili dozvolu od Tleilaxa. Mali brod je sletio u dobro þuvanu novu svemirsku luku na Xuttuhu — veliki otvoreni greben na rubu kanjona. Stojeüi na žuükastim ploþicama, Fenring je udisao prodorni smrad mnogih Tleilaxa. Potišteno je odmahnuo glavom. Ti þovjeþuljci baš nisu znali sagraditi ništa pošteno i to je dolazilo do izražaja na svakom koraku. Javni razglasni sustav objavljivao je dolazak i odlazak letjelica. Nekolicina mnogo viših stranaca predala je zalihe i natezala se s Tleilaxima oko cijena. Nigdje nijednog Sardaukara. Dok se probijao prema barakama osiguranja, Fenring je ramenima odgurnuo dvojicu tleilaxaških Gospodara, ne osvrnuvši se na njihove proteste i zaobišao baru vode koja je kapala s kamenog stropa. Pošto je unio pristupne kodove visokog ranga i dokazao svoj identitet, poruke su najbržim putem upuüene u istraživaþki kompleks ispod. Fenring nije žurio; Hidar Fen Ajidica neüe imati vremena bas sve sakriti. U dubokim pristupnim tunelima, široko se osmjehnuo þasniku Sardaukaru koji je brzao prema njemu, u neurednoj crno-sivoj zapovjedniþkoj odori. “Nismo vas oþekivali, grofe Fenring.” Mladi voÿa carskih legija, zapovjednik Cando Garon, podiže ruku kao da želi vojniþki pozdraviti ministra za zaþin, Fenring ga Šþepa za mesnatu šaku i oštro je protrese. Još je nosio

iste rukavice u kojim je malo prije zadavio prodavaþa. “Mene nikad ne morate oþekivati, zapovjedniþe Garon, ali trebate uvijek biti spremni za moj dolazak, hmmm?” Vojnik je ovaj ukor dobro primio i okrenuo se kako bi Carevog ýovjeka poveo do pogona pod zemljom. “Usput budi reþeno, zapovjedniþe, otac vam je dobro. Vrhovni bašar je dobio najvažniji zadatak u karijeri.” Mladi Garon podigne obrve. “Zaista? Ovdje smo izolirani i rijetko dobivam vijesti od njega.” “Da, hmmm, Car mu ne da vremena da predahne. Trenutno uništava planete. Zanovar je njegovih ruku djelo. Potpuno je beživotan.” Fenring je pomno pratio kako üe zapovjednik reagirati. Mladiü samo kimne. “Moj otac je uvijek temeljit kada ispunjava Shaddamove naloge. Molim vas da mu prenesete moje pozdrave po povratku na Kaitain.” Privatna kola na traþnicama ih ponesoše kroz prljavu metropolu-špilju. “Došao sam zbog novog niza testova. Glavni Istraživaþ je sigurno spreman? Trebalo je, ovaj, obaviti izvjesne pripreme.” Garon je ukoþeno sjedio na sjedištu. “Morat üemo njega pitati. Za sada, gospodine, proizvodnja sintetiþkog zaþina napreduje nevjerojatno dobro. Glavni Istraživaþ djeluje krajnje zadovoljno i pun je entuzijazma.” Garon je zurio ravno pred sebe, i nije gledao u svog suputnika. “Bio je vrlo velikodušan. Snabdio je mene i moje ljude uzorcima sintetiþkog zaþina. Izgleda da je postigao potpuni uspjeh.” Ovo je iznenadilo Fenringa. Što je to Ajidica radio, testirao je amal na legijama Sardaukara bez odobrenja? “Zapovjedniþe, ta tvar još nije odobrena.” “Nije bilo nikakvih negativnih posljedica, gospodine.” Voda Sardaukara se oþigledno nije namjeravao odreüi droge koju je dobivao za sebe i svoje ljude. “Veü sam uputio poruku Caru i vjerujem da je zadovoljan onim što smo uþinili. Amal u velikoj mjeri poboljšava našu izdržljivost i uþinkovitost. Moji vojnici su vrlo zadovoljni njime.” “Niste ovdje radi zadovoljstva, zapovjedniþe. Zar ne, hmmmmah?” Kada su kola pristala kod istraživaþkog kompleksa, šutljivi Garon ga je ispratio do pogona, iako je Fenring mnogo puta bio tamo. Imao je dojam da je zapovjednik Sardaukara dobio nalog da ga drži na oku. Fenring uÿe u glavnu kancelariju i iznenaÿeno se ukopa u mjestu. Zapovjednik Cando Garon osobno stajao je pokraj Ajidice koji se smijuljio. Fenring pogleda þovjeka koji ga je dopratio: njih dvojica su bili identiþni, do najmanje pojedinosti. * * * “Garone, upoznaj Garona”, reþe Glavni Istraživaþ. ýasnik koji je stajao pokraj Ajidice istupi naprijed da se rukuje sa svojim dvojnikom, ali þasnik Sardaukara koji je dopratio Fenringa - vjerojatno pravi Garon — nije želio sudjelovati u ovoj igri. Povukao se i izbjegao kontakt s nametljivcem. “Samo mali trik s Lice-Igraþem.” Ajidica se iskezi i pokaza gomilu oštrih zubiüa. “Možete iüi, zapovjedniþe. Hvala vam što ste dopratili grofa Fenringa.” Vojnik se namršti i udalji. Ajidica prekriži svoje sitne ruke, ali ne da grofu znak da se smjesti u kancelarijsku stolicu-psa. Fenring ipak sjedne, sumnjiþavo odmjeravajuüi surogat Sardaukara. “Radili smo danonoüno, grofe Fenring, kako bismo proizveli komercijalne koliþine amala.

Sve poteškoüe su riješene i nova tvar veliþanstveno djeluje.” “Osobno je, znaþi, uzimate, hmmmm? I dajete je Carevim Sardaukarima? Prekoraþili ste svoja ovlaštenja, Glavni Istraživaþu.” Ajidici su tamne oþi iskriþavo zasvjetlucale dok je odgovarao: “To i te kako spada u moja ovlaštenja kao Glavnog istraživaþa za amal. Osobno Car me je zadužio da proizvedem savršenu zamjenu za melange. To se ne može postiüi bez testiranja.” “Ne na Carevim ljudima.” “Orniji su nego ikada prije. Jaþi su, imaju više energije. Sigurno vam je poznata stara, otrcana primjedba: ‘sretne trupe su odane trupe’. Zar nije tako, zapovjedniþe Garone?” Uz jedva þujni šum, Garonov dvojnik se preobrati u Ajidicu, a zatim u Cara Shaddama Corrina. Igra mišiüa i kože je dezorijentirala promatraþe, a postignuta sliþnost bila je zapanjujuüa. Crvenkastoj kosi i tamno zelenim oþima nije se mogla naüi nikakva zamjerka kao ni izrazu jedva suzdržanog gaÿenja na licu. ýak je i Carev glas kojim je autoritativno naredio: “Dovedite moje Sardaukare. Pobijte sve u laboratoriju!” bio savršeno oponašan. U sljedeüem trenutku se Carev nos izdužio tako da je sliþio na mrkvu s Poritrina. Ajidica je sijao od zadovoljstva, ponosan na svoju kreaciju. Lice-Igraþ je još jednom promijenio oblik, ovog puta se preobrazio u mutiranog Cehovca; dijelovi njegovog deformiranog tijela raširili su odjeüu. “Grofe Fenring, upoznajte Zoala, partnera koga ste tražili za navigacijski test. On üe vam pomoüi da proÿete pokraj cehovskog osiguranja na ývorište.” Fenring je bio zadivljen i odmah je zaboravio na sve nedoumice koje su ga muþile. “Da li je ovom Lice-Igraþu jasno da ja vodim ovu misiju? Da se moje zapovjedi ne dovode u pitanje?” “Zoal je vrlo inteligentan i vrlo sposoban”, reþe Ajidica. “Nije izuþen da ubija, ali üe izvršiti svaku naredbu bez oklijevanja.” “Koliko jezika govoriš?” upita Fenring. “Koliko je potrebno, gospodine?” odgovori Zoal glasom u kome se osjeüao naglasak koji Fenring nije mogao prepoznati. Možda blagi nazalni ton Buzzella? “Upit üu sve što bi nam moglo zatrebati. Ali mi je zabranjeno nositi oružje.” “To je uprogramirano u Lice-Igraþe”, doda Glavni Istraživaþ. Fenring se namrštio, nije baš bio siguran u istinitost njegovih rijeþi. “Onda üu se za nasilje pobrinuti ja, hmmm-ah.” Odmjerio je od glave do pete to stvorenje odgojeno u laboratoriju, a onda pogled vratio na šefa istraživaþa. “On je upravo ono što mi je potrebno. Dokaz se do sada dobro pokazao i Car jedva þeka nastaviti. Kada zakljuþimo da Navigatori mogu koristiti amal, naša zamjena za zaþin bit üe spremna za distribuciju diljem Carstva.” Ajidica je kuckao po površini stola. “Taj test je þista formalnost, grofe. Amal se veü pokazao odliþnim, na moje veliko zadovoljstvo.” Tajne unutar tajni. Ajidica je privatno i dalje imao mesijanske vizije o tome kako predvodi veliku vojnu silu protiv nevjerniþkih Velikih Kuüa. Zoal je imao mnogo braüe i sestara, Lice-Igraþe odgojene ovdje u axelotl spremnicima, stvorenja sposobna da mijenjaju oblik i odana jedino njemu i njegovom velikom, tajnom planu. Na bezvrijednim, istrošenim brodovima je veü otposlao više od pedeset Lice-Igraþa da istraže neubilježene planete i podignu uporišta njegovog buduüeg carstva. Neki od tih brodova otišli su mnogo dalje od zvjezdanih sustava koji su se nalazili na kartama Carstva, tragajuüi za naþinima da Ajidica proširi svoj utjecaj. Bit üe potrebno vrijeme... U zaštiüenoj kancelariji, grof Fenring je poþeo opisivati složeni plan za prolazak kroz cehovski sustav osiguranja na ývorištu. Zoal ga je slušao, upijajuüi pojedinosti. Ajidica nije bio nimalo zabrinut. Lice-Igraþ je veü dobio svoje naredbe. Kada kucne þas, mjenjaþ oblika üe znati što treba

Xþiniti.

47. Treba biti agresivan u iznošenju svog gledišta. — Shaddam Corrino IV Dobivanje na snazi u Novom Carstvu * * * Od svih dužnosti koje je Car Shaddam morao obavljati, pogubljenja su mu najmanje teško padala, pogotovo u sadašnjem raspoloženju. Sjedio je nasred Trga Molbi na prijestolju ukrašenom dragim kamenjem tako visokom da je djelovao poput kakvog velikog sveüenika na obrednom ziguratu. Sunce je sijalo s plavih nebesa, savršeno vrijeme za Cara, sunþani dani za cijelo Carstvo. Žrtvu koja je bila na redu dovukli su u lancima i ostavili je da stoji pokraj nekoliko leševa u podnožju crne kocke od granita. Carski stražari koristili su razne metode pogubljenja: gušenja, otkidanje glave pomoüu lasa, precizno ubadanje, komadanje, vaÿenje utrobe, pa þak i guranje šake u rukavici sa šiljcima pod rebra i þupanje drhtavog srca. Poslije svake smrti svjetina je pljeskala, kao što se tražilo. Stražari u uštirkanim odorama postrojiše se duž stuba kocke. Car je u prvi tren poželio rasporediti cijelu jednu regimentu oko trga, ali je ipak odustao od toga. ýak ni poslije hrabrog pokušaja Tyrosa Reffe da ga ubije, nije želio pokazati nervozu. Shaddamu IV bili su dovoljni poþasna straža i svjetlucavi štitnici oko stolice. Ja sam zakoniti Car i moj me narod voli. Gospa Anirul je sjedila na pradavnoj stolici s visokim naslonom na stubi ispod, s lijeve strane; njen položaj je oþigledno bio podreÿen. Zahtijevala je biti viÿena u muževljevom društvu, ali je on smislio kako da joj se zbog toga osveti; njena stolica se uvijek nalazila niže od njegove, þime je isticao njen nevažni utjecaj u shemi Carstva. Naravno da je ona odmah shvatila njegovu igru, ali se nije žalila. Shaddam je držao, kao smrtonosni državniþki simbol, dugaþak štap s facetnom sjajnom kuglom na vrhu, smrtonosno oružje koje je Reffa upotrijebio u predstavi. Careve struþnjake za oružje vrlo je zainteresirao taj genijalni ureÿaj. Njegovi ljudi su ponovo napunili rubin koji je bio izvor energije i on je sada namjeravao pomoüu njega ostaviti dojam na mase. Dok je Shaddam prouþavao svoju novu igraþku, vojnik je pogubio sljedeüeg kriminalca. Car je naglo podigao pogled upravo u trenutku kada se žrtva skljokala na kamene ploþe. Razoþarano se namrštio i prekorio samoga sebe što ne vodi raþuna o onome što se zbiva oko njega. Po krvi koja je istjecala iz þovjekovog grla, Shaddam je pretpostavio da su mu išþupani grkljan i dušnik — to je bio sardaukarski specijalitet. Povjetarac je pirio na Trgu Molbi i svjetina se uznemirila. Osjetila je da slijedi nešto još zanimljivije. Veü su vidjeli dvadeset osam pogubljenja za þetiri sata. Neki od izvoÿDþa iz glumaþke družine Jongleura demonstrirali su svoje prave glumaþke sposobnosti moleüi za milost i tvrdeüi da su nevini. Uglavnom im je vjerovao, ali to nije bilo bitno. Svojim izvedbama podizali su napetost, prije nego što su ih Sardaukari pogubili na najgore moguüe naþine. Proteklih tjedana, nakon zbrke koja je nastala poslije Reffinog napada na carsku ložu,

Shaddam je iskoristio svoju šansu. Brzo i opako je sredio uhiüenja petorica politiþkih neprijatelja — ministri koji nisu željeli suraÿivati i veleposlanici koji su donijeli loše vijesti ili nisu uspjeli uvjeriti svoje voÿe da prihvate razne carske proglase - i sve ih optužio za kovanje zavjere. Hasimir Fenring bi sigurno bio zadivljen Carevim složenim shemama i politiþkim makinacijama. Ali grof je trenutno bio na Ixu i usuglašavao potrebne pojedinosti oko proizvodnje i distribucije amala. Fenring je tražio dozvolu da osobno obavi jedan važan test kako bi dokazao da je uþinak umjetne tvari istovjetan uþinku originalnog melangea. Shaddam nije puno obraüao pažnju na pojedinosti, zanimali su ga samo rezultati. Do sada je sve bilo savršeno. Uspio je nauþiti kako da donosi odluke bez Fenringa. Shaddam se sjetio da vikont Moritani nije poslušao carevu zapovijed da se pomiri s Ecazom prije nekoliko godina i dodao je ime grumanskog veleposlanika na spisak osuÿenih kriminalaca (na veleposlanikovo iskreno zaprepaštenje). Nije bilo nimalo teško pribaviti nepobitne “dokaze” i sve je obavljeno prije nego što je Kuüa Moritani stigla bilo što poduzeti. Vikonta nije bilo nimalo lako ukrotiti, iako je poslao i nekoliko regimenti Sardaukara kao “mirovne” trupe na Grumman da prekinu svaÿu Moritanija s Kuüom Ecaza. Vikont je nastavio raditi probleme u neoþekivanim trenucima, ali üe ga možda ova poruka zauzdati na nešto duže vrijeme. Dvojica Sardaukara odsjeþnim korakom dovedoše grumanskog veleposlanika na sredinu trga. Zatvoreniku su ruke bile vezane iza leÿa, a koljena obmotana kako se nebi mogao saviti. Osuÿenik je stojeüi ispred crne kocke održao posljednji govor - nimalo nadahnjujuü, pomisli Shaddam. Car je nestrpljivo podigao ruku, i vojnik je otvorio vatru iz laserske puške, raspolovivši ga od prepona do tjemena. Zadovoljan dosadašnjom sablasnom predstavom, Shaddam se zavali na stolicu kako bi se odmorio, išþekujuüi najvažniju toþku dana. Metež gomile se pojaþao. Buduüi je bio Padišah Car, “šah nad svim šahovima”, oþekivao je da se prema njemu odnose kao prema obožavanom voÿi. Njegova rijeþ je bila zakon, ali kada iznenaÿenja, poput Tyros Reffa, poremete njegovu vladavinu, teško se mogao smiriti. Kucnuo je trenutak da jaþe pritisne, da im oþita lekciju. Shaddam je vrtio u ruci dugaþki štap tako da se žarka sunþeva svjetlost odbijala o facetnu sjajnu kuglu. Udario je nekoliko puta štapom o glatku stubu ispred sebe. Gospa Anirul se nije trgnula, zurila je ispred sebe kao da se izgubila u vlastitim mislima. Publika je gledala kako Vrhovni Bašar Zum Garon stupajuüi izvodi na trg za pogubljenja Tyrosa Reffu, þovjeka koji je tvrdio da je Elroodov sin. Za nekoliko trenutaka i taj problem üe biti riješen. Gospa Anirul mu se obratila direktnim šapatom sa svog mjesta. Njene rijeþi razumio je samo Shaddam. “Mužu, ti poriþeš da je ovaj þovjek tvoj polubrat, ali mnogi su þuli kako on tvrdi da je. Posijao je sjeme sumnje i veü se þuje nezadovoljno mrmljanje.” Shaddam se namrštio. “Nitko mu neüe povjerovati, ako im ja kažem da mu ne vjeruju.” Anirul se zagledala izravno u þovjeka na visokom prijestolju i dalje je bila skeptiþna. “Ako su njegove tvrdnje lažne, zašto se odbijaš podvrüi genetskom testiranju? Narod üe reüi da si ubio vlastitu krv.” Neüe mi biti prvi put, pomisli Shaddam. “Samo neka priþaju, otvorit üemo dobro uši. Neüe nam puno trebati da ušutkamo sve koji imaju nešto protiv mene.” Anirul ništa više nije rekla. Okrenula se da promatra Reffu koga su gurali prema komadu granita. Njegovo nabito, mišiüavo tijelo kretalo se ukoþeno. Gusta tamna kosa bila mu je odrezana. Na glavi su mu ostali samo neuredni þuperci. Primorali su Reffu da stane pokraj pogubljenih žrtava. Svi oni su dobili nekoliko trenutaka da izgovore svoje posljednje rijeþi. Shaddam se pobrinuo da njegov navodni polu-brat

ne dobije tu priliku. Dvorski lijeþnici su kirurškim putem slijepili zatvoreniku usne. Iako se napinjao i pomicao þeljusti, Reffa nije mogao prozboriti rijeþ. Samo je žalosno jeþao. Oþi su mu pomahnitalo šarale uokolo. Sa izrazom krajnjeg gnušanja na licu, Car je ustao na vrhu zigurat-platlorme i dao znak da se iskljuþe štitnici oko njegove stolice. Ispružio je svoje skiptar-oružje ispred sebe. “Tyrose Reffa ti si varalica i ubojica, tvoj zloþin je gori od svih ostalih.” Njegove rijeþi odjeknule su gromoglasno zahvaljujuüi pojaþivaþima u medaljonu koji mu je visio oko vrata. Reffa se otimao, vrištao u sebi, ali nije imao usta. Svijetlo-crvena koža na njegovim spojenim usnama djelovala je kao da üe popucati. “Pokazao si da si neobiþno hrabar kada si se usudio javno iznijeti jednu tako neviÿenu tvrdnju i zbog toga ti ukazujemo þast koju ne zaslužuješ." Shaddam izvadi prizmatiþni rubin — izvor energije — i stavi ga u otvor na štapu. Zasijao je i energija je potekla sve do vrha štapa gdje je upalila facetnu sjajnu kuglu. “Osobnoüu se pobrinuti za tebe.” Grimizni snop je pogodio Reffu ravno posred grudi, spalio ih i ostavio ogromnu, krvavu rupu. Shaddam je stiskao þeljust u pravednom carskom bijesu. Nagnuo je štap tako da je snop nastavio ugljenizirati tijelo i nakon što se ono srušilo u podnožju crnog granita. “Kada izazivate nas, govorite protiv cijelog Carstva! Stoga, cijelo Carstvo mora vidjeti posljedice vaše ludosti.” Izvor energije u štapu je presušio i snop je zamro. Car dade znak Sardaukarima da nastave. Svi su u istom trenutku zapucali u les i svojim zaslijepljujuüim snopovima spalili tijelo Elroodovog sina kopileta. Laserske puške su pretvorile u paru organsko tkivo, þak i kosti, ostavivši za sobom samo mrlju crnog pepela koji se uskovitlao na termalnim strujama i na kraju bio otpuhnut. Shaddam je stajao stoiþki i odluþan, likovao je u sebi. Nije ostao nikakav dokaz. Nitko nije mogao dokazati da postoji genetska veza izmeÿu Reiie i Shaddama, preko Elrooda. Problem je bio riješen. U potpunosti. Zbogom, brate. Najmoüniji ýovjek u svemiru podiže ruke i privuþe pažnju okupljenih. “Imamo razloga za slavlje! Proglašavam današnji dan za praznik u cijelom Carstvu, neka se svi pogoste.” Mnogo bolje raspoložen, uhvati ženu pod ruku i siÿe s kocke. Nebrojeni redovi Sardaukara ispratiše ih do raskošne unutrašnjosti carske Palaþe.

48. Dobro plaþaj uhode. Jedan dobar uhoda vrijedi više od nekoliko legija Sardaukara. — Fondil Corrino III, “Lovac” * * * Rhombur je sjedio na stolu za ispitivanje obasjan toplim poslijepodnevnim suncem koje je prodiralo kroz visoki prozor. Osjeüao je toplotu na svojim kiborg udovima, ali taj osjeüaj se razlikovalo od sjeüanja na signale ljudskih živaca. Mnoge stvari su se razlikovale... Dr. Yueh je imao dugaþku kosu priþvršüenu srebrnim Suk prstenom. Stajao je ispred Rhombura i držao skener iznad umjetnih zglobova koljena. Usko lice bilo mu je napeto. “Savijte sada desno.” Rhombur uzdahne: “Namjeravam poüi s Gurneyem s vašim lijeþniþkim odobrenjem ili bez njega.” Lijeþnika to nije ni razveselilo niti iznerviralo. “Neka me Nebesa saþuvaju nezahvalnih pacijenata.” Kada je Rhombur savio nogu-protezu, skener je zeleno zatreperio. “Osjeüam se fiziþki jakim, dr. Yueh. Ponekad þak ni ne razmišljam o zamijenjenim dijelovima. Za mene su oni sada prirodni.” Iako mu je lice bilo puno ožiljaka i prevuþeno kožom od polimera, po Zamku Caladana kolala je šala (þiji je tvorac bio Duncan Idaho) da princ još uvijek izgleda bolje od Gurneya Hallecka. Yueh je vizualno provjerio mehaniku kiborških dijelova dok je Rhombur hodao po sobi, radio sklekove i kotrljao se kloparajuüi po podu. Mišiü na lijevoj strani doktorove þeljusti se zgrþio kada je rekao. “Mislim da vam je agresivna terapija vaše žene i te kako pomogla.” “Agresivna terapija?” ponovi Rhombur. “Ona to naziva ljubav.” Yueh iskljuþi skenere. “Imate moje dopuštenje da poÿete s Gurneyom Halleckom na taj težak zadatak.” Izbrazdano lice Suk lijeþnika bilo je zabrinuto u toj mjeri da mu se naborao þak i istetovirani dijamant na þelu. “Za svakoga bi bilo opasno da se ušulja u Ix. Ali za vas þe biti još opasnije imajuüi u vidu tko ste. Ne bih volio da moj divni ruþni rad bude uništen.” “Potrudit üu se da se to ne dogodi”, odgovori Rhombur odluþno. “Ali Ix je moj dom, doktore. Nemam izbora. Spreman sam uþiniti sve što je potrebno za svoj narod, þak i ako Verniusova loza bude morala... završiti sa mnom.” Rhombur primijeti da su doktorove oþi zatreperile uslijed dubokog bola, ali nije vidio suze. “Možda vam je teško u to povjerovati, ali ja to shvaüam. Vrlo davno, moja žena Wanna bila je ozbiljno ranjena prilikom nesretnog sluþaja u industrijskom pogonu. Pronašao sam struþnjaka za umjetnu kontrolu ljudskih funkcija - krajnje primitivnu u odnosu na ono što vi imate, prinþe. Zamijenio je Wannine kukove, slezenu i maternicu umjetnim dijelovima, tako da ona nije mogla imati djecu. Planirali smo priþekati... ali þekali smo previše dugo. Naravno, Wanna je prošla dob za raÿanje, ali u tim danima za nas je to bilo strašno.” Užurbano je poþeo spremati medicinske instrumente. “Sliþno tome i vi ste posljednji od Kuüe Vernius. Žao mi je.” * * *

Kada ga je Leto pozvao u svoju radnu sobu, Rhombur ništa nije posumnjao. Nakon što je buþno ušao, zastao je i zapanjeno se zagledao u poznatog ýovjeka koji je stajao pokraj prozora. “Ambasadore Pilru!” Rhombur bi se uvijek raznježio kada bi ugledao ovog državnog službenika koji se tako neumorno, premda bezuspješno, borio za ixijansku stvar tijekom protekla dva desetljeüa. Buduüi su se nedavno vidjeli na njegovom vjenþanju s Tessiom, Rhomburu se iznenada steže srce. “Ima li novosti?” “Da, moj prinþe. Iznenaÿujuüih i zabrinjavajuüih.” Pokraj svega ostalog bio je zabrinut i za sina C’taira koji nije odustajao od borbe na Ixu. Dok je princ Rhombur ukoþeno stajao, uvaženi veleposlanik se uznemireno ushodao po kancelariji. Aktivirao je holoprojektor na sredini sobe koji je prikazao sliku odrpanog i prljavog muškarca. Leto oštro primijeti. “Ovo je þovjek koji je pokušao ubiti Shaddama. Skoro je ubio Jessicu koja se nalazila u carskoj loži.” Pilru ga okrzne pogledom. “Sasvim sluþajno, vojvodo Leto. Njegov plan je u mnogo þemu bio naivan i loše smišljen.” “Izgleda da su i vijesti o njegovom ‘manijaþkom napadu’ bile preuveliþane”, primijeti Leto. Rhombur je i dalje bio zbunjen. “Ali tko je on?” Veleposlanik zaustavi sliku i znaþajno se okrenu prema njemu. “Moj prinþe, ovo je - ili je bio - Tyros Reffa. Carev polubrat. Pogubljen je prije dana þetiri po Carevoj zapovijedi. Oþigledno nije bilo potrebe da se održi suÿenje.” Rhombur se premjesti s noge na nogu. “Ali kakve to veze ima s... “Malo ljudi zna istinu, ali Reffine tvrdnje su bile toþne. On je zaista bio Elroodov sin kopile, koga je u potaji podigla Kuüa Taligari. Shaddam ga je oþigledno smatrao za prijetnju po prijestolje i smislio je izgovor da njegovi Sardaukari sravne sa zemljom Reffinov dom na Zanovaru. Shaddam je takoÿer pobio þetrnaest milijuna ljudi u gradovima Zanovara, da se osigura.” I Rhombur i Leto su bili u šoku. “To je, znaþi, nagnalo Reffu da se pokuša osvetiti.” Predavši Rhomburu gomilu papirnatih dokumenata, veleposlanik nastavi. “To su genetske analize koje dokazuju Reffin identitet. Osobno sam uzeo uzorke, u njegovoj zatvorskoj üeliji. Ništa nije sporno. Taj þovjek je bio Corrino, po krvi.” Rhombur je pregledavao listove papira i dalje se pitajuüi zašto su ga pozvali na ovaj sastanak. “Zanimljivo.” “To nije sve, prinþe Verniuse.” Pilru se pomno zagleda u njegovo unakaženo lice. “Reffina majka je bila Elroodova priležnica, Shando Balut.” Rhombur smjesta podiže pogled. “Shando...” “Moj prinþe, Tyros Reffa je bio i vaš polubrat.” “To nije moguüe”, pobuni se Rhombur. “Nitko mi nikada nije spomenuo nikakvog brata. Ja... nikada nisam sreo tog þovjeka.” Nastavio je pregledavati analize, proþitao je sve ponovo, tragajuüi za neþim što bi ga oslobodilo ove užasne istine. “Pogubljen? Jeste li sigurni?” “Na nesreüu, jesam.” Ambasador je grizao donju usnu. “Zašto Elrood nije jednostavno postavio Tyrosa Reffu za nukera — þasnika u carskoj straži — kao što je veüina Careva to radila sa sinovima svojih priležnica? Ali ne, Elrood je morao skloniti to dijete kao da je ono bilo nešto posebno, stvorivši sve ove probleme.” “Moj brat... da smo mu bar mogli pomoþi.” Rhombur ispusti dokumente na pod. Nagnuo

se unatrag na svojim teškim kiborg nogama s bolnim izrazom na licu. Princ Kuüe Vernius se zatim ushodao po sobi. Odmjerenim glasom, Rhombur reþe: “To je samo uþvrstilo moju odluþnost da se suprotstavim Caru. Sada je to postalo osobno.”

49. Novac ne može kupiti þast. — Slobodnjaþka izreka * * * Dojurio je s neba poput vrišteüe crne ptice i obrušio se u niskom letu. Bio je to topter s mlažnjacima i bijesnim pustinjskim crvom nacrtanim na nosu. Okrugla þeljust bila je razjapljena i otkrivala oštre kristalne zube. U izoliranom suhom koritu jezera okruženom stjenovitim grudobranima koji su spreþavali ulazak Shai-Huluda, þetvorica Slobodnjaka u odorama popadaše na koljena i uplašeno zavikaše. Prekriveni teret koji su nosili se nagnuo i prevrnuo. Odbivši se šüXüuriti, Liet-Kynes je ostao uspravan, s rukama prekriženim na grudima. Njegova kosa boje pijeska i umrljani ogrtaþ lepršali su na vjetru koji je podigla letjelica. “Ustanite!” razderao se na svoje ljude. “Zar želite da pomisle kako smo uplašene starice?” Predstavnik Ceha je stigao toþno na vrijeme. Ozlojeÿeni Slobodnjaci ispraviše nosiljku s teretom na pijesku. Poravnali su odore i priþvrstili vezove na pustinjskim odijelima. ýak i u ove rane sate u pustinji je bilo kao u peünici. Možda je Ceh nacrtao crva s nekom odreÿenom namjerom, znajuüi da Slobodnjaci poštuju pješþane crve. Ali Liet je znao ponešto o Cehu, što mu je omoguüilo da savlada strah. Informacije su moü, pogotovo ako se odnose na neprijatelja. Promatrao je kruženje toptera s mlažnjacima i krilima gurnutim pod trup. Otvori za puške bili su usjeþeni u trup letjelice ispod vrata. Motori su probijali uši svojim zavijanjem dok se letjelica spuštala na nasip od dina nekih sto metara od njih, podižuüi pijesak. Ako je suditi po siluetama koje su se nazirale kroz prozore od plaza, bila su þetvorica. Ali jedan od njih nije bio pravo ljudsko biüe. Prednji dio letjelice se uvuþe i niz rampu se spusti otvoreno vozilo na kotaþima. ýelavko je bio dovoljno glup da izaÿe u pustinju bez pustinjskog odijela. Na blijedom, od vode debelom licu, presijavale su se kapljice znoja. ýetvrtasta crna kutija bila mu je priþvršüena na prednjoj strani grla. Od struka naniže, tijelo mu je bilo golo i predstavljalo je amorfnu, mekanu tjelesinu, koja kao da je prvo bila istopljena, a zatim ponovo izrasla u ovaj odvratni oblik. Mesnate mrežice spajale su mu prste. Njegove žute, buljave oþi djelovale su tuÿinski, kao da su mu transplantirane s nekog egzotiþnog, opasnog stvorenja. Praznovjerni Slobodnjaci poþeše mrmljati i iscrtavati u zraku znakove zaštite, ali ih Liet ušutka jednim oštrim pogledom. Zapitao se zašto li je ovaj stranac odluþio pred njima otkriti svoje odvratno tijelo. Možda da bi nas izbacio iz ravnoteže. Procijenio je da je predstavnik kockar koji želi izazvati reakciju, u nadi da üe zaplasiti protivnika i na taj naþin steüi prednost pri cjenkanju. Predstavnik se zagledao u Lieta uopüe ne obraüajuüi pažnju na ostale Slobodnjake. Metalni glas dopro je iz sintesajzera na njegovom grlu. “Nisi se uplašio ni nas ni pješþanog crva na našoj letjelici.” ³ýak i djeca znaju da Shai-Hulud ne leti”, odgovori Liet. “Svatko ga može naslikati.”

Deformirani þovjek se jedva primjetno osmjehne. “A moje tijelo? Ne misliš da je odbojno?” “Moje oþi su izvježbane da tragaju za drugim stvarima. Lijepa osoba može biti odvratna iznutra, a deformirano tijelo može sadržavati savršeno srce.” Nagnuo se prema otvorenom vozilu. “Kakvo si ti stvorenje?” Cehovac se nasmije, što je podsjeüalo na tiho podrhtavanje koje je dopiralo iz njegovog grla. “Ja sam Ailric. Ti si taj nezgodni Liet-Kynes, sin carskog planetologa?” “Ja sam sada carski planetolog.” “Tako je.” Ailricove tuÿinske žute oþi odmjeriše nosiljku. Liet primijeti da su mu zjenice gotovo kvadratne. “Objasni mi, polu-Slobodnjaþe, zašto jedan carski sluga želi sprijeþiti satelitski nadzor duboke pustinje? Zašto je to tebi toliko važno?” Preskoþivši namjernu uvredu, Liet odgovori: “Naš dogovor sa Cehom bio je na snazi stoljeüima i ne vidim razloga da i dalje ne bude tako.” Mahnuo je rukom i njegovi ljudi skinuše pokrov s nosiljke i visoke gomile smeÿih vreüica koncentrirane esencije melangea. “Slobodnjaci od sada žele poslovati bez posrednika. Zakljuþili smo da su ti ljudi... nepouzdani.” Ailric podiže bradu i suzi nozdrve. “U tom sluþaju, Rondo Tuek sada za vas predstavlja prijetnju, jer može otkriti vlastima da ste plaüali mito. Uopüe ne sumnjam da veü kuje planove kako da vas izda. Zar vas to ne brine?” Liet se nije uspio suzdržati. Ponosno je odgovorio: “Veü smo se za to pobrinuli. Tuek nas nimalo ne brine.” Ailric ga je dugo prouþavao, pokušavajuüi proþitati nijanse na Lietovom osunþanom licu. “U redu. Pouzdajem se u vaš sud.” Dok je predstavnik Ceha prouþavao koliþinu zaþina pred sobom, Liet je mogao vidjeti kako u umu prebrojava vreüice i izraþunava ukupnu vrijednost. U pitanju je bio ogroman iznos, ali Slobodnjaci nisu imali drugog izbora do da udovoljavaju Cehu. Bilo im je jako stalo da saþuvaju svoju tajnu, sada kada su poþeli oživljavati nasadima sve veüa podruþja na Dini, slijedeüi ekološki san Pardota Kynesa. Harkonneni nikada ne smiju saznati. “Prihvatit üu ovo kao najnižu isplatu za nastavak suradnje”, reþe Ailric. Nije skidao pogled s Lieta. “Ali cijena je udvostruþena.” “Neprihvatljivo.” Liet podiže bradu. “Više ne morate plaüati posrednika.” Cehovac suzi žute oþice, kao da želi prikriti laž. “Više me košta da se direktno sastajem s tobom. Harkonneni vrše sve veüi pritisak. Žale se na svoje postojeüe satelite i traže da Ceh obavlja podrobniji nadzor. Moramo smišljati sve složenije izgovore. Nije jeftino držati harkonenske grifine na uzdi.” Liet ga ravnodušno odmjeri. “Dvostruko je previše.” “Jedan i pol put, onda. Imate deset dana da isplatite dodatnu sumu ili üe naše usluge prestati.” Lietovi suputnici zagunÿaše, ali je on samo nastavio zuriti u tog þudnog þovjeka i razmišljati. Nije pokazivao nikakve osjeüaje, niti je dopustio da bijes i sve veüi strah izbiju na površinu. Morao je znati da Ceh nije od rijeþi i da nije þasniji od bilo kojeg drugog stranca. “Pronaüi üemo zaþin.”

50. Nijedan drugi narod nije toliko ovladao genetskim jezikom kao Bene Tleilaxi. Imamo ga pravo nazivati 'jezikom Boga', jer nam je Bog osobno dao tu veliku moü. — Apokrif Tleilaxa * * * Hasimir Fenring je odrastao na Kaitainu, u carskoj Palaþi i kiklopskim vladinim zdanjima. Vidio je gradove špilje na Ixu i þudovišne pješþane crve na Arrakisu. Ali nikada nije vidio ništa veliþanstvenije od dvorišta za održavanje cehovskih astrobrodova na ývorištu. Buduüi da je nosio alat i bio odjeven u jednodijelno odijelo s masnim mrljama, Fenring je sliþio na obiþnog radnika na održavanju koji nije zasluživao da ga dvaput pogledaju. Ako dovoljno dobro odigra ulogu, nitko ga ni neüe primijetiti. Svemirski Ceh je upošljavao milijarde ljudi. Neki od njih upravljali su monumentalnim operacijama cehovske banke, koja je proširila svoj utjecaj na sve planete u Carstvu. Za održavanje nepreglednih industrijskih kompleksa kao što je bilo i dvorište za astrobrodove morali su unajmiti stotine tisuüa pomoünih radnika. Fenringove prevelike oþi upijale su nebrojene pojedinosti dok se s Lice-Igraþem probijao kroz horde radnika glavnim putem. Iznad njihovih glava protezale su se staze za pješake, a liftovi su vozili gore-dolje. Zoal se odluþio za neupadljiv izgled þovjeka obješenog lica i nakostriješenih obrva. Malo je ljudi, koji nisu radili za Ceh, ikada vidjelo kako funkcionira ývorište iznutra. Dizalice na dokovima dosezali su visinu nebodera; bile su naþLþkane smaragdnim i jantarnim svjetlima, koja su podsjeüala na zvijezde na noünom nebu. Rešetkasti blokovi grada protezali su se u geometrijskim ustrojstvima, vezovi civilizacije u nezanimljivom podruþju. Konkavni tanjuri za prijem, koji su se držali poput puzavica za vanjski dio struktura, upijali su elektromagneteske signale iz svemira. Metalna pristaništa posezala su prema nebu i izbacivala pandže nosaþe koji su bili spremni prihvatiti pristigle letjelice. Dvojica infiltratora približila su se luþnom putu koji se nadnosio nad njima i obilježavao jednu od radnih zona. Ušli su u kompleks i pomiješali se s radnim ekipama. Ispred njih visio je jedan od najveüih astrobrodova koji je ikada izgraÿen, letjelica sastavljena u posljednjim danima vladavine Verniusa na Ixu. Ovaj i još jedan brod koji je takoÿer trenutno bio na remontu na stazi - bili su jedini iz klase “Dominic”. Njihov dizajn uzburkao je duhove. Mogli su prevesti mnogo veüi teret od ostalih što je proporcionalno smanjilo carske prihode od taksi. Buduüi da su Tleilaxi preuzeli planet strojeva, izgradnja novih astrobrodova je dramatiþno opala zbog problema u proizvodnji i kontroli kvalitete. Posljedica toga bila je da je Ceh morao s više pažnje održavati svoju postojeüu flotu. Fenring i njegov suputnik Lice-Igraþ mijenjali su platforme liftova duž zakrivljenog trupa svemirskog broda veliþine kakve metropole. Gomile radnika milile su poput parazita preko ploþa, vareþi, obilježavajuüi, provjeravajuüi metal. Mikrometeoriti i radijacijske oluje stvarale su siüušne pukotine u rešetkastoj strukturi trupa; jednom u pet godina, svaki astrobrod odlazio je na popravak u dvorište za održavanje na ývorištu. Njih dvojica proÿoše kroz prilazni tunel do unutrašnjeg trupa velikog broda i konaþno

dospješe u spremište. Nitko nije obraüao pažnju na njih. I u unutrašnjosti samog broda þitave vojske radnika provjeravale su i renovirale hvataljke na dokovima koje su koristile obiteljske fregate, tegljaþi tereta i letjelice za putnike. Drugi su se motali po unutrašnjim palubama astrobroda. Podižuüi se poput pauka na niti, lift je odnio Fenringa i Zoala do gornje zabranjene zone u kojoj su bili smješteni spremnici Navigatora. Uskoro üe naiüi na pojaþano cehovsko osiguranje, što üe biti pravi izazov. Lice-Igraþ pogleda Fenringa. Izraz lica bio mu je neþitljiv. “U stanju sam preuzeti masku bilo koje žrtve, ali ne zaboravite da je vi morate ubiti.” Fenring je u jednodijelnom odijelu nosio nekoliko noževa s kojima je odliþno baratao. “Jednostavna podjela odgovornosti, hmmmm?” Zoal pruži korak, a Fenring nastavi kaskati za njim. Mjenjaþ oblika je samouvjereno napredovao slabo osvijetljenim niskim hodnicima. “Planovi pokazuju da je soba Navigatora u ovom smjeru. Slijedite me, brzo üemo sve završiti." Prouþili su holo-planove astrobrodova koji su ostali u podzemnim zajedniþkim pogonima na Ixu u kojima su brodovi bili izgraÿeni. Kako ovaj divovski brod neüe biti spreman za polazak još nekoliko tjedana, u spremniku se nije nalazio nijedan Navigator i zaliha zaþina nije bila dopunjena. Osiguranje još neüe biti toliko jako. “Iza ovog ugla.” Zoal je govorio tiho svojim ravnodušnim glasom. Izvadio je ridulijansku ruþnu ploþu i poþeo prevrtati listove od svjetlucavog kristala, osvijetlivši grubi crtež gornjih nivoa astrobroda. Dok su se približavali stražaru na suprotnom kraju hodnika, Zoal je namjestio krajnje zbunjeni izraz lica, i upro prst u linije na ruþnoj ploþi. Fenring je odmahnuo glavom, glumeüi da se ne slaže s njim. Nastavili su prema stražaru, koji je stajao u stavu mirno, s ošamuüivaüem na boku. Fenring je podigao iznervirano glas kad su se približili. “Kažem ti da ovo nije ta razina. Nalazimo se u pogrešnom djelu astrobroda. Pogledaj.” I poþe ubadati prstom kristalne listove. Igrajuüi ulogu poput kakvog Jongleura, Zoal se zajapurio. “Slušaj ti mene, slijedili smo upute korak po korak.” Podigao je pogled, pretvarajuüi se da je tek tada primijetio stražara. “Idemo njega pitati.” Požurio je naprijed, smanjujuüi udaljenost. Stražar se namrštio i upro prst u Fenringa. “Obojica se nalazite u pogrešnom dijelu. Neovlaštenima je pristup ovdje zabranjen.” Uzdahnuvši s gaÿenjem, Zoal gurne plan astrobroda stražaru pod nos. “Uputite nas onda!” Fenring mu se približio s druge strane. Stražar se zabuljio u kristalnu ploþu. “Evo u þemu je vaš problem. Ovo nije...” Fenring je nepogrešivo zario dugaþku oštricu noža þovjeku meÿu rebra sve do jetre, zatim ga je okrenuo i povukao naviše do pluüa. Izbjegao je veüe krvne žile kako bi krvarenje sveo na minimum, ali je rana svejedno bila fatalna. Stražar je izgubio dah i trgnuo se. Zoal je ispustio ruþnu ploþu i zgrabio žrtvu. Fenring je izvukao svoj vitki bodež i zario ga ponovo, ovog puta ispod grudne kosti u srce. Zoal je zurio u stražarevo lice dok je spuštao mlitavo tijelo na palubu. Zatim se Lice-Igraþ poþeo trzati. Crte lica su se poþele prelijevati kao da su od meke gline i na kraju su se preoblikovale u novu masku. Sada je bio pljunuti stražar. Zoal duboko uvuþe zrak, cimne glavu na jednu stranu i zagleda se u mrtvaþevo lice. “Završio sam.” Odvukli su leš u prazan ormar i zakljuþali vrata. Fenring je priþekao da Lice-Igraþ zamjeni odjeüu s mrtvim stražarom i nanese spužvaste enzime koji üe razložiti najgore krvave mrlje. Poslije toga su prouþili toþan shematski prikaz gornjih razina astrobroda na ridulijanskoj

ruþnoj ploþi i utvrdili gdje se nalazi otvor za otpatke koji je vodio do pregrijane prostorije reaktora. Ionizirani pepeo stražara nikada neüe biti pronaÿen. Zajedno su se uputili u podruþje pod osiguranjem. Grof je nosio svoj alat izigravajuüi obeshrabrenog þovjeka koji je dobio neko nemoguüe zaduženje. Varalica ga je požurivao, osorno pozdravljajuüi ostale stražare na višim razinama. Uspjeli su pronaüi praznu pogonsku sobu iza Navigatorovog spremnika. Kao što su i oþekivali, pregradak za zaþin bio je prazan. Fenring je brzo izvadio kanistere sa super-stiješnjenim ploþama amala, gustim tabletama sintetiþkog zaþina istovjetnog oblika kao što su bile i one od melangea. Zaþin u ovom obliku bio je vrlo jak. Rit üe pretvoren u paru i stvorit üe se bogati plin, dovoljno gust da Navigator osjeti njegovo puno djelovanje i zamisli sigurne staze kroz nabrani svemir. Fenring je zatvorio kontejner u odjeljak predviÿen za zalihe zaþina i stavio imitaciju naljepnice koja je oznaþavala da je bio provjeren i odobren. Možda üe nastati izvjesna zabuna kada radnici koji snabdijevaju astrobrodove zateknu zaþinom napunjenu sobu, ali se oni neüe previše udubljivati u to. Uz malo sreüe, nitko se neüe žaliti. Zavjerenici tiho izaÿoše. Veü poslije jednog sata napustili su dvorište astrobroda i prešli na drugu etapu svoga plana. “Nadam se da neüe biti teže prodrijeti ni u letjelicu na stazi, hmmm?” primijeti Fenring. “Moramo testirati dvije letjelice, kako bismo bili apsolutno sigurni.” Lice-Igraþ ga pogleda. Zoalova sposobnost da oponaša stražareve crte lica bila je sablasna. “Možda üemo morati biti malo pažljiviji, ali uüi üemo.” * * * Umorni i ushiüeni što su uspješno ostvarili i drugu misiju, stajali su pod oblaþnim nebom i treperavim svjetlima svemirske luke na ývorištu. Sakrili su se medu nagomilanim kutijama na kraju zone za utovar; Fenring je želio izbjeüi razgovor sa cehovskim radnicima koji bi im mogli postaviti previše pitanja. Sasvim lako je mogao unajmiti plaüenika ili profesionalnog specijalca da obavi ovaj tajni zadatak, ali Fenring je - na stranu skromnost — bio skeptiþniji od veüine ubojica u Carstvu. Osim toga, volio je sam obavljati prljave poslove, ako je bio zainteresiran za ishod. Tako je ostajao u formi i osiguravao sebi mala zadovoljstva. Tijekom ovog predaha, grof je mislio na svoju predivnu ženu, Margot. Jedva je ýekao vratiti se u carsku Palaþu, gdje üe saznati što je ona to naumila. Trebao je stiüi na Kaitain prije nekoliko dana. Zoal je prekinuo njegovo sanjarenje. “Grofe Fenring, moram pohvaliti vašu vještinu. Odliþno ste obavili svoj dio posla.” “Pohvala od jednog Lice-Igraþa, hmmm?" Pretvarajuüi se da se opustio, Fenring se oslonio o zahrÿalu metalnu kutiju za istovar koja üe uskoro biti podignuta na astrobrod. “Hvala.” Kada se prizor zamutio, instinktivno se bacio u stranu i u posljednjem trenutku izbjegao krajnje precizno baþen nož. Prije nego što je vrh njegovog prvog oružja promašio metu i zvonko udario o metalnu kocku, Lice-Igraþ je izvadio drugi bodež skriven u odori. Meÿutim, grof Fenring je i te kako bio dorastao izazovu. Kako je bio na oprezu, osjetila i reakcije su mu bile krajnje izoštreni i on izvadi vlastite noževe i zauzme stav za borbu s divljim izrazom na licu. “Ahhh, mislio sam da vas nisu izuþili za borbu?” Lice-Igraþ ga je gutao pogledom grabljivice. “Takoÿer su me izuþili da lažem, ali Rþigledno ne dovoljno dobro.”

Fenring je držao dva noža. Imao je više iskustva u ubijanju nego što je to mjenjaþ-oblik mogao pretpostaviti. Tleilaxi su me podcijenili. Još jedna pogreška. Na prigušenoj svjetlosti u svemirskoj luci, Zoalove crte lica su ponovo zatreperile i promijenile se. Ramena su mu se proširila, lice suzilo, oþi uveüale; na kraju je Fenring gledao u košmarni odraz samoga sebe, ali u odjeüi Lice-Igraþa. “Uskoro üu igrati novu ulogu: postat üu ministar za zaþin i prijatelj iz djetinjstva Shaddama IV.” Fenringu je tada sve postalo jasno. Ovo stvorenje, ovaj Tleilax üe izigravati njega, predstavljat üe se kao Carev povjerenik. Premda je Fenring sumnjao da bi Zoal dugo mogao vuüi Shaddama za nos, mjenjaþu oblika bilo je dovoljno da jednom ostane nasamo s Carem, ubije ga i preuzme Zlatno Lavlje Prijestolje. Oþigledno je od Ajidice dobio takvu zapovijed. Fenring se divio hrabrosti. Imajuüi u vidu užasne odluke koje je Shaddam donosio u posljednje vrijeme, možda bi ovaj oponašatelj þak mogao predstavljati dobrodošlu zamjenu. “Nikada neüeš moüi prevariti moju ženu Benegesseritkinju. Margot primjeüuje i najsitnije pojedinosti.” Zoal se osmjehnuo, što je bilo krajnje neobiþno za Fenringovo lasiþje lice. “Vjerujem da sam dorastao izazovu, jer sam imao prilike promatrati te izbliza.” Lice-Igraþ se baci naprijed. Fenring mu je parirao jednim od noževa. Njihovi bodeži se ponovo sudariše. Borci su i vlastita tijela koristili kao oružje; jedan drugoga bacali su na kutije za istovar. Leÿima okrenut zidu, Fenring zamahne nogom u pokušaju da polomi Zoalovu potkoljenicu, ali ga je ovaj izbjegao i brzinom munje zaparo nožem zrak. Fenring podiže desnu podlakticu da obrani oko od noža i otkotrlja se od kutija za istovar. Znoj se cijedio s oba borca. Zoal je imao ranicu ispod brade iz koje je kapala krv. Grofovo jednodijelno odijelo bilo je zaparano na nekoliko mjesta, ali mjenjaþ-oblik ga još nije uspio povrijediti. Nije mu zadao ni ogrebotinu. Fenring nije podcijenio Lice-Igraþa, koji je poboljšao svoje sposobnosti i nastavio se boriti žešüe nego prije. Napadao ga je nožem koji je sijevao u vrtlogu pokreta. Tu opasnost Fenring nije predvidio: mjenjaþ oblika je oponašao grofovu nevjerojatnu borilaþku vještinu, uþio je od njega, krao trikove. Grof je razmišljao što da uþini i kada da to uþini, ne spuštajuüi pri tom gard. Morao je smisliti neku novu kretnju, koju ovo stvorenje odgojeno u laboratoriju neüe oþekivati. Palo mu je na pamet da pokuša uhvatiti mjenjaþa oblika živog i ispitati ga, ali to bi bilo preopasno. Nije smio dopustiti da itko sazna zbog þega su došli ovamo. ýuo je zavijanje letjelice u pozadini, ali se nije usuditi pogledati. Najmanja pogreška bila bi pogubna. Fenring se tobože saplete i poleti unatrag, povukavši mjenjaþ-oblika sa sobom. Grof namjerno zastenje kao da ga je prožeo bol i ispusti nož; ovaj zazveþi i sklizne izvan dosega ispod jedne od kutija za istovar. Pomislivši da je ranio svoj plijen, Zoal, koji je kleþao, podiže oštricu spremajuüi se zadati konaþni udarac. Meÿutim, Fenring je prethodno promotrio tlo i pao blizu mjesta na kome je završio prvi baþeni nož Lice-Igraþa. Jednim gracioznim pokretom dohvatio je zaboravljeni bodež prije nego što je Zoal uspio zadati udarac. Fenring zari vrh sjeþiva u grlo Lice-Igraþa. Odgurnuo je Zoala od sebe prije nego što je krv šiknula iz presjeþene vratne arterije i poprskala njegovu þistu odjeüu. Lice-Igraþ se ispruži u sjeni izmeÿu kutija za istovar. Fenring se povuþe i osvrne oko sebe provjeravajuüi je li netko nešto vidio ili þuo. Nije želio odgovarati na pitanja; želio je otiüi što dalje odavde. Ležeüi na tlu, Zoal kao da se topio, crte njegovog lica poþele su se gubiti i on se na kraju

pretvorio u lutku glatkog lica, bez ijedne dlake i bez izraženih osobina. Ostali su samo voštana koža i glatki prsti bez otisaka. Zavjera Tleilaxa jako je zainteresirala Fenringa. Ova spoznaja üe biti od neprocjenjive vrijednosti. Razmislit üe kako je najbolje iskoristiti protiv Hidara Fen Ajidice. Teško dišuüi, ali još dišuüi, Fenring je ugurao tijelo Lice-Igraþa u jednu od kutija i zatvorio je. Poslije nekoliko tjedana, bizarni leš üe stiüi na neki udaljeni svijet, na veliko iznenaÿenje intendanta za prijem tereta... Fenring pogleda prema svjetlima svemirske luke i vidje da se jedna letjelica upravo spušta. Vratit üe se na Kaitain zaobilaznim putem, tako da nitko neüe moüi pratiti njegovo kretanje. Kada bolje razmisli, morat üe izbjeüi putovati na bilo kojem od dva astrobroda klase “Dominic”, za svaki sluþaj. Možda Navigatori neüe reagirati kako treba na umjetni zaþin. Fenring nije namjeravao osobno sudjelovati u testu. Vrlo uzbuÿen pohitao je prema svemirskoj luci i pridružio se gomili radnika i putnika treüe klase koji su se ukrcavali u letjelicu. Dok je putovao prema astrobrodu koji je kružio oko ývorišta, držao se sa strane, nije odgovarao na pitanja, premda su ga dvojica suputnika upitala zašto se tako sretno osmjehuje.

51. Tajna je mnogo vrjednija ako ostane tajna. Pod takvim uvjetima, nije potreban dokaz da bi se dotiþna informacija iskoristila. — Izreka Bene Gesserita * * * Ubrzo nakon što je stigao na Kaitain, po barunovoj zapovjedi, Piter de Vries se uputio hodnicima carskog uredskog kompleksa. Njegov mentatski um lako je pamtio sva skretanja u labirintu povezanih vladinih zgrada. Bila je sredina prijepodneva, i on je u ustima još osjeüao ukus uvezenog voüa koje je jeo za doruþak na diplomatskoj fregati. Još slaÿa je, meÿutim, bila optužba koju je trebalo anonimno isporuþiti. Shaddam üe se vjerojatno zgroziti kad sazna za ovo. De Vries je izvukao je kocku s porukom iz odjeüe i sakrio je u nišu u zidu iza idealiziranog poprsja Cara, jednog od mnogih u Palaþi. U tom trenutku se otvoriše boþna vrata koja su vodila u uredski kompleks i jedan napet þovjek rumenog lica stupi u hodnik. De Vries prepozna harkonenskog veleposlanika, Kalo Whyllsa. Iako je imao preko trideset godina, Whylls je djelovao kao da se tek poþeo brijati; do ovog položaja je došao zahvaljujuüi obiteljskim vezama. Nijedna obavijest koju je Whylls ikada poslao na Giedi Jedan nije se pokazala vrijednom; bio je neuþinkovit i nije znao iskoristiti svoj položaj i postati sposoban uhoda. “Vidi, vidi, Piter de Vries!” pozdravi ga Whylls sladunjavo. “Nisam znao da ste u Palaþi. Barun me nije upozorio. Da li ste navratili u kurtoazni posjet?” Mentat je odglumio iznenaÿenje. “Možda uskoro, gospodine veleposlaniþe, ali trenutno imam važan sastanak. Obavljam neki posao za baruna.” “Da, nema se puno vremena, zar ne?” Složi se Whylls Široko se osmjehnuvši. “I ja žurim. Obojica moramo obaviti toliko stvari od životne važnosti. Javite mi kasnije ako vam mogu biti od pomoþi.” Veleposlanik se udaljio hodnikom u suprotnom pravcu, trudeþi se da djeluje važno. Na komadiüu samouništavajuüeg papira, Mentat je napravio skicu i ispisao upute. Predat üe je carskom Glasniku koji üe pokupiti skrivenu kocku s porukom i odnijeti je ravno Shaddamu. Bit üe to bomba. Odgovarajuüa nadoknada za richesijansku ucjenu. * * * Mora uspjeti. Haloa Rund je nadgledao laboratorijske metalce koji su upravo spuštali prototip generatora nevidljivosti u kuüište. Generator su napravili na temelju skica i jednadžba koje je za sobom ostavio odmetnuti pronalazaþ Chobyn. Na jednoj od zavojnica siga-žice, Chobyn je ovo nazvao “nepolje” — on þini da se predmet i “nalazi” i “ne nalazi” ovdje u isto vrijeme. Rund je stalno razmišljao o tom zadivljujueüem konceptu. Još nije uspio dešifrirati mehanizam nevidljivosti koji se kvario u starom laboratoriju

onog izumitelja-probisvijeta. Na temelju fragmentarne sheme, odredio je da je najmanji promjer za projektiranje ne-polja sto pedeset metara. Imajuüi to na umu, Rund nikako nije mogao shvatiti kako je taj ureÿaj mogao sakriti mali laboratoriji - dok nije otkrio da se najveüi dio polja asimetriþno prostirao izvan stanice Korona u svemir. Kada je þuo za ovaj projekt, i nakon što je richesijanska vlada osigurala sredstva, grof Ilban Richese uputio je poruku svom neüaku u kojoj mu je þestitao na genijalnosti i dalekovidnosti. Starac je obeüao da üe jednog dana doüi na Koronu da iz prve ruke vidi kako napreduje posao, premda je sumnjao da üe bilo što razumjeti. I premijer Calimar je uputio komunike podrške u kome je hrabrio izumitelje. Desetljeüima je ovaj umjetni mjesec krio tehnologiju za proizvodnju tajanstvenih i vrijednih richesijanskih zrcala. Nijedna druga Kuüa nije bila u stanju proizvoditi ih, unatoþ brojnim pokušajima industrijske špijunaže. Ako postignu uspjeh s ne-poljem, pogoni na Koroni bi mogli poþeti proizvoditi još vrjedniju tehnologiju. Sam istraživaþki rad i razvoj bili su nevjerojatno skupi i zahtijevali su uþešüe najboljih znanstvenika, koje je trebalo osloboditi ostalih dužnosti. Premijer Calimar je nedavno isporuþio neophodnu sumu u vidu velike zalihe zaþina koja üe biti pohranjena na satelitu. Moüi üe po potrebi pretvarati dio po dio u gotovinu. Melange je zauzeo šest posto raspoloživog skladišnog prostora na Koroni. Politiþki utjecaj direktora Flinta Kinnisa poveüao se zahvaljujuüi tom ambicioznom projektu, ali Haloa Rundu to nije smetalo. Holtzmanov generator predstavljao je nevjerojatno složen problem koji mu je zaokupljivao svu pažnju. Izumitelj nije brinuo ni o þemu drugom. * * * Kada je Shaddam otvorio kocku s porukom, otkazao je sve ostale sastanke i zakljuþao se u privatnu radnu sobu, pušeüi se od bijesa. Jedan sat kasnije, pozvao je vrhovnog bašara Zum Garona. “Izgleda da moje Sardaukare þeka još posla.” Jedva se suzdržavao da ne plane. Stari veteran Garon, stajao je u stavu mirno u blistavoj odori i þekao daljnje zapovijedi. “Stojimo vam na raspolaganju, sire.” poslije svih upozorenja i pošasti koja je snašla Zanovar, Kuüa Richese se usudila to Xþiniti? Premijer Calimar je vjerovao da se može oglušiti o carski dekret i zadržati vlastite ilegalne zalihe zaþina? Podmetnuta poruka je neosporno dokazivala da je na umjetnom mjesecu Koroni pohranjena ilegalna koliþina zaþina. U poþetku je bio sumnjiþav prema sliþnim tvrdnjama. Ecaz i Grumman su se svojski potrudili da bace sumnju jedni na druge, upirali su prstom, pretjerivali u svojim tvrdnjama. Ali njihovi dokazi su bili slabi, a motivi prozirni. “Kucnuo je trenutak da oþitamo još jednu lekciju i pokažemo graÿanima Carstva da ne mogu da zanemarivati zakone Corrina.” Shaddam je koraþao po sobi. Dok ga je bijes sve više obuzimao, Car je poþeo i razmišljati. Svrha prvog napada na Zanovar bila je da zbriše Tyrosa Reffu. Meÿutim, glavni njegov cilj bio je da podrije ekonomiju Carstva i da ona postane u potpunosti ovisna od njegovog monopola na umjetni zaþin. Morao je poduzeti sljedeüi korak, povisiti uloge. Richesi üe biti drugi žrtveni jarac. Obavijestit üe istražitelje Ceha i revizore CHOAM-a o predstojeüim mjerama. Kada ukloni ilegalnu zalihu s Korone (i njome plati podršku Ceha i CHOAM-a) ostale politiþke frakcije üe se takoÿer okupiti oko prijestolja. Kako se Hasimir Fenring još nije vratio s Ixa, Shaddam üe morati sam donijeti još jednu

važnu odluku. Nije važno. Car je znao što mu valja þiniti. Vremena za gubljenje nije bilo. Izdao je naredbe zapovjedniku Sardaukara. Veliki rat za zaþin üe se ubrzo rasplamsati.

52. Svaka povijesna epoha dokazala je da ako želiš zaradu moraš vladati. A da bi vladao, moraš oslabiti graÿanstvo. — Car Shaddam Corrino IV * * * Dok mu je ajidamal pulsirao mislima, Ajidica je oþima guštera promatrao leševe u blagovaonici. Dvadeset dvojica najradoznalijih Gospodara Tleilaxa ležali su presavijeni preko stolova, otrovani. Mrtvi. Inspiriran onim što mu je Bog otkrio, spremao se promijeniti odnos moüi u Carstvu. Medu tijelima, bonus: uobraženi Gospodar Zaaf osobno. Stigao je dan ranije u neoþekivani obilazak. Zaaf je ležao nauznak sav preliven pikantnim gulašom od sliga, iskolaþenih oþiju i razjapljenih usta. Kakva nedoliþna smrt za Gospodara nad Gospodarima. Brzodjelujuüi otrov koji su ubacili u hranu kuhari Lice-Igraþi izazvao je napad kod Zaafa i ostalih veü poslije nekoliko minuta i njihova siva koža postala je bolesno grimizna, kao da je bila prevrnuta. Kada je Gospodar Istraživaþ zastao na vratima, diveüi se svom uspjehu, primijetio je Draco volansa meÿu gredama, jednog od malih guštera koji su izgleda bili imuni na sve mjere kontrole protiv gamadi. Bio je dugaþak svega nekoliko centimetara i imao krljuštave dodatke s obje strane tijela koji su mu omoguüavali da klizi kroz zrak poput teranske leteüe vjeverice. Kada je ugledao guštera, Ajidica je odluþio isprobati iskriþave nove moüi koje je stekao poslije unošenja velike koliþine ajidamala. Imao je dojam da se oko njegovog uma nalazi unutar siüušnog zmaja. Sa svog mjesta meÿu gredama, promatrao je pokolj reptilovim oþima. Jedno tijelo se trgnulo i umirilo kao i ostala. Preko dvadeset mrtvih Gospodara... Odliþan poþetak, što se njega tiþe. Tleilaxaški heretici moraju biti uklonjeni prije nego što Veliko Uvjerenje ponovo ispliva na površinu pod Ajidicinim þvrstim vodstvom. Osmjehivao se dok je razmatrao mnoštvo moguünosti u svojoj unapreÿenoj svijesti. Ajidica gotovo da više uopüe nije spavao i najveüi dio dana provodio je lutajuüi svojim veliþanstvenim umom kao da je zabavni park pun novih iskustava i divota. Mogao je održavati i devedeset sedam simultanih misli u ravnoteži, od onih najobiþnijih do složenih. Stekao je sposobnost da prouþava svaki mozaik informacija kao da je filmska knjiga na polici knjižnice. Ajidamal je þak bio bolji od melangea, jaþi. Zahvaljujuüi njemu, Navigatori Ceha üe možda moüi nabirati svemir do drugih svemira, i neüe više biti ograniþeni samo na ovaj. Jedna od devedeset sedam uravnoteženih misli izbila je u prvi plan. Grof Fenring i Zoal su do sada veü sigurno zamijenili melange ajidamalom bar na dva astrobroda i Navigatori üe ga uskoro upotrijebiti. Fenring je vjerojatno mrtav kao i ove žrtve ovdje. Lice-Igraþ je sigurno dobro obavio posao i uskoro üe se vratiti da mu podnese izvještaj... Glavni Istraživaþ je prelazio svojim zamišljenim gusterskim oþima preko ispruženih, zamusanih leševa. Više nije bilo povratka; morao je do kraja izvesti svoju svetu misiju. Njegovi Lice-Igraþi üe zamijeniti stare Gospodare i naizgled üe sve biti u redu. Zatim ih može poslati na Kaitain...

Lice-Igraþ koji üe zamijeniti Gospodara Zaafa uputit üe izvješüe Bandalongu u kome üe ih obavijestiti da je odluþio ostati na Xuttuhu nekoliko mjeseci - toþno onoliko koliko üe Ajidici biti potrebno da okonþa svoj plan. Svi koji mu se isprijeþe na putu takoÿer üe biti progutani, poput kukaca koji se uhvate za jezik leteüeg guštera. Zamislio je kako mu jezik izlijeüe, hvata kukce i guta ih. Izlijeüe i hvata, izlijeüe i hvata. Okusio je njihova gorka, hrskava tjelešca. Leteüi zmaj je skoþio s grede i lagano nadlijetao leševe, kao da je u zraþnoj inspekciji. Ajidica je zatreptao, povukao svoju svijest iz guštera i vratio je u vlastito tijelo koje je stajalo u dovratku. U ustima je imao gorak ukus, a jezik mu je bio nadražen i bolan. Uzbuÿenim glasom je pozvao svoje Lice-Igraþe iz kuhinje. Stigli su istog trena, spremni da izvrše svaku naredbu. “Otarasite se tijela. A onda se pripremite za putovanje.” Dok su mjenjaþi-oblika obavljali zadatak, Ajidica je potražio malog guštera. Lukavog stvorenja, meÿutim, nigdje nije bilo. * * * C'tair Pilru, sav ispijen i upalih oþiju, zaþudio se kada je pronašao sablasna tijela na smetlištu. Smeüe još nije dovoljno pokrilo omražene osvajaþe. Držeüi se sjena mnogo poslije poþetka policijskog sata, C’tair je stigao upravo u trenutku kada je terensko vozilo odlazilo, podižuüi za sobom prašinu. Nitko ga nije vidio. Cesto je posjeüivao podzemne deponije u potrazi za dijelovima koje je mogao spasiti i prilagoditi svojim potrebama. Ali ovo! Mrtvi Gospodari Tleilaxa, njih više od dvadeset. Svi od reda bili su þasnici visokog ranga i ubijeni! Njihova obiþno blijeda koža sada je bila užareno crvena. Iz svega toga izvukao je jedini zakljuþak koji je njegov umorni um bio u stanju formulirati. Evo dokaza da pokret otpora i dalje postoji na Ixu. Netko drugi ubija Tleilaxe. C’tair se poþešao po glavi, razbarušivši neravnomjerno podšišanu kosu. Osvrnuo se oko sebe na niskoj svjetiosti zvijezda s projektiranog neba, ne znajuüi što da poduzme i pitajuüi se tko su njegovi tajanstveni saveznici. Ne tako davno, dvojica iz Kuüe Atreida obeüala su da üe spasitelji uskoro doüi, poput vitezova na bijelim konjima. Trebalo je mobilizirati i ostale skupine koje su pružale otpor dok oni ne doÿu. Samo se nadao da üe dovoljno dugo poživjeti i doþekati veliþanstveno osloboÿenje Ixa. Trebao je doüi i Rhombur! Konaþno! Kako ga drugi ne bi nadmašili, C’tair se uputio u mraþne podzemne odaje u potragu za nekim usamljenim Tleilaxom. Tijekom dugih godina oþaja, jako je ogrubio. Do isteka noüi, još sedmorica Tleilaxa pridružila su se tijelima na deponiji.

53. Svaki put koji se slijedi do samog kraja ne vodi nikuda. Morate se popeti bar malo na planinu... tek toliko da provjerite da li je to planina i da utvrdite gdje se nalaze ostale planine. S vrha bilo koje planine, ne možete vidjeti tu planinu. — Kraljica Herade, supruga krunskog princa Raphaela Corrina * * * Polovinu života izbjegavao je svoju dužnost, a sada Rhomhur Vernius nije mogao doþekati dan polaska. Nije se trudio sakriti svoje kiborg tijelo — u svjetlu misije na Ix, smatrao ga je þasnim ordenom. Slijedeüi precizne opise koje mu je osiguralo savršeno sjeüanje Thufira Hawata, dr. Yueh je napravio kozmetiþke modifikacije u cilju prikrivanja istanþanih mehaniþkih poboljšanja, tako da su sada izgledala kao primitivni, nespretni ureÿaji. Rhomhur se nadao da üe moüi proüi kao jedan od onih polu ljudskih biüa, polu-strojnih þudovišta koje su Tleilaxi nazivali “bi-Ixijanci”. Gurney i Rhombur su veü tjednima razmatrali strategiju s vojvodom i njegovim ljudima najvišeg vojnog ranga. “Ja üu biti potpuno odgovoran za uspjeh ili neuspjeh ove misije”, rekao je Rhombur, dok je þekao letjelicu koja üe odvesti njega i Gurneya do astrobroda. “Nisam više djeþak koji skuplja lijepo kamenje. Moram se sjetiti svega ýemu me je otac nauþio. U sedmoj godini sam morao upamtiti sve vojne šifre i prouþavati sve velike bitke koje je Kuüa Vernius ikada vodila.” “O ovoj borbi üemo pisati pjesme, bit üe to nešto što üe tvoja djeca uþiti napamet”, primijeti Gurney Halleck s ohrabrujuüim osmjehom. A onda se ukoþio, oþigledno zažalivši što je to rekao. Prekinuvši neugodnu tišinu, Rhombur reþe: “Da, bit üe to nešto što üe svi Ixianci priþati svojoj djeci i unucima.” Neophodan mito je bio plaüen: Svemirski Ceh üe ponovo ometati tleilaxaške obrambene skenere dok njihova kamuflažna borbena kapsula ne sklizne kroz skrivena ulazna vrata. Ova kapsula se mogla rastaviti i mnogi njeni dijelovi iskoristiti kao oružje. Vitka siva þahura poþivala je na potpornjima na doku za utovar, a osoblje Atreida je užurbano postavljalo linkove koji üe je povezati s letjelicom. Thuflr i Duncan su ih došli ispratiti. Vojvoda Leto se još nije pojavio i Rhombur se odbijao ukrcati u letjelicu dok ne zagrli svog prijatelja. Oslobaÿanje Ixa nije moglo poþeti bez blagoslova Atreida. Prethodne noüi je napunio svoje kiborg komponente, ali mu je um bio iscrpljen uslijed nedostatka pravog sna. Stalno su mu na pamet padala nova pitanja. Tessia je izvodila svoja þuda, masirala mu je napete mišiüe u preostalim dijelovima tijela, uspijevajuüi ga smiriti kao þarobnim štapiüem. Njene tamno smeÿe oþi kao da su sijale od ponosa i oþekivanja. “Ljubavi moja - mužu moj, obeüavam ti da üemo sljedeüu zajedniþku noþ provesti u Velikoj Palaþi.” Zakikotao se i dodao: “Premda ne u mojoj staroj sobi. Ti i ja zaslužujemo nešto bolje od djeþDþke spavaüe sobe!” Napunio je pluüa zrakom i ispravio ramena. Istovremeno se i bojao i jedva þekao da vidi svoju voljenu Tessiu na Ixu. Raspored je bio precizan. Sve üe se odvijati prema preciznom planu, jer razne faze napada

neüe moüi biti usklaÿivane putem komunikacija. Neüe biti mjesta za pogreške, odlaganja... sumnje. Vojvoda Leto je raþunao s tim da üe on i Gurney oslabiti Tleilaxe iznutra, da üe otkriti njihovu slabu toþku, poslije þega üe vojska Atreida zadati konaþni udarac izvana. Okrenuo se i ugledao Leta. Vojvodin crni kaput je bio izgužvan, što je bilo krajnje neobiþno za njega; bio je neobrijan. Trudio se da sakrije iza leÿa veliki paket-dar umotan u zlatni papir i uvezan trakom. “Ne možeš krenuti bez ovoga, Rhombure.” Rhombur je primio dar; senzori u ruci su mu rekli da je nevjerojatno lagan. “Leto, borbena kapsula je veü toliko puna da jedva ima mjesta za Gurneya i mene.” “Ovo üeš željeti ponijeti.” Rijedak osmijeh pojavio mu se na inaþe ozbiljnom licu. Rhombur je petljao svojim mehaniþkim prstima dok nije uspio potrgati ukrasni papir. U kutiji je pronašao kovþežiü. Poklopac se lako otvorio. “Žarkog mu pakla!” Prsten od vatrenog dragog kamena bio je isti kao onaj koji je nosio prije eksplozije nebeskog klipera — bio je to prsten koji je potvrÿivao njegovo pravo na titulu erla od Kuüe Vernius. “Nije lako doüi do vatrenog dragog kamenja, Leto. Svaki kamen ima vlastitu osobnost, vlastiti izgled. Gdje si ga nabavio? Istovjetan je onome koji sam nekada imao. Naravno, to sigurno nije onaj isti.” Letove sive oþi zasvjetlucaše kada je prebacio bratski ruku oko prinþevih umjetnih ramena. “Ovo jeste tvoj prsten, prijatelju moj, ponovo nastao iz siüušnog djeliüa dragog kamena koji je pronaÿen stopljen s mesom tvoje šake.” Rhomburovo preostalo organsko oko zatrepüe kao da potiskuje suze. Ovaj prsten je simbolizirao slavu Ixa, kao i užasne gubitke koje su on i njegov narod podnijeli. Suze su se povukle i lice mu otvrdne. Stavio je prsten s vatrenim dragim kamenom na treüi prst umjetne desne ruke. “Savršeno odgovara.” “Imam još dobrih vijesti”, dodada Duncan Idaho. “Prema izvješüima koje smo dobili iz centra svemirske luke, astrobrod kojim putujete je posljednja letjelica klase Dominic koja je ikada napravljena na Ixu i upravo je prošla remont na ývorištu. Meni to zvuþi kao dobar znak.” “Zaista, i ja mislim da jeste.” Rhombur je zagrlio sve prijatelje ponaosob prije nego što se uputio prema privatnoj letjelici u pratnji Gurneya Hallecka. Iza njih, Leto, Duncan i Thufir povikaše: “Za pobjedu na Ixu!" Rhomburu je to zvuþalo kao gotova stvar. Zakleo se da üe uspjeti... ili umrijeti za vrijeme pokušaja.

54. Možda sve vrijeme sanjamo, ali mi tih snova nismo svjesni u budnom stanju, jer je svijest (poput sunca koje zaklanja zvijezde tijekom dana) previše blještava da bi dopustila da podsvijest bude toliko odreÿena. — Privatni dnevnici Kwisatz Majke Anirul Sadow-Tonkin * * * Gospa Anirul nije mogla spavati, jer su je progonile stvari iz vlastitog uma. Kada bi se probudili, glasovi bezbrojnih naraštaja nisu joj davali mira. Uljezi iz Drugog Sjeüanja tražili su da im posveti pažnju, preklinjali je da pogleda povijesne presedane, zahtijevali da njihovi životi budu upamüeni. Svaki od njih imao je nešto reüi, na nešto upozoriti, preklinjati za malo pažnje. I sve se to dogaÿalo u njenoj glavi. Poželjela je vrištati. Kao Careva supruga, Anirul je živjela u veüem luksuzu nego veüina života u njoj. Na raspolaganju su joj bile sluge, ugodna glazba, najskuplje droge. Njene odaje ispunjene prelijepim namještajem bile su tolike da je u njih moglo stati omanje selo. Nekada je Anirul mislila da je pravi blagoslov što je Kwisatz Majka, ali je mnoštvo koje je zaposjelo njen um preko provalija vremena bilo previše zahtjevno u ovim trenucima kada se približavao Jessicin porod. Glasovi u njoj su znali da se bliži kraj dugaþkog programa odgajanja. Bacakajuüi se po prevelikom krevetu, Anirul je zbacila klizave plahte; tkanina se zgužvala i skliznula na pod kao da je živi mekušac. Anirul je gola otišla do vrata ukrašenih zlatom. Koža joj je bila mlijeþno bijela i glatka, zahvaljujuüi svakodnevnim masažama tijekom kojih su korišteni losioni i masti. Hrana zaþinjena melangeom i nekoliko biokemijskih trikova koje je nauþila tijekom obuke u Sestrinstvu, omoguüavali su njenim mišiüima da zadrže þvrstinu i tijelu da ostane privlaþno, iako njen muž to više nije primjeüivao. Dopustila je Shaddamu da je pet puta oplodi u ovoj sobi, ali je on sada rijetko posjeüivao njen krevet. Car je, sasvim ispravno, izgubio nadu da üe mu ikada roditi muškog nasljednika. Sada je bio sterilan i neüe više imati djece; ni s njom niti s bilo kojom od svojih priležnica. Iako je Car sumnjao da je njegova žena uzimala druge ljubavnike tijekom njihovog braka, Anirul nisu bile potrebne osobne veze da bi zadovoljila svoje potrebe. Pošto je bila izuþena Benegesseritkinja, znala je zadovoljiti samu sebe na bilo koji naþin na koji bi joj se to prohtjelo, a sada je najviše željela da zaspi dubokim, okrepljujuüim snom. Odluþila je izaüi u tihu noü. Lutat üe ogromnom Palaþom, a možda i glavnim gradom s druge strane zidina, u uzaludnoj nadi da üe je noge odnijeti daleko od tih glasova. Uhvatila se za kvaku i tek tada shvatila da je potpuno gola. Posljednjih tjedana Anirul je þula da dvorani šapuüu o njenoj neuravnoteženosti, a te glasine je najvjerojatnije poþeo širiti Shaddam osobno. Ako gola krene hodnicima, to üe samo doliti ulje na vatru. Umotavši se u tirkiznu kuünu haljinu, podsvjesno je vezala složeni þvor koji nitko osim jedne Benegesseritkinje ne bi mogao razvezati bez noža. Bosa je krenula preko poploþanog poda iz svojih soba. ýesto je hodala bosa u Školi Majki na Wallachu IX. Ledena klima osiguravala je teško okruženje za mlade akilotkinje koje je trebalo oþvrsnuti i da otkriju kako da upravljaju tjelesnom

toplinom, znojenjem i osjetljivošüu živaca. Jednom je Harishka — koja je u to vrijeme bila Vrhovna Proktorka škole, a ne Vrhovna Majka — povela mlade žene u snježne planine, gdje im je zapovjedila da skinu svu odjeüu sa sebe i nastave kilometrima po stegnutom snijegu do vrha na kome je bjesnio vjetar. Kada su stigle, meditirale su þitav sat onako gole prije nego što su sišle do mjesta gdje su ostavile odjeüu. Anirul se tog dana gotovo smrzla i umrla, ali ju je ta kriza natjerala da bolje shvati svoj metabolizam i vlastiti um. Uspjela se ugrijati i osjetiti ugodu i prije nego što je navukla ponovo odjeüu i ništa drugo joj nije bilo potrebno. ýetiri akilotkinje, njene kolegice iz razreda, nisu preživjele - promašaji — i Harishka je ostavila njihova tijela gore u snijegu, gdje üe ostati kao tužni podsjetnici za buduüe uþenice... Dok je Anirul lutala hodnicima Palaþe, dvorske dame su izlazile iz svojih soba i žurno joj prilazile. Jessica nije bila meÿu njima; držala je trudnu mladu ženu izoliranu i zaštiüenu, nije joj dopuštala da sazna za njenu uznemirenost. Krajiþkom oka Anirul je primijetila sjenu stražara koji je utekao iz djela za dame - i iznervirala se što njene žene troše vrijeme dok su na dužnosti, posebno od kada su sve dobro znale da þesto pati od nesanice. “Idem u park sa životinjama”, objavila je, ni ne pogledavši žene koje su se trudile pratiti je. “Obavijestite ih i recite konzervatoru da me propusti.” “U ovo doba, moja gospo?” upita privlaþna mlada sluškinja, dok je zakopþavala steznik. Imala je plavu kovrþavu kosu i nježne crte lica. Anirul ju je ošinula pogledom i sluškinja se stresla. Careva žena je odluþila da üe je ujutro otpustiti. Nije mogla zadržati nikoga tko nije bespogovorno ispunjavao njene želje. Anirul je uslijed prevelike odgovornosti koja je pala na nju postajala sve netolerantnija i nestrpljivija. Pomalo nalik na Shaddama. Noüno nebo je sliþilo na vrtlog rumene svjetlosti, ali to Anirul gotovo da i nije primijetila. Svita koja ju je slijedila preko vrtnih terasa i izdignutih bulevara, vidno se poveüala dok nije stigla do umjetno pošumljenih i izdvojenih zatvorenih podruþja koja su predstavljala carski zoološki vrt. Raniji vladari koristili su park sa životinjama za vlastita privatna zadovoljstva. Shaddama, meÿutim, uopüe nije bila briga za biološke primjerke s udaljenih svjetova. Postupio je “velikodušno” i otvorio park za javnost, “kako bi i drugi mogli upoznati sva veliþanstvena stvorenja kojima vlada Kuüa Corrino”. Alternativa je bila - privatno je rekao ženi - da ih sve pogubi kako ih više ne bi morao hraniti. Anirul je zastala na ulazu u park sa životinjama, ispred vitkog kristalnog luka. Vidjela je da se pale svjetla, teške sjajne kugle koje su blještale žarkim sjajem što je uznemirio usnule životinje. Konzervator mora da je trþao od jedne ploþe s kontrolama do druge, pripremajuüi zoološki vrt za njen dolazak. Anirul se okrenula svojim dvorskim damama. “Ostanite ovdje. Želim biti sama.” “Da li je to mudro, moja gospo?” upitala je plava sluškinja, ponovo razdraživši svoju gospodaricu. Shaddam bi je sigurno pogubio na licu mjesta. Anirul ju je ponovo ošinula pogledom. “Bavila sam se carskom politikom, mlada damo. Upoznala sam najneugodnije þlanove Landsraada i veü dva desetljeüa sam udana za Cara Shaddama.” Namrštila se. “Valjda mogu izaüi na kraj s nekoliko nižih životinja.” Rekavši to, ušla je u prelijepo sreÿenu lažnu divljinu. Zoološki vrt ju je uvijek smirivao. Vidjela je kaveze sa šipkama polja sile u kojima su prebivali þupavi sabljasti-medvjedi, ekadrozi i D-vukovi. Laza tigrovi su lijeno šetali po stijenju zagrijanom elektriþnim putem, sunþajuüi se þak i noüu. Jedna lavica je lijeno žvakala krvave komade sirovog mesa. Tigrovi su podigli sužene oþi

i pospano odmjerili Anirul, predobro nahranjeni da bi bili krvožedni. Buzzellovi dupini su plivali u velikom spremniku. Ta stvorenja su imala uveüane mozgove i bila su dovoljno inteligentna da obavljaju jednostavne podvodne zadatke. Dupini su promicali poput srebrnasto plavih noževa; jedan se vratio da pogleda kroz staklo, kao da je shvaüao da je ona važna osoba. Dok je šetala meÿu životinjama, Anirul je iskusila rijedak trenutak unutrašnjeg mira. Ovdje, u usnulom spokoju carskog zoološkog vrta, kaos je nije doticao. ýula je samo vlastite misli. Anirul duboko uzdahne, zatim uvuþe zrak, napajajuüi se predivnom samoüom. Kila je svjesna da neüe još dugo ostati pri zdravoj pameti ako se unutrašnja oluja koja ju je muþila nastavi pojaþavati. Kao Kwisatz Majka i Careva žena, imala je vrlo važne dužnosti. Morala se koncentrirati. Posebnu pažnju morala je poklanjati Jessici i njenom neroÿenom djetetu. Da li je Jessica izazvala tu zbrinu? Da li glasovi znaju nešto što ja ne znam? Što je s buduünošüu? Za razliku od ostalih Sestara, Anirul je imala pristup svim svojim sjeüanjima. Ali poslije smrti svoje dobre prijateljice Lobije, poþela je kopati preduboko, otišla je predaleko u potrazi za starom Istinozborkom u svojoj glavi, tijekom tog procesa, pokrenula je lavinu života. U spokoju zoološkog vrta, Anirul se ponovo sjetila Lobije, koja joj je dala toliko dobrih savjeta za svog života. Anirul je željela da stariþin glas nadjaþa sve ostale, glas razuma u mistiþnoj buci. Pozvala je svoju izgubljenu prijateljicu umom, ali se Lobija nije odazvala. Kada su zaþuli poziv, glasovi-ÿuhovi su je ponovo napali i to tako žestoko da su odzvanjali u zraku oko nje. Sjeüanja su postala glasnija, životi i misli, mišljenja i rasprave. Glasovi su izvikivali njeno ime. Razderala se na njih, rekla im da umuknu... Buzzell dupini su se bacakali po spremniku, udarajuüi tupastim nosovima po debelom plazu. Laza tigrovi su zarežali. Sabljasti-medvjed je zarikao i okomio se na svog sudruga u kavezu, otpoþevši žestoku bitku u kojoj su sijevali zubi i pandže. Zarobljene ptice poþele su kreštati. Ostale životinje su paniþno zavijale. Anirul je pala na koljena, nastavivši vrištati na glasove u sebi. Stražari i dvorske dame pritekoše joj upomoü. Pratili su je na sigurnoj udaljenosti, oglušivši se o njen zahtjev da je ostave samu. Dok su je pokušavali podiüi na noge, Anirul je uhvatio grþ i ona zamlatara rukama. Prstenom s dragim kamenom udarila je po licu plavu dvorsku damu, napravivši joj brazgotinu na obrazu. Aniruline oþi su bile razrogaþene kao u bijesne životinje. “Caru Shaddamu se ovo neüe sviÿati”, primijeti jedan od stražara, ali Anirul ništa nije þula.

55. Diplomati se biraju na temelju njihove sposobnosti da lažu. — Izreka Bene Gesserita * * * U veleposlaniþkim odajama na Kaitainu, Piter de Vries je sjedio za svojim radnim stolom i sastavljao bilješku. Krv je kapala sa stropa u poveüu lokvu na podu i tamo se sušila, ali Mentat na to nije obraüao pažnju. Postojano kapanje podsjeüalo je na otkucaje sata. Kasnije üe poþistiti nered. Od kada je isporuþio svoju anonimnu poruku u kojoj je obavijestio Cara o ilegalnim zalihama zaþina Richesa, de Vries je ostao na carskom dvoru, smišljajuüi složene planove da unaprijedi položaj Kuüe Harkonnen. Veü je þuo gunÿanja zbog Careve namjere da kazni Richese. De Vries je uživao i u samoj pomisli na odgovarajuüu osvetu. Takoÿer je namjeravao prikupiti što više informacija koje üe kasnije servirati barunu u malim dozama. Na taj naþin üe stalno dokazivati svoju vrijednost i produžavati sebi život. Dok je uhodio po dvoru, nabasao je na poslasticu koja bi se barunu mogla sviÿati, a koja je bila mnogo važnija od pukih politiþkih ili vojnih poteza protiv Kuüe Richese. Prvi put je Piter de Vries vidio Jessicu kroz gužvu u prostoriji, ljupku ženu u šestom mjesecu trudnoüe. Nosila je novog nasljednika Atreida. To je otvaralo toliko moguünosti... “Dragi moj barune”, poþeo je pisati upotrebljavajuüi šifrirani jezik Harkonnena, “otkrio sam da priležnica vašeg neprijatelja, Leta Atreida, trenutno boravi u carskoj Palaþi. Careva žena ju je prihvatila pod svoje okrilje, službeno kao dvorsku damu, premda ne shvaüam razlog za tako nešto. Izgleda da ona nema nikakva zaduženja. Možda je to uþinila zato što su obje, i ta kurva i Anirul, Benegesseritske vještice. Predložio bih vam plan koji bi mogao Kuüu Harkonnen ispuniti ponosom i zadovoljstvom, a Kuüi Atreida donijeti bijedu i jad. Što bismo više mogli poželjeti?” Ponovo se zamislio, promatrajuüi krv kako kaplje sa stropa. Pokraj njega je ležao otvoren valjak za poruke na radnom stolu. Nastavio je pisati. “Uspio sam ostati neprimjeüen. Ta Jessica me jako zanima.” S osmjehom na usnama prisjetio se kako su Letova priležnica Kailea i njegov prvoroÿeni sin Victor ubijeni prošle godine. Harkonneni su se nadali da üe ta dvostruka tragedija otjerati vojvodu u ludilo i zauvijek uništiti kiþmu Kuüe Atreida. Na nesreüu, i protiv svake vjerojatnosti, Leto se oporavio. Njegov nedavni napad na Beakkal pokazao je da je bio agresivniji i odluþniji nego ikad. Ali koliko bi taj ošteüeni i ogorþeni þovjek mogao podnijeti? “Jessica namjerava ostati ovdje i roditi dijete u Palaþi. Iako je sve vrijeme nadziru ostale vještice, mislim da bih mogao iskoristiti priliku i ubiti novoroÿenþe, a ako želite i majku. Moj barune, razmislite samo kakvu ranu bi to nanijelo vašem smrtnom neprijatelju! Ali moram nastaviti krajnje oprezno.” Na kraju je pisao vrlo sitno, kako bi cijela poruka stala na samo jedan list papira koji se sam uništava. “Stoga sam smislio opravdani razlog da ostanem ovdje na Kaitainu i pazim na tu zanimljivu ženu. Slat üu vam redovne izvještaje.” Kiüeno se potpisao i zapeþatio valjak s porukom, koju üe poslati sljedeüim astrobrodom na Giedi Jedan.

Ravnodušno je zurio u strop, gdje je sakrio leš iza ploþa. Nesposobni harkonenski veleposlanik, Kalo Whylls pružio je snažniji otpor nego što je to oþekivao, tako da ga je de Vries uboo više puta nego što je mislio da üe biti neophodno. Nanio mu je gomilu rana koje su zjapile i iz kojih mu je isticala krv koja život znaþi. Kakav nered. Okrenuvši se prema predmetima na stolu, de Vries poþe prouþavati dokument koga se dokopao kod carskog ministra za protokol, jednostavnu obavijest za kaitansku birokraciju. Nitko ga neüe dovesti u pitanje. Razvukavši usne umrljane safo sokom u osmijeh, Mentat je vrijedno završio službeni dekret koji üe uruþiti Carevom kancelaru, a u kome ih obavještava da je prethodni harkonenski veleposlanik na Kaitainu za stalno “opozvan” na Giedi Jedan. Piter de Vries je naveo sebe kao þovjeka koji üe ga privremeno zamijeniti. Kada je sve bilo u redu, ovjerio je dokument barunovim službenim peþatom. Zatim se spremio za sljedeüi korak...

56. U srcu smo svi putnici — ili trkaüi. — Erl Dominic Vernius * * * Kormilar D’murr je plivao u naranþastom plinu u zatvorenom spremniku na najvišoj razini ogromnog astrobroda klase Dominic. Bio je zabrinut iako nije znao zašto. ýekao je da njegova cehovska posada završi utovar i istovar. Osjeüao je da vrijeme drukþije protjeþe za njih. Njegov astrobrod nalazio se na stacionarnoj stazi iznad Caladana duže nego obiþno, zbog predmeta koji je tražio posebno rukovanje i veliku tajnost. Borbena kapsula. Zanimljivo. D'murr je obiþno razmišljao samo o tome kako üe dovesti ogromni brod sigurno iz jednog zvjezdanog sustava u drugi. Njegova praksa bila je da ignorira trivijalne pojedinosti i ljudske težnje, jer mu je cijeli svemir stajao na raspolaganju. U trenutku neuobiþajene znatiželje, meÿutim, upao je u komsustav, prelistao zapise i transmisije i prisluškivao dvojicu nadzornika letenja na donjoj palubi. Vojvoda Leto Atreid je platio veliki honorar za ovaj teret koji je trebalo potajno isporuþiti na Ix. D’murrov zaobilazni put kroz nabrani svemir vodio ga je od jednog svijeta do drugog, preko cijelog Carstva. Jedna od njegovih destinacija na ovom putovanju bio je i Ix, ranije rutinska stanica za putnike sa Caladana koji su posjeüivali svoje saveznike na tom industrijskom planetu. Mnogo toga se izmijenilo. Zašto Atreidi idu na Ix? I zašto sada ? Osluškivao je prigušene razgovore na povjerljivim cehovskim razinama, skupljajuüi dodatne informacije koje nadzornici putovanja nikada neüe otkriti strancima poštujuüi þvrste dogovore o neutralnosti. Za Svemirski Ceh je to bio obiþan posao. Dvojica Atreida üe poüi tom malom letjelicom na Ix, s lažnim dokumentima. Jedan je bio prerušeni princ Rhombur Vernius. D’murr je upio ovu obavijest. Njegova reakcija bila je þudna, izuzetno snažna, neuravnotežena. Oduševljenje? Strah? Rhombur. Bio je uznemiren i poþeo je unositi još više melangea iz spremnika, ali umjesto oþekivanog osjeüaja olakšanja, imao je osjeüaj da je nekada pristupaþan svemir postao gusta šuma drveüa i nejasnih staza. Od kada je postao Navigator, D’murr nikada nije reagirao na ovaj naþin na sjeüanja koja su ga progonila, te ruševne ostatke njegove prošlosti kao þovjeka. Od zaþinskog plina mu je zvonilo u glavi, mozak mu je škripao. Imao je þudan osjeüaj dezorijentacije. Osjeüao je velikuskalu, sukobljene sile koje su prijetile da razderu tkanje svemira. Iz þistog oþaja, nastavio se napajati melangeom. D’murr je zakljuþio da üe sljedeüi skok kroz nabrani svemir izgladiti bore oko njega. Putovanje ga je uvijek smirivalo, vraüalo mu njegovo mjesto u svemiru. Udahnuo je još zaþinskog plina. Osjetio je kako sagorijeva u njemu, jaþe nego obiþno. Nakon što se nestrpljivo raspitao kod cehovske posade, konaþno je dobio potvrdu da je utovar završen. Kucnuo je trenutak. Vrata hangara i dokovi za utovar se zatvoriše. Nervozni D’murr poþe se pripremati i obavljati mentalne proraþune višeg reda. Za

predviÿanje sigurnog puta bilo je potrebno svega nekoliko trenutaka, a za Holtzmanov-skok bit üe neophodno i manje. D’murr nije nikada spavao i najveüi dio vremena je provodio razmišljajuüi i plutajuüi u svome spremniku. Razmišljao je o vremenu kada je bio mladiü, vremenu kada je bio ljudsko biüe. Navigatori ne bi trebali imati sliþna sjeüanja. Kormilar Grodin, njegov pretpostavljeni na ývorištu, govorio je da je nekim kandidatima potrebno više vremena da se otarase svojih atavistiþkih spona. D’murr nije želio da to ugrozi njegov rad. Veü je dobio rang Kormilara i jako se radovao svakom novom putovanju kroz nabrani svemir. Ali sada je bio zabrinut. Brinuo se da ga ova beskrajna poplava sjeüanja i nostalgije ne natjera da se poþne vraüati u nešto drugo, nešto grozno i beskorisno, nešto primitivno i ljudsko. Ali on je evoluirao iznad toga. Sva ostala stanja postojanja, ukljuþujuüi tu i ljudskost, bila su daleko iza njega. Ali je li krenuo u suprotnom smjeru? Bi li to moglo objasniti osjeüaje koji su ga muþili? Nikada se nije osjeüao tako... þudno. Zaþinski plin oko njega kao da je samo još više pojaþavao njegova odavno pokopana sjeüanja na Ix, Veliku Palaþu, roditelje, na test za Navigatora koji je on položio, a njegov brat blizanac nije. U njegovoj navigacijskoj sobi oglasilo se zvono i D’murr ugleda prsten sjajnih plavih svjetiljþica iznad glave. Signal se nastavi. Ali sada više nisam spreman. D’murr je zatim osjetio jedan jedini snažni nalet unutrašnje snage, kao da oþajniþki pokušava ustati iz bolesniþke postelje. Bio je to poziv iz daljine. “C’tair”, prošaputa on. * * * Skriven ispod napuštene ixijanske Škole, C'tair Pilru je zurio u pocrnjele dijelove svog rogo-odašiljaþa. Od kada je bio ošteüen, prije više od dvije godine, za vrijeme posljednjeg kontakta s bratom, pronašao je neke nove dijelove i popravio ga koliko je mogao. Preostale silikatne kristalne šipke su, meÿutim, bile sumnjive kvalitete, jer ih je našao meÿu tehnološkim otpadom. Tijekom te posljednje transmisije, C’tair je preklinjao brata Navigatora da pronaÿe nekoga da pomogne Ixu. Veü je izgubio nadu da üe nešto od toga ispasti, ali sada je bilo drukþije. Rhombur mora da je veü krenuo. Princ je obeüao doüi. Pomoü uskoro stiže. MiþXüi repom sliþnim biþu, mali gušter je odjurio iz jednog tamnog ugla u drugi, nestavši u gomili odbaþenih dijelova. C’tair je ispratio pogledom malog reptila i vidio kako njegovo sivozeleno tijelo nestaje. Prije dolaska Tleilaxa nije bilo gamadi, kukaca, guštera ni štakora ispod površine Ixa. Tleilaxi su donijeli i druge štetoþine sa sobom. C’tair pronaÿe mlijeþno-bijelu šipku koju je odložio ranije na stranu. Bila je posljednja. Okrenuo ju je u ruci, osjetio njenu hladnoüu i zagledao se u tanku pukotinu na jednoj strani. Jednog dana, ako se Kuüa Vernius ponovo izdigne, C’tair üe imati pristup novini dijelovima i moüi üe ponovo uspostaviti kontakt s bratom. Dok su bili djeca, blizanci su bili nevjerojatno bliski; þesto su jedan drugome završavali reþenice. Ali sada su bili tako daleko jedan od drugoga - u vremenu, prostoru i fiziþkom obliku. D’murr je vjerojatno parsecima daleko jedrio kroz nabrani svemir. ýak i kada bi C’tair uspio obnoviti nevjerojatni odašiljaþ, možda ne bi mogao doseüi do njega. Držao se za silikatnu kristalnu šipku kao za nit nade, i na njegovo iznenaÿenje ona je zasvijetljela toplim sjajem. Tanka pukotina je zasjala i kao da je potpuno nestala.

Obavio ga je glas koji je zvuþao kao D’murr. “C’taire...” Ali to je bilo nemoguüe. Osvrnuo se uokolo, ali nikoga nije bilo. Bio je sam u ovom nesretnom skloništu. Tijelo mu je protresao drhtaj, dok je kristalna Šipka postajala još toplija. Zaþuo je još nešto. “Spremam se nabrati svemir, brate.” D’murr je zvuþao kao da govori kroz neku gustu tekuüinu. “Na mom putu se nalazi i Ix. Princ Rhombur se ukrcao. Dolazi.” C’tair nije shvaüao kako je glas njegovog brata uspio stiüi do njega. Ja nisam rogoodašiljaþ! Ja sam samo jedna osoba. Pa ipak... Princ Rhombur dolazi! * * * D'murr se našao u umu svog brata blizanca jako davno, u trenutku kada je C’tair prekopavao po tinjajuüim ruševinama jedne ixijanske zgrade uništene u prvom napadu Tleilaxa. Koliko je godina prošlo od tada? Dvadeset jedna? Iz tih ruševina pojavila se halucinacija Daveea Roga, genija bogalja koji se sprijateljio s blizancima i pokazao im svoje nevjerojatne izume. U ona davna, spokojna vremena... Tu sablasnu sliku emitirao je neukroüeni D’murrov ljudski dio - snažna sila koja se odbila pokoriti promjenama u njegovom tijelu i umu. D’murr nije u potpunosti bio svjestan onoga što je Xþinio, niti kakve koncepte je razvila njegova podsvijest zahvaljujuüi vezi koju je imao s bratom blizancem. Upotrijebivši obavijesti koje mu je dala ta sablast, C’tair je uspio napraviti medudimenzijski ureÿaj za emitiranje, koji je omoguüivao dvosmjerni razgovor izmeÿu dva razliþita, ali genetski povezana, oblika života. Još tada je D’murrova podsvijest željela ostati u vezi s domom i sjeüanjima. Prestao je pomicati zakržljale ruke i noge u spremniku. U djeliüu sekunde tijekom koga je ostao stajati u provaliji nabranog svemira, sjetio se razdiruüeg fiziþkog bola koji mu je nanosila svaka transmisija sa C’tairom — kao da se Navigator u njemu borio sa þovjekom u njemu, pokušavajuüi ga pokoriti. Ali sada je ukljuþio Holtzmanov generator i naslijepo jurnuo izmeÿu dimenzija, povevši astrobrod sa sobom. Duboko ispod površine Ixa, C'tair je držao treperavu kristalnu šipku dok nije postala ledeno hladna u njegovim prstima i D'murrov glas izblijedio. Odagnao je paralizu izazvanu iznenaÿenjem i pozvao brata po imenu. Nije dobio dogovor, samo statiþko krþanje. D’murr je zvuþao tako þudno, kao da je bolestan. Iznenada, lubanjom mu je poþeo odzvanjati izvorni krik koji je zadirao do najdubljih dijelova njegove duše. Vrisak njegovog brata. A zatim ništa.

57. Trenutak nesposobnosti može biti poguban. — Majstor Maþevanja Friedrik Ginaz * * * Astrobrod je izašao iz nabranog svemira na pogrešnom mjestu i uletio u atmosferu Wallacha IX. Navigatorova pogreška. Brod velik kao komet sudario se sa zraþnim omotaþem; uslijedilo je struganje i tutnjanje. Vanjski trup se pri tom istopio. Putnici nisu imali vremena vrisnuti. Planet Bene Gesserita bio je vjekovima zaštiüen sigurnosnim štitnicima koji su bili u stanju pretvoriti u paru svaku nepozvanu letjelicu. Ogromna letjelica bila je osuÿena na propast veü pri prvom udaru u preklopni energetski obrambeni štit koji je Sestrinstvo postavilo oko svog svijeta. Astrobrod koji je izgubio kontrolu cvrþao je u atmosferi; njegova metalna koža bila je oguljena poput mekih slojeva luka. Šrapnel je dimeüi se projurio kroz atmosferu i udario poput topovskog zrna, tako da su se dijelovi astrobroda razletjeli na prostoru od tisuüu kilometara. Navigator nije imao prilike poslati bilo kakav signal za uzbunu niti ponuditi bilo kakvo objašnjenje prije nego što je cijela letjelica bila zbrisana. Dok su pristizali podaci iz obrambenog štitnika, koji su identificirali nastradali brod, Vrhovna Majka Harishka je sastavila prioritetnu poruku koju je trebalo poslati na ývorište. Na nesreüu, ona je mogla biti poslana tek sljedeüim astrobrodom, a do tada üe Svemirski Ceh sigurno veü saznati za nesreüu. U meÿuvremenu, samo nekoliko sati poslije ranojutarnjeg pada letjelice, Sestra Cristane bila je poslana s ekipom radnica akilotkinja u divlje i slabo istraženo podruþje. Sestre su se razišle po planinskom podruþju gdje je pao najveüi dio astrobroda. Cristane je kroz sužene oþi zurila u ledenu bjelinu i promatrala ožiljke nastale pri sudaru sa zimom obavijenoj strani planine. Snijeg i led su se otopili oko ulupljenih dijelova olupine. Pomoüu sjekaþa i aparata za zavarivanje, njena radna ekipa üe možda pronaüi i neke dijelove tijela stopljene s otpacima, ali Cristane nije znala da li üe to biti vrijedno truda. Nije moglo biti preživjelih. Cijelog života se izuþavala da spremno reagira u hitnim sluþajevima, ali sada je mogla samo promatrati. Ovaj astrobrod je bio proklet onog trenutka kada je napustio nabrani svemir. Cristane još nije postala þasna Majka, tako da nije posjedovala sjeüanja mnogih naraštaja kao njene nadreÿene. Ali za vrijeme sastanka na kome su se dogovorile što da poduzmu u vezi pada letjelice, Vrhovna Majka je tvrdila da proteklih tisuüu godina, nijedna Sestra u njoj nije bila svjedokom ovakvog nesretnog sluþaja. Tijekom povijesti Navigatori su napravili nekoliko manjih pogrešnih proraþuna, ali su zato ozbiljne nesreüe bile krajnje rijetke - svega nekoliko ih je zabilježeno od osnivanja Svemirskog Ceha, prije vise od deset tisuüa godina. Za vrijeme završne bitke u Butlerijanskom Džihadu, u kojoj su upotrijebljeni prvi brodovi za nabiranje svemira, postojao je veliki rizik, jer još nisu bile otkrivene predviÿDþke karakteristike melangea. Ali od tog vremena, dosje Ceha je

bio besprijekoran. Posljedice ove tragedije osjetit üe se diljem Carstva i potrajat üe vjekovima. * * * Dva dana kasnije stigao je cehovski tim za provjeru i preuzimanje i preplavio Wallach IX. Tisuüe radnika donijelo je tešku opremu. Poþeli su sjeüi olupinu i odnositi uzorke na analizu. Sestre su željele saþuvati svoju tajnu, a isto to je želio i Ceh, koji za sobom nije ostavio ni djeliü broda koji bi neki stranac mogao prouþiti. Cristane je potražila þovjeka koji je upravljao operacijama Ceha. Na sebi je imao blijedo zeleno jednodijelno odijelo. Bio je sav nekako þetvrtast, imao mali razmak meÿu oþima i široke usne. Dok ga je prouþavala, primijetila je koliko je ova tragedija utjecala na njega. “Sumnjate li na nešto, gospodine? Imate li bilo kakvo objašnjenje za ovo?" On odmahnu glavom. “Još ne. Bit üe potrebno vrijeme da se sve podvrgne analizi.” “Što još?” I pokraj svoje mladosti, Sestra specijalac se dobro držala, autoritativno. Koristila je Glas dubok onoliko koliko je bilo potrebno, tako da je þovjek refleksno odgovarao. “Ovo je bila jedna od dvije letjelice klase Dominic, sagraÿena tijekom posljednjih dana Kuüe Vernius, i do sada je bila besprijekorno sigurna.” Cristane ga je promatrala svojim krupnim oþima. “Pada li vam na pamet bilo koji razlog zbog koga je ovaj astrobrod mogao iznenada postati nepouzdan?” Cehovac odmahne glavom, ali se nije mogao oduprijeti Glasu. Lice mu se izobliþilo, jer se svim silama trudio da ne odgovori. Ipak je izgubio. “Nismo još imali vremena razmotriti pojedinosti. Za sada üu se suzdržati od komentara.” Dok je uþinak Glasa jenjavao, on se sve više ljutio na sebe zbog onoga što je otkrio. Pobjegao je od Cristane i zaboravio izvuüi iz nje identitet ljudi koji su govorili preglasno. Sestra specijalac je razmatrala moguünosti u umu. Promatrala je vojske radnika kako razlažu astrobrod dio po dio. Uskoro üe svi opipljivi dijelovi olupine nestati i ostat üe samo ružni ožiljci na Wallachu IX.

58. Sudbina i Nada rijetko kad govore istim jezikom. — Naranþasta Katoliþka Biblija * * * U sobi za demonstraciju unutar paviljona, Hidar Fen Ajidica stajao je ispred zatvorenog prostora u obliku kupole. Um mu je pjevao od energije, a moguünosti su se mreškale oko njega poput duge. Svakog dana provjeravao je zapeþDüenu sobu s uzorcima kako bi pratio napredovanje novouhvaüenog pustinjskog crva, još jednog od onih koji su ovdje preživjeli nekoliko mjeseci. Uživao ga je hraniti dodatnim ajidamalom koji je to stvorenje pohlepno proždiralo. Tijekom pokusnih godina, siüušni primjerci pješþanih crva umirali su ubrzo nakon što bi bili odvedeni s Arrakisa. Ali ovaj je još bio živ i þak je napredovao. Ajidica uopüe nije sumnjao da je to zbog sintetiþkog zaþina. U želji da se našali, nazvao je crva po pokojnom vodi Tleilaxa. “Da vas vidi, Gospodaru Zaafe”, reþe on s okrutnim osmijehom. Upravo tog jutra, unio je u sebe veliku koliþinu ajidamala, iscijeÿenog direktno iz tijela Miral Alechem. Osjeüao je da droga djeluje, da mu se svijest divlje širi, a mentalne funkcije poboljšavaju. Veliþanstveno! Euforiþni Glavni Istraživaþ pritisnuo je dugme na kupoli sa siüušnim pješþanim crvom i promatrao kako se zamagljeni plaz razbistrava. Ugledao je unutra pijesak. Bio je nabacan uz rub kupole, kao da se mala zvijer pomahnitalo bacakala uokolo. Crv je nepokretno ležao na pijesku, tjelesni prstenovi su mu bili otvoreni, okrugla usta razjapljena. Ružiþasta sluz curila mu je izmeÿu razjapljenih prstenova. Ajidica je žurno otvorio vanjsku ploþu na kupoli i stao oþitavati na brzinu podatke na monitoru. Iskolaþio je oþi u nevjerici. Unatoþ redovnim dozama ajidamala, crv je umro u užasnim mukama. Bez imalo straha, zavukao je ruku i dohvatio mlitavo stvorenje. Leš je bio mek, a prstenovi su mu otpadali s tijela poput kriški trulog voüa kada bi ih obuhvatio prstima. Crv je djelovao kao da ga je ogulio neki neviþni uþenik autopsije. Ajidica mu je davao istu onu drogu koju je i sam uzimao, u razliþitim oblicima. Odjednom se više nije osjeüao onoliko euforiþno. Imao je dojam da tone u mraþnu provaliju.

59. Svaki þovjek, predstavlja jedan mali rat. — Karrben Fethr, Ludosti carske politike * * * Zaþin. Zar da ga Slobodnjaci ne naÿu kada im je potreban? Ceh je tražio još melangea i pustinjski ljudi su morali platiti cijenu ili se odreüi svojih snova. Stilgar je ležeüi na trbuhu iza prijevoja dine zurio kroz dvogled u pravcu napuštenog sela Bilar Kamp. Razrušene, krvave kolibe ležale su u podnožju nestalne pješþane planine, zaklonjene otpozadi malom stjenovitom visoravni s uspravnim stranama u kojoj se nalazila skrivena cisterna, koja je sada bila ispunjena zapeþDüenim spremnicima prokrijumþarenog zaþina. Barunovog zaþina. Stilgar je podesio uljane leüe i slike su se izoštrile u kristalnoj zori. Vod harkonenskih vojnika u plavim odorama obavljao je svoje poslove. Bili su uvjereni da se nitko ne bi usudio njih uhoditi. Svi Slobodnjaci su smatrali ovo mjesto ukletim. Dok je Stilgar motrio, u blizini napuštenog sela spustio se jedan veliki nosaþ. Prepoznao je letjelicu s krilima priljubljenim uz trup: to teško vozilo obiþno je prebacivalo ureÿaje za žetvu zaþina do pješþanih podruþja bogatih melangeom i vraüalo ih na sigurno kada bi se neizbježni pješþani crv pojavio. Izbrojio je trideset harkonenskih vojnika, dvostruko više nego što je on poveo ljudi. Svejedno, odnos je bio prihvatljiv. Na strani Stilgarovog tima bilo je iznenaÿenje. To je bio stil Slobodnjaka. Dvojica vojnika su pomoüu luka svjetlosti popravljala donju stranu nosaþa. Zvuci su se lako prenosili kroz mirni jutarnji zrak uz padinu dine. Obližnji niski zidovi od kamena i cigle u selu koje su posjeüivali duhovi djelovali su zaobljeno. Godine i vremenske prilike omekšali su im rub. Prije devet godina, stanovnike Bilar Campa potrovali su harkonenski izviÿDþi iz þiste dosade. Jaki pustinjski vjetrovi izbrisali su veüinu ali ne i sve tragove ove katastrofe. Seljaci iz Bilar Campa umrli su razdiruüi vlastita tijela, poludjeli od otrova ulivenog u zalihu vode. Na nekim od zaštiüenih zidova još su se mogli vidjeti tragovi noktiju i krvavi otisci šaka. Harkonneni, debeli od vode, vjerovali su da se praznovjerni stanovnici pustinje nikada neüe vratiti na jedno takvo ukleto mjesto. Slobodnjaci su, meÿutim, bili svjesni da su to zlo poþinili ljudi, a ne pustinjski demoni. Liet-Kynes je zajedno s obožavanim ocem osobno prisustvovao tom užasu. Liet je sada bio Abu Naib koji je predvodio sva slobodnjaþka plemena i osobno je poslao Stilgara i njegove ljude na ovaj zadatak. Duž druge strane dine þXþali su Stilgarovi specijalci. Svaki je držao brzu pješþanu dasku. Bili su odjeveni u odore boje pustinje, koje su skrivale od sunca sivu tkaninu pustinjskih odijela. Specijalci navukoše maske. Popiše malo vode iz cjevþica za prihvaüanje vlage kod usta, skupljajuüi snagu, pripremajuüi se. Maula pištolji i kris-noževi bili su im priþvršüeni za opasaþe; ukradene laserske puške priþvršüene za pješþane daske. Spremni. Stilgara je zabavljala nesposobnost Harkonnena. Tjednima je pratio njihove aktivnosti i

toþno je znao što namjeravaju raditi ovog jutra. Predvidljivost je smrt - glasila je stara slobodnjaþka izreka. Liet-Kynes üe isplatiti dodatni mito u zaþinu koji je Ceh tražio direktno iz skrivenih harkonenskih zaliha. A barun neüe moüi uložiti žalbu. Dolje su završili s popravljanjem nosaþa. Vojnici u odorama postrojiše se kako bi uklonili kamenje sa cisterne. Dodavali su ga iz ruke u ruku dok nisu otkrili pojaþani kontejner. Nisu ýak postavili ni stražu. Kakva arogancija! Kada su Harkonneni bili pri kraju uklanjanja kamenja s cisterne u koju üe istovariti nove koliþine ukradenog zaþina, Stilgar dade znak svojim ljudima. Komandosi se popeše na brze pješþane daske, prebaciše se preko prijevoja na strmu padinu i stuštiše niz glatko lice dine poput þopora vukova. Stilgar je jurio na þelu u poluþXþnju, svakog trenutka dobivajuüi na brzini. Otkoþio je lasersku pušku. Ostali Slobodnjaci uþiniše isto. Kada su þuli zvuk trenja pijeska pod daskama, zaokupljeni harkonenski stražari se okrenuše, ali bilo je previše kasno. Grimizni noževi razorne svjetlosti posjekoše ih ispod koljena, topeüi meso i razarajuüi kosti. Stilgarovi jahaþi skoþiše s dasaka i raširiše se kako bi osigurali veliki nosaþ. Svuda oko njih ranjeni vojnici su vrištali i stenjali, mlatarajuüi batrljcima. Zahvaljujuüi preciznosti Slobodnjaka, svi su još imali sve vitalne organe i bili su živi. Jedan mladi vojnik s blijedim þupercima brade sav užasnut je gledao pustinjske ljude u tamnim odorama dok se pokušavao povuüi preko okrvavljenog pijeska, što nije mogao uþiniti bez nogu. Izgleda da se više uplašio ovih Slobodnjaka nego pocrnjelih batrljaka svojih nogu. Stilgar je odluþno naredio svojim ljudima da vežu Harkonnene, da im na rane stave spužve i uvezu ih nepropusnom tkaninom kako bi saþuvali vlagu za sieþku destileriju mrtvih. “Zaþepite im usta, da ne moramo slušati njihovo djetinjasto plakanje.” Ubrzo je zavijanje prestalo. Dvojica specijalaca provjerila su nosaþ i zatim podigli ruke pozivajuüi ostale. Stilgar se žurnim korakom popeo na tešku letjelicu i stupio na usku unutrašnju platformu koja je obilazila oko modificiranog skladišta za teret. Prostrana unutrašnjost bila je obložena teškim ploþama. Odozgo su se njihale na lancima þetiri kuke za prihvaüanje tereta. Sve palube i oprema bili su povaÿeni iz nosaþa. Njegov oklop bio je ojaþan. Unutra se osjeüao jak miris cimeta. Gornje spremište je veü bilo ispunjeno neobilježnim spremnicima melangea koje su vojnici namjeravali sakriti u cisternu. Donje spremište je bilo prazno. “Pogledaj ovo, Stile.” Turok pokaže prema trbuhu letjelice, neobojenim gredama i novoj konstrukciji. Dodirnuo je klip pokraj sebe i oklopljeni trbuh se rastvorio; ugledali su pustinju. Turok se žurno popeo metalnim stubištem u pilotsku kabinu i pokrenuo velike motore koji smjesta oživješe i snažno zabrundaše. Držeüi se za ogradu, Stilgar je osjetio blago vibriranje, znak da je brod u dobrom stanju. Letjelica tegleüi konj predstavljat üe odliþan dodatak slobodnjaþkoj floti. “Polijeüemo!” poviþe on. Turok je godinama radio s ekipama za žetvu zaþina i znao je upravljati svim tipovima opreme. Ukljuþio je mlaznice. Nosaþ je jurnuo u visinu, tako da se Stilgar morao þvrsto uhvatiti za ogradu kako bi održao ravnotežu. Lanci koji su se njihali i teške kuke kloparali su iznad otvorenih vrata za teret; ubrzo je ugledao vrh otkrivene cisterne ispod njih. Dok je Turok održavao veliki nosaþ na istom mjestu, Stilgar je razmrsio lance i spustio debele kuke. Komandosi su se uspentrali uz glatke zidove ojaþane cisterne i priþvrstili kuke za njene ruþke za podizanje. Lanci su se zategli, teški motori su zastenjali i cijela cisterna ispunjena zaþinom bila je izvuþena iz kamene platforme i podignuta u spremište za teret. Vrata nosaþa

zatvorila su se ispod nje poput usta proždrljive zmije. ³ýini mi se da je Car rekao da je zloþin držati ovoliko zaþina.” Stilgar se osmjehivao dok je dovikivao ove rijeþi svojim sudruzima. “Sviÿa mi se što pomažemo Corrinoima u njihovoj potrazi za pravdom. Možda bi Liet trebao zatražiti od Shaddama da nas pohvali.” KikoüXüi se zbog ironije svega ovoga, Turok je napravio polukrug letjelicom i ostao lebdjeti neposredno iznad tla. Preostali Slobodnjaci se popeše vukuüi obogaljene zarobljenike Harkonnene koji su se uvijali. Optereüena letjelica letjela je nisko, ali je ubrzala kada se uputila preko otvorene pustinje, u pravcu najbližeg sieþa. Sjedeüi oslonjen o pregradu koja je podrhtavala, Stilgar je promatrao svoje iscrpljene ljude i zatvorenike osuÿene da uskoro završe u destilerijama smrti. Razmijenio je zadovoljne osmijehe sa svojim ljudima, koji su skinuli maske i otkrili svoja izbrazdana, zarasla lica. Duboko plave oþi sijale su u polumraku trupa nosaþa. “Zaþin i voda za pleme”, primijeti Stilgar. “Nije loše za jedan dan.” Jedan od harkonenskih vojnika pokraj njega je zastenjao i otvorio oþi. Bio je to onaj isti užasnuti mladiü koji ga je pogledao i ranije. U trenutku milosrÿa, Stilgar je odluþio da je vojnik dovoljno patio, izvukao je kris-nož i prerezao mu grlo, a zatim ranu prekrio da upije krv. Ostalim Harkonnenima nije bila ukazana tolika ljubaznost.

60. Zapanjujuüe je koliko budalasta mogu ponekad biti ljudska biüa u skupinama, naroþito kada bespogovorno slijede svoje voÿe. — Države: viÿenje Bene Gesserita. Sve države su apstrakcija * * * Carska flota stigla je bez upozorenja na Koronu da zada sljedeüi udarac u Shaddamovom Velikom zaþinskom ratu. Ovo razmetanje silom bilo je još strasnije od onog koje je sravnilo sa zemljom najnastanjenije gradove Zanovara. U njemu je sudjelovalo osam bojnih krstarica i veüi broj potpuno naoružanih fregata. Vojne letjelice su se obrušile na umjetni mjesec da obave istragu u sardaukarskom stilu. Vrhovni Bašar Zum Garon izdao je ultimatum preko komsustava. “Ovdje smo po nareÿenju Padišaha Cara. Vi, Kuüa Richese, optuženi ste da posjedujete neprijavljene zalihe melangea, što je protiv zakona donesenih na carskom i landsradskom sudu.” Ogrubjeli zapovjednik je zatim priþekao odgovor. Da vidimo koliko su krivi. 2þajniþke molbe dopriješe iz kontrolnih prostorija na Koroni, a nekoliko trenutaka kasnije pridružiše im se i apeli richesijanske vlade s planeta. Vrhovni Bašar, gledajuüi prema van s mosta broda predvodnika, nije odgovorio ni na jedan poziv. Obratio im se preko sustava zvuþnika. “Po zapovijedi njegovog poštovanja vrijednog veliþanstva Shaddama IV kreüemo u potragu za prokrijumþarenim melangeom. Ako ga pronaÿemo, zaþin üe biti zaplijenjen, a stanica Korona uništena. Car je tako zapovjedio.” Dvije bojne fregate skliznuše u prihvatilišta umjetnog laboratorija. Richesijanske budale pokušale su zatvoriti vrata zraþnih komora. Dvije krstarice pripucale su na druga pristaništa i razvalile vrata kroz koja su u svemir izletjeli zrak, teret i tijela. Kada je na silu otvoren trup mjeseca, Garon je uputio novo upozorenje. “Svaki otpor bit üe surovo kažnjen. Imate toþno dva sata za evakuaciju Korone. Ako pronaÿemo dovoljno dokaza uništiüemo ovo postrojenje i svatko tko ostane na postaji umrijet üe.” Garon je s mosta broda predvodnika prešao u lift koji ga je odnio do nivoa za iskrcavanje. Korona nije imala naþina da se odupre Sardaukarima. Nitko to nije mogao. Zapovjednik veteran poveo je cijelu regimentu u laboratorij na stazi. Metalnim hodnicima odzvanjali su alarmi, svjetla su treperila, þule su se sirene. Znanstvenici, tehniþari i laboratorijski radnici trþali su prema brodovima za evakuaciju. U toj zbrci, Vrhovni Bašar je dao znak svojim vojnicima da se razdvoje i krenu u pretragu. Dobro su znali da üe morati nekoliko zaposlenih staviti na muke kako bi saznali gdje se zaliha nalazi. Jedan zajapureni þovjek izletio je iz lifta-cijevi posrüXüi te pohitao iz svog administrativnog središta prema sardaukarskoj prethodnici. Mahao je rukama. “Ne možete to Xþiniti, gospodine! Ja sam direktor laboratorija Flinto Kinnis. Malo je dva sata. Nemamo dovoljno brodova. Moramo pozvati brodove s Richesa za ljude, da i ne spominjem sav istraživaþki materijal. Bit üe nam potreban najmanje jedan dan da se evakuiramo.”

Garonovo izbrazdano lice bilo je neumoljivo. “Car ne dopušta da itko dovodi u pitanje njegove zapovijedi ili da im se suprotstavi na bilo koji naþin.” Klimnuo je svojim vojnicima koji otvorile vatru i rašþetvoriše zapanjenog þinovnika koji se nije prestao buniti. Trupe zaÿoše dublje u ogromnu postaju-laboratorij. Za vrijeme jedne od privatnih veþera, Shaddam se povjerio Zum Garronu i objasnio mu svoje namjere. Car je dobro znao da mnogo civila može nastradati u ovoj invaziji i bio je više nego voljan da im oþita lekciju kao i Zanovaru. Nije se namjeravao zaustaviti dok se ne uþvrsti na prijestolju. “Jedina stvar koju zahtijevam”, rekao je Shaddam podigavši prst, “je da oduzmete sav prokrijumþareni zaþin koji pronaÿete. Dovoljno velika nagrada u zaþinu ublažit üe žalbe Ceha i CHOAM-a.” Osmjehnuo se, zadovoljan svojim planom. “Zatim atomicima uništite cijelu stanicu.” “Sire, upotreba atomika prelazi...” “Gluposti. Pružit üemo im priliku da se evakuiraju i ja üu samo metalnu strukturu raznijeti po svemiru. Koliko sam shvatio, Korona je svima trn u oku.” Shaddam nije bio baš zadovoljan kada je vidio da Garon nije potpuno uvjeren u ispravnost takvog postupka. “Ne zamaraj se pravnim zavrzlamama, Bašare. Pomoüu nuklearnog eksploziva jasno üu im staviti do znanja što hoüu. To üe uplašiti Landsraad više od tisuüu manjih upozorenja.” Zum Garon je dugo živio u teškim uvjetima na Salusi Secundus i borio se u pobuni na Ecazu. Dobro je znao da carske zapovijedi valja ispunjavati i da ih ne treba nikada dovoditi u pitanje — u istom stilu odgojio je i svog talentiranog sina Candoa. Poslije pola sata prva skupina brodova za evakuaciju krenula je prema površini planeta. Znanstvenici su pokušali ponijeti dosjee pokusa i nezamjenjive bilješke istraživaþkih projekata. Ali mnogi od onih koji su izgubili vrijeme na sakupljanje takvih stvari ostali su na' sukani kada su raspoložive letjelice otišle. U središtu Trijade, premijer Ein Calimar nemoüno je urlao u komsustav, zahtijevajuüi više vremena kako bi mogao stupiti u vezu s landsraadskim sudom. Grof Richese je križao prste i preklinjao, ali bez uspjeha. Richesianci su davali sve od sebe da lansiraju spasilaþke brodove s površine planeta, premda je voÿa Sardaukara sumnjao da üe oni stiüi na vrijeme. Trupe su pretresale laboratorije u potrazi za ilegalnom zalihom zaþina. U blizini oklopljene jezgre Korone, sreli su dvojicu pomahnitalih izumitelja, üelavog znanstvenika opuštenih ramena i napetog muškarca koji je šarao oþima kao da mu um radi velikom brzinom. Napeti izumitelj je istupio, pokušavši zvuþati razumno. “Gospodine, ja radim na istraživaþkom projektu od vitalnog znaþaja i moram prenijeti sve svoje bilješke i osjetljive prototipove. Taj se rad ne može reproducirati nigdje drugdje, a imat üe velikog utjecaja na buduünost Carstva.” “Odbijeno.” Izumitelj zatrepüe, kao da nije dobro þuo. ûelavi þovjek koji je stajao pokraj njega, zaškilji. “Pusti mene da govorim.” On pokaže prema piramidi od zapeþDüenih sanduka pokraj koje su stajali radnici s antigravitacijskim liftovima kamionima, jer nisu imali kuda poüi. “Vrhovni Bašaru, moje ime je Tališ Balt. Moj kolega Haloa Rund ne pretjeruje kada kaže da je ovo na þemu radimo od izuzetnog znaþaja. Pogledajte ove vrijedne zalihe. Ne možete dopustiti da budu uništene.” “Je li to melange?” upita Garon. “Imam zapovijed da oduzmem sav zaþin.” “Ne, gospodine. Richesijanska zrcala, þija vrijednost nije mnogo manja od vrijednosti zaþina.” ýasnik je napuüio usta. Siüušni komadiüi richesijanskih zrcala napajali su energijom

velike ureÿaje za promatranje. Ova zaliha reflektirajuüih jedinica mogla je napajati jedno malo sunce. “Talise Balte, žao mi je što vas moram obavijestiti da je vaš direktor pao kao žrtva ove operacije. Stoga imenujem vas da upravljate Koronom.” Balt zine kada shvati važnost rijeþi Vrhovnog Bašara. “Direktor Kinnis?” upita on slabim glasom. “Mrtav?” Garon kimne. “Imate moju dozvolu da na moje brodove natovarite koliko god stane richesijanskih zrcala za odreÿeno vrijeme — pod uvjetom da mi kažete gdje se nalazi ilegalna zaliha zaþina.” Haloa Rund i dalje nije mogao povjerovati. “Što üe biti s mojim istraživanjem?” “Jednadžbe ne mogu prodati.” Balt se uzvrpoljio oþigledno razmatrajuüi da li da slaže ili ne. “Pretpostavljam da üe vaši ljudi pretresti laboratorije i uništavati zapeþDüene odaje dok je ne naÿete. Stoga üu nas sve poštedjeti toga.” Rekao je Bašaru gdje da üe naüi zaþin. “Drago mi je što ste donijeli ispravnu odluku i što ste potvrdili postojanje melangea.” Garon dodirne dugme na odori i pošalje signal na brod. Nekoliko trenutaka kasnije dojuriše obiþni vojnici noseüi suspenzorske palete natovarene atomicima. Ponovo se okrenuo prema üelavom znanstveniku. “Možete natovariti koliko stignete na naše bojne krstarice. Dopustiti üu vam da zadržite polovinu onoga što utovarite.” Zapanjen situacijom u kojoj su se našli, ali dovoljno pametan da se ne raspravlja, Balt se dade na posao. Garon se zabavljao gledajuüi radnike koji su pomicali sanduke s lomljivim zrcalima. Bilo je jasno da neüe spasiti ni deseti dio blaga. Haloa Rund je odjurio natrag u svoj laboratorij, ali je Bašar Sardaukara izdao zapovijed da mu se ne dopusti da preoptereüuje brodove beskorisnim “prototipovima”. Garon je uputio svoje ljude u skladište melangea gdje su vojnici s holorecorderima snimili ilegalne zalihe, osiguravši dokaz koji bi Caru mogao zatrebati, prije nego što su odnijeli zaþin. Shaddam mu nije naredio da to uþini, ali Bašar je znao da je uvijek dobro imati dokaz. Dok je Zum Garon nadgledao operacije, sardaukarska pješadija je ušla u jezgru mjeseca i postavila prvu koliþinu nuklearnih bojnih glava. Pogledao je na kronometar. Preostalo je manje od jednog sata. * * * Talis Balt je jurio naprijed natrag. Samo što se nije srušio od iscrpljenosti. ûela mu se presijavala od znoja; on i njegova posada veü su uspjeli utovariti iznenaÿujuüu koliþinu skupih zrcala na sardaukarski brod predvodnik. Na Koroninom doku za utovar sjedio je pogrbljeni Haloa Rund i plakao. Sanduke koje je na brzinu spakirao raznijeli su ruþnim oružjem. Kada ih je htio ponijeti do usidrenog glavnog broda, dvojica vojnika su otvorila vatru i uništila ureÿaje ne-polja u njima. Vrijeme je bilo na izmaku i Vrhovni Bašar je naredio povlaþenje sa satelita osuÿenog na uništenje. Talis Balt je stajao na doku za utovar, þekajuüi da i on poÿe. Garon je krajnje smireno obavijestio üelavog izumitelja da üe morati ostati. “Žao mi je, ali civilima je zabranjen pristup na carski vojni ratni brod. Morate sami naüi naþin da odete s mjeseca.” Kako je preostalo sasvim malo vremena, Rundove obiteljske veze s grotom Ilbanom Richesom nisu mu mogle biti od pomoüi. A atomsko oružje se nije moglo deaktivirati.

* * * Deset minuta prije odreÿenog vremena, sve carske bojne krstarice i pomoüni brodovi udaljili su se od satelita, ostavivši otvorena ošteüena vrata na sletištima. Na brodu predvodniku, Vrhovni Bašar Garon nadzirao je trupe koje su vojnom preciznošüu završavale operaciju. Iako zaliha melangea nije bila tako velika kao što je Caru servirano, u odjeljcima za teret ispod paluba nalazilo se pokraj zalihe zaþina mnogo sanduka s richesijanskim zrcalima. Sardaukari üe odmah predati zaplijenjeni melange predstavnicima Ceha na astrobrodu koji ih je þekao. Besraman, ali djelotvoran mito. * * * Premijer Calimar je s površine planeta gledao nebo i mjesec-satelit, umjetnu tvorevinu tako veliku da su sardaukarski brodovi koji su se od njega udaljavali izgledali kao mravi. Osjetio je grþ u trbuhu i srce mu se steglo od bijesa zbog Shaddamove nepravedne akcije. Kako li je samo Car saznao za zaþin skriven na Koroni? Nakon što ga je barun Harkonnen mirno isplatio, Calimar je postojanje zalihe þuvao u strogoj tajnosti. Nemoguüe da su ga obavijestili sami Harkonneni, jer bi morali odgovoriti na gomilu pitanja... Kada su atomici eksplodirali na Koroni, sjajna svjetlost zapalila je nebo iznad Richesa. Ali umjesto da vremenom izgubi na snazi, ta vatrena lopta je izazvala lanþanu reakciju koja je zapalila preostala richesijanska zrcala i stvorila oblake slomljenih, moünih kristala koji su padali kroz atmosferu poput djeliüa supernove. Richesijanci sa cijelog jednog kontinenta zurili su u vatrenu oluju koja je bjesnila nebom. Neprocjenjiva zrcala padala su poput siüušnih asteroida, parajuüi zrak uz veliku buku. Calimar je zatomio krik, ali nije mogao odvojiti pogled. Užasna svjetlost se pojaþala. Mnogi Richesijanci su to promatrali s užasom i kao opþinjeni, ne mogavši povjerovati u ono što vide. Tijekom nekoliko sljedeüih dana, ošteüenja mrežnjaþa üe se pojaþati i þetvrtina stanovništva na Richesu üe oslijepiti.

61. Osjeüam neranjiv i klizeüi potisak svemira tamo gdje zvijezde šalju zaostajuüe zrake preko udaljenosti zvane parsed. — Apokrif Muad’diba, Sve je dopušteno, sve je moguüe * * * Astrobrod izgubljen u praznini nekontrolirano se prevrtao. Gurney Halleck je znao da nešto nije u redu þim su izašli iz nabranog svemira. Divovska letjelica je poskoþila kao da je naišla na gustu turbulenciju. Gurney spusti šaku na bodež skriven ispod smeÿe-sive odjeüe za putovanja i pogleda je li Rhombur, koji je sjedio pokraj njega, siguran. Princ-kiborg se priljubio uza zid koji je sada postao pod. “Da li nas je to netko napao?” Na sebi je imao ogrtaþ hodoþasnika s kapuljaþom. Široka vunena tkanina sakrivala je najveüi dio njegovog umjetnog tijela tako da nitko nije mogao primijetiti neobiþne razlike u njegovoj anatomiji. Vrata njihove privatne kabine napola se otvoriše i zaglaviše. U glavnom hodniku servisna ploþa je iskriþila, jer se pojaþao elektriþni napon u sustavima fregate. Palube su se nakrivile jer su generatori gravitacije poludjeli i pomakli centar mase. Svjetla su treperila. Putniþka fregata se uz škripu i podrhtavanje ispravila kada se astrobrod zakotrljao. Gurney i Rhombur nekako stigoše do zaglavljenih vrata kabine i pokušaše ih otvoriti do kraja. Svojom snažnom mehaniþkom rukom, Rhombur je uklonio prepreku uz kidanje metala. Izašli su u hodnik po kome su jurcali uspaniþeni putnici od kojih su neki bili ranjeni i krvarili. Kroz okrugle prozore meÿusobno dosta razmaknute, Gurney i Rhombur su mogli vidjeti kaos koji je nastao u spremištu za teret astrobroda. Brodovi su se nakrenuli i zdrobili jedni druge. Neki su se otkvaþili i iskoþili iz hvataljki koje su ih držale usidrene. Komunikacijske ploþe na svim palubama su se usijale, jer je na stotine putnika tražilo objašnjenja. Wayki stjuarti u crnim odorama jurili su od salona do salona, smireno govoreüi svima da priþekaju nove obavijesti. Pomoünici su bili ljubazni, ali primjeüivalo se na njima da su napeti zbog ove situacije bez presedana. Gurney i Rhombur se uputiše prema prepunom glavnom salonu u kome su se okupili preplašeni putnici. Rhomburu je pola lica bilo zaklonjeno, ali Gurney je jasno vidio da želi smiriti ove ljude, preuzeti kontrolu. Da bi to sprijeþio, dao mu je neprimjetan znak rukom, upozorivši princa da ne smiju objaviti svoj identitet i privuüi pažnju na sebe. Princ je zatim pokušao sam otkriti što se dogodilo, ali su brodski sustavi nudili malo informacija. Rhombur se duboko zamislio i na njegovom voštanom licu pojavile su se bore. “Nemamo vremena za gubljenje — moramo stiüi na vrijeme. Cijeli plan borbe može pasti u vodu ako ne obavimo svoj dio posla.” Kako ni poslije jednog sata nisu dobili odgovore na pitanja, a panika se širila, predstavnik Ceha konaþno je poslao holo-emisara u salon fregate. Njegova slika se pojavila na svim najvažnijim mjestima za okupljanje u spremištu. Rhombur je na temelju njegove odore zakljuþio da je rijeþ o cehovskom nadzorniku

letenja, priliþno važnom službeniku koji se brinuo o raþunima, listama tereta i putnika i suraÿivao s cehovskom bankom oko plaüanja meÿuzvjezdanih putovanja. Ovaj nadzornik letenja imao je vrlo razmaknute oþi, visoko þelo i debeli vrat; ruke su mu bile prekratke u odnosu na torzo, kao da su dijelovi bili pomiješani za vrijeme genetskog sastavljanja. Obratio im se ravnim glasom koji je zvuþao poput zujanja kukaca. Došlo je nnn, do poteškoüa pri translokaciji ovog broda i trenutno pokušavamo ponovo uspostaviti vezu, nnn, s našim Navigatorom. Ceh istražuje stvar. Za sada je to, nnn, sve.” Putnici poþeše dovikivati pitanja, ali ih projekcija nije þula ili nije htjela na njih odgovarati. Stajao je uspravan i s bezizražajnim izrazom na licu. “Održavanje i veüe popravke cehovskih brodova moraju se obaviti, nnn, na ývorištu. Ovdje nismo u stanju obaviti ih. Još nismo utvrdili naš trenutni položaj, premda preliminarna mjerenja ukazuju na to da se nalazimo u neistraženom svemiru, daleko od Carstva.” Svi putnici su u isti mah uvukli zrak što je podsjeüalo na rad proþišþivaþa zraka. Gurney se namršti pogledavši Rhombura. “Predstavnici Ceha su možda dobri matematiþari, ali ih nitko nije izuþio da budu taktiþni." Rhombur se namrštio. “Izgubljeni astrobrod? Nikada nisam þuo za tako nešto. Žarkog mu pakla! Ovaj brod je jedan od najboljih ixijanskih modela.” Gurney mu se skrušeno osmjehne. “Bilo kako bilo, dogodilo se.” Zatim je naveo citat iz Naranþaste Katoliþke Biblije. “’ýovjeþanstvo je izgubljeno iako je upuüeno stazom pravednosti.’” Rhombur ga je iznenadio kada mu je odgovorio drugim dijelom stiha. ‘"Pa ipak, bez obzira na to koliko zastranili, Bog zna gdje da nas potraži, jer On vidi cijeli svemir.’” Ixijanski princ spusti glas i povede Gurneya što dalje od putnika koji su se upustili u ýangrizave razgovore i jetkog smrada straha koji je izbijao kroz znoj. “Ovaj model astrobroda je izgraÿen prema uputama moga oca i ja znam kako ovi brodovi rade. Jedna od mojih dužnosti kao princa Kuüe Vernius bila je da nauþim sve o izgradnji brodova. Provjere kvaliteta i sigurnost bile su izuzetno dobre, a Holtzmanovi motori nikada ne zakazuju. Ta tehnologija pouzdano je radila deset tisuüa godina.” “Do danas.” Rhombur odmahnu glavom. “Ne, odgovor se ne krije u tome. Problem može biti samo Navigator osobno.” “Pogreška pilota?” Gurney spusti glas kako ga nitko ne bi þuo, dok su putnici vrlo uspješno podizali paniku. “Nalazimo se izvan granica Carstva i ako je naš Navigator zakazao, nikada neüemo naüi put natrag.”

62. Drugo Sjeüanje je veliki, duboki ocean. Stoji na raspolaganju þlanicama našeg reda, ali samo pod vlastitim uvjetima. Sestra koja pokuša manipulirati unutrašnjim glasovima radi vlastitih potreba, traži nevolju. To je isto kao da od mora pokušate napraviti vlastiti bazen — nemoguüe je, þak na samo nekoliko trenutaka. — Koda Bene Gesserita * * * Vrativši se konaþno u svoje odaje na Kaitainu, nakon što je podmetnuo uzorke za testiranje u dva astrobroda, grof Fenring se zakotrljao do ruba kreveta, ustao i razgledao luksuznu sobu. Pitao se koliko üe proüi vremena prije nego što þuje rezultate; nije mogao pitati Ceh, naravno, tako da üe morati biti vrlo obazriv dok se bude raspitivao. 2þima zamagljenim od sna, vidio je zlatne filigranske ukrase na zidovima i stropu, reprodukcije pradavnih slika i egzotiþne rezbarije. Ovo je bilo daleko stimulativnije mjesto od suhog Arrakisa, prljavog Ixa ili svrsishodnog ývorišta. Jedina ljepota pokraj ove koju je želio vidjeti bilo je izuzetno lice ljupke Margot. Ali ona je veü bila ustala i napustila njihov krevet. Stigao je krajnje iscrpljen nešto poslije ponoüi poslije obilaznog putovanja na kome je promijenio veliki broj astrobrodova. Iako je došao tako kasno, Margot je upotrijebila svoja zavodniþka umijeüa, tehnike koje su istovremeno i uzbuÿivale i opuštale. Zatim je zaspao, uljuljkan u njenom naruþju... Grof skoro tri tjedna nije bio u dodiru s Carstvom i pitao se koliko je grubih pogrešaka Shaddam napravio u meÿuvremenu. Morat üe se sastati nasamo sa svojim prijateljem iz djetinjstva kako bi razmotrili neke stvari, premda üe za sada zatajiti priþu o Lice-Igraþu ubojici. Fenring se namjeravao osobno osvetiti Ajidici, i u tome üe neizmjerno uživati. Shaddama üe obavijestiti o tome tek kada sve bude gotovo i obojica üe se slatko smijati. Prvo je, meÿutim, morao saznati da li je Glavni Istraživaþ uspješno obavio posao. Sve je zavisilo od amala. Ako testovi pokažu da su Ajidicine tvrdnje bile lažne, Fenring neüe imati milosti. Ako amal bude djelovao onako kako mu je bilo obeüano, morat üe se dobro uputiti u sve vidove procesa prije nego što muþenje poþne. Dva njegova kovþega na suspenzorima još su se nalazila na širokom toaletnom stolu. Bili su otvoreni. Uzdahnuo je, protegao se i ustao iz kreveta. Zijevajuüi je otišao do kupaonice gdje je zatekao izboranu sluškinju Mapes. Naklonila mu se, premda samo usput. Slobodnjakinja je na sebi imala bijelu kuünu haljinu koja nije pokrivala njene preplanule ruke pune ožiljaka. Fenringa uopüe nije bilo briga za nju, premda je bila dobra radnica i vodila raþuna o njegovim potrebama. Ali se nikada nije þak ni osmjehivala. Skinuo je hlaþe i donje rublje i bacio sve na pod. Mapes ih je, mršteüi se, podigla i gurnula u košaru za rublje na zidu. Kao i obiþno, stavio je zaštitne naoþale i glasom izdao naredbu mlaznicama u mini-kupalištu. Snažni mlazovi tople vode okružiše njegovo tijelo, podigavši ga u zrak, masirajuüi ga sa svih strana. Na Arrakisu takav luksuz sebi nije mogao priuštiti þak ni carski ministar za zaþin. Zatvorio je oþi. Kako godi... Odjednom su izvjesne nevažne pojedinosti privukle njegovu punu pažnju. Prethodne noüi je ostavio prtljagu na suspenzorima na podu, jer se namjeravao tek ujutro raspakirati. Sada je

ležala otvorena na toaletnom stolu. U jednom kovþegu je imao uzorak amala. Potrþao je u spavaüu sobu, gol i mokar. Tamo je zatekao domaüicu Slobodnjakinju koja je vadila odjeüu i toaletni pribor iz njegovih kovþega i sklanjala ih. “Ostavi to za kasnije. Mmmm. Pozvat üu te.” “Kako želite.” Imala je dubok glas, kao da su joj þestice pijeska koje je donio vjetar oštetile glasne žice. S neodobravanjem je gledala barice koje je ostavljao za sobom na podu. Vjerojatno je više bila zgrožena zbog rasipanja vode nego zbog nereda. Tajni pregradak u kovþegu bio je prazan. Fenringa obuze panika i on poviþe za njom: “Gdje je vreüica koju sam ovdje držao?” “Nisam vidjela nikakvu vreüicu, gospodine.” Grozniþavo je pretražio kovþege, razbacujuüi stvari po podu. Sav se preznojio. U tom trenutku je ušla Margot noseüi doruþak na poslužavniku. Odmjerila je njegovo golo tijelo izvijenih obrva i osmjehnula se s odobravanjem. “Dobro jutro, mili. Ili bi trebala reüi, dobro popodne?" Pogledala je na kronometar na zidu. “Ne, još imaš nekoliko minuta.” Na sebi je imala parasvilenu haljinu s ušivenim blijedo žutim imian ružama, siüušnim cvjetiüima koji su nastavljali živjeti u tkanini i ispuštali ugodan i nježan miris. “Da U si ti izvadila zelenu vreüicu iz mog kovþega?” Buduüi da je bila obuþena Benegesseritkinja, Margot sigurno ne bi bilo teško pronaüi tajni pregradak. “Pretpostavila sam da si je kupio za mene, dragi.” Spustila je poslužavnik s doruþkom na stolþLü sa strane, predivno mu se osmjehnuvši. “Ovaj, hmmmm, ovog puta je putovanje bilo zamorno, i ja...” Tobože se uvrijedila. Margot je primijetila siüušni simbol u jednom od nabora vreüice, koji je prepoznala kao slovo “A” iz tleilaškog alfabeta. “Gdje si je stavila, hmmmm?” I pokraj Ajidicinih uvjeravanja, Fenring nije bio baš uvjeren da je tleilaxaški umjetni melange neškodljiv, možda je þak bio i otrovan. Više je volio druge koristiti za testiranje, a ne sebe i svoju ženu. “Ne brini sada o tome, mili moj.” Margotine sivo-zelene oþi su zavodniþki poigravale. Poþela je toþiti zaþinsku kavu. “Želiš li doruþak prije ili nakon što nastavimo gdje smo veþeras stali?” Pretvarajuüi se da nije jako zabrinut, premda Margot neüe promaüi koliko se nelagodno osjeüa, Fenring izvadi crno obiþno odijelo iz garderobe. “Samo mi reci gdje si stavila vreüicu i ja üu je sam donijeti.” Kada je izašao iz garderobe, ugledao je Margot kako prinosi šalicu s kavom usnama. Zaþinska kava... skrivena vreüica... amal! “Stani!” Pojurio je prema njoj i izbio joj šalicu iz ruke. Topla tekuüina se razlila po ruþno tkanom tepihu i njenoj žutoj haljini. Imianske ruže se trgnuše. “Vidiš koliko si zaþina uzalud bacio, mili”, reþe ona zapanjeno, pokušavajuüi neprimjetno vratiti kontrolu. “Nisi valjda sve stavila u kavu, hmmm? Gdje je ostatak zaþina koji si pronašla?” Smirio se, ali je bio svjestan da je veü previše otkrio. “U našoj kuhinji.” Promatrala ga je procjenjivaþki kao prava Benegesseritkinja. “Zašto se ovako ponašaš, najdraži?” Bez ikakvog objašnjenja, vratio je preostalu kavu iz šalice u lonac i žurno s njim izašao iz sobe. * * *

Shaddam je smrknutog lica i s rukama prekriženim na grudima, stajao na ulazu u Aniruline odaje. Pokraj njega se nalazio Suk lijeþnik s konjskim repom. Istinozborka Mohiam ih je odbila pustiti u spavaüu sobu. “Samo benegesseritske medicinarke mogu izlijeþiti izvjesne bolesti, sire.” Lijeþnik opuštenih ramena okomi se na Mohiam. “Ne mislite valjda da Sestrinstvo zna više od jednog diplomiranog Suk lijeþnika unutrašnjeg kruga?” Bio je rumen u licu i imao široki nos. Shaddam se namrštio. “To nema smisla. Mojoj ženi je potrebna posebna pažnja poslije njenog bizarnog ponašanja u zoološkom vrtu.” Pretvarao se da je zabrinut, a u stvari ga je više zanimalo da þuje izvještaj vrhovnog bašara þim se sardaukarska flota vrati s Korone. Oh, kakav üe to izvještaj biti! Mohiam je ostala pri svome. “Samo kvalificirana medicinska Sestra može je pregledati, sire.” Zatim je blažim tonom nastavila. “Sestrinstvo üe pružiti dotiþne usluge bez ikakve naplate Kuüi Corrino.” Suk lijeþnik joj je htio odbrusiti, ali ga Car ušutka. Usluge Suk lijeþnika bile su vrlo skupe, a Shaddam nije bio voljan toliko potrošiti na Anirul. “Možda bi ipak bilo najbolje da se za moju dragu ženu pobrine neka od njenih.” Gospa Anirul je nemirno spavala iza visokih vrata, povremeno izgovarajuüi bujicu nerazumljivih rijeþi i ispuštajuüi þudne zvuke. Iako to nikome nije priznao, Shaddamu bi bilo drago da poludi. * * * Jedna mala, borbena žena u crnoj odori, Medicinska Sestra Aver Yohsa upala je u spavaüu sobu ne obaziruüi se na Sardaukare stražare i protokol. Donijela je sa sobom samo malu torbu prebaþenu preko ramena. Gospa Margot Fenring je zakljuþala vrata kako im nitko ne bi smetao i pogledala Mohiam. Ova kimne. Yohsa je spretno dala Kwisatz Majki injekciju u stražnji dio vrata. “Savladali su je glasovi iznutra. Ovo üe ušutkati Drugo Sjeüanje i pomoüi joj da se odmori.” Yohsa je stajala pokraj kreveta, vrteüi glavom. Donosila je zakljuþke brzo i krajnje samouvjereno. “Anirul je vjerojatno otišla preduboko bez podrške i vodstva druge Sestre. Veü sam viÿala takve sluþajeve, vrlo su ozbiljni. To je neki oblik posesivnosti.” “Hoüe li se uspjeti oporaviti?” upitala je Mohiam. “Anirul je Benegesseritkinja Skrivenog Ranga i trenutno je vrlo važno da može obavljati svoje dužnosti.” Yohsa je bila otvorena. “Ne znam ništa o njenom rangu i dužnostima. Kada je rijeþ o medicinskim stvarima, posebno pitanjima vezanim za složeni rad uma, nema jednostavnih odgovora. Imala je napad, a stalno prisustvo tih glasova imalo je... uznemirujuüi... uþinak na nju.” “Pogledajte kako smireno sada spava”, primijeti Margot tihim glasom. “Trebali bi otiüi. Neka sanja.” * * * Usnula je i sanjala pustinju. Jedan usamljeni pješþani crv jurio je preko dina, pokušavajuüi umaknuti nemilosrdnom progonitelju, neþem tihom i neumoljivom poput smrti. Crv, iako ogroman, djelovao je siüušno u nepreglednoj pustinji. Sile mnogo veüe od njega samog mogle su ga lako raniti.

ýak i u snu, Anirul je osjeüala vreli pijesak od koga su joj iskakali plikovi po koži. Bacakajuüi se po krevetu, zbacila je svilene prekrivaþe. ýeznula je za hladnoüom hladovite oaze. Poslije jednog drhtaja našla se u umu tog vijugavog stvorenja. Misli su joj putovale neljudskim neuronskim putovima i sinapsama. Ona je bila crv. Osjetila je djeliü kremena ispod svog prstenastog tijela, koji je palio vatre u njenom trbuhu dok je paniþno pokušavala pobjeüi. Nepoznati progonitelj se približavao. Anirul je željela zaroniti u sigurne dubine pijeska, ali nije mogla. U njenom košmaru nije bilo zvuka, þak se nije þula ni buka koju je podizala svojim prolaskom. Ispustila je nijemi krik iz dugaþkog grla s nizovima kristalnih zuba. Zašto bježim? ýega se bojim? Naglo je sjela, oþi su joj bile plameno crvene i ispunjene gadnim užasom. Bila je pala na hladni pod. Zadobila je nekoliko modrica po tijelu i ogrebla se; kupala se u znoju. Tajanstvena nesreüa je još bila tamo vani, približavala se, ali ona nije mogla shvatiti što je to bilo.

63. Ljudska biüa su drukþija u privatnosti nego u nazoþnosti drugih. Premda se privatna liþnost spaja s društvenom liþnošüu u razliþitim stupnjevima, jedinstvo nikada nije potpuno. Nešto uvijek biva zadržano. — Uþenje Bene Gesserita * * * Dok je sunce zalazilo iza njega, vojvoda Leto Atreid je stajao okružen Thufirom Hawatom i Duncanom Idahom okrenut prema svjetini okupljenoj u išþekivanju na kamenim blokovima obloženoj obali. Još jedan spektakl koji treba ostaviti dojam na narod prije nego što njegove trupe poÿu u rat. Rhombur i Gurney su otišli, a oni su morali þekati. To je bio najteži dio. Leta su dopratili stražari u sveþanim odorama i predstavnici kaladanških glavnih gradova. Osvrnuo se i podigao pogled prema veliþanstvenom spomeniku koji je podigao da služi kao svjetionik, ali i da bude mnogo više od toga. Na komadu zemlje koji je stršio u more i oblikovao mali zaljev, visoki kameni kip Paulusa Atreida þuvao je obalu; bio je to spomenik kojeg su mogli vidjeti svi brodovi što su se približavali dokovima. Kip u veliþanstvenom matadorskom kostimu, Rþinski je spustio ruku na rame nevinog, kruponookog Victora. Paulus je u drugoj ruci držao posudu za žeravicu u kojoj je gorjela vjeþna vatra. Stari vojvoda je umro u areni mnogo godina prije Victorovog roÿenja, tako da se oni zapravo nikada nisu sreli. Pa ipak, obojica su imali ogroman utjecaj na Leta: on je u svojoj politiþkoj filozofiji slijedio nesavitljivo oþevo vodstvo, a njegova samilost izrasla je iz ljubavi prema sinu. U Letovom srcu bila je praznina. Dok je obavljao svakodnevne poslove vezane za voÿenje Kuüe Atreida, osjeüao se usamljen bez Jessice. Želio je da ona bude s njim, da sudjeluju u formalnom posveüivanju ovog veliþanstvenog spomenika, premda je pretpostavljao da ona ne bi s odobravanjem gledala na toliku ekstravaganciju u znak sjeüanja na njegovog oca... Još nije dobio nikakvu poruku od Rhombura i Gurneya i preostalo mu je samo da se nada da su sigurno stigli na Ix i otpoþeli svoj opasan posao. Kuüa Atreida üe uskoro imati pune ruke posla i neüe se zamarati otkrivanjem kipova. Iza Statue su se uzdizale privremene skele. Dva mišiüava mladiüa popela su se na najvišu platformu i ostali tamo þekati iznad posude sa žeravicom, s bakljama u rukama. Ovi akrobati bili su inaþe þlanovi lokalne ribarske posade i dane su provodili pentrajuüi se po konopima za jarbole poput leteüih rakova. Njihovi ponosni roditelji, kao i kapetani njihovih brodiüa, þekali su ispod s atreidskom poþasnom stražom. Leto duboko udahne. “Narod Caladana duguje zahvalnost onima koje üemo na ovaj naþin Xþiniti besmrtnim: mom ocu, voljenom vojvodi Paulusu, i mom sinu Victoru, þiji se život tragiþno i prerano okonþao. Naredio sam izgradnju ovog memorijala kako bi se svi brodovi koji uplovljavaju u našu luku i isplovljavaju iz nje mogli sjetiti ovih poštovanja vrijednih junaka.” Biti vojvoda... Leto podiže ruku i posljednje zrake zalazeüeg Sunca odbiše se o peþatnjak na njegovom prstu. Mladiüi prinesoše baklje gorionicima i zapališe ulja. Plavi plamenovi suknuše visoko bez

pucketanja i dimljenja. Nijema baklja na ogromnom dlanu kipa. Duncan je držao maþ starog vojvode pred sobom kao da je žezlo. Thufir je bio smrknut i nije pokazivao osjeüaje. “Neka vjeþni plamen nikada ne bude ugašen. Neka sjeüanje na njih nikada ne izblijedi.” Okupljeni zaklicaše, ali aplauz nije mogao zagrijati Letovo srce, jer se sjetio svaÿe s Jessicom koja je izbila kada joj je priopüio svoju želju da njihov neroÿeni sin nosi ime njegovog oca. Bilo mu je žao što nije upoznala starca, što nije razgovarala s njim o filozofiji. Možda bi tada stekla bolje mišljenje o Paulusu i ne bi usmjerila svoj bijes na njegovu politiku, koje se Leto nije želio odreüi. Podigao je pogled svojih sivih oþiju prema besprijekornom, idealiziranom licu Paulusa Atreida i bolno divnoj statui djeþaka. Sjaj vjeþne baklje obrazovao je aureolu oko njihovih divovskih lica. Letu su i otac i sin strašno nedostajali. A najviše od svih mu je nedostajala Jessica. Molim te da moje drugo dijete proživi dug i svrsishodan život, po misli on premda nije bio siguran kome se moli. * * * Na drugom kraju Carstva, na jednom drugom balkonu i gledajuüi neki drugi zalazak Sunca, Jessica je razmišljala o svome vojvodi. Zagledala se preko veliþanstvene arhitekture carskog grada i podigla pogled prema ružiþastim nijansama koje su se meÿusobno nadmetale u zavjesi koja je svjetlucala naspram sumraka. Koliko je samo þeznula biti s Letom. Cijelo tijelo ju je boljelo za njim. Ranije toga dana, ýasna Majka Mohiam i tek pristigla Medicinska Sestra Yohsa su je pregledale i izbockale i na kraju je uvjerile da njena trudnoüa normalno napreduje; zašla je u posljednju treüinu. U želji da se uvjeri da se dijete normalno razvija, Yohsa je htjela napraviti sonogram. U tu svrhu bi upotrijebila ureÿaj koji šalje bezopasne impulse i napravila holo-snimke djeteta koje je raslo u Jessicinoj utrobi. Tehniþki gledano, dotiþna procedura nije narušavala odredbe Bene Gesserita protiv intervencija prema djeci u maternici, ali je Jessica to ipak glatko odbila, uplašivši se da bi test mogao previše otkriti. Primijetivši iznenaÿen i iznerviran izraz na licu Medicinske Sestre, Mohiam je povela Jessicu u stranu, i pokazala neuobiþajeno suosjeüanje. “Bez sonograma, Yohsa. Kao i sve mi, Jessica je u stanju utvrditi da li je nešto pošlo naopako tijekom trudnoüe. Imamo u nju povjerenja.” Jessica pogleda svog mentora, i s mukom potisne peckanje u oþima. “Hvala, ýasna Majko.” Mohiam se zagledala u nju tragajuüi za odgovorima koje od Jessice neüe dobiti ni dobrovoljno niti na bilo koji drugi naþin... Sada je vojvodina priležnica sjedila sama na balkonu, zaogrnuta carskim zalaskom Sunca. Razmišljala je o nebu Caladana, o olujama koje su velikom brzinom stizale preko mora. Tijekom ovih nekoliko standardnih mjeseci, ona i Leto su razmijenili brojna pisma i darove, ali to im ni izdaleka nije bilo dovoljno. Iako je Kaitain svojim bogatstvima mogao zadiviti posjetitelje, Jessica se željela vratiti na svoj oceanski svijet þovjeku koga je voljela i živjeti spokojno i kao prije. Što ako me Sestrinstvo progna nakon roÿenja našeg sina? Što ako ubiju dijete? Jessica je nastavila voditi dnevnik u bilježnici koju joj je gospa Anirul poklonila. Zapisivala je utiske i ideje, koristeüi pri tom vlastiti šifrirani jezik. Bilježila je svoje najintimnije misli, ispunjavala je stranicu za stranicom planovima za svoje neroÿeno dijete i svoj odnos s Letom.