trenutno radio. Faruola pogleda Liet-chiha i vidje oþima priviknutim na tamu da je njen sin siguran. Zavukla je ruku u kavez da dohvati sljedeüeg malog crnog slijepog miša; þula je lepet krila po šipkama kaveza. Držeüi nježno stvorenjce u rukama, milovala je mekano krzno njegovog malog tijela. Iznenada, uzbuÿeno zamrmljavši, dvije Slobodnjakinje upriješe prste u nebo. Faruola nakrene glavu i pogleda uvis, i uslijed iznenaÿenja oslobodi prije vremena slijepog miša koji se vrpoljio. Vinuo se lepeüXüi crnim krilima meÿu sjene u potrazi za kukcima. Liet-chih je iznad svoje glave, naspram zvijezda, ugledao sjajni roj svjetala, toplih i plavih, koji se spuštao. Brodovi! Ogromni brodovi. Majka ga je grubo šþepala za ramena, dok su ostale žene Slobodnjaka otvarale zabrtvljena vrata i žurno se vraüale unutra, u nadi da üe im planinski zidovi ponuditi bar nekakvu sigurnost. Nasukan u garnizonu u Carthagu, barun Harkonnen je shvatio što mu se sprema. Ništa nije mogao uþiniti. Veze su bile prekinite. Ostao je bez svemirskih brodova, vozila za kratke udaljenosti i bez obrane. Razbijao je namještaj i prijetio pomoünicima, ali ništa nije pomagalo. Urlao je put neba: “Proklet da si, Shaddame!” Ali carski brod predvodnik nije ga mogao þuti. Mrzovoljno je oþekivao da üe od njega tražiti da plati veliku kaznu zbog nepodudaranja podataka koja su oni nemoguüi CHOAM- ovi revizori otkrili. Plašio se da bi Kuüa Harkonnen mogla izgubiti dobro Arrakis i nadzor nad žetvom zaþina, ako optužbe budu dovoljno ozbiljne. ýak je postojala i mršava, premda užasavajuüa moguünost, da bi Shaddam mogao narediti barunovo smaknuüe, kako bi održao još jednu “lekciju” Landsraadu. Ali nikada nije pomislio na ovo! Ako ovi ratni brodovi otvore vatru, Arrakis üe biti pretvoren u sprženu stijenu. Melange je bio organska tvar tajanstvenog porijekla u ovom okruženju, i sasvim sigurno ne bi preživjela takvu jednu paljevinu. Ako Car nastavi s ovom svojom ludošüu, Arrakis nikoga više neüe zanimati, þak ni astrobrodovi neüe više svraüati na njega. Pakla mu, više se neüe ni putovati astrobrodovima, bilo gdje! Cijelo Carstvo zavisilo je od zaþina. To nije imalo smisla. Shaddam sigurno blefira. Gospodar Harkonnena se sjetio pocrnjelih gradova na Zanovaru. Znao je da je Car u stanju ostvariti svoje prijetnje. Zapanjio ga je naþin na koji je Shaddam kaznio richesijanski mjesec laboratorij, i bio je sasvim siguran da je Car stajao iza botaniþke kuge na Beakkalu. Da li je taj þovjek poludio? Nema sumnje da je. Kako su mu svi sustavi za emitiranje bili razoreni, barun nije mogao þak ni preklinjati za život. Nije mogao okriviti Rabbana, a Piter de Vries je ostao na Kaitainu, izvan dosega, i vjerojatno se odmarao i uživao u luksuzu. Barun Vladimir Harkonnen se morao sasvim sam suoþiti sa Carevim gnjevom. * * * "Stanite!" Grmeþi glas predstavnika Ceha bio je maksimalno pojaþan. Vrhovni bašar je oklijevao. “Ne znam kakvu to igru igrate, Shaddame.” Predstavnikove ružiþaste oþi zlurado su plamtjele. “Da se niste usudili ugroziti proizvodnju zaþina samo zato da biste spasili svoj ponos. Zaþin mora teüi.” Shaddam frkne. “Možda bi trebalo propisati nekoliko novih oštrih mjera. Ako se ne prestanete otvoreno suprotstavljati Carskim zapovijedima, kaznit üu i Svemirski Ceh.” “Blefirate.” “Mislite?” Shaddam ustane sa zapovjedniþke stolice i zagleda se u holo lik.
“Ovo nas nimalo ne zabavlja.” Zapanjeni Cehovci zacijelo su bjesnili u okupljenim astrobrodovima. Okrenuvši se mirno prema Garonu, Car zalaje: “Vrhovni bašare, izdao sam vam zapovijed.” Predstavnikova slika je zatreperila, kao da je u šoku i nevjerici. “To što namjeravate poduzeti nadilazi ovlaštenja bilo kog vladara bio on Car ili ne. Ceh vam zbog toga uskraüuje sve usluge transporta. Vi i vaša flota neüete biti prebaþeni kuüi.” Shaddama kao da je netko ubo u srce. “Ne biste se usudili, buduüi da ste þuli što sam ja...” Predstavnik ga prekinu. “Odluþili smo da vi, Padišah Car Shaddam IV ostanete nasukani ovdje, kao kralj ove pustopoljine, u društvu vojne sile koja nema kuda poüi i ni s kim se boriti.” “Niste pozvani da o bilo þemu odluþujete! Ja sam...” Zašutio je kada je holo lik predstavnika izblijedio i komsustav zakrþao. “Sve veze su prekinute, sire”, raportira Garon. “Ali imam još nešto za reüi!” ýekao je na pravi trenutak da im kaže za amal, da njegova bude posljednja. “Uspostavite ponovo vezu.” “Pokušavam, vaše Veliþanstvo, ali su je blokirali.” Shaddam vidje kako jedan od astrobrodova nestaje iznad njih kada je nabrao svemir. Car se kupao u znoju koji mu je natapao obrednu odoru. Ovo nije predvidio. Kako da im bilo što obeüa ili izda ultimatum kada su prekinuli sve veze? Ako ne može slati poruke, kako da ih privoli na suradnju? Kako da im kaže za amal? Ako ga Ceh zarobi ovdje u blizini Arrakisa, njegova pobjeda neüe imati nikakvog smisla. Svemirski Ceh ga je lako mogao usidriti ovdje i zatim uvjeriti Landsraad da okupi vojnu silu koja üe mu se ovdje suprotstaviti. S velikim zadovoljstvom üe postaviti nekog drugog na Zlatno Lavlje Prijestolje. Konaþno, Kuüa Corrino ne oskudijeva u küerima. Na komekranu je vidio kako nestaje i drugi astrobrod, a za njim i preostala tri. Iznad njega je ostalo samo prazno nebo. Gotovo u panici, Shaddam je shvatio ozbiljnost situacije. Bio je daleko od Kaitaina. ýak i kada bi njegovi tehniþari uspjeli nekako pokrenuti brodove posluživši se prije-cehovskom tehnologijom, on i njegove snage vratile bi se kuüi tek za nekoliko stoljeüa. Vrhovni bašar se uozbiljio. “Naše snage su i dalje spremne otvoriti vatru, vaše Veliþanstvo. Ili želite da im izdam zapovijed da odstupe?" Ako ostanu ovdje nasukani, koliko vremena üe proüi prije nego što se sardaukarske trupe bez vodstva ujedine i dignu na pobunu? Shaddam je bjesnio na mrtav komekran koji ga je povezivao s predstavnikom Ceha. “Ja sam vaš Car! Jedino ja odluþujem o politici Carstva!” Odgovora nije bilo. ýak nije bilo nikog tko bi mogao þuti.
113. Prirodna sudbina moüi je da se ona usitni. — Padišah Car Idriss I, arhivi Landsraada * * * Sam svemir iznad Ixa je zatreperio, nebo se otvorilo i otkrilo armadu sastavljenu od preko stotinu astrobrodova, pozvanih iz cijelog Carstva, ukljuþujuüi tu i onih pet s kojima je Shaddam otišao na Arrakis. Veliþanstvene letjelice bacale su sjene preko šuma, rijeka i gudura na površini Ixa. Iz ventilacijskih otvora za sluþaj nužde izvijao se dim od razaranja na bojnom polju ispod površine. Za ogromne brodove, ovo je bio povratak kuüi, jer su svi do jednoga ovdje bili izgraÿeni, veüina od njih pod nadzorom Kuüe Vernius. * * * Preživjeli Sardaukari, najjaþi vojnici, branili su ispod površine posljednje uporište, leÿa uz leÿa, u blizini središta špilje, bez ikakve namjere da se predaju. Pomahnitali carski vojnici namjeravali su skupo naplatiti pobjedu novim osvajaþima. Okružen atreidskim stražarima, zarobljeni grof Hasimir Fenring djelovao je krajnje zadovoljan sobom, kao da je smatrao da jedini vlada situacijom. “Ja sam žrtva, uvjeravam vas, hmmm? Car me je osobno poslao ovamo u svojstvu carskog ministra za zaþin. Do nas su doprle glasine o nezakonitim pokusima i kada sam previše otkrio, Glavni Istraživaþ Ajidica me je pokušao ubiti.” “Sigurno ste nas zbog toga tako oduševljeno doþekali”, primijeti Duncan, podigavši ogrebani maþ starog vojvode. “Bio sam uplašen, hmmmm? Cijelo Carstvo zna za okrutnost vojnika vojvode Leta.” Duncanovi ljudi su sijevali oþima na grofa, kao da žele da na samom Fenringu izvedu nekoliko tleilaxaških medicinskih eksperimenata. Prije nego što mu je Duncan stigao odgovoriti, u kom-uhu mu se oglasio signal. Pritisnuo je prstom transiver i saslušao poruku. Razrogaþio je oci kada je þuo vijest. Osmjehnuo se Fenringu bez ikakvog objašnjenja, a onda se okrenuo prema Rhomburu. “Stigao je Ceh, prinþe. Stotinu astrobroÿova nalazi se na stazi oko Ixa.” “C’tairova poruka!” reþe princ Rhombur. “ýuli su ga!” Prije nego što je Fenring stigao izgovoriti još neki proziran izgovor, zrak u špilji je zagrmio. Špilju kao da je protresao grom, sliþan eksploziji svijeta. Iznad ogromnog otvorenog podruþja u kojem su se Sardaukari okupili za posljednju bitku, tkanje zraka se raširilo i zatim potrgalo. Na mjestu gdje se prije samo jednog trenutka nalazio prazan prostor, pojavio se astrobrod. Iznenadno premještanje tako velike koliþine zraka stvorilo je tlaþni val koji je poput oluje prošao špiljom, rušeüi ljude i bacajuüi ih na kamene zidove. Ogromna letjelica se bez ikakvog upozorenja jednostavno pojavila. Lebdjela je na suspenzorima jedva dva metra iznad tla u središtu spilje. Brod je zgnjeþio nekolicinu Sardaukara, a ostale je razbacao, djelotvorno skršivši
otpor posljednjih carskih vojnika. Rhomburu je ovaj prizor vratio sjeüanja na prošlost, kada su on i mladi Leto, zajedno s blizancima Pilru i Kaileom, ispratili jedan od tek izgraÿenih astrobroÿova klase Vernius. Navigator je jednostavno nabrao svemir i izveo brod iz ixijanskog podzemlja — u otvoreni svemir. Sada se dogodila obrnuta stvar. Talentirani Kormilar vratio je astrobrod. Upravljao je brodom s takvom preciznošüu da ga je uspio smjestiti na odabrano mjesto u velikom mjehuru ispod površine planeta. Ceh se tada oglasio preko nebeskih zvuþnika u špilji. Zagrmio je jedan duboki glas, koji nije ostavljao mjesta sumnji. “Svemirski Ceh slavi pobjedu princa Rhombura Verniusa na Ixu. Pozdravljamo vraüanje na normalnu proizvodnju strojeva i tehnoloških inovacija.” Stojeüi pokraj Gurneya i Duncana, Rhombur je podigao pogled prema ogromnom brodu kao da ne može povjerovati u rijeþi koje je upravo þuo. Prošlo je toliko vremena... više od života, þinilo mu se. I Tessia üe ovdje naüi svoje mjesto. S lica grofa Hasimira Fenringa nestao je samozadovoljan i samouvjereni izraz. Opaki ministar za zaþin djelovao je poraženo.
114. Okrutnost raÿa okrutnost, ljubav raÿa ljubav. — Gospa Anirul Corrino, odlomak iz dnevnika * * * Mrtav stražar u odori natopljenoj krvlju iz rane zadane nožem u bok, ležao je preprijeþivši hodnik na nižim razinama Palaþe. Ostavivši posljednju žrtvu ljudima koji su išli za njim, vojvoda Leto preskoþi pogubljenog vojnika i potrþa još brže, znajuüi da je sve bliži osobi koja mu je otela sina. Zagazio je u krvavu baru koja se širila po podu i ostavio za sobom crvene tragove koji su blijedjeli dok je odmicao. Izvukao je obredni bodež ukrašen dragim kamenjem iz korica za pojasom s namjerom da ga upotrijebi. U jednoj sobi u dijelu za uþenje i igru princeza zatekao je još jedan leš: Benegesseritkinju. Dok ju je pokušavao identificirati, dva Sardaukara stigoše do njega i zapanjiše se. Leto zadrža dah. Bila je to gospa Anirul, žena cara Shaddama IV. Na vratima se pojavila ýasna Majka Mohiam, takoÿer u crnoj odori. Zagledala se u svoje prste, a zatim u voštano lice mrtve žene. “Stigla sam prekasno. Nisam joj mogla pomoþi... ništa nisam mogla spasiti.” Zaþuo se bat koraka i opreme i nekoliko ljudi iz Letove skupine krenulo je u pretragu okolnih soba. Leto se istog þasa zapitao nije li Mohiam ubila Carevu ženu. Mohiamine ptiþje oþi osmotriše lica muškaraca i ona shvati što im se mota po glavama. “Naravno da je ja nisam ubila”, odgovori ona otresito i s blagim dodirom Glasa. “Vaš sin je spašen, Leto.” Pogledavši preko prostorije, ugledao je dijete umotanu u dekicu na jastuku, vojvoda krene naprijed klecavih koljena, iznenaÿen vlastitim oklijevanjem. Novoroÿenþe je bilo crveno u licu i potpuno budno. Imalo je pramenove crne kose sliþne Letovoj i bradu koja je podsjeüala na Jessicinu. “Je li ovo moj sin?” “Da, sin", odgovorila je Mohiam ravnodušnim, pomalo ogorþenim glasom. “Baš kao što ste željeli.” Nije shvaüao što je htjela reüi i nije ga bilo briga. Bio je sretan što je njegovo dijete sigurno. Podigao ga je, uzeo ga u naruþje i sjetio se kako je nekada držao Victora. Dobio sam još jednog sina! Djeþakove bistre oþi bile su širom otvorene. “Pridržavajte mu glavu.” Mohiam je namjestila dijete u Letovom naruþju. “Znam kako treba.” Sjetio se da mu je Kailea govorila isto po Victorovom roÿenju. Srce mu se steglo. “Tko ga je oteo? Jeste li ga vidjeli?” “Nisam”, odgovorila je bez ikakvog oklijevanja. “Pobjegao je.” Zagledavši se u ýasnu Majku, sumnjiþavo je upitao: “Otkud moj sin ovdje, a otmiþar je baš zgodno pobjegao? Kako ste pronašli dijete?” Mohiam kao da je sve ovo postalo iznenada dosadno. “Zatekla sam vašeg djeþaka ovdje na podu, pokraj tijela gospe Anirul. Vidite li njene šake? Jedva sam ih odvojila od djetetove dekice. Uspjela ga je nekako spasiti.”
Leto se zagledao u nju; nije joj povjerovao. Na deki nije primijetio krv, niti bilo kakve tragove na djetetu. Prišao im je jedan Sardaukar i salutirao. “Oprostite što vas prekidam, gospodine. Pronašli smo princezu Irulan, nije povrijeÿena.” Pokazao je prema obližnjoj uþionici, u kojoj je stražar stajao pokraj jedanaestogodišnje djevojþice. Stražar se nespretno trudio utješiti Irulan þija je majka upravo bila ubijena. Na sebi je imala haljinu od damasta sa smeÿim i bijelim prugama i grbom Corrina na jednom dugaþkom rukavu. Vidjelo se da je Irulan potresena, ali izgleda da se ona bolje nosila s tragedijom nego stražar. Koliko je vidjela? Princeza je pogledala u ýasnu Majku na nedokuþiv naþin Bene Gesserita, kao da su njih dvije dijelile neku od prokletih tajni Sestrinstva. Njeno prelijepo mlado lice podsjeüalo je na krutu masku. Irulan je ušla u prostoriju kao da u njoj nema nijednog stražara. “Bio je muškarac. Prerušio se u Sardaukara i bio je našminkan. Nakon što je ubio moju majku, pobjegao je. Nisam mu dobro vidjela lice.” Letu je bilo žao Careve küeri koja je stajala nepokretno kao jedna od mnogobrojnih statua njenog oca. Savršeno se savladavala i bila krajnje hladnokrvna. Iako je oþigledno doživjela šok i osjeüala veliku tugu, uspjela je saþuvati kontrolu. Irulan je gledala majþino tijelo dok ga je jedan od stražara pokrivao sivim ogrtaþem. Nijedna suza se nije pojavila u djevojþLþinim svjetlo zelenim oþima; njeno lice klasiþne ljepote moglo je proüi kao skulptura od alabastera. Dobro mu je bio poznat taj osjeüaj, sliþnu lekciju je nauþio od svog oca. Tuguj samo kada si sam, kada te nitko ne vidi. Irulan srete Mohiamin pogled, kao da su zajedno podizale obrambeni zid. Princeza je izgleda znala mnogo više, nešto što su ona i ostarjela ýasna Majka zadržale za sebe. Leto vjerojatno nikada neüe saznati istinu. “Kriminalac üe biti pronaÿen”, zakleo se vojvoda, privivši þvršüe sina na grudi. Stražari poþeše javljati preko kom-jedinica i nastaviše pretraživanje cijele Palaþe. Mohiam se zagleda u njega. “Gospa Anirul je žrtvovala život da bi spasila vašeg sina.” Imao je dojam da je ljuta na njega. “Lijepo ga odgojite, vojvoda Leto.” Dodirnula je djetetovu dekicu i gurnula ga Letu na grudi. “Uvjerena sam da se Shaddam neüe smiriti dok þovjek koji je ubio njegovu ženu ne bude izveden pred lice pravde.” Povukla se za jedan korak kao da ga otpušta. “Idite sad kod svoje Jessice.” Iako nevoljko, jer ga je izjedala sumnja, ali shvaüajuüi prioritete, Leto ponosno iznese dijete iz ovih soba i uputi se natrag prema sobi za porod, gdje ga je þekala Jessica. Irulan nije skidala pogled s Mohiam, ali nisu razmijenile þak ni brze znakove rukama. Nitko, pa þak ni Mohiam, nije znao da je princeza stajala skrivena iza odškrinutih vrata i gledala kako se njena majka žrtvuje za ovo tek roÿeno dijete. Zapanjila se što je jedna tako moüna i rezervirana žena pridavala toliku važnost ovom djetetu Atreida, koje je rodila obiþna priležnica. Zbog þega? Zašto je ovo dijete bilo tako posebno?
115. Rat je u prošlosti uništavao najbolje primjerke þovjeþanstva. Naš cilj je bio da ograniþimo rat na takav naþin da se ovo ne dogodi. Rat u prošlosti nije poboljšavao vrste. — Vrhovni bašar Zum Garon, klasificirani memoari * * * Unatoþ znaþajnoj pobjedi koju je danas izvojevao, princ Rhombur Vernius je znao da ga þeka još mnogo godina borbe dok potpuno ne obnovi ixijansko društvo. Ali on je bio dorastao zadatku. “Dovest üemo najbolje istražitelje i struþnjake forenziþare”, reþe Duncan, gledajuüi u zgarište kompleksa laboratorija koji se još dimio. “Ventilacija proþišüava zrak, ali još ne možemo Xüi u istraživaþki paviljon. Kada vatra bude ugašena, proþešljat üemo sav pepeo u potrazi za dokazima. Sigurno je nešto ostalo, i s malo sreüe to üe biti dovoljno da grofa Fenringa — i Cara — izvedemo pred lice pravde.” Rhombur zavrti glavom, podigavši svoju protetiþku ruku i zagledavši se u neravni batrljak. “ýak da ovdje izborimo potpunu pobjedu, Shaddam može smisliti neki naþin da se izvuþe. Ako mu je do ovoga ovdje bilo toliko stalo, pokušat üe nekako okrenuti Landsraad protiv nas. Duncan pokaže na mrtve koji su ležali svuda uokolo i na atreidske lijeþnike u bijelom koji su zbrinjavali ranjene. “Pogledaj koliko je carskih vojnika ovdje nastradalo. Misliš li da Shaddam može ostati ravnodušan? Ako ne uspije nekako zataškati cijelu stvar, smislit üe izgovor zašto su sardaukarske trupe bile stacionirane na Ixu i optužit üe nas za izdaju.” “Uþinili smo ono što smo morali”, reþe Rhombur odluþno kimnuvši glavom. “Bilo kako bilo, Kuüa Atreida je poduzela vojnu akciju protiv Carevih vojnika”, reþe Gurney. “Ako ne smislimo naþin kako da ovo okrenemo protiv njega, Caladan može biti zaplijenjen.” * * * Nasukan i nemoüan iznad Arrakisa, bijesan što mu je plan propao, a njegovo Carsko veliþanstvo doživjelo poniženje pred svim Sardaukarima, Shaddam je izdao najtežu zapovijed u svom životu. Stegnute þeljusti i izvijenih usana, konaþno se okrenuo prema starom Zum Garonu. “Naredi floti da odstupi.” Duboko je udahnuo zrak, skupivši nozdrve. “Povlaþim zapovijed za paljbu.” Dok su se carski vojni brodovi udaljavali od planeta prema višoj stazi, pogledao je þasnike na mostu tragajuüi za rješenjem. Lica Sardaukara ostala su bezizražajna, ali Shaddam je znao da njega krive za situaciju u kojoj su se našli. ýak i ako se spusti na planet pustinju, Cara üe doþekati samo prezir baruna Harkonnena. Postat üu predmet sprdnje þitavog Carstva. Poslije neugodne tišine, preduhitrio je moguüa pitanja þasnika odbrusivši “ýekajte daljnje zapovijedi.” ýekali su ýitav dan.
Nijedan komunikacijski sustav na Arrakisu i dalje nije radio. Iako je sardaukarska flota mogla komunicirati izmeÿu sebe, nisu imali s kim drugim razgovarati. Bili su nasukani. Car se zakljuþao u privatnoj kabini, ne mogavši još povjerovati da mu je Ceh to uþinio. 2þekivao je da üe se cehovska flota svakog trena vratiti da provjeri da li se njihov Car pokajao. Ali kako su sati prolazili, njegova nada postajala je sve mršavija. Kada je veü pomislio da su Sardaukari na rubu pobune, vratio se jedan jedini astrobrod, pojavivši se visoko iznad zbijenih carskih ratnih brodova. Shaddam se morao suzdržati da ne poþne psovati letjelicu ili zatražiti od Ceha da ga vrati na Kaitain. Svaka obrana ili argument koji su mu padali na pamet zvuþali su djetinjasto i neuvjerljivo. I tako je pustio Ceh da prvi progovori, da iznese zahtjeve. Nadao se da üe se moüi oglušiti o njih. Otvorila su se vrata na donjem djelu trupa astrobroda i kroz njega je izašao jedan jedini brod. Na most broda-predvodnika upuüena je poruka. “Poslali smo letjelicu po Cara. Naš predstavnik üe ga dopratiti na astrobrod, gdje üemo nastaviti razgovor.” Shaddam se želio izderati na predstavnika, istaknuti kako nitko, pa þak ni Svemirski Ceh, nije u položaju da zahtjeva da se on pojavi na nekom sastanku. Umjesto toga, poniženi vladar je progutao slinu i pokušao zvuþati kao pravi Car. “Priþekat üemo dolazak letjelice.” Car je imao tek toliko vremena da odjene službenu grimiznozlatnu odoru, i stavi sve moguüe ukrase i obilježja svoga položaja koje je uspio pronaüi za tako kratko vrijeme, prije dolaska letjelice. Doþekao je letjelicu u pristaništu. Njegova Carska pojava trebala je utjerati strah u kosti cijelom narodu. S nelagodom se sjetio odavno zaboravljenog Mandiasa Strašnog, þija je prašnjava grobnica bila skrivena u carskoj nekropoli. Zapanjio se kada je ugledao Hasimira Fenriga da izlazi iz malog cehovskog broda i poziva ga da se ukrca. Izraz grofovog lica ga je upozorio da ne izusti ni rijeþ. Pokraj Cara je stajao Vrhovni bašar Garon kao da je oþekivao da üe poüi sa Shaddamom u svojstvu osobnog tjelohranitelja. Fenring pokretom ruke vrati starog veterana. “Ovo üe biti privatni sastanak. Dat üu sve od sebe da se Car i Ceh nagode, hmmm?” Shaddam se pušio od bijesa i poniženja, svjestan da ga ono najgore tek þeka... Kada je letjelica ponovo krenula, njih dvojica zauzeše udobna sjedišta i zagledaše se kroz velike okrugle prozore u svemir posut zvijezdama. Kuüa Corrino je deset tisuüa godina vladala ovim nepreglednim kraljevstvom. Ispucala smeÿa kugla Arrakisa je ispod njih djelovala odbojno i ružno, izraslina u carstvu dragulja. Shaddam je slutio da üe njihov razgovor na brodu prisluškivati i snimati cehovske uhode. I sam svjestan toga, Fenring mu se obratio šifriranim jezikom, njihovim privatnim jezikom koji su smislili još kao djeca. “Na Ixu smo doživjeli pravu propast, sire. A vidim da ni vi ovdje niste prošli mnogo bolje.” Zamišljeno se poþešao po bradi. “Ajidica nas je prevario... kao što sam i rekao da hoüe, hmmmm?” “Što je s amalom? Sam sam ga probao! Svi izvještaji su govorili da je savršen, Glavni Istraživaþ, zapovjednik mojih Sardaukara, þak i ti!” “To je bio Lice-Igraþ, sire, a ne ja. Amal je potpuni promašaj. Uzorci za testiranje izazvali su obje nedavne nesreüe astrobroÿova. Osobno sam gledao kako naš Glavni Istraživaþ umire u grþevima zbog prevelike doze dotiþne tvari. Hmmm.” Shaddam nevoljko zabaci glavu i problijedi. “Blagi Bože, kada samo pomislim što gotovo nisam uþinio Arrakisu!” “Amal je otrovao i vaše sardaukarske legije na Ixu, rako da nas nisu mogle obraniti protiv atreidskih napadaþa.” “Atreidi! Na Ixu? Što...”
“Vaš roÿak vojvoda Leto je uz pomoü svoje vojske vratio Rhombura Verniusa u Veliku Palaþu. Tleilaxi - i vaši Sardaukari - potuþeni su do nogu. Uspio sam ipak uništiti sve dokaze o našem istraživanju i pogone za proizvodnju. Nije ostao nijedan dokaz koji bi ukazao na Kuüu Corrino.” Shaddamu nikako nije ulazilo u glavu da je potuþen do nogu. “Nadajmo se.” “Uzgred budi reþeno, morat þete obavijestiti svog Vrhovnog bašara da je njegov sin poginuo u borbi.” “Još jedna nesreüa.” Car je djelovao ispijeno i umorno, zastenjao je. “Znaþi ništa od zamjene za zaþin? Baš ništa?” “Hmmm, ne. Ne postoji ni daleka moguünost da bude nešto od toga.” Car se zavali u sjedištu i zagleda u astrobrod koji je bivao sve veüi pred njima. Fenring mu se obrati s oþiglednim gaÿenjem. “Da ti je uspio tvoj suludi plan da opustošiš Arrakis, ne samo da bi okonþao vlastitu vladavinu veü bi to bio kraj i cijelog Carstva. Vratio bi nas u predÿžihadsko vrijeme i na tadašnji naþin putovanja kroz svemir!” Uperio je prst i poþeo ga grditi. “Upozorio sam te bezbroj puta da ne donosiš sliþne odluke prije nego što se posavjetuješ sa mnom. Upropastit üeš sam sebe.” Astrobrod je progutao siüušnu letjelicu poput kita koji pojede jednog jedinog raþLüa. Nijedan predstavnik Ceha nije priþekao Padišaha Cara, niti ga je itko ispratio iz letjelice. Dok su on i Fenring sami sjedili, þekajuüi da netko stupi u vezu s njima, Navigator je ukljuþio Holtzmanove motore i nabrao svemir, ponijevši osramoüenog vladara natrag na Kaitain, gdje üe se suoþiti s posljedicama svojih odluka.
116. Osvetiti se možete koristeüi složene sheme ili otvorenu agresiju. U izvjesnim okolnostima, za osvetu je potrebno vrijeme. — Erl Dominic Vernius, Dnevnici odmetnika * * * Nekoliko tjedana poslije povratka na Kaitain, voÿen jedino bijesom, Shaddam Corrino IV gledao je kraj snimljenog govora kopileta Tyrosa Reffe. U sebi je psovao. Iza zatvorenih vrata Careve privatne kancelarije, Cammar Pilru je þekao na Shaddamov komentar. Ixijanski veleposlanik je veü bezbroj puta pogledao dotiþni govor, ali mu se srce i dalje kidalo od bola. Shaddam je, meÿutim, ostao hladan. “Bio sam u pravu što sam mu slijepio ta prokleta usta prije nego što sam ga pogubio.” Nakon povratka u Palaþu, Padišah Car se izolirao. Vani su Sardaukari pokušavali održati red unatoþ brojnih demonstracija. Neki su tražili da Shaddam abdicira, što je možda moglo biti odgovarajuüe rješenje da je imao prihvatljivog nasljednika. Njegova jedanaestogodišnja küer Irulan veü je dobila brojne braþne ponude od strane poglavara moünih Kuüa. Shaddam je želio ubiti sve prosce... a možda i svoje küeri. Bar više nije morao brinuti o ženi. Poslije brojnih vojnih promašaja, þak su i nekada odani Sardaukari bili nezadovoljni njime, a Vrhovni bašar Zum Garon uložio je službenu žalbu. Garonov sin je poginuo u porazu na Ixu. Ali još gore od toga bilo je prema procjeni starog Bašara to što su carski vojnici bili izdani. Ne poraženi, veü izdani. U njegovom umu je lo bila vrlo važna razlika, jer Sardaukari nikada do sada u svojoj dugaþkoj povijesti nisu iskusili poraz. Garon je tražio da se ova potencijala mrlja službeno izbriše iz dosjea. Ako je moguüe, tražio je i posilnimmi pohvalu za svoga sina. Shaddam nije znao kako sa svim tim izaüi na kraj. Da su okolnosti bile drukþije, nikada ne bi odvojio ni trenutak svog vremena za ovog patetiþnog ixijanskog diplomatu koji je sada smatrao da je jako važan. Ali veleposlanik Pilru nije i2gubio svoje proklete veze, i u ovom trenutku je bio nošen Rhomburovom pobjedom. Osjetivši se ponovo snažan poslije toliko godina maltretiranja i zanemarivanja, Pilru je spustio tvrdi list ridulijanskog kristala pred Shaddamovo namršteno lice. “Baš šteta, sire, što niste bili u moguünosti obaviti genetsku analizu Tyrosa Reffe, ako ni zbog þega drugog, a ono kako biste opovrgnuli njegove tvrdnje da je i on bio þlan Kuüe Corrino. Mnogi þlanovi Landsraada, mnogi plemiþi iz Carstva, pitaju se je li to istina.” Kucnuo je prstom po podacima na listu kristala, koji su sasvim sigurno za Shaddama bili nerazumljivi. Pilrua su ignorirali, vrijeÿali i otpuštali desetljeüima, ali sada üe se to promijeniti. Pobrinut üe se da Car plati reparacije ixijanskom narodu i da se ne usprotivi povratku Verniusa. “Sreüom, ja sam imao prigodu uzeti uzorke od Reffc dok je boravio u zatvorskoj üeliji.” Pilru se osmjehne. “Kao što vidite, ovo je neporeþiv genetski dokaz da je Tyros Reffa zaista bio sin Cara Elrooda IX. Osudili ste na smrt vlastitog brata.” "Polubrata”, odbrusi Shaddam. “Lako mogu srediti da njegov snimljeni govor i rezultati testova budu tiho podijeljeni
svim þlanovima Landsraada, sire”, reþe veleposlanik Pilru, podigavši kristalni list. “Bojim se da üe uskoro svi saznati za sudbinu vašeg polubrata.” Uklonio je, naravno, sve pojedinosti o identitetu majke iz rezultata testova. Nitko nije morao znati u kakvom je srodstvu to kopile bilo s odavno mrtvom Shando Vernius. Rhombur je znao tajnu, i to je bilo dovoljno. “Vi mi oþito prijetite, veleposlaniþe.” Shaddamove oþi su jarko plamtjele kroz sjene poraza s kojim se suoþavao na svakom koraku. “Što tražite od mene?” * * * Dok je Shaddam þekao u privatnoj dvorani za prijem stranaka da rasprave i izlaganja poþnu, imao je prilike za samo kratka uživanja. Sada je shvaüao zbog þega je njegov otac osjeüao veliku potrebu da pije tolike koliþine zaþinskog piva. ýak ga ni grof Fenring, njegov supatnik, nije mogao razveseliti, kada su mu oko njegovog carskog vrata objesili toliko politiþkih utega. Meÿutim, Car je mogao unesreüiti i druge. Fenring je koraþao pokraj njega, nervozan i pun energije. Sva vrata osim glavnog ulaza bila su zapeþDüena, svi svjedoci sklonjeni. ýak je i stražarima nareÿeno da þekaju u hodniku. Shaddam je bio nestrpljiv. “Samo što nisu stigli, Hasimire.” “I dalje mi se þini da je to... pomalo djetinjasto, hmmm?” “Ali üe nas razveseliti, i ne pretvaraj se da se ne slažeš.” Frknuo je. “Osim toga, to je privilegija Cara.” “Uživaj dok možeš”, promrmlja Fenring, a onda se okrene od Shaddama koji ga je prostrijelio pogledom. Obojica su promatrala dvokrilna bronþana vrata koja su stražari polako otvarali. Sardaukarski vojnici su unijeli poznati stroj užasnog izgleda koji je kloparao, Škripao i lupkao. Unutar tog monstruma zujali su noževi, a iskre su iskakale iz otvora. Prije mnogo godina, tleilaxaški tužitelji donijeli su ovu užasnu napravu za pogubljenja na suÿenju po konfiskaciji Letu Atreidu, u nadi da üe ga njime secirati, da üe mu iscijediti krv, rasjeüi tkiva i uzeti brojne genetske uzorke. Shaddam je oduvijek smatrao da taj stroj ima veliki potencijal. Fenring se zagledao u njega, zamišljeno napuüivši usne. “Ova naprava je predviÿena samo da obogaljuje, ranjava i nanosi bol. Ako mene pitaš, Shaddame, to je sasvim oþigledno stroj s ljudskim umom, hmmm-ah? Možda narušava odredbe Butlerijanskog Džihada.” “Nije zabavno, Hasimire.” Iza stroja koraþala su šestorica zarobljenih Tleilaxa Gospodara, bez košulja, jer su svi znali za njihov obiþaj da u rukavima kriju oružje. To su bili predstavnici Tleilaxa koji su došli na carski dvor prije nekoliko mjeseci i zadržani su ovdje poslije propasti Projekta Amal. Prije nego što se proširila vijest o Ajidicinoj smrti, Shaddam je naredio da ih uhvate i zatvore. Grof Fenring je bio vrlo bijesan, jer je slutio da je bar jedan od tih Tleilaxa bio Lice-Igraþ, mjenjaþ oblika koji je izigravao njega i predao lažno optimistiþki izvještaj o uspjehu umjetnog zaþina. Ajidica je na taj naþin samo kupovao vrijeme potrebno za bijeg. Ali nije uspio u tom naumu. Sa svoje pak strane, Shaddam ni u jednom od zatvorenika nije vidio pojedinca, a istini za volju svi ti þovjeþuljci i jesu sliþili jedni na druge. “Onda?” razdere se on na njih. “Stanite pokraj svojeg stroja. Nemojte mi reüi da ne znate þemu služi?” Zarobljeni Gospodari Tleilaxa bez ikakve nade okružiše napravu demonskog izgleda. “Vi Tleilaxi ste mi stvorili velike probleme. Morat üu se suoþiti s najveüom krizom u
svojoj vladavini i smatram da bi svi vi trebali preuzeti dio krivnje.” Zagledao im se u lica. “Izaberite jednog izmeÿu sebe, jer želim vidjeti ovu napravu na djelu; poslije demonstracije vi ostali üete je razmontirati na licu mjesta.” Stražari istupiše držeüi ruþno oružje. Smrknuti þovjeþuljci sive kože pogledaše se bez rijeþi. Konaþno jedan od njih ispruži ruku i aktivira izvor energije na þetvrtastim ploþama stroja za pogubljenja. Nezgrapna naprava oživi i zagrmi tako buþno da su se i Car i stražari trgnuli. Fenring je samo kimnuo, shvativši da je prijeteüi izgled stroja predstavljao polovinu njegove uþinkovitosti. “Izgleda da ne mogu izabrati, hmmm?” “Izabrali smo”, objavi jedan od Tleilaxa. Bez ijedne rijeþi ili znaka, šestorica Tleilaxa Gospodara popeše se i uskoþiše u lijevak na vrhu naprave za pogubljenja. Bacili su se u zagrljaj kidaþa, sjekaþa, rezaþa. Mlazovi krvi, komadiüi mesa i kosti poprskaše Cara i Fenringa. Bila je to njihova posljednja pakost koju su izveli. Sardaukari su se povukli. Shaddam je zapištao i zgrabio ogrtaþ da se obriše. Fenring nije djelovao posebno uznemiren dok je brisao oþi. Stroj za seciranje je nastavio kašljati i škripiti. Nijedan Tleilax nije ni zavrištao ni viknuo. “Mislim da smo se pobrinuli za problem Lice-Igraþa”, zadovoljno objavi Car.
117. Istina þesto donosi naslijeÿenu potrebu za promjenom. Najþešüi izraz kada se prava promjena nametne jest optužujuüi povik: “Zašto nas nitko nije upozorio?” Oni zaista nisu þuli — ili ako jesu, nisu htjeli upamtiti. — ýasna Majka Harishka, Sakupljeni govori * * * Poslije tjedana nemira, udarni val neotkrivenih zavjera i zamršenih tajni i dalje je bjesnio Kaitainom. Preostalo je samo da se ugasi još nekoliko posljednjih vatri, da se procijeni politiþka šteta, razmijene usluge i naplate dugovi. U uoþljivoj obrednoj odori starog vojvode, sa sjajnim dugmadima i odliþjima, Leto Atreid je sjedio na izdignutoj platformi u središtu Dvorane Govorništva. Ovaj povijesni sastanak bit üe djelomiþno kritika, djelomiþno ispitivanje... a djelomiþno pogaÿanje. Car se sam suoþio s ostalima. Na platformi pokraj Leta sjedila su Šestorica predstavnika Ceha i isti broj landsraadskih plemiüa, kao i nedavno vraüeni princ Rhombur. Stjegovi Velikih Kuüa visjeli su uokolo; niz razliþitih grbova i boja koje su podsjeüale na dugu poslije oluje, ukljuþujuüi i grimiz i bakar Verniusa — stijeg koji je službeno zamijenio zastavu skinutu i javno spaljenu nakon što se Dominic Vernius odmetnuo. Najveüi od svih, stijeg Kuüe Corrino sa zlatnim lavom, nalazio se u središtu izmeÿu isto tako velikih stjegova Svemirskog Ceha i CHOAM-ove šahovnice od moarea. U plišanim crnim i smeÿim ložama nalazili su se plemiüi, gospe, prvi ministri i veleposlanici svih Velikih Kuüa. Nedaleko od Leta sjedila je službena delegacija Atreida, ukljuþujuüi i priležnicu Jessicu i njihovog novoroÿenog sina, starog svega nekoliko tjedana. S njima su sjedili Gurney Halieck, Duncan Idaho, Thufir Hawat i veüi broj hrabrih atreidskih þasnika i vojnika. I Tessia je sjedila ondje, gledajuüi u svoga muža. Rhombur je savijao novu šaku, koju mu je dr. Yueh pripojio. Yueh je sve vrijeme grdio svog pacijenta. Stol za tužitelje bio je rezerviran za smrknute predstavnike uništenih Kuüa Taligari, Baeakkala i Richesa. Premijer Ein Calimar sjedio je uspravnih leÿa, prateüi dnevni red svojim metalnim zamjenama za oþi, kupljenim od Tleilaxa. Zbog svojih akcija, Bene Tleilax je bio kuÿen više nego ikad i nije imao nijednog predstavnika. ýlanovi spomenute rase koji su kao zalog boravili na carskom dvoru izgleda da su nestali. Leto se nije radovao što üe morati saslušati dugaþku listu njihovih zloþina i moralnih grozota, ali veü je unaprijed mogao reüi da üe omraženi þovjeþuljci biti okrivljeni i kažnjeni. Kada se oglasilo prvo jutarnje zvono, ustao je postariji predsjednik CHOAM-a i stao za govornicu. “Za vrijeme nedavnih previranja, poþinjene su mnoge pogreške. Neke druge su jedva bile izbjegnute.” ýudno, ni barun Harkonnen niti službeni veleposlanik Kuüe Harkonnen nisu bili nazoþni saslušanju. Poslije debakla na Arrakisu, barun je oþigledno imao poteškoüa da osigura prijevoz, a njegov suludi Mentat veleposlanik nestao je iz Palaþe. Leto je bio uvjeren da su Harkonneni umiješali svoje prste bar u djeliü nedavne zbrke. U meÿuvremenu su mnoge nazoþne suparniþke obitelji þekale poput lešinara, u nadi da üe se doþepati vrijednih posjeda na Arrakisu, ali Leto uopüe nije sumnjao da üe Kuüa Harkonnen
zadržati svoje dobro - premda jedva. Od baruna üe tražiti da plati debele kazne, a on je sa svoje strane, veü sigurno podmitio ljude na pravim mjestima. U Carstvu je veü bilo dosta nemira. Satima su þitani preliminarni spisi, pravni struþnjaci Mentati recitirali su dugaþke opise i sažetke iz carskog zakonika. Pitanjima i optužbama nije bilo kraja. Publika se poþela dosaÿivati. Konaþno su pozvali Rhombura da priÿe. Princ kibrog je stajao u ixijanskoj vojnoj odori sa þasniþkom kapom na unakaženoj glavi. Zauzeo je mjesto na podiju i ukopao se na svojim mehaniþkim nogama. “Poslije mnogo godina ugnjetavanja, tleilaxaški osvajaþi su otišli s moga svijeta. Izvojevali smo pobjedu na Ixu.” Delegati su zapljeskali, iako nitko od njih nije odgovorio na zahtjeve Dominica Verniusa za pomoü prije mnogo godina. “Službeno zahtijevam povrat svih privilegija Velike Kuüe za obitelj Vernius, koja je zahvaljujuüi izdaji bila primorana odmetnuti se. Ako preuzmemo svoju nekadašnju ulogu u Carstvu, sve Kuüe üe imati koristi.” “Podržavam njegov zahtjev!” povika Leto sa svog mjesta za glavnim stolom. “Prijestolje odobrava”, izgovori glasno Shaddam, iako ga nitko ništa nije pitao. Pogledao je veleposlanika Pilrua, kao da su se prethodno dogovorili. Kako nijedan drugi predstavnik nije imao nikakvih primjedbi, publika zaurla u znak slaganja, izglasavši zahtjev aklamacijom. “Zapisano je”, izjavi CHOAM-ov predsjednik, ni ne potrudivši se pitati ima li tko nešto protiv niti stavivši prijedlog na dalju diskusiju. Rhombur uspije nekako razvuüi lice puno ožiljaka u osmijeh, iako je restauracija Kuüe Vernius bila þista formalnost, buduüi da princ neüe moüi imati nasljednike. Podigao je bradu. “Prije nego što siÿem s podija, mislim da treba dodijeliti i neka odliþja.” Podigao je gomilu raznobojnih odliþja s govornice i rekao: “Bi li netko došao i sve mi ih zakvaþio, molim vas?” Publika se nasmijala, zahvalna na ovom prekidu napetosti i dosade. “Samo se šalim.” Zatim se uozbiljio. “Vojvodo Leto Atreidu, moj odani prijatelju.” Leto se popne na pozornicu, ispraüen gromoglasnim aplauzom. Pridružili su mu se i ostali þlanovi atreidske delegacije: Duncan Idaho, Thifir Hawat, Gurney Halleck, pa þak i Jessica s djetetom u naruþju. Dok je vojvoda stajao u stavu mirno, sijajuüi od ponosa, Rhombur mu zakvaþi odliþje na odoru starog vojvode, vijugavu spiralu od dragocjenih metala, umoþenu u tekuüi kristal. Sliþne poþasti podijelio je i atreidskim þasnicima, kao i vjernom veleposlaniku Cammaru Pilruu. Veleposjednik je takoÿer primio posthumno odliþje za svog hrabrog sina, C’taira Pilrua, kao i za Navigatora D’murra, koji je vratio sve putnike sa svog izgubljenog astrobroda u sigurnost. Konaþno je Rhombur uzeo posljednju medalju i zbunjeno se zagledao u nju. “Jesam li nekoga zaboravio?” Leto uzme sjajnu nagradu i stavi je na Rhomburove grudi. Dok su oko njih svi klicali, njih dvojica se zagrliše. Leto se s podija zagledao u Cara. Nijedan vladar u dugoj povijesti Carstva nije pretrpio ovako sraman poraz. Pitao se kako üe Shaddam uopüe preživjeti — ali alternative nisu bile baš najjasnije. Poslije toliko tisuüa godina, þak ni politiþki protivnici se neüe tako lako odreüi stabilnosti u Carstvu, a nijedna frakcija nije imala pretežitu podršku. Leto nije imao pojma kako üe završiti ovo saslušanje. Konaþno je pozvan i Shaddam IV da nešto kaže u svoju obranu. U Dvorani Landsraada zaþulo se neugodno mrmljanje. Kancelar Ridondo naredio je carskim fanfarama da sviraju dovoljno glasno i priguše tu buku. Bez imalo nesigurnosti, držeüi glavu visoko podignutu, Car poznatog svemira je ustao, ali
se nije uputio prema podiju. Promuklim glasom (vjerojatno zato što je danima vikao na svoje osoblje), održao je oštar govor u kome je okrivio Tleilaxe i vlastitog oca za pokretanje nesretnog projekta za dobivanje umjetnog zaþina. “Ne znam zašto je Elrood IX poslovao s tako odvratnim ljudima, ali bio je star. Mnogi od vas se sjeüaju koliko je nasilan i iracionalan postao pred kraj života. Jako žalim što ranije nisam otkrio pogrešku koju je poþinio.” Shaddam je tvrdio da nikada nije potpuno shvatio posljedice i da je stacionirao sardaukarske trupe na Ixu samo radi održavanja mira. ýim je saznao za postojanje amala, poslao je svog carskog ministra za zaþin, grofa Hasimira Fenringa, da to istraži — i Fenringa su zadržali kao taoca. Pognuo je glavu vidno se trudeüi da djeluje što žalosnije. “Rijeþ jednog Corrina mora bar nešto znaþiti.” Car je izgovorio sve same prave rijeþi, premda je meÿu prisutnima bilo malo onih koji su djelovali kao da su mu povjerovali. Delegati su šaputali izmeÿu sebe i vrtjeli glavama. Ljigav je poput masnog sliga. Unatoþ svim silama koje su se urotile protiv njega, Shaddam je ostao ponosan þovjek. Stajao je na ramenima moünih, vrlo poštovanih predaka još iz vremena bitke za Corrin. Njegovi predstavnici na dvoru u potaji su dali sve od sebe da spase njegov položaj, i sigurno üe biti podijeljene izvjesne povlastice. Leto je zurio u strop; misli su mu bile uzburkane. Stari Paulus ga je nauþio da je politika prljava igra. Donijevši odluku, obratio se okupljenima prije nego što se vratio za glavni stol, odstupivši malo od protokola. Predsjednik CFIOAM-a se namrštio, ali mu je dopustio da se obrati prisutnima. “Prije mnogo godina, za vrijeme moga suÿenja po konfiskaciji, Car Shaddam je istupio i zauzeo se za mene. Smatram da bih mu sada trebao uzvratiti uslugu.” Mnogi prisutni su bili iznenaÿeni. “Saslušajte me. Car je zamalo, zahvaljujuüi svojoj... neobaviještenosti, uništio Carstvo. Meÿutim, brzoplete protumjere ove Skupštine mogle bi dovesti do još veüeg meteža i patnje. Moramo misliti na dobrobit Carstva. Ne smijemo dopustiti da zavlada kaos, kao što se dogodilo s našom civilizacijom prije mnogo stoljeüa za vrijeme Interegnuma.” Za vrijeme stanke koju je napravio, Leto je sreo Carev pogled i shvatio da se u njemu bore za prevlast raznoliki osjeüaji. “U ovom trenutku, Carstvu je više nego ikada potrebna stabilnost ili üemo se suoþiti s vrlo velikom opasnošüu da izbije graÿanski rat. Uz mudrije savjete i pomni nadzor, vjerujem da Shaddam može ponovo postati razborit i nastaviti vladati krajnje dobronamjerno.” Leto je zaobišao govornicu. “Ne zaboravite. Svi mi mnogo dugujemo Carskoj Kuüi. Sve obitelji Landsraada moraju žalili za gubitkom Shaddamove voljene žene Anirul — a ja više od veüine, jer je ta velika gospa dala svoj život da bi zaštitila moje tek roÿeno dijete, nasljednika Kuüe Atreida.” Povisio je glas kako bi nadjaþao glasove. “Predlažem da Landsraad i Ceh izaberu mnogo novih savjetnika koji üe pomagati Padišahu Caru u njegovoj vladavini od danas pa nadalje. Care Shaddame IV da li službeno prihvaüate suradnju s izabranim predstavnicima, zbog dobrobiti svih ljudi, sa svih svjetova, svih dobara?” Shaddam je znao da nema drugog izbora. Ustao je i odgovorio: “Prihvaüam ono što je najbolje za Carstvo. Kao i uvijek.” Zurio je u pod, želeüi da se nalazi bilo gdje drugdje samo ne ovdje. “Obeüavam da üu suraÿivati i da üu nauþiti kako bolje služiti svome narodu.” Osjetio je divljenje prema vojvodi Letu, iako mu je to bilo teško priznati, i živciralo ga je što se taj njegov roÿak Atreid uzdigao tako brzo, dok se on Car, našao u ovako nezgodnom položaju. Vojvoda Leto priÿe rubu platforme, ne skidajuüi pogled sa Shaddama, koji je stajao sam. Izvukao je obredni nož ukrašen dragim kamenjem iz opasaþa. Car razrogaþi oþi.
Leto okrene dršku prema Shaddamu i pruži mu je. “Prije više od dvadeset godina vi ste mi dali ovo oružje, sire. Podržali ste me kada sam bio lažno optužen od strane Tleilaxa. Vjerujem da je on vama sada potrebniji. Primite ga natrag i vladajte mudro. Sjetite se atreidske odanosti svaki put kada ga pogledate.” Shaddam je nevoljko prihvatio obredno oružje. Ponovo üe doüi moje vrijeme. Ja ne zaboravljam svoje neprijatelje.
118. Suludi Mentati veü odavno nastaju na tajnim svjetovima Bene Tleilaxa. Njihovo stvaranje nameüe pitanje: tko je luÿi, Mentati ih oni koji ih stvaraju? — Mentatski priruþnik * * * Barunu Harkonnenu je Giedi Jedan bio prelijep, þak i u usporedbi sa spektakularnim Kaitainom. Zadimljeno nebo pretvaralo je sumrak u svjetlost baklje. Nezgrapne zgrade i dramatiþni kipovi doprinosili su da harkonenska prijestolnica djeluje þvrsto i neumoljivo. Zrak, sa zadahom industrije i nagomilanih tijela, mirisao je ugodno i poznato. Barun je mislio da nikada više neüe vidjeti ovo mjesto. Kada su se prijeteüi astrobrodovi i Careva flota Sardaukara udaljili s Arrakisa, pustinjski svijet se tresao poput klokanskog miša koji je jedva umakao ptici grabljivici. Prema službenom priopüenju kojeg je izdala Palaþa, Car je samo blefirao i uopüe nije imao namjeru ugroziti vaÿenje melangea. Barun nije bio baš uvjeren u to, ali je odluþio svoje sumnje zadržati za sebe. Shaddam IV je i ranije poduzimao ekstremne, loše akcije, poput obijesnog djeteta koje nije svjesno svojih moguünosti. ýista ludost! Barun je bio lunjao po svojoj ošteüenoj prijestolnici garnizonu u potrazi za žrtvenim jarcem; cjelokupna slobodnjaþka posluga je tajanstveno nestala. Utrošio je tjedne samo na to da naÿe prijevoz do civilizacije. Rabban baš nije žurio poslati fregatu. Uzdrman landsraadskom kontrolom i cenzurom, nervozni plemiü je pobjegao na Giedi Jedan lizati rane. Iako je bio primoran propustiti zasjedanje Landsraada, poslao je Glasnike i poruke u kojima je izrazio svoj bijes zbog Shaddamove neumjesne prijetnje da üe uništiti sav život na Arrakisu - “zbog nekoliko manjih raþunovodstvenih pogrešaka.” Spretno je znao prikriti istinu i sebe predstaviti u što ljepšem svjetlu. Harkonenski veleposlanik, Piter de Vries, trebao bi se zapravo pobrinuti za to na Kaitainu. Morat üe potajno poslati poklone na Kaitain i ponašati se ponizno i pokajniþki, u nadi da se politiþki uzdrman Car neüe osvetiti Kuüi Harkonnen. Barun üe nadoknaditi štetu i platiti znaþajan mito, na koji üe vjerojatno utrošiti cjelokupnu zalihu zaþina koju je uspio ostaviti na stranu. Ali suludi Mentat je nestao ne potrudivši se poslati ni poruku. Mrzio je nepouzdanost, naroþito kod skupog Mentata. Za vrijeme meteža nastalog poslije opsade Arrakisa i pobune na Ixu, bit üe da je de Vries imao dosta moguünosti ubiti žensku vojvode Leta i njihovo dijete. Izvještaji su bili oskudni, ali izgleda da je novoroÿenþe Atreida bilo sigurno i zdravo, iako je neposredno poslije njegovog roÿenja došlo do kratkotrajne zbrke. Barun je imao želju zavrnuti de Vriesu vrat, ali od Mentata nigdje nije bilo ni traga ni glasa. Proklet da je! Dok se spuštao mrak, vratio se u harkonensku Tvrÿavu. Morao se pobrinuti za svoju obranu na sudu, ako CHOAM odluþi istjerati na þistac njegovu “nepremišljenost”. Želio je biti spreman, premda je hrabro izgovorio rijeþi koje je cijelo Carstvo željelo þuti. “Uvjeravam vas da üe se proizvodnja melangea nastaviti, kao i do sada. Zaþin üe teüi.
Njegov neüak Rabban mu nije bio ni od kakve koristi glede voÿenja zapisa i tehniþkih pojedinosti. Taj grubijan je bio uspješan jedino onda kada je trebalo smrskati nekome glavu, ali nije bio ni za kakav prefinjeni posao. Nadimak što ga je sam za sebi izabrao, “Zvijer”, nije nipošto oslikavao pravednog državnika ili vještog diplomatu. Osim svega toga, morat üe platiti skupe popravke da bi se obnovila infrastruktura Arrakisa, posebice svemirskih luka i komunikacijskih sustava koji su ošteüeni tijekom cehovskog embarga. Samom mu je bilo teško brinuti o svemu tome i ponovo se zapjenio, bijesan što njegov, navodno vjerni, Mentat nije tu da mu služi. Psujuüi svoju lošu sreüu, vratio se u privatne odaje, u kojima su mu robovi priredili gozbu: soþna jela od mesa, slatkiši, egzotiþno voüe i barunov skupi kirana brendi. Koraþao je, grickao i razmišljao. Od kada je bio zarobljen u bezbojnom Carthagu, odakle nije mogao ni uputiti poruku ni pozvati Glasnika, poþeo je oþajniþki priželjkivati ljepše stvari u životu. Sada mu se sviÿalo po þitav dan nešto grickati. Polizao je glazuru s prstiju. Tijelo mu je bilo meko i namirisano; zgodni djeþaci sluge su ga neprestano kupali, mazali uljima i masirali dok ne bi osjetio kako napetost popušta. Bio je iscrpljen i ranjiv, umoran od zadovoljstava kojima se prepustio. Rabban je nenajavljen uletio u prostoriju. Feyd-Rautha je trþkarao pokraj svog velikog brata, s inteligentnim, ali vragolastim izrazom na anÿeoskom licu. Zvijer je mislio da su on i vikont Moritani uspjeli prikriti svoj propali napad na Caladan. Barun je, meÿutim, odmah saznao za to, ali je šutio. Bio je iznenaÿen neüakovom inicijativom. Plan je mogao i uspjeti, ali on to nikada ne bi priznao pred Rabbanom. Zvijer je izgleda sasvim dobro pokrio svoje tragove tako da Kuüa Harkonnen neüe biti optužena, tako da üe i barun šutjeti... i pustili neüaka da se peþe na laganoj vatri i brine da li üe biti otkriven. Rabban poþne vikati na dvojicu slugu koji su kaskali za njim. Nosili su nekakav dugaþak, nezgrapan paket u šarenom papiru i povezan raznobojnim trakama. “Ovuda. Barun üe ga željeti osobno otvoriti. Požurite, budale.” Rabban je razmetljivo izvukao inkvine biþ iz alke na opasaþu i poþeo mahati njime kao da üe izbiþevati robove. Nijedan od dvojice visokih muškaraca bronþane kože nije se trgnuo, iako su im se na rukama i vratovima vidjeli ožiljci od prethodnih biþevanja. Barun je s prezirom pogledao predmet, koji je bio gotovo dva metra dugaþak. “Što je ovo? Ne oþekujem nikakav paket.” Dar za tebe, striþe, Glasnik ga je upravo donio. Nema nikakvih oznaka.” Poþeo je bockati paket mesnatim prstom. “Morat üeš ga otvoriti da bi saznao od koga je.” “Nemam uopüe namjeru otvarati ga.” Barun se zabrinuto udaljio. “Je li prošao kroz skener za eksploziv?” Rabban ispusti nepristojan zvuk. “Svakako. Kao i za otrove i zamke. Ništa nismo pronašli. Potpuno je siguran.” “Što je to onda?” “To nismo mogli... toþno utvrditi.” Barun se udaljio za još jedan mali korak uz pomoü suspenzora. Nije ovoliko dugo poživio zato što nije bio sumnjiþav. “Otvori ga umjesto mene, Rabbane, ali se pobrini da Feyd bude što dalje od tebe.” Nije namjeravao izgubiti oba nasljednika u jednom pokušaju ubojstva. Rabban blago odgurne brata. Feyd je posrnuo prema barunu koji uhvati djeþaka za ovratnik i skloni ga na sigurnu udaljenost. I Rabban je ostao na sigurnoj udaljenosti od paketa. Umjesto da ga otvori, razderao se na dva roba: “ýuli ste baruna. Otvorite ga!” Feyd-Rautha je želio vidjeti što se nalazi unutra i poþeo se otimati, jer mu barun nije dao priüi. Robovi potrgaše papir u koji je paket bio umotan. Kako im nije bilo dozvoljeno rukovati
noževima niti bilo kakvim drugim oštrim predmetima, morali su prstima raskidati peþate. Rabban je zaurlao ne pomaknuvši se s mjesta. “Onda? Što je to?” Feyd s otimao barunu. Debeljko ga je konaþno pustio da se odgega do paketa koji je otvoren ležao na podu. Dijete je zavirilo unutra i nasmijalo se. Barun je dolebdio na svojim suspenzorima. U kutiji je ugledao skvrþeno i mumificirano tijelo Pitera de Vriesa, okruženog metalnim kalupom koji je sigurno onemoguüio skenerima da utvrde što se toþno unutra nalazi. Nije bilo sumnje, to mršavo lice je pripadalo njemu, premda su mu obrazi i oþi bili upali. Na papirnatim usnama suludog Mentata još su se vidjeli tragovi safo soka. “Tko je ovo poslao?” zagrmi barun. Buduüi je opasnost izgleda minula, Rabban se usudio priüi. Odgurnuo je kalup i uzeo malu poruku iz de Vriesovih ukruüenih prstiju. “Od one proklete vještice Mohiam.” Držao ju je pred svojim blizu smještenim oþima i naglašeno sricao, kao da mu je bilo teško proþitati i tih pet rijeþi. “Nikada nas nemojte podcijeniti, barune.” Rabban zgužva poruku i baci je na pod. “Ubile su tvog Mentata, striþe.” “Hvala ti što si mi to objasnio, Rabbane.” Barun je pobacao u stranu kalupe i prevrnuo kutiju tako da je mumija ispala. Zatim je šutnuo ukoþeno tijelo u rebra. U ovom krajnje teškom trenutku, kada je morao izvesti gomilu delikatnih politiþkih manevara kako bi samo osigurao Kuüi Harkonnen da preživi, bio mu je potreban vješt, inteligentan Mentat više nego ikada. “Piter! Kako si mogao biti tako glup i nespretan i dopustiti da te ubiju?” Leš mu nije odgovorio. S druge pak strane, de Vries nije više bio ni tako koristan. Moralo se priznati da je bio odliþan Mentat, pravi vrag koji je imao gomilu profinjenih ideja. Ali je takoÿer bio sklon uzimanju droga koje su izobliþile njegovu percepciju, i pokazivao je malo previše inicijative i sklonosti da radi na svoju ruku... Na sljedeüeg üe morati pomnije paziti. Barun je znao da su Tleilaxi veü odgojili i druge gole iz iste genetske zalihe: þitavu seriju verzija Pitera de Vriesa, izuþenih uz pomoü posebnih metoda za stvaranje Mentata. Genetski þarobnjaci su znali da je samo pitanje vremena kada üe barun potpuno izgubiti strpljenje i ispuniti prijetnju, koju je veü toliko puta ponovio, da üe ubiti de Vriesa. “Pošalji poruku Tleilaxima”, zareza on. “Neka mi hitno pošalju novog Mentata.”
119. Aristokrat se neizbježno opire ispuniti svoju posljednju dužnost — skloniti se i nestati u povijesti. — Krunski princ Raphael Corrino * * * Prema javnoj objavi Cara Shaddama, pogrebna lomaþa bit üe veliþanstvenija od bilo koje viÿene do tada u Carstvu. Tijelo gospe Anirul, odjeveno u najbolju odoru od kitovog krzna i ukrašeno bezvrijednim imitacijama njenog najskupljeg nakita, ležalo je na krevetu od zelenih kristalnih djeliüa, koji su podsjeüali na smaragdne zube nekog þudovišta. Car je stajao kod uzglavlja lomaþe, gledajuüi preko mora lica. Iz þitavog Carstva pristigli su ožalošüeni podanici da nazoþuju ispraüaju žene njihovog vladara. Ožalošüeni Car je na sebi imao kraljevski ogrtaþ prigušenih boja koji je trebao oslikavati atmosferu ublaženog sjaja. Pretvarajuüi se da je tužan, držao je pognutu glavu. Sve njegove küeri nalazile su se u prvom redu iza mrtvaþkih nosila; one su doista bile tužne i cmizdrile su. Djetešce Rugi bi uvijek zaplakala u pravom trenutku. Samo je Irulan stajala ukoþeno i držala se rezervirano. Ovaj prizor üe omekšati srca svih prisutnih, ali Shaddamu uopüe nije bilo žao što je umrla. Da je još malo poživjela sigurno bi ga natjerala da je osobno ubije. Pokušavši da ne djeluje poraženo, pustio je um da mu odluta dok su sveüenici þitali odlomke iz Naranþaste Katoliþke Biblije dosadnim, pijevnim glasovima. Obavili su više obreda nego za vrijeme Shaddamove krunidbe ili stupanja u brak s ovom benegesseritskom spletkarošicom. Ali to je bilo ono što je narod oþekivao, ono u þemu su perverzno uživali. Neprijateljski raspoložen Landsraad, Ceh i CHOAM gadno su ga pritegnuli tako da Shaddam nije mogao izmijeniti nijedno pravilo. ýak je morao poštovati i formu. Morao se lijepo ponašati. Ti lanci üe ga gušiti godinama. O sankcijama protiv Shaddama žuþno se raspravljalo iza zatvorenih vrata: njegove aktivnosti bit üe izložene strogim ograniþenjima i kontrolama þitavo jedno desetljeüe, kao što je to propisivao carski zakon. Za to vrijeme, Landsraad, Svemirski Ceh i CHOAM imat üe daleko veüi utjecaj u carskoj politici i poslovima. Uz sve to, pakosno je želio da može sebi dopustiti da ponovo progna Fenringa, da ga kazni za debakl s amalom. Ali poslije svih pogrešaka koje je napravio - koje, kako ga je grof podsjetio, nikada ne bi poþinio da se posavjetovao s njim - Car je znao da üe mu, ako postoje makar i najmanji izgledi da vrati moü, biti potrebna vražja inteligencija njegovog dugogodišnjeg prijatelja. Ipak, još üe izvjesno vrijeme ostaviti grofa na Arrakisu, da se krþka... Sveüenici su konaþno završili svoje mumljanje i zavjesa tišine se spustila preko okupljenih. Rugi je ponovo zaplakala, a dadilja ju je pokušala ušutkati. Grof kancelar Ridondo i vrhovni sveüenik saþekali su da Shaddam shvati kako je sada na njemu red da nešto kaže. Skicirao je kratku izjavu, koja je prethodno bila proþitana pred magistratima Landsraada, predsjednikom CHOAM-a i glavnim predstavnikom Ceha, koji su je odobrili. Iako su rijeþi bile bezazlene, ipak su mu zastajale u grlu; smatrao ih je uvredom njegovog Carskog veliþanstva.
Davao je sve od sebe da zvuþi ožalošüeno. “Moja voljena žena Anirul mi je ukradena. Njena prerana smrt üe zauvijek ostaviti ožiljak na mom srcu i mogu se jedino nadati da üu nastaviti vladati Carstvom samilosno i milostivo, þak i bez mudrih savjeta i velikodušne ljubavi moje gospe.” Shaddam podiže bradu i njegove umorne zelene oþi sijevnuše carskim bijesom koji je toliko puta pokazao. “Moje istraživaþke ekipe üe nastaviti prouþavati dokaze vezane za njenu nasilnu smrt. Neüemo se smiriti dok poþinitelj ne bude uhvaüen i njegova zavjera objelodanjena.” Prešao je pogledom preko mora podignutih lica, kao da bi mogao uoþiti ubojicu meÿu njima. Zapravo nije namjeravao puno uþiniti na razotkrivanju zloþina. Otmiþar-ubojica je nestao i ako ne predstavlja prijetnju po krunu, Shaddama nije mnogo bila briga tko je to uþinio. Zapravo mu je laknulo što mu se ta dosadna vještica, koja je svuda zabadala nos, neüe više miješati u svakodnevne odluke. Ostavit üe njeno prazno prijestolje na istom mjestu nekoliko mjeseci iz lažnog poštovanja, a zatim üe ga ukloniti i razmontirati. Ceh i Landsraad üe biti zadovoljni što se držao odobrenog govora. Žurno ga je završio, ne bi li što prije zaboravio na odvratan ukus u ustima koji je on izazvao: “Za sada, nemamo drugog izbora nego da podnosimo našu bol i nastavimo dalje — kako bismo doprinijeli da Carstvo bude bolje mjesto za sve!” Pokraj njega je stajala Istinozborka Gaius Helen Mohiam pognute glave. Mohiam je, izgleda, znala mnogo više o Anirulinom ubojstvu nego što je to itko bio u stanju utvrditi, ali je odbijala otkriti svoje benegesseritske tajne. Nije previše navaljivao. Pustivši da kopija govora odleprša na tlo, Car kimne prvosveüeniku Dura u zelenoj odori, koji je u sretnijim vremenima okrunio Shaddama. Dvije akilotkinje usmjeriše laserske štapove, sliþne onom kakvog je njegov polubrat kopile Tyros Reffa upotrijebio da puca u njega za vrijeme predstave. Energetske zrake iz njih pokuljaše i pogodiše prizmatiþne smaragdne kristalne djeliüe, potpalivši kontroliranu ionizirajuüu vatru. Plameni stup podiže se uvis. Namirisani dim raširio se kroz rešetku oko lomaþe. Shaddam nije odvratio pogled od smirenog, voštanog lika mrtve žene. Vatra se u trenutku rasplamsala, natjeravši sve prisutne za zaklone oþi. Kada su se para i miomirisni dim poþeli dizati u stupu uskomešane, zelenkaste magle, Shaddam skine pogled. Kristalni plamen je postajao sve jaþi dok laseri ponovo nisu zanijemili i pulsirajuüa svjetlost izblijedila, ostavivši za sobom samo pucketanje, šistanje kristala i fini sloj bijelog pepela þiji oblik je nagovještavao obris ženskoga tijela. * * * Ne obraüajuüi mnogo pažnje na Cara, Mohiam je pratila kremaciju gospe Anirul, koja je tajno vodila dugoroþni program odgajanja kroz njegove posljednje faze. Nakon nesretne smrti Kwisatz Majke u ovom posljednjem naraštaju produženog plana Sestrinstva, Mohiam je ostala sama da þuva Jessicu i njeno dijete. ýasnu Majku su muþili neposluh i izdajstva njene küeri... kao i otmica djeteta i Anirulino ubojstvo. Previše stvari je pošlo naopako u kritiþnim trenucima programa odgajanja. Dijete je ipak bilo spašeno, a genetika nije bila baš precizna znanost. Postojala je moguünost. Možda üe ovaj djeþak, sin vojvode Leta Atreida, ipak biti Kwisatz Haderach. Ili nešto sasvim drugo.
120. Ljudska udobnost je relativna stvar. Dok jedni odreÿeno okruženje smatraju neugodnim i paklenim, drugi su zadovoljni što ga mogu nazvati domom. — Planetolog Pardot Kynes, Arakiška poþetnica * * * Grof Hasimir Fenring je stajao na vanjskoj terasi svoje rezidencije u Arrakeenu, stežuüi ogradu i zureüi u vremešne zgrade grada. Ponovo prognan. Iako je zadržao službenu titulu carskog ministra za zaþin, želio se nalaziti bilo gdje drugdje samo ne ovdje. S druge pak strane, bilo je dobro što se sklonio od meteža na Kaitainu. Posljednji prodavaþi vode prolazili su prljavim ulicama pokraj otvorenih vrata, odjeveni u šarenu tradicionalnu odjeüu. LonþLüi i kutljaþe su im zveckali, zvonþLüi za pojasom zvonili dok su pištavim glasovima izvikivali poznat, sveprisutni povik: “Suu-suu suuuk!” Na vrelini kasnog popodneva, trgovci su zatvarali prodavaonice i zakljuþavali vrata, kako bi mogli popiti zaþinsku kavu u hladovini, okruženi raznobojnim unutrašnjim draperijama. Fenring je promatrao oblak prašine što ga je podiglo terensko vozilo koje se dokotrljalo u grad, ispunjeno oznaþenim kontejnerima za zaþin predviÿenim za prebacivanje na cehovske brodove koji üe ih odnijeti s ovog svijeta. Svi izvještaji üe proüi kroz ured ministra za zaþin, ali on nije imao namjeru provjeravati ih. Barun Harkonnen üe izvjesno vrijeme biti nesiguran, jer je zamalo doživio propast i neüe se usuditi prepravljati službene izvode. Prišla mu je njegova vitka žena Margot i ljupko mu se osmjehnula. Na sebi je imala ležernu, prozirnu haljinu koja je obavijala njenu kožu poput zaljubljenog duha. “Ovo je velika promjena u odnosu na Kaitain.” Margot ga je pomilovala po kosi i on zadrhta od želje za njom. “Ali ovo je ipak samo naša palaþa. Uopüe mi ne smeta biti ovdje s tobom, moja ljubavi.” Prešao je prstima duž þipkastog rukava njene haljine. “Hmmm, zaista. Zapravo vjerujem da je sigurnije za nas da se za sada udaljimo od Cara.” “Možda. Koliko je pogrešaka poþinio, sumnjam da üe mu biti dovoljan jedan žrtveni jarac.” “Hmmmm. Shaddam ne zna puzati.” Uhvatila je muža pod ruku i povela ga unutra, a zatim nastavila hodnikom. Slobodnjaci koji su radili u njihovom domu, nijemi kao uvijek, obavljali su svoje dužnosti s velikom pažnjom, odvraüajuüi poglede svojih duboko plavih oþiju. Grof je njuškao dok ih je gledao kako obavljaju jedan posao za drugim, poput pokretnih tajni. Grof i njegova gospa zaustaviše se kod kipiüa kupljenog na gradskoj tržnici, figurice bez lica, u odori. Umjetnik je bio Slobodnjak. Fenring ju je zamišljeno podigao s postolja i stao prouþavati naboranu odjeüu koja je prekrivala pustinjskog þovjeka, koju je kipar tako dobro pogodio. Sraþunato ga je pogledala. “Kuüi Corrino je još potrebna tvoja pomoü.” “Ali hoüe li Shaddam slušati, hmmm-ah?” Fenring vrati kipiü na stol. Stigli su do vrata staklenika kojeg je sagradio za nju. Ispružila je ruku i aktivirala dlanom bravu. Povukla se kada je zasijala i otvorila vrata. Zapuhne ih vlažni miris gnojiva i vegetacije koji ispuni Fenringove nozdrve. Priliþno je volio taj miris, jer se uveliko razlikovao od sprženosti
ovog svijeta. Uzdahnuo je. Stvari bi mogle biti mnogo gore po njega. I po Cara. “Shaddam, naš Corrino lav, mora izvjesno vrijeme lizati rane i razmišljati o pogreškama koje je poþinio. Jednog üe me dana, hmmm, nauþiti cijeniti.” Zakoraþili su meÿu visoke biljke širokih listova i puzavice, obasjani difuznom svjetlošüu kugli koje su lebdjele tik ispod stropa. Bez ikakvog upozorenja, štrcaljke magle zasiktaše poput zmija; lebdjele su na suspenzorima od jedne biljke do druge. Poprskale su sitnim kapima Fenringovo lice, ali njemu to nije smetalo. Duboko je udahnuo. Grof Fenring je pronašao grimizni cvijet hibiskusa, koji se krvavo crvenim peteljkama držao za lozu i ne razmišljajuüi ga ubrao za nju. Gospa Margot ga pomiriše. “Stvorit üemo raj gdje god se nalazili”, reþe ona. “ýak i ovdje na Arrakisu.”
121. Kulturne pozajmice i miješanja koje su nas dovele do ovog trenutka pokrivaju nepregledne daljine i ogroman vremenski raspon. Suoþeni s tako zastrašujuüom opremom, možemo samo dobiti osjeüaj velikog kretanja i snažnih struja. — Princeza Irulan Corrino, U domu moga oca * * * Povratak atreidskih junaka na njihov rodni svijet obilježio je poþetak vesele proslave koja je potrajala tjedan dana. U dvorištu Zamka Caladan i duž dokova i uskih ulica starog grada, prodavaþi su služili najbolju morsku hranu i delikatese od pundi riže. Na plažama u podnožju morskog stijenja, logorske vatre su plamtjele noþ i dan, a oko njih se pilo, plesalo i veselilo. Vlasnici krþmi iznijeli su najskuplja vina iz privatnih podruma i poslužili su dovoljno zaþinskog piva da potope flotu korakla. Bilo je to vrijeme nastanka novih legendi, priþa o Letu Crvenom vojvodi, princu Rhomburu kiborgu, trubaduru-ratniku Gurneyu Hallecku, Majstoru Maþevanja Duncanu Idahu i Mentatu Thufiru Hawatu.Thufir je primio toliko pohvala zbog naþina na koji je prevario neobilježene brodove koji su se prikrali Caladanu, oþekujuüi slab otpor, da je ozbiljnom starom Mentatu bilo neugodno. Leto se tek bio vratio iz borbe poslije zaslužene pobjede, a njegova biografija je veü proširivana i uljepšavana. Najodgovorniji za to je bio Gurney. Prve veþeri povratka kuüi, pripit i odliþno raspoložen, sjeo je pokraj najveüe logorske vatre držeüi baliset i zapjevao po ugledu na Jongleure. Tko može zaboraviti uzbudljivu priþu o vojvodi Letu Pravednom i njegovim galantnim ljudima! Probio je blokadu Beakkala i tamošnjih Sardaukara, poveo svoje snage na Ix i ispravio nepravdu. Slušajte dobro što üu vam reüi, neka nitko ne sumnja u njegove rijeþi ili zakletvu: Sloboda... i pravda... za sve! Gurney je nastavio piti vino i nizati strofe, obraüajuüi više pažnje glazbi nego þinjenicama. * * * Na dan krštenja njegovog sina u vrtovima Zamka pokraj drveta s aromatiþnom srebrnom visterijom i ružiþastim kalaružama, okupila se gomila onih koji su mu željeli poželjeti sreüu. Na pozornici koja se unutra nalazila, stajao je Leto u jednostavnoj odjeüi kojom je želio pokazati svome narodu da je jedan od njih: radniþkim hlaþama i košulji na plavo-bijele pruge i s
mornarsko plavom ribarskom kapom. Pokraj njega je stajala Jessica koja je ljuljuškala u naruþju sina. Dijete je bilo odjeveno u malu atreidsku odoru, dok je Jessica obukla haljinu kakvu su nosile obiþne seljanke — smeÿe zelenu lanenu suknju i jednostavnu bijelu bluzu, kratkih nabranih rukava. Bronþanu kosu je pokupila kopþom napravljenom od naplavljenog drveta i školjki. Uzevši sina u svoje snažne ruke, vojvoda Leto je visoko podigao dijete. “Graÿani Caladana, upoznajte svog buduüeg vladara - Paula Orestesa Atreida! To ime su odabrali u þast Letovog oca Paulusa, dok je srednje ime, Orestes, dobio u znak sjeüanja na Agammemnonovog sina u Kuüi Atreus, preteþu Kuüe Atreida. Jessica ga je gledala s ljubavlju i prihvaüanjem, osmjehujuüi se svome sinu, zadovoljna što je siguran. Kada su okupljeni zaklicali, Leto i Jessica preÿoše preko pozornice i siÿoše u vrtove meÿu okupljene. Rhombur je došao samo u kratki posjet s Ixa i stajao je na travnatom brežuljku sa svojom ženom Tessiom. Zapljeskao je svojim kiborg šakama glasnije od svih ostalih. Ostavio je veleposlanika Pilrua u podzemnom gradu da nadzire obnovu i izgradnju, kako bi novi ixijanski erl i njegova gospa Benegesseritkinja mogli biti nazoþni ovom posebnom dogaÿaju. Slušajuüi vojvodu Leta kako opisuje što sve želi svom tek roÿenom sinu, Rhombur se sjetio neþega što mu je otac Dominic jednom rekao. “Nemoguüe je izvojevati veliku pobjedu bez žrtava.” Tessia se privila uz njega. Zagrlio ju je, ali gotovo da nije osjeüao toplinu njenog tijela. To je bio jedan od nedostataka ovog kiborg tijela. Još se navikavao na novu šaku. Na prvi pogled je bio veseo i ushiüen, ponovo je bio optimist. Ali duboko u srcu je žalio za svim onim što je njegova obitelj izgubila. Iako je skinuo ljagu s imena svojih predaka i ponovo se uselio u Veliku Palaþu, Rhombur je dobro znao da üe biti posljednji od Verniusovih. Pomirio se sa sudbinom. Naroþito teško mu je palo ovo krštenje. Pogledao je Tessiu. Oko usta joj je titrao nježan osmijeh, premda su njene oþi boje sepie otkrivale nesigurnost, a nekoliko bora na licu zabrinutost. ýekao je i ona konaþno reþe: "Ne znam kako da naþnem izvjesnu temu, mužu moj. Nadam se da üeš to smatrati dobrom viješüu.” Rhombur joj se vragolasto osmjehnuo. “Sasvim sigurno ne bih podnio još jednu lošu vijest.” Stegnula mu je novu umjetnu šaku. “Sjeüaš se kada je veleposlanik Pilru donio vijesti o tvom polubratu, Tyrosu Reffi. Obavio je sve moguüe genetske testove kako bi dokazao njegov identitet, i vrlo brižljivo je baratao dokazima.” Rhombur ju je blijedo gledao. “Ja... saþuvala sam uzorke stanica, moja ljubavi. Sperma je genetski upotrebljiva.’" Izbaþen iz ravnoteže, on reþe: “Hoüeš reüi da bismo je mogli upotrijebiti, da bi bilo moguüe...” “Iz ljubavi prema tebi voljna sam roditi dijete tvog polubrata. Djetetovim žilama teüi üe krv tvoje majke. Surogat dijete po ženskoj liniji. Možda neüe biti pravi Vernius, ali...” “Žarkog mu pakla, prihvatljivo je, tako mi bogova! Mogao bih ga službeno usvojiti i proglasiti ga svojim nasljednikom. Nitko u Landsraadu mi se neüe usuditi suprotstaviti.” ývrsto ju je stegnuo snažnim rukama u zagrljaj pun ljubavi. Tessia mu uputi bojažljiv osmijeh. “Spremna sam ispuniti svaku tvoju želju, moj prinþe.” Zakikotao se. “Nisam više samo princ, moja ljubavi - ja sam erl Kuüe Vernius. Kuüa Vernius neüe biti zatrta! Rodit üeš mnogo djece. Velika Palaþa üe odzvanjati od njihovog smijeha.”
122. Nema nikakve sumnje da pustinja posjeduje mistiþne kvalitete. Pustinje su, tradicionalno, maternice religije. — Missionaria Protectiva, Izvještaj za Školu Majki * * * U politici Carstva mogu se odigrati mnogi veliki dogaÿaji, a pustinja üe ostati ista. Sa zabaþenim kapuljaþama na jubba ogrtaþima i olabavljenim maskama pustinjskih odijela, dvojica muškaraca stajala su na grebenu, zagledani preko mjeseþinom obasjanih dina Habbanya Erga. Oštrooki Slobodnjaci saþinjavali su posadu pustinjske stanice za promatranje na Lažnom Zapadnom Zidu; tragali su za zaþinskim udarom. Vrlo rano toga jutra, Liet-Kynes i njegovi sudrugovi namirisali su aromatiþne plinove ogromne pred-zaþinske mase koje su do njih donijeli povjetarci preko erga. Dolje na otvorenom pijesku, osluškivaþi su þuli tutnjavu iz utrobe pustinje, poremeüaje nastale u dubinama. Nešto se dogaÿalo ispod mora dina... ali zaþinski udar je dolazio obiþno iznenada, bez gotovo ikakvog upozorenja i za posljedicu je imao velika razaranja. ýak je i iskusni planetolog bio znatiželjan. Noþ je bila tiha i zadržavala dah. Iznad njihovih glava zaplamsao je preko neba novi prijeteüi komet, vukuüi za sobom rep od izmaglice. Pojavio se prije nekoliko tjedana. Bilo je to važno - ali zagonetno — znamenje. Slobodnjaci su pokušali utvrditi što je znaþilo. Kometi su þesto oznaþavali roÿenje novog kralja ili smrt starog. Obilje velikih uspjeha, ali þak ni Naibi ili Sayyadine nisu se mogli složiti oko toga je li to znamenje bilo dobro ili ne. Visoko na stijenama, sposobni muškarci i djeþaci išþekivali su znak od promatraþa, spremni da pojure preko pijeska s alatom i vreüama i pokupe svježi zaþin prije dolaska crva. Slobodnjaci su skupljali melange na taj naþin još od vremena Zensunni Lutalica, kada su izbjeglice prvi put pobjegle na ovaj pustinjski planet. Obiþno su se takve stvari dogaÿale na otvorenim dinama, vrlo rijetko tako blizu sieþa. Skupljanje zaþina pri svijetlosti kometa... Dok se plavi Drugi Mjesec izdizao na nebu, Liet se zagledao u sjenu na njegovom sjajnom licu koja je podsjeüala na pustinjskog miša. “Dolazi Muad’Dib þuvati nas.” Pokraj njega je stajao Stilgar koji je pratio što se dogaÿa pogledom oštrim kao u ptice grabljivice. Iznenada, þak i prije nego što je došlo do zaþinskog udara, on dade znak da dolazi crv. Pijesak se izdigao i potekao paralelno sa stijenjem koje je zaklanjalo sieþ Crveni zid. Liet zaškilji, pokušavši razabrati pojedinosti. I ostali promatraþi primijetili su kretanje i prolomiše se uzbuÿeni povici. “Crvi ne dolaze ovako blizu”, promrmlja Liet, “bez ikakvog razloga.” “Tko smo mi da shvaüamo razloge Shai-Huluda, Liete?” Ogromna zvijer se izdigla iz pijeska usporeno i grmeþi ispod visoke stjenovite prepreke. U spokoju noüi, Liet je þuo kako njegovi sudrugovi Slobodnjaci zadržavaju zrak. Ogromni crv bio je tako star da se þinilo da je nastao od krckavih kostiju svijeta. Visoko na stijeni iznad njih, još jedan promatraþ je uoþio crva, a za njim su uslijedili i ostali - levijatani koji su plivali ispod dina oblikovali su veliki krug na otvorenom koji se ovdje spajao. Pijesak što se slijevao podsjeüao je na šapat grmljavine.
ýudovišta su se pojavljivala jedno za drugim, a iz njihovih ždrijela sijevale su iskre. Osim škripe pijeska, crvi su bili sablasno tihi. Liet ih je izbrojio više od deset. Protezali su se kao da su željeli dohvatiti komet na nebu. Ali pješþani crvi su divlje branili svaki teritorij. Nikada niste mogli vidjeti dva zajedno, a i ta dva bi se borila. Ali ovdje su se... udružili. Liet je pod þizmama osjetio vibracije koje su prolazile kroz kamenitu planinu. Oštar miris kremena miješao se s mirisom melangea koji je izlazio iz pijeska. “Pozovite sve iz sieþa. Dovedite mi ženu i djecu.” Trkaþi su nestali u tunelima... Ogromni, savitljivi crvi sinkronizirano su se kretali, izdižuüi se oko prve nemani, kao da joj se klanjaju. Gledajuüi ovu predstavu. Slobodnjaci su davali znakove Shai- Huludu. Liet je samo zurio. O ovome üe se priþati buduüim naraštajima. Crvi su okrenuli svoje zaobljene glave bez oþiju prema nebu. U središtu kruga, pradavni kolos je nadvisivao poput kakvog monolita sve ostale. A svjetlucavi komet osvjetljavao je pustinjska þudovišta istom koliþinom svjetlosti kao i Prvi mjesec. “Shai-Hulud!” šaputali su svuda uokolo Slobodnjaci. “Moramo javiti Sayyadini Ramallo”, reþe Stilgar Lietu. “Moramo joj ispriþati što smo vidjeli. Samo je ona u stanju ovo protumaþiti.” Sušteüi odorom, Lietova žena Faruola pojavila se pokraj njega s njihovom djecom. Pružila mu je njihovu osamaestomjeseþnu küer Chani i on visoko podiže dijete kako bi mogla vidjeti iznad glava odraslih koji su stajali ispred nje. Njegov pastorak Liet-chih stajao je ispred njih. Na pijesku obasjanom mjeseþinom, krug crva uvijao se u sablasnom plesu, stvarajuüi buku. Kretali su se suprotno od kazaljke na satu kao da su namjeravali stvoriti vrtlog u pustinji. Prastari crv u sredini poþeo je padati, koža mu se gulila, prstenovi otpadali. Malo pomalo, stari crv se rastoþio u siüušne žive komadiüe - srebrnu rijeku embrija pustinjskih pastrvi, sliþnih amebama, koje su popadale na pijesak i stale se zavlaþiti ispod dina. Zastrašeni Slobodnjaci su mrmljali. Neku djecu su roditelji okrenuli od tog prizora, a þuvari su uzbuÿeno priþali i postavljali pitanja na koja nitko nije znao odgovor. “Je li to san, mužu?” upitala je Faruola. Chani je zurila širom otvorenih oþiju, bjelooþnice i zjenice joj nisu bile još sasvim plave od melangea. Ona ovu noþ neüe zaboraviti. “Nije san... ali ne znam što je.” Ljuljuškajuüi njihovu küer u jednoj ruci, drugom je uhvatio Faruolinu ruku. Oþi Lieta-chiha su svjetlucale dok je gledao crve koji su se kretali. Stvorenja u krugu su se tresla uokolo dok je onaj prastari izgarao pretvarajuüi se u tisuüe embrija. Ogromno truplo se raspalo, ostala je samo hrskaviþava ljuštura od rebara i prstenova. Svjetlucava kiša pješþanih pastrvi ukopala se u razrovane dine tako da na kraju nije ostalo ništa od njihovog starog djeda. Nekoliko trenutaka kasnije, preostali crvi su zaronili u pijesak, okonþavši svoj tajanstveni obred. Razbježali su se u razliþitim smjerovima, kao da su znali da je kratko primirje završeno. Drhteüi, Liet privuþe Faruolu i osjeti da joj srce ubrzano kuca. Djeþak, koji je majci dopirao do struka je zanijemio. Pijesak je postupno prekrio trag prolaska ogromnih stvorenja, tako da je uzburkana zemlja kremenjaþa uglavnom sada bila ista kao na poþetku noüi, beskrajan niz dina nalik na valove oceana. “Neka su blagoslovljeni Tvorac i Njegova voda”, promrmlja Stilgar, a pridružiše mu se i ostali Slobodnjaci. “Neka su blagoslovljeni Njegovi dolasci i odlasci. Neka Njegov prolazak proþisti svijet. Da on saþuva svijet za Svoj narod.”
Znaþajan prolazakpomisli Liet. “Nešto jako veliko se izmijenilo u svemiru.” Shai-Hulud, kralj pješþanih crva, vratio se u pijesak, otvorivši put za novog kralja. U veüoj shemi stvari, roÿenje i smrt bili su meÿusobno prepleteni s izuzetnim prirodnim procesima. Kao što je Pardot Kynes uþio Slobodnjake: “Život — sav život — je u službi Života. Cjelokupni predio je oživio, ispunio se odnosima i odnosima unutar odnosa." Slobodnjaci su upravo bili nazoþni jednom izuzetnom znamenju, negdje u svemiru se rodio netko znaþajan, netko na koga þe se pozivati u nadolazeüim tisuüljeüima. Poþeo je šaputati misli u uho svoje küeri koja ih je mogla prevesti u rijeþi... a onda je zašutio, jer je osjetio da je razumjela.
123. Proces se ne može shvatiti ako se zaustavi. Razumijevanje mora teüi usporedo s procesom, mora mu se pridružiti i poteüi s njim. — Prvi zakon Mentata * * * Na mekom pokrovu brižljivo održavane mahovine u vrtu pod izmaglicom hranjivih fontana, Vrhovna Majka Harishka izvodila je svoje dnevne vježbe, zaokupljena i najmanjim pokretima svog ostarjelog tijela. Na sebi je imala crni triko, dok je deset akilotkinja u bijelim odorama obavljalo vlastite kalisteniþke vježbe u blizini. Nijemo su promatrali mišiüavu staricu, žudeüi biti bar upola tako savitljive. Vrhovna Majka je zatvorila bademaste oþi i usredotoþila svu energiju prema unutra, prizivajuüi svoje najdublje mentalne resurse. U mlaÿim danima služila je programu odgajanja i rodila više od tridesetoro djece. Venama svih njih tekla je krv vodeüih obitelj Landsraada. Sve je to bio dio njene neprikosnovene službe Sestrinstvu. Jutarnji zrak na Wallachu IX bio je hladan i osjeüao se blagi povjetarac; na udaljenim brdima još su se nazirale zakrpe snijega koji se topio. Malo plavo-bijelo sunce, slabo srce Sunþevog sustava, neuspješno se pokušavalo probiti kroz omotaþ od sivih oblaka. S leÿa joj je prišla jedna ýasna Majka koja je pristigla iz bijelih zgrada kompleksa Škole Majki. Noseüi malu kutiju ukrašenu draguljima, Gaius Helen Mohiam je meko koraþala po šahovskoj ploþi od tamne i svijetle mahovine, jedva ostavljajuüi tragove stopala. Zastala je na nekoliko metara udaljenosti i priþekala da Harishka završi dnevne vježbe. Harishka se zatvorenih oþiju zavrtila i izvela jete u Mohiaminom smjeru, a onda eskivirala udesno. Lijevo stopalo Vrhovne Majke poletjelo je da zada udarac palcem i zaustavilo se na milimetar od lica Istinozborke. “Oštriji ste no ikad, Vrhovna Majko”, savršeno mirno primijeti Mohiam. “Ne laskaj jednoj starici.” Harishka otvori oþi i usmjeri pogled na kutiju koju je držala Mohiam. “Što si mi to donijela?” ýasna Majka podiže poklopac i izvadi prsten s blijedo-plavim kamenom. Stavila ga je na Harishkin naborani prst. Dodirnuvši ploþicu na prstenu, Mohiam je pozvala virtualnu knjigu u zrak. “Dnevnik Kwisatz Majke, pronaÿen u kraljevskom apartmanu poslije njene smrti.” “O þemu piše? “Vidjela sam samo prvu stranicu, Vrhovna Majko, kako bih identificirala rad. Nisam smatrala da bi bilo u redu da þitam dalje.” Pognula je glavu. Harishka je pomoüu ploþice na prstenu polako okretala virtualne stranice pred oþima. Dok je to radila, þavrljala je s Mohiam. “Neki kažu da je ovdje hladno. Slažeš li se?” “Hladno je samo onoliko koliko ti um kaže da ti je hladno.” “Hoüu þuti nešto više od odgovora iz udžbenika.” Mohiam podiže pogled. “Meni je hladno.” “A meni je vrlo ugodno. Mohiam, misliš li da bi me mogla bilo þemu nauþiti?” “Nikada nisam razmišljala o tome, vrhovna Majko.” “Razmisli onda.” Starica je nastavila prelaziti pogledom preko onoga što je Anirul
zabilježila u svom dnevniku. Dok je gledala i pokušavala shvatiti, Mohiam je znala da Harishka nikada neüe prestati biti uþiteljica bez obzira na njen visok položaj u Sestrinstvu. “Poduþavamo one kojima je to potrebno”, konaþno je odgovorila. “Još jedan odgovor iz udžbenika.” Mohiam uzdahne. “Da, pretpostavljam da bih vas mogla neþemu mu poduþiti. Svaka od nas zna nešto što druge ne znaju. Trenutna situacija s Jessicinim sinom dokazuje da nijedna od nas ne može uvijek znati što da oþekuje.” “To je toþno,” odgovori Harishka. “Rijeþi koje izgovaram u ovom trenutku i misli koje mi prolaze kroz glavu nisu potpuno iste kao bilo koje druge koje sam iskusila u prošlosti ili koje üu ikada više stvoriti. Svaki trenutak je dragulj za sebe, poput ovog prstena od suskamena, koji je jedinstven u cijelom svemiru. Isto je i sa svakim ljudskim životom, nema mu sliþnog. Uþimo jedni od drugih i poduþavamo jedni druge. U tome se sastoji život, jer dok uþimo napredujemo kao vrsta.” Mohiam kimne. “Uþimo dok ne umremo.” * * * Dok je tog popodneva sjedila sasvim sama za svojim radnim stolom u radnoj sobi, Vrhovna Majka je ponovo otvorila senzorsko-konceptualni dnevnik. S njene desne strane, nalazio se pehar sa zapaljenim tamjanom koji je osvježavao zrak blagom aromom mente. ýitala je Aniruline svakodnevne zapise o životu koji je vodila kao Kwisatz Majka, o potpuno drukþijoj ulozi koju je igrala kao þlan obitelji Corrino, i o njenim nadama vezanim za Nüer Irulan. Harishka je ponovo proþitala jedan ulomak, koji joj se uþinio vrlo proroþki. “Nisam sama. Drugo Sjeüanje je moj stalni suputnik, prati me svuda i uvijek. Imajuüi na raspolaganju takvo jedno spremište kolektivne mudrosti, pojedine ýasne Majke ne smatraju neophodnim voditi dnevnik. Pretpostavljamo da üe naše misli biti predane nekoj Sestri prije nego što umremo. Ali što ako umrem sama, negdje gdje nijedna ýasna Majka neüe moüi doprijeti do mojih osipajuüih sjeüanja i spasiti ih?” Harishka pogne glavu, ne mogavši potisnuti tugu koju je osjeüala. Kako je Anirul ubijena prije nego što je Mohiam stigla do nje, sve što je ta žena znala ili iskusila nestalo je. Osim djeliüa, kao što je bio ovaj. Nastavila je þitati: “Ne pišem ovo iz nekih osobnih razloga. Kao Kwisatz Majka odgovorna za posljednju fazu našeg rada, vodim ove detaljne kronike kako bih prosvijetlila one koje dolaze poslije mene. Ako kojim užasnim sluþajem - molim se da do toga ne doÿe! - program odgajanja Kwisatz Haderacha zakaže, moj dnevnik bi mogao biti izvor od neprocjenjive vrijednosti za buduüe voÿe. Ponekad i najmanji dogaÿaj, naizgled nevažan, može biti od velikog znaþaja. Svaka Sestra to zna." Harishka skrene pogled. Ona i Anirul Sadow-Tonkin-Corrino su izvjesno vrijeme bile bliske. Pokušavajuüi se pribrati, starica nastavi sa þitanjem. Na žalost, velik dio bilješki bilo je iracionalno, isprekidano trabunjanje, kao da se mnogo glasova borilo za prevlast nad virtualnom pisaljkom. Veüina informacija bila je zabrinjavajuüa. ýak ni Medicinska Sestra Yohsa nije slutila kolika je bila Anirulina mentalna poremeüenost. OkreüXüi virtualne stranice, Harishka je þitala sve brže i brže. Dnevnik je opisivao Aniruline košmare i sumnje, u njemu se nalazila i jedna cijela stranica na kojoj je ispisala benegesseritsku Litaniju protiv straha, bezbroj puta.
Vrhovnoj Majci je veliki broj zapisa sliþio na nerazumljive škrabotine izazvane ludilom. Tiho je opsovala. Djeliüi slagalice, a Jessica je rodila sina umjesto küeri Nitko nije mogao za to okriviti Anirul. Harishka je odluþila pokazati virtualnu knjigu Sestri Thori, koja je smislila neke od najsloženijih kripto-šifara koje je red ikada koristio. Možda bi ona mogla odgonetnuti slogove i dijelove reþenica. Jessicin sin je možda predstavljao najveüu tajnu od svih. Harishka se pitala zašto je Anirul žrtvovala vlastiti život za njega. Da li je smatrala ovu... genetsku pogrešku važnom, ili je posrijedi bilo nešto drugo? Budalasto izražavanje ljudske slabosti? Pomolivši se da njihov program odgajanja, na koji su utrošile cijelo tisuüljeüe, ne propadne zauvijek, zatvorila je senzorski-konceptualni dnevnik. Pretvorio se u sivu maglu i nestao u prstenu od suskamena. Ali su rijeþi ostale u njenom umu. — KRAJ —
* * *