Kuca Corrino - Brian Herbert

živjela djevojþica otprilike tvojih godina koja je poželjela igrati se skrivaþa u Palaþi. Dadilja joj je kazala da je Palaþa previše velika za tako nešto, ali je djevojþica bila uporna. Otrþala je hodnikom tražeüi mjesto da se sakrije.” Anirul je obrisala graciozno usta salvetom. “I nikada više ništa o njoj nisu þuli. Naši þuvari üe vjerojatno jednoga dana pronaüi neki mali kostur.” Josifa je bila zapanjena, ali se Chalice podsmjehnula. “To nije istina! Znamo da nije istina.” Wensicia, druga po redu küer, postavila je Jessici gomilu pitanja o Caladanu, vojvodinom zamku, o tome koliko blaga može iznjedriti taj vodeni planet. DjevojþLþin prodorni glas bio je poslovan i rezak, gotovo izazivaþki. “Vojvoda Leto uživa u svim udobnostima. Narod ga vrlo voli.” Jessica je prouþila Wensicijno lice i shvatila da je ova vrlo ambiciozna. “Što znaþi da je Kuüa Atreida zaista vrlo imuüna.” Car uopüe nije obraüao pažnju na svoje küeri kod stola, kao ni na svoju ženu. Nije se udostojao primijetiti ni Jessicu, osim kad je spomenula Leta. A i tada joj je jasno stavio do znanja da ga uopüe ne zanima njeno mišljenje. Malo kasnije ih je Anirul podigla od stola i povela prema malom auditoriju u drugom djelu Palaþe. “Doÿite, svi doÿite. Irulan je vježbala tjednima. Moramo biti pažljiva publika zbog nje.” Shaddam je krenuo za njima, kao da obavlja još jednu od mnogobrojnih carskih dužnosti. U auditoriju su se nalazili rukom izrezbareni taniranski stupovi i umjetniþki frizovi. Strop je bio obložen filigranskim zlatom, a zidovi pokriveni bogatim svjetlucavim slikama oblaþnog neba. Na pozornici je stajao ogroman klavir od kvarca boje rubina s Hagala, s novim naštimanim jednostrukim kristalnim žicama. Pomoünici u odorama poveli su carsku družinu do reda privatnih sjedišta odakle se najbolje vidjela pozornica, dok je malobrojna publika izuzetno sveþano odjevenih uzvanika krenula prema sjedištima otraga, ponosna što joj je bila ukazana takva þast. Zatim je Careva najstarija küer, jedanaestogodišnja princeza Irulan krenula uspravnih leÿa preko pozornice; divno je izgledala u nebo plavoj haljini od mersvile. Kretala se sa stilom. Rila je visoka, dugaþke plave kose i klasiþne patricijske ljepote. Pogledala je prema roditeljima u carskoj loži i formalno im se naklonila. Jessica je prouþavala ovu Shaddamovu i Anirulinu küerku. Svaki djevojþLþin pokret bio je odmjeren, kao da je imala previše vremena da ih isplanira. Kako je prošla kroz Mohiaminu obuku, Jessici nije bilo teško uoþiti da je i Irulan odgajana na isti naþin. Mora da ju je Anirul odgajala kao pravu Sestru. Priþalo se da je ova mlada djevojka posjedovala vrhunski intelekt, da je bila vješta u pisanju i poeziji, da je mogla sastavljati þak i složene sonete. Još u þetvrtoj godini su je proglasili za þudo od djeteta što se tiþe glazbe. “Jako sam ponosna na nju”, šapnula je Anirul Jessici, koja je sjedila na svom sjedištu od brokata. “Irulan posjeduje potencijal da postane poznata i kao princeza i kao Benegesseritkinja.” Premda neüe sudjelovati u planu odgajanja. Princeza se osmjehnula ocu, kao da se nadala da üe izmamiti nekakvu reakciju na njegovom kamenom licu, a onda se okrenula prema publici. Smjestila se graciozno na klupicu od kvarca boje rubina, a svjetlucava haljina joj se prosula po pozornici. Trenutak je ostala sjediti potpuno nepokretno. Meditirala je prizivajuüi svoje muziþke sposobnosti, a onda su njeni dugaþki prsti zaplesali po tipkama od suskamena, stvarajuüi milozvuþne note koje su zaigrale u zraku. Gledalište koji je bio savršeno akustiþno ispunilo se potpurijem velikih kompozitora. Dok su veliþanstveni zvuci tekli oko Jessice, nju je obuzela tuga. Možda su manipulirali njenim osjeüajima na instinktivnoj razini, pomoüu glazbe. Prava je ironija što se nalazi na Kaitainu, a nikada nije imala želju ovamo doüi, dok Letova prva priležnica Kailea — koja je

toliko žudjela za ovakvim životom punim luksuza i pompe - nikada nije uspjela to ostvariti. Jessici je veü nedostajao vojvoda. Osjeüala je bol u grudima i težina joj je pritiskala ramena. Primijetila je da je Car drijemao i da ga Anirul neodobravajuüi pogledava ispod oka. Ne sija baš sve na Kaitainu, pomisli Jessica.

31. Sestrinstvu arheolozi nisu potrebni. Buduüi smo ýasne Majke, mi utjelovljujemo povijest. — Uþenje Bene Gesserita * * * Crvena vrelina ljevaonice poigravala je po pergamentnom licu Vrhovne Majke Harishke. Gorki mirisi metalnih legura, neþistoþa i elektriþnih komponenti buþkali su se u otopljenoj masi u velikom kotlu u topionici. Povorka Sestara u crnim odorama približavala se kotlu-peüi. Svaka od njih je nosila po dio uništene harkonenske letjelice. Poput pradavnih otoþana koji su prinosili žrtve bogu vulkana, ubacivale su polomljene komade u uzavreli kotao. Tajni brod je bio pažljivo svaren i od njega je nastala ljepljiva juha koja je podsjeüala na lavu. Industrijski termalni generatori pretvorili su u paru organske tvari, savladali polimere i istopili metale — þak i ploþe trupa koje su odolijevale temperaturi u svemiru. Sve do posljednjeg komadiüa mora biti uništeno. Buduüi su izmijenile sjeüanja trojice richesijanskih pronalazaþa, Harishka je zakljuþila da nitko nema dovoljno informacija da bi mogao rekonstruirati rad odmetnika Chobyna. Kada Bene Gesserit uništi ostatke ove jedine postojeüe letjelice, opasna tehnologija nevidljivosti bit üe izgubljena zauvijek. Sestre su radile kao mravi u crnim odorama; okupile su se oko trupa na dnu kamenoloma. Rastavile su brod, ploþu po ploþu. Pomoüu laserskih sjekaþa s bijelim snopom isjekle su ga na dijelove koje su mogle nositi. Vrhovna Majka je dobro znala da nitko ne bi mogao naslutiti bilo što iz tih dijelova, ali je ipak zahtijevala da posao obave do kraja. Brod je morao potpuno nestati. Sestra Cristane, koja je bila njihov komandos, zakoraþila je u oblak ljutog dima koji se izvijao iz kotla, držeþi generator struje naþLþkan žicama nepoznatog dizajna. Pretpostavljale su, da je ovo bio kljuþni dio projektora polja nevidljivosti. Snažna i neumoljiva mlada žena zastala je i zagledala se u vatru. Vatra od koje su joj se zarumenjeli obrazi i koja je prijetila da joj sprži obrve, nimalo joj nije smetala. Izgovorila je u sebi molitvu i ubacila isjeþeni dio u plamenove. Nije se pomakla s mjesta na kome je stajala, veü je ostala gledati kako se topi i tone i kako grimizno naranþasta juha tamni kada se i on pridružio mješavini. Dok je promatrala ovu akciju, Harishka je osjetila da se nešto uskomešalo u Drugom Sjeüanju, þula je šapat nekog davnog života, razabrala sliþno iskustvo sa svoje vjekovima stare genetske staze. Ime njene drevne pretkinje isplivalo je na površinu... Lata. Iako je tadašnji život bio surov i bez imalo profinjenosti, ona je svoj dobro proživjela. Lata je nadzirala muškarce koji su mješinama upumpavali zrak i na taj naþin poveüavali temperaturu u primitivnoj kamenoj topionici koju su podigli u blizini jezera. Harishka nije pronašla ime tog jezera u svojim unutrašnjim arhivama, pa þak ni ime zemlje. Gledala je kako muškarci tope rudu željeza, možda iz meteorita koji su pronašli, a metal koriste za kovanje grubih noževa za rad i oružje. Prolazeüi kroz kolektivna sjeüanja, Harishka je uoþila i ostale faze razvoja metalurgije,

buduüi su njene pretkinje sudjelovale u pronalaženju bakra, bronce i zatim daleko profinjenijeg þelika. Takvi izumi su od ratnika stvarali kraljeve, jer im je bolje oružje omoguüavalo da porobe okolna plemena. Drugo Sjeüanje je povezivalo samo žensku genetsku lozu. Zato je Harishka kroz svoja Druga sjeüanja gledala ratove i izradu maþeva krajiþkom oka, dok je skupljala hranu, šila odjeüu, raÿala djecu i sahranjivala ih... Sada su ona i njene Sestre koristile prastaru tehnologiju kako bi uništile jedan zastrašujuüi izum. Za razliku od tih ratnika iz prošlosti koje je promatrala kroz slojeve prošlih života, Harishka je odluþila da ne upotrebi to novo oružje i da sprijeþi sve druge da ga upotrebe. Sestre su nastavile ubacivati dijelove broda u kotao. Dim je postajao sve gušüi, ali se Harishka nije udaljila sa svog mjesta, ruba kotla u kome je kljuþalo. Nakon što pokupe neþistoüe koje su plivale na površini, istopljena metalna mješavina bit üe upotrijebljena za izradu korisnih dijelova potrebnih u Školi Majki. Isto kao kad od maþeva napravite plugove. Iako je Bene Gesserit eliminirao svaku moguünost da generator nevidljivosti ponovo napravi neki stranac, Harishka je i dalje bila uznemirena. Sestre su podrobno prouþile brod koji se srušio, i premda ga nisu znale ponovo sastaviti, saþuvale su toþan mentalni zapis svakog djeliüa. Jednog dana üe te informacije prebaciti u Drugo Sjeüanje. Ono üe tamo, zakljuþano u kolektivnoj svijesti Bene Gesserita, ostati zauvijek. Posljednje Sestre iz povorke pobacale su dijelove u kotao i jedini ne-brod koji je ikada postojao nestao je zauvijek.

32. Nije lako postiüi da moü bude voljena — to je dilema koja muþi sve vlade. — Padišah Car Hassik III, privatni kaitainski dnevnici * * * Ovaj harkonenski banket bio je ekstravagantniji od bilo kog ranijeg održanog na Giedi Jedan. Nakon što ga je nemilosrdni Mephistis Cru propustio kroz šake, barun nije bio baš siguran da bi ponovo pristao na nešto sliþno. “Zahvaljujuüi ovome, od sada üe drukþije gledati na vas u Landsraadu, barune”, podsjetio ga je Piter de Vries utješnim, razumnim glasom. “Sjetite se samo koliko poštuju Leta Atreida, kako mu aplaudiraju na drastiþnoj akciji izvedenoj na Beakkalu. Iskoristite to.” Proþešljavajuüi listu uzvanika, uþitelj lijepog ponašanja se užasnuo kada je vidio da su pozvani krvni neprijatelji, predstavnici Grummana i Ecaza. To je bilo isto kao da imate zvuþnu granatu koja þeka na znak detonatora. Poslije razgovora i rasprave, barun je ipak na kraju pristao da ne uputi poziv arhivojvodi Armandu Ecazu, i de Vries se odmah pobrinuo da obavi izmjene, kako bi se banket mogao održati bez problema. Mentat je i dalje strepio da üe biti pogubljen poslije slavlja. Kada je primijetio njegovu zabrinutost, koju ovaj nije mogao sakriti, barun se u sebi osmjehnuo. Volio je ljude izbacivati iz ravnoteže, volio ih je natjerati da se boje za svoje položaje i živote. Brižljivo odabrani gosti prebacivani su iz staze harkonenskom letjelicom. Blistajuüi u širokoj odjeüi koja je skrivala njegovu pozamašnu tjelesinu i suspenzorski opasaþ, barun je stajao pod ukrašenom rešetkom na ulazu u Tvrÿavu. Oštri željezni šiljci dveri presijavali su se u gustom naranþastom sumraku Harko grada, nadnoseüi se poput pandži zmaja koje su prijetile da se obruše na posjetitelje. Dok su visoki gosti izlazili iz lebdeüeg transportnog broda, barun se graciozno osmjehivao i svakom ponaosob poželio dobrodošlicu uvježbanim, krajnje uþtivim rijeþima. Kada im se osobno zahvalio što su došli, nekolicina uzvanika ga je pogledalo kao da govori nekim stranim jezikom. Barun je bio primoran da gostima dopusti povesti po jednog naoružanog stražara. Vikont Moritani je þak doveo novog Gospodara Maþevanja s Ginaza i pokazivao je crvenokosog mladiüa kao kakav trofej. Mephistisu Cruu nije bilo milo što je morao uþiniti taj ustupak, ali plemiþi inaþe ne bi pristali doüi. Oni jednostavno nisu vjerovali Harkonnenima. ýak i sada, dok su uvaženi posjetitelji stajali okupljeni u predvorju sa zidovima od ebanovine, razgovarali su biranim rijeþima. Strašno ih je zanimalo što to Kuüa Harkonnen želi od njih. “Dobro došli, dobro došli, moji poštovani gosti.” Barun podiže ruke naþLþkane prstenjem. “Naše obitelji povezane su veü naraštajima, pa ipak malo je onih koji održavaju prijateljske odnose izmeÿu sebe. Namjeravam unijeti malo više uljudnosti u odnose Kuüa koje saþinjavaju Landsraad.” Osmjehnuo se. Imao je osjeüaj da usne samo što mu se nisu raspale, jer je znao da bi mnogi od njih najvjerojatnije zaklicali da je istu stvar izrekao vojvoda Leto Atreid. Svuda oko

sebe primjeüivao je namrgoÿena lica, napuüene usne, poglede pune pitanja. Cru mu je ispisao razne primjedbe, ali su rijeþi zastajale barunu u grlu. “Ova vijest vas je Rþigledno iznenadila, ali obeüavam — tako mi ýasti”, nastavio je žurno prije nego što se bilo tko stigao nasmijati na to, “da neüu ništa tražiti od vas. Moja jedina želja je provesti jednu ugodnu veþer družeüi se kako biste se kuüi vratili s boljim mišljenjem o Kuüi Harkonnen.” Stari grof Ilban Richese podiže ruke i poþe aplaudirati. Plave oþi su mu svjetlucale od zadovoljstva. “ýujmo, baruna Harkonnena! Ja vas podržavam. Znao sam da u biti imate nježno srce.” Barun mu se ukoþeno naklonio u znak zahvalnosti, iako je oduvijek smatrao Ilbana Richesa za praznoglavog þovjeka koji se bavio nevažnim stvarima, kao što su beznaþajni hobiji njegove odrasle djece. Posljedica toga bila je da Kuüa Richese nije na odgovarajuüi naþin iskoristila pad Kuüe Vernius i ixijanskog industrijskog carstva. Ipak, saveznik je bio saveznik. Sreüom po Kuüu Richese, prvi ministar Ein Calimar bio je dovoljno sposoban tako da su tehnološki pogoni uvijek imali posla, þak i u teškim vremenima. Barun se, meÿutim, namrštio kada se sjetio Calimara. Obavili su nekoliko poslova zajedno, ali u posljednje vrijeme taj politiþar s naoþalama samo ga je gnjavio zbog novca koji je Kuüa Harkonnen navodno dugovala za usluge Suk lijeþnika Wellingtona Yueha - a taj im novac barun nikada nije namjeravao isplatiti. “Mir i prijateljstvo... kako je to uzvišeno, barune”, dodao je vikont Hundro Moritani kome se obilna griva crne kose vijorila oko glave, a guste obrve se nakostriješile nad tamnim i podozrivim oþima. “To nitko od nas nije oþekivao od Kuüe Harkonnen.” Barun je pokušao zadržati osmijeh na licu. “Odluþio sam okrenuti novi list.” Vikont je uvijek imao komentar na njegove rijeþi, kao da mu je bijesan pas bio lancem vezan za dušu. Hundro Moritani je imao naviku da vodi Grumance u fanatiþne, pogubne pohode, bezobzirno kršeüi pravila Carstva i zamahujuüi na svakoga tko bi se usudio izazvati ga. Barun bi ga možda i smatrao saveznikom da grumanske akcije nisu bile tako iritirajuüi nepredvidive. Pokraj vikonta je stajao crvenokosi majstor oružja, koji je nosio upeþatljiv službeni bedž završenog studenta s Ginaza. Ostali plemiþi doveli su mišiüave tjelohranitelje, ali je Hundra Moritani izgleda više volio dovesti svog ljubimca Majstora Maþevanja. Hiih Resser je jedini od Grumanaca završio obuku na Ginazu. Crvenokosom je bilo neugodno i držao se za posao kao da mu od toga život zavisi. Barun je razmotrio prednosti. Kuüa Harkonnena nije imala odanog Majstora Maþevanja. Pitao se bi li trebalo poslati nekoliko svojih kandidata na Ginaz. Klizeüi na suspenzorima i praveüi sitne korake, poveo je svoje goste kroz glavnu razinu Tvrÿave. Neureÿena zgrada bila je ukrašena buketima miomirisnog cvijeüa s drugih svjetova, jer su cvjetni aranžmani koji su se mogli naüi na Giedi Jedan bili “razoþaravajuüi” prema rijeþima Xþitelja lijepog ponašanja. Zato je sada barun jedva disao u vlastitim dvoranama. Krupni muškarac pokaže rukom, raširivši pritom rukave kakve su nosili oni koji su besposliþarili. Poveo ih je u dvoranu za prijeme, u kojoj su sluge nosile uokolo poslužavnike s piüima u kristalnim peharima. Tri vrhunska glazbenike sa Chusuka (prijatelji Mephistisa Crua) svirali su u pozadini živahne melodije na odliþnim balisetima. Barun je obilazio goste, sudjelovao u dosadnim razgovorima, trudio se saþuvati iluziju civiliziranosti. A zapravo mu je bio mrzak svaki trenutak. Poslije nekoliko piüa zaþinjenih melangeom, posjetitelji su se postupno poþeli opuštati i razgovarati o upravi CHOAM-om, prikupljanju životinja na zabaþenim planetima ili tarifama i pravilima mrskog Svemirskog Ceha. Barun je popio dvije þašice kirana rakije, dvostruko više nego što mu je Cru namjeravao dopustiti, ali nije ga bilo briga. Ovo üe potrajati u nedogled. Lice ga je veü boljelo od osmjehivanja.

Istog trenutka kada se zaþuo poziv na veþeru, barun je uputio svoje goste prema dvorani za bankete, jedva þekajuüi da prekine ovaj beskrajan, plitak razgovor. Grof Richese nije prestajao priþati o svojoj djeci i unucima, premda nitko nije mogao pohvatati þak ni koliko ih je. Izgleda da on nije zamjerao Kuüi Harkonnen što je od njih preuzela upravu nad operacijama vaÿenja zaþina na Arrakisu prije mnogo desetljeüa. Plemeniti šeprtlja je izgubio veliko bogatstvo zahvaljujuüi svojoj nesposobnosti, ali mu to nimalo nije smetalo. Gosti su zauzeli predviÿena mjesta za stolom nakon što su tjelohranitelji prethodno provjerili ima li kakvih eksplozivnih naprava. Stol za bankete bio je pravi podij od tamnog uglanþanog elaka drveta na kojem su se presijavali komadi najboljeg porculana i lebdeþe skupine vinskih pehara. Od izbora hrane þovjeku je zastajao dah, a od mirisa je curila voda na usta. Prelijepi djeþaci mlijeþne kože stajali su iza stolica. Svakom pozvanom gostu bio je dodijeljen pomoünik. Barun je osobno odabrao te sluge, uliþne protuhe koje su, da bi postali pokorni, prvo drogirali, a zatim oprali. Ogromni domaüin uputio se prema širokoj, njemu prilagoÿenoj stolici na þelu stola i dao znak da iznesu prvo predjelo. Svuda po dvorani za bankete postavio je kronometre kako bi mogao pratiti protjecanje svake sekunde. Jedva je þekao da se sve završi... * * * Rabban je u niši za prisluškivanje slušao razgovore. Okretao je paraboliþni mikrofon od usta jednog blebetala do usta drugog, u nadi da üe þuti kako ogovaraju jedni druge ili sluþajno otkrivaju tajne. Od dosade se gotovo ispovraüao. Svi su bili na oprezu, odmjeravali su rijeþi. Nije saznao baš ništa. Rabban je bio razoþaran. “Ovo je zapravo još dosadnije nego da sam dolje”, okosio se na Mentata, koji se vrpoljio pokraj njega, prouþavajuüi vlastiti ureÿaj za prisluškivanje. De Vries se namršti na njega. “Kao Mentat, nemam drugog izbora nego da upamtim svaki dosadni trenutak, svaku izgovorenu reþenicu, dok üe tvoj jednostavni mozak sve zaboraviti veü poslije nekoliko dana.” “Baš sam blagoslovljen”, frknuvši odgovori Rabban. Na monitorima visoke rezolucije, gledali su kako poslužuju glavno jelo. Rabbanu je potekla voda na mesnata usta, jer je znao da üe dobiti samo ostatke... ali ako je to bila cijena koju mora platiti da se ne mora družiti s tim svrakama, rado üe je platiti. ýak je hladna hrana bila bolja od glumljenja uljudnosti. Iza scene se Mephistis Cru morao pobrinuti za tisuüu sitnica. Uletio je u nišu za prisluškivanje misleüi da je ostava. Iznenadio se kada je tamo ugledao Rabbana i de Vriesa. Cru proguta slinu i nesvjesno dodirne vrat pod debelim slojevima pudera koji je skrivao masnice koje mu je nedavno nanio Rabban kada je pokušao zadaviti ga. “Oh, ispriþavam se”, procijedi on, pribravši se. “Nije mi bila namjera prekinuti vas.” Kimnuo je de Vriesu, koga je pogreškom smatrao za saveznika. “Mislim da banket protjeþe baš lijepo. Barun odliþno obavlja posao.” Zvijer Rabban zareži, a Mephistis Cru pobjegne. De Vries i Rabban nastavile prisluškivati, silno želeüi da se bilo što dogodi i da noþ ne bude potpuni promašaj. * * * "Kakvo divno dijete!" Grof Richese se raznježio kada je vidio Feyd-Rauthu. Svjetlokosi

djeþak je znao dosta rijeþi i veü je nauþio kako da dobije ono što želi. Grof ispruži ruke. “Mogu li ga malo držati?” Kada je barun kimnuo, jedan sluga donese Feyd-Rauthu starom Richesijancu, koji ga stavi na koljeno i poþne ga cupkati. Feyd se nije zakikotao, što je iznenadilo djeda Ubana. Grof tada podiže vinsku þašu, pridržavajuüi Feyda jednom rukom. “Nazdravljam djeci.” Gosti ispiše u to ime. Gunÿajuüi sebi u bradu, barun se pitao da ne treba Feydu zamijeniti možda pelenu i bi li stara budala to sa zadovoljstvom obavila. U tom trenutku je Feyd izbrbljao gomilu besmislenih rijeþi, koje su oznaþavale njegov izmet, što je barun odliþno razumio. Ilban, meÿutim, to nije znao te se jednostavno osmjehnuo djetetu i ponovio njegove rijeþi. Ponovo je poþeo cupkati Feyda na koljenu i uzviknuo je djeþjim glasom: “Pogledaj, maleni! Upravo donose desert. Ti to voliš, zar ne?” Barun se nagnuo naprijed, zadovoljan što üe objed uskoro završiti, kao i zbog toga što je osobno isplanirao ovaj dio banketa, ne obaziruüi se na savjete uþitelja lijepog ponašanja. Smatrao je da je ideja vrlo pametna i da bi mogla zabaviti goste. Noseüi platformu na koju je moglo stati ljudsko tijelo, šestorica slugu unesoše dva metra dugaþku tortu koju staviše na sredinu stola. Bila je u obliku crva, s urezanim prstenovima, uska i ukrašena spiralama praha od jakog melangea. “Ova poslastica simbolizira naša dobra na Arrakisu. Proslavite sa mnom jedno desetljeüe isplativog rada u pustinji.” Barun je sav sijao, a grof Richese mu je aplaudirao zajedno s ostalima, premda ni njemu vjerojatno nije promakla uvreda upuüena njegovoj obitelji. Šeüerna glazura kao da se presijavala. Barun je jedva þekao otkriti veliþanstveno iznenaÿenje koje ih je þekalo unutra. “Pogledaj tortu, maleni!” Ilban je stavio Feyda na stol ispred sebe što bi izvan svake sumnje užasnulo Mephistisa Crua. Jedan od pomoünika šefa kuhinje upotrijebio je nož-žicu i po dužini rasporio slatkog pješþanog crva, kao da obavlja autopsiju. Gosti su se okupili kako bi bolje vidjeli, a grof Richese je nagnuo Feyda naprijed. Kada je kolaþ otvoren, unutra ugledaše dugaþka uvijajuüa obliþja, zmijolika stvorenja koja su trebala predstavljati pješþane crve s Arrakisa. Bezopasne zmije bile su drogirane i njima je napunjen kolaþ. Dok su se sada uvijale i ispuzavale iz šeüerne pokorice, sliþile su na gnijezdo pipaka. Veliþanstvena mala šala. Feyd je bio oduševljen, ali je zato grof Richese jedva zatomio vrisak. Napetost koja je vladala te veþeri i sumnjiþavost gostiju prema barunu, dovele su sve na rub živaca. Grof je pokušao izigravati heroja i grubo je odvojio Feyd-Rauthu od stola, pri þemu je prevrnuo vlastitu stolicu. Feyd se nije bojao zmija i zato je poþeo urlati. Dok je on zavijao, tjelohranitelji su šþepali svoje gospodare spremni da ih brane. S druge strane stola od djeteta, vikont Moritani je ustao sijevajuüi bijesno crnim oþima. Majstor Maþevanja Hiih Resser bio je spreman braniti svog gospodara, ali Moritani nije izgleda bio zabrinut. Vikont je hladno namjestio narukvicu na ruci i bijela vrela zraka iz skrivenog laspištolja pretvorila je sve zmije u paru, raznijela ih u komadiüe spaljenog mesa i pocrnjelog šeüernog preljeva. Gosti poþeše vikati. Veüina pojuri prema vratima dvorane za bankete. Mephistis Cru uleti iz stražnje sobe, mlatarajuüi rukama i preklinjuüi ih da se smire. Od tog trenutka, pakao se samo nastavio pogoršavati.

33. Što je skupina kompaktnija, to postoji veüa potreba za strogim društvenim rangovima i naredbama. — Uþenje Bene Gesserita * * * Odjeven u tradicionalni džaba ogrtaþ s kapuljaþom zabaþenom unatrag, Liet-Kynes se ponovo našao na visokom balkonu koji je gledao na sobu za govore. Ovdje se osjeüao mnogo više kod kuüe nego u dvoranama na Kaitainu, ali je osjeüao i veüi strah. Ovdje üe govoriti o stvarima koje üe utjecati na buduünost svakog slobodnog þovjeka na planetu Dini. Skupština je protekla glatko, s izuzetkom ispada koji je napravio Pemaq, ostarjeli naib sieþa Rupa-u-zidu. Konzervativni voÿa suprotstavio se svemu za što se Liet zalagao. On se opirao svim oblicima promjene, ali nije nudio racionalne alternative. Ostali Slobodnjaci su ga sve vrijeme ušutkavali, dok se tvrdoglavi starac nije gunÿajuüi povukao u hladne sjene. Vijeüe je danima radilo s promjenjivim uspjehom, pojedini þlanovi bi se posvaÿali i ogorþeni napuštali sastanak, ali su se kasnije ipak vraüali. Svake noüi poslije sastanaka, Faruola je držala Lieta u zagrljaju, šapatom ga savjetovala, pomagala mu koliko je mogla i voljela ga. Nije dopuštala da poklekne i pomagala mu je da ostane uravnotežen, iako je iz dana u dan bivao sve obeshrabreniji. Slobodnjaþki promatraþi podnijeli su izvještaj o laganom napredovanju u borbi koja se vodila za pripitomljavanje pustinje. Tijekom samo jednog jedinog naraštaja, pustinja je poþela pokazivati jedva primjetne, ali neosporne znakove poboljšanja. Prije dvadeset godina, Umma Kynes im je rekao da moraju biti strpljivi, da üe im za taj posao možda biti potrebna stoljeüa. Ali ovaj san se veü poþeo ostvarivati. U dubokim arojosima dalekih južnih podruþja, pametno skrivene zasade napredovale su zahvaljujuüi solarnim zrcalima i lupama koje su zagrijavale zrak i topile zaleÿeno tlo. Malobrojno, zakržljalo palmino drveüe raslo je pokraj otpornih pustinjskih suncokreta, tikvi i gomoljaþa. Bilo je dana kada bi poteklo i nekoliko kapi vode. Voda na površini Dine! To je bilo nešto nezamislivo. Harkonneni do sada nisu primijetili te promjene, jer je njihova pažnja bila usmjerena samo na vaÿenje zaþina. Planet üe se oporavljati hektar po hektar. Sve same dobre vijesti. Liet je sada, meÿutim, zabrinuto uzdahnuo. I uz svu podršku koju je dobio na ovoj skupštini (mnogo veüu nego što je oþekivao), ovog popodneva bi moglo doüi do znaþajnog razilaženja u mišljenju... nakon što þuju njegov prijedlog. Više od tisuüu oþvrslih Slobodnjaka vratilo se s podnevne pauze i zauzelo svoja mjesta na balkonima i platformama koje su se protezale u cik-cak uz stjenoviti zid. Na sebi su imali odore s tragovima pustinje i temag þizme. Neki od njih pušili su melangeom protkane niti u glinenim lulama, što je bilo uobiþajeno u rano popodne. S ugodnom aromom zapaljenog zaþina u nozdrvama, Liet-Kynes zapoþne govor. “Umma Kynes, moj otac, bio je veliki vizionar. On je uputio nas narod ambicioznim, mukotrpnim putem þiji je cilj buÿenje Dine. Nauþio nas je da je ekosustav složen, da je svakom obliku života potrebna ekološka niša, odgovarajuüe mjesto. Mnogo puta je govorio o ekološkim

posljedicama naših akcija. Umma Kynes je shvaüao okolinu kao interaktivan sustav s promjenjivom stabilnošüu i redom.” Liet proþisti grlo. “S drugih planeta smo donijeli kukce da provjetre tlo i omoguüe biljkama da lakše rastu. Imamo stonoge, škorpione i pþele. Male i velike životinje šire se po pijesku i stijenju - kit lisice, zeþevi, pustinjski sokolovi, patuljaste sove. Dina je poput jednog velikog ureÿaja kojeg podmazujemo i popravljamo. Jednog dana üe nam ovaj svijet služiti na nov i nevjerojatan naþin, isto kao što üemo ga mi nastaviti štovati i služiti mu. Braüo moja Slobodnjaci, i mi sami smo dio ekosustava, integralni dio. I mi zauzimamo svoju nišu od životne važnosti.” Publika ga je pomno slušala. S posebnim poštovanjem je reagirala uvijek kada bi spomenuo ime i djelo svog legendarnog oca. “Ali koja je to naša niša? Jesmo li mi samo planetolozi, koji obnavljaju Horu i faunu? Kažem vam da moramo uþiniti mnogo više od loga. Moramo se suprotstaviti harkonenskim agresorima i to na naþin o kakvom nikada do sada nismo razmišljali. Veü godinama izvodimo diverzantske akcije u skupinama, ali na taj naþin neüemo prekinuti njihove razbojniþke operacije. Danas barun krade mnogo vise zaþina nego ikada.” Povici nezadovoljstva prohujaše sobom, propraüeni nervoznim šaputanjem protiv oskvrnuüa. Liet povisi glas. “Moj otac nije pretpostavio da moüne sile Carstva - Car, Kuüa Harkonnen, Landsraad - neüe dijeliti njegovu viziju. Sami smo u ovome, i moramo ih natjerati da prestanu.” Mrmljanje se pojaþalo. Liet se ponadao da üe mu poüi za rukom da probudi svoj narod, da üe ih uvjeriti da zaborave na nesuglasice i nagnati da se udruže u postizanju zajedniþkog cilja. “Kakva korist od izgradnje doma ako ga ne branite? Nas ima nekoliko milijuna. Borimo se za novi svijet koji je moj otac zamislio, svijet koji üe naslijediti naši unuci!” Velikom sobom odjeknuo je pljesak, kao i bat þizama koji je oznaþavao odobravanje - posebno orni bili su ogrubjeli mladi Slobodnjaci, koji su uživali u akcijama. A onda je Kynes osjetio promjenu u galami. Ljudi poþeše pokazivati prema nasuprotnom balkonu na kome je žilavi starac mahao kris nožem kroz zrak. Oko njega se vijorila rijetka kosa tako da je sliþio na luÿaka iz duboke pustinje. Ponovo Pemaq. “Takva!” izvikivao je sa svog balkona pradavni slobodnjaþki povik koji je znaþio: “Cijena slobode.” Gomila je zanijemjela, sve oþi su sada bile uprte u naiba sieþa Rupa-u-zidu i njegovo mlijeþno bijelo sjeþivo. Prema slobodnjaþkoj tradiciji, izvuþeni kris nož nije se mogao vratiti u korice dok ne osjeti krv. Pemaq se odluþio za opasan put. Liet dodirnu dršku vlastitog kris noža za pojasom. Vidio je Stilgara i Turoka kako se penju stjenovitim stubištem, jureüi prema višoj razini. “Liet-Kynese, izazivam te da mi odgovoriš!” urlao je Pemaq. “Ako mi se tvoj odgovor ne svidi, vrijeme priþe bit üe gotovo i krv üe odluþiti! Prihvaüaš li moj izazov?” Ova budala je mogla uništiti sav politiþki napredak koji je Liet postigao. Kako nije mogao birali, jer su njegova þast i sposobnost kao predvodnika dovedeni u pitanje, Liet mu glasno odgovori: “Ako üe te to ušutkati, Pemaq, prihvaüam. ‘Slijep je onaj koji unaprijed odluþi.’” Prigušeni smjeh proÿe publikom zbog ove vješte primjene stare slobodnjaþke poslovice. Bijesan zbog ukora, Pemaq upre prema njemu vrh svoga noža. “Ti si samo napola Slobodnjak, Liet-Kynese, tuÿinska krv u tebi utuvila ti je vražje ideje u glavu. Previše vremena si proveo na Salusi Secundus i na Kaitainu. Podmitili su te i sada pokušavaš ukaljati i nas ostale svojim štetnim obmanama.”

Lietu je srce luÿDþki tuklo u grudima. Obuzeo ga je pravedniþki gnjev i poželio je ušutkati tog þovjeka. Osvrnuvši se, ugledao je Stilgara koji je stražario na ulazu Lietovog balkona. Odmetnik je nastavio. “Heinar, naib sieþa Crveni zid je desetljeüima bio moj prijatelj. Zajedno smo se borili protiv Harkonnena kada su stigli na Dinu, poslije odlaska Kuüe Richese. Iznio sam ga na leÿima poslije akcije u kojoj je izgubio oko. Heinar je doprinio napretku naroda za vrijeme svoje vladavine — ali on je star, isto kao i ja. Želiš dobiti podršku ostalih voÿa Slobodnjaka. Doveo si ih ovamo da utvrde tvoj položaj. Spominješ dostignuüa svoga oca, Liete-Kynese, ali ne i vlastita.” Uporni þovjek se tresao od bijesa. “Tvoji motivi su jasni — želiš postati naib.” Liet iznenaÿeno zatrepüe na ovu besmislenu tvrdnju. “Ja to poriþem. Veü tjednima govorim o važnom poslu koji þeka sve Slobodnjake, a ti me optužuješ da sam bolesno ambiciozan?” Tog trenutka je Stilgarov glas odjeknuo þitavom prostorijom. “Postoji izreka: ako se u jednoj prostoriji okupi tisuüu ljudi, jedan od njih je sigurno budala. Vjerujem da nas je ovdje tisuüu, Pemaq — i da smo našli svoju budalu.” Sporadiþno kikotanje smanjilo je napetost, ali Pemaq nije popuštao. “Ti nisi Slobodnjak, Liete-Kynese. Ti nisi jedan od nas. Prvo si se oženio Heinarovom küerkom, a sada namjeravaš zauzeti njegovo mjesto.” “Uzvratit üu ti istinom, Pemaq, i neka ti ona probode lažljivo srce. Moja tuÿinska krv potjeþe od Umme Kynesa, smatraš li da je to slabost? Štoviše, priþu o mom bratu po krvi Warricku i tome kako je umro znaju u svakom sieþu. Dao sam mu rijeþ da üu oženiti Faruolu i brinuti se o njegovom sinu kao da je moj vlastiti.” Pemaq se krajnje ozbiljno zamislio nad ovim. “Možda si ti prizvao demonski vjetar u otvorenoj pustinji kako bi ubio svog protivnika. Ne pretvaram se da su mi poznate moüi tuÿinskih demona.” Umoran od tolike gluposti, Liet se okrene prema delegatima koji su ispunili prostoriju. “Prihvatio sam njegov izazov, ali on samo igra igru rijeþima. Ako je ovo dvoboj, hoüu li ja prvi pustiti krv ili üe on uþiniti? Pemaq je starac, ako ga ubijem, samo üu sebe obešþastiti u takvoj borbi. ýak i ako umre, postiüi üe svoj cilj.” Liet pogleda prema balkonu nasuprot. “Je li to tvoj plan, stara budalo?” U tom trenutku je naib Heinar, s povezom preko oka, zakoraþio na balkon pokraj Pemaqa. Otpadnika je ovo iznenadilo, a na licu mu se pojavila nevjerica kada je jednooki naib progovorio. Hemarov hrapavi glas odzvanjao je po sobi za okupljanje. “Znam Lieta od dana kada se rodio, i nikada se nije služio nikakvim trikovima da me nasamari. Naslijedio je istinsku viziju svoga oca, i on nije ništa manje Slobodnjak od bilo koga od nas.” Okrenuo se prema razbarušenom þovjeku pokraj sebe koji je i dalje stezao visoko podignuti kris-nož. “Moj stari prijatelj Pemaq vjeruje da govori i u moje ime. Ja ga, meÿutim, upozoravam da mora voditi raþuna o þitavoj Dini, a ne samo o dobrobiti jednog jedinog sieþa. Više volim gledati prolijevanje harkonenske nego krvi mojih sudruga ili moga zeta." U nastaloj tišini, Liet uzvikne: “Radije þu otiüi u pustinju i suoþiti se sa Shai-Huludom nego što üu se boriti protiv bilo koga od vas. Ili üete mi vjerovati ili üete me izbaciti.” Prostoriju je ispunilo skandiranje koje su otpoþeli Stilgar i Turok, a prihvatili smioni mladi Slobodnjaci žedni harkoncnske krvi. Više od tisuüu muškaraca izgovaralo je njegovo sieþko ime u nedogled. “Liet! Liet!” Na suprotnom balkonu došlo je do iznenadne gužve, tuþnjave izmeÿu Pemaqa i Heinara. Bez ijedne rijeþi, tvrdoglavi þovjek je pokušao pasti na vlastitu izvuþenu oštricu, ali ga je stari Heinar sprijeþio u tome. Oteo je kris nož svom starom suborcu iz znojne ruke. Pemaq se skljokao

na pod balkona, živ ali poražen. Heinar se povuþe s nožem u ruci. Zatim zamahnu njime velikom brzinom i napravi duboku brazgotinu preko Pemaqovog þela od koje üe mu ostati ožiljak do smrti. Krv je bila pustena kako je obiþaj nalagao. Pemaq podiže pogled; više nije bio bijesan. Sa þela mu je kapala krv na guste obrve, a s njih u oþi. Heinar okrenu kris-nož drškom prema Pemaqu i pruži ga vlasniku. “To što ste se svi ovdje okupili predstavlja dobar znak”, povika Heinar, “jer to znaþi da su svi Slobodnjaci uz Lieta-Kynesa.” Pemaq je ustao, obrisao krv iz oþiju i razmazao je po obrazima kao da su u pitanju ratniþke boje. Duboko je udahnuo pripremajuüi se da nešto kaže, na što je imao pravo. Liet je bio napet, još nije mogao doüi k sebi od brzine kojom se sve odigralo. Razbarušeni Slobodnjak se namršti na Heinara i reþe: “Predlažem da izaberemo Lieta-Kynesa za Abu naiba, oca svih sieþa. Neka nas on predvodi.” Lietu se zavrtjelo na trenutak u glavi. Kada se pribrao, on odgovori: “Ovo je kritiþna toþka u našoj povijesti. Kada budu razmatrali ovaj trenutak, naši nasljednici üe ili reüi da smo donijeli ispravnu odluku ili da smo strašno pogriješili.” Nakon što je napravio pauzu kako bi pustio da se njegove rijeþi slegnu, on nastavi: “Kada buÿenje Dine postane oþiglednije, bit üe nam teže sakriti svoj rad od Harkonnena. Sada dolazi do punog izražaja mito što ga plaüamo Svemirskom Cehu da sve meteorološke satelite i sustave za motrenje skreüe s našeg posla.” Šapat odobravanja proÿe gomilom. Nekoliko tjedana razgovora svelo se na ovo. Liet-Kynes je pokušao obuzdati bujicu osjeüaja. “Poslije izdaje, þija je posljedica bilo uništenje baze krijumþara na južnom polu, ne vjerujem više posredniku koga smo koristili godinama, trgovcu vodom Rondu Tueku. Iako je napustio pol, on je i dalje naša veza. Ali Tuek je izdao Dominica Verniusa i isto se tako lako može okrenuti i protiv nas. Zašto bismo mu i dalje vjerovali? Zatražit üu direktni sastanak s predstavnikom Svemirskog Ceha. Slobodnjaci se više neüe oslanjati ni na kakve posrednike. Od sada pa nadalje, vrijedi dogovor koji zakljuþimo mi i Ceh.” Liet je oduvijek smatrao Dominica Verniusa prijateljem i mentorom. Erl otpadnik zaslužio je bolju sudbinu od one koju mu je namijenio dvoliþni trgovac vodom. Tuek je nedavno prodao svoj posao, vaÿenje leda iz zemlje, Lingaru Bcwtu, þovjeku koji mu je nekada bio desna ruka. Zatim se vratio u Carthag. Dok je razmišljao o problemu vezanom za Tueka, Liet-Kynes je stvorio plan kako da riješi taj problem. Kuda god da pogleda po prostoriji, planetolog je nailazio na izraze potpunog povjerenja što mu se nije dogodilo još od opojnih dana svog slavnog oca. Sve se ovo odavno spremalo; mladi Kynes je išao vlastitim putem. Njegove želje poklapale su se sa željama njegovog prethodnika, ali su ih uveliko i nadilazile. Dok je njegov otac samo sanjao o ozelenjavanju pustinje, Liet je razmišljao o tome da Slobodnjaci upravljaju Dinom. Cijelom Dinom. Da bi postali veliki, prvo se moraju osloboditi harkonenskih okova.

34. Ljudsko tijelo je skladište relikvija prošlosti — slijepo crijevo, i (u stadiju embrija) škrge. Još je zanimljiviji nesvjesni um. Razvijao se milijunima godina i predstavlja povijest kroz svoje sinaptiþke tragove, od kojih neki nisu korisni u moderna vremena. Teško je pronaþi sve što se tamo nalazi. — S tajnog simpozija Bene Gesserira o Drugim Sjeüanjima * * * Negdje pred jutro, dok je zora rumenila, Anirul, koja nije mogla spavati, uÿe u stroge, ledene odaje bivše Careve Istinozborke, Lobie. Prošla su skoro dva mjeseca od stariþine smrti i njene odaje su i dalje bile beživotne i tihe, poput grobnice. Iako je Lobia sada sigurno naseljavala Drugo Sjeüanje, jer se pridružila gomili u njenom umu, drevni duh Istinozborke još nije izbio na površinu. Anirul je bila iscrpljena od nastojanja da je pronaÿe, ali nešto ju je tjeralo da nastavi. Anirul je bila potrebna prijateljica i netko kome üe se povjeravati. Nije se usuÿivala razgovarati ni s kim drugim - pogotovo ne s Jessicom, koja nije ništa znala o svojoj sudbini. Anirul je imala svoje küeri i premda se ponosila Irulaninom inteligencijom i talentima, nije se usuÿivala djevojþicu opteretiti takvom jednom spoznajom. Irulan nije bila spremna. Ne, program odgajanja Kwisatz Haderacha predstavljao je preveliku tajnu. Ali Lobia bi sasvim odgovarala - samo kada bi je pronašla u Drugim Sjeüanjima. Gdje si, stara prijateljice? Moram li vikati i probuditi sve ostale u meni? Plašila se poduzeti taj korak, ali možda bi korist koju bi imala od toga bila vrijedna rizika. Lobia, priþaj sa mnom. Duž jednog zida nezagrijanog apartmana bile su nagomilane prazne kutije, ali je Anirul izbjegavala spakirati ono malo stvari što je Istinozborka posjedovala i poslati ih natrag na Wallach IX. Kako je Gaius Helen Mohiam više voljela boraviti u drukþijim prostorijama, ove odaje su mogle godinama ostati prazne u ogromnoj Palaþi prije nego što itko uopüe naiÿe na njih. Anirul je koraþala slabo osvijetljenim, strogim sobama, udišuüi ledeni zrak kao da se nadala da üe osjetiti duhove koji se motaju uokolo. Zatim je sjela za mali stol i ukljuþila senzorski dnevnik pomoüu suskamena na ruci. Dnevnik je lebdio u zraku i jedino ga je ona mogla vidjeti. Ovo je bilo pravo mjesto za razmišljanje. Ovdje je Anirul mogla organizirati svoje osobne misli. Bila je sigurna da bi se Lobia složila. “Je li tako, stara prijateljice?” Zaprepastio ju je zvuk vlastitog glasa i Anirul zašuti. I nju samu je iznenadilo da je poþela priþati sama sa sobom. Virtualni dnevnik je ležao otvoren pred njom, þekajuüi na nove rijeþi. Smirila se, otvorila um, koristeüi prana-bindu tehniku za stimulaciju misli. Polako je izdahnula zrak kroz nosnice. Prožela ju je jeza. Drhteüi, Anirul je podešavala metabolizam dok više nije osjeüala hladnoüu. ýetiri neukrašene kugle u blizini stropa prvo zaškiljise, a onda jasnije zasijaše, kao da je zrak uzburkala neka tajanstvena energija. Sklopila je oþi. Soba je i dalje mirisala na Lobiu, na njenu umirujuüu ustajalost. Zadržala se i psihiþka energija bivše Istinozborke. Uzevši naizgled bezazleno pero za tintu iz držaþa na stolu, Anirul ga stisne izmeÿu šaka i koncentrira se. Lobia je þesto koristila ovaj instrument kada je slala šifrirane poruke u Školu

Majki u kojoj je godinama bila inštruktorica. Na peru su se nalazili stariþini otisci prstiju, kao i odbaþene stanice kože i tjelesna ulja. Pero za tintu je bilo primitivno sredstvo za pisanje i ne bi joj moglo poslužiti za unošenje bilješki u ovaj senzorski dnevnik. Anirul je umjesto njega pozvala senzorsko pero i postavila ga ispred eteriþnih stranica. U spokoju noüi, na ovom mjestu na kome je Lobia provela veliki dio života, Anirul je željela opisati svoje prijateljstvo s izuzetnom Istinozborkom i ostaviti zapis o mudrosti kojoj ju je ova nauþila. Oštrim pokretima unijela je šifrirani datum na stranicu koja nije bila od papira. Ruka joj je zastala. Uzburkane misli postale su mraþne i preprijeþile su se ispred bujice rijeþi koju je željela pribilježiti. Osjeüala se poput djevojþice u Školi Majki, koja je dobila težak zadatak, ali nije u stanju upravljati svojim mislima, jer Vrhovna Proktorka zuri u nju i kritiþki odmjerava svaki njen pokret. Svjetlost sjajnih kugli ponovo se prigušila, kao da ispred njih prolaze sjene. Anirul se naglo okrenula, ali nije vidjela nikoga. Ponovo usredotoþivši svoj umorni um, vratila se dnevniku i spremila se obaviti ono zbog þega je i došla ovamo. Uspjela je zapisati samo dvije reþenice, prije nego što su joj misli odlutale poput zmajeva sa zvonþLüima koje je zahvatio vjetar. Apartman je bio ispunjen najfinijim šapatima duhova. Mogla je zamisliti Lobiu kako sjedi pokraj nje, savjetuje je i govori mudre stvari. U jednom od njihovih mnogobrojnih razgovora, starica joj je objasnila kako je izabrana da postane Istinozborkom, kako je pokazala da je sposobnija od nekoliko stotina drugih Sestara. Lobia bi osobno vise voljela da je ostala u Školi Majki i da se prinula o voünjacima. Tu dužnost je sada vrlo uspješno obavljala ýasna Majka Thora. Benegesseritkinje su obavljale dužnosti koje su im dodjeljivane, bez obzira na osobne želje. To je bio razlog zbog koga se ona udala za Cara. Lobija je uvijek nalazila vremena da održi prodiku Sestrama koje su boravile u Palaþi, ýak i samoj Anirul. U tim prilikama je ta ýangrizava žena mahala usukanim kažiprstom naglašavajuüi svoje rijeþi. Anirul se prisjetila Lobijinog smijeha dok je držala oþi zatvorene mješavine kokodakanja i frktanja koja bi se zaþula u najneobiþnijim trenutcima. Ove dvije žene nisu bile bliske u poþetku poznanstva i zapravo su se nadmetale oko Careve pažnje. Anirul bi se uznemirila svaki put kada bi vidjela muža i Lobiu zadubljene u kakav ozbiljan privatni razgovor. Kada je to osjetila, Lobia joj je rekla nabravši lice u osmijeh: “Shaddam mnogo više voli svoju moü nego što bi ikada mogao voljeti bilo koju ženu, moja gospo. Ne zanimam ga ja, veü ono što mu imam reüi. Car brine zbog neprijatelja na svakom koraku i želi znati da li ga oni lažu; da li mu namjeravaju oduzeti moü, bogatstvo, pa þak i život.” Kako su godine prolazile, a Anirul mu nije podarila muškog nasljednika, Shaddam se sve više udaljavao od nje. Neüe još dugo proüi, a on üe je se otarasiti i uzeti drugu ženu koja üe mu poslušno roditi sina. Njegov otac Elrood je to uþinio nekoliko puta. Shaddam to nije znao, ali Anirul je za vrijeme njihovog neredovnog seksualnog druženja unijela u svoga muža sredstvo kome je bilo nemoguüe uüi u trag. Poslije pet küeri, neüe zaþeti više nijedno dijete. Car je bio steriliziran, jer su on i Anirul poslužili ciljevima Sestrinstva. Shaddam IV je imao toliko žena da sigurno neüe pogoditi u þemu je stvar. Bio je od onih koji nikada nisu smatrali da nešto s njima nije u redu, kada su mogli okriviti nekog drugog... Kada se prisjetila svega ovoga, Anirul je otvorila oþi i nastavila mahnito pisati virtualnim perom. Ali je onda ponovo zastala, jer joj se uþinilo da je nešto þula. Da li to netko razgovara u hodniku ispred? Da li se to netko šulja? Pažljivo je osluškivala, ali više ništa nije þula. Okretala je virtualnu pisaljku u ruci... i ponovo je zaþula buku - ovog puta je bila glasnija - kao da se netko nalazi u sobi s njom. Šaputanje je preraslo u nerazumljive dijelove reþenica, a

onda je utihlo. Anirul je nervozno ustala od stola i pretražila prazne ormare, najveüe kovþege, sva mjesta na kojima se netko mogao sakriti. Ponovo, ništa. Glasovi su postali još buþniji i Anirul je trgnuvši se prepoznala novu buku koja je sada dolazila iz Drugog Sjeüanja i postajala sve jaþa i žešüa. Nikada do sada nije iskusila ništa sliþno, i pitala se što je to pokrenulo. Njena vlastita potraga? Uskomešanost njenih nemirnih misli? Ovog puta glasovi kao da su bili okolo nje, kao i u njoj. Odjeci su postajali sve glasniji, kao da se nalazila u prostoriji ispunjenoj Sestrama koje se svaÿaju, ali ona nije mogla vidjeti nijednu od njih i nije mogla razumjeti ni djeliü njihovog nesuvislog razgovora. Svaka od njih imala je nešto za reüi, ali su rijeþi bile zbunjujuüe i proturjeþne. Anirul razmisli da li da pobjegne iz Lobijinog praznog apartmana, ali ipak odluþi ostati. Ako je mnoštvo u njoj pokušavalo stupiti s njom u vezu, priopüiti joj nešto važno, onda je ona morala saznati o þemu je rijeþ. “Lobia? Gdje ste?” U znak odgovora, oluja rijeþi se pokrene poput sablasnog oblaka. Glasovi su blijed jeli i pojaþavali se, podsjeüajuüi na slabo podešene komsignale koji se probijaju kroz pobješnjelu statiku. Neke od odavno mrtvih žena vrištale su u želji da nadjaþaju ostale, ali Anirul i dalje ništa nije shvaüala. Kao da su izvikivale razna imena Kwisatz Haderacha na mnogim jezicima. Odjednom su svi zvuci u njenoj glavi zamrli. Anirul je sada buþalo u glavi od uznemirujuüe tišine, i ona osjeti muþninu i grþeve u želucu. Zagledala se u senzorski dnevnik koji je i dalje lebdio iznad radnog stola. Prethodni put kada je osjetila da su se Druga Sjeüanja uznemirila, takoÿer je pisala dnevnik. Tada je duboko prodrla u to kraljevstvo, ali joj je vrtlog magle preprijeþio put. Ta dva iskustva bila su razliþita, ali je oba puta primila istu poruku. Nešto nije bilo u redu meÿu njenim buþnim pretkinjama. Ovog puta su nerazumljivi glasovi bili još uznemireniji i javljali su se dobrovoljno. Ako ne otkrije što to nije u redu, njen život - ili još gore, program Kwisatz Haderach, koji je predstavljao najvažniji razlog njenog postojanja - može biti doveden u veliku opasnost.

35. Kada jednom istražiš strah, on postaje manje zastrašujuü. Hrabrost djelomiþno potjeþe od proširivanja našeg znanja. — Vojvoda Leto Atreid * * * Dok se poslijepodnevni vjetar pojaþavao na kaladanškom moru, Leto je oslonio laktove o stol na terasi. Volio je sjediti na slanom zraku, promatrajuüi nizove olujnih oblaka kako se kotrljaju preko nemirnih valova. Velike oluje na moru bile su istovremeno zastrašujuüe i veliþanstvene, i podsjeüale su ga na previranja u Carstvu i u njegovom srcu. Podsjeüale su ga na to koliko je jedan obiþni vojvoda nevažan u odnosu na sile koje su bile mnogo veüe od njega samog. S druge strane stola, okrenut prema stjenovitom zidu umjesto prema moru, sjedio je princ Rhombur þijem kiborg-tijelu nije smetala hladnoüa. Više je volio prouþavati ukrašenu ploþu za þeops, stratešku igru piramidalnog šaha koju je Leto þesto igrao sa svojim ocem. “Ti si na potezu, Leto.” Vojvodina šalica jakog þaja se ohladila, ali je on ipak otpio gutljaj. Pomaknuo je figuru iz prethodnice, jednog simek-ratnika koji je trebao onemoguüiti prilaz protivnikovom crnom sveüeniku. “Hoüu reüi da si ti na potezu u drugom smislu.” Rhombur se zagledao pokraj njega u šaru na drevnim kamenim zidovima. “Bene Gesserit je odbio tvoj zahtjev da ti isporuþe nevidljivi brod, ali ne možemo stati na tome. Nakon što su se Thufir i Gurney vratili i podnijeli izvještaj, imamo sve potrebne informacije. Kucnuo je trenutak za pravu akciju kojom üu vratiti svoje mjesto na Ixu.” Unakaženo lice mu se razvuklo u djeþDþki osmijeh. “Kako je Jessica otišla, moraš se zabaviti neþim korisnim.” “Možda si u pravu.” Leto se zagledao u more; na šalu se nije nasmijao. Od eksplozije nebeskog klipera, tragao je za nekim dramatiþnim ciljem kako bi ostao pribran. Kaznena ekspedicija na Beakkal predstavljala je odliþan prvi korak, ali to nije bilo dovoljno. I dalje se osjeüao kao da je samo djelomiþno muškarac... isto kao Rhombur. “Na prvom mjestu su moj narod i njegova dobrobit”, zamišljeno primijeti Leto. Mnogi moji vojnici üe umrijeti u napadu na Ix, a ne smijemo izgubiti iz vida ni sigurnost Caladana. Ako napad propadne, Sardaukari üe se sjuriti ovamo. Želim spasiti tvoj svijet, a ne izgubiti svoj.” “Svjestan sam opasnosti. Veliki ljudi spremni su na velike rizike, Leto.” Rhombur udari šakom po stolu s više snage nego što je to namjeravao. Figure na ploþi za þeops poskoþiše kao da je potres pogodio njihov siüušni svijet. Spustio je pogled na svoju šaku-protezu i pažljivo je podigao sa stola. “Oprosti.” Izraz lica bio mu je dramatiþniji nego prije, više nabijen emocijama. “Moj otac, majka i sestra su mrtvi. Ja sam više stroj nego þovjek od krvi i mesa i nikada neüu moüi imati djecu. Što ja, do vraga, mogu izgubiti?” Leto je priþekao da završi. Princ je sve više pjenio, što je þesto bio sluþaj kada bi se poveo razgovor o Ixu. Jedina dobra stvar koja je proistekla iz užasne tragedije kada je eksplodirao nebeski kliper bilo je to da mu je ona izgleda oživjela um i razbistrila misli. Sada je bio mnogo odluþniji, imao je jasne ciljeve i raspored koga se želio držati. Bio je þovjek - noviþovjek - s

misijom. “Uvjetna amnestija Cara Shaddama bila je isprazna gesta. Napravio sam veliku pogrešku što sam je prihvatio. Godinama sam se zavaravao! Stalno sam uvjeravao sebe da üe se stvari popraviti samo da moram þekati. E, moj narod ne može više þekati!” Ponovno je zamahnuo šakom, ali kada se Leto trgnuo, Rhombur se zaustavio. Izraz lica mu se smekšao, postao moleüiv. “Trajalo je tako prokleto dugo, Leto, i ja jednostavno želim poüi. Makar se samo uvuüi unutra i naüi C’taira. Zajedno bismo mogli podiüi potlaþeni narod na ustanak.” Rhombur je zurio u ploþu za þeops koji se igrao na mnogo razina i bio vrlo složen, po þemu je sliþio na život. Ispružio je svoju protetiþku šaku, skupio prste i podigao lijepo izrezbarenu figuru þarobnice i premjestio je na novo polje. “Ix üe ti vratiti svaki solar za vojnu kampanju uz velikodušnu kamatu. Mogao bih, takoÿer, poslati ixijanske tehniþare na Caladan da provjere sve tvoje sustave — industriju, vladu, transport, ribarstvo, poljoprivredu - i posavjetuju tvoj narod kako ih poboljšati. Sustavi su najvažniji, prijatelju, osim tehnologije, naravno. Takoÿer üemo vas izvjestan broj godina besplatno snabdijevati potrebnim ixijanskim strojevima. Recimo deset ili dvadeset. Možemo se dogovoriti.” Nabravši obrve, Leto je prouþio položaj figura na ploþi i povukao potez; pomakao je figuru astrobroda za jedan nivo kako bi uhvatio protivnikovog Navigatora. Tek bacivši pogled na ploþu, Rhombur reþe: “Sve Kuüe Landsraada - ukljuþujuüi i Kuüu Atreida - imat üe koristi od zbacivanja Tleilaxa. Ixijanski proizvodi nekada su smatrani najpouzdanijim i najgenijalnijim u svemiru, a sada se kvare, buduüi da je tleilaxaška kontrola kvaliteta u tvornicama smiješna. Tko može vjerovati tleilaxaškim proizvodima þak i kada rade?” Od povratka dvojice uhoda, Lelo je nastavio razmišljati o mnogobrojnim pitanjima koja su njihove informacije nametale. Ako Tleilaxi ne budu otjerani, bez sumnje üe iskoristiti dotiþno uporište da ýine zlodjela diljem Carstva. Što li su radili s ixijanskim tvornicama oružja? Tleilaxi su mogli podiüi nove vojske i naoružati ih najnovijom vojnom tehnologijom. Što su Sardaukari tamo tražili? Letu pade na pamet užasna misao. Prema tradicionalnoj ravnoteži moüi u Carstvu, Kuüa Corrino i njihovi Sardaukari bili su otprilike jednaki, vojno gledano, udruženim Velikim Kuüama Landsraada. Što ako je Shaddam odluþio narušiti tu ravnotežu u svoju korist tako što se udružio s Tleilaxima? Je li to ono što su radili na Ixu? Jednim iznenaÿujuüim pokretom, Leto je odgurnuo ploþu od sebe. “U pravu si, Rhombure. Dosta je igre.” Uozbiljio se. “Dosta mi je dvorske politike i ostavljanja dobrog dojma i neüu više voditi raþuna o tome kako üe povijest suditi o meni. Sada me jedino zanimaju pravda i buduünost Landsraada, ukljuþujuüi tu i Kuüu Atreida.” Zarobio je još jednu Rhomburovu þeops figuru, ali kiborg-princ to nije izgleda primijetio. Leto je nastavio: “Meÿutim, želim biti siguran da to neüe biti ekstravagantan, ali uzaludan potez, kao što je bio onaj tvoga oca. Njegov nesretni napad atomicima na Kaitain silno bi uzburkao Carstvo, ali Kuüi Vernius ne bi donio ništa.” Rhombur je kimnuo upotrijebivši servoe u vratu. “To bi mi samo navuklo na vrat pomahnitale osvetnike. Kao i tebi, Leto, jer si moj saveznik.” A onda je povukao potez na brzinu i napravio stratešku pogrešku koja je Letu omoguüila da se popne još jednu razinu na þeopsovoj piramidi. “Dobar voÿa mora voditi raþuna o pojedinostima, Rhombure.” Vojvoda kucne po ploþi piramidalnog šaha, ukorivši ga. “Veliki planovi ne vrijede ništa ako se sve niti ne drže zajedno.” Rhombur pocrveni. “Vještiji sam na balisetu nego u ovome.” Leto uzme još gutljaj hladnog þaja, a ostatak prolije preko ruba balkona. “Ovo neüe biti jednostavno niti lako izvesti. Da, mislim da pobuna mora krenuti iznutra, ali potpomognuta otvorenim napadom izvana. Sve

mora biti savršeno koordinirano.” Vjetar se pojaþao dolaskom kiše. Korakli i ribarski þamci su se žurno vraüali s puþine prema dokovima, pokušavajuüi pobjeüi nadolazeüem pljusku. Dolje u selu, ljudi su priþvršüivali slobodne predmete, vezivali jedra i sidrili svoje brodove. Sluškinja je izjurila unijeti praznu šalicu od þaja i poslužavnik sa sendviþima koje je iznijela prije sat vremena. Domaüica, nakovrþane kose boje slame namrštila se na olujne oblake prijeteüeg izgleda. “Morate uüi, moj vojvodo.” “Danas mi se ostaje vani do samoga kraja.” “Osim toga”, oglasi se i Rhombur, “još ga nisam pobijedio.” Leto zastenja u šali. “To znaþi da üemo cijelu noü provesti vani.” Nakon što se sluškinja povukla, prijekorno ih odmjerivši preko ramena, Leto se odluþno zagleda u Rhombura. “Dok ti budeš radio s Ixijancima pod površinom, ja üu mobilizirati vojne snage i pripremiti se za veliki napad. Neüu ti dopustiti da poÿeš sam, dobri moj prijatelju. Pratit üe te Gurney Halleck. On je odliþan borac i krijumþar... i veü je bio unutar Ixa.” Siva dnevna svjetlost odbila se o metalnu kapu na Rhomburovoj lubanji kada je kimnuo. “Njegovu pomoü neüu odbiti.” On i Gurney su þesto zajedno svirali na balisetu i pjevali. Ixijanski plemiüþesto je satima vježbao kako bi poboljšao koordinaciju, kiborg prstima vješto prebiruüi po nježnim strunama, premda mu se pjevanje nikada nije popravilo. “Gurney je bio i oþev prijatelj. I on želi osvetu gotovo isto onoliko koliko i ja.” Letova crna kosa se vijorila na vjetru. “Duncan üe vas snabdjeti potrebnom opremom i oružjem. Borbena þahura skrivena u ixijanskoj divljini može prouzroþiti veliku štetu ako se pravilno iskoristi. Prije nego što odete, utvrdit üemo toþan datum i vrijeme za sveobuhvatni vojni napad izvana koji se mora poklopiti s pobunom iznutra. Ti udari neprijatelja šakom u trbuh, i dok bude iznenaÿen, moje trupe üe zadati završni udarac.” Rhombur je pomakao još jednu figuru dok su razgovarali o kretanju trupa i naoružanju. Poslije toliko vremena, Tleilaxi neüe oþekivati frontalni napad, ali njihovi saveznici Sardaukari su bili druga priþa. Leto posegne za savršeno izraÿenom figurom sardaukarskog zapovjednika i pomakne je iz temelja piramide sve do vrha. “Volim kada se oduševljavaš planovima, Rhombure. To ti zaokuplja um, sreÿuje misli.” Srušio je Rhomburovu najvažniju figuru, Corrino Cara koji je sjedio na siüušnoj imitaciji Zlatnog Lavljeg Prijestolja. “A kada ne obraüaš pažnju na igru, mnogo mi je lakše pobijediti te.” Princ se osmjehne, nabravši ožiljak na obrazu. “Ti si nevjerojatan neprijatelj, zaista. Velika mi je üast i prava je sreüa, što smo saveznici u borbi.”

36. ýovjek sudjeluje u svim kozmiþkim dogaÿanjima. — Car Idriss I, Naslijeÿa Kaitaina * * * Svakog dana Jessicinog boravka na Kaitainu, gospa Anirul je pronalazila jednu ekstravagantniju stvar od druge da joj pokaže. Ona je navodno bila dvorska dama Careve žene, ali se Anirul prema njoj više odnosila kao prema gostu, rijetko kada joj dajuüi bilo kakav zaista važan zadatak za obaviti. Jessica se odvezla sa Carem i njegovom ženom u privatnoj koþiji na veþernju zabavu u Centru za izvoÿDþke umjetnosti Hassik III. Izuzetno emajlirano vozilo vukli su ogromni lavovi s Poritrina, za þije bi kremasto krzno i mekane šape bilo primjerenije da se kreüu po krševitim planinama nego ulicama najveliþanstvenijeg grada u Carstvu. Trenirane životinje meko su koraþale ulicama ispunjenim svjetinom, a mišiüi su im se nabirali na pastelnoj svjetlosti zalaska Sunca. Za vrijeme javnih dogaÿaja kao što je bio ovaj, þitave ekipe brinule su se o pandžama nalik na sablje, dok su sluge prale šamponom krzno lavova i þešljale im grive. Odjeven u grimizni kaput i zlatne hlaþe, Shaddam je sjedio kamenog izraza lica u prednjem djelu koþije pod štitnikom. Jessica je stekla dojam da nije baš posebno volio kazalište i operu. Sigurno su mu savjetnici stavili do znanja da bi bilo dobro da se predstavlja kao kulturan vladar. Anirul i Jessica, koje su oþigledno bile podreÿene u odnosu na njega, vozile su se na stražnjem sjedištu. Za vrijeme Jessicinog boravka na Kaitainu, Car jedva da je razmijenio nekoliko reþenica s njom; sumnjala je da uopüe zna njeno ime. Konaþno, ona je bila samo dvorska dama, trudna i nezanimljiva. Tri najstarije princeze - Irulan, Chalice i Wensicia - vozile su se u manje ukrašenom i manje zaštiüenom vozilu iza njih. Josifa i Rugi su ostale s dadiljama. Carske koþije su se zaustavile kod zdanja sa stupovima, Centra Hassik III, zgrade s puno šupljina, akustiþnih poboljšanja i prizmatiþnih prozora. ýak i posjetitelji koji su sjedili u posljednjim redovima nisu propuštali ni najmanji šapat ni nijansu u izvoÿenjima najveüih talenata u Carstvu. Lukovi od prošaranog mramora s vatrenim fontanama obilježavali su ulaz za Cara i njegovu pratnju. Fontane su izbacivale paperjaste lukove mirišljavih ulja; plavi plamenovi pojeli bi najveüi dio goriva prije nego što bi ijedna kap pala u romboidne reflektirajuüe bazene. Hassik III, jedan od prvih vladara koji se nastanio na Kaitainu poslije uništenja Saluse Secundus, natovario je svojim podanicima tolike poreze da ih je gotovo otjerao u bankrot dok je obnavljao infrastrukturu vlade. ýlanovi Landsraada su se zakleli da neüe dopustiti da ih Kuüa Corrrino pretekne, pa su sagradili vlastite spomenike u gradu koji je rastao. Veü poslije jednog naraštaja, neugledni Kaitain se pretvorio u velebnu paradu carske arhitekture, muzeja i birokratskog samoiživljavanja. Centar za izvoÿDþke umjetnosti bio je samo jedan od primjera. Zabrinuta Anirul podiže pogled prema toj impozantnoj zgradi, a onda svoje okrugle oþi usmjeri prema Jessici. “Kada postaneš ýasna Majka, iskusit üeš þuda Drugog Sjeüanja. U mojoj kolektivnoj prošlosti”, podigla je vitku ruku bez prstenja i bilo kakvog nakita i graciozno njome pokazala na sve oko sebe, “sjeüam se kada je ovo bilo sagraÿeno. Prva predstava koja je izvedena

u ovoj zgradi bila je prastara i priliþno zabavna drama: Don Kihot Jessica izvije obrve. Mohiam ju je poduþavala godinama, držala joj je satove iz kulture, literature, politike i psihologije. “Baš neobiþno da su izabrali Don Kihota, moja gospo, pogotovo poslije tragedije na Salusi Secundus.” Anirul se zagledala u profil svoga muža; zurio je kroz prozor; Shaddam se zanio slušajuüi limene fanfare i svjetinu koja mu je klicala. “U to vrijeme, Carevi su njegovali smisao za humor.” Carska skupina je izašla iz koþija i prošla kroz luþni ulaz, u pratnji mnogobrojnih pomoünika koji su pridržavali Carev dugaþak ogrtaþ od kitovog krzna. Dvorske dame su prebacile sliþan, premda manje upeþatljiv šal obrubljen krznom oko Anirulinih ramena. Povorka je ušla u Centar umjetnosti laganim i odmjerenim korakom, kako bi gledatelji i predstavnici medija mogli uhvatiti svaku pojedinost. Shaddam se uputio kaskadom uglanþanih stuba do prostrane Carske lože koja se nalazila dovoljno blizu pozornice kako bi mogao vidjeti i pore na licima glumaca, ako bi se potrudio obratiti pažnju. Smjestio se na tapeciranu stolicu s krilima koja je namjerno bila manja kako bi Car izgledao veüi i dominantniji. Ne uputivši mužu nijednu rijeþ, Anirul se smjestila s njegove lijeve strane i nastavila razgovor s Jessicom. “Jesi li ikada vidjela predstavu koju izvodi registrirana družina Jongleursa?” Jessica je odmahnula glavom. “Da li je toþno da Gospodari Jongleursi posjeduju natprirodne moüi koje im omoguüavaju da iscijede sirove osjeüaje i iz najtvrÿeg srca?” “Izgleda da Jongleursi svoj talent duguju tehnici rezonantne hipnoze sliþne onoj koju i Sestrinstvo koristi, ali se oni njome služe samo da bi poboljšali svoja izvoÿenja.” Jessica je zabacila bronþanu kosu i primijetila: “Baš se radujem što üu iskusiti to napredno izvoÿenje.” Sjena moga oca, jedno od najboljih post-batlerijanskih djela literature, u mnogome je pomoglo okrunjenom princu Raphaelu Corrinu da osigura mjesto u povijesti kao poštovanja vrijedan junak i ugledni znanstvenik. U pratnji stražara Sardaukara, u carsku ložu uÿoše sluge s peharima iskriþavog vina za Cara, njegovu ženu i njihove goste. Anirul doda jednu visoku þašu Jessici. “Odliþna kaladanška berba, dio pošiljke koju je tvoj vojvoda poslao na dar, u znak zahvalnosti što brinemo o tebi.” Ispružila je ruku da dodirne Jessicin veü pomalo zaobljen trbuh. “Premda moram reüi, nije mi izgledao baš zadovoljan što si došla ovamo, bar prema onome što mi je Mohiam ispriþala.” Jessica je pocrvenjela. “Sigurna sam da vojvoda Leto ima dovoljno posla koji mu ne dopušta da misli na obiþnu priležnicu.” Zadržala je spokojan izraz lica, kako ne bi pokazala koliko joj nedostaje. “Sigurna sam da planira nešto krajnje ambiciozno.” Sluge su nestale s vinom u trenutku kada je orkestar zasvirao uvertiru i predstava poþela. Svjetlucavi sjaj reflektora okupao je pozornicu. Bili su podešeni na nijansu žute kako bi doþarali izlazak Sunca. Nije bilo nikakvih oznaka, podupiraþa ni zavjesa. Glumaþka družina je uhodala u falangi i zauzela svoja mjesta. Jessica je prouþavala bogate kostime, tkanine ukrašene veliþanstvenim mitološkim umjetniþkim radom. Za sada se Shaddam još nije vidno dosaÿivao, ali je Jessica nagaÿala da üe uskoro poþeti. Držeüi se tradicije, izvoÿDþi su saþekali da im Car da zna glavom da poþnu. Tehniþari su iza pozornice ukljuþili holo-generatore þvrstih predmeta. Odjednom zasijaše i pojaviše se stupovi i dekor - zid zamka koji se nadnosio nad njima, prijestolje, gusto drveüe u daljini. “Ah, Carstvo, slavno Carstvo!” uzvikne glavni glumac koji je igrao Raphaela. Nosio je dugaþko žezlo na þijem vrhu se nalazila facetna sjajna kugla, i imao gustu, tamnu kosu koja mu je sezala do polovine leÿa. Bio je krupan i mišiüav i djelovao zapovjedniþki. Lice mu je posjedovalo porculansku ljepotu koja je uznemirila Jessicu. “Moje oþi nisu dovoljno jake, a moj mozak

dovoljno prostran da vidi i upozna sva þuda kojima moj otac vlada.” Glumac pogne glavu. “Kada bih samo mogao posvetiti þitav život uþenju i umrijeti bar s trunkom znanja. Na taj naþin bih najbolje mogao slaviti Boga i svoje pretke, koji su proslavili Carstvo i iskorijenili pošast zvanu strojevi koji misle.” Podigao je glavu i prodornim oþima se zagledao ravno u Shaddama. “Biti roÿen kao Corrino predstavlja blagoslov kakvog nijedan þovjek ne zaslužuje.” Jessicu prože jeza. Glumac je bio odliþan, ali je malo izmijenio tradicionalne rijeþi. Bila je uvjerena da se dobro sjeüa svakog stiha iz ove klasiþne drame. Ako je gospa Anirul uoþila izmjenu, niþim to nije pokazala. Glavna glumica, prelijepa žena po imenu Herade, dojuri na pozornicu i prekinu sanjarenje krunskog princa kako bi ga obavijestila o pokušaju ubojstva njegovog oca, Padišaha Cara Idrissa I. Zapanjeni, mladi Raphael je klonuo na koljena i poþeo plakati, ali ga Herade uhvati za ruku. “Nemojte, moj prinþe. Nije još mrtav. Vaš je otac preživio, premda je zadobio tešku ranu na glavi.” “Idriss je svjetlo koje pronosi slavu Zlatnog Lavljeg Prijestolja diljem svemira. Moram ga vidjeti. Moram raspaliti taj žar i održati ga u životu.” Herade reþe: “Požurimo onda. Suk lijeþnik je veü kod njega.” Zajedno su sveþanim korakom napustili pozornicu. Veü poslije nekoliko trenutaka, holo-scena se promijenila. Sada je prikazivala unutrašnjost sobe. Shaddam se zavalio na stolici s teškim uzdahom. Car Idriss iz drame se nije uspio oporaviti od zadobivene povrede, þak se nije ni probudio iz kome, ali mu sustavi za održavanje života nisu dopuštali da umre. Idriss je ostao u carskom krevetu. O njemu se sve vrijeme netko brinuo. Raphael Corrino, de facto vladar i zakonski nasljednik prijestolja, tugovao je za svojim ocem, ali nikada nije formalno preuzeo njegovo mjesto. Raphael nikada nije sjeo na carsko prijestolje, veü je uvijek koristio manju stolicu. Iako je godinama upravljao Carstvom, sebe je uvijek nazivao samo krunskim princem. “Ne želim uzurpirati oþevo prijestolje i teško svakom parazitu kome to padne na pamet.” Glumac zakoraþi bliže carskoj loži. Facetna sjajna kugla na njegovom štapu podsjeüala je na svjetlucavi dragi kamen i sliþila na hladnu geološku baklju. Jessica je zatreptala, pokušavajuüi odrediti koje je toþno stihove glumac izmijenio i zašto. Primijetila je nešto þudno u njegovim pokretima, izvjesnu napetost. Da li je samo bio nervozan? Možda je zaboravio tekst. Ali jedan Jonegleur nikada ne bi zaboravio tekst... “Kuüa Corrino je moünija od ambicije bilo kojeg pojedinca. Nikada jedan þovjek ne može prisvojiti to naslijede samo za sebe.” Glumac lupne štapom o pod pozornice. “Takva oholost predstavljala bi pravu ludost.” Sada je i Anirul poþela uoþavati greške. Ošinula je Jessicu pogledom. Shaddamu se Rþigledno spavalo. Glumac koji je predstavljao prosvijeüenog princa napravi još jedan korak naprijed, tako da je sada stajao ispod same careve lože, dok su se ostali Jongleursi povukli, prepustivši mu središnji dio pozornice. “Moramo odigrati svoje uloge u velikoj predstavi Carstva.” Zatim je zaboravio na tekst i nastavio recitirati stihove iz jedne Shakespeareove drame, rijeþi koje su bile još starije od onih iz Sjene moga oca. “ýitav svijet je pozornica, a svi muškarci i žene samo glumci. Imaju svoje izlaske i ulaske i jedan þovjek u svoje vrijeme igra mnoge uloge.” Raphael prinese ruku grudima i strgne s njih broš od rubina. Dragi kamen je bio duboko usaÿen tako da je sliþio na leüu. “Shaddame, ja sam mnogo više od glumca”, reþe on, natjeravši Cara da se prene. Gurnuo je facetni rubin u duplju na štapu i Jessica shvati da je to nekakav izvor

energije. “Car bi trebao voljeti svoj narod, služiti mu i þiniti sve da ga zaštiti. Umjesto toga, ti si izabrao biti Koljaþ Zanovara.” Sjajna kugla na vrhu njegovog štapa zasija žarkom svjetlošüu. “Ako si želio ubiti mene, Shaddame, trebao si zatražiti moj život, rado bih ga dao za sav narod Zanovara.” “Ja sam tvoj polubrat, Tyros Reffa, sin Elrooda IX i gospe Shando Balut. Ja sam þovjek koga si pokušao ubiti kada si uništio þitav planet i pogubio milijune nedužnih — i ja dovodim u pitanje tvoje pravo na Kuüu Corrino!" Štap je buknuo poput sunca. “To je oružje!” zaurlao je Shaddam, ustavši. “Zaustavite ga, ali ga uhvatite živog!” Sardaukari jurnuše naprijed, s toljagama i izvuþenim maþevima, Reffa je zapanjeno mahao svojim štapom s dragim kamenom. “Ne, nisam želio da ovako ispadne!” Sardaukari samo što se nisu bacili na njega. Reffa je izgleda donio iznenadnu odluku. Namjestio je dragi kamen. “Samo sam želio iznijeti svoj sluþaj.” Iz podupiraþa je sijevnuo snop svjetlosti. Jessica se bacila u stranu. Gospa Anirul je prevrnula svoju stolicu i bacila se na pod. Usmjerena sjajna kugla emitirala je smrtonosni laserski snop. Obližnji Sardaukar se strovalio na Carevu stolicu, srušivši Shaddama u stranu. Bijesno koplje pretvorilo je stražarove grudi u plamen. Publika je poþela vrištati. Glumaþka družina Jongleura pobjegla je iza pozornice, zapanjeno gledajuüi Reffu. Krijuüi se iza potpornja kako bi izbjegao sardaukarsku vatru, Tyros Reffa je zamahivao svojom facetnom sjajnom kuglom, sijekuüi laserom kao da je dugaþak, vreli nož. Iznenada iz nje izbije zasljepljujuüa svjetlost. Izvor energije u brošu od rubina se ispraznio. Sardaukarski vojnici nahrupiše preko pozornice i okružiše þovjeka koji je tvrdio da je Elroodov sin. Pomoünici odvukoše uzdrmanog, ali nepovrijeÿenog Cara iz uništene carske lože u sigurnost. Jedan mladi kazališni vratar pomogao je Anirul, njenim küerima i Jessici. Ekipe zadužene za hitne sluþajeve dojurile da ugase tinjajuüe vatre. U hodniku izvan carske lože, jedan þasnik Sardaukara iskoraþi naprijed ozbiljnog izraza lica. “Uhvatili smo ga, sire.” Shaddam je bio ošamuüen i razbarušen. Dvojica slugu su mu þetkala carski ogrtaþ, dok mu je treüi dotjerivao namazanu kosu. Careve zelene oþi postadose ledene, više ljute nego uplašene ovim susretom sa smrüu. “Odliþno.” Petljajuüi po grudima, Shaddam je doveo u red sjajna odliþja koje je dodijelio sam sebi za nedavna dostignuüa. “Uhitite sve koji su bili zaduženi za sigurnost u Centru za izvoÿDþke umjetnosti. Netko je napravio veliku pogrešku s tim Jongleurima.” “Bit üe izvršeno, sire.” Car se konaþno udostojao pogledati ženu i Jessicu koje su stajale u blizini s njegovim Nüerima. Nije pokazivao olakšanje, veü je samo konstatirao da su dobro. “Možda bih ga ipak trebao nagraditi”, promrmljao je Car, pokušavši smanjiti napetost. “Bar neüemo morati odgledati cijelu dosadnu dramu.”

37. U tehnološkoj kulturi, na napredak se može gledati kao na pokušaj da se što prije stigne u buduünost, na žurbu da se što prije upozna nepoznato. — Vrhovna majka Harishka * * * Tajanstvena Škola Majki Bene Gesserita predstavljala je þudno iskustvo za trojicu Richesianaca izumitelja, meÿutim, Haloa Rund nije mogao toþno reüi zašto. Iz nekog razloga mu je put na Wallach IX djelovao nestvarno. Letjelica koja ih je vraüala približila se Korini, satelitu laboratoriju. Rund je snuždeno sjedio, pitajuüi se da li üe sestrinstvo zaista otkupiti projekt od njegovog ujaka, grofa Ilbana Richesa. Sestrinstvo je nema sumnje moglo platiti tehniþku pomoü za svoje energetske sustave; taj posao bi znaþio oporavak za richesijansku ekonomiju. ýudno, ali Rund se nije mogao sjetiti što su on i njegovi suputnici postigli na Wallachu IX. Put je bio iscrpljujuüi, sastanaka je bilo mnogo. Izradili su podrobne planove i prijedloge za Sestre... je U tako? Direktor Kinnis i knjiški moljac Tališ Balt zacijelo još imaju te planove u svojim kristalnim ploþama. Pobornik rasporeda, Kinnis je pratio aktivnosti svih zaposlenih u svojem laboratoriju u nanosekundu. Za to je koristio kartice za diktiranje koje je uvijek držao u džepu. Tališ Balt üe se sigurno sjetiti svega što onaj birokrat možda nije imao na svojim kristalnim ploþama. Ali nešto nije bilo kako treba u Rundovom umu. Svaki put kada bi se pokušao sjetiti bilo kojeg odreÿenog razgovora, bilo kojeg konkretnog prijedloga koji je dao, sve bi se raspršilo. Nikada do sada nije bio tako zbunjen. U stvari, uvijek je bio opsesivno koncentriran, djelomiþno zahvaljujuüi svojoj minimalnoj mentatskoj obuci. Dok je njihov brod pristajao uz satelit, nekako neodreÿeno se sjeüao obilaska pogona na Wallachu IX. On i njegove kolege su posjetili slavnu Školu i sigurno je pomno razgledao sve oko sebe. Sjeüao se raskošnog banketa koji su Sestre priredile njima u þast. Bio je to najbolji obrok što ga je ikada pojeo. Ali nije se mogao sjetiti nijednog jela s jelovnika. Balt i Kinnis izgleda nisu bili nimalo zabrinuti. Raspravljali su o sasvim desetoj stvari. Uopüe nisu spominjali Bene Gesserit, veü su se usredotoþili na poboljšanje proizvodnih tehnika za izradu vrijednih richesijanskih zrcala u laboratoriju na stazi. Dok su se on i njegove kolege iskrcavali na istraživaþku stanicu Korona, Rund je imao osjeüaj kao da se budi iz nekog lošeg sna. Dezorijentirano se osvrnuo oko sebe, shvativši da nijedan od njih nema prtljagu mti bilo kakve osobne stvari. Bar ih sada nisu imali. Da li su bilo što ponijeli kada su krenuli? Bilo mu je drago što se vratio u laboratorij na satelitu i jedva je þekao da se vrati svom istraživanju i radu na razvoju. Bio je spreman zaboraviti sve što je imalo veze sa Sestrinstvom. Zalio je za izgubljenim vremenom... ali nije bio siguran koliko je zapravo bio odsutan. Morat üe provjeriti. Iduüi pokraj Runda metalnim hodnicima, Flinto Kinnis i Tališ Balt treptali su na jakoj svjetlosti. Dok se trudio prisjetiti banketa koji im je priredio Bene Gesserit, Rund je osjetio kako mu djeliüi misli dopiru do ruba svijesti poput vode koja istiþe kroz pukotinu u nasipu. Pokušao je

upotrijebiti neku od mentatskih tehnika koje je pokušao nauþiti, vrlo davno, ali svaki put imao je dojam da se uhvatio za stijenu klizavu od mahovine. Želio je saznati nešto više. Ako bi pukotina postala veüa, možda bi se ta muþna blokada, koja ga je spreþavala da se sjeti, srušila. Obuzeo ga je ledeni strah i osjetio je vrtoglavicu. Nešto nije bilo u redu. U ušima mu je zvonilo. Da nam vještice nešto nisu uþinile? Poþeo je gubiti ravnotežu, noge su mu bile kao od gume. Prije nego što su mu suputnici stigli pomoüi, Rund je tresnuo o hladnu metalnu palubu. U ušima mu je i dalje zvonilo. Tališ Balt se nagnuo nad þovjeka koji je pao i nabrao inaþe glatko þelo. “Što je bilo, Haloa? Da pozovemo lijeþnika?” Kinnis je napuþio usne. “Možda vojnog, Runde? Siguran sam da bi tvoj ujak dopustio.” Izgleda da je preureÿivao rasporede u glavi. “Ionako sumnjam da Bene Gesserit ozbiljno misli kupiti naše usluge.” Zbunjen i u panici, Rund se uhvati za taj komentar. “Naše usluge za što, direktore?” Protekli dani su mu bili magloviti. Kako je mogao toliko toga tako brzo zaboraviti? “Sjeüaš li se?” ýinovnik promrmlja. “Pa za njihov... projekt, naravno. Kakve to ima veze? Uzalud smo putovali, ako mene pitate.” Rund je imao dojam da gleda unutra, a ne van i da s vremena na vrijeme vidi kao bljesak munje neku Benegesseritkinju kako postavlja gruba pitanja koja su mu odjekivala u umu. Vidio ju je kako polako otvara i zatvara usta, izgovarajuüi neke þudne rijeci i hipnotiþki pomiþe dugaþke prste. Upotrijebio je mentatsku mnemoniku, tehniku koncentracije. Iz trenutka u trenutak, pukotina u mentalnom jarku se proširivala. Sjetio se žuükastog stijenja, kamenoloma... slupanog broda, odreÿenog komentara. “Vi ste bili Chobynovi prijatelji.” Mentalna blokada se iznenada srušila i svega se jasno sjetio. “Recite nam što znate o ovom izumu. Kako da ga ponovo napravimo?” I dalje sjedeüi na podu hodnika, Rund poþne izvikivati naredbe. “Donesite mi holorecorder, smjesta. Moram zabilježiti ove pojedinosti.” “Poludio je”, primijeti direktor Kinnis. “Nešto je puklo.” Talis Balt izvuþe jednu od kartica za diktiranje iz þinovnikovog džepa i doda je svom kolegi. Rund je šþepa. “Ovo je važno! Nema vremena za pitanja da ne izgubim kontakt.” Ne gledajuüi nijednog od svojih suputnika, ukljuþio je sakupljaþ glasa i stao bez daha govoriti. “Tenu Chobyn... njegovi tajni projekti mnogo su briga zadavali premijeru Calimaru. Nestao je... prebjegao u Kuüu Harkonnen. Za sobom je ostavio previše praznina u zapisima. Saznali smo na þemu je radio! Na generatoru polja nevidljivosti.” Balt je kleknuo pokraj njega, nabranog þela. Kinnis je djelovao kao da i dalje želi pozvati lijeþnike da donesu lijekove i brod koji bi odveo izumitelje dolje na Richese. Kinnis nije volio probleme koji su uznemirivali radnike, ali morao je biti pažljiv prema grofovom neüaku. Nove slike nahrupiše u Rundov um i on nastavi govoriti rafalnom brzinom. “Pomoüu svog generatora polja napravio je nevidljiv ratni brod... Harkonneni su se u njemu srušili na Školu Majki. Zbog toga su nas doveli na Wallach IX, da bismo im pomogli da shvate tu nevjerojatnu tehnologiju...” Flinto Kinnis je dovoljno þuo. “Gluposti, pozvale su nas da razgovaramo o radu na...” “Siguran sam da imam sve u svojim bilješkama”, doda Balt, ali se odmah zatim namršti. “Sjeüale li se kamenoloma?” upita Rund. “Žena koje su nas ispitivale? Na neki naþin su nam izbrisale sjeüanje na to.” Stežuüi u ruci karticu za diktiranje od plaza, nestrpljivi izumitelj izbrbljao je sve þega se mogao sjetiti. U hodniku satelita poþeše se okupljati znatiželjnici. Dok je Rund oslikavao prizore

iz vraüenog sjeüanja, Kinnis i Balt stajali su kao prikovani. Pojedinosti su jedna za drugom napadale njihove sumnje, ali oni se nikako nisu mogli sjetiti. Rund je zatražio nove kartice za diktiranje i satima je govorio u njih kao opsjednut, odbijajuüi i hranu i vodu, dok na kraju nije iscrpljen legao na pod hodnika. To je bio tek poþetak posla koji ga je þekao.

38. Onaj tko se sam noüu smije, þini to razmišljajuüi o vlastitom zlu. — Slobodnjaþka mudrost * * * Buduüi je voda bila tako dragocjena na Arrakisu, tvornice za vaÿenje vlage na južnom polu omoguüile su Rondo Tueku da se i te kako obogati. Mogao je kupiti sve što þovjek može poželjeti. Ipak je živio u vjeþitom strahu i sumnjao da üe se ikada ponovo osjeüati siguran, bez obzira gdje pobjegao. Tuek se zatvorio u svojoj zgradi u Carthagu, elegantnom domu prepunom divnih umjetniþkih predmeta koje je sakupio. Potrošio je dosta novca da postavi sigurnosni sustav za zaštitu umjetniþkih djela i da nabavi najraznovrsnije oružje za osobnu obranu. Stražari su bili plaüenici s drugih svjetova bez obiteljskih veza s bilo kojom od žrtava njegove izdaje. Trebao se osjeüati siguran. Nakon što je otkrio mjesto gdje se nalazila odavno skrivena baza krijumþara, Tuekov život je naglo krenuo silaznim tokom. Mnogo godina je þuvao tajnu Dominica Verniusa, prihvaüajuüi mito i pomažuüi njegovim krijumþarima nabaviti sve što im je bilo potrebno. Nije osjeüao nikakvu krivnju što je sjedio na dvije stolice dok mu je to donosilo profit. Kasnije, kada mu se ukazala prilika da zaradi gomilu solarisa, Tuek je izdao bjegunca grofu Hasimiru Fenringu. Dobro naoružane trupe Sardaukara okomile su se na bazu krijumþara. Uopüe mu nije palo na pamet da su odmetnici imali zalihu atomskog oružja. Kada se našao u slijepoj ulici, Dominic Vernius je aktivirao spaljivaþ kamenja i svoju bazu pretvorio u paru, zajedno sa svojim ljudima i cijelom regimentom Carevih vojnika... Kada se dosjetio da bi potencijalni ubojica mogla biti neka prelijepa žena, Tuek je raspustio svoje priležnice i nastavio spavati sam. Sam je pripremao hranu, jer se bojao otrova i svaki komadiü je provjeravao najboljim Kroninovim tragaþima za otrovom. Više nije išao bez zaštite u grad, plašeþi se snajperskog napada. Sada su ti nepredvidivi Slobodnjaci bez ikakvog objašnjena grubo prekinuli svoje poslovne veze s njim i nisu vise željeli preko njega plaüati mito Svemirskom Cehu. Godinama je radio kao posrednik, isporuþujuüi Cehu slobodnjaþki mito u zaþinu. Da li su Slobodnjaci slutili što je uþinio? S druge, pak, strane, zašto bi njima bilo stalo do gomile krijumþara? Ali ako ga zaista žele iskljuþiti, Tuek üe mirne savjesti prijaviti Kaitainu njihove nezakonite poslove. Možda üe ga Shaddam IV bogato nagraditi, isto onako kao što je to Xþinio grof Fenring. Veliki strah nije dopuštao trgovcu vodom da napusti svoj dom-tvrÿavu. Stvorio sam previše neprijatelja. Pokušao se utješiti mekim jastucima i svilom koji su ga okruživali. Hipnotiþko zujanje nevjerojatno skupih fontana trebalo bi ga moüi uljuljkati u san, ali nije. Rekao je sebi po tisuüiti put da nepotrebno brine. * * *

Liet-Kynes i Stilgar, s još trojicom Slobodnjaka specijalaca, sasvim lako su premostili sigurnosni sustav. Mogli su prevaliti velike udaljenosti po otvorenom pijesku i za sobom ne ostaviti nikakve prepoznatljive tragove. Za njih ovo nije bio nikakav izazov. Nakon što su presjekli grkljane dvojici plaüenika, Slobodnjaci su skliznuli u zgradu trgovca vodom i nastavili kliziti osvijetljenim hodnicima. “Tuek je trebao unajmiti bolje ljude”, prošaputa Stilgar. Liet je izvukao svoj kris-nož, ali mlijeþni bodež ove noüi nije bio okrvavljen. Svoj bijes je namjeravao iskaliti na þovjeku koji je to najviše zasluživao. Prije mnogo godina, mladi Liet se pridružio Dominicu Verniusu i njegovim krijumþarima na južnom polu. Dominic mu je postao odliþan prijatelj i uþitelj, a njegovi ljudi su ga jako voljeli. Poslije Lietovog povratka u sieþ, Rondo Tuek je izdao odmetnike. Taj trgovac vodom nije bio þastan þovjek. Ove noüi, Tuek üe biti isplaüen na drukþiji naþin: bit üe poþašüen slobodnjaþkom pravednošüu... Tiho su žurili kamenim hodnicima, stapajuüi se sa sjenama, dok su se približavali trgovþevim odajama za odmor. Uopüe nije bilo teško nabaviti podrobne planove zgrada od bivših slugu, gradskih Slobodnjaka koji su i dalje bili odani svojim sieþima. Iako nikada nije upoznao Dominica Verniusa, Stilgar je slijedio Lieta, koji je sada bio Abu Naib svih Slobodnjaka. Nema tog specijalca koji ne bi bio sretan sudjelovati u ovoj misiji. Slobodnjaci su shvaüali smisao vendete. Provalili su u Tuekovu spavaüu sobu u potpunom mraku i zakljuþali vrata za sobom. Oštrice su im bile izvuþene, koraci tihi poput ulja koje kaplje preko stijenja. Liet je mogao ponijeti svoj maula pištolj i upucati izdajnika u krevetu, ali on nije namjeravao ubiti tog þovjeka. Naprotiv. Tuek se prenuo iz sna i uvukao zrak da glasno krikne, ali je Stilgar skoþio na njega poput vuka. Poþeli su se gušiti na svilenim plahtama; Stilgar je šþepao þovjeka za gušu i zatvorio mu usta kako bi ga sprijeþio da zaurla. Široko razmaknute oþi trgovca vodom šarale su s jedne na drugu stranu u užasu. Uvijao se, ali su mu specijalci þvrsto držali kratke noge i ruke prikovane za krevet kako ne bi ukljuþio alarme ili dohvatio skriveno oružje. Stilgar reþe oštrim šapatom: “Nemamo puno vremena, Liete.” Liet-Kynes je sijevao Rþima na trgovca. Prije mnogo godina, kada je bio na zadatku kao mladi emisar Slobodnjaka, Liet je putovao do tvornica za vaÿenje leda da isporuþi mjeseþni mito u zaþinu, ali ga Tuek Rþigledno nije prepoznao. Stilgar je simboliþno odsjekao Tueku jezik tako da su se njegovi krici sveli na grgljanje uslijed krvi koja mu se skupljala u ustima. Dok je povraüao i pljuvao krv, Liet je izgovorio slobodnjaþku presudu. “Rondo Tuek, odsjekli smo ti jezik zbog izdaje.” Vrhom svog kris-noža, Liet mu je iskopao oþi, jedno po jedno, i spustio bijele kugle na ormariü pokraj kreveta. “Izvadili smo ti oþi, jer si vidio nešto što nije trebalo.” Tuek se uvijao i otimao u strahu i agoniji, pokušavajuüi vrištati, ali je uspijevao samo pljuvati krv. Dvojica slobodnjaþkih specijalaca se namrštiše kada vidješe to uzaludno prosipanje vlage. Rubom noža, Liet prvo odsjeþe izdajniku lijevo pa desno uho i spusti ih pokraj jezika i Rþiju na stolþLü pokraj kreveta. “Odsjekli smo ti uši, jer si þuo tajne koje nisi trebao þuti.” Svi specijalci sudjelovali su u posljednjem koraku: odsijecanju Tuekovih šaka koje je bilo

propraüeno krckanjem kostiju. “Odsjekli smo ti šake kojima si skupljao mito i prodao þovjeka koji ti je vjerovao.” Konaþno su pustili trgovca da se bacaka i krvari po krevetu - bio je živ, ali bi možda bilo bolje da nije... Prije nego što su Slobodnjaci otišli, dobro su se napili vode koja je protjecala kroz ukrašenu fontanu u Tuekovoj spavaüoj sobi. Zatim su se tiho vratili na mraþne ulice Carthaga. Od tog trenutka, Liet-Kynes üe poslovati izravno sa Svemirskim Cehom i postavljat üe vlastite uvjete.

39. Misao koja je posljedica snažnih osjeüanja lokalizirana je u srcu. Apstraktna misao mora biti lokalizirana u mozgu. — Izreka Bene Gesserita, Naþela kontrole * * * Rhombur je bio odjeven u odliþno skrojenu odoru i dramatiþni grimizni ogrtaþ obrubljen bakrenom mer-svilom. Pokreti su mu bili veü dovoljno usklaÿeni, a odjeüa tako dobro sašivena da je mogao prikriti svoje kiborg tijelo od svakoga tko se ne bi potrudio zagledati se u njega. Ponosna što je pokraj njega, Tessia ga je uhvatila pod ruku i krenula s njim kroz vojne hangare na rubu svemirske luke Cala Municipal. U najveüoj luci za letjelice, sreli su Leta i Thufira. Lupanje ekipa za održavanje ispunjavalo je zgradu i stvarala takvu buku da se Rhombur trzao. “Prvi korak üe uskoro biti završen, prinþe Rhombure”, objavio je Hawat. “Kupili smo prijevoz na astrobrodu za tebe i Gurneya, ali putovat üete zaobilaznim putem i dugo tako da kada stignete na Ix, više nitko neüe biti u stanju utvrditi odakle stižete.” Obrisavši masne šake i gurnuvši kristalnu ploþu s podacima u džep, Duncan Idaho pohita prema njima pozdraviti se. “Leto, naša flota üe uskoro biti spremna za inspekciju. Obavili smo cjelokupni pregled dvadeset šest ratnih fregata, devetnaest brodova za prijevoz trupa, stotinu bojnih toptera i pedeset osam borbenih letjelica jednosjeda.” Thufir Hawat je pohranio ove brojke u um, izraþunao koliko solarisa üe im Svemirski Ceh naplatiti za prijevoz cjelokupne vojne sile i usporedio dobiveni iznos s raspoloživim sredstvima Kuüe Atreida. “Za ovako veliku akciju, morat üemo osigurati zajam kod cehovske banke, moj vojvodo.” Leta to nije zabrinulo. “Moje garancije su solidne, Thufire. Odavno smo trebali investirati u ovo.” “Vratit üu ti svaki solaris, Leto... u tome me može sprijeþiti samo propast plana da vratim Ix Kuüi Vernius — u tom sluþaju üu bankrotirati ili umrijeti.” Kada je primijetio kako Tessia sijeva oþima boje sepije, Rhombur je žurno dodao.” “Bojim se da nije Iako napustili stari naþin razmišljanja. Ali dovoljno sam þekao. Volio bih da Gurney i ja možemo sutra krenuti. Tamo nas þeka puno posla.” Letu ništa nije moglo promaknuti kada su bile u pitanju njegove vitke vojne letjelice. Prošli su pokraj posada koje su isprobavale strojeve, toþile gorivo, provjeravale kontrolne ploþe. Vojnici iz atreidske Kuüne straže zauzeše stav mirno i pozdraviše svog vojvodu. “Zbog þega ima toliko toptera jednosjeda, Duncane? Neüemo voditi bitku ni u zraku ni na tlu. Morat üemo se probiti kroz tunele u podzemni grad.” Duncan pokaže prema raznim letjelicama. “Naš napad üe uglavnom ovisiti od fregata i brodova za prijevoz vojnika koji üe morati postrojiti u bojni poredak gotovo cijelu jednu legiju u najkraüem roku. Topteri i borbene letjelice jednosjedi udarit üe prvi i to snažno, a cilj üe im biti sardaukarske senzorske kule i razbijanje skrivenih vrata koja vode kroz zidove stijene.” Prešao je pogledom preko gomile brzih borbenih aviona u obliku strijele. “Ako naše trupe ne produ brzo kroz obranu na površini, preuzimanje ispod površine bit üe osuÿeno na propast.”

Leto kimne. Thufir Hawat je držao u glavi cjelokupan inventar štitnika, eksploziva, laserskih pušaka, ruþnog oružja, zaliha, goriva i odora. Ovakav jedan jedini veliki napad nije bilo ništa lakše organizirati od nekoliko taktiþkih. Kako su stvari stajale, morat üe povesti najveüi dio snaga koje su obiþno bile u stanju pripravnosti na Caladanu. Trebalo je sve dobro uskladiti. Meÿutim, ako bi Car ikada odluþio osvetiti se rodnom svijetu Atreida i poslati Sardaukare, nema te obrambene sile koja bi bila dovoljna da ga sprijeþi. Od kada im je Car uputio ono zlosretno upozorenje vezano za ilegalne zalihe zaþina i poslije njegovog zaprepašüujuüe krvavog napada na Zanovar, mnoge Kuüe su pojaþavale osiguranje. Pojedine plemiüke obitelji samovoljno su predale odavno þuvane zalihe zaþina, pretrpjevši na taj naþin veliku štetu, dok su druge odluþno odbijale da imaju bilo kakve veze s krijumþarenjem melangea. Leto je uputio poruku na Kaitain da se pristaje podvrgnuti reviziji CHOAM-a, meÿutim, nikakav odgovor nije dobio. Nevinost nije osiguravala sigurnost, buduüi da zapisi (pa þak i same zalihe) mogu uvijek biti falsificirani. Thufir je naveo primjer Kuüe Ecaz, koju je smatrao nevinom u nedavnim sukobima. Pošto je neki uljez uništio skrivene zalihe zaþina na Grummanu, vikont Hundro Moritani je poþeo priþati uokolo kako i Ecaz, njegov stari neprijatelj, posjeduje nedopušteni melange. Ubrzo zatim pronaÿena je još jedna zaliha zaþina, ovog puta na Ecazu. Ogorþeni vojvoda Armand Ecaz tvrdio je da ju je podmetnula Kuüa Moritani, samo da bi smjestila narodu Ecaza. Kao dokaz je ponudio nekoliko pogubljenih grumanskih “sabotera”. Car je naredio da se provede istraga, dok su obje strane optuživale jedna drugu. Glasnica u odori pomoli glavu kroz aureolu svjetlosti koja je dopirala kroz vrata hangara. Bez daha je utrþala unutra i upitala nešto jednog mehaniþara, koji pokaže prema vojvodi i njegovim pratiteljima. Leto se ukoþio, sjetivši se prethodnih navrata kada su zadihani Glasnici isporuþivali hitne poruke. Koliko se mogao sjetiti, nikada nisu donijeli dobre vijesti. Žena je žurno prišla Letu, naklonila se i zatražila da vidi njegov vojvodski prsten i njime ovjeri svoj identitet. Kada je to uþinjeno, predala mu je valjak s porukom, poslije þega ju je otpustio ljubazno i žurno. Rhombur i Tessia se povukoše za jedan korak, ostavivši Leta samog da proþita i razmisli o poruci. I Duncan i Thufir su ukoþeno zurili u njega. “Službena poruka s Kaitaina. Pokušali su ubiti Cara”, izjavi Leto tihim glasom, i problijedi. “Jessica je bila na liniji vatre!” Tako je snažno stezao valjak da su mu zglobovi pobijelili; sive oþi su mu žurno prelazile preko redova dok je upijao pojedinosti. “Ovdje piše da je neki luÿak podivljao za vrijeme predstave.” Rhombur je smeteno pogledao Tessiu. “Žarkog mu pakla! Jessica je otišla na Kaitain iz sigurnosnih razloga!” “Je li povrijeÿena?” upita Duncan. “Jessica je napisala ovu drugu poruku”, odgovori Leto s oþiglednim olakšanjem, izvadivši novi list papira. Proþitao je što piše i predao ga Thufiru Hawatu; nije ga bilo briga što üe njegov Mentat proþitati privatne misli njegove drage. Leto je bio uzbuÿen, želudac mu se vezao u þvor. Po þelu su mu izbili grašci znoja. Iako je znao da to nije pametno, zavolio ju je i poþeo polagati tolike nade u njeno neroÿeno dijete. “Siguran sam da službeno izviješüe nije potpuno. Ali oþigledno je da Jesica nije bila cilj, moj vojvodo”, istaknu Hawat. “Ako ju je itko namjeravao ubiti, vjerojatno je i ranije imao mnogo bolje prilike. Osiguranje je bilo mnogo jaþe buduüi da je Car bio nazoþan. Ne, vaša gospa se jednostavno... zatekla tamo.” “Ali ne bi bila ništa manje mrtva da ju je dohvatio snop lasera”, Leto se narogušio; srce mu se steglo. “Gospa Anirul je tražila — ne, zahtijevala je — da Jessica doÿe na Kaitain i tamo iznese trudnoüu do kraja. Da li bih trebao brinuti za njen život, da je ostala ovdje u Zamku Caladan?”

“Mislim da ne”, odgovori Duncan, kao da obeüava da üe je on osobno štititi. Radnici su nastavili posao u hangaru. Zvuci prigušiše njihov tihi razgovor. Leto se osjeüao bespomoüan i bio je spreman da na nekoga nasrne. Jessica je mogla poginuti! On bi se ludo borio da je obrani. Ne bih podnio da je izgubim. U prvom trenutku je želio da ode do astrobroda na stazi i rezervira mjesto na prvoj letjelici za Kaitain. Želio je biti pokraj nje i zbog toga bi napustio i ove vojne pripreme — neka ih ostali privedu kraju - bio je spreman rastrgnuti svakog eventualnog ubojicu koji bi se usudio naüi mu se na putu. Ali kada je primijetio da ga Rhombur gleda, Leto se sjetio njihovih složenih tajnih planova, kao i onoga što su Thufir i Gurney ispriþali o užasima na Ixu. Da, Leto je bio ljudsko biüe, muškarac, ali je na prvom mjestu bio vojvoda, a to je bilo najvažnije. Unatoþ svom bijesu i þežnji za Jessicom, nije mogao zanemariti dužnost i ostaviti svog najboljeg prijatelja i milijune Ixianaca da zbog toga pate. “Padišah Car ima mnogo neprijatelja i svakog dana stvara nove. Ubija, otima zalihe, prijeti da üe uništiti i druge svjetove kao što je uništio Zanovar”, reþe Rhombur. “I ne prestaje prijetiti stegnutom šakom. Tessia se zamislila. “Shaddam je naslijedio moü roÿenjem. Ima prijestolje... no je li sposoban vladati?” Leto odmahne glavom, razmišljajuüi o svim onim nevinim žrtvama koje su veü poploþile pogrešan put kojim je Car krenuo. “Smatram da üe mu se Veliki rat za zaþin odbiti o glavu.”

40. Zakoni su opasni za sve, kako nevine tako i krive, jer ne sadrže ljudsko razumijevanje u sebi i o sebi. Oni moraju biti protumaþeni. — Države: Gledište Bene Gesserita * * * Pod uobiþajenim plavim nebom bez oblaþka, održavala se još jedna vrtna zabava na šarenilu þistina, staklenika i botaniþkog vrta na teritoriju Palaþe. Nježni povjetarac odnosio je na svojim krilima ciku živahne plemiüke djece i ugodno brbljanje dvorjana. Jessica je imala osjeüaj da ovi ljudi nemaju predodžbu o stvarnosti. Njihov najveüi neprijatelj bila je dosada. ýak i dekadencija poslije izvjesnog vremena postaje zamorna. Pitala se kako uopüe stignu obaviti sve državniþke poslove. Bila je dvorska dama, ali bez ikakvih zaduženja, premda su Benegesseritkinje s dvora izgleda sve vrijeme motrile na nju. Da je ostala na Caladanu s Letom, Jessica je mogla nadgledavati financije Kuüe, provjeravati raspored ribarskih flota, pratiti vremenske uvjete preko velikih oceana. Što je najvažnije, mogla je pomagati Letu da se oporavi od velikog bola i usmjeravati njegov bijes na svrsishodne stvari. Ali ovdje, najizazovnija stvar bile su igre na travnjaku. Dok je Jessica koraþala stazom od šljunka koja je vijugala pokraj grimiznih bugenvilija u obliku dragog kamenja i jutarnje slave u obliku trube, nježni mirisi podsjeüali su je na Caladan. Na guste livade zvjezdanog cvijeüa sjeverno od Zamka koje bujaju u proljetnim maglama. Jednog toplog dana, daleko od oþiju Thufira Hawata, Leto ju je odveo na jedan usamljeni proplanak visoko iznad krivudave obale. Na jastuku od debelih zvjezdanih cvjetova vodio je ljubav s njom, a poslije toga su proveli pola sata promatrajuüi oblake. Koliko joj je samo nedostajao njen vojvoda... Ali morala je priþekati još þetiri i pol mjeseca dok se dijete ne rodi. Jessici nije bilo dopušteno dovoditi u pitanje takve stvari. Ali je u sebi mogla postavljati pitanja. Mohiam, uþiteljica koja ju je tako dobro poznavala, bit üe jako razoþarana kada otkrije pobunu mlade žene. Jessica je strepila od trenutka kada üe na licu stare ýasne Majke ugledati razoþarenje i optužujuüi pogled zbog izdaje, kada ova podigne tek roÿenog djeþaka. Što ako budu htjele na licu mjesta ubiti vojvodinog sina? Isprsila se i nastavila dalje. Mogu kasnije roditi Sestrinstvu - i Letu — koliko god budu htjeli küeri. Jessica je primijetila mladu princezu Irulan odjevenu u elegantnu crnu odjeüu za igru koja je isticala njenu dugaþku plavu kosu. Sjedila je na uglanþanoj kamenoj klupi, udubljena u filmsku knjigu u krilu. Irulan podiže pogled i spazi je. “Dobar dan, gospo Jessica. Jesu li vas eliminirali iz turnira?” “Nisam baš dobar igraþ, bojim se.” “Kao ni ja.” Irulan graciozno pokaže rukom. “Želite li sjesti?” lako je Anirul bila hladna na benegesseritski naþin, ipak je dosta pažnje posveüivala svojoj najstarijoj küeri. Princeza je bila ozbiljna i inteligentna, mnogo više od svojih mlaÿih sestara. Irulan podiže filmsku knjigu koju je þitala. “Jeste li proþitali Živote junaka iz Džihada?” Ponašala se preozbiljno za svoje godine i izgleda da je bila željna znanja. Priþalo se da je princeza željela jednog dana postati spisateljica.

“Svakako. ýasna Majka Mohiam je bila moja uþiteljica. Natjerala me je da je cijelu nauþim napamet. Na tlu Škole Majki nalazi se kip Raquelle Anirul-Berto.” Irulan izvije obrve. “Omiljena mi je oduvijek bila Serena Butler.” Jessica sjedne na klupu koju je zagrijalo sunce. Promatrale su djecu koja su trþala u blizini, udarajuüi pred sobom crvenu loptu. Princeza je odložila filmsku knjigu i promijenila temu. “Sigurno se Kaitain podosta razlikuje od vlažnog Caladana.” Jessica se osmjehne. “Kaitain je tako divan i oþaravajuü. Svakog dana nauþim po nešto novo, vidim zapanjujuüe prizore.” Zastala je i priznala: “Ali ovo nije moj dom.” Irulanina klasiþna ljepota podsjeti Jessicu na nju samu iz tog doba. Jessica je bila samo jedanaest godina starija; što se izgleda tiþe, njih dvije su mogle biti sestre. Ova princeza je pravi tip žene s kojom bi se moj vojvoda trebao oženiti, kako bi osigurao status svojoj Kuüi. Trebala bi je mrziti, ali ne mrzim je. Na vrtnoj stazi iza nje pojavila se Careva žena u dugaþkoj svjetlo ljubiþastoj haljini sa zlatnim ovratnikom i filigranski izvezenim rukavima. “Tu si, Jessica. Što to vas dvije smjerate?” Irulan odgovori. “Razgovarale smo o tome kako je divan Kaitain." Anirul dopusti sebi da na tren pokaže koliko je ponosna na küer. Primijetila je filmsku knjigu i znala je da je Irulan uþila dok su druga djeca igrala dvorske igre. Zavjereniþki je došapnula Jessici: “Irulan je izgleda više stalo da dokuþi tajne upravljanja državom nego mome mužu.” Pružila je Jessici ruku okiüenu prstenjem. “Doÿi, moram porazgovarati s tobom o nekim stvarima.” Jessica krene za Carevom ženom kroz ukrasni vrt u kome je grmlje bilo podšišano u obliku vojnika. Anirul je otkinula granþicu koja je stršila s odore jednog grm-vojnika. “Jessica, ti se razlikuješ od ostalih na dvoru koji stalno ogovaraju i bore se za položaj u društvu. Predstavljaš pravo osvježenje.” “Buduüi da sam okružena takvim divotama, vjerojatno djelujem krajnje obiþno.” Anirul se zakikotala. “Tvojoj ljepoti nije potreban nikakav poticaj. Od mene se, pak, Rþekuje da se oblaþim na odreÿen naþin.” Pokazala je na prstenje. “Meÿutim, ovaj plavi suskamen je više od obiþnog prstena.” Pritisnula je dragi kamen i pred njom se pojavio svjetlucavi dnevnik, gusto ispisanih stranica. Prije nego što je Jessica uspjela proþitati i jednu od holoispisanih rijeþi, Anirul je iskljuþila projekciju. “Kako na dvoru nema mnogo privatnosti, otkrila sam da je moj dnevnik vrlo korisno oruÿe za razmišljanje. On mi omoguüava da analiziram svoje misli i da prebirem po Drugom Sjeüanju. Znat üeš kako je to kada postaneš ýasna Majka, Jessica.” Jessica ju je slijedila preko kamenja za prijelaz preko malog vodenog vrta po kojoj su plutali preveliki ljiljani i vodeno cvijeüe. Anirul je nastavila: “Smatram da je moja dužnost voditi ovaj dnevnik, ako zbog bilo þega bude onemoguüeno prebacivanje mog sjeüanja kada doÿe trenutak umiranja.” Mnogo toga je ostalo nedoreþeno u ovim kritiþnim posljednjim danima dugo planiranog tajnog programa odgajanja. Ona, kao Kwisatz Majka, morala je ostaviti pismenu kroniku za one koji üe doüi poslije nje. Nije se usuÿivala riskirati da njen život i iskustva nestanu u ponoru nezabilježene povijesti. Anirul se poigravala prstenom sa suskamenom. “Htjela bih ti pokloniti dnevnik, Jessica. Staromodnu uvezanu knjigu. U njoj možeš þuvati svoje misli i opažanja, najintimnije osjeüaje. Na taj naþin üeš bolje upoznati sebe i sve oko tebe.” Dok su zaobilazile jednu fontanu, Jessica je osjetila izmaglicu na koži, sliþnu djetinjem dahu. Nesvjesno je dotakla trbuh, osjetivši život koji je u njemu bujao. Rastao. “Moj dar se veü nalazi u tvojim odajama. Pronaüi üeš starinsku praznu knjigu u malom

radnom stolu koji je pripadao mojoj dragoj prijateljici Lobiji. Zapisuj u svoj dnevnik. On bi ti mogao postati novi prijatelj u našoj samotnoj, prepunoj Palaþi.” Jessica je zastala; nije znala što da odgovori. “Hvala, moja gospo. Poþet üu još veþeras.”

41. Postoje muškarci koji odbijaju prihvatiti poraz pod bilo kakvim okolnostima. Hoüe li ih povijest proglasiti za junake ili budale? — Car Shaddam IV Izmijenjena službena povijest Carstva (izbor) * * * U ranijim slavnim godinama, Cammar Pilru je bio ixijanski veleposlanik na Kaitainu, znaþajan þovjek koga je dužnost odvela iz sjajnih špilja-gradova u Dvoranu Landsraada i na carski Dvor. Otmjen i ponekad naprosto þaroban þovjek, Pilru je neumorno tražio povoljne koncesije za ixijanske industrijske proizvode potplaüujuüi þinovnike, odriþXüi se vrijednih luksuznih predmeta, mijenjajuüi uslugu za uslugu. A onda su Tleilaxi porobili njegov svijet. Kuüa Corrino se nije obazirala na njegove molbe za pomoü, a Landsraad se pravio da ne þuje njegove žalbe. Žena mu je poginula u napadu. Njegov svijet i njegov život bili su uništeni. Nekada, premda mu se þinilo da je to bilo u nekom drugom životu, veleposlanik je imao znatan utjecaj u financijskim, poslovnim i politiþkim krugovima. Cammar Pilru je stekao prijatelje na visokim položajima i þuvao je mnoge tajne. Premda nije bio sklon ucjeni, veü mu je i sama pretpostavka da bi mogao iskoristiti djeliü onoga što je znao o drugima davala znaþajnu moü. ýak i poslije toliko godina, sjeüao se svih pojedinosti, koje ni drugi nisu zaboravili. Kucnuo je þas da iskoristi ono što je znao. ýuvarica carskog zatvora na Kaitainu, Nanee McGarr, bila je bivša krijumþarka i propalica. Mnogi su mislili da je muškarac, i to ružni muškarac jer je bila vrlo krupna i crnomanjasta. Bila je porijeklom s jednog planeta s visokom gravitacijom u sustavu Unsidor i bila je zdepasta i mišiüava u najmanju ruku kao neki krupni hrvaþ s Anbusa. McGarr je odležala skoro godinu dana u zatvorskom tunelu na Ixu prije nego što je podmitila stražara da je pusti. Službeno je još bila u bijegu. Mnogo godina kasnije, veleposlanik je jednom prilikom primijetio McGarrovu u carskom gradu i prepoznao ju je zahvaljujuüi povjerljivim ixijanskim potjernicama. Nakon što joj je Pilru u þetiri oka priopüio da zna tko je i da namjerava tu tajnu zadržati za sebe, imao je þuvaricu u šaci. Dvadeset dugih godina je ostao na Kaitainu kao prognani veleposlanik Kuüe koja se odmetnula i nikada se nije našao u položaju naplatiti tu uslugu. A onda je jedan glumac hrabro pokušao ubiti Cara, zaprepastivši sve svojim tvrdnjama da je Elroodov sin. Same te tvrdnje bile su dovoljne da posiju sjeme sumnje u um veleposlanika Pilrua. Oþajniþki se želio vidjeti s tim zatvorenikom koji bi mogao biti sin Elrooda IX i carske priležnice Shando Balut, žene koja je kasnije postala supruga erla Dominica Verniusa. Ako je to bilo toþno, Tyros Reffa ne samo da je bio polubrat Shaddama IV veü i princa Rhombura Verniusa. Bila je to ošamuüujuüa misao, dvostruko otkriüe. Jedan princ Corrina i Verniusa u zatvoru, upravo ovdje na Kaitainu! Rhombur je smatrao sebe posljednjim preživjelim þlanom svoje Velike Kuüe i vjerovao je da üe se njegova loza ugasiti s njim. Sada je postojala mršava šansa, bar preko majþine loze...

Shaddam mu nikada neüe dopustiti da posjeti Reffu i zato üe veleposlanik pokušati drugim putem. Unatoþ padu Kuüe Vernius, þuvarica McGarr ne bi baš voljela da se objelodane njeni raniji zloþini. To bi samo moglo dovesti do još podrobnije istrage. Uopüe joj nije morao priprijetiti, odmah je pristala upriliþiti mu sastanak... Kada se tama poþela spuštati na metropolu Corrintha, Pilru je krenuo šumskim tragom duž zapadnog vanjskog ruba palaþe. Prešao je preko kamenog mosta boje slonovaþe iznad potoka i nestao meÿu sjenama na drugoj strani. U džepu je imao izvjesne medicinske rekvizite, boþice s uzorcima i mali holorecorder, skrivene u nulentropskom džepu priþvršüenom za trbuh. “Ovuda”, pozvao ga je neki ozbiljan glas iz smjera potoka. Pilru je kroz tamu ugledao vozaþa þamca s kojim se trebao sresti, jednu pogrbljenu priliku blijedih, sjajnih oþiju. Motor je tiho brundao, sprjeþavajuüi struju da odnese þamac. Kada se Pilru ukrcao, þamac ravnog dna je potonuo dublje u vodu. Vozaþ je upravljao kormilom, vodeüi jednostavan þamac labirintom vodenih putova. Oko njih je raslo visoko trnovito grmlje koje je stvaralo prijeteüe obrise naspram sve tamnijeg neba. U ovom labirintu kanala bilo je mnogo slijepih puteva, zamki za neupuüene. Ali pogrbljeni pilot je poznavao put. ýamac je zavio za okuku i živica postade još viša, a oštro trnje duže. Pilru je ispred sebe ugledao prigušena svjetla u podnožju velike graÿevine od sivog kamena. Dvostruke metalne dveri iznad vodenog puta vodile su u kaznenu ustanovu. Svjetiljke se upališe s druge strane željezne rešetke. Na visokim motkama s obje strane vrata nalazile su se glave þetvoro pogubljenih zatvorenika - trojice muškaraca i jedne žene. Njihove lubanje, na kojima se zadržalo krvavo meso, bile su izdubljene i prevuþene polimerom kako bi se oþuvale, poslije þega su u njih gurnute sjajne kugle, tako da je uznemirujuüa demonska svjetlost dopirala kroz oþne duplje, usta i nozdrve. “Dveri izdajnika”, obavijesti ga kormilar, kada se metalna vrata uz škripu otvoriše i mali þamac proÿe. “Mnogi slavni zatvorenici ovuda uÿu, ali ih malo izaÿe.” Stražar na doku im mahne da priÿu i Pilru izaÿe iz þamca koji se ljuljao. ýovjek nije zatražio veleposlaniþke akreditive veü ga je odmah poveo kroz jedan turoban hodnik koji je vonjao na vlagu i trulež. Pilru je odnekud þuo krikove. Možda su to bili odjeci iz Carevih soba za muþenje od kojih su svi strahovali... ili samo snimci koji su u strahu trebali držati zatvorenike. Pilrua su odveli u jednu malu üeliju okruženu sjajnim naranþastim poljem koje je sprjeþavalo i ulazak i izlazak. “Naš kraljevski apartman”, objavi stražar, iskljuþivši polje i dozvolivši veleposlaniku da ude unutra. U üeliji je smrdjelo. U stražnjem djelu üelije niz stjenoviti zid su se slijevali potoþLüi vode na krevet i grubi kameni pod po kome su rasle gljive. Na krevetu je ležao þovjek u potrganom crnom kaputu i prljavim hlaþama. Zatvorenik je umorno sjeo kada su se približili. “Tko ste vi? Moj pravni zastupnik, konaþno?” Stražar se obrati Pilruu: “ýuvarica McGarr mi je rekla da vam dam jedan sat. Poslije isteka tog sata ili idete... ili ostajete.” Tyros Reffa spusti noge u þizmama na pod. “Prouþavao sam smjernice pravnog sustava. Poznajem kodeks carskog zakona od rijeþi do rijeþi, a on obvezuje þak i Shaddama. On se ne drži...” “Corrinoi se drže onoga što njima odgovara”, Pilru zavrti glavom. Iskusio je to na vlastitoj koži dok se zalagao da se ispravi nepravda nanesena Ixu. “Ja sam Corrino.” “To ti kažeš. Još nisi dobio pravnog zastupnika?” “Prošla su skoro tri tjedna, a još nitko nije sa mnom razgovarao.” Vidjelo se da je

iznerviran. “Što je s ostalima iz glumaþke družine? Oni o ovome ništa nisu znali...” “I oni su uhiüeni.” Reffa spusti glavu. “Strašno mi je žao zbog toga. Kao i zbog smrti stražara. Nisam imao namjeru napasti ga, veü samo iznijeti svoj sluþaj.” Podigao je pogled prema svome posjetitelju. “Tko ste vi?” Pilru mu je prišao sasvim blizu kako bi mogao tiho govoriti i otkrio mu svoje ime i titulu. “Na žalost, ja sam vladin sluga bez vlade. Kada je Ix pao u ruke porobljivaþa, Car ništa nije poduzeo u svezi toga.” “Ix?” Reffa ga pogleda s izvjesnim ponosom. “Moja majka je bila Shando Balut, koja se kasnije udala za Dominica Verniusa s Ixa.” Veleposlanik þXþne pazeüi da mu odjeüa ne dodirne ništa gadno. “Ako si zaista onaj za koga se izdaješ, Tyrose Reffa, onda si ti pravno gledano princ Kuüe Vernius, zajedno sa svojim polubratom Rhomburom. Vi ste jedini preživjeli þlanovi nekada velike plemiüke obitelji.” “Ja sam takoÿer i jedini muški nasljednik Corrina.” Reffa se izgleda nije plašio sudbine koja bi ga mogla zadesiti, veü ga je samo ljutilo to kako su se ponašali prema njemu. “To ti kažeš.” Zatvorenik prekriži ruke. “Podrobni genetski testovi üe potvrditi moju tvrdnju.” “Toþno.” Ambasador izvadi medicinski komplet iz nulentropskog kontejnera priþvršüenog za trbuh. “Donio sam opremu za vaÿenje genetskog materijala. Car Shaddam namjerava zatajiti tvoj pravi identitet i zato sam ja ovdje bez njegovog znanja. Moramo biti krajnje oprezni.” “On sasvim sigurno nije obavio nikakvu provjeru. Ili veü zna istinu ili ga ona ne zanima.” Reffa je to rekao s gaÿenjem. “Da li me Shaddam namjerava ovdje kriti godinama ili me tiho pogubiti? Da li ste znali da je pravi razlog što je napao Zanovar bio da mene eliminira? Toliko mrtvih - ali ja nisam bio tamo.” Pilru je tijekom godina postao savršeni diplomat tako da je uspio ne pokazati iznenaÿenje kada je þuo ovu zapanjujuüu tvrdnju. Sterilizirao je cijeli planet da bi pogubio jednog þovjeka? S druge pak strane nije mu bilo teško povjerovati da bi se Shaddam mogao pokušati pobrinuti za moguüu prijetnju po njegovo prijestolje na taj naþin. “Sve je zamislivo. Bilo kako bilo, Carevim ciljevima ide u prilog da poriþe tvoje postojanje. Zbog toga moram uzeti uzorke kako bih mogao obaviti potpunu i objektivnu analizu — daleko od Kaitaina. Potrebna mi je tvoja suradnja.” Primijetio je nadu na Reffinom licu. Sivo-zelene oþi su zasijale i on se ispravio na krevetu. “Svakako.” Sreüom, nije zatražio dodatna objašnjenja. Pilru je otvorio usku crnu kutijicu sa sjajnim autoskalpelom i špricom u kapsuli, kao i nekoliko boþica i tuba. “Bit üe mi potrebno dovoljno materijala za nekoliko genetskih testova.” Zatvorenik je pristao. Ambasador je na brzinu uzeo krv, sjeme, djeliüe kože, nokte i epitalne stanice iz Reffinih usta. Sve što je bilo neophodno za nepobitni dokaz Reffinog porijekla, bez obzira na to koliko se Shaddam trudio da ga prikrije. Pod pretpostavkom da Pilru uspije odnijeti uzorke s planeta, naravno. Upustio se u opasnu igru. Kada su svi uzorci bili uzeti, Reffa opusti široka ramena, kao da je konaþno prihvatio þinjenicu da nikada neüe živ izaüi iz ovog zatvora. “Pretpostavljam da mi neüe omoguüiti da se pojavim na sudu.” Djelovao je poput nedužnog djeþaka. Voljeni stari docent Glax Othn ga je uvijek uþio da je pravda svetinja. Ali Shaddam, krvnik Zanovara, smatrao je da je iznad carskog zakona. “Sumnjam”, odgovori veleposlanik s okrutnom iskrenošüu.

Zatvorenik uzdahne. “Napisao sam govor za sud, veliku izjavu u stilu princa Raphaela Corrina, koga sam igrao u svojoj posljednjoj predstavi. Htio sam iskoristiti svu svoju vještinu i natjerati ljude da zaplaþu za zlatnim dobom Carstva, a svog polubrata da uvidi koliko je njegov put pogrešan.” Pilru je zastao, a onda izvadio mali holorecorder iz nulenetropskog džepa. “Održi sada svoj govor, Tyrose Reffa. Preda mnom. A ja üu se pobrinuti da ga i drugi þuju.” Reffa se ispravi i zaogrne se veliþanstvenim ogrtaþem dostojanstva. “Zahvalan sam na bilo kakvoj publici.” Recorder zazuji. * * * Kada se stražar vratio, veleposlanik Pilru je stajao potresen, suze su mu klizile niz lice. Magliþasto zatvorsko polje se otvorilo s jedne strane i stražar upita: “Onda? Ostajete li s nama? Da vam pronaÿem praznu üeliju?” “Dolazim.” Uputivši Reffi pozdravni pogled, Pilru pohita van. Veleposlanikovo grlo je bilo suho, koljena klecava. Nikada do tada nije iskusio punu moü izuþenog Jongleura. Stojeüi uspravan i ponosan kao kakav car, Elroodov sin, kopile, pogleda Pilrua kroz naranþastu izmaglicu polja. “Pozdravite Rhombira. Volio bih... da smo se sreli.”

42. Kljuþ koji vodi do otkriüa nije u matematici veü u mašti. — Haloa Rund, rani laboratorijski dnevnici * * * Iako je još bio sav slomljen i umoran, Rund se nagnuo nad elektronski stol za crtanje i zagledao se u šare i magnetske linije na ravnom ekranu. Zapisao je sve þega se mogao sjetiti i pritom se poslužio s nekoliko mentatskih trikova za vraüanje sjeüanja koje je nauþio vrlo davno. Na taj naþin je rekonstruirao, toþno po redu, sva pitanja koja je Bene Gesserit postavljao, svaku pojedinost koju je vidio na slupanom brodu. Sada, kada je znao da polje nevidljivosti može postojati, trebalo je samo pronaüi naþin kako ga ponovo stvoriti. Izazov je bio nevjerojatan. Tališ Balt i direktor Kinnis stajali su na jednom kraju jednostavnog laboratorija. “Direktore, satima sam mozgao”, reþe Balt. “Haloine tvrdnje mi zvuþe... toþno, premda ne bih znao reüi zašto.” “Ja se niþega ne sjeüam”, primijeti direktor. Rund se umiješa ne podigavši pogled: “Moj um je prošao rigoroznu obuku za Mentata. Možda posjedujem sposobnost da se oduprem trikovima koje Bene Gesserit izvodi s umom.” “Ali nisi uspio kao Mentat”, podsjeti ga Kinnis, krajnje skeptiþno. “Svejedno, obuka je izmijenila moj um.” Sjetio se stare izreke iz škole: Ustrojstva teže da se ponove, bilo da vode prema uspjehu ili neuspjehu. “Moj um je razvio džepove otpora, mentalne mišiüe, pomoüna skladišta. Možda zbog toga njihova prisila nije potpuno uspjela.” Njegov ljubazni stari ujak bit üe ponosan na njega. Balt se poþešao po üelavoj glavi kao da pokušava iskopati koji zaostali korijen kose. “Predlažem da ponovo odemo do Chobynovog laboratorija.” Direktor je bio nestrpljiv. “Uþinili smo to kada je prebjegao. Chobyn je bio izumitelj niskog ranga, iz krajnje nevažne obitelji, tako da nije dobio veliki prostor. Od njegovog odlaska ga koristimo kao magazin.” Rund izbrisa skice s ekrana za crtanje. Ne zatraživši odobrenje od Kinnisa, pohitao je prema starom radnom prostoru... U odavno napuštenom laboratoriju, zagledao se u spisak s naruþenim dijelovima i djeliüe bilješki. Provjerio je i holofotose administrativnog osiguranja na kojima je bio Chobyn - ali nije naišao na ništa važno. Odmetnuti izumitelj je vršio izmjene u klasiþnim Holtzmanovim jednadžbama nastalim malo prije jednog tisuüljeüa. Ni najbriljantniji suvremeni znanstvenici nisu potpuno razumjeli ezoteriþne formule Tia Holtzmana - znali su samo da rade. Ni Rund nije mogao shvatiti što je to Chobyn uþinio. Mozak mu je bio u plamenu. Bio je djelotvorniji nego što je pretpostavljao da je u stanju. Flinto Kinnis je stajao usred svega toga svim silama se trudeüi da nadgleda Runda koji je provjeravao sve na što je naišao u laboratoriju, ne obaziruüi se uopüe na ostale prisutne. Lupkao je po ploþama na podu, zidovima i stropu. Nije propustio nijedan kvadratni centimetar. KleþHüi na spoju izmeÿu poda i vanjskog trupa stanice na stazi, primijetio je pukotinu

koja se þas pojavljivala, a þas nestajala, zamaskirani dio, jedva primjetno treperenje, trunka prašine u oku. Rund je nastavio zuriti u to mjesto dok ga oþi nisu zaboljele, sjetivši se kako ga je strogi uþitelj Mentat uþio promatrati. Ubrzao je svoja opažanja, usporio vrijeme i uhvatio sljedeüi treptaj. U toþno odreÿenom trenutku, Rund je zakoraþio kroz zid. Našao se u klaustrofobiþnoj niši, koja je mirisala na metal i ustajali zrak. Bio je dovoljan još jedan treptaj da se zid zatvori za njim. Jedva se mogao okrenuti u tom skuþenom sobiþku. Okružila ga je tama, kao da je oslijepio. Disanje mu je postalo otežano. Svaka površina je bila ledeno hladna. Tapkajuüi po mraku, pronašao je tanke listove ridulijanskog kristala, planske ekrane, namotaje od siga žice složene po datumima. Viknuo je, ali su mu se rijeþi vratile. Nije mogao ni þuti ni vidjeti bilo što od onoga što se dogaÿalo u glavnoj prostoriji. Kada je zid ponovo zatreperio, Rund je posrüXüi izašao, obeshrabren, ali uzbuÿen. Direktor Kinnis je zurio u njega. “Tamo se nalazi tajna prostorija zaštiüena štitnikom, ali izgleda da polje popušta. Chobyn je unutra ostavio mnogo informacija.” Kinnis stisne šake. “Odliþno, moramo sve to uzeti odatle. Namjeravam iüi do kraja u ovoj stvari.” Okrenuo se prema jednom visokom tehniþaru. “Kada zid ponovo zatreperi, uÿi unutra i donesi sve što pronaÿeš.” Tehniþar je zauzeo pozu maþke koja vreba plijen, odliþno je odabrao trenutak, skoþio i prošao kroz zid. Soba je ponovo nestala. Rund i Kinnis su þekali u starom laboratoriju. Minute su se protegle na pola sata, a þovjek se nije vraüao. Ništa nisu mogli þuti, niti su mogli ponovo otvoriti nišu, iako su neumorno udarali po bijelim ploþama. Radna posada je donijela alat za rezanje i probila zid, ali su iza njega zatekli samo standardni zraþni prostor izmeÿu dva zida stanice. ýak ni skeneri nisu pokazali ništa neobiþno. Dok su tehniþari postajali sve oþajniji, Haloa Rund je zurio u prazno, uma izgubljenog u blizu-mentatskoj projekciji. Pretpostavio je da je polje nevidljivosti samo nabralo svemir oko skrivene odaje i da se ono zasniva na jednoj od varijacija Holtzmanove jednadžbe. Kada je otvor ponovo zatreperio i ostao otvoren, tehniþar je ispao kroz njega, blijed i ukoþenog pogleda, s pokidanim i krvavim noktima, kao da je pokušao prokopati put natrag. Svi jurnuše naprijed kako bi mu pomogli, ali tehniþar je bio mrtav, oþigledno se ugušio ili smrzao na svom neobiþnom putovanju. Gdje li ga je taj “treptaj” odveo? Svi su bili toliko uplašeni da nitko nije krenuo pokupiti podatke iz niše koja je ostala otvorena, dok se Rund nije probio izmeÿu njih kreüXüi se kao u transu. Kinnis je samo znakovima davao do znanja da se ne slaže s tim, dok je gladnim oþima gutao to brdo informacija. 2þekujuüi da se prepreka svake sekunde vrati na mjesto, Rund je izbacivao van ekrane za planove, namotaje sigažice, listove ridulijanskog kristala, a tehniþari su ih skupljali. Kao da je bio mentalno u dosluhu s þudnim generatorom polja, Rund se vratio u sigurnost laboratorija svega nekoliko trenutaka prije nego što se zid zatvorio. Tališ Balt je zurio u gomilu bilježaka. “Bit üe nam potrebna velika sredstva da istražimo ovaj rad kako treba.” Svi su veü bili zaboravili na mrtvog tehniþara. Direktor Kinnis kao da je veü pokušavao smisliti kako da sebi pripiše zasluge za sve ovo. “Uvjerit üemo premijera Calimara da su nam potrebni bogati fondovi. Vrlo bogati. Runde, ti porazgovaraj s grofom Ilbanom. Njih dvojica su svakako u stanju smisliti kako da doÿu do toliko novca.”

43. Osveta. Da li je jezik ikada stvorio slaÿu rijeþ? Ponavljam je u sebi pred spavanje, s uvjerenjem da üe mi podariti ugodne snove. — Barun Vladimir Harkonnen * * * Vladi Richesa bio je potreban veliki, ali neslužbeni priliv novca kako bi mogla financirati ponovnu izradu Chobynovog polja nevidljivosti. Premijer Ein Calimar je znao gdje može nabaviti sve te solarise koji su mu bili potrebni. Stigao je na Giedi Jedan bijesan što se Kuüa Harkonnena ne obazire na njegova uporna potraživanja zaostalog duga. Umjesto da ga odmah odvedu u Tvrÿavu u kojoj se ranije uvijek sastajao s barunom, zapovjednik straže Kryubi odveo je Calimara duboko u sumorno srce Harkograda. Calimar je bio mršav þovjek koji je vodio raþuna o tome kako se oblaþi. Sada se ukoþio, pokušavajuüi ne izgubiti živce. Barun je uvijek igrao psihološke igre. Premijer je morao završiti ove pregovore i preživjeti ih. Iz nekog nepoznatog razloga, barun Harkonnen je odluþio da baš tog jutra izvrši inspekciju tvornica za reciklažu otpada i premijera su obavijestili da sastanak mora biti tamo održan ili do njega uopüe neüe doüi. Calimar se namrštio na samu pomisao. U ogromnoj industrijskoj zgradi zrak je bio vlažan, topao i strašno je zaudarao. Oþi iza naoþala sa zlatnim okvirom su ga pekle. Osjeüao je kako se smrad uvlaþi u njegovo odijelo od sintetiþke tkanine i odmah mu je postalo jasno da üe morati spaliti svu odjeüu koju je imao na sebi þim se vrati u svoje raskošne kancelarije u Centru Triade. Ali neüe se vratiti bez novca koji je barun dugovao Kuüi Richese. “Ovuda”, reþe Kryubi, þije su odluþne usne krasili tanki brþLüi. Poveo je Calimara uz beskrajne nizove metalnih stuba do mreže nogostupa. Ovi prolazi u visinama gledali su na smrdljive baþve s otpadom iz kanalizacije, nalik na zloslutne akvarije za one koji se hrane kalom. Kako li se ýovjek debeo poput baruna uspijevao popeti ovamo ? Calimar je dahtao gotovo þitavim putem, trudeüi se da ne zaostane za zapovjednikom. Na kraju je uoþio metalne platforme za liftove na pogodnim mjestima. Znaþi, veü pokušava postaviti me na moje mjesto. Nozdrve su mu se suzile i škrgutao je zubima kako bi pojaþao samouvjerenost. Morat üe biti nepokolebljiv i odluþan prema barunu. Kada je izbirljivi Calimar prvi put došao na Giedi Jedan, barun mu je sasvim mirno dopustio da sjedi u istoj sobi sa skrivenim lešom. Dok je premijer snebivajuüi se tražio financijsku pomoü, smrad truleži u zraku predstavljao je neizgovorenu prijetnju. Ovog puta üe Calimar to isto uþiniti debeljku. Prije mnogo godina, barun je ponudio pomoü posrnuloj industriji Richesa, pod uvjetom da mu osiguraju tajnu pomoü nekog Suk lijeþnika. Barun je kasnije samo djelomiþno isplatio dogovoreni iznos i zatim je nastavio ignorirati ponavljane zahtjeve Richesa. Lijeþnik, Wellington Yueh, je bolest uspio prepoznati, ali ne i izlijeþiti. Nitko to ne bi mogao. Barun je to iskoristio kao opravdanje što ne isplaüuje ostatak honorara. Ali sada, kada ga je uzbuÿeni direktor Corone, Flinta Kinnisa, uvjeravao da postoji moguünost da naprave generator nevidljivosti, Calimaru su bile potrebne velike koliþine poþetnog kapitala. Poþetni

istraživaþki rad bit üe skup, ali kako je njihov konkurent Ix bio zatvoren i radio sa smanjenim kapacitetom, Richese je imao priliku vratiti svoj jak ekonomski položaj. Barun je morao otplatiti dug, makar ga Calimar morao ucijeniti kako bi ispunio svoje obveze... Premijer je nastavio nogostupom prema ogradi u þijoj blizini je taj ogromni þovjek posrtao visoko iznad baþvi s kanalizacijskim otpadom. Kryubi mu je rekao da odatle nastavi sam, što je Calimara zabrinulo. Da li me barun namjerava ubiti? Tako nešto bi izazvalo uzbunu u Landsraadu. Ne, Kuüa Richese je imala previše štetnih informacija o Harkonnenima, i njihov gospodar je to znao. Calimar je primijetio da je barun imao posebno napravljene þepove za nos i filtere koji su ga štitili od smrada u tvornicama za preradu otpada. Premijer nije imao ništa sliþno i trenutno nije htio razmišljati o tome koliko otrova unosi svakim udahom. Skinuo je naoþale sa zlatnim okvirom i obrisao stakla, ali se uljasti, ljepljivi sloj zadržao. “Barune Harkonnen, ovo je... neuobiþajeno mjesto za sastanak.” Barun je promatrao virove blata kao da zuri u kaleidoskop. “Moram se pobrinuti za neke poslove, Calimare. Razgovarat üemo ovdje ili nigdje.” Premijer je shvatio neizgovorenu poruku, ovaj debeljko ga nimalo nije uvažavao. Zbog toga je nastavio što je grublje mogao. “Stvarno, barune. Buduüi da smo odrasli i voÿe uvaženih svjetova, moramo ispunjavati obaveze. A vi, gospodine, svoje niste ispunili. Richese je ispunio vaš zahtjev. Vaša je obveza da platite ostatak dogovorenog honorara.” Barun se namrštio. “Ne dugujem vam ništa. Vaš Suk lijeþnik me nije izlijeþio.” “To i nije spadalo u dogovor. Pregledao vas je i postavio dijagnozu. Morate platiti.” “Odbijam”, odgovori barun, kao da je to dovoljno. “Možete iüi.” Duboko udahnuvši zrak od þega gotovo da je povratio, premijer je nastavio navaljivati. “Gospodine, nebrojeno puta sam se pokušao ponašati razumno, ali imajuüi u vidu vaše kriminalno odbijanje plaüanja, smatram da imam sva prava primijeniti uvjete našeg dogovora. Stoga, dižem cijenu.” Calimar iznese neviÿenu sumu solarisa i doda: “Richese je spreman stvar iznijeti pred sud Landsraada na kome üe pravni struþnjaci i odvjetnici dokazati da smo u pravu. Otkrit üemo porijeklo vaše bolesti i opisati vaše nezaustavljivo propadanje i slabosti. Možda üemo þak podnijeti dokaze za vašu sve veüu mentalnu nestabilnost.” Barunovo lice se zarumenilo od bijesa, ali prije no što je stigao eksplodirati, prekinuo ih je dolazak trojice stražara. Sproveli su nekog vitkog þovjeka u izuzetnoj, odliþno skrojenoj odjeüi. Mephistis Cru se svim snagama trudio da ne obraüa pažnju na odvratne mirise svuda oko sebe. Iskoraþio je naprijed. “Pozvali ste me, moj gospodaru barune?” Pogledao je s jedne na drugu stranu, namrštio se, a onda je s krajnjim neodobravanjem pogledao dolje u baþvu. Barun je kradomice pogledao premijera Calimara, a onda se vratio na Crua i rekao: “Moram vam postaviti jedno krajnje delikatno pitanje, vezano za pristojnost.” Njegovo lice s pozamašnim poÿbratkom poprimilo je preteüi izgled. “Vjerujem da mi možete pružiti odgovarajuüi odgovor?” Savjetnik se ponosno ispravio. “Svakako moj barune, ovdje sam da vam služim.” “Još od neuspjeha na mom gala banketu nešto me muþi. Da li bi bilo pristojno od mene da vas osobno bacim u ovu kanalizaciju ili da zapovjedim nekom stražaru da to uþini, kako ne bih prljao ruke?” Cru se uspaniþeno povukao, a Kryubi dade znak stražarima da mu preprijeþe put. “Ne razumijem... gospodaru moj. Dao sam vam samo najbolje...” “Ne znaš odgovor, znaþi? U redu, zapovjedit üu stražarima da to uþine.” Barun mahne debelom rukom. “To je ionako najpristojnija alternativa.”

8þitelj lijepog ponašanja u tom trenutku nije mogao smisliti ništa civilizirano. Poþeo je izvikivati iznenaÿujuüe prljave rijeþi koje su þak i baruna uvrijedile. Stražari šþepaše tog uobraženka za ruke i jednim glatkim, mehaniþkim zamahom baciše ga s nogostupa. Cruova elegantna odjeüa je lepršala dok je padao. Uspio se se okrenuti u zraku prije nego što je pljusnuo u duboku baþvu s ljudskim izmetom. Dok se Cru koprcao i mlatarao pokušavajuüi plivati kroz tu moþvaru, barun se okrenuo prema zapanjenom posjetitelju. “Ispriþajte me trenutak, premijeru. Želim ovo odgledati do kraja i uživati u svakom trenutku.” Mephistis Cru je kašljuüi nekako uspio stiüi do klizave baþve, uhvatiti se za nju i ispovraüati se na þisti pod, a ne u bazen kanalizacije. Stražari s polimerskim rukavicama ga ãþepaše za ruke. Kada su izvukli Crua preko ruba, on se rasplakao uslijed olakšanja i straha. Uþitelj je jecao, tresao se, sav prekriven smeÿim izmetom. Zavijao je u smjeru nogostupa u visini, moleüi za oproštaj. Stražari mu priþvrstiše mali teret za þlanke na nogama i ponovo ga baciše u smrdljivu kaljužu. Calimar je u užasu sve to promatrao, ali nije želio dopustiti da se uplaši. “Za mene je uvijek pouþno kada sam nazoþan izljevima vaše neviÿene okrutnosti, barune Harkonnene.” Primorao je sebe da to izgovori þvrstim glasom dok se nesretna žrtva dolje i dalje bacakala. “Možda bismo sada mogli nastaviti razgovor o važnijim stvarima.” “Oh, ušutite na trenutak.” Barun pokaže prema prilici koja je mlatarala rukama, iznenaÿen što Cru još ima snage da drži glavu iznad govana. Calimar nije dopustio da ga ušutka. “Prije mnogo godina, Car Elrood je izbacio mog gospodara grofa Ilbana Richesa s Arrakisa, jer mu se þinilo da je slabiþ. Kada se pokazalo da je vas polubrat Abulurd slabiü, vi ste ga uklonili i preuzeli nadzor nad operacijama vaÿenja zaþina prije nego što je Elrood stigao nešto poduzeti. Landsraad i Car ne vole nemoüne voÿe. Ako saznaju za vašu bolest, od koje sve više slabite i da vam ju je prenijela jedna vještica, postat üete glavna šala u Carstvu.” Barunove crne paukovske oþi pretvoriše se u oštri opsidijan. 8þitelj lijepog ponašanja je konaþno potonuo, ali se zatim uspio nekako ponovo pojaviti i udahnuti. Pljuvao je, kašljao i pljuskao oko sebe. Barun je i te kako bio svjestan da je Car Corrino u posljednje vrijeme bio ratniþki raspoložen. Calimar je držao svog protivnika u šaci i obojica su to znali. Barun je mogao bjesniti koliko mu drago, ali uopüe nije sumnjao da üe Richesiani ostvariti svoje prijetnje. Pomirljivo je rekao: “Ne mogu toliko platiti. Uvjeren sam da možemo doüi do nekog razumnijeg dogovora?” “Dogovorili smo se za cijenu barune, i mogli ste je platiti kada god ste htjeli. Ali to više ne vrijedi. Sami ste krivi što je cijena porasla.” Barun se zagrcnuo. “I da ispraznim sve trezore na Giedi Jedan, nikada vam ne bih uspio isporuþiti toliko solarisa.” Calimar slegne ramenima. Glava Mephistisa Crua bila je sada ispod površine, ali je ponovo zamlatarao rukama. ýak i s utezima na nogama, uspio se još nekoliko strašnih trenutaka održavati na površini. Premijer tada zada posljednji udarac. “Veü smo uložili žalbu landsradskom sudu. Saslušanje je za dva tjedna. Lako možemo to zaustaviti, ako nam platite prije isteka tog roka.” Barun je pokušao naüi neko rešenje, ali je znao da za sada nema izbora. “Zaþin. Mogu vam platiti u zaþinu. Imam dovoljno sklonjenog zaþina da platim vašu prokletu cijenu, i mogu vam ga odmah dostaviti. To bi trebalo biti dovoljno valjana moneta za prljavog ucjenjivaþa kao

što ste vi.” “Vaše uvrede ništa ne znaþe. Harkonenski grifin nema zube.” Calimar se kratko nasmije, a onda postane oprezniji. “Meÿutim, poslije krvoproliüa na Zanovaru, imajuüi u vidu Shaddamove neprestane prijetnje protiv ilegalnih zaliha zaþina, oklijevam prihvatiti isplatu u tom obliku.” “To je jedini naþin na koji üete biti isplaüeni. Možete odmah prihvatiti melange ili priþekati dok ne nabavim dovoljno sredstava za drugi naþin plaüanja.” Barun mu uputi podmukao osmijeh. “Moglo bi potrajati mjesecima.” “U redu.” Calimar je bio svjestan da je to najviše što üe uspjeti postiüi, jer je njegov protivnik morao bar prividno saþuvati obraz. “Sredit üemo sve potrebno za tajni prijenos vaše zalihe na Koronu, naš mjesec-laboratorij, gdje üe biti sigurna.” Premijer je bio zadovoljan sobom. “Drago mi je što smo okonþali tu stvar, premda mi je žao što sam morao to uþiniti.” “Ne, nije vam žao”, odbrusi barun kamenog izraza lica. “Gubite se sada odavde i da vam nije ponovo palo na pamet da me ucjenjujete.” Calimar se svim snagama trudio da prikrije nervozu dok se vraüao nogostupom i silazio stubama... Barunu je kljuþalo u utrobi i on se ponovo koncentrira na Mephistisa Crua. Taj uobraženko zaokupljen formalnostima i pomodnim parfemima bio je iznenaÿujuüe snažan. To ga je na izvjestan naþin zadivilo. Iako je imao utege na nogama, još se nije ugušio. Kada se umorio od te predstave, barun je naredio zapovjedniku Kryubiju da ukljuþi noževe u baþvi. Dok se gusta tekuüina u baþvi polako poþinjala kretati u krug, Mephistis Cru je zaplivao još žešüe. Barunu je samo bilo žao što nije mogao dodati i premijera Calimara toj mješavini.

44. U povijesti ima više tragedija nego uspjeha. Koji znanstvenik bi poželio prouþavati dugaþku litaniju dogaÿaja koji su završili dobro? A mi Atreidi smo i te kako ostavili traga u povijesti, više nego što smo ikada namjeravali. — Vojvoda Paulus Atreid * * * S bodežom opakog izgleda u lijevoj šaci i kraüim za probijanje bubrega u desnoj, Duncan Idaho jurne na Leta. PovlaþHüi se natraške u dvoranu za bankete, Leto se okretao ne bi pokrio ranjive toþke svjetlucavim poluštitnikom. Refleksi Majstora Maþevanja veü su postali sporiji. Namjestio je brzinu oštrice kako bi vrh mogao proüi kroz prigušenu prepreku. Leto je iznenadio Duncana jednim neuobiþajenim potezom. Bacio se ravno na mlaÿeg protivnika. To je ubrzalo relativnu brzinu Duncanovog noža u odnosu na Letov štitnik, i oštrica se odbila o zujeüi zaštitni zid. Leto je podigao kratki maþ, ali je mladi Majstor Maþevanja skoþio izvan njegovog dosega na stol za banket i otrþao natrag graciozno poput maþke. Facetne oþi na prepariranoj glavi salusanskog bika i portret matadora, vojvode Paulusa, kao da su sa zanimanjem pratile ovaj dvoboj. “Te svijeünjake su moji roditelji dobili kao svadbeni dar”, reþe Leto kroz smijeh. “Ako ih polomiš, platit üeš mi vlastitom kožom.” “Neüeš uspjeti ni dotaknuti moju kožu, Leto.” Duncan zatim izvede jednu napadno uvredljivu piruetu na stolu. Dok je Majstor Maþevanja još bio u zraku, Leto postrance zamahne rukom u kojoj je držao bodež srušivši jedan od visokih svijeünjaka koji se otkotrljao Duncanu pod noge. Majstor Maþevanja je izgubio ravnotežu i tresnuo na leÿa. Leto je skoþio na stol i potrþao naprijed, s kratkim maþem u ruci, spreman završiti ovaj dvoboj-vježbu. Bit üe to njegova prva pobjeda. Ali Duncan više nije bio tamo. Majstor Maþevanja se nastavio kotrljati. Kada je stigao do kraja stola, bacio se s njega, zatim je poput raka krenuo ispod teškog komada namještaja i skoþio ponovo na stol iza Leta. Vojvoda se povlaþio, licem okrenut prema protivniku; obojica su se osmjehivali. Duncan ga je pokušavao bocnuti noževima, plešuüi na rubu zaštite koju je Letu pružalo polu-polje, ali mu je vojvoda spretno parirao kratkim maþem i bodežom. “Nisi dovoljno koncentriran, vojvodo Atreidu. Previše ti nedostaje tvoja žena.” To je toþno. Ali nikada neüu dopustiti da se to vidi. Njihove oštrice se sudariše, odbiše, rub se oþeša o rub. ýak ni tebi.. Leto napravi fintu kratkim maþem, podigne ruku i golom Šakom proÿe kroz štitnik i šþepa Duncanovu široku zelenu tuniku tek da bi dokazao da može dodirnuti protivnika. Iznenaÿeni Majstor Maþevanja se oslobodio tako što je zamahnuo prema Letovim oþima bodežom za bubrege, gotovo ga ne dodirnuvši, ali samo gotovo. Duncan skoþi na stolicu koja se pri tom zaljulja, ali njemu ipak poÿe za rukom da održi ravnotežu stojeüi na vrhovima prstiju. U dvoranu za bankete uÿe sluškinja noseüi poslužavnik s osvježenjem, krajnje dobronamjerno i ništa ne

sluteüi. Leto joj dade znak da ih ostavi na miru, a Duncan iskoristi taj trenutak da se zaleti na njega. Ovog puta nije upotrijebio noževe, veü je svojim štitnikom naletio na njegov sa željom da Leta sruši na stol. Sluškinji nije preostalo ništa drugo nego da se žurno udalji ne ispustivši poslužavnik. “Nikada se ne obaziri na zbivanja sa strane, Leto.” Duncan udahne i povuþe se. “Neprijatelji üe smišljati razne lukavštine kako bi ti skrenuli pažnju na nebitne stvari. A onda üe udariti.” Leto je ostao ležati na leÿima i da Inati dok mu je znoj natapao tamnu kosu. “Dosta! Ponovo si bio bolji.” Iskljuþio je svoj polu-štitnik, a Majstor Maþevanja ponosno vrati oba noža u korice i pomogne vojvodi da ustane. “Svakako da sam bio bolji”, reþe Duncan. “Ali ti si me prevario nekoliko puta. Vrlo zanimljiva taktika. Poþeo si uþiti, gospodine.” “Neki od nas ne mogu sebi dopustiti da provedu osam godina na Ginazu. Moja ponuda da dovedeš svog prijatelja Hiih Ressera na Caladan i dalje vrijedi. Ako se bori upola kao ti, predstavljat üe dobrodošli dodatak straži Kuüe Atreida.” Vidjelo se da je Duncan zabrinut. “Nemam puno vijesti o njemu od kada se vratio u Kuüu Moritani. Bojao sam se da ga Grumanci ne ubiju kada stigne kuüi, ali izgleda da je preživio. Mislim da je þak postao þlanom vikontove osobne straže.” Leto obriše znoj sa þela. “Oþigledno je postao jaþi i pametniji. Samo se nadam da se nije iskvario.” “Nije baš lako iskvariti jednog Majstora Maþevanja, Leto.” Na vratima dvorane za bankete stajao je Thufir Hawat i promatrao. Kako je trening završio, Mentat je krenuo naprijed i naklonio se; u zidovima od plavog opsidijana zrcalilo se njegov umnožen iskrivljen mišiüavi lik. “Slažem se s tvojim Majstorom Maþevanja, moj vojvodo, postaješ sve bolji borac. Meÿutim, želio bih iznijeti i svoje mišljenje o taktici i podsjetiti vas da skretanje pažnje i diverzije mogu djelovati u oba smjera.” Leto se umorno spusti na stolicu, a Duncan uspravi prevrnuti, ali neošteüeni svijeünjak. “Što hoüeš reüi, Thufire?” “Ja sam tvoj zapovjednik osiguranja, moj vojvodo. Moj glavni zadatak je da te održim u životu i štitim Kuüu Atreida. Iznevjerio sam te kada nisam sprijeþio eksploziju nebeskog klipera, isto kao što sam iznevjerio tvog oca u areni.” Leto se okrenuo i pogledao prepariranu glavu þudovišnog stvorenja s mnoštvom rogova koje je ubilo starog vojvodu. “Veü znam što üeš reüi, Thufire. Ne želiš da krenem u pohod na Ix. Ti bi više volio da se umjesto toga pozabavim neþim sigurnijim.” “Želim da preuzmete ulogu vojvode, gospodaru moj.” “Slažem se potpuno”, reþe Duncan. “Rhombur mora fiziþki biti prisutan u žaru bitke kako bi ga ljudi mogli vidjeti, ali ti se moraš suoþiti s Landsraadom. Mislim da bi to þak mogla biti žešüa bitka.” Leto je sijevajuüi oþima promatrao dvojicu vojnih saveznika. “Moj otac je bio u prvim redovima za vrijeme pobune na Ecazu, isto kao i Dominic Vernius.” “To su bila druga vremena, moj vojvodo. Paulus Atreid se nije uvijek obazirao na savjete.” Hawat je znaþajno pogledao prema þudovišnoj glavi salusanskog bika. “Ovu pobjedu morate izvojevati na vlastiti naþin.” Leto podiže kratki maþ iznad ramena, nonšalantno držeüi balþak kao da je nož, a onda ga baci. Oštrica se poþe okretati u zraku. Mentatove oþi se raširiše, a Duncan je zadržao zrak kad se oštrica zabila u bikovo crno grlo. Maþ se ostao njihati zariven u zvijer. “U pravu si, Thufire. Više me zanimaju rezultati nego predstava.” Zadovoljan sobom,

Leto se okrene prema savjetnicima. “Moramo se potruditi da cijelo Carstvo sazna za lekciju koju su Atreidi održali na Beakkalu. Bez upozorenja. Bez milosti. Bez nejasnoüa. Sa mnom nema šale.”

45. ýinjenice ne postoje — veü samo promatraþki postulati u beskrajno regenerativnoj zbrci predviÿanja. Opüa suglasnost o stvarnosti zahtjeva þvrsti, referentni okvir. Na nekoj multirazini beskonaþnog kozmosa ništa ne može biti þvrsto; stoga nema potpune suglasnosti o stvarnosti. U relativistiþkom kozmosu izgleda da je nemoguüe provjeriti pouzdanost bilo kog struþnjaka tako što üe se od njega zahtijevati suglasnost s nekim drugim struþnjakom. Obojica mogu biti u pravu, svaki u vlastitom inercijskom sustavu. — Azhar knjiga Bene Gesserita * * * ýasna Majka Mohiam je bez kucanja lakim korakom ušla u Jessicin apartman u krilu carske Palaþe koje je pripadalo gospi Anirul. Osjetivši prisustvo starije žene, Jessica podiže pogled s radnog stola za kojim je upisivala misli u dnevnik s listovima od pergamenta koji joj je Anirul poklonila. Odložila je pero i zatvorila knjigu. “Da, ýasna Majko?” “Naša službenica Tessia mi je nedavno skrenula pažnju na jednu þinjenicu”, Mohiam joj se obratila tonom nezadovoljne uþiteljice. Taj glas je Jessica imala prilike mnogo puta þuti od Vrhovne Proktorke. Mohiam je znala pokazati suosjeüanje i ljubaznost kada je bila zadovoljna svojom uþenicom, ali je takoÿer znala biti i nemilosrdna. “Naložile smo ti da zaþneš atreidsku küer i þekale smo da to uþiniš. Koliko sam shvatila, bila si vojvodina ljubavnica tri godine? Tri godine je dosta vremena i imala si mnogo moguünosti da zatrudniš! Mogu samo pretpostaviti da si namjerno zanemarila naše upute. Zanima me zašto.” Iako joj je srce brže zakucalo, Jessica se hrabro zagledala Mohiam u oþi. Iako je odavno Rþekivala ovo pitanje, nije se mogla oduprijeti osjeüaju da je ponovo djevojþica koja je razoþarala svoju uþiteljicu i ova joj to upravo stavlja do znanja. “Žao mi je, ýasna Majko.” Dok je Jessica promatrala kako se naborane usne pomiþu, sjetila se kako ju je Mohiam promatrala i prouþavala svaki njen pokret, dok ju je testirala smrtonosnim gom džabarom. Otrovna igla, kutija bola. Držeüi tu iglu prislonjenu uz Jessicin vrat, Mohiam ju je mogla ubiti u djeliüu sekunde. “Bilo ti je nareÿeno da rodiš dijete. Trebala si dopustiti sebi da zatrudniš prvi put kada si spavala s njim.” Jessica je uspjela odgovoriti smireno, bez mucanja. “Imala sam dobar razlog što to nisam Xþinila, ýasna Majko. Vojvoda je bio ogorþen zbog svoje priležnice Kaileje i imao je mnogo politiþkih problema u inozemstvu. Za njega bi predstavljalo veliki teret da je u tom trenutku dobio dijete koje nije oþekivao. Kasnije je bio potpuno zbunjen zbog smrti svog sina Victora.” Starija žena nije pokazala nimalo suosjeüanja. “Dovoljno uznemiren da izmjeni broj spermatozoida? Ti si Benegesseritkinja. Vjerujem da sam te bolje poduþila? Na što si mislila, dijete?” Mohiam je uvijek znala manipulirati mojim osjeüajima. To i sada radi. Jessica se podsjeti da se Sestrinstvo ponosi time što shvaüa što znaþi biti ljudsko biüe. Što sam ljudskije mogla Xþiniti nego roditi dijete þovjeku koga volim? Odbila se povuüi i progovorila je na naþin koji üe sigurno iznenaditi staru uþiteljicu.

“Nisam više vaša uþenica, ýasna Majko i zato vas najljubaznije molim da mi se ne obraüate na taj pokroviteljski naþin. Ovaj drzak odgovor zaprepastio je Mohiam. “Vojvoda nije bio spreman za još jedno dijete i koristio je vlastite kontracepcijske mjere.” To nije bila laž, samo skretanje pažnje. “Sada sam trudna. I nema razloga za grdnju. Mogu roditi koliko god küeri hoüete.” ýasna Majka se grubo nasmijala, ali joj se izraz lica smekšao. “Baš si tvrdoglava djevojka!” Izašla je iz sobe. Na licu su joj se zrcalili raznovrsni osjeüaji. Duboko je udahnula kako bi se smirila i nastavila kliziti hodnikom. Njena tajna küer bila je tvrdoglava i prkosna. Mohiam je zakljuþila da je te osobine sigurno naslijedila od Harkonnena... * * * Na suhom, umjetno rashlaÿenom zraku u rezidenciji u Arrakeenu, gospa Margot Fenring motrila je budnim okom Benegesseritkinje sluškinju Slobodnjakinju koja je pažljivo pakirala stvari za poduži boravak na Kaitainu. Ta žena, Mapes, nije imala smisla za humor i praktiþno nije posjedovala izraženu liþnost, ali je bila vrijedna i izvršavala je naredbe. “Donesi moje imijanske-ružiþaste haljine, garderobu boje breskve i šafrana i odoru boje lavande za redovna dnevna pojavljivanja na dvoru”, naredila je Margot. “Kao i one promjenjive od svilenog filma za uveþer. Bit üe mi potrebne kada se grof Fenring vrati s poslovnog putovanja.” Dok je to govorila, sakrila je od sluškinje list carskog pergamenta. “Da, moja gospo.” Ta osušena ljuštura od žene, koja se nije ni osmjehivala ni mrštila, presavila je sklisko, seksi rublje i spakirala ga s ostalim stvarima za Margotin odlazak na Kaitain. Nema sumnje da je ova þvrsta žena iz pustinje znala mnogo više o gospi Fenring nego što je to pokazivala. Prije mnogo godina, usred noüi, Mapes ju je odvela do skrivenog sieþa u planinama da vidi Sayyadinu, slobodnjaþki ekvivalent ýasnoj Majci. Poslije toga je þitav taj sieþ nestao. Mapes nikada nije spomenula taj dogaÿaj i izbjegavala je sva pitanja. Grof Fenring je ponovo otišao. Margot je znala da je njen muž potajno otputovao na zatvoreni Ix, iako je on vjerovao da nitko ne zna za njegova tajna putovanja i zadatke. Pustila ga je da se zavarava, jer je na taj naþin ojaþala njihov brak. U svemiru tajni i sama Margot ih je mnogo imala. “Pripremi ranu veþeru”, naredila je Margot. “I budi spremna da krenemo za dva sata.” Mapes je napela svoje mišiüave ruke i zatvorila prepune kovþege. Ponijela ih je prema vratima ne upotrijebivši postojeüe suspenzore. “Više bih voljela ostati ovdje, moja gospo, nego putovati kroz svemir. Margot se namrštila, nije bila raspoložena za raspravu. “Ipak üeš krenuti sa mnom. Mnoge dame na dvoru jedva þekaju da vide ženu koja unosi zaþin svaki put kada udahne i stavi zalogaj u usta. Vidjet üe tvoje duboko-plave oþi i smatrat üe ih lijepim.” Mapes se okrenula. “Ovdje me þeka dosta posla. Zašto da trošim vrijeme s uobraženim budalama?” Margot se od srca nasmijala. “Zato što dvorjani trebaju vidjeti ženu koja zna kako se obavljaju poslovi. Toüe za njih biti krajnje egzotiþan prizor!” Namrštivši se u znak odgovora, sluškinja se udalji s dva kovþega. Kada je Mapes otišla, Margot ponovo dodirne list carskog pergamenta koji joj je donio Glasnik. Prešla je prstima preko neravnih šifriranih ispupþenja, tragajuüi za podtekstom u kratkoj poruci koju joj je uputila gospa Anirul. “Potrebne su nam tvoje oþi ovdje u Palaþi. Jessica i njeno dijete gotovo da su nastradale u

pokušaju atentata na Cara. Moramo ih þuvati. Smisli neki izgovor, ali doÿi što prije.” Margot je gurnula poruku u džep haljine i pozabavila se posljednjim sitnicama koje je još trebalo obaviti.