Christian Jacq - Misteriji Ozirisa - Zavjera zla

CHRISTIAN JACQ Misteriji Ozirisa ZAVJERA ZLA

1 Ozirisova akacija će umrijeti. Ako se drvo života ugasi, misteriji uskrsnuća više neće moći biti slavljeni i Egipat će nestati. Nesposoban osvijetliti esencijalnu tajnu, bit će samo još jedna zemlja kao i druge, prepuštena ambiciji nekolicine, nepravdi, laži i nasilju. Upravo zato će se faraon Sezostris, treći svoga imena, boriti do posljednjega trenutka kako bi sačuvao neprocjenjivo nasljeđe svojih predaka i prenio ga svojem nasljedniku. Visok više od dva metra, kolos star pedeset godina prodornoga pogleda otvarao je tešku bitku iz koje, usprkos svom urođenom autoritetu, svojoj hrabrosti i svojoj odlučnosti, možda neće izići kao pobjednik. Udubljenih očiju, teških kapaka, izbočenih jagodica, ravnoga i profinjenoga nosa, savijenih usana, Sezostris je imao neprobojno lice. Ne čini li se da on, zahvaljujući svojim velikim ušima, primjećuje i najmanju riječ izgovorenu i u najdubljem kutku pećine? Faraon je izlio vodu u podnožje drveta, velika kraljevska supruga izlijevala je mlijeko. Kralj i kraljica skinuli su svoje narukvice, svoje zlatne i srebrne ogrlice jer pravilo Abidosa nije toleriralo metal na području Ozirisa. Abidos, središte duhovnoga svijeta Egipta, zemlja tišine, područje pravičnosti, otok pravednika koji su nadlijetale dušeptice i štitile neuništive zvijezde. Tu je vladao Oziris, konstantno obnavljano biće, rođeno prije postojanja rođenja, stvaratelj neba i zemlje. Pobjednik nad smrću uskrsavao je u obliku velike akacije koja je uranjala svoje korijenje u Noun, ocean energije iz kojega su izranjali svi oblici života. Mala izgubljena pojava u središtu te veličine, svijet ljudi riskirao je da bude poplavljen u svakom trenutku. U susret s ozbiljnošću situacije Sezostris je izgradio jedan hram i zdanje vječnosti kako bi proizveo duhovnu energiju namijenjenu spašavanju akacije. Proces degradacije bio je zaustavljen, no samo

je jedna grančica drveta života ozelenjela. Potrage poduzete kako bi se pronašao uzrok te katastrofe i njezin inicijator uskoro će donijeti rezultate budući da faraon nije više oklijevao početi odlučan napad protiv vođe provincije Khnoum Hotepa, osumnjičenoga autora zločina. Opskrbljen zlatnom pločicom, simbolom uzvišene funkcije svećenika Abidosa, faraon je glasno čitao formule spoznaje čiji je bio nositelj. Iza njega su stajali neki stalni svećenici ovlašteni da obitavaju u unutrašnjosti svetih bedema kamo su privremeni dolazili raditi svaki dan, koje su provjeravali i nadgledali čuvari.Predstavljajući kraljeva službenika, Ćelavac nije donosio nikakvu odluku bez javnoga vladareva odobrenja. Odgovoran za arhive kuće života, Ćelavac je proveo čitav svoj život u Abidosu i nije osjećao nikakvu želju za upoznavanjem nekog drugog vidokruga. Osoran, nesposoban za i najmanju diplomaciju, sanjao je samo o savršenom izvršenju zadataka povjerenih stalnim svećenicima i nije tolerirao nikakvu pogrešku. Imati sreću da se pripada suženom vijeću isključivalo je svaku slabost. ‘‘ Jesu li preci slavljeni? ‘‘ upitao je kralj. ‘‘ Poslužitelj kaa. ispunio je svoju službu, Veličanstvo. Duhovna energija bića svjetlosti još nam uvijek pripada, veze s nevidljivim ostale su čvrste. ‘’ ‘‘ Jesu li stolovi s darovima ukrašeni? ‘’ ‘‘ Onaj koji lijeva libaciju svježe vode, svaki dan, pobrinuo se za svoj zadatak. ‘’ ‘‘ Je li Ozirisov grob netaknut? ‘’ ‘‘ Onaj koji bdije nad cjelovitošću velikoga tijela provjerio je pečate stavljene na vrata njegova zdanja vječnosti. ‘’ ‘‘ Prenosi li se spoznaja ritualno? ‘’ ‘‘ Onaj čije je djelovanje tajno i koji vidi tajne nije izdao svoju službu, Veličanstvo. ‘’ Jedan od četiri stalna svećenika mislio je još samo iskreno na ispunjenje svojih svetih dužnosti. Razočaran što nije primio mjesto

vrhovnika nakon karijere koju je smatrao ipak primjernom, svećenik se bio odlučio obogatiti koristeći znanje stečeno dugogodišnjim obrazovanjem. Budući da Sezostris nije prepoznao njegove zasluge, osvetit će se kralju i Abidosu. ‘‘ Vrata neba se ponovno zatvaraju ‘‘ žalio se Ćelavac. ‘‘ Ozrisova barka ne kruži više zvjezdanim prostorima. Malo pomalo i ona propada. ‘’ Takve su uistinu bile riječi kojih se faraon bojao čuti. Slabljenje drveta života izazvat će niz katastrofa, a zatim propast čitave zemlje. No, bio bi nedostojan i kukavica kada bi začepio uši i skrio lice. ‘‘ Neka dođe sedam svećenica Hathora ‘‘ naredio je monarh ‘‘ i neka asistiraju kraljici. ‘’ Porijeklom iz različitih sredina te su žene obitavale stalno u Abidosu i, kao i njihovi muški kolege, zaklele se na apsolutnu tajnost. Ćelavac se nije pokazao ljubaznijim s njima nego sa svećenicima i nije dopuštao nikakvu pogrešku. U srcu hrama nijedna funkcija nije bila definitivno osvojena i svaki obrednik očito nesposoban bit će isključen, a da mu Ćelavac ne podari ni najmanji oprost. Nedavno uzdignuta do stupnja Probuđenice od egipatske kraljice, najmlađa od sedam svećenica bila je gotovo nestvarno lijepa. Sjajne crte lica neusporedive finoće, jako glatke kože, magično zelenih očiju, kretala se gracioznošću i milostivošću koja je osvajala i najbezosjećajnije. Privučena inicijacijom od djetinjstva nije bila zainteresirana za svjetovni život kako bi naučila hijeroglife i prošla jedna po jedna vrata hrama. Pozvana da slavi obrede u nekoliko provincija uvijek se radosno vraćala u Abidos. Odjevena u haljinu koja je oponašala kožu pantere posutu zvijezdama, mlada žena igrala je ulogu božice Sechat, vladarice kuće života i svetoga pisma, sačinjenoga od riječi moći jedino sposobnih da se bore protiv nevidljivih neprijatelja.

Sasvim zacrtan, život mlade svećenice odvijao bi se na miran način da ga neki dramatični događaji nisu uznemirili. Najprije bolest drveta života koja je širila strah na mjestu gdje je trebala vladati radost, zatim, predviđanja koja su najavljivala da ona neće biti božja poslužiteljica poput ostalih, jer je bila zadužena za jednu glavnu i pogibeljnu misiju, s onu stranu zamislivoga, na posljetku, susret s mladim pisarom Ikerom kojega nije mogla protjerati iz svojega sjećanja i koji je sve više uznemiravao njezine meditacije. ‘‘ Neka sedam Hathora načine krug oko drveta života ‘‘ naredila je kraljica. Svećenice raspoređene, a velika kraljevska supruga opasala je deblo akacije crvenom trakom kako bi zatvorila snage zla. Faraon je znao da je ta zaštita nedovoljna. Spas akacije zahtijevao je ujedinjenje Zlatnoga kruga Abidosa. Osim Ćelavca, obrednici su se povukli. Zajedno su kraljevski par i Ćelavac čekali dolazak članova Zlatnoga kruga koji je krenuo kanalom što ga je iskopao Sezostris i obrubio s tri stotine šezdeset i pet stolova darova, zazivanja nebeskoga banketa slavljenoga tijekom čitave godine. S jedne lake lađe sišli su generali Sepi i Nesmontou, veliki rizničar Senankh i nositelj kraljevskoga pečata Sehotep. Na posebnom zadatku nedostajao je samo jedan inicirani. Vjernici su nosili relikvijarij sastavljen od četiri lava položena na leđa. U središtu cilindričnoga, izdubljenoga predmeta jedno koplje na vrhu prekriveno pokrivalom. Utjelovljivalo je obožavani stup stvoren na početku vremena, kralježnicu oko koje se organizirala čitava država. Četiri muškarca položila su remek djelo u blizinu akacije. Neumorni čuvari čije se oči nikada nisu sklapale, lavovi su razuvjeravali svakog napadača od približavanja drvetu života. Kralj i kraljica zatakli su svatko jedno nojevo pero za pokrivalo. Ono je simboliziralo Maat, pravednost, obilje i sklad na kojima se uobičajeno zasnivao Egipat. Emanacija božanske svjetlosti, Maat je bio izniman dar kojim se hranila zemlja faraona.

Hladan vjetar puhao je mjestom. ‘‘ Pogledajte ondje! ‘‘ uzviknuo je general Nesmontou. Na vrhu jednoga suhoga brežuljka, na rubu pustinje, upravo se pojavio jedan šakal crnih očiju,obrubljenih narančastim, i promatrao je obrednike. ‘‘ Genij Abidosa odobrava naš postupak ‘‘ procijenila je kraljica. ‘‘ Onaj koji je na čelu Zapadnjaka, pokojnici koje znamo kao pravednike, zahvaljuju nam se njegovom prisutnošću i ohrabruju nas da nastavimo našu potragu. ‘’ Taj znak s onu stranu učvrstio je Sezostrisa u njegovoj odluci da promijeni izgled svetoga mjesta. ‘‘ Posadite po jednu akaciju na svakom bitnom mjestu ‘‘ naredio je on. Članovi Zlatnoga kruga su poslušali. Tako će drvo života biti zaštićeno četvoricom sinova Horusa koji će od sada bdjeti nad prebivalištem Ozirisa. Svjedoci uskrsnuća činit će učinkovit talisman protiv uništenja. Nakon što je monarh posvetio biljke, posjetio je svoj novi grad, "Izdržljivce mjesta", gdje su bili smješteni graditelji njegova hrama i grobnice. Tamo je vladala teška atmosfera, no nitko nije odustajao od zadatka. Monarh nije tolerirao nikakvo opuštanje na području Ozirisa gdje se odigravala sudbina Egipta. Na kraju svoga pregledavanja kralj se povukao u jednu kapelicu gdje je susreo mladu svećenicu. ‘‘ Zahvaljujući znacima koje si ti pročitala u drevnim tekstovima ‘‘ rekao je ‘‘ poduzeo sam najveće mjere opreza kako bih produžio život akacije. No, to je tek najgori slučaj. ‘’ ‘‘ Nastavit ću tražiti, Veličanstvo. ‘’ ‘‘ Svakako ne popuštaj u svojim naporima. Nesreća koja je pogodila Abidos nije slučajna, njezini uzroci vjerojatno su višestruki. Možda se neki od njih skriva i ovdje. ‘’ ‘‘ Kako to trebam shvatiti? ‘’

‘‘ Obrednici Abidosa trebaju biti nepogrešivi. Ako to nije tako, otvara se pukotina u magičnom zidu podignutom kako bi zaštitio Ozirisa od svakoga napada. Tražim od tebe, dakle, da budeš oprezna i da obratiš pozornost i na najmanji incident. ‘’ ‘‘ Bit će kako vi želite i smjesta ću upozoriti Ćelavca. ‘’ ‘‘ Mene ćeš upozoriti i nikoga drugoga. Možeš ići kuda želiš i morat ćeš bez sumnje napustiti Abidos ne samo jednom. ‘’ Iako joj je ta obveza teško pala, svećenica se pokorila. Ovdje i nigdje drugdje, njezin je život dobivao smisao. Voljela je te krajolike izvan hrama, dobrodošlicu upisanu u svakom kamenu velikoga hrama, uobičajeno slavljenje obreda. Dijelila je uvijek prisutne misli iniciranih, koji su, od početaka Ozirisova grada, sudjelovali u njegovim misterijima. Abidos je bio njezina zemlja, njezin svijet, njezin svemir. No naredba faraona, jamca samoga postojanja tih mjesta, nije se dovodila u pitanje. 2 Četvrtasta lica, gustih trepavica i okrugla trbuha, Sekari se bavio vrtom nekom mudrom sporošću. Bojeći se bolova u leđima i čira na vratu od podizanja daske do razine na kojem su bila obješena dva teška vrča s vodom, odmjeravao je svoje napore i pazio da ne pretjera s radom. Nije to bilo zato što bi se žurio da poriluk što prije uspije. Sekari je izvadio iz zemlje najveći i ubacio ga u jednu od vreća koje je nosio Sjeverni Vjetar, golemi magarac velikih smeđih očiju njegova prijatelja, pisara Ikera. Neumoran je četveronožac slušao samo svoga gospodara koji ga je bio spasio iz ruku jednoga mučitelja, a zatim i jednoga žrtvovatelja. Kako mu je Iker dopustio da prati Sekarija, Sjeverni Vjetar je prisustvovao vrtlarenju u svom jednako mračnom kao i teškom zadatku.

Prema običaju, tijekom toplih razdoblja, Sekari nije zalijevao biljke prije večeri. Vodaje isparavala sporije tijekom noći i biljke su zadržavale dragocjenu tekućinu kako. bi se oduprle žestini sunca. Želeći rasprostrijeti svoju četvrt luka, Sekari je kleknuo kako bi oplijevio korov. No, ono što je otkrio, ubilo je u njemu želju da nastavi. Ubiti faraona Sezostrisa bilo kojim sredstvom, to je bila Ikerova opsesija. Mladić je toliko patio zbog kraljeve okrutnosti da nije više bilo drugoga rješenja. Od svog ulaska u pisarsku elitu grada Kahouna, u Fayoumu, Iker se trebao zadovoljiti svojim iznimnim položajem. No, nije uspijevao zaboraviti prošlost tijekom koje je okrznuo smrt nekoliko puta, a iste scene vraćale su se neprekidno, progonile ga tijekom sna nakon kojega su mu ukrali magičnu bjelokost koja je udaljavala demone. Vidio se ponovno privezanim za jarbol broda Brze i obećan kao žrtva opasnom moru, zatim spašen nepredvidljivim brodolomom. Usmjerena prema mitskoj zemlji Pounta ta je lađa mogla pripadati samo kralju. I bio je to taj isti monarh koji je naredio lažnom policajcu da eliminira Ikera, sprečavajući ga da otkrije istinu i izazove skandal koji bi mogao ugroziti njegovo prijestolje. Taj grozni tiranin tlačio je Egipat, zemlju koju su bogovi voljeli, gazeći zakon Maata. Put mladoga pisara bio je, dakle, zacrtan, morao je spriječiti toga despotskog ubojicu da nastavi sa zlom. No, mnoga su pitanja ostala još uvijek u zraku. Zašto su ga gusari oteli? Zašto je, na otoku Ka, u jednom snu, jedna golema zmija upitala brodolomnika bi li bio sposoban spasiti svijet? Zašto je kapetan kvalificirao tu otmicu kao "državnu tajnu"? Zašto mu je njegov stari gospodar, pisar sela u Medamoudu, prorekao, "Kakva god budu tvoja iskušenja, bit ću uvijek na tvojoj strani kako bih ti pomogao da ispuniš sudbinu o

kojoj ništa još ne znaš." Iskušenja, Iker ih je prošao mnogo, no tajna je ostala neotkrivena. Barem će biti koristan ako ubije Sezostrisa. U službenoj zgradi mladom pisaru nije ništa nedostajalo. Trebao je voditi lijepu karijeru i nije se trebao brinuti o napretku. Jedna mala soba posvećena kultu predaka, skromna dnevna soba, spavaća soba, kupaonice, soba s vodom, kuhinja, ostava, terasa, skroman, ali solidan namještaj, što bolje zamisliti? To materijalno blagostanje Iker nije čak ni primjećivao, toliko je njegov duh bio usmjeren prema njegovom jedinom cilju, tako teškom za dosegnuti. Često je sanjao o mladoj svećenici u koju se zaljubio i koju vjerojatno više nikada neće vidjeti. Za nju je napredovao u svom zanatu, zbog nje je htio postati elitnim pisarom kako je ne bi razočarao ako se opet sretnu i ako dobije priliku da joj otkrije svoje osjećaje. Danas je znao da je ona samo čudesan i nepristupačan san. Revanje Sjevernoga Vjetra trgnulo je Ikera iz njegove iskrene meditacije. ‘‘ Vratio sam se ‘‘ najavio je Sekari. ‘‘ Nahrani magarca, pripremit ću juhu. ‘‘ Dobra berba? ‘’ ‘‘ Zelene su mi ruke. ‘’ Sekarijev specijalitet sastojao se od povrća. Dodao je komadiće mesa i ribe, kruha, kumina i soli. To je jelo bilo zasitno i dopuštalo je da se provede mirna noć do doručka. Nakon što je izbjegao smrt, u društvu Ikera, u rudnicima tirkiza u Sinaju, Sekari ga je ponovno sreo u Kahounu gdje je postao njegovim domaćinom, imenovan od strane gradskoga vijeća. Radovi u vrtu upotpunjavali su njegovu skromnu plaću i prodavao je svoj rad pisarima. Nakon što je Iker odveo Sjevernog Vjetra u njegovu staju, vratio se u kuću teškim korakom. ‘‘ Ne izgledaš veselo ‘‘ primijetio je Sekari. ‘‘ Zašto ne gledaš život s vesele strane? Navikni se na finu tkaninu, posjećuj lijepe

vrtove i bankete, udiši miris cvijeća, opij se, slavi! Život je tako kratak da prolazi poput sna. Ako želiš, upoznat ću te s jednom dragom djevojkom. Svojom kosom ona radi laso kojim hvata mladiće u zamku. Svojim prstenom stavlja im pečat. Njezini prsti? Listovi ljiljana! Njezina usta? Pupoljak lopoča! Njezine grudi? Mandragora! No, prije nego budeš zaveden, jedi. ‘’ Iker je okusio vrhom usana Sekarijevo remek djelo. ‘‘ Nećeš očajem ponovno pronaći moral. Želiš li još nešto? ‘’ ‘‘ Ne, tvoja juha je ukusna, ali nemam apetita. ‘’ ‘‘ Što te muči, Ikeru? ‘’ ‘‘ Čak i ako ne uspijem shvatiti zašto me faraon odlučio ubiti, mene, jednoga maloga pisara bez ikakve važnosti, moram djelovati. ‘’ ‘‘ Djelovati, djelovati... Što to znači? ‘’ ‘‘ Kada poznaješ korijen zla, nije li ga neophodno uništiti? ‘’ ‘‘ Vi, pisari, uvijek izmišljate opravdanja za sve! Ja, ja sam jednostavan čovjek i savjetujem ti da izbjegavaš komplikacije. Imaš kuću, zanat, sigurnu budućnost... Čemu tražiti nevolje?’’ ‘‘ Bitno je ono što mi diktira savjest. ‘’ ‘‘ Ako počneš koristiti velike riječi, ja brišem! Ipak, moram ti reći... ‘’ Sekari je izgledao zabrinuto. ‘‘ Tužno otkriće ‘‘ priznao je ‘‘ no možda ne želiš znati. ‘’ ‘‘ Naprotiv! ‘’ ‘‘ Tiče se magične bjelokosti koja je štitila tvoj san. ‘’ ‘‘ Jesi li je našao? ‘’ ‘‘ Da i ne... Lopov ju je usitnio u mrvice i raspršio je u korovu. Možda je to dobričina koja te napala i čiji je leš odbačen u kanalu. Nije moguće ponovno sastaviti predmet. Po meni to nije dobar znak. Kakvi god da su tvoji planovi, trebao bi odustati od njih. ‘’ ‘‘ Ostaju mi mali talismani koje si mi ti dao ‘‘ podsjetio je Iker. ‘‘ Sa sokolima, utjelovljenjima nebeskoga boga Horusa i babunima Thota, gospodara pisara, nisam li dovoljno zaštićen? ‘’

‘‘ Zaista su vrlo mali, ti talismani! Na tvom mjestu ne bih u njih mnogo vjerovao. ‘’ Sekari je dovršio juhu pod odsutnim Ikarovim pogledom. ‘‘ Sljedeći ću put dodati začina. A da odemo na spavanje? Sutra ćemo rano raditi. ‘’ Iker je pristao. Sekari je odmotao prvoklasni prostirač na pragu male kućice. Od napada čija je žrtva trebao biti Iker, njegov je domaćin bio oprezan. Siguran da je Sekari duboko zaspao, Iker je napustio kuću prelazeći preko terase. Nakon što se uvjerio da ga nitko ne slijedi, ušuljao se u jednu uličicu besprijekorne čistoće i tamo pričekao trenutak. Kahoun je bio sjajan grad. Izgrađen prema zakonima božanskih proporcija, bio je podijeljen u dvije glavne četvrti. Ona zapadna sastojala se od dvije stotine kuća srednje veličine, ona istočna skrivala je vile od kojih su neke imale i po sedamdeset soba. Na sjeveroistoku se nalazila gradonačelnikova golema palača, izgrađena na nekoj vrsti akropole. Iker nije znao više što misliti o važnoj osobi. S jedne strane, uzeo ga je u službu, a zatim pomogao njegovu karijeru, s druge, bio je snažno odani faraonov sluga. Nije li se mladi pisar svodio na pijuna kojim se manipuliralo na jednoj igraćoj ploči čija pravila nije znao? Kako ništa nije remetilo mir mjesta, Iker se uputio prema mjestu svoga sastanka. Ni gradonačelnik ni njegov pretpostavljeni,Heremsaf, nisu znali za njegove kontakte s mladom Azijatkinjom, Binom, sluškinjom koja nije znala ni čitati ni pisati no borila se, poput njega, protiv Sezostrisove tiranije. Mlada ga je žena čekala u jednoj napuštenoj kući. Čim je ušao, zatvorila je vrata i odvela ga u spremište staklenki gdje nijedno indiskretno uho neće omesti njihov razgovor. Bina je bila brineta, spontana i šarmantna. ‘‘ Jesi li bio oprezan, Ikeru? ‘’

‘‘ Zar misliš da sam neodgovoran? ‘’ ‘‘ Ne, naravno da ne! No, bojim se, tako se bojim... Ne bi li me trebao razuvjeriti? ‘’ Bina se skupila uz pisara, no on nije reagirao. Svaki put kada ga je pokušala zavesti, lice mlade svećenice vraćalo mu se u sjećanje i ubijalo u njemu svaku želju da popusti naporima svoje sudionice. ‘‘ Nemamo mnogo vremena, Bina. ‘’ ‘‘ Jednoga dana ovaj će grad biti naš i nećemo se više morati skrivati. No, put je još dug, Ikeru. Samo ti ćeš nam omogućiti da uspijemo. ‘’ ‘‘ Nisam baš siguran. ‘’ ‘‘ Još uvijek oklijevaš? ‘’ ‘‘ Nisam ubojica. ‘’ ‘‘ Ubojstvo Sezostrisa je čin pravde! ‘’ ‘‘ Još uvijek treba imati formalne dokaze njegove krivice. ‘’ ‘‘ Što još hoćeš? ‘’ ‘‘ Htio bih konzultirati arhive. ‘’ ‘‘ Hoće li to dugo trajati? ‘’ ‘‘ Ne znam. Moje sadašnje službe to mi ne dopuštaju, trebao bih se popeti na hijerarhiji kako bih dobio pristup bez da privučem pozornost gradonačelnika i Heremsafa. ‘’ ‘‘ Što se, dakle, nadaš otkriti, Ikeru? Već znaš da je samo faraon odgovoran za sve tvoje nesreće i nesreće tvoje zemlje. Svjestan si ozbiljnosti situacije. Zato nas nemaš pravo napustiti. ‘’ ‘‘ Zar misliš da ja mogu zarinuti nož u srce jednoga čovjeka? ‘’ ‘‘ Imat ćeš hrabrosti, sigurna sam u to! ‘’ Iker je ponovno ustao i krenuo po krhotinama lončarije. Jedna od njih se razbila pod njegovim nogama. Zaželio je ubiti jednako lako i to čudovište. ‘‘ Sezostris nastavlja istrebljivati moj narod ‘‘ izjavila je mlada žena emocionalno. ‘‘ Sutra će progoniti tvoj, do kraja građanskoga rata koji se najavljuje. Nedaleko odavde vođa provincije Khnoum

Hotep podiže jednu vojsku kako bi se borio protiv tiranina, no koliko tjedana će se oduprijeti? ‘’ ‘‘ Odakle dolaze tvoje informacije? ‘’ ‘‘ Od naših saveznika koji će uskoro stići u Kahoun, nadam se. S njima će se naša energija udvostručiti! ‘’ ‘‘ Kako će ući u grad? ‘’ ‘‘ Ne znam, Ikeru, no uspjet će. Vidjet ćeš, dat će nam dragocjenu pomoć. ‘’ ‘‘ To je ludost, Bina. ‘’ ‘‘ Uvjeravam te da nije! Ne postoji nijedan drugi način da se oslobodimo te opsesije i ti ćeš biti naoružana ruka koja će nam ponuditi slobodu. Postoji li veća sudbina? Kada je napao tebe, Sezostris je pokrenuo snagu sposobnu da ga uništi. ‘’ Posljednje Binine riječi uvjerile su pisara da će napredovati ispravnim putem. Međutim, cilj je i dalje bio dalek i njegove šanse da ga dosegne činile su se neznatnim. ‘‘ Dijelim tvoje sumnje i tvoju zabrinutost, Ikeru. No uskoro, nećemo više biti sami. ‘’ Ispružen na terasi, Iker nije spavao cijelu noć. Ovaj je put njegov plan poprimao oblik i osjećao se spremnim da ga dobro vodi. Ništa mu nije bilo nepodnošljivije od nepravde, bilo da ju je počinio kralj ili siromah. I ako nije bilo nikoga drugoga da se pobuni, on neće odustati. Dolazeći odozdo, krik boli ga je naveo da poskoči. ‘‘ Luckasti ste u glavu! ‘‘ prosvjedovao je Sekari snažno. ‘‘ Ne bude se ljudi udarcima nogom u stražnjicu! ‘’ Iker je sišao vidjeti. Dva policajca stajala su ispred njega. Naoružani toljagama nisu izgledali ugodno. Stojeći, još uvijek snen, Sekari je oklijevao posljednji. ‘‘ Tko je ovaj? ‘‘ upitao je stariji policajac. ‘‘ Sekari, moj domaćin. ‘’

‘‘ Spava li uvijek na pragu? ‘’ ‘‘ Mjera opreza. ‘’ ‘‘ S jednim veseljakom kojemu treba toliko da se probudi, ja bih se osjećao u još većoj opasnosti! Dobro, ne dolazimo zbog njega. Pisar Heremsaf te hitno treba. ‘’ Dva poslanika su se udaljila. " Barem mi, pomislio je Iker, ukopan na mjestu, nisu stavili lisice i ne vuku me ulicama poput prostog lopova." To je, na nesreću, bilo tek odgođeno. Ako ga Heremsaf traži na ovaj način, to je zato što je prozreo njegove namjere. Iker se osjećao uhvaćenim i osuđenim. Njegova jedina šansa bila je bijeg, no hoće li mu čuvari glavnih vrata grada dopustiti izlazak? 3 Ako je faraon Sezostris krstio "Izdržljivcima mjesta" svoje mjesto na lokalitetu Abidosa, to je bilo kako bi utjelovio prve dvije temeljne vrijednosti faraonske monarhije, postojanost. Druga, budnost ili, preciznije, bdijenje nad Ozirisom od uskrsnuća, davala je instituciji nadnaravnu dimenziju koja mu je omogućavala da izgradi izdržljive spomenike. Faraon je sam ispitivao raspored službi stalnih svećenika, podijeljenih u pet skupina koje su slijedile jedna za drugom. Lice u lice s divom, odgovoran za svoj rad, jedan mali nervozni čovjek, nije mogao prestati drhtati. ‘‘ Ako si slijedio moje upute i korektno ispunio svoju misiju, čemu taj strah? ‘’ ‘‘ P.. .Privilegija da vas susretnem, Veličanstvo,... ‘’ ‘‘ Ni ti ni ja nemamo privilegije. Mi smo sluge Ozirisa. ‘’ ‘‘ Upravo tako sam i razumio, Veličanstvo, i... ‘’ ‘‘ Kako funkcioniraju tvoje skupine? ‘’

‘‘ Na tradicionalan način. Zaposlenici čine skupinu podijeljenu u više sekcija, s preciznim zadacima. Nijedna ne smije štetiti drugoj i sve obveze ispunjavaju se na vrijeme. ‘’ Odgovorni se upustio u detaljan opis u kojem je podsjetio na toaletu kipova, čišćenje vrčeva pročišćenja, pripremanje ulja za osvjetljavanje čiji sastav se nije dimio, izbor hrane koja se stavljala na stolove darova zatim kontrolirano dijelila. Dao je kralju imena i stupnjeve službe čuvara, vođa radionica, skulptora, slikara, vrtlara, pekara, pivara, mesara, ribara, onih zaduženih za mirise, a da nije izostavio ni najskromnijega nositelja darova. ‘‘ Svakoga od njih identificirale su snage reda koje drže registar koji sadrži dane i sate dolazaka i odlazaka, kao i razloge izostanaka i kašnjenja. ‘’ ‘‘ Do sada, koliko je bilo izostanaka privremenih zbog ozbiljne stvari? ‘’ ‘‘ Nijednog, Veličanstvo! ‘‘ odgovorio je odgovorni. ‘‘ Evo dokaza tvoje nesposobnosti. ‘’ ‘‘ Veličanstvo, ja... ‘’ ‘‘ Kako možeš pretpostaviti i na trenutak da si dosegao savršenstvo? Ili me pokušavaš prevariti, a to je neoprostiva pogreška, ili se pouzdaješ u nemarne izvještaje svojih podređenih, a to je jednako neoprostiva pogreška. Čim imenujem tvojega zamjenika, napustit ćeš Abidos. ‘’ Pogledavši radionice, spremišta, mesnice i trgovine pivom, Sezostris je konstatirao nekoliko nedostataka u stvarima sigurnosti. Sobek Protektor je smjesta odredio neophodne mjere. Zatim je kralj primio vođu svoga djela, lica obilježenoga umorom. ‘‘ Nove neprilike? ‘’ ‘‘ Ništa ozbiljno, Veličanstvo, zahvaljujući zaštiti svećenica Hathora. Oruđe se više ne lomi i klesari kamena se više ne razbolijevaju. Zato sam sretan što Vam mogu najaviti kraj gradilišta, slikari su čak jutros završili posljednju božansku figuru, onu Izis.

Vaš hram je spreman primiti maksimum kaa, kao i vaše zdanje vječnosti. Kada želite oživjeti riznicu? ‘’ ‘‘ Sutra. ‘’ U Tebi su ceremonije bile popraćene jednim pučkim slavljem. No u Abidosu su čak i pivari imali kulturnu ulogu u službi Ozirisa. I u tim aktualnim okolnostima svaka je manifestacija radosti bila neprilična. Pod pogledom stalnih svećenica Sezostris je smjestio u temeljnu riznicu svoga hrama dvadeset i četiri poluge metala i dragoga kamenja među kojima zlato, srebro, lazurit, tirkiz, jaspis i crveni ahat. Izašli iz utrobe planine, ti su materijali ulazili u kompoziciju Horusova oka, najmoćnijega od svih talismana. Zatim su nositelji i nositeljice darova došli u procesiji do svetišta kako bi ga opremili neophodnim elementima za njegovo dobro funkcioniranje, bazeni za pročišćavanje, pehari, vaze, kovčezi, oltari, posudice za tamjan, tkanine, bačve ulazili su u riznicu hrama zlatnoga i lazuritnoga stropa, srebrnoga poda i bakrenih vrata. ‘‘ Danas ću slaviti tri jutarnja obreda, od podneva do večeri ‘‘ najavio je faraon ‘‘ kako bi nadnaravne moći održale duh mjesta, prebivališta božanstava, a ne ljudi. Njegova uloga sastoji se u širenju te energije. ‘’ Mlada svećenica vidjela je kako se ispunjavaju protumačeni tekstovi u kući života u Abidosu, koji su tretirali primordijalnu ulogu kralja Egipta, gospodara kreacije obreda. Na njemu je bilo da dovede red na mjesto nereda, istinu na mjesto laži, pravednost na mjesto nepravde. Postojala je mogućnost da se živi u nebeskom skladu u jednom zemaljskom društvu, ispuniti te obrede u njihovo vrijeme i raspolagati faraonom sposobnim da potpuno ispuni svoju funkciju. ‘‘ Neka svjetlo osvijetli oltare ‘‘ naredio je Sezostris.

Paleži su širili slatke mirise. Cvijeće, meso, povrće, aromati, posude koje su sadržavale vodu, pivo i vino, kruhovi načinjeni u različitim oblicima i veličinama bili su položeni na stolove darova od diorita, granita i alabastera. Sva ta bogatstva bila su predstavljena božanstvima kako bi okusili njihov nježni okus i preobrazili ih u prilagodljive supstance. Darovi su potvrđivali vezu između vidljivoga i nevidljivoga. Zahvaljujući njima, stvaranje se obnavljalo. Sezostris je ušao u natkriveni hram, otvoren samo za mali broj obrednika zaduženih da ga predstavljaju. Na tom mjestu zatvorenom za svjetovnjake morali su sačuvati božansku cjelovitost i odbijati neprekidno snage kaosa koji je pokušavao uništiti taj prostor Maata. U dnu svetišta nalazila se iskonska izbočina prema kojoj je silazio strop i uspinjalo se tlo. Iznikao iz prvotnih voda od prvoga jutra bio je vrh na kojem je Stvoritelj neprekidno gradio svoje djelo. U polusjeni sveca svih svetaca otkrivao se predio svjetla čija je vrata otvarao faraon. U srcu neba moći, kralj je iznova rađao podrijetlo. ‘’ Dok će kozmos ostati uspostavljen na ta četiri stupa ‘‘ rekao je monarh Prisutnosti. ‘‘Dok poplava dolazi u pravom trenutku, dok dva svjetla upravljaju danom i noći, dok zvijezde ostaju na svojem mjestu i dekani se bave svojim zadatkom, dok Orion čini Ozirisa vidljivim, ovaj hram će biti stabilan poput neba. ‘’ Oživljavanje hrama usporilo je propadanje Ozirisove akacije. Opkoljavajući je dobrohotnim valovima, gradio je magični zid koji će štititi drvo života od novih napada, a da ne riješava razloge njegove bolesti. Trenutak da se nastavi intervencija drugoga reda približavao se. Tako je kralj ujedinio svoje članove Zlatnoga kruga Abidosa kako bi zaustavili njegovu odluku. ‘‘ Samo se jedan vođa provincije odbija pokoriti ‘‘ podjsetio je smežurani general Nesmontou. ‘‘ Povedimo protiv Khnoum Hotepa

jednu veliku ofenzivu kako bi izbrisali svaki trag pobune. Kada Egipat bude istinski ujedinjen, akacija će ponovno zazelenjeti. ‘’ Još uvijek hrabar stari oficir nije običavao gutati svoje riječi. Ravnodušan prema počastima, živio je samo za veličinu dviju zemalja. A tko ih je utjelovljivao ako ne faraon Sezostris kojem je bio spreman pokloniti svoj život? ‘‘ Slažem se s Nesmontouom ‘‘ izjavio je general Sepi. ‘‘ Čak i ako taj sukob znači brojne žrtve u oba tabora, čini se neizbježnim. ‘’ Krupan, mršav i autoritativan Sepi je bio desna ruka vođe provincije Divljega zeca, Djehoutya, koji je postao odanim Sezostrisu. Na posebnom zadatku koji mu je povjerio Zlatni krug, general je malo pomalo uvjerio Djehoutya da izbjegne sukob katastrofalnih posljedica. Na čelu jedne od najsjajnijih pisarskih škola u zemlji, Sepi se nikada nije oduševljavao. Promišljen i odmjeren prezirao je zanose. ‘‘ Bojim se nasilja ‘‘ priznao je nositelj kraljevskoga pečata Sehotep, elegantan tridesetogodišnjak dobroga podrijetla, očiju iskričavih od inteligencije ‘‘ no ne slažem se s Nesmontouovim i Sepijevim mišljenjem jer Khnoum Hotep se neće predati. S njim se pregovori čine osuđenima na neuspjeh. Iako je posljednji vođa provincije koji se drži svojih pozicija, neće prepoznati svoju pogrešku i radije će proliti krv kako bi pokušao spasiti svoje privilegije. ‘’ Ćelavac se zadovoljio da kimne potvrdno glavom. Nadređeni svećenicima u Abidosu od tada se više nije brinuo samo za trzaje vanjskoga svijeta, no bio je pogođen slaganjem mišljenja među tako različitim osobnostima kao što su Nesmontou, Sepi i Sehotep. ‘‘ Taj sukob bit će užasan ‘‘ prorokovao je veliki rizničar Senankh, začuđen četrdesetogodišnjak, fini gurman i strogi službenik. ‘‘ Khnoum Hotep je bogat, njegova policija je strašna. Tako njegov otpor neće biti čisto formalan. Vjerovati u pobjedu unaprijed značilo bi taštinu. ‘’

‘‘ Ne mislim drukčije ‘‘ upao je general Nesmontou ‘‘ no to nije razlog za oklijevanje i puštanje faraonova djela nedovršenim. ‘’ ‘‘ Jeste li sigurni ‘‘ upitala je kraljica ‘‘ da Khnoum Hotep upravlja snagama Setha i uništava Ozirisovu akaciju? ‘’ ‘‘ Nema nikakve sumnje ‘‘ odgovorio je Nesmontou ‘‘ budući da drugi vođe provincija nisu krivi. Njegova ludost za veličinom tjera ga da zavlada Jugom. Kako naš vladar uništava njegove planove, Khnoum Hotep se sveti napadajući vitalno središte Egipta. ‘’ ‘‘ A ako ima sudionike? ‘‘ sugerirao je Sehotep. ‘‘ Hipoteza o kojoj treba razmisliti ‘‘ žalio se general Sepi. ‘‘ Khnoum Hotep je dugo kontrolirao trgovačke putove povezujući ih s Azijom. Možda je pronašao vanjske saveznike čiji je interes u slabljenju faraonske institucije. ‘’ ‘‘ Jednostavna pretpostavka ‘‘ primjetio je Senankh. ‘‘ Lako je to provjeriti ‘‘ nastavio je Nesmontou ‘‘ presusretnimo policiju Khnoum Hotepa, zarobimo je i ispitajmo. Vjerujte mi, reći će nam istinu. ‘’ ‘‘ Poznaje li Njegovo Veličanstvo ijednoga člana Zlatnoga kruga koji je odsutan zbog tajnoga zadatka za koji je zadužen? ‘’ ‘‘ Neću govoriti u njegovo ime. ‘’ ‘‘ Ja koji sam mu blizak ‘‘ natuknuo je Sepi ‘‘ vjerujem da bi on bio za napad. ‘’ ‘‘ Znači li tvoja suzdržanost tvoje neprijateljstvo? ‘‘ upitao je kralj Senankha. ‘‘ Sigurno ne, Veličanstvo. No, suočiti se s gubitkom tolikih ljudskih života tijekom jednoga građanskog rata dovodi me u očaj. Međutim, znam da je on neizbježan i djelovat ću najbolje da ekonomija zemlje trpi što je manje moguće. ‘’ ‘‘Kako je Zlatni krug jednoglasan ‘‘ zaključio je Sezostris ‘‘ pripremimo se za napad na Khnoum Hotepa i osvajanje provincije Oryx. Neka kraljica i veliki rizničar ponovno odu u Memfis kako bi osigurali upravljanje tekućim stvarima. Ako poginem za vrijeme bitke, velika kraljevska supruga vladat će i odlučivati o mojem

nasljedniku s preživjelima Zlatnoga kruga Abidosa i Kuće kraljeva. ‘’ Dok se približavao sukob koji je prijetio da će okrvaviti Egipat, Sezostris je uživao u miru i tišini Abidosa. Doista, bili su uznemireni bolešću akacije, no ipak su još uvijek sačuvali sjećanje na zlatno doba koje je vidjelo inicirane kako pobjeđuju smrt zahvaljujući slavljenju misterija Ozirisa. Upravo za spas vitalnih vrijednosti faraon je trebao ugušiti pobunu Khnoum Hotepa, pokoriti ga i navesti da ga prizna. Ako Sezostris uspije uništiti tu Sethovu kulu i ujedini dvije zemlje, raspolagat će novom snagom koja mu je, do sada, strašno nedostajala. Na pristaništu je mlada svećenica recitirala formule zaštite putovanja nasuprot potonuloga oka, nedavno oslikanoga na pramcu kraljevske lađe. Sobek Protektor sam je kontrolirao identitet svakoga mornara i provjeravao po treći puta kabinu monarha, netom prije odlaska. ‘‘ Kada računate da ćete se vratiti, Veličanstvo? ‘‘ upitala je mlada žena. ‘‘ Ne znam. ‘’ ‘‘ Rat se približava, zar ne? ‘’ ‘‘ Oziris, prvi od faraona, vladao je jedinstvenom zemljom čije su sve provincije, a da nisu gubile svoj identitet, živjele u jedinstvu. Moja je dužnost da nastavim njegovo djelo. Bilo da se vratim ili ne, ti ispuni svoju. Kada se brod udaljio s pristaništa, Sezostris nije uspio odvojiti pogled od neusporedivoga krajolika Abidosa, oblikovanoga Ozirisovom vječnošću 4

Sva tri mjeseca straža zadužena za nadgledanje prilaza gradu Kahounu bila je potpuno obnovljena. Vojnici su se rasporedili na četiri ugla i puštali su u grad samo poznate osobe i one kojima je zakonski odobren boravak ondje. Siguran da će ga zaustaviti Iker nije pokušao prodrijeti preko barikada i uputio se, uzdignuta čela, prema Heremsafovoj kući, njegova pretpostavljenoga u hijerarhiji. Prije nego bude bačen u zatvor, osuđen na prisilni rad, doista pogubljen, Iker će razotkriti Heremsafu svoje temeljne misli. Bit će to nesumnjivo beskorisno budući da je visoki dostojanstvenik služio Sezostrisa. No, otkrivajući istinu o tiraninu, proradila bi mu savjest i neka druga naoružana ruka uspjela bi ga ubiti. Kako bi se pojavio pred svojim sucem, Iker se opskrbio najboljom pisarskom opremom, poklonom svoga profesora, generala Sepija. Svojem optužitelju vratio bi svoje palete, svoje kistove, svoje strugalice, svoje gumice i svoje lončiće za tintu. Tako bi povukao definitivnu crtu za svojom prošlošću. Heremsaf je kušao zapečenu krušku razrezanu na fine kriške koje je razdvajao svježi sir garniran češnjakom. Kada se Iker pojavio pred njim, nije podigao glave i koncentrirao se na omiljeno jelo. Četvrtasta lica, maloga brka uobličenog do savršenstva, Heremsaf je bio jedna od vodećih osoba u Kahounu. Intendant piramide Sezostrisa II. i Anubisova hrama provjeravao je svaki dan isporuke mesa, kruha, piva, masnoća i mirisa, pažljivo iščitavao knjige pisara računovođa, kontrolirao dodatne sate uposlenika i uvjeravao se u pravednu podjelu hrane. Ustajao je rano, lijegao kasno, zaboravljao je i pomisao na odmor. Iker mu je dugovao svoje prvo mjesto i svoje promaknuće začinjeno jednim savjetom, "Ništa ne smije promaći tvojoj budnosti." Dakle, tijekom rada koji mu je povjerio pretpostavljeni, Iker je bio pronašao dršku noža na kojoj je pisalo ime Brze, lađe koja ga je vodila u smrt. Puki slučaj ili je uistinu Heremsaf manipulirao njime?

Odbijajući Ikeru mogućnost da pregleda arhive, dokazivao je svoj tajni sporazum s gradonačelnikom, slijepim pristašom Sezostrisa. Ipak, pisar mu ništa precizno nije mogao predbaciti, ne znajući kakvu igru igra. Danas je Heremsaf skidao svoju masku. Njegova stvarna strategija da postavi zamku Ikeru u nadi da će počiniti fatalnu pogrešku. Raspolažući odlučnim informacijama, mogao je sada donijeti milost. ‘‘ Moramo razgovarati, Ikeru. ‘’ ‘‘ Vama sam na raspolaganju ‘’ ‘‘ Činiš se doista nervoznim, mladiću moj! Brige? ‘’ ‘‘ Na vama je da mi kažete. ‘’ ‘‘ Bojiš se da ću kritizirati tvoj račun, zar ne? No dobro, pogledajmo ga izbliza! Riješio si jednu delikatnu stvar žitnice, oslobodio grad štakora, rehabilitirao stara spremišta i reorganizirao nevjerojatnom brzinom biblioteku Anubisova hrama. Čini li ti se moj rezime točnim? ‘’ ‘‘ Nemam ništa za dodati. ‘’ ‘‘ Sjajna putanja, zar ne? ‘’ ‘‘ Na vama je da prosudite. ‘’ ‘‘ Čak i ako si se odlučio pokazati neugodnim, nećeš promijeniti ni moje mišljenje ni moju odluku. ‘’ ‘‘ Nisam imao tu namjeru. Evo moje pisarske opreme. Heremsaf je napokon podigao glavu. ‘‘ Zašto se želiš odvojiti od nje? ‘’ Iker je ostao šutljiv. ‘‘ Znaj, mladiću moj, da ne prihvaćam nikakav poklon od bilo koga! Trebao bi se ispričati za taj glupi postupak, no to nije tvoj stil. Dobro, zaboravimo to.. Da imam i najmanji prigovor na najtalentiranijega mladoga pisara u Kahounu, gradonačelnik bi uložio prigovor. Privilegija koju ti je dodijelio čini mi se pretjeranom, no zadovoljan sam da se poklonim. Nemoj se

međutim umisliti! Ljubomore neće nedostajati i, na najmanju pogrešku, srušit će te. Budi, dakle, iznimno oprezan i nemoj se hvaliti svojom srećom. ‘’ ‘‘ Moja sreća... Na što aludirate? ‘’ ‘‘ Na tvoj premještaj. Gradonačelnik ti nudi novu kuću, prostranu i bolje smještenu. Evo, ti si vlasnik. ‘’ ‘‘ Čemu tolika velikodušnost? ‘’ ‘‘ Od sada pripadaš pisarskoj eliti Kahouna, mladiću moj,i sve službe grada su ti, dakle, otvorene. ‘’ ‘‘ Moram li se i dalje baviti bibliotekom Anubisova hrama? ‘’ ‘‘ Naravno, jer novi rukopisi bit će premješteni ovaj tjedan. Ti si najsposobniji da ih klasificiraš. Po mom mišljenju, bit ćeš uskoro pozvan u vijećnicu kao savjetnik. Onda, neću više biti tvoj nadređeni i snalazit ćeš se sam nasuprot službenicima koji su na svojim položajima već dugo. Nemoj im vjerovati, ne cijene mlade za koje sumnjaju da će preuzeti njihovo mjesto. Jesi li zadovoljan svojim domaćinom? ‘’ ‘‘ Sekarijem? Smatram ga prijateljem koji povremeno radi kod mene. ‘’ ‘‘ Dajem ti ga potpuno. Tvoj dom treba biti stalno dobro održavan, to ide s tvojom reputacijom. Ugodan ti dan, pisaru Iker. Ti i ja imamo mnogo posla. ‘’ ‘‘ Nevjerojatan san ‘‘ otkrio je Sekari Ikeru ‘‘ jeo sam magarca! Prema tumaču snova kojega sam konzultirao to je odlično, napredovanje osigurano za mene ili nekoga od mojih bližnjih. ‘’ ‘‘ Tvoj san nije te prevario, gradonačelnik mi je dodijelio jednu veliku kuću. ‘’ Sekari nije mogao suzdržati zvižduk divljenja. ‘‘ To dakle... Postaješ netko zaista važan u ovom gradu! Kada pomislim na prljave trenutke koje smo prošli, hvala sudbini. Kada je preseljenje? ‘’ ‘‘ Odmah. ‘’ ‘‘Onda spremimo tvoje stvari! ‘‘ Gradonačelnikove službe će se pobrinuti za to. ‘’

Iker, Sekari i Sjeverni Vjetar otišli su na mjesto koje im je Heremsaf označio, jednu čistu uličicu smještenu u lijepom dijelu Kahouna, nedaleko od goleme gradonačelnikove vile. ‘‘ To je ova ovdje? ‘‘ začudio se Sekari. ‘‘ Točno. ‘’ ‘‘ Nemoguće... Kako je lijepa, sva bijela od kreča, i na kat! I jesi li vidio kako je terasa velika! Hoćeš li mi više uputiti i riječ? ‘’ ‘‘ Naravno, budući da ćeš ti stanovati ovdje kao intendant. ‘’ ‘‘ Dakle! Čekaj, nećemo ući kao divljaci. Potražit ću neophodno. ‘’ Sekarijeva odsutnost nije dugo trajala. Vratio se sa zdjelom ispunjenom mirisnom vodom koju je položio na prag. ‘’ ‘‘ Nitko neće ući u ovu rezidenciju a da ne opere ruke i noge. Vlasniče, na tebi je čast! U prostoriji namijenjenoj kultu predaka, Sekari je udisao zrak. ‘‘ Dobro su natopili zidove mljevenim češnjakom, koji su usitnili i namočili u pivo ‘‘ konstatirao je. ‘‘ Ni zmije, ni škorpioni, ni duhovi neće nas uznemiravati. ‘’ Dnevna prostorija, tri sobe, nove sanitarije, prostrana kuhinja, ostava dostojna toga imena... Začaran, Sekari je nekoliko puta optrčao sobe. ‘‘ A ... namještaj? ‘’ ‘‘ Mislim da dolazi. ‘’ Nekoliko općinskih službenika donijelo je impresivnu količinu predmeta. Pod budnim okom Sjevernog Vjetra, Sekari ih je prinudio da operu noge i ruke prije nego polože svoj dragocjeni teret na određena mjesta. Košare i kovčezi za slaganje namirnica, odjeća, sandale i predmeti za higijenu zadovoljili bi i najzahtjevnije. Četvrtasti, ovalni, jajoliki ili cilindrični bili su ili od komadića drvaca povezanih trakama palminog lišća ili od drveta i imali su dobro pričvršćene poklopce koji su se zatvarali užadima. Što se tiče prostirki, najbolja kvaliteta, poprečna vlakna prekriženih debala s uzdužnim vlaknima od lana činili su kocke i rombove u boji. Jedne

su služile kao podloge na podu, druge su bile pričvršćene na prozore kako bi štitile od sunca. Niskim stolićima i taboureima na tri noge nije nedostajala ni elegancija ni robusnost, no Sekari je nadasve cijenio niske stolice žute poput slame s četvrtastim podnožjem i lagano izrezbarenim naslonima, koji su imitirali oblik leđa. Zahvaljujući njihovim okvirima koje su fiksirali čepovi umetnuti u ureze iznad desnoga ugla, bile su stoljećima stare. I što reći o prekrasnim svjetiljkama sastavljenim od postolja od vapnenca i od drvenoga stupa koji je oponašao svitak papirusa na koji je bila položena brončana posuda namijenjena primanju ulja za osvjetljenje! Sekari je sjeo na stolicu bez daha. ‘‘ Jesi li imenovan gradonačelnikovim pomoćnikom? ‘’ Najveće iznenađenje od svega tek je trebalo doći, tri kreveta, jedan za svaku sobu, opskrbljeni opremom kakvu Sekari nikada nije vidio. Opipao je blago tovarne konje s klupkom od konoplje opletenim i pričvršćenim za jedan drveni okvir ukrašen figurama boga i vodenkonjske božice Tueris. Naoružani noževima vitlali su zmijama i štitili san spavača. Domaćin je položio svoju glavu na jastuke punjene vunom i pao u ekstazu kada je napipao plahte od finoga lana. ‘‘ Zamisli Ikeru, spavati ovdje, pogotovo ako ih namirišimo. Nijedna djevojka neće odoljeti! Već ih vidim kako... ‘’ Njakanje Sjevernog Vjetra prekinulo je idilične Sekarijeve vizije. Na desnom boku kuće magarac je upravo otkrio vrt i malu staju krova prekrivenoga palminim lišćem. Udobna stelja, jasle pune žitarica, povrća i neusporedivih jela, stričaka, očigledno, Sjeverni je Vjetar cijenio promjenu svoga prebivališta. Tri krupna veseljaka pojavila su se na vratima zgrade. ‘‘ Ostava? ‘‘ upitao je Iker. Sekari je pritrčao. ‘‘ Iz kojega razloga? ‘’ ‘‘ Isporučujemo krigle piva od gradonačelnika. ‘’

Sekari je gledao kako prolazi zemljano posuđe uska grla, sasvim pečeno i s dvije drške. Čepovi od blata garantirali su kvalitetno pivo. ‘‘ Dobro ... Slijedite me. ‘’ Tek što su stavili krigle, pojavio se jedan drugi opskrbljivač, nositelj košara sirovoga lana, oblikovanoga u dva simetrična komada sašivena u sredini. ‘‘ Posljednja moda ‘‘ najavio je. ‘‘ Ta pregača spušta se do listova i penje do grudi. Dvije najviše točke trokuta vežu se oko struka. Najmanju treba provesti straga prema naprijed između bedara i pričvrstiti je na abdomen s dvije druge. Ako to uspije, platno se omotava dva puta oko tijela. ‘’ Iker je smjesta pokušao i bio zadovoljan rezultatom. ‘‘ Dali su mi to za domaćina. ‘’ Sekari je primio jednu veličanstvenu metlu dugih palminih vlakana, savijenih i skupljenih užetom. Dva šestostruka nastavka držala su ruku ravnom. I dok je zainteresirani isprobavao svoje novo radno oruđe, Iker je promatrao jedan čudan predmet koji se nije trebao pojaviti među njegovim toaletnim priborom, posudicu za bjelilo koja je predstavljala golu kupačicu, uzdignute glave koja drži ovalni pehar u obliku patke. Ona, Nut, božica neba, on, Gelb, bog Zemlje. Od njihova ujedinjenja ovisilo je kruženje zraka i svjetla koji su činili život na zemlji mogućim. Ona. Taj mali predmet iznenada je dozvao mladu svećenicu, tako daleku, tako nepristupačnu! Mala pogreška ili možda znak sudbine? ‘‘ Što misliš učiniti s tim? ‘‘ upitao je Sekari, zabavljen. ‘‘ Ponudit ćeš tu posudicu jednoj od tvojih ljepotica. ‘’ ‘‘ Još uvijek misliš na tu ženu koju nikada nećeš vidjeti! Upoznat ću te s deset drugih, lijepih i punih razumijevanja. S kućom poput ove postat ćeš najboljom partijom Kahouna.’’

Iker je mislio na čudesni kamen, kralja svih tirkiza, izvađen iz planine. Zahvaljujući njemu, promatrao je lice voljene žene koju nijedna druga ne bi mogla zamijeniti. ‘‘ Uzalud se mučiš ‘‘ inzistirao je Sekari ‘‘ i ne znaš cijeniti svoju sreću. Ovakva kuća i posao pisara visokoga ranga, jesi li svjestan što imaš? ‘’ ‘‘ Nisi li mi ti pričao o Zlatnom krugu Abidosa? ‘’ Sekari se namrštio. ‘‘ Ne sjećam se, no kakve to ima veze? Svatko je čuo taj izraz koji označava inicirane u misterije Abidosa. Mi, mi nismo njegov dio, i tim bolje! Možeš li zamisliti samostanski život, bez ikakva zadovoljstva, daleko od vina i žena? ‘’ ‘‘ A ako pripada tom krugu? ‘’ ‘‘ Zaboravi je i pobrini se za svoju karijeru! Čemu takvo tužno lice kada imaš toliko razloga da budeš sretan? ‘’ ‘‘ Moj prijatelju, ti ne razumiješ razlog toj poplavi darova. ‘’ Sekari je sjeo na taboure. ‘‘ Prepoznali su te kao odličnoga pisara i iskoristit ćeš prednosti vezane uz svoju funkciju! Što tu ima čudno? ‘’ ‘‘ Žele me kupiti. ‘’ ‘‘ Buncaš! ‘’ ‘‘ Žele me spriječiti da i dalje vodim svoje istrage i otkrijem istinu. Dobro mjesto, lijepa kuća, materijalno blagostanje... Što više poželjeti, zapravo? Uobičajeni račun, no neće me zavarati. Nitko me neće kupiti, Sekari. ‘’ ‘‘ Kada gledam iz te perspektive... No ne pretjeruješ li? ‘’ ‘‘ U očima autoriteta ovoga grada predstavljam opasnost. Pokušavaju me uspavati. ‘’ ‘‘ Recimo da imaš pravo. U tom slučaju, iskoristi okolnosti! Ako te istina koju tražiš vodi u propast, zašto ne odustati od nje i zadovoljiti se onime što ti nude? ‘’ ‘‘ Ponavljam ti, nitko me neće kupiti. ‘’

‘‘ Dobro, ja ću pripremit kućanstvo, a zatim i ručak. ‘’ Iker se popeo na terasu. Ovdje se nije osjećao kao kod kuće. Pokušavajući ga utišati njegovi neprijatelji samo će se na kraju suočiti s njegovom odlučnošću. Iz svoje pregače Iker je izvadio nož kojim će ubiti Sezostrisa I pustio je suncu da se igra na njegovoj oštrici. 5 Udovica je naporno radila. Svojoj je djeci željela osigurati sretan život. Na svojoj izoliranoj zemlji na sjeveru Memfisa uzgajala je povrće s dva poljoprivredna radnika i prodavala ih na tržnici. Dok je slagala veličanstvene tikvice u košaru, dlakavo čudovište se uspravilo pred njom. Iako udovica nije bila strašljiva, ustuknula je. ‘‘ Zdravo, prijateljice! Imaš lijepo imanje ‘‘ reklo je. ‘‘ Možeš imati dobar prinos. ‘’ ‘‘ Što se to tebe tiče? ‘’ Poprečna Njuška se zlobno nasmijao. ‘‘ Ja sam obziran i brižan čovjek za tuđe nevolje. Zato se brinem da vas zaštitim. A ti, sigurno ti treba moja zaštita. ‘’ ‘‘ Varaš se. ‘’ ‘‘ Oh ne! Nikada se ne varam! ‘’ ‘‘ Gubi se! ‘’ ‘‘ Kada mi se obraćaju tim tonom postajem ljut. Ne računaj da će te tvoji radnici braniti, u rukama su mojih ljudi. ‘’ Udovica je problijedila. ‘‘ Što želiš? ‘’ ‘‘ Deset posto tvojih prihoda u zamjenu za moju zaštitu.I ne pokušavaj me prevariti. U slučaju laži ili zatajivanja, osvetit ću se na ljubimcu. ‘’

Tehnika Poprečne Njuške bila je dobro razrađena. Sa svojom ekipom nemilosrdnih prosjaka stavljao je na svoj račun skromne prihode koje su vlasnici dobivali od svojih polja iz straha da ne izgube život ili da ne vide kako muče njihove bližnje. Udovica nije bila izuzetak od tog pravila. Ne ostavljajući leševe iza sebe, Poprečna Njuška nije privlačio pozornost policije. Kako je počeo rukovoditi dobrim brojem štićenika, njegove naplate postale su znatne. Jednostavan početak, no čestitao sije na napretku, nadajući se da će veliki gazda biti zadovoljan. Poprečna Njuška ušao je u Memfis kroz sjeverno predgrađe odakle se primjećivala stara gradska jezgra bijelih zidova, djelo Menesa, stabilnog, prvoga faraona. Što se tiče stanovništva, ondje ste prolazili neprimijećeni. Veliki gazda, Glasnik, izabrao je sjedište u jednom skromnom stanu iznad trgovine koju su držali njegovi sljedbenici. Rođeni bandit, autor oružanih krađa. Poprečna Njuška proveo je više godina u rudnicima bakra u Sinaju i izbjegao je onima tirkiza samo iz razloga jednoga napada Glasnika i njegove bande. Težak na prihvaćanju bilo kakvoga autoriteta, lopov je ipak priznao da ne bi našao boljega šefa. Odlučni argument, Glasnik ga je puštao da se bogati po svojoj volji, pod uvjetom da ostane diskretan i povede svoju skupinu komandosa imajući u vidu operacije rizičnije od reketa izoliranih farmi. Divljak je uživao potpuno svoj novi život čija se jedina obveza sastojala u redovitom vraćanju u Memfis kako bi se dogovorio s Glasnikom i donio mu najmilije slastice. Kako god da je izabrana prijestolnica ovog ili onog faraona, Memfis, sa svojom velikom riječnom lukom, ostao je ekonomskim središtem Egipta. Ondje je stizala roba s Krete, iz Libanona i Azije, popisana i spremljena u prostrana skladišta. Nebrojene žitnice bile su ispunjene žitaricama, staje su zaklanjale krupne volove, a riznica je sadržavala zlato, srebro, bakar, lazurit, mirise, medicinske supstance, vino, brojne vrste ulja i velike količine drugih bogatstava.

Poprečna Njuška je sanjao o tome da ih se dočepa i da postane najbogatijim čovjekom države. Glasnik ga je ohrabrivao jer se nije kosio s njegovim planovima. Ravnodušan prema vjerovanjima, no bojeći se okrutnosti Glasnika koja je nadmašivala njegovu, Poprečna Njuška je sanjao samo o svojem rezultatu. Njegovom gazdi upravljanje, njemu bogatstvo.I ako bude dalje sijao užas ubijajući svoje protivnike, neće mu nedostajati žestine na zadatku. Na prilazu Glasnikovu comaćinstvu, Poprečna Njuška je osjetio da ga promatraju. Sustav zvonaca otkrivala je radoznalce i upozoravala njihovog vođu u slučaju opasnosti. Ovdje prodavač kruha, ondje prosjak, tamo čistač. Nitko ga nije spriječio da uđe u trgovinu gdje su bile nagomilane sandale, prostirke i debela platna. Slijedeći upute njihova gospodara, Glasnikovi su učenici postajali poštenim trgovcima, cijenjenima u četvrti. Neki su zasnivali obitelji, drugi su se zadovoljavali prolaznim vezama. Sudjelovali su u brojnim slavljima koja su se izvodila tijekom čitave godine, posjećivali taverne i uklopili se u egipatsko društvo. Prije nego udare na svoga neprijatelja, trebaju se neprimjetno uklopiti. ‘‘ Kako si, Poprečna Njuško? ‘‘ upitao ga je jedan riđan. ‘‘ Odlično, mladiću moj. A ti? ‘’ Shab Iskrivljeni, Glasnikova desna ruka, zastrašujuće je baratao nožem, a specijalnost mu se sastojala u tome da udara u leđa. Hladni kriminalac, bez emocija i grižnje savjesti, upijao je s užitkom učenje Božjega izaslanika i sada se još samo njegovim imenom zaklinjao. ‘‘ Napredujemo. Nadam se da te nisu slijedili. ‘’ ‘‘ Poznaješ me, Shab. Bio sam oprezan. ‘’ ‘‘ Svakako, nijedan radoznalac ne bi dospio dovde. ‘’ ‘‘ Nisi ništa izgubio od svoga nepovjerenja, reklo bi se! ‘’ ‘‘ Nije li to temelj našega budućega uspjeha? Bezbožnici bjesne posvuda. Jednoga ćemo ih dana istrijebiti. ‘’

Poprečna Njuška je dao glas vođi. Ništa ga više nije davilo od teoloških razgovora. ‘‘ Glasnik propovijeda. Slijedi me, tiho. ‘’ Dvojica muškaraca popela su se na prvi kat gdje je dvadesetak učenika, jako pažljivih, upijalo govor svoga gospodara. ‘‘ Bog mi govori ‘‘ otkrivao je on. ‘‘ Ja i samo ja prenosim njegovu poruku. Bog se pokazuje blagim i milostivim prema svojim vjernicima, no neumoljivim s nevjernicima koji će nestati s lica zemlje. Vama, nositeljima prave vjere, nameće strašno iskušenje nalažući vam da se pomiješate s egipatskim narodom, utopljenim u luksuz i obožavateljem lažnih bogova. Nema drugoga načina da se pripremi veliki rat i nametne apsolutna i definitivna istina čiji sam ja nositelj. Oni koji je odbiju prepoznati bit će uništeni i njihova kazna ispunit će nas radošću. Smaknut ćemo bogohulnike, počevši s prvim od njih, s faraonom. Ne mislite da je taj cilj nedostižan. Sutra ćemo vladati zemljom. Zatim ćemo izbrisati granice kako bismo stvorili samo jedno carstvo na čitavoj zemlji. Više nijedna žena neće hodati ulicama, nikakav razvrat neće se tolerirati i Bog će nas nagraditi svojim milostima.’’ ‘ Uvijek isti govor’, mislio je Poprečna Njuška kojega je impresionirala žestina tona i snaga uvjeravanja. Taj vođa uvjerit će još mnoge. Kao i za svakog njihova susreta Poprečna Njuška se začudio Glasnikovom fizičkom snagom. Krupan, dugačak, bradat, mesnatih usana, kose prekrivene turbanom, odjeven u tuniku od vune koja je padala do zaglavaka, zastrašivao je i najhrabrije svojim pogledom grabežljivca. Ponekad je njegova riječ bila odrješita kao kremena oštrica, ponekad slatka i omamljujuća. Svaki od njegovih vjernika znao je da je sposoban savladati pustinjska čudovišta i nahraniti se njihovom užasavajućom snagom. ‘‘ Jesi li mi donio neophodno, Poprečna Njuško? ‘’ ‘‘ Naravno. Držite. ‘’

Dlakavi je dodao jednu torbu Glasniku. Shab Iskrivljeni se ugurao. ‘’ ‘‘ Trenutak, provjerit ću. ‘’ ‘‘ Za koga me smatraš? ‘‘ pobunio se dlakavi. ‘‘ Mjere opreza jednake su za sve. ‘’ ‘‘ Mir, prijatelji ‘‘ umiješao se Glasnik. ‘‘ Nikada me se Poprečna Njuška ne bi usudio izdati. Imam pravo, zar ne? ‘’ ‘‘ Očigledno. ‘’ Glasnik je otvorio torbu i zgrabio iz nje šaku soli iz oaze. Ne pijući ni vino, ni pivo, ni alkohol, a jako malo vode, nadoknađivao je sol tom Sethovom pjenom koja se stvarala na površini tijekom velikih ljetnih vrućina. ‘‘ Odlično, Poprečna Njuško. ‘’ ‘‘ Prvoklasna. Potječe iz Zapadne pustinje. ‘’ ‘‘ Prodavač ti nije lagao. ‘’ ‘‘ Nitko se meni ne ruga. ‘’ ‘‘ Zadovoljan svojim poslovima? ‘‘ Idu da bolje ne mogu! Farmeri su tako uplašeni da se svijaju pred mojim zahtjevima. ‘’ ‘‘ Nema tvrdoglavaca? ‘’ ‘‘ Ni najmanje, gospodaru! ‘’ ‘‘ Ničega za bojati se policije? ‘’ ‘‘ Apsolutno ničega! Preporučivši mi da tako djelujem, imali ste genijalnu ideju. Dobro ću je naplatiti. ‘’ ‘‘ Obučavaju li se tvoji ljudi još uvijek? ‘’ ‘‘ Računajte na mene! Moji momci su robusniji nego ikada. Kada ih budete trebali, bit će spremni. ‘’ ‘‘ Čekajte me vas dvojica. ‘’ Glasnik je izašao iz sobe ostavljajući Poprečnu Njušku i Shaba Iskrivljenog jednog nasuprot drugome. Ušao je u osamljen stan zagušen košarama koje su sadržavale debele prostirače. Smiješeći se, sanjao je o pobuni kojuje izazvao u

gradu Sichemu, u zemlji Kanaan. Egipatska vojska je vjerovala da ga je slomila, zaboravljajući da plamen još tinja pod pepelom. Zaustavljen i bačen u tamnicu, Glasnik je bio izišao iz zatvora koristeći lukavstvo, uvjeriti jednoga glupana da stane na njegovu stranu i zamijeni ga. Pogubivši ga, Egipćani su mislili da su se oslobodili izazivača nevolja. Službeno mrtav Glasnikje djelovao u sjeni u potpunom miru. Okrenuo je zid u dnu gdje je bio skriveni prolaz i izvadio jedan kovčežić od akacije, koji je proizveo stolar u Kahounu, likvidiran u trenutku kada je prijetio da postane previše brbljav. Taj sjajni predmet zaslužuje da se pojavi u riznici jednoga velikoga hrama. U unutrašnjosti su se nalazili zapisi, magijske figurice i kamen koji je oprezno držao. Glasnik se ponovno vratio u veliku sobu i pokazao čudo Poprečnoj Njušci i Shabu Iskrivljenom. ‘‘ Evo kraljice tirkiza. ‘’ Nakit te veličine i te kvalitete bio je bez premca. Glasnik ga je izložio svjetlu kako bi se napunio energijom. ‘‘ Zahvaljujući njoj, pokrenut ćemo neku vrstu katastrofe pred kojom će faraon biti nemoćan. ‘’ ‘‘ Prepoznajem taj kamen ‘‘ komentirao je Poprečna Njuška. ‘‘ Iker, jedan policijski potkazivač, izvadio ga je iz utrobe Hathorine planine. U napadu na rudnik ubijen je i leš je spaljen. ‘’ ‘‘ Gledajte taj sjaj i osjetite privilegiju rezerviranu samo za moje vjerne poručnike. ‘’ Bandit nije shvaćao meditaciju. ‘‘ Koje su vaše upute, gospodaru? ‘’ ‘‘ Povećaj broj farmi pod svojom zaštitom, povećaj svoj dobitak, pojačaj svoje naoružanje i nastavi obučavati neumoljive ratnike. Vrijeme nam radi u korist. ‘’ Ta vrsta uputa savršeno je odgovarala Poprečnoj Njušci, koji je izišao iz trgovine s nekoliko pari sandala kao da je obični kupac. Glasnik je opet zgrabio šaku soli. ‘‘ Prema glasinama ‘‘ dao mu je do znanja Shab Iskrivljeni ‘‘ Sezostris se sprema napasti vođu provincije Khnoum Hotepa. Sukob

bi trebao biti krvav i nesiguran jer je provincijska policija Oriksa brojna i dobro opremljena. ‘’ ‘‘ Tim bolje, prijatelju moj. ‘’ ‘‘ Možda će Sezostris biti pobijeđen i ubijen. U tom slučaju... ‘’ ‘‘ U tom slučaju će Khnoum Hotep zauzeti njegovo mjesto i postati naša nova meta. Faraonsku instituciju treba uništiti, a ne samo pojedince koji je utjelovljuju. ‘’ ‘‘ Imate li zaista povjerenja u Poprečnu Njušku? Kada se obogati, mogao bi izmaći kontroli.’’ ‘‘ Budi bez brige, taj kriminalac je shvatio da me nitko ne može izdati ako ne želi vidjeti kandže pustinjskoga demona kako se zabijaju u njegovo tijelo. ‘’ ‘‘ Tako malo se zanima za pravu vjeru! ‘’ ‘‘ Tako će biti s mnogim našim saveznicima, jednostavnim Božjim oruđem. Ti, ti si drukčije prirode. Moja objava promijenila je tvoju sudbinu i ti od sada hodaš stazama istine. ‘’ Blagi Glasnikov glas uronio je Shaba u neku vrstu ekstaze. To je bilo prvi put da mu je govorio na taj način, učvršćujući definitivno njegova uvjerenja. Slijedit će do kraja toga vođu vatrena pogleda i slijepo ga slušati. ‘‘ Moram znali je li naša mreža Kanaanaca, implantirana u Memfisu, spremna djelovati ‘‘ rekao je Glasnik. ‘‘ Povjerit ćemo joj preciznu misiju kako bi riješila važnu prepreku koja sprječava jednoga azijskoga komandosa da se infiltrira u Kahoun. ‘’ 6 U dobi od sedamnaest godina, brzih poput vjetra i nježnih poput trstike, dvojica vojnika generala Nesmontoua nisu se ničega bojala. Svjesni važnosti svoje misije, odlučili su se suprotstaviti svim

rizicima kako bi došli do informacija o sustavu obrane vođe provincije Khnoum Hotepa. Uspjeh napada ovisit će velikim dijelom o informacijama koje oni donesu svom pretpostavljenom. Najprije, Nil. Bez oružja, odjeveni u siromašnu pregaču koja je mirisala na ribu, izdavali su se za ribare. A ono što su vidjeli, začudilo ih je, Khnoum Hotep je pred vratima svoje prijestolnice sakupio pravu flotilu sastavljenu od različitih čamaca. Na rubu tucet strijelaca. Kada je jedan brod udario u njihovu skromnu barku, pazili su dobro da ne pobjegnu. ‘‘ Zašto se vučete u uglu? ‘‘ upitao je jedan časnik. ‘‘ Ha... pecamo. ‘’ ‘‘ Za koga? ‘’ ‘‘ Ha... za naše. Treba nahraniti obitelji. ‘’ ‘‘ Zar ne znate za naredbe gospodara Khnoum Hotepa. Nijedna barka više ne smije kružiti ovim dijelom rijeke. ‘’ ‘‘ Živimo u selu, ondje, i obično pecamo ovdje. ‘’ ‘‘ U ovom trenutku to je zabranjeno. ‘’ ‘‘ Kako ćemo onda jesti? ‘’ ‘‘ Idite do najbliže kontrolne točke, dat će vam namirnice. Ako vas vidim ovdje, uhitit ću vas. ‘’ Dvojica izvidnika udaljila su se bez žurbe, kao dva poštena ribara koje je smetao novi propis. Pristali su ispred kontrolne točke i ušli u gustiš papirusa odakle su izbijale zmije i krokodili. Ravnodušni prema ubodima agresivnih kukaca dospjeli su do ruba obrađene zemlje. I ondje je Khnoum Hotep proveo mjere opreza. Skriveni granjem prekrivenim zemljom, duboki jarci bili su zamka za napadače. Nisu seljaci bili ti koji su zauzimali kolibice od trstike, već vojnici. A isto je bilo i s farmama. Izvidnici su tako naišli na strijelce kako sjede u drveću.

Nastavljajući svoje istraživanje, uronili su u kanal povezan s prijestolnicama i plivali pod vodom, nakratko izbijajući na površinu kako bi udahnuli zrak. Na dobroj udaljenosti, otkrili su čvrste utvrde koje je držao znatan broj policajaca. Mehanizam Khnoum Hotepa nije pokazivao nijednu slabu točku. Izvidnici su dosta saznali, no ostajalo je najteže, vratiti se živ i zdrav i prenijeti sakupljene informacije. Tada je pored njihovih ušiju zazviždala strijela. Čim je kralj ušao kroz vrata svoje palače, bivši vođa provincije Djehouty došao mu je u susret. Odjeven u veliki ogrtač koji je umanjivao bolan osjećaj hladnoće od kojeg je patio, stari dostojanstvenik želio je zaboraviti godine i reumatizam te odati počast vladaru čiji je postao vjerni sluga. ‘‘ Očekivao sam vas s nestrpljenjem, Veličanstvo. ‘’ ‘‘ Loše vijesti? ‘’ ‘‘ Pojačao sam granice provincije i rasprostro svoje trupe kako bih izolirao Khnoum Hotepa, no, bojim se svaki dan pokušaja s njegove strane da probije blokadu. Budući da je njegova policija brojnija od moje, neću dugo izdržati. ‘’ ‘‘ Budući da se ta nesreća nije dogodila, zadržat ćemo nadu. ‘’ ‘‘ I dalje sam pesimist, Veličanstvo. Moji vlastiti ljudi ne čine mi se previše sigurnima. Na ideju da se bore s Khnoum Hotepovima, mnogi se povlače. A i preporučam vam da ne pokažete nikakvo povjerenje vojnicima policije koji su nedavno okupljeni pod Krunom. Njihov angažman je prekratak, a reputacija vođe provincije Oryks u njima izaziva strah. Većina misli da će izaći kao pobjednici iz bilo kakvoga sukoba. Zapravo, možete računati samo na vlastite snage. ‘’ ‘‘ Hvala ti što si tako iskren. ‘’ ‘‘ Bez sumnje imate sposobnosti velikoga faraona kojega naša zemlja tako treba, no prepreka koja se postavlja pred vama čini se

nepremostiva. Čak i ako se upustite u tu bitku, rane će biti neizbrisive. Djehouty se pitao prima li kralj njegove primjedbe ozbiljno. Reintegrirati u krilo Egipta pobunjene provincije, osim one Khnoum Hotepa, bio je brzi udar, međutim učinkovito pomirenje zahtijevat će vremena, mnogo vremena. Zahtijevajući potpunu pobjedu, ne riskira li Sezostris katastrofu? No odugovlačenje će ga oslabiti nasuprot Khnoum Hotepu, koji neće zaboraviti iz toga izvući korist. Sef Sezostrisove osobne straže i svih policija Egipta, Sobek Protektor nije spavao od kada je kralj odsjeo u provinciji Divljega zeca. Nervozni atleta nije još uvijek vladao podacima sigurnosti na prevelikom području. Osim toga, trebalo se sastaviti s Djehoutyevom policijom i formirati miješane skupine koje mu nisu ulijevale povjerenje. Barem je čvrsto nametao prisutnost najboljih ljudi oko vladarevih stanova. Očigledno će Khnoum Hotep pokušati ubiti monarha prije nego ovaj poduzme napad. Lišene svoga vođe Sezostrisove će se trupe bez sumnje predati protivniku. Gdje i kada će se dogoditi taj pokušaj ubojstva? U Khemenouu, provincijskoj prijestolnici, atmosferaje postajala sve mračnijom. Nijedan od izvidnika koje je general Nesmontou poslao na drugu stranu fronta nije se vratio. Sezostris nije znao ništa o obrambenom sustavu Khnoum Hotepa. Napad na slijepo može dovesti samo do poraza. Sobek je od zore i sam pregledavao zaposlene u palači. Nije vjerovao očigledno bezopasnim starcima i vraćao se u kuhinju gdje su kušači kušali jela u njegovoj prisutnosti. Kada bi po volji i sam pojeo kolač punjen bobom, jedan od pomoćnika, spuštena pogleda, približio bi se oklijevajući. ‘‘ Problem? ‘’ ‘‘Ne, šefe, ne stvarno.. .No kako ste nam rekli o svemu vas treba obavijestiti. ‘’ ‘‘ Objasni. ‘’

Sobek je dao svoj kolač koji je jedan pas, spor u trku no dobar promatrač, vrebao već dugo. Dočepavši se plijena, odvukao ga je kako bi ga okusio u mirnom kutku. ‘‘ Vidjeli ste, šefe, on... ‘’ ‘‘ Čekam. ‘’ ‘‘ Evo, to je manja nezgoda. Službeni frizer palače ušao je jučer uvečer, malo prije sumraka, i nitko ga nije vidio da je izašao. Normalno, mora da je završio svoju službu prije ručka. ‘’ ‘‘ Dakle, sakrio se! ‘’ ‘‘ Budite bez brige, imam njegov pribor. Nikome nije odobreno kružiti palačom s oružjem ili opasnim predmetom. ‘’ ‘‘ Glupan, mora da je sakrio britvu negdje! ‘’ Sobek i njegov pomoćnik potrčali su u smjeru Sezostrisovih stanova. U hodnicima koji su tamo vodili pomoćnik je primijetio frizera. ‘‘ To je on! ‘’ Držeći malu kožnu torbu, čovjek se ukopao, izluđen. Sobek mu se bacio na leđa svom svojom težinom i oborio ga na tlo. Pomoćnik mu je zavezao ruke i noge jednim užetom koje mu se usjeklo u meso. ‘‘ Hajde, veseljače moj, htio si ubiti kralja! ‘’ ‘‘ Ne, ne, kunem vam se! ‘’ ‘‘ Vidjet ćemo. ‘’ Sobek je otvorio torbu. U unutrašnjosti nije bilo britve. Samo jedan prekrasni skarabej od crvenoga ahata. ‘‘ Ukrao si ga? ‘’ Frizer je pognuo glavu. ‘‘ Da, istina je. ‘’ ‘‘ Kome? ‘’ ‘‘ Jednoj sobarici. ‘’ ‘‘ I sakrio si se, noćas, kako bi izvršio svoj zločin? ‘’ ‘‘ Mislio sam da nitko neće primijetiti. Treba mi oprostiti, ja... ‘’ ‘‘ Obećajem ti maksimalnu kaznu.’’

Dok je Sezostris pregledavao plan napada generala Nesmontoua, Sobek ga je upozorio na dvojicu ranjenih izvidnika koji su se dolazili pridružiti prvoj liniji pješaka. Nepovjerljiv, šef policije upitao je Nesmontoua da identificira te ljude prije nego ih odvedu faraonu. Jedan od dvojice mladića imao je vrh strijele u lijevom ramenu, drugi desnu nogu okrvavljenu. Ponosni što su zadatak uspješno izvršili, odbili su da se pobrinu za njih prije nego sve ispričaju monarhu i generalu koji su ih pozorno saslušali. Nesmontou im je čestitao i promovirao ih u časnike. Dvojica junaka nisu mogla zadržati suze kada im je kralj, blagonaklon, dao odličje. Nakon njihova premještaja u vojnu bolnicu, Sezostris je sakupio svoje suženo vijeće sastavljeno od generala Nesmountoua i Sepija, nositelja kraljevskoga pečata Sehotepa i Sobeka Protektora. Nesmontou je ozbiljno analizirao dobivene informacije. Nakon njegova izlaganja uslijedila je duga tišina. ‘‘ Mehanizam Khnoum Hotepa je neprobojan ‘‘ procijenio je Sepi. ‘‘ Trebat će nam vojska tri puta jača kako bismo ga svladali, po cijenu velikih gubitaka. U sadašnjem stanju naših snaga, nema šanse. ‘’ ‘‘ Priznajem da ta operacija izgleda delikatno ‘‘ priznao je Nesmontou. ‘‘ Ipak, odustajanje ne dolazi u obzir. Stat ću na čelo svoje elitne jedinice i prodrijet ćemo kroz neprijateljsku obranu. ‘’ ‘‘ Borit ćeš se slavno ‘‘ dopustio je Sehotep ‘‘ no izgubit ćeš život. Kada naši najbolji vojnici poginu, kakva će nam nada preostati? ‘’ ‘‘ Upoznavanje neprijateljskih položaja da je nam znatnu prednost. Ako je budemo znali iskoristiti, sudbina će nam možda biti sklona. ‘’ ‘‘ Tašto vračanje! ‘‘ prosvjedovao je Sobek. ‘‘ Upravo si nam i sam objasnio zašto ćemo unaprijed biti pobijeđeni. ‘’

‘‘ Pokušajmo još pregovarati ‘‘ predložio je Sehotep. ‘‘ Mislim da sam sposoban urazumiti Khnoum Hotepa. ‘’ ‘‘ Zadržat će te kao taoca ‘‘ predvidio je general Sepi. ‘‘ Glava toga vode provincije je tvrđa od granita. Khnoum Hotep neće pregovarati jer ne želi napustiti nijednu od svojih privilegija. ‘’ Nitko nije proturječio Sepiju. ‘‘ Nemamo izbora ‘‘ potvrdio je Nesmontou. ‘‘ Kakvi god da budu rizici, napadnimo. U protivnom, faraonov prestiž bit će smrtno napadnut. ‘’ ‘‘ Ja sam za status quo ‘‘ rekao je Sehotep. ‘‘ Izolirajmo Khnoum Hotepa, izgladnimo ga i prisilimo da se preda. ‘’ ‘‘ Utopija! Njegova provincija dovoljno je bogata da ga hrani mjesecima, i godinama. Ako odustanemo od djelovanja, on će djelovati. ‘’ ‘‘ Kraljeva sigurnost je prioritet ‘‘ podsjetio je Sobek. ‘‘ Njegovo Veličanstvo se ne treba izlagati tijekom napada. ‘’ Sezostris je ustao. ‘‘ Krajnja odluka je na meni. Znat ćete je sutra ujutro, nakon slavljenja obreda u svetištu Thota. ‘’ 7 Odjevena u plisiranu haljinu kratkih rukava i bluzu bež boje, mlada svećenica pozdravila je drvo života i njemu u čast zasvirala prijenosnu harfu (HARPE PORTATIVE), na kojoj je posebno teško skladno svirati. Od sikomorina drveta, dugačak pedesetak centimetara, instrument je imao četiri žice. Sviračica je učvrstila njegov donji kraj u udubinu ramena i vodoravno ga držala kako bi postigla savršenu ravnotežu, pod zaštitom dviju malih skulptura koje su ukrašavale harfu, magični čvor Izisa i glava Maata. Razvila je jednu jako polaganu melodiju, no doista ritmičnu, koja je smirivala strahove i donosila vedrinu. Prije nego je nastavio s libacijom, Ćelavac je pričekao da padnu i zadnje note.

‘‘ Nebo i zvijezde sviraju glazbu u čast drva života ‘‘ podsjetio je on. ‘‘ Sunce i mjesec pjevaju mu pohvale, božice plešu u njegovu čast. Pravi glazbenik poznaje Stvarateljev plan, zna način na koji on organizira svemir,i dovodi njegove komponente u sklad. Iz toga reda rađa se nebeska glazba čiji mi možemo postati skromni interpretatori. Neka tvoja umjetnost bude obred. ‘’ Stigavši u Abidos Gergou se osjetio potištenim. Prokleta duša bogatoga i moćnoga Medesa, tajnika Kuće kraljeva, Gergou je bio unaprijeđen u glavnoga inspektora žitnica. Pod tim naslovom putovao je čitavim Egiptom i prisiljavao na rad neke vlasnike kojima su prijetile porezne mjere ako ne ustupe, uz savršenu diskreciju, jedan dio svojih dobara. Debeo, veliki pilac i izjelica, ljubitelj žena, razveden tri puta, Gergou je gotovo završio u zatvoru jer je tukao svoju drugu ženu, no Medes ga je izvukao, naredivši mu da više ne posjećuje profesionalke. Praznovjeran, bojeći se okultnih moći božanstava i maga, Gergou se nije micao bez znatne količine amajlija. Međutim, kročivši u pristanište svetoga područja Ozirisa, procijenio je da je izložen napadima nevidljivoga. Dobar mornar i iskusan lovac, Gergou je mrzio neumjerene rizike. Dakle, Medes mu ih je nametao šaljući ga ovamo još jedanput. Kako ništa nije mogao odbiti svom zaštitniku, vratio se pod izgovorom da donosi svećenicima živež koja se pojavila na jednoj službenoj listi. Istinski cilj njegove misije bilo je nešto sasvim drugo, uspostaviti opet kontakt sa stalnim svećenikom, pokvariti ga i pretvoriti u sigurnoga saveznika s nadom da će se dočepati riznica Abidosa. Nakon njihova posljednjega sastanka Gergou je mislio da je zadatak izvediv. No, što je više razmišljao, više je predosjećao da mu taj svećenik sprema zamku.

Ipak, nikakav argument nije mogao razuvjeriti Medesa od inzistiranja. I samo nekoliko litara jakoga piva ponukale su Gergoua da iziđe iz svoje kolibe. Kao i tijekom prethodnoga posjeta bio je zatečen rasporedom osiguranja zaduženoga da nadgleda grad. Što se događalo u Abidosu? Svaki došljak bio je brižno pretresen, svaki brod pregledan od vrha do dna! Gergou nije bio izuzetak od pravila. Vidjevši kako se nad njim sagiba jedan časnik i četiri diva naoružana palicama, počeo se znojiti. Zaustavit će ga, baciti u zatvor i ispitivati! ‘‘ Dokumente ‘‘ zahtijevao je poručnik. ‘‘ Evo ih. ‘’ Dršćući pružio je papirus vojniku koji si je dao vremena da ga pročita. ‘‘ Inspektor žitnica Gergou, na službenom zadatku s brodom kvarljive živeži ... Provjerimo je li sadržaj takav. ‘’ Poručnik ga je čudno gledao. ‘‘ Izgledate kao da vam je loše. ‘’ ‘‘ Mora da sam pojeo nešto pokvareno. ‘’ ‘‘ Imamo vojnoga liječnika na komandnom mjestu. Ako se vaše stanje pogorša, ne oklijevajte otići k njemu. Dok moji ljudi pregledaju vašu robu, odvest ću vas u svoj ured.’’ ‘‘ Čemu to? ‘’ ‘‘ Jer sam primio specijalne obavijesti o vašem slučaju. ‘’ Gergou je osjetio kako mu noge klecaju, no uspio je ostati stajati. Očigledno je njegova sudbina zapečaćena. Nemoguće je pobjeći s obzirom na broj vojnika. Rezigniran, slijedio je časnika do jedne prostrane odaje gdje je radilo desetak pisara. Poručnik je uzeo jednu drvenu pločicu složenu na polici i dao ju je Gergouu. ‘‘ S obzirom na učestalost vaših posjeta Abidosu, evo privremene dozvole, koju je odobrio odgovorni za kontakte s vanjskim svijetom. Imajte uvijek taj dokument uz sebe dok se krećete mjestom. Ne dopuštam vam kretanje na području

zabranjenom svjetovnjacima i ne znači da niste podložni kontrolama. No riječ preporuke olakšava proceduru. Nesposoban progovoriti ni riječ Gergou se zadovoljio slabašnim smiješkom. ‘‘ Odvest ćemo vas na mjesto vašega sastanka. ‘’ Još uvijek nijem Gergou je bio sretan što je strpljivo čekao na uobičajenom mjestu. To čekanje dopustilo mu je da se oporavi prije odlučnoga sastanka sa stalnim svećenikom koji ga se činio spremnim izdati. Iznova ga je obuzela sumnja. A ako neki drugi obrednik iziđe iz zatvorenoga hrama da ga optuži što kvari jednog od članova najzatvorenijega bratstva u Egiptu? Gergou se, stegnuta grla, zagrcnuo pijući malo vode. I čovjek se pojavio. Bio je to doista svećenik, još uvijekjednako ozbiljan i odbojan! Ogorčen što nije bio imenovan glavnim stalnim svećenikom u Abidosu, Bega se želio osvetiti glavnom krivcu za tu stagnaciju, faraonu Sezostrisu. Uspjeti je značilo imati saveznike. Kako ih pronaći ostajući zatvoren u području Ozirisa? Gergouov dolazak bio je pravo čudo. Usprkos osrednjosti njegove osobnosti, Bega ga je smatrao emisarom jedne moćne osobe, odlučne da prodre u misterije Abidosa. Zadužio je Gergoua da napokon sazna postoji li pukotina u koju bi se mogao ugurati. Ta pukotina bio je Bega. On će pregovarati o uslugama po maksimalnoj cijeni i obogatit će se izvršavajući svoju legitimnu osvetu. ‘‘ Vaš status privremenoga svećenika olakšava naše kontakte ‘‘ otkrio je Gergou. ‘‘ Naravno, nastavit ću vam povjeravati liste živeži kojima me trebate snabdjeti, a vi ćete nastaviti izvršavati žustro taj zadatak. ‘’ ‘‘ Naravno ‘‘ pristao je Gergou.

‘‘ Prije nego razvijemo našu suradnju, volio bih je utemeljiti na jednoj izvjesnosti, jeste li doista sposobni snabdjeti me neophodnim mrežama za snabdijevanje onoga što ću ja prodavati? ‘’ ‘‘ Kakva god bila priroda trgovine, nema nikakvih problema. ‘’ ‘‘ Vi ste, dakle, jako utjecajan dostojanstvenik, Gergou. ‘’ ‘‘ Samo posrednik. Moj poslodavac zapravo zauzima visoke funkcije. ‘’ ‘‘ Je li on dio faraonove svite? ‘’ ‘‘ Nemam odobrenje da vam kažem išta više, moramo se bolje upoznati. I najprije, što dragocjeno imate za prodati? ‘’ ‘‘ Dođite sa mnom. ‘’ Gergouov želudac se stisnuo. Nije li se tu radilo o zamci? ‘‘ Ništa se ne bojte ‘‘ preporučio mu je Bega. ‘‘ Dat ću vam povlasticu koju izuzetno cijene privremeni svećenici koji je također imaju. Približit ćete se terasi velikoga boga. ‘’ S istim strahom kao i čuđenjem Gergou je otkrio veliki broj kapela koje su graničile s procesijskim putem. Sastavljene od svetišta kojem je prethodilo dvorište i pošumljen vrt, bile su okružene bedemom. ‘‘ Tko ima privilegiju ovdje biti pokopan? ‘‘ upitao je Gergou. ‘‘ Zapravo, nitko.’’ ‘‘ Ali onda... ‘’ ‘‘ Posjetimo jedan od ovih spomenika, shvatit ćete. ‘’ Prolazeći kroz jedna otvorena vrata bedema, dvojica su muškaraca ušla u vrt jedne velike kapele. U podnožju sikomora, posvećenoga božici neba, Nout, nalazilo se jezero u kojem su se širili lotosi. Nasuprot zidova nadgrobni spomenici, kipovi i stolovi darova različitih veličina. ‘‘ Nijedno tijelo ne počiva ovdje ‘‘ objasnio je Bega. ‘‘ Ipak, mnogo dostojanstvenika predstavljeno je Ozirisu zahvaljujući ovim spomenicima koji su službeno trebali biti poslani u Abidos i koje stalni svećenici magijski oživljavaju. Tako se izvršava hodočašće duše. Imati jedan nadgrobni spomenik ili kip blizu terase Velikog

božanstva znači biti siguran da ćete sudjelovati u njegovoj vječnosti. Često, moji kolege i ja, lijevamo libacije nazvane kao ‘božanska vina’ i raspršavamo dim tamjana, ‘onog što dovonizira’, po ovom svetom kamenju. Tako se imena sretnih izabranika obnavljaju. ‘’ Fasciniran veličanstvenošću mjesta, Gergou je i dalje bio ustrašen. ‘‘ Jako impresivno, ali ja ne vidim... ‘’ ‘‘ Pogledajte bolje. ‘’ Gergou se koncentrirao, no razabrao je samo kapele i zavjetne kipove. ‘‘ Vrijednost ovih nadgrobnih spomenika, ovih kipova i stolova darova je neprocjenjiva ‘‘ precizirao je Bega ‘‘jer su oni posvećeni i natopljeni Ozirisovskim duhom. ‘’ Gergou se nije usudio shvatiti. ‘‘ Ne mislite li ipak... ‘’ ‘‘ Sve što ulazi u Abidos strogo je kontrolirano, no ne i ono što iz njega izlazi. ‘’ ‘‘ Iznijeti ta djela... ‘’ ‘‘ Ne kipove, ne velike nadgrobne spomenike, ne one dostojanstvenika poslanih u misiju u Abidos od faraona, već male nadgrobne spomenike. Toliko su brojni u nekim kapelama da nitko neće primijetiti ako ih nekoliko nestane. Na vama je da nađete kupce tog blaga čija je zaštitnička moć bez premca. ‘’ ‘ Nikakav problem’, mislio je Gergou, ‘ i povećat ću cijene do maksimuma.’ ‘‘ U budućnosti ‘‘ nastavio je Bega ‘‘ imat ću i druge robe još dragocjenije za prodaju, no o tome ćemo razgovarati kasnije. ‘’ ‘‘ Nemate povjerenja? ‘’ ‘‘ Igram na veliko i ne želim izgubiti. Prije nego se upustimo dalje, moramo vidjeti kako ćete postupiti s ovim prvim poslom. ‘’ ‘‘ Nećete biti razočarani! Moj gazda je učinkovit i diskretan. ‘’ ‘‘ Nadam se. ‘’ ‘‘ Čemu toliko vojnika i policajaca oko Abidosa? ‘‘ upitao je Gergou.

‘‘ Radi se o informaciji koju ću vam prodati. Glasine možda kruže, no samo stalni i najbliži faraonu znaju pravu istinu. Stvari su doista ozbiljne, podvrgnuti su najstrožoj tajnosti. ‘’ ‘‘ Tajna koju ste voljni prekršiti? ‘’ Bega je postao još hladniji nego obično. ‘‘ Vidjet ćemo. ‘’ Dvojica muškaraca udaljila su se polagano s terase Velikog božanstva. Tišina je bila tako duboka da je smirivala Gergouove živce. ‘‘ Nakon vašega sljedećega posjeta ‘‘ rekao mu je Bega ‘‘ dat ću vam prvi minijaturni nadgrobni spomenik. ‘’ ‘‘ Kako ćemo nastaviti? ‘’ ‘‘ Ne uznemirujte se. Ako trgovačka operacija bude zadovoljavajuća, zahtijevat ću da upoznam vašega gazdu. ‘’ ‘‘ Ne znam je li... ‘’ ‘‘ Vi, a i on preko vas, znate tko sam ja. Ja, dakle, moram znati tko je on kako bi naše veze bile neuništive, a naš savez trajniji. ‘’ ‘‘ Prenijet ću mu vaše zahtjeve. ‘’ ‘‘ Evo liste namirnica za stalne. Ne žurite se i ne prihvaćajte razumnu odgodu prije nego se vratite. ‘’ Vrativši se na svoj brod, Gergou je ustanovio da ga uopće nisu kontrolirali. Od sada, znajući ga kao privremenoga, stražari su ga pozdravljali I jedan od njih mu je pomogao da ponese svoju putnu torbu. Gergou se začudio drskosti i odlučnosti toga svećenika. Mora da je bio pun mržnje i ogorčenja kada je tako izdavao svoje! Ali kakva sreća... Čak ni u svojim najluđim snovima, nikada, Medes ne bi mogao zamisliti da će pronaći jednog takvoga saveznika u srcu Abidosa. 8

Goruća tridesetoroga, Roudi je bio jedan od najstrašnijih policajaca Memfisa. Imenovan na jedno posebno delikatno mjesto od strane Sobeka Protektora, atletski kontrolor azijatske imigracije prihvaćao se svoga zadatka ekstremno strogo. Radin, precizan i prirodno nepovjerljiv Roudi još uvijek nije shvaćao kanaansku pobunu u Sichemu tijekom koje je njegov najbolji prijatelj bio izmasakriran. Oduševljen pogubljenjem vođe, luđaka koji se nazivao Glasnikom, kontrolor nije bio ništa manje oprezan. Svaki put kada bi jedna karavana stranaca tražila odobrenje za ulazak u Egipat, osobno bi se pobrinuo za stvar i konzultirao spise svakoga trgovca. U slučaju sumnje odlazio bi na granično mjesto smješteno na sjeveru Memfisa na kojem su zadržavali sumnjivce koje je osobno ispitivao. Roudi nije volio ni Kanaance ni Azijate. U njegovim su očima često graničili s lopovima i bili izvrsni u lažima i mučkim udarcima. Tako je odbijao maksimum, osjećajući sigurno kako je doprinosio sigurnosti bez koje nikakva životna sreća ne bi bila moguća. ‘‘ Šefe ‘‘ upozoravao ga je njegov pomoćnik ‘‘ uhvatili smo dva sumnjiva tipa nedaleko od Ptahova hrama. Pretvaraju se da su trgovci sandala, no nemaju ništa za prodati. ‘’ ‘‘ Odmah ću se pobrinuti za to. ‘’ ‘‘ Šefe, vrijeme je ručku! ‘’ ‘‘ Najprije dužnost. ‘’ ‘‘ Čini se da je put slobodan ‘‘ procijenio je Shab Iskrivljeni. Prethodeći Glasniku u labirintu uličica smještenih iza vrata Memfisa, Shab se ponašao kao zvijer u lovu. Pokušavao je osjetiti i najmanju opasnost i nijedan pratitelj ne bi bio uspio zavarati njegovu budnost. Osim toga, cijenio je sposobnost svoga gospodara da se transformira u grabežljivca i razdere meso protivnika. Shab se ukopao ispred jedne trošne kuće i pretražio okolinu. Nijednoga sumnjivca na vidiku.

Polako je pokucao na jedna mala vrata četiri puta. Iz unutrašnjosti odgovorili su mu samo jednom. Iskrivljeni je pokucao još dva puta, jako kratko. Vrata su se otvorila. Još uvijek jednako nepovjerljiv Shab je ušao prvi u jednu prostoriju zemljanoga poda na kojemu su sjedila dvojica bradonja. Procjenjući da nema opasnosti, dao je znak Glasniku koji je i sam ušao. Vrata su se brzo zatvorila. ‘‘ Idi potraži ostale ‘‘ naredio je Glasnik vrataru. Četiri golobrada muškarca, od tridesetak godina, odmah su se pojavila. Prostrli su se pred svojim šefom. ‘‘ Zašto su ova dvojica pustila brade? ‘’ ‘‘ Gospodaru ‘‘ odgovorio je službeni stanovnik mjesta ‘‘ naši se prijatelji ne uspijevaju prilagoditi uobičajenom životu ovoga prokletoga grada. Trude se svim snagama, ali gledati ove besramne ženke kako se slobodno kreću prelazi njihove snage, tako da radije ostaju ovdje i drže se naših običaja. ‘’ ‘‘ A ti, kakve si ti rezultate postigao? ‘’ ‘‘ Ništa bolje, bojim se. Sa svojim prijateljima postao sam lučki radnik, no Egipćani nam nisu skloni. Piju alkohol, pričaju besramne priče, glasno se smiju i zabavljaju se sa ženama sumnjiva morala. Kako postati prijateljem takvih ljudi? Gade nam se! Želimo se vratiti u Sichem, u Kanaan i ponovno se boriti odande protiv ugnjetavača. ‘’ Shab Iskrivljeni poželio je pljunuti u lice ovom nesposobnjakoviću, no na Glasniku je bilo da odluči. ‘‘ Shvaćam vaše muke ‘‘ rekao je on blago. ‘‘ Egipat je jedna izopačena zemlja koju treba izvesti na put vrline. ‘’ Svi su sjeli, a Glasnik se dao u dugačku propovijed u kojoj je osudio luksuz, skandaloznu slobodu žena i faraonsku instituciju koju mu je Bog naredio da uništi. U nekoliko navrata Kanaanci su

klimnuli glavom u tišini. Ostajući čvrsto pri svojim stajalištima, njihov vođa ih je tješio. ‘‘ Pobijedit ćemo ‘‘ prorokovao je ‘‘ a vi ćete biti prvi koji će ispuniti dužnost o kojoj će zemlja Kanaanaca govoriti s ponosom. ‘’ Podigli su se pogledi puni sumnje. ‘‘ Da bismo zadali smrtonosni udarac tiraninu ‘‘ objasnio je on ‘‘ neophodno je da jedna karavana s našim saveznicima stigne u Kahoun. Tu nam jedan visoki egipatski dužnosnik Roudi predstavlja nesavladivu prepreku. Tu prepreku ćete vi, moji hrabri učenici, eliminirati. ‘’ ‘‘ Kako? ‘‘ upitao je jedan bradonja. ‘‘ Postavit ćemo tom Roudiju zamku iz koje se neće živ izvući. A zasluga za taj udarac pripast će vama. ‘’ Kanaanci su pozorno slušali Glasnikova objašnjenja. ‘‘ Do trenutka u kojem ću vam dati znak za akciju ‘‘ zaključio je on ‘‘ zahtijevam apsolutnu tišinu. Ako netko od vas bude pričao, svi ćemo biti u opasnosti. ‘’ ‘‘ Nećemo se micati odavde ‘‘ obećao je bradonja ‘‘ i strogo ćemo slušati vaše naredbe. Shab Iskrivljeni pretražio je uličicu. Nikoga. Glasnik je mogao izaći iz skrovišta Kanaanaca. Dok su se vraćali u svoj dom, Iskrivljeni nije mogao šutjeti. ‘‘ Kukavice i nesposobnjakovići, gospodaru. Po mom mišljenju, ne računajte na njih. ‘‘ Nisi u krivu. ‘‘ Ali... Povjerili ste im misiju od najveće važnosti! ‘‘ Naravno, prijatelju moj, no neće li biti i jedina? ‘‘ Tako ‘‘ nastavio je Roudi ‘‘ vi ste trgovci sandalama. Dvojica pristiglih su se poklonila. ‘‘ Tako je ‘‘ odgovorio je stariji. ‘‘ Moje je brat nijem, ja ću govoriti za obojicu. ‘’