Giovanni Giacomo Casanova - Memoari III

Giovanni Giacomo Casanova

MEMOARI

KNJIGA TREĆA

EPOHA — MATICA HRVATSKA — PROSVJETA
ZAGREB - 1969

Naslov originala:
Giovanni Giacomo Casanova

HISTOIRE DE MA VIE

Izbor iz integralnog izdanja:
F. A. BROCKHAUS WIESBADEN. LIBRAIRE

PLON PARIS. 1959.

Prevela
MELITA WOLF

PRVO POGLAVLJE

Croce protjeran iz Venecije Sgombro — njegova sramota i smola Ť Ţivotna
opasnost u kojoj se našla draga Catterina Ť Dobivam anonimno pismo od

jedne redovnice i odgovaram na nj ¦ Ljubavna spletka

Moj kum, kako već rekoh, vješt i odluĉan upravljaĉi kartaške sreće,
pravio je u Veneciji dobre poslove, pa kako bijaše prijazan i pripadaše
onom što se naziva fino društvo, mogao je tako nastaviti da se drţao samo
igre, jer bi drţavni inkvizitori imali prepune ruke posla kad bi htjeli
primorati sve luĊake da ĉuvaju svoj imutak, sve lako vjernike da budu
oprezni, a lopove da ne perušaju budale. MeĊutim, moţda zbog
mladenaĉke ludosti ili pak zbog moralne pokvarenosti, uzrok njegova
protjerivanja bijaše neobiĉan i veoma sramotan.

Neki plemeniti Venecijanac, plemenit samo po porodu a veoma
pokvaren po duši, imenom Sgombro, od obitelji Gritti, bio se zaljubio u
Crocea i ovaj se zbog zabave ili sklonosti ne pokaza neumoljiv. Na nesreću
ni jedan ni drugi nisu umjeli šutjeti, i javna sablazan postade tako javna da
je vlada reĉenom Croceu morala narediti da smjesta napusti grad i da
drugdje pokuša sreću.

No besramni Sgombro poslije tog zavede svoja dva još veoma
mlada sina, i da nesreća bude još gora, mlaĊeg tako povrijedi da je morao
potraţiti pomoć vidara. Sramota postade javna, i jadno dijete prizna da se
nije usuĊivalo uskratiti poslušnost onom koji ga je stvorio. Suci pravo
presudiše da ta vrst poslušnosti ne spada u duţnosti što ih sin ima prema
ocu, te drţavni inkvizitori zatoĉiše bezoĉnog oca u tvrĊavu Cattaro gdje je

poslije godine dana tamnovanja umro.

Poznato je da je zrak koji se udiše u Cattaru smrtonosan, te suci
onamo šalju samo zloĉince kojima se ne usuĊuju javno suditi iz straha da
objavljivanje zloĉina ne izazove javno zgraţanje i sablazan.

Taj je Sgombro imao draţesnu ţenu koja, mislim, još i danas ţivi.
Zvala se Cornelia Gritti, a bijaše poznata koliko po ljepoti toliko i po
sjajnom duhu. Usprkos godinama bila je saĉuvala ljepotu. Kad je poslije
smrti besramna joj muţa postala svojom gospodaricom, nije pohrlila u
susret novom braku, jer je odviše voljela svoju nezavisnost, no kako nije
bila hladne prirode, uslišala bi od vremena na vrijeme molbe ljubavnika

koji joj bijahu po ukusu.

Jednog ponedjeljka krajem srpnja moj ime sobar probudi u cik zore,
rekavši da me traţi Laura. Odmah sam naslutio neku nesreću i dadoh je

uvesti. Evo pisma koje mi je predala:

»Ljubljeni prijatelju, sinoć me je zadesila nesreća koja me silno
zabrinjuje, to više što je moram skrivati od cijelog samostana. Dobila sam

strahovito krvarenje i ne znam kako da zaustavim krv, jer nemam mnogo
rublja, a Laura mi kaţe da će ga, potraje li krvarenje, trebati u velikim
koliĉinama. Osim tebe nemam nikoga kome da se obratim, pa te preklinjem
da mi ga pošalješ koliko moţeš. Kako vidiš, morala sam se povjeriti Lauri,
jer samo ona moţe u svako doba k meni. Ako umrem, prijatelju dragi, cijeli
će samostan saznati od ĉega sam umrla, ali ja mislim na tebe i strepim.
Kako ćeš podnijeti tu bol? Oh, srce moje, kakva li je to šteta!«

Uzeh se uţurbano odijevati, ispitujući pri tom Lauru. Ona mi
otvoreno kaza da je to pometnuće i da treba raditi u najvećoj tajnosti da se
ne ugrozi ugled i dobar glas moje prijateljice. Dodala je da će samo trebati
mnogo rublja i da će sve biti dobro. No te uobiĉajene rijeĉi utjehe nimalo
ne ublaţiše moju strepnju.

IziĊosmo zajedno i pošto kod nekog Ţidova kupih mnogo ponjava i
dvije »stotine ubrusa, koje strpasmo u veliku vreću, otisnusmo se za

Murano. Putem napisah olovkom pisamce svojoj prijateljici, u kome sam
joj preporuĉivao da se posve pouzda u Lauru i obećavao joj da neću ostaviti

Murano dok ona ne bude izvan opasnosti.

Prije no što ćemo se iskrcati, Laura mi reĉe da bi me tkogod mogao
primijetiti, pa će biti najbolje da se sakrijem kod nje. U drugim prilikama to
bi bilo isto što i vuka pustiti meĊu ovce. Uzela me je u neki bijedni sobiĉak
u prizemlju, pošto posakriva po sobi rublja koliko je mogla, pohita do
bolesnice, koju od prošle veĉeri nije vidjela. Nadao sam se da je izvan
opasnosti i gorio sam od nestrpljenja da se Laura što prije vrati s takvom
viješću.

Vratila se poslije jednog sata s lošim vijestima, ţalosna i utuĉena:
moja je prijateljica izgubila noću toliko krvi da sva iscrpljena leţi u postelji
i valja je preporuĉiti bogu jer ako krvarenje uskoro ne prestane, neće
preţivjeti slijedeće noći.

Kad sam vidio rublje koje je izvukla ispod suknje uţasnuto
ustuknuh i pomislih da ću umrijeti. To bijaše krvavo kao klaonica! Da me
utješi, Laura mi reĉe neka budem siguran da tajna neće izbiti na vidjelo.

»Što me briga! Samo neka ona pozivi!« viknuo sam. »I neka ĉitav svijet
sazna da je moja ţena!«

— Naša slatka bolesnica — reĉe Laura — nasmiješila se ĉitajući
vaše pismo i kazala je da neće umrijeti kad zna da ste vi blizu nje.

To me je malo umirilo, ali ĉovjeku je ĉesto dovoljna i
najbeznaĉajnija rijeĉ da ga utješi i olakša mu patnje.

— Kad redovnice sjednu za ruĉak — nastavi Laura — opet ću
odnijeti onoliko rublja koliko ću moći ponijeti na sebi, a dotle ću ovo

oprati.

— Dolaze li joj posjete?

— Svakako, cijeli samostan, ali nitko ništa ne sumnja.

— Ali po ovolikoj vrućini ona moţe imati samo lagani pokrivaĉ, pa
je nemoguće da se ne vidi ono silno rublje ispod nje.

— Toga se ne morate bojati, jer ona sjedi u postelji.

— A što jede?

— Ništa, jer i ne smije jesti.

Uskoro Laura izaĊe, i ja s njom. Otišao sam nekom lijeĉniku i
uzalud izgubio novac i vrijeme da mi ispiše neki dugaĉak recept koji ne
mogah upotrijebiti, jer bi po njem saznao za tajnu ĉitav samostan, a onda i
cijela Venecija, jer redovniĉke tajne brzo prodiru kroz samostanske zidove.
A moţda bi je zbog zanatske ljubomore prvi razglasio sam samostanski
lijeĉnik.

Vrativši se Lauri, tuţno legoh na svoj bijedni log, a za pola sata
osvanu i ona i sa suzama u oĉima preda mi gotovo neĉitljivo pisamce koje

je ovako glasilo:

»Nemam više snage da ti pišem, prijatelju moj, jer sve više slabim,
a krv i dalje lipti, te poĉinjem vjerovati da mi više nema spasa. Predajem se
u boţje ruke i zahvaljujem Gospodinu što mi je barem ĉast spašena. Ne
ţalosti se odviše. Jedina mi je utjeha što znam da si blizu mene. Avaj, kad
bih te samo naĉas mogla vidjeti, umrla bih zadovoljna.«

Od pogleda na dvanaestak ubrusa što mi ih pokaza Laura opet
uzdrhtah. Dobra me ţena stade umirivati govoreći da bi ih se jednom

bocom krvi isto toliko natopilo. U stanju u kojem sam se nalazio ne bijah
sklon da primim tako uvjerljive utjehe. Pao sam u krajnje oĉajanje,
optuţujući se i predbacujući sebi što sam prouzrokovao smrt tog nevina

stvorenja. Bacio sam se na postelju, gdje ostadoh satima kao obeznanjen
sve dok se Laura nije vratila iz samostana donoseći dvadesetak krvlju
natopljenih ubrusa. Znao sam da je neće vidjeti do jutra, jer po noći nije
smjela u samostan. Morala je ĉekati do jutra, a i ja sam ĉekam: proveo sam
uţasnu noć, ne jedući i ne spavajući. Grozio sam se od sama sebe i odbijao
sve usluge koje su mi briţno nudile Laurine kćeri.

Jedva se dobro razdanilo kadli se Laura vrati i kaza mi oţalošćena
da moja sirota draga više ne krvari. Pomislivši da je umrla kriknuh:

— Ona je mrtva!

— Nije, gospodine, ali bojim se da neće preţivjeti današnji dan, jer
je potpuno iscrpljena, jedva otvara oĉi, a bilo gotovo i ne moţeš napipati.

No ja sam odahnuo, jer sam znao da je moj anĊeo spašen.

— Lauro — rekoh — donijela si mi dobru vijest. Glavno je da je

krvarenje prestalo. Sad joj treba samo lagane ali krepke hrane.

— Poslali su po lijeĉnika i on će propisati što joj treba dati, ali da
vam pravo kaţem nemam mnogo nade.

— Daj mi rijeĉ da je ţiva.

— Jest, kunem vam se, ali i sami znate da lijeĉniku neće reći istinu,
i bog neka zna što će joj ovaj dati. Prišapnula sam joj neka ništa ne uzima i

ona me je razumjela.

— Ti si najbolje stvorenje na svijetu. Jest, ako od slabosti do sutra
ne umre, spašena je. Ljubav i priroda bit će njezini lijeĉnici.

— Dao bog! Sad idem i vratit ću se u podne.

— A zašto ne prije?

— Jer će njena soba biti puna svijeta.

Klonuo od umora i gladi, dadoh spremiti nešto jela i uzeh pisati
svojoj prijateljici tako da dobije pismo ĉim uzmogne ĉitati. Ĉasovi kajanja
uvijek su tuţni, i ja doista bijah vrijedan saţaljenja. Nestrpljivo sam ĉekao
da se vrati Laura, pa da mi kaţe što je rekao lijeĉnik.

Uvijek sam se s razlogom podrugivao proroĉanstvima, no tog sam
puta, ne znam zbog kakve slabosti, ţudno išĉekivao lijeĉnikovo, hvatajući
se za nadu da će ono biti povoljno.

Mlade Laurine kćeri donesoše mi ruĉak, ali ja ne mogoh progutati ni
zalogaja. Ipak sam se malko rastresao videći ih kako su se, na moj prvi

poziv, pohlepno bacile na jelo. Najstarija sestra, soĉan komad djevojke,
nijednom nije podigla oĉi na mene. Dvije mlaĊe izgledale su mi prijaznije,
ali mi je pogled na njih samo još povećavao ionako nepodnošljivu griţnju

savjesti.

Naposljetku se vrati Laura koju sam nestrpljivo izgledao i reĉe mi
da je bolesnica još uvijek iznurena, da se lijeĉnik zaĉudio tolikoj slabosti,
ne znajući ĉemu da je pripiše.

— Propisao joj je okrepljujuće napitke i laganu goveĊu juhu, i ako
bude mogla spavati, rekao je da jamĉi za njen ţivot. Preporuĉio je da noću
netko pazi na nju, a bolesnica je ispruţila ruku prema meni kao da je htjela
pokazati da ţeli mene. Sad vam mogu obećati da je neću ostavljati ni danju
ni noću, osim na nekoliko ĉasaka da bih vam javila kako je.

Zahvalio sam obećavši joj bogatu nagradu. Bilo mi je drago ĉuti da
ju je posjetila majka, koja nije ništa primijetila već ju je obasula
najnjeţnijim poljupcima.

Osjećajući se malko mirnijim, dadoh po šest cekina Lauri i svakoj
kćeri i pojedoh nešto za veĉeru, a onda legoh u jednu; od kukavnih postelja
koje su se nalazile u istoj sobi. Ĉim dvije mlaĊe sestre vidješe da sam
legao, svukoše se bez ustruĉavanja i legoše u drugi krevet, koji bijaše
pokraj njega. To mi je nevino povjerenje godilo. Starija, koja bijaše zacijelo

iskusnija, ode spavati u drugu sobu, jer je imala dragog za kog se uskoro

trebala udati. Taj me puta nije napastovao demon puti i pustio sam nevinost

da spokojno spava.

Drugog jutra Laura mi donese vijest koja bijaše za mene pravi
melem. Javljala mi je da je moja ljubljena bolesnica dobro spavala i da će
za ruĉak dobiti dobru juhu. Saslušao sam je u stanju neke opojnosti, premda
još bijaše prerano za veselje, jer je još trebalo priĉekati da se oporavi i
nadoknadi krv koju bijaše izgubila, a to je moglo uĉiniti samo vrijeme i

stalna i iskusna njega.

Kod Laure ostao sam još osam dana i otišao sam tek kad mi je to
moja prijateljica tako reći zapovjedila u jednom pismu od ĉetiri stranice.

Laura je pri oproštaju plakala od sreće što sam joj poklonio ono
lijepo rublje koje bijah kupio za Caterinu, a njene su kćeri plakale valjda
zato što u tih deset dana nisu uspjele od mene dobiti nijedan poljubac.

Vrativši se u Veneciju, prihvatih se svojih starih navada, ali kako da
se s prirodom kao što bijaše moja osjetim zadovoljnim bez stvarne ljubavi?

Nisam imao druge radosti doli pisamca što bih ga svake srijede
dobivao od svoje ljubljene zatoĉenice koja me hrabrila u ĉekanju umjesto
da me potiĉe na otmicu. Laura me uvjeravala da je sad još ljepša, i ja sam
pogibao od ţelje da je vidim. Prilika se naskoro ukazala, a ja je nisam

propustio.

U samostanu se imao odrţati sveĉani obred zareĊenja, što uvijek
privlaĉi mnogo svijeta. Kako tog dana redovnice obiĉno primaju mnoštvo
posjetilaca, sigurno će se i gojenice nalaziti u sobi za razgovore.

Nije bilo opasnosti da moja nazoĉnost nekome osobito upadne u
oĉi, jer ću se kriti u gomili. NaĊoh se dakle ondje, ne rekavši prethodno
ništa Lauri i ne obavijestivši svoju slatku ţenicu, i umalo što ne padoh na
leĊa kad je ugledah na ĉetiri koraka od mene gdje me sva ushićena
promatra. Vidjeh da je porasla i oblikovala se i uĉini mi se ljepšom nego
prije. Nisam imao oĉiju ni za kog drugog osim za nju, ni ona za drugog
osim za mene, i tek meĊu posljednjima ostavih to mjesto koje mi se tad
priĉinjaše kao hram sreće.

Tri dana kasnije primih od nje pismo. U njem mi je s toliko ţara
oslikala radost koju joj je priĉinila moja prisutnost, te ja smislih kako da joj
taj uţitak što ĉešće priuštim. Smjesta joj odgovorih da će me svakog

blagdana vidjeti na misi u svojoj crkvi.[1]

Pošto sam tako prisustovao nekolikim misama, iznajmih stalnu
gondolu za prijevoz izabravši laĊara koji nije imao nikakva razloga da
pokuša doznati tko sam. Ipak sam bio oprezan, jer sam znao da je otac moje
drage Caterine odluĉio poduzeti sve kako bi me ona zaboravila, i bio sam
siguran da će je odvesti tko zna kamo ako samo nasluti da sam doznao gdje

je ona sakrivena.

Mislio sam tako, muĉen strahom, da se više neću moći ĉak ni
dopisivati sa svojom prijateljicom, ali tad još nisam poznavao prirodu i
tananu lukavost svetih kćeri Gospodovih. Nisam takoĊer mislio da u mojoj
osobi ima nešto upadna i izuzetna, a ponajmanje za neki samostan, ali u
ono vrijeme još ne imaĊah iskustva sa ţenskom radoznalošću, a osobito s
onom koja ţivi u dokonim srcima. Uskoro sam došao u priliku da je

upoznam.

Nisam još ni mjesec dana izvodio tu svoju lukavštinu, kad mi moja
draga Caterina napisa šaljivim rijeĉima da sam postao zagonetkom za ĉitav
samostan, kako za gojenice tako i za redovnice, pa i one najstarije. Ĉitav
kor da me ĉeka na minutu: jedna drugu obavještavaju kad me spaze gdje

ulazim i uzimam blagoslovljenu vodu. Primijetilo se da nikad ne
pogledavam prema rešetkama iza kojih se, kako svak zna, nalaze sve
redovnice i gojenice, niti da se okrećem za ţenama koje ulaze u crkvu ili iz
nje izlaze. Stare koludrice kaţu da me sigurno muĉi neki velik jad i da se

valjda ufam jedino u milost njihove svete Djevice da me od njega oslobodi.
Mlade misle da sam neki ĉovjekomrzac ili pak da me muĉi sjeta. Moja se
mila ţenica, koja je znala više od njih i kojoj nije trebalo nagaĊati, veoma
zabavljala, a mene je zabavljala priĉajući mi o svem tome.

Ja joj napisah da ću prestati zalaziti u njenu crkvu ako se boji da će

me netko prepoznati. Odgovorila mi je da bih joj time nametnuo najbolnije
odricanje i molila me da i nadalje dolazim. Ja sam ipak odluĉio da se više
ne pojavljujem kod Laure, jer bi te kume s koludriĉkim kapama mogle to
saznati i tako otkriti mnogo više no što bijaše preporuĉljivo da znaju.

MeĊutim takav naĉin ţivota, od kojeg su mi sahnuli tjelesni sokovi,
nije mogao dugo potrajati. Uostalom, ja sam bio roĊen da imam ljubavnicu
i da ţivim sretan s njom. Ne znajući što da radim, igrao sam i gotovo uvijek
dobivao. Usprkos tome, od ĉamotinje sam se naoĉigled sušio.

Na dan Svih svetih 1753, u trenutku kad sam poslije mise htio ući u
jednu gondolu da se vratim u Veneciju, primijetili neku ţenu nalik na
Lauru koja me, prolazeći, pogledala i ispustila jedno pismo. Ja ga pokupih,
a ţena, kad je vidjela da mi je poslanica došla do ruku, nastavi mirno

svojim putem.

Na pismu nije bilo naslovnika, a peĉat je predstavljao mornarski
ĉvor. Poţurih u gondolu, i ĉim smo se otisnuli od obale, slomih peĉat i
proĉitah ove rijeĉi:

»Jedna redovnica koja vas već mjesec i po vidi svakog blagdana u
svojoj crkvi ţeljela bi vas upoznati. Po jednoj knjiţici koju ste izgubili a
koja joj je sluĉajno došla do ruku zakljuĉuje da govorite francuski; ali ako
vam je milije moţete joj odgovoriti i talijanski, jer ona iznad svega ţeli
jasnoću i taĉnost. Ne preporuĉuje vam da je pozivate u sobu za razgovore,
jer hoće da je vidite prije no što osjetite ţelju da s njom govorite, i zato će
vam oznaĉiti jednu gospoĊu koju ćete dopratiti u sobu za razgovor. Ta
gospoĊa neće znati tko ste, pa stoga neće biti od potrebe da vas predstavi
ako sluĉajno ţelite ostati nepoznati... Ako mislite da ovakav naĉin
upoznavanja nije prikladan, redovnica će vam oznaĉiti jedan kazino[2] u
Muranu gdje ćete je naći samu u prvi noćni sat onog dana koji odredite.
Ondje ćete moći veĉerati s njom ili ako imate posla negdje drugdje, moći

ćete otići već za ĉetvrt sata... Moţda biste više voljeli da veĉerate s njom u
Veneciji? Odredite dan, noćni sat i mjesto kamo ima doći i ugledat ćete je

zakrinkanu kako izlazi iz gondole: vi budite sami na obali, zakrinkani i
drţite u ruci svjetiljku... Uvjerena sam da ćete mi odgovoriti i da pogaĊate s
kakvom nestrpljivošću ĉekam vaš odgovor. Zato vas molim da ga sutradan
predate onoj istoj ţeni po kojoj vam je stiglo ovo pismo: naći ćete je sat

prije podneva u crkvi San Cancian kod prvog oltara s desne strane... Znajte,
kad ne bih vjerovala da je u vas plemenito srce i uzvišen duh, nikad se ne
bih odluĉila na ovakav korak koji bi vas mogao navesti da o meni loše

sudite.«

Više negoli sam dogaĊaj iznenadio me naĉin na koji je bilo
napisano to pismo što ga, evo, prepisan od rijeĉi do rijeĉi. Imao sam, istina,

posla, ali sam sve odgodio i odoh da se zatvorim u sobu i smislim odgovor.
Sudeći po neobiĉnom postupku, ĉovjek bi rekao da ima posla s luĊakinjom,

ali ja sam tu nazirao stanovito dostojanstvo i neku osebujnost koji su me
privlaĉili. Pade mi na pamet da bi to mogla biti ista ona redovnica koja

mojoj prijateljici daje satove. Catterina mi ju je uvijek opisivala kao lijepu,
bogatu, ljubaznu i širokogrudnu. Da se moja slatka ţenica nije pred njom
neĉim odala? Tisuću misli prolazilo mi je glavom, ali sam odbacivao sve
one koje su me odvraćale od slatkih nadanja. Uostalom, moja mi je
prijateljica bila pisala da redovnica koja je poduĉava u francuskom nije
jedina koja govori francuski. Nisam imao nikakva razloga pomišljati da bi
mi Catterina zatajila ako se u bilo ĉem povjerila svojoj prijateljici. Ali i

pored toga redovnica koja mi je pisala mogla je biti lijepa prijateljica moje
ţenice kao što je mogla biti i neka druga koludrica, i ta me je neizvjesnost

dovodila u zabunu i nesigurnost.

Evo što sam napisao u odgovor kojim se, mislio sam, neću izloţiti

nikakvoj neprilici:

»Odgovaram vam, gospoĊo, francuski, nadajući se da će moje
pismo imati istu onu jasnoću i taĉnost kojih ste mi vi dali primjer ... Stvar je
zanimljiva da zanimljivija ne moţe biti, i rekao bih od najveće vaţnosti, s
obzirom na okolnosti. Budući sam se našao u poloţaju da odgovaram ne
znajući kome, razumjet ćete, gospoĊo, da se moram bojati podvale jer
nisam slijepo tašt, a ĉast mi nalaţe oprez. Ako je dakle istina da pero koje
mi je pisalo pripada gospoĊi dostojnoj štovanja koja mi odaje priznanje
pretpostavljajući da su u mene osjećaji jednako plemeniti kao u nje, tad će
ta gospoĊa shvatiti, nadam se, da joj ne mogu odgovoriti drugaĉije nego što
ću to imati ĉast uĉiniti. Ako ste prosudili, gospoĊo, da sam dostojan milosti

da vas osobno upoznam, iako ste me mogli ocijeniti samo po vanjštini, tad
ja smatram svojom duţnošću da vam se pokorim, pa bilo to samo zato da
uvidite svoju zabludu ako sam vas i ne hoteći prevario. Od tri naĉina koja
ste mi dobrostivo oznaĉili usuĊujem se izabrati prvi, s ograniĉenjem kojem
se dosjetio vaš pronicav duh. Nalazit ću se u pratnji jedne gospoĊe koja me
neće poznati, pa me prema tome neće moći ni predstaviti kad se naĊemo u
sobi za razgovor. Ne sudite me odveć strogo zbog razloga koji me
primoravaju da prešutim svoje ime, i primite obećanje što vam ga dajem na
svoju ĉast da ću vam — saznam li ja vaše — iskazati samo svoje
najsmjernije poštovanje. Budete li smatrali shodnim da mi se obratite
rijeĉju, ja ću vam odgovoriti jedino izrazima najdublje odanosti. Dopustite
mi nadu da ćete sami prići rešetki i dopustiti da vam samo usput
napomenem da sam Venecijanac i slobodan u punom smislu te rijeĉi. Jedini
razlog koji me prijeĉi da ne izaberem jedan od drugih dvaju predloţenih mi
naĉina, a koji bi mi bili mnogo miliji jer ste me njima neizmjerno poĉastili,

jest, dopustite mi da to ponovim, bojazan da ne budem nasamaren. Ali i za
ta dva druga naĉina bit će vremena kad me budete upoznali i pošto vas
budem vidio. Molim vas da vjerujete u istinitost mojih rijeĉi i da odmjerite
moju nestrpljivost prema svojoj. Sutra ću biti na istom mjestu, u isto
vrijeme i ĉekat ću vaš odgovor.«

Odoh dakle na poznato mi mjesto i, našavši ondje našeg ţenskog
Merkura, dadoh joj pismo i jedan cekin, napomenuvši da ću sutradan na to
isto mjesto doći po odgovor.

DoĊoh dakle sutradan i opet je naĊoh. Ĉim me ugleda, priĊe mi i
vrati mi cekin što sam joj ga prošlog dana bio poklonio te mi preda jedno
pismo, zamolivši me da ga proĉitam i kaţem joj treba li priĉekati odgovor.
Povukoh se u stranu i proĉitah pismo. Evo što je unutra stajalo:

»Mislim, gospodine, da se nisam ni u ĉemu prevarila. Poput vas, i ja
se gnušam laţi kad moţe dovesti do zla, ali je smatram pukom šalom kad
ne moţe nikom nauditi. Od moja tri prijedloga vi ste izabrali onaj koji
ponajviše sluţi na ĉast vašem duhu, te sam, poštujući razloge koji vas
prijeĉe da otkrijete svoje ime, napisala grofici Securo ovdje priloţeno
pisamce koje dobrostivo izvolite proĉitati. Ona će biti obaviještena drugim
pismom. Otići ćete k njoj kad vam se prohtjedne, a ona će vam oznaĉiti sat
i dan, te ćete je u njenoj gondoli dopratiti ovamo. Grofica vam neće
postavljati pitanja, te joj se nećete morati ni za što opravdavati. Neće biti ni
rijeĉi o predstavljanju, ali kako ćete vi doznati moje ime, bit će vam
slobodno da zakrinkani doĊete kad god zaţelite i dadete me pozvati u

grofiĉino ime. Tako će upoznavanje biti izvršeno a da se vi nećete morati
uznemiravati i gubiti noću vrijeme koje vam je moţda dragocjeno. Naredila
sam sluţavci da priĉeka vaš odgovor u sluĉaju da ne ţelite posredstvo
grofice, ako je sluĉajno poznajete. Ako vam se prijedlog sviĊa, recite

djevojci da nema odgovora.«

Kako sam zasigurno znao da me grofica Securo ne poznaje, rekoh
sluţavci da nemam što odgovoriti njenoj gospodarici, i ona se udalji.

Evo pisamca koje je moja redovnica napisala grofici, a koje sam joj

imao predati:

»Molim te, draga prijateljice, da doĊeš prozboriti koju rijeĉ sa
mnom kad naĊeš za to vremena i da krabulji, donosiocu ovog pisamca,
oznaĉiš vrijeme da te uzmogne otpratiti. On će biti taĉan. Zbogom, mnogo
ćeš zaduţiti svoju prijateljicu.«

U svojem posljednjem pismu moja je koludrica, hineći da ne mari
saznati tko sam, odobravala moj izbor, praveći se ravnodušnom prema
noćnim sastancima, ali je zato, izgleda, bila sigurna da ću je dati pozvati u
sobu za razgovor kad je jednom budem vidio. Ja sam već znao što je
posrijedi, jer kuda će dovesti spletka ako ne ljubavnom sastanku?

MeĊutim, njezina sigurnost ili bolje reći samouvjerenost povećavale

su moju radoznalost, i ja sam dobro znao da se ona, ako je lijepa i mlada,
ima s pravom ĉemu nadati. Stajalo je samo do mene da naše viĊenje
odloţim za koji dan i da doznam od Catterine koja bi to redovnica mogla

biti, ali bi to bila crna podlost s moje strane, a osim toga bojao sam se da

time ne pokvarim pustolovinu i da se kasnije ne pokajem.

Napisala mi je da odem grofici kad mi se prohtjedne, ali to je bilo
stoga što je njezino dostojanstvo zahtijevalo da ne pokaţe odviše hitnje, a
sigurno je i nagaĊala kolika će biti moja nestrpljivost. Ĉinila mi se odviše
upućenom u ljubavnim stvarima da bih je mogao smatrati neiskusnom i
nevjestom, te nisam htio gubiti vremena, ali kad sam jednom odluĉio,
obećao sam samom sebi da ću se dobro nasmijati na vlastiti raĉun ako mi se
desi da se naĊem pred nekom oronulom bakom.

Da nisam bio toliko radoznao, sigurno ne bih bio poduzeo nijednog
koraka, ali sam htio vidjeti kako će se drţati opatica koja mi je ponudila da
u Veneciji veĉera sa mnom. Osim toga bio sam uvelike iznenaĊen
slobodom koju su uţivale te svete djevice i lakoćom kojom su mogle kršiti
svoje zatvoreništvo.

U tri sata poĊoh grofici i dadoh joj uruĉiti pismo, na što doĊe ona
sama i reĉe mi da ću joj uĉiniti zadovoljstvo ako se sutradan navratim u isto
vrijeme. Na to se jedno drugom lijepo poklonismo i raziĊosmo se.

Ta je grofica bila ţena pametna i od vaţna, već malo na zalasku, ali
još uvijek lijepa.

Sutradan ujutro, a bila je nedjelja, ne propustili da odem na misu,
krasno odjeven i oĉešljan i već u mislima nevjeran svojoj dragoj Catterini,
jer sam više mislio hoće li me vidjeti ona redovnica, bila stara ili mlada,
negoli da se pokaţem oĉima svoje slatke ţenice.

Poslije podne navukoh opet krinku i ureĉenog sata pojavih se kod
grofice, koja me je već ĉekala. SiĊosmo i, ukrcavši se u gondolu na dva
vesla, otputismo se do samostana, ne govoreći o drugom doli o lijepom

vremenu koje nas je pratilo.

Kad se naĊosmo pred rešetkom, ona dade pozvati redovnicu Mariju
Magdalenu. To me je ime iznenadilo, jer ona koja ga je nosila bijaše

slavna.[3]

Uvedoše nas u neku majušnu sobu za razgovor. Nakon nekoliko
trenutaka ugledah jednu redovnicu kako prilazi ravno rešetki, pritište neko
dugme i namah se podigoše ĉetiri okna ostavljajući širok otvor kroz koji se
dvije prijateljice do mile volje izgrliše i izljubiše. Odmah poslije toga
dovitljivo smišljen prozor pomno se zatvori. Taj je otvor mjerio najmanje
osamnaest palaca, te bi se ĉovjek moga stasa lako mogao kroza nj provući.

Grofica sjede nasuprot redovnici, a ja se smjestih malo po trani da
mogu nesmetano promatrati jednu od najljepših ţena koje je moguće
vidjeti. Više nisam sumnjao da je to ona ista o kojoj mi je pisala moja draga

Catterina a koja joj je davala poduku iz francuskog. Od udivljenja bijah kao
opĉinjen i ne mogoh shvatiti ni rijeĉi od onoga što su one govorile, ali moja
lijepa opatica ne samo da mi nije uputila ni slovca već se nije udostojala ni

da me pogleda.

Mogle su joj biti dvadeset i dvije do dvadeset i tri godine, a rez
njena lica bio je najkrasnijeg oblika. Stas joj je bio viši od prosjeĉna, put
veoma bijela, gotovo blijeda, izraz plemenit i odluĉan, a u isti ĉas ĉedan i
povuĉen; njene lijepo usaĊene oĉi bijahu krasnog nebeskog plavetnila,
izgled blag i nasmiješen, usne lijepe i vlaţne od najslaĊe ĉulnosti; njeni
zubi dva niza bisera najsjajnije pokosti. Od koludriĉke kape nisam joj

mogao vidjeti kosu, ali ako ju je imala morala je biti lijepe
svijetlokestenjaste boje, kakve su joj bile i obrve. No ono što me je najviše

oĉaravalo bila je ruka i podlaktica koju sam vidio sve do lakta. Praksitelovo
dlijeto nikad nije isklesalo nešto punašnije, zaobljenije i milovidnije. I
pored toga što sam vidio, a još više naslućivao, nisam se kajao što sam

otklonio dva sastanka koje mi je ljepotica bila ponudila. Bio sam naime
siguran da će za malo dana biti moja i uţivao sam što ću joj na oltar
prinijeti svoje ţarke ţelje. Jedva sam ĉekao da se naĊem kod rešetaka s
njom nasamo, misleći da ću joj nanijeti veliku krivdu ako već sutradan ne
doĊem da joj iskaţem sve udivljenje koje je zasluţivala.

Ona je uporno izbjegavala da makar i na tren svrne pogled na mene,
ali ta mi se suzdrţanost na kraju i svidjela.

Najednom dvije prijateljice prigušiše glasove, te obazrivost
zahtijevaše od mene da se udaljim.

Njihov tajni razgovor potraja ĉetvrt sata koje vrijeme ja provedoh
pretvarajući se da promatram neku sliku. Nakon toga se one izljubiše kao
pri dolasku, i redovnica, spustivši pomiĉnu rešetku, okrenu leĊa i udalji se
ne dobacivši mi nijednog pogleda.

Na povratku u Veneciju grofica, moţda već umorna od šutnje,
primijeti, smiješeći se:

— Marija Magdalena je lijepa i ima mnogo duha.

— Jedno sam vidio, a u drugo vjerujem.

— Pa ona s vama nije progovorila ni rijeĉi.

— Nisam joj htio biti predstavljen, pa me je kaznila praveći se da ne
primjećuje moju prisutnost.

Grofica ne uzvrati ništa, te tako stigosmo do njene kuće ne
izmijenivši više nijedne rijeĉi. Ja je dopratih do vrata gdje mi jedan
draţesni naklon popraćen rijeĉima: »Zbogom gospodine!« dade na znanje

da ne idem dalje.

To, uostalom, nisam ni ţelio, te poĊoh svojim putem da sanjarim o
neobiĉnoj pustolovini kojoj sam jedva ĉekao da vidim rasplet.

DRUGO POGLAVLJE

Grofica Coronini ¦ Ljubavna ljutnja ¦ Pomirenje ¦ Prvi sastanak ¦ Filozofska
razmišljanja

Moja lijepa koludrica nije sa mnom prozborila, a to mi bijaše veoma

drago, jer sam bio toliko zapanjen, toliko obuzet divljenjem da bih joj
zasigurno dao vrlo jadnu sliku svoga duha nesklapnim rijeĉima kojima bih

vjerojatno odgovarao na njena pitanja.

UviĊao sam zašto je uvjerena da joj nema bojazni da bi mogla biti
sramno odbaĉena, ali se nisam mogao nadiviti hrabrosti kojom se u svom
poloţaju izlagala opasnosti. Njezina mi smjelost nije išla u glavu, a nisam
mogao dokuĉiti odakle joj ta sloboda koju mora da je uţivala. Kazino u
Muranu! Mogućnost da slobodno ode u Veneciju na veĉeru s jednim
mladićem: sve mi je to smućivalo misli i ja na kraju zakljuĉih da mora
imati nekog moćnog ljubavnika kojem priĉinja zadovoljstvo da je usrećuje
ugaĊajući njenim hirovima. Ta pomisao, da kaţem istinu, nije sasvim
godila mojoj taštini, ali pustolovina bijaše odveć zamamljiva, a njen
predmet odveć privlaĉan a da bih prešao preko toga. I tako sam se već vidio
na najboljem putu da se iznevjerim svojoj dragoj Catterini, ili, bolje reći,
već sam joj se u mislima bio iznevjerio, ali usprkos ljubavi prema tom
draţesnom stvoru nisam osjećao nikakve griţnje savjesti. Ĉinilo mi se da
ovakva vrst nevjere, sve ako je jednog dana i otkrije, nema u sebi ništa što
bi je moglo pozlijediti: ta neznatna stranputica neće biti za drugo već da me
odrţi u snazi i oĉuva za nju, jer će me izbaviti iz nesnosne ĉamotinje od

koje sam venuo.

Jedna redovnica, roĊakinja gospodina Dandola, bila me je jednom
predstavila grofici Coronini. Ne htijući se više baviti zbivanjima na
dvorovima kojima se ĉitavog svog vijeka zanimala, ta se grofica, koja
bijaše nekoć veoma krasna i imaĊaše mnogo duha, povukla u samostan
Santa Giustina da ondje potraţi mir koji joj je, pošto joj je svijet omrznuo,
postao prijeko potreban. Kako je nekad uţivala velik ugled, još su se i tada
ispred njene rešetke redali strani poslanici i najodliĉnije liĉnosti republike.

Radoznalost s jedne i druge strane iznalazila je uvijek nove predmete
razgovora, te je grofica,, ţiveći meĊu samostanskim zidovima, znala sve što
se dogaĊa u gradu, a ĉesto je htjela znati i više.

Ta me gospoĊa uvijek prijazno primala i, gledajući u meni
golobrada mladića, davala mi vrlo ljubazne moralne pouke svaki put kad
bih došao da je obiĊem. Nadajući se da ću spretnim voĊenjem razgovora
saznati nešto o sestri Mariji Magdaleni uputih se da joj iskaţem svoje
poštovanje već drugog jutra nakon viĊenja s lijepom opaticom.

Grofica me je primila kao uvijek i nakon onih uobiĉajenih
beznaĉajnosti koje u otmjenom društvu treba iz pristojnosti kazati prije no
što se rekne nešto što doista vrijedi, skrenuh razgovor na venecijanske

samostane.

Najprije smo govorili o duhu i ugledu redovnice imenom Celsi koja
je, iako ruţna, mogla vršiti svoju volju i utjecaj gdje je god htjela. Zatim
smo razgovarali o mladoj i ljupkoj sestri Michiel koja je uzela redovniĉki
veo samo da dokaţe svojoj majci kako ima više duha od nje. Od ove smo
prešli na neke druge o kojima se šaputalo da nisu nesklone ljubavnim
zgodama, te ja spomenuh Mariju Magdalenu rekavši da je i ona sigurno
takva, ali da je to zagonetka. Grofica mi, smješkajući se, odgovori da to
nije zagonetka baš za cio svijet, ali da bi uglavnom tako moralo biti.

— Ono što je neshvatljivo — nadoveza grofica — jest hir koji ju je
naveo da se pokrije koludriĉkim velom, a bila je mlada, slobodna, puna
duha, veoma obrazovana, i koliko sam ĉula, slobodnih nazora. Zatvorila se
u samostan bez ikakva razloga, i tjelesnog i duševnog — ništa drugo no

puki hir.

— Mislite li da je sretna, gospoĊo?

— Mislim da jest, ukoliko se nije pokajala ili se još ne pokaje. Ako

joj se to ikad desi, smatram je dovoljno mudrom da to nikome ne otkrije.

Po tajanstvenom grofiĉinu drţanju zakljuĉili da Marija Magdalena
mora imati ljubavnika, ali odluĉih da se zbog toga ne zlopatim, te stavivši
na lice krinku uputih se istog poslije-podneva u Murano. Stigavši do
samostanskog tornja pozvonih i uzdrhtala srca zatraţih u ime grofice da
potraţe majku Mariju Magdalenu.

Ona mala soba za razgovor bijaše zatvorena; sestra kljuĉarica
pokaza mi drugu i pozva me da uĊem. UĊoh, skinuh masku i sjedoh
ĉekajući da se pojavi moje boţanstvo.

Srce mi je udaralo kao mahnito. Ĉekao sam nestrpljivo, a ipak mi je
to ĉekanje godilo, jer sam se plašio trenutka sastanka.

Jedan sat proteĉe priliĉno brzo, ali tad mi se ĉekanje poĉe ĉiniti
nešto predugim, te misleći da me kljuĉarica nije dobro razumjela pozvonih

opet na tornju i upitah jesu li obavijestili sestru Mariju Magdalenu. Jedan

mi glas odgovori da jesu.

Odoh ponovo na svoje mjesto, a nakon nekoliko trenutaka uĊe neka
krezuba starica koja mi priĊe i reĉe:

— Majka Marija Magdalena zauzeta je ĉitav dan.

I, ne dajući mi vremena da joj odvratim ijednu rijeĉ, okrenu se i
iziĊe.

Strašnih li ĉasova kojima je katkad i ĉovjek sretne zvijezde
podloţan! Ništa nije nesmiljenije od njih. More, ponizuju, ubijaju.

Osjećajući se pogaţenim, prvo moje ĉuvstvo bijaše silan prezir
prema samom sebi, zgusnuto oĉajanje koje nije bilo daleko od gnjeva;
drugi osjećaj bijaše prezriva srdţba na opaticu, koju sam najstroţe osuĊivao
jer mi se ĉinilo da tako zasluţuje, a to me je jedino tješilo u patnji koja me
je razdirala. Kad je tako mogla postupiti sa mnom, mora da je najbezoĉnija
od svih ţena, jer ona njezina dva pisma bijahu dovoljna da joj unište ĉast,
ako se budem htio osvetiti, a ona je morala oĉekivati osvetu. Ako ju je pak
htjela izazvati, mora da je luda, i ja bih je za takvu smatrao da je nisam ĉuo

kako razgovara s groficom.

Vrijeme nosi breme, kaţe se, a jutro je pametnije od veĉeri.
Razmišljanjem se bistre misli. Mozgajući tako, stadoh govoriti samom sebi
da je ĉitava zgoda u biti najsvakidašnija i da bih je takvom od prvog trena
smatrao da nisam bio onako zaluĊen koludriĉinim ĉarima i obnevidio od
samoljublja. Naposljetku shvatih da stoji samo do mene hoću li se
zlosretnom doţivljaju nasmijati a da nitko ne pogodi smijem li se to od srca
ili se samo pretvaram. Sofizam je tako usluţan!

Usprkos tim lijepim razmišljanjima, osveta mi nije silazila s pameti,
ali se ništa nisko nije smjelo u nju umiješati i, ne htijući tu neslanu šalu
priznati pobjedom, zarekoh se da se neću pokazati uvrijeĊenim.

Poruĉila mi je da je zauzeta, pa što je u tom osobita?

Moja je uloga bila da hinim ravnodušnost. »Drugi put«, govorah
samom sebi, »neće valjda biti zauzeta, ali nek je vidim da me još jednom
dovede na tanak led! Dokazat ću joj da se njezinom ruţnom postupku mogu

samo nasmijati.«

Pisma sam joj, razumljivo, morao vratiti, ali ću ih popratiti
ljubavnom poslanicom ĉija joj krasnorjeĉivost neće izvabiti smiješak na
usne. Najgore mi je bilo što sam i nadalje morao dolaziti u njezinu crkvu,
jer sam pretpostavljao da ne zna da onamo zalazim zbog Catterine, pa će
moţda umišljati da dolazim samo zato što se nadam da ću joj pruţiti priliku
da se ispriĉa i urekne nov sastanak.

Ţelio sam da joj ne ostane ni traĉka sumnje u to koliko je prezirem i
mislio sam da su ona dva sastanka koje mi je bila predloţila puka
izmišljotina da me lakše obmane.

Legao sam ţeĊajući za osvetom, zaspao sam misleći na osvetu i

probudio se s odlukom da je zadovoljim.

Napisah joj pismo, ali htijući se osvjedoĉiti ne odaje li ono odviše
ljubavni jad koji me je izjedao, ostavih ga na pisaćem stolu da ga ponovo
proĉitam sutradan kad budem hladnije glave.

Ta mi je opreznost bila od velike koristi, jer kad sam ga poslije
dvadeset i ĉetiri sata još jednom proĉitao, uĉini mi se nedostojnim i ja ga
poderah u stotinu komadića. Bilo je u njem reĉenica koje su otkrivale moju

slabost, moju ljubav i ljutnju, i koje, prema tome, ne samo da je ne bi
ponizile već bi joj dale povoda da me ismije.

U srijedu, pošto sam napisao Catterini da me vaţni razlozi prijeĉe

da i nadalje dolazim na misu u crkvu njezinog samostana, napisah svojoj
opatici drugo pismo koje u ĉetvrtak doţivi istu sudbinu kao i preĊašnje, jer
sam, ĉitajući ga, pronašao u njem iste slabosti. Ĉinilo mi se da sam izgubio
sposobnost pisanja, a deset dana kasnije uvidjeh da sam odveć zaljubljen a
da bih mogao progovoriti drugaĉije no sa srcem. Lik Marije Magdalene
ostavio je na mene odviše dubok dojam a da bi ga išta drugo osim vremena
moglo izbrisati, a vrijeme je najmoćnije od svih neopipljivih bića.

U tom svom glupom poloţaju stotinu sam puta pao u iskušenje da se
poţalim grofici Securo, ali, bogu hvala, saĉuvao sam toliko razboritosti da
nikad nisam prešao prag njezinih vrata.

Naposljetku, zamišljajući u kakvoj tjeskobi mora da provodi dane i
noći ona luckasta opatica, znajući da su u mojim rukama njena pisma
kojima bih joj mogao uništiti glas i silno nauditi ugledu samostana, odluĉih,
pošto sam ih drţao deset dana, da joj ih vratim uz ovo pisamce:

»Molim vas, gospoĊo, da mi povjerujete da vam jedino iz puke
zaboravnosti nisam još do danas vratio vaša dva pisma koja ćete naći ovdje

priloţena. Nikad nisam pomislio da se iznevjerim samom sebi, snujući
protiv vas kukaviĉku osvetu i doista lako vam opraštam ona dva sitna
nestašluka, bilo da ste ih poĉinili i ne misleći, zato što ste takvi po prirodi,
ili ste se pak htjeli sa mnom narugati. Savjetovao bih vam meĊutim da to ne
uĉinite nekom drugom, jer biste se mogli namjeriti na nekoga tko nije tako
obazriv kao ja. Ja znam vaše ime, znam tko ste, ali budite mirni, to je isto
kao i da ne znam ništa. Uostalom, moţda vi i ne cijenite ovu moju
suzdrţanost, ali ako je tako, onda ste doista vrijedni ţaljenja. Vi se
vjerojatno domišljate, gospoĊo, da me više nećete vidjeti u vašoj crkvi, ali
budite uvjereni da me ta ţrtva ništa ne stoji, osim što ću morati na misu u
neku drugu crkvu. Ipak vam moram reći razlog zbog kojeg se više ne ţelim
pojavljivati u vašem samostanu. Smatram sasvim vjerojatnim da ste onim
dvjema ludorijama, kojima ste mi uĉinili krivdu, dodali još jednu ništa

manju, naime da ste se pred drugim redovnicama pohvalili svojim
podvizima, a ja ne ţelim biti predmetom ismjehivanja, ni u vašim ćelijama
ni u vašim budoarima. Nemojte smatrati smiješnim što, premda sam od vas
stariji pet ili šest godina, još nisam sasvim odbacio stid ni pogazio svaki
osjećaj pristojnosti, ili, ako više volite, što sam saĉuvao još nekoliko

predrasuda. Mislim da ima takvih koje nikad ne smijemo potpuno odbaciti.
Ne prezrite, gospoĊo, ovu malu pouku, jer sam ja doista dobrodušno primio
onu koju ste mi vi po svoj prilici dali samo da se nasmijem, ali koja će mi,
to vam obećajem, biti od koristi do kraja mojih dana.«

Smatrao sam da ovo pismo, s obzirom na okolnosti, odiše pravom
blagošću, te ga stavih u omot, stavih krinku i odoh da naĊem nekog
FurlanĊanina koji nije mogao znati tko sam i kojem dadoh pola cekina,
obećavajući mu još jedan ĉim se bude vratio i izvijestio me da je pismo
predao u samostan u Muranu, taĉno onako kako ću ga uputiti. Dadoh mu
dakle sve potrebne upute i zatraţih od njega obećanje da će otići ĉim
kljuĉarici preda pismo, sve ako mu i kaţu da priĉeka.

Moram spomenuti da su se FurlanĊanima u Veneciji ĉesto
povjeravale povjerljive poruke, i nikad se nije ĉulo da im je netko

predbacio i najmanju pronevjeru. Takvi su nekad u Parizu bili Savojci, ali

na tom svijetu sve se mijenja.

Već sam stao zaboravljati na tu zgodu, valjda zato što sam
nesvjesno mislio da sam izmeĊu nje i sebe podigao nepremostivu zapreku,
kadli jedno desetak dana kasnije, izlazeći iz Opere, spazih istog onog
FurlanĊanina sa svjetiljkom u ruci. Ja ga i nehotice zovnuh, i, ne skidajući

krinku, upitah ga da li me poznaje. On me pogleda, odmjeri i reĉe da me ne

poznaje.

— Jesi li dobro obavio onaj posao u Muranu?

— Ah, hvala nebesima, gospodine! Kad me je već sreća nanijela na
vaš put, imam da vam kaţem vaţne stvari. Odnio sam vaše pismo, predao
ga kako ste mi naredili i udaljio se ĉim ga je vratarica uzela, makar mi je ta
sestra rekla neka priĉekam. Kad sam se vratio, nisam vas više našao, ali to
je sad svejedno. Ujutro drugog dana doĊe jedan od mojih drugara koji se
našao u tornju baš u ĉasu kad sam predavao vaše pismo kljuĉarici, probudi
me govoreći neka idem u Murano, jer sestra kljuĉarica na svaki naĉin ţeli
sa mnom govoriti. OtiĊoh onamo i pošto sam priĉekao nekoliko trenutaka
kljuĉarica me uvede u sobu za razgovor gdje me neka opatica lijepa kao
dan zadrţala ĉitav sat, postavljajući mi stotinu pitanja kojima je htjela ako
već ne saznati vaše ime a ono barem otkriti mjesta gdje bih vas mogao naći.
Vi znate da joj nisam mogao ništa pouzdano reći. Onda me ostavi,
naredivši mi da ĉekam, i nakon dva sata opet se pojavi noseći jedno pismo
koje mi povjeri, rekavši da će mi dati dva cekina ako vam ga uspijem
predati i donijeti joj odgovor. A dok vas ne naĊem neka svaki dan dolazim
u samostan da joj pokaţem pismo i svaki ću put dobiti ĉetrdeset novĉića.
Dosad sam zaradio dvadeset livri, ali se bojim da joj neće dozlogrditi, i

samo je do vas, dobri moj gospodine, da mi date zaraditi dva cekina, ako
odgovorite dvije rijeĉi na ono pismo.

— Gdje je pismo?

— Kod mene je, pod kljuĉem, jer se uvijek bojim da ga ne izgubim.

— Pa kako onda da odgovorim?

— Ako me dobrostivo izvolite priĉekati, za ĉetvrt sata evo me

natrag s pismom.

— Neću te ĉekati, jer me taj odgovor ne zanima. Ali reci mi kako si
smio toj opatici ulijevati nadu da ćeš me pronaći? Ti si jedna lopuţa, jer
kako bi ti inaĉe ona povjerila pismo da je nisi ostavio u nadi da ćeš me
naći?

— Nisam ja lopuţa, jer sam taĉno izvršio ono što ste mi bili
naredili, ali istina je da sam joj opisao vaše odijelo, uvojke i stas, i vjerujte
mi da već deset dana pomno zagledam svaku krabulju koja je vašeg stasa,
ali uzalud. Da, to su vaši uvojci, sad ih prepoznajem, ali ĉini mi se da

nemate isto odijelo. Ah, gospodine, što vas stoji da napišete jedan jedini
redak? Budite milostivi i priĉekajte me u ovoj kavani.

Više nisam mogao odolijevati radoznalosti i odluĉih se ne da ga
ĉekam, već da poĊem s njim do kuće.

Imao sam napisati samo tri rijeĉi: »Primio sam pismo«, pa ću tako u
isto vrijeme zadovoljiti sebe i dati FurlanĊaninu priliku da zaradi svoja dva
cekina. Sutradan ću promijeniti uvojke i krinku, te će svaka potraga biti

uzaludna.

Slijedim dakle FurlanĊanina do njegove kuće, on uĊe i preda mi
pismo. Odvedem ga u jednu gostionicu gdje zatraţim da mi daju sobu s
dobrom vatrom i ostavim ĉovjeka da me tamo ĉeka.

Otpeĉatim pozamašni omot i prva stvar koja mi udari u oĉi, bijahu

ona dva pisma koja sam joj vratio da je umirim glede posljedica njene

nesmotrenosti.

Na taj pogled srce mi tako silovito zadrhta da moradoh sjesti: bio je
to siguran znak mog poraza. Osim tih dvaju pisama spazih još jedno manje
potpisano sa S. Bilo je naslovljeno na Mariju Magdalenu. Proĉitah ga i evo
što je ono sadrţavalo:

»Krabulja koja me je dopratila i vratila kući ne bi, vjerujem, otvorila
usta da se nisam dosjetila da joj kaţem kako je sjaj tvog duha još
zamamniji od ĉari tvog lika. Odgovorio mi je: 'Vidio sam jedno, i vjerujem
u drugo'. Ja sam nadovezala da ne razumijem zašto nisi s njim progovorila,
a on mi je sa smiješkom odvratio: 'Nisam joj htio biti predstavljen, pa me je
kaznila praveći se da ne zamjećuje moju prisutnost'.

To je bio sav naš razgovor. Ovo sam ti pismo htjela poslati još
jutros, ali mi nije bilo moguće. Zbogom!«

Kad sam proĉitao to pisamce koje je tako vjerno prikazivalo istinu
da bi moglo posluţiti sudskim dokazom, drhtaj mog srca malo se utiša.
Presretan što je nadošao trenutak da se osvjedoĉim u nanijetu mi nepravdu,
skupih hrabrosti i proĉitah ovo što slijedi:

»Iz slabosti koja je, smatram, oprostiva, iz radoznalosti da saznam
što ćete o meni reći grofici kad me budete vidjeli, uhvatila sam jedan
trenutak da joj kaţem neka me o tom obavijesti najkasnije sutradan ujutro,
jer sam predviĊala da ćete mi poslije podne doći u sluţbenu posjetu. Njeno
pismo, koje vam šaljem i koje molim da proĉitate, stiglo je tek pola sata
pošto ste vi otišli... Prva fatalnost... Kako još nisam bila primila to pismo

kad ste me vi dali pozvati, nisam imala snage da vas primim. Uţasna
slabost i druga fatalnost, ali koju ćete takoĊer, nadam se, smatrati
oprostivom. Naredila sam onoj sestri neka vam kaţe da sam bolesna za
ĉitav dan, što bijaše isprika veoma opravdana, bila istinita ili izmišljena, jer
je sadrţavala udvornu laţ kojoj su rijeĉi za ĉitav dan imale biti ublaţenjem.
Vi ste već bili otišli i nije bilo moguće trĉati za vama, kad mi je ona
glupava starica došla reći da vam je kazala da sam zauzeta ... To je bila
treća fatalnost... Vi ne moţete zamisliti što sam sve poţeljela reći i uĉiniti
onoj ludi od sestre, ali ovdje se ne smije ništa reći ni uĉiniti, već treba biti
strpljiv i prijetvoran i zahvaljivati bogu što pogreške proizlaze iz neznanja,
a ne iz zlobe, što nije rijetkost u samostanima. Ja sam odmah predvidjela
što će se dogoditi, iako samo djelomiĉno, jer ljudski razum, mislim, nikad
to u potpunosti ne bi mogao predvidjeti. Shvatila sam da ćete, smatrajući se

izigranim, ljuto negodovati, i ta pomisao zadavala mi je neiskazanu bol, jer
nisam vidjela nikakve mogućnosti kako da vam prije prvog idućeg
blagdana javim što se uistinu zbilo. Iz dna srca zazivala sam taj dan: ta zar
sam mogla naslutiti da ste odluĉili da više ne dolazite! Strpljivo sam

podnosila bol do prve nedjelje, ali kad sam vidjela da su mi se nade
izjalovile, patnja mi postade nepodnošljiva, i bit će mi smrtonosna ako vi
ne prihvatite ovo moje opravdanje. Vaše me je pismo uĉinilo potpuno
nesretnom, i ja se neću moći odrvati oĉajanju ako ustrajete u barbarskoj
odluci koju mi je najavilo vaše okrutno pismo. Smatrali ste se izigranim, i
to je sve što moţete reći, ali sad mi kaţite, zar vas ovo pismo neće uvjeriti
da ste u zabludi? Pa i pored toga što ste se smatrali nedostojno prevarenim,

priznajte da ste u meni, kad ste mi mogli napisati onakvo pismo, morali
gledati odvratno ĉudovište koje je nemoguće zamisliti u jednoj ţeni
plemenita roda i dobra odgoja ... Vraćam vam ona dva pisma što ste mi ih

poslali u namisli da umirite moju strepnju koju ste u svojoj okrutnosti
zamišljali sasvim razliĉitom od ove što me izjeda. Ja sam bolji poznavalac
ljudske fizionomije od vas, i ono što sam uĉinila nisam uĉinila iz obijesne
nesmotrenosti, već zato što vas nikada ne bih mogla zamisliti spodobnim da
poĉinite, ne kaţem podlost, već naprosto najobiĉniju neiskrenost. Na mom
licu vidjeli ste samo dušu jedne obijesne besramnice, a ja to nisam. Vi ćete
biti uzrok mojoj smrti, ili ćete me u najmanju ruku uĉiniti nesretnom za
ostatak mojih dana, ako se ne pobrinete da se opravdate, jer što se mene
tiĉe, mislim da sam to u cijelosti uĉinila. Nadam se da ćete, sve ako vas i
nije briga za moj ţivot, shvatiti da vas vaša ĉast obavezuje da doĊete
razgovarati sa mnom. DoĊite osobno da opovrgnete sve što ste napisali: vi
to morate, a ja to zasluţujem. Ako niste nazreli kakav je koban uĉinak

imalo na mene vaše pismo, uĉinak koje bi ono izazvalo u srcu svake nevine
ţene koja nije šenula umom, onda vas, i pored sve svoje nesreće, moram
ţaliti, jer bi to znaĉilo da nimalo ne poznajete ljudsko srce. Ali ja sam
sigurna da ćete se vi vratiti, samo ako vas ĉovjek kojemu sam povjerila ovo
pismo uspije pronaći. Zbogom, oĉekujem od vas ţivot ili smrt.«

Nije bilo potrebe da još jednom proĉitam ovo pismo. Bio sam
smućen, oĉajan. Marija Magdalena je bila u pravu. Dadoh dozvati
FurlanĊanina i zapitah ga je li tog jutra razgovarao s njom, i ako jest, kako

je izgledala.

On mi odgovori da ju je svakog dana nalazio sve utuĉeniju i da su
joj oĉi bile crvene.

— Idi i ĉekaj me!

Latih se pera i završih svoje pisanje tek u osvit dana. Evo od rijeĉi
do rijeĉi pisma što sam ga napisao najplemenitijoj od svih ţena koju sam u
napadu srdţbe tako krivo prosudio:

»Kriv sam pred vama, gospoĊo, i nemam naĉina da se opravdam, a
u isto vrijeme potpuno sam uvjeren u vašu nevinost. Bio bih neutješan kad
ne bih gajio slatku nadu da ću dobiti oproštenje, a vi mi ga nećete uskratiti
ako se udostojite razmisliti o onome što me je uĉinilo krivcem. Vidio sam
vas, vi ste me opĉinili, i pomišljajući na svoju sreću, meni se ĉinilo da
sanjam: mislio sam da sam plijen onih slaĊanih obmana koje nastaju kad se
probudimo. Tek nakon jednog dana i noći izišao sam iz te nevjerice, i tko
da opiše nestrpljenje kojim sam oĉekivao onaj sretni trenutak! Ali on je
došao i moje je srce, trepereći od ţelje i nade, odletjelo vama u susret dok
sam u sobi za razgovor brojio minute. Jedan sat protekao je ipak brzo, što
bijaše prirodna posljedica nestrpljivosti koja me je obuzimala i neke
obamrlosti koju sam ćutio pri pomisli da ću vas vidjeti. Ali tada, upravo u
ĉasu kad sam bio najsigurniji da ću uskoro promatrati dragi lik koji mi se

kod prvog pogleda urezao u srce neizbrisivim crtama, ugledah

najneprijaznije lice koje me je hladno i otresito obavijestilo da ste vi zauzeti
za ĉitav dan, i, ne dajući mi vremena da doĊem k sebi, nestalo. Zamislite
moje zaprepaštenje i sve ostalo. Ni grom ne bi imao tako brz i strahovit
uĉinak! Da ste mi po istoj sestri poslali dva retka, samo dva retka napisana
vašom rukom, otpravili biste me ako već ne zadovoljna a ono barem
poslušna i pomirena. Ali to je bila ĉetvrta fatalnost, koju ste vi zaboravili u

svojoj ljupkoj ispovijedi. Smatrao sam se prevarenim, i moje se samoljublje
uzbunilo, te je pred ljutnjom na ĉasak zašutjela ljubav. Bio sam pogruţen

od stida. Mislio sam da svi ĉitaju na mom licu uţas koji sam nosio u sebi, i
u vama sam pod likom anĊela vidio tek ruţno ĉudovište. Duh mi je bio sav
smućen i na kraju jedanaestog dana izgubih i ono malo razuma što mi ga je

preostalo. Tako barem mislim, jer sam vam tada napisao ono pismo na koje
se s pravom ţalite, a koje sam ja onda smatrao vrhuncem umjerenosti. Sad
je, nadam se, svemu tome kraj, i već danas u jedanaest sati vidjet ćete me
kod svojih nogu njeţna, pokorna i pokajana. Oprostit ćete mi, nebeska
ţeno, ili ću vas, obećajem vam, osvetiti na samom sebi zbog uvrede koju
sam vam nanio. Jedina milost koju se usuĊujem moliti jest ta da spalite ono
pismo i da o njem ne bude više meĊu nama rijeĉi. Poslao sam vam ga tek
pošto sam vam već napisao ĉetiri druga koja sam jedno za drugim poderao:
pa sudite sad o stanju mog srca. Naredit ću svom povjereniku da smjesta
ode u vaš samostan kako bi vam pismo bilo uruĉeno ĉim se probudite. On

me ne bi nikad otkrio da me moj dobri duh nije naveo da mu pristupim pri
izlasku iz Opere. Više ga neću trebati: nemojte mi odgovarati i primite
ţarke izraze mog srca koje vas oboţava.«

Pošto sam završio pismo, dozvah FurlanĊanina, dadoh mu cekin, a
on mi obeća da će smjesta otići u Murano i predati pismo osobno redovnici.
Ĉim je otišao, bacih se na krevet, ali mi nestrpljenje i ţelja ne dadoše da

sklopim oka.

Ĉitalac će pogoditi da sam u svom velikom nestrpljenju došao taĉno
na sastanak. Uvedoše me u onu malu sobu za razgovor gdje sam je vidio
prvi put, a ona uskoro doĊe.

Ĉim je ugledah iza rešetke, spustih se na koljena, ali me ona zamoli

da se odmah dignem, jer bi me netko mogao vidjeti. Lice joj je bilo sve u
plamenu, a pogled mi se uĉinio nebeskim. Ona sjede, a ja uzeh jednu
stolicu nasuprot njoj. Tako ostadosmo nekoliko minuta gledajući se bez
rijeĉi, ali ja prekinuh šutnju i zapitah je njeţnim i promijenjenim glasom da
li se mogu nadati oproštenju. Ona mi kroz rešetku pruţi svoju lijepu ruku

koju ja pokrih suzama i cjelovima.

— Naše je poznanstvo — zaĉe tad ona — zapoĉelo ţestokom
olujom; nadajmo se da će se nastaviti u savršenom i trajnom miru. Mi sad
prvi put razgovaramo, ali ono što se dogodilo meĊu nama bilo je dovoljno
da se potpuno upoznamo. Nadam se da će naša veza biti njeţna i iskrena te
da ćemo znati jedno drugom praštati pogreške.

— Zar anĊeo poput vas moţe imati pogrešaka?

— Eh, prijatelju moj, a tko ih nema?

— Kad se mogu nadati sreći da vas u slobodi i u punoj radosti svog
srca uvjerim u svoje osjećaje?

— Veĉerat ćemo u mom kazinu kad god budete htjeli, samo da
znam dva dana unaprijed; ili ću doći da veĉeram s vama u Veneciji, ako
vam to nije neprikladno.

— To će samo uvećati moju sreću. Mislim da vam moram reći da
ţivim u lijepom blagostanju, i ne samo da se ne bojim trošenja, već ga
naprotiv volim; a sve što imam pripada biću koje oboţavam.

— To mi je priznanje, dragi prijatelju, neobiĉno ugodno; to više što
vam ja sa svoje strane moram reći da sam bogata i da ne bih ništa mogla
uskratiti svom ljubavniku.

— Ali vi po svoj prilici imate ljubavnika?

— Imam; i on je moj potpuni gospodar, i sve je moje bogatstvo od
njega. Pred njim nikada ništa ne sakrivam. Ali prekosutra, nasamo s vama,
reći ću vam više.

— Ali ja se nadam da vaš ljubavnik...

— Neće biti ondje, budite sigurni. Imate li vi ljubavnicu?

— Imao sam je, ali na ţalost oteli su mi je silom, i odonda već šest
mjeseci ţivim u savršenu celibatu.

— Volite li još uvijek?

— Ne mogu bez ljubavi pomisliti na nju. Ona gotovo da ima iste
vaše ĉari i vašu milinu, ali slutim da ćete je potisnuti u zaborav.

— Ako ste bili sretni, tad vas iskreno ţalim. Oteli su vam je, i vi
bjeţite od svijeta da hranite svoju bol. Naslutila sam ja što se zbiva u vama.
Ali ako se desi da ja osvojim mjesto koje ona sad drţi u vašem srcu, nitko
me, mili moj prijatelju, neće odande išĉupati.

— Ali što će reći vaš ljubavnik?

— Bit će oĉaran što me vidi njeţnu i sretnu sa ljubavnikom kao što
ste vi. To je u njegovu karakteru.

— Divnog li karaktera! Junaštvo koje daleko prelazi moje snage i
karakter!

— Kakav ţivot provodite u Veneciji?

— Kazališta, društva, kazina gdje se borim s Fortunom, koja mi je
katkada sklona, katkada nesklona.

— Zalazite li stranim ministrima?

— Ne zalazim, jer sam odviše povezan s patricijima, ali ih sve

poznajem.

— Kako ih poznajete kad ih ne viĊate?

— Upoznao sam ih u inozemstvu. U Parmi sam upoznao vojvodu
od Montalegra, španjolskog poslanika, u Beĉu grofa Rosenberga, a u Parizu

sam prije dvije godine upoznao francuskog poslanika.

-— Uskoro će zazvoniti podne, dragi moj prijatelju, vrijeme je da se
rastanemo. DoĊite prekosutra u isto vrijeme, pa ću vam dati potrebne upute
da moţete doći sa mnom veĉerati.

— Nasamo?

— To se razumije.

— Da li bih vas smio zamoliti za jedan zalog? Ta sreća koju mi
obećajete tako je velika!

— Kakav zalog ţelite?

— Da stanete pored malog prozora, a ja da budem na mjestu grofice

Securo.

Ona ustade, s najljupkijim smiješkom pokrenu napravu i ja je
poslije najrjeĉitijeg cjelova ostavih. Pratila me pogledom do vrata, i njene
bi me zaljubljene oĉi prikovale na mjestu da se nije udaljila.

Proveo sam dva dana ĉekanja u takvu nestrpljenju i veselju da
nisam mogao ni spavati, ni jesti, jer mi se ĉinilo da nikad nisam bio toliko
sretan u ljubavi, ili, bolje reći, ĉinilo mi se da ću sad prvi put biti doista

sretan.

Plemenitom porijeklu, ljepoti i duhu, a to bijaše vrlina koja je
najsjajnije resila moju novu dragu, pridruţila se predrasuda zbog koje mi se
moja sreća priĉinjala neshvatljivom: ta. to je bila boţja sluţbenica,
zabranjeno voće, a tko od Eve do današnjih dana ne zna da je zabranjeno
voće najslaĊe? Ja ću dirnuti u prava jednog svemoćnog supruga. Marija
Magdalena je u mojim oĉima bila iznad sviju kraljica.

Da u tim ĉasovima moj razum nije bio podloţan strasti, ja bih
sigurno bio uvidio da je ta redovnica sazdana od iste graĊe kao i sve one
lijepe ţene koje sam volio u trinaest godina što sam obraĊivao ljubavnu
njivu; ali koji će se zaljubljen ĉovjek zaustaviti na takvoj pomisli? Ako se
ona nametljivo javi u njegovu duhu, odbacit će je s prezrenjem. Marija

Magdalena je na svaki naĉin morala biti ljepša od najljepše ţene na

zemaljskoj kugli.

Ţivotinjska priroda koju kemiĉari nazivaju ţivotinjskim carstvom
pronalazi pomoću nagona tri sredstva koja su joj neophodna da se trajno
odrţi.

To su tri bitne potrebe koje je priroda usadila svim ţivim bićima.

Ona se ponajprije moraju hraniti, a da to ne bi bila dosadna i zamorna
rabota, dat im je osjet teka, te ona u njegovu zadovoljavanju nalaze uţitak.
Drugo, ţiva bića moraju širiti svako svoju vrstu, a to je neporeciva nuţnost
u kojoj se ogleda sva Tvorĉeva mudrost, jer bi bez obnavljanja sve, po
neumitnom zakonu propadanja, slabljenja i umiranja, moralo uginuti. I što
god rekli sveti Augustin i ostali koji ne rasuĊuju ništa bolje, zemaljski
stvorovi ne bi mogli vršiti posao obnavljanja da ih na taj veliki zadatak
neodoljivom snagom ne privlaĉi naslada. I napokon, sva bića imaju
usaĊenu nesavladivu teţnju za uništenjem svojih neprijatelja, a to je
sigurno mudro smišljeno, jer im njihov nagon za samoodrţanjem stavlja u
duţnost da ţele i svim sredstvima nastoje oko uništenja svega što im moţe

nauditi.

MeĊutim svaka vrsta primjenjuje ova tri glavna zakona na svoj
naĉin. Ova tri osjeta, glad, poţuda i mrţnja, kod nerazumnih su ţivotinja
obiĉna zadovoljenja, te ih ne moţemo nazvati uţicima, jer oni to mogu biti
samo kod razumnog bića. Jedino je ĉovjek obdaren savršenim organima
koji mu stvaraju pravi i poseban uţitak, jer ga on, budući da je obdaren
divnom sposobnošću rasuĊivanja, priprema, traţi, gradi, usavršuje i
povećava razmišljanjem i osjećanjem.

Molim te, dragi moj ĉitaoĉe, neka ti ne bude dosadno da me slijediš,

jer ja sam danas tek sjena ili spomen na veseljaka Casanovu, te volim
brbljati, pa ako mi se iznevjeriš, bit ćeš neuĉtiv ili u najmanju ruku

nezahvalan.

Ĉovjek je jednak ţivotinji ako se ovim trima teţnjama odaje, ne
pozivajući u pomoć razbor i rasuĊivanje; ali kad pritekne duh i meĊu ovim
sklonostima uspostavi sklad, tad ti osjeti postaju uţitak, uţitak savršen:
onaj neobjašnjivi osjećaj koji nam daje da okusimo ono što se naziva
srećom, a koju osjećamo i ne moţemo je opisati.

Ĉovjek ĉulan, a koji umije rasuĊivati, prezire proţdrljivost, s
gaĊenjem odbacuje pohotu i blud i odbija sirovu osvetu koja se raĊa u
prvom nastupu srdţbe; ali on je sladokusac i zadovoljava svoj tek onako

kako godi njegovoj prirodi i nepcu; on ljubi, ali uţiva u voljenom biću tek
kad je siguran da će s njim podijeliti svoju nasladu, a to moţe biti samo kad

je ljubav uzajamna; ako ga uvrijede, on se sveti istom kad je hladnokrvno
smislio naĉin kako da mu osveta bude što slaĊa. Ako je katkad okrutniji, on
se tješi jer je postupao promišljeno, i naposljetku njegova je odmazda
ponekad tako plemenita da se sveti praštajući.

Ove tri radnje djelo su duše koja se, da bi došla do uţitka, stavlja u
sluţbu strastima. Mi ponekad trpimo glad da bismo slaĊe uţivali u hrani
koja će je zadovoljiti; odgaĊamo ljubavni uţitak da bi nam bio što veći i
odugovlaĉimo trenutak osvete da bi bila što sigurnija. Istina je doduše da se
od sita ţeluca i umire, da se u ljubavi ĉesto obmanjujemo varljivim
zakljuĉcima, i da ĉovjek koga bismo htjeli uništiti nerijetko izbjegne našoj
osveti; ali ništa nije savršeno, i mi se rado izlaţemo tim opasnostima.

TREĆE POGLAVLJE

Nastavak prethodnog poglavlja ¦ Prvi sastanak s Marijom Magdalenom ¦
Pismo od Catterine ¦ Drugi sastanak s opaticom u mom raskošnom kazinu u

Veneciji ¦ Sretan sam

Misaonom biću ništa ne moţe biti draţe od ţivota, pa ipak ljudi
ĉulni, oni što nastoje da u njem najslaĊe uţivaju, upravo oni u
najsavršenijoj mjeri posjeduju kobno umijeće da mu ubrzaju tok i da ga
skrate. Ne stoga što bi htjeli da ga skrate, ta oni bi voljeli da im vjeĉno
potraje u nasladi, već stoga što ţele da mu uţivanje uĉini tok neosjetnim. A
imaju i pravo, samo neka se drţe svojih duţnosti. Ipak ĉovjek ne smije
misliti da mu je duţnost tek ono što ugaĊa njegovim ćutilima, jer bi to bila
velika zabluda kojoj bi na kraju sam pao ţrtvom.

Najsretniji je ĉovjek onaj koji umije sebi pribaviti najviše sreće što
moţe, ne kršeći pri tom nikad svoje duţnosti, dok je najnesretniji onaj koji
je sebe doveo u poloţaj gdje ga ţalosna nuţda sili da se neprestance drţi na

oprezu.

Uvjeren da će Marija Magdalena odrţati svoju rijeĉ, obreh se u
maloj sobi za razgovor već u deset ujutro, i ĉim bijah najavljen, ugledah je

gdje dolazi.

— Gospode boţe, pa vi ste bolesni, prijatelju!

— Nisam, boţanstvena moja prijateljice, ali moţda tako izgledam,
jer mi nemirno išĉekivanje sreće iscrpljuje snagu. Izgubio sam tek i san, pa
ako ĉekanje potraje, ne znam hoću li ostati na ţivotu.

— Neće potrajati, mili moj prijatelju, ali kojeg li nestrpljenja!
Hajdemo da sjednemo. Evo vam kljuĉa kazina u koji ćete ići. Tamo će biti
ljudi, jer nas netko ipak mora posluţivati, ali vama se neće nitko obraćati,
niti ćete se vi morati ikom obraćati. Nosit ćete krinku i doći ćete tek poslije
prvog noćnog sata, nikako ranije. Uspet ćete se stubištem koje se nalazi
nasuprot uliĉnim vratima i na vrhu ćete pri svjetlu jedne svjetiljke ugledati
jedna zelena vrata. Otvorit ćete ih i ući u stan koji će biti osvijetljen. Naći
ćete me u drugoj sobi, a ako me ne bude, priĉekat ćete me nekoliko
trenutaka, moţete se pouzdati u moju taĉnost. Moći ćete skinuti krinku i
udobno se smjestiti: naći ćete knjiga i dobru vatru.

Opis je bio savršeno jasan, te ja poljubih ruku koja mi je pruţala
kljuĉ tog otajstvenog hrama i zapitah tu ĉarobnu ţenu hoće li doći odjevena
u redovniĉko ruho.

-— Izlazim kao redovnica — reĉe mi ona — ali ondje imam
potpunu rušnicu, da se mogu preodjenuti u svjetovnu ţenu, pa ĉak i

maskirati.

— Volio bih da mi uĉinite zadovoljstvo i ostanete u redovniĉkoj

halji.

— A zašto, molim vas?

— Jer vas veoma volim vidjeti u toj odjeći.

— Ah, ah, shvaćam. Mislite da mi je glava obrijana, pa me se
pribojavate. Umirite se, prijatelju, ja imam tako vješto naĉinjenu vlasulju
da se moţe takmiĉiti s najljepšim prirodnim vlasima.

— Gospode! Što to govorite? Već me od same rijeĉi »vlasulja«
podilaze srsi. Ali ne sumnjajte, za mene ćete u svakom pogledu biti
ĉarobni. Samo vas molim, nemojte preda mnom tu strašnu vlasulju stavljati
na glavu. Oh, ja vas vrijeĊam, oprostite mi, oĉajan sam što sam vam o tome
govorio. Ali recite mi, jeste li sigurni da vas neće nitko vidjeti kad budete

izlazili iz samostana?

— Uvjerit ćete se sami kad obiĊete otok i promotrite mala vrata
koja vode na mali molo. Ja imam kljuĉ sobe koja gleda na taj molo i
potpuno se pouzdajem u sestru koja me posluţuje.

— A gondola?

— Moj ljubavnik jamĉi mi za vjernost gondolijera.

— Kakav li je ĉovjek vaš ljubavnik! Mora da je star.

— Varate se, a da je tako, bilo bi me stid. Još mu nije ĉetrdeset
godina i ima sve da bude voljen: ljepotu, duh, blagu ćud i plemenito
ponašanje.

— I on vam oprašta vaše hirove?

— Što vi zovete hirovima? Nema ni godina dana što me je uzeo, a
prije njega nisam upoznala muškarca, kao što ste i vi prvi koji je u meni
razbudio ţelju. Kad sam mu se povjerila, bio je malo iznenaĊen, a onda se
stao smijati i ukratko mi prikazao kakvoj se opasnosti izlaţem ako se
predam nekom brbljavcu. Ţelio je da zna barem tko ste, prije nego što
stvari poĊu dalje. Ali bilo je prekasno. Rekla sam mu da jamĉim za vas, i

on mi se, dakako, nasmijao što tako pouzdano jamĉim za nekoga koga ne

poznajem.

— Kad ste mu to sve povjerili?

— Prekjuĉer, i ništa mu nisam zatajila. Pokazala sam svoja i vaša

pisma. On misli da ste Francuz, iako ste se u pismu predstavili kao
Venecijanac. Veoma je radoznao da sazna tko ste, ali nemojte se plašiti:
obećajem vam da neću nikad ni ja sama uĉiniti ni koraka da saznam vaše

ime.

— Ni ja da saznam tko je taj ĉovjek što je isto toliko rijedak kao vi.
Oĉajan sam kad pomislim na bol koju sam vam zadao.

— Ne govorimo više o tom, jer, kad promislim, uviĊam da bi se
samo ĉovjek tašt i isprazan mogao ponašati drugaĉije.

Prije nego što sam je napustio, dobio sam kod malog prozora nov
zalog njezine njeţnosti, i ona me je opet pogledom ispratila do vrata.

Naveĉe, u ureĉeni sat, odoh na sastanak. Ravnajući se taĉno po
njezinim uputama, dospjeh u jedan salon gdje naĊoh svoju novu ljubav
odjevenu u najbiraniju svjetovnu odjeću. Salon bijaše rasvijetljen
višekrakim svijećnjacima kojih se svjetlo odraţavalo u ogledalima, i sa
ĉetiri skupocjena jednokraka svijećnjaka koji su stajali na jednom stolu s

knjigama.

Njezina mi se ljepota tad uĉini posve drugaĉijom no kad sam je
upoznao kao opaticu. Na glavi nije imala ništa osim kose zaĉešljane u
raskošnu pundţu, ali ja sam brzo odvrnuo pogled, jer me zbunjivala
pomisao na vlasulju i dobro sam se ĉuvao da joj ne polaskam na ljepoti

kose.

Bacio sam se na koljena i stao zanosno ljubiti lijepe ruke, oĉekujući
da zapoĉne ljubavni dvoboj kao prirodni ishod, ali je Marija Magdalena
smatrala da ml mora pruţiti otpor. Kako je ljupko to odupiranje zaljubljene
ljubavnice koja odgaĊa trenutak sreće samo da se što slaĊe nauţije miline!
Ja sam pak, kao ljubavnik njeţan i smjeran, ali smion i poduzetan,
tankoćutno spajao blagost obzira sa ţarom vatre koja me palila, i otimajući
s najljepših usana najvatrenije poljupce, osjećao sam da mi je duša na

izmaku.

Dva sata provedosmo u tom pripremnom megdanu na kraju kojeg
ĉestitasmo jedno drugom: ja njoj što se znala oprijeti, a ona meni što sam

znao obuzdati svoju nestrpljivost.

Kako smo oboje osjećali potrebu da naĉas poĉinemo, o ĉemu smo se
bez rijeĉi sporazumjeli, i ona mi kaza:

— Prijatelju moj, ja osjećam silan tek koji mi obećava da ću iskazati
veĉeri svaku ĉast. Obećaješ li mi da ćeš se ugledati u mene.

Osjećajući se za to u svako doba spreman, ja joj obećah.

Ona pozvoni, i uĊe jedna ţena srednjih godina, lijepo odjevena, vrlo
pristojne vanjštine, i prostre jedan stol za dvoje, a zatim, pošto je na drugi,

koji nam je bio nadohvat ruke, rasporedila sav potreban pribor da se
uzmognemo sami posluţiti, uze jedno po jedno stavljati na stol osam jela u

posudama od sevrskog porculana koje su stajale na srebrnim grijalicama da
bi se jelo odrţalo toplim. Bila je to ukusna i obilna veĉera.

Već kod prvog jela što ga okusismo prepoznah francusku kuhinju, a
ona to i potvrdi. Pili smo samo burgundac i šampanjac. Ona je pripremila
salatu ukusno i znalaĉki, i u svemu što je radila bilo je toliko draţesti i
lakoće da sam joj se morao samo diviti. Bilo je oĉito da ima ljubavnika
sladokusca koji ju je znao poduĉiti. Bio sam radoznao da saznam tko je on,
te joj za vrijeme punĉa rekoh da sam, bude li ona htjela zadovoljiti moju
radoznalost, spreman da joj kaţem svoje ime.

— Prepustimo vremenu, prijatelju moj — odgovorila je — neka ono
zadovolji našu obostranu radoznalost.

MeĊu privjescima svog sata ona je imala sićušnu kristalnu boĉicu,
sasvim sliĉnu onoj koju sam ja nosio na lanĉiću. Ja joj to spomenuh, i kako
se u mojoj nalazio pamuk natopljen ruţinim uljem, dadoh joj da pomiriše.

— I u mojoj je to isto — reći će ona, pa mi dade da pomirišem
njenu boĉicu.

— To je veoma rijetka tekućina — rekoh — i neobiĉno skupa.

— Zato se i ne prodaje.

— Istina je. Ovo je ulje proizvela jedna okrunjena glava, sam
francuski kralj. Napravio je svega ĉetvrt litre, a stajalo ga je trideset tisuća

franaka.

— Ovo mi je dao moj ljubavnik, a on je to sam dobio na dar.

— GospoĊa Pompadour poslala je boĉicu tog ulja gospodinu
Mocenigu, mletaĉkom poslaniku u Parizu, i to posredstvom gospodina de
Bernisa, sadašnjeg francuskog poslanika u Veneciji.

— Zar ga vi poznajete?

— Imao sam ĉast ruĉati s njime upravo onog dana kad se došao

oprostiti od poslanika kod koga sam bio pozvan. Gospodin de Bernis je
ĉovjek kom je sreća bila naklona, ali on ju je svojom velikom vrijednošću
znao zadrţati. Istiĉe se duhom koliko i otmjenim porijeklom; mislim da
nosi naslov grofa od Lyona. Sjećam se da su mu zbog lijepa lica dali
nadimak Belle-Babet. Napisao je zbirku pjesama koja mu sluţi na ĉast.

Bilo je blizu ponoći; odliĉno smo se naveĉerali i sjedili pored dobre
vatre. Uz to još zaljubljen u tu predivnu ţenu i imajući na umu da nam je

vrijeme dragocjeno, ja postadoh nasrtljiv. Ona se i dalje opirala.

— Nesmiljena prijateljice, zar ste mi obećali sreću samo zato da me
sad muĉite svim Tantalovim mukama? Ako već nećete popustiti ljubavi,
popustite barem prirodi, leţite i poĉinite.

— Zar vam se spava?

— Nimalo, ali sad je doba da se ide u krevet. Dopustite dakle da vas
smjestim u postelju, a ja ću ostati kod vašeg uzglavlja, ili ću se povući ako
ţelite.

— Ako me napustite, znajte da ćete mi nanijeti velik bol. —- Moj
će biti još veći, vjerujte mi, ali ako ostanem, što ćemo raditi?

— Mogli bismo odjeveni otpoĉinuti na ovoj sofi.

— Odjeveni! Pa neka bude. Ja ću vas pustiti da spavate ako to
ţelite, ali ako ja ne budem spavao, morat ćete mi oprostiti, jer spavati pored
vas, i još k tome odjeven! To bi znaĉilo zahtijevati nemoguće.

— Priĉekajte.

Ona se dignu, s lakoćom izvrne sofu, izvuĉe jastuke, ponjave i
pokrivalo, i za tren oka evo divne postelje, široke i udobne. Zatim uzme
jednu veliku maramu i ovi mi je oko glave, te uzevši drugu, zamoli me da
joj uĉinim istu ljubaznost.

Ja se prihvatih posla, sakrivajući gadljivost pred vlasuljom, kadli me
jedno dragocjeno otkriće najugodnije iznenadi jer umjesto vlasulje osjetim
pod dlanovima najkrasniju kosu što se moţe zamisliti. Uskliknuo sam od
sreće i udivljenja, našto se ona od sveg srca nasmijala. Zatim mi reĉe da
redovnice nemaju druge obaveze već da skrivaju kosu pred oĉima prostog
puka. I rekavši to, spretno me gurne, te se ja prevalili po sofi koliko sam
dug i širok. Hitro se podignem, u hipu se otarasim odjeće i bacim se više na
nju negoli uza nju. Ali ona je ostala jaka i, obgrlivši me objema rukama,
stane me moliti neka joj oprostim za sve ove patnje što mi ih nanosi. Ono

glavno nisam još dobio, i sav sam gorio u vatri ĉeţnje, ali sam obuzdavao
svoje nestrpljenje, jer sam smatrao da još nemam prava biti preuzetan.

Poĉeh odvezivati svilene vrpce, sretan što mi to pušta, i trepereći od

milja, razotkrih najdivnije grudi koje obasuh poljupcima. Ali sva njezina
popustljivost ostade na tome, dok sam ja sve više plamtio što sam ljepše
draţi otkrivao, te udvostruĉili napore, ali sve uzalud: naposljetku od umora
moradoh popustiti i zaspah u njezinu naruĉju, steţući je ĉvrsto uza svoje

grudi.

Probudila nas je buĉna zvonjava.

— Što je to? — povikah, trgnuvši se iz sna.

— Ustajmo, mili moj prijatelju, vrijeme je da se vratim u samostan.

— Odjenite se i priuštite mi zadovoljstvo da vas vidim u svetaĉkom
ruhu, kad već odlazite kao djevica.

— Budi zadovoljan za ovaj put, ljubljeni moj prijatelju, i nauĉi od
mene podnositi odricanje: drugi put ćemo biti sretniji. Kad odem, moţeš
ovdje otpoĉinuti ako ti se nikud ne ţuri.

Ona pozvoni i opet se pojavi ona ţena od sinoć koja je bez sumnje
bila potajna sluţbenica i pouzdanica ovih ljubavnih misterija. Marija
Magdalena joj naredi da je oĉešlja i uredi kosu. Zatim skine haljinu, zatvori
nakit u jedan sekreter i navuĉe redovniĉku košulju ispod koje sakrije one
dvije ĉarobne kugle koje su ove zamorne noći bile glavni izvor moje sreće;
naposljetku se odjene u svoju redovniĉku halju. Kako je pouzdanica izišla
da dozove gondolijere, ona mi priĊe, poljubi me strasno i njeţno, rekavši:

— Ĉekam te prekosutra da mi reĉeš koju ću noć provesti s tobom u
Veneciji; i onda ćeš, slatki moj ljubavnice, biti potpuno sretan, a i ja
takoĊer. Zbogom.

Zadovoljan, premda ne i zadovoljen, ja legoh na sofu i prospavah

mimo do podneva.

Izišao sam neopaţen ni od koga, i pomno zakrinkan uputih se do

Laure koja mi je predala jedno pismo od moje drage Catterine. Pismo je

glasilo ovako:

»Evo ti, dragi prijatelju, šaljem jedan uzorak svog naĉina mišljenja,
i nadam se ne samo da me neće uniziti u tvojim oĉima već da ćeš me,
proĉitavši ovo, i pored moje mladosti smatrati doraslom da ĉuvam svaku
tajnu i dostojnom da ti budem ţena. Budući da sam sigurna u tvoje srce, ne

mogu te koriti što si bio suzdrţljiv preda mnom, a kako nisam ljubomorna
ni na što što bi te moglo rastresti i pomoći da strpljivo snosiš našu okrutnu
odvojenost, to se mogu samo radovati svemu što ti priĉinja veselje... Slušaj,
dakle. Juĉer, dok sam prolazila jednim hodnikom, ispustila sam ĉaĉkalicu
koju sam imala u ruci, i da je podignem, morala sam pomaći jedan stoĉić
koji je prikrivao jednu pukotinu u pregradi. Kako sam već postala
radoznala kao prava opatica, a radoznalost je porok koji se prirodno raĊa u

dokolici, prislonila sam oko na tu pukotinu i ugledala, koga? Tebe, slatki
moj prijatelju, gdje vrlo ţivahno razgovaraš s mojom draţesnom
prijateljicom, majkom Marijom Magdalenom. Ti bi teško mogao zamisliti
moje iznenaĊenje i moju radost. MeĊutim ova dva osjećaja ubrzo
uzmaknuše pred bojazni da će me netko primijetiti, što bi moglo izazvati
neţeljenu izvjedljivost neke brbljavice. Brzo sam gurnula stoĉić na njegovo
mjesto i udaljila se. Reci mi sve, ljubljeni moj prijatelju, uĉinit ćeš me
sretnom. Kako bih te mogla ljubiti iz sve duše, a ne biti radoznala da
saznam cijelu povijest tog ĉudesnog dogaĊaja! Reci mi zna li ona tko si ti i
kako si je upoznao. To je moja njeţna prijateljica, ona ista o kojoj sam ti
pisala, ne smatrajući za potrebno da ti otkrijem njezino ime. Ona me
poduĉava francuski i daje mi knjige iz kojih sam nauĉila stvari što ih zna
malo ţena. Bez nje bi se, moj prijatelju, otkrio pravi uzrok one nezgode
koja umalo da me nije stajala ţivota. Ona se pobrinula da imam dosta
platna i ponjava. Ja joj dugujem svoju ĉast, ali time je ona nuţno morala
saznati da imam ljubavnika, kao što ja znam da ga ima i ona, ali mi nismo

bile radoznale da otkrijemo jedna drugoj svoju tajnu. Majka Marija
Magdalena jedinstvena je ţena i ja sam uvjerena da se vi volite, jer ne moţe
biti drugaĉije kad se poznajete. Ali kako nisam ljubomorna, zasluţila sam
da mi sve kaţeš. MeĊutim, ja vas oboje ţalim, jer sve što ćete moći uraditi
samo će, bojim se, uzaludno raspaljivati vašu strast. Cijeli samostan misli
da si bolestan, a ja umirem od ţelje da te vidim. DoĊi dakle barem

jedanput. Zbogom.«

Usprkos poštovanju koje mi je ovo pismo ulijevalo, ono me je
uznemirilo: bio sam doduše potpuno siguran u svoju dragu Catterinu, ali
ona nas je pukotina mogla izloţiti i drugim oĉima. Osim toga bio sam
prisiljen da svoju milu i odanu prijateljicu obmanem nekom izmišljotinom,
jer su mi ĉast i tankoćutnost nalagale da joj prešutim istinu.

Smjesta joj napisah da njezino prijateljstvo prema majci Mariji

Magdaleni zahtijeva da je bez odlaganja upozori da ju je vidjela u
razgovoru s jednim maskiranim muškarcem, zatim joj priznah da sam na

glas o njenim odlikama i ljepoti zaţelio da je upoznam i dao je pozvati u
sobu za razgovor pod izmišljenim imenom, i neka se dobro ĉuva da joj ne
otkrije tko sam, ali joj moţe reći da je u meni prepoznala onog istog što

svake nedjelje dolazi na misu u njihovu crkvu. Na kraju sam je bestidno
uvjeravao da izmeĊu nas nema nikakve ljubavi, ne tajeći pri tom da mi se
Marija Magdalena ĉini savršenom ţenom.

Na dan sv. Katarine, zaštitnice moje drage ţenice, nakanio sam da
miloj zatvorenici koja je trpjela samo zbog mene priuštim radost da me
vidi. Izašavši iz kuće primijetili, dok sam ulazio u gondolu, kako me slijedi
neki ĉovjek. Obuzeše me razne sumnje i ja odluĉih da se osvjedoĉim jesu li

opravdane.

Ĉovjek se takoĊer ukrca u gondolu i poĊe za mnom. To je mogla
biti i puka sluĉajnost, ali ja se ipak, za svaku sigurnost, iskrcah u Veneciji
kod palaĉe Morosini del Giardino; moj ĉovjek siĊe za mnom: sumnje dakle
više nije bilo. Ja iziĊem iz palaĉe i, uputivši se prema Flandrijskoj pošti,
zaustavim se u jednoj uskoj uliĉici i s bodeţem u ruci priĉekam da iza ugla
naiĊe uhoda, zaskoĉim ga i, pograbivši ga za ovratnik, pritisnem ga u jedan
mraĉni kut i stavivši mu oštricu noţa pod grlo zapovjedim mu da mi kaţe
što hoće od mene. Sav se tresao i već mi je htio sve priznati kad na nesreću
netko uĊe u ulicu i lopov mi izmaknu. Nisam doznao ništa, ali sam bio
siguran da će se ta osoba odsad drţati na smjernom odstojanju. To mi je

pokazalo koliko bi nekom upornom radoznalcu bilo lako doznati tko sam,
te odluĉih da u Murano više ne idem bez maske ili pak da idem samo noću.

Sutradan, kad sam imao posjetiti svoju lijepu opaticu da saznam
koju će mi noć doći u Veneciju na veĉeru, pojavih se već rano ujutro u sobi
za razgovor. Ona doĊe, ne puštajući me da ĉekam ni trenutka, a lice joj
bijaše ozareno od radosti. Odmah me obasu pohvalama što se ponovo
pojavljujem u njihovoj crkvi. Sve redovnice, reĉe, bile su ushićene što me

nakon tri sedmice opet vide.

— Glavarica je — nadodala je — izrazila ţivu radost što te ponovo
vidi i izjavila da će ona sasvim sigurno otkriti tko si.

Tad joj ja ispriĉah dogaĊaj s uhodom, i mi se sloţismo da je to
vjerojatno bilo sredstvo kojim se ta poboţna ţena posluţila da bi doznala

tko sam.

— Odluĉio sam, boţanstvena moja prijateljice, da više ne dolazim k

vama na misu.

— To će za me biti teško odricanje — odvrati ona — ali zbog našeg
zajedniĉkog interesa ne mogu a da ne odobrim tvoju odluku.

Na to mi ona ispriĉa stvar s izdajniĉkom pukotinom.

— Ali — nadovezala je — pukotina je već zapušena i s te strane
nema više bojazni. Na to me je upozorila jedna mlada samostanska
pitomica koju neobiĉno volim, a ona je meni veoma privrţena.

Nisam pokazao nikakve ţelje da saznam ime te pitomice, te mi ga
ona i ne kaza.

— A sad mi reci, anĊele moj, da li je trenutak moje sreće odgoĊen.

— Jest, ali samo za dvadeset i ĉetiri sata. Naša novozareĊena sestra
pozvala me u svoju sobu na veĉeru, a ti valjda i sam uviĊaš da nema
vjerodostojnog izgovora pod kojim bi se takav poziv mogao otkloniti.

— A zar joj ti ne bi mogla povjeriti pravi i najvjerodostojniji razlog
odbijanja zbog kojeg bih mogao zaţeljeti da više nikad ne veĉera?

— To ne bih nikako, jer povjeravanje u samostanu nikad ne ide do
te taĉke. Osim toga, prijatelju moj, ovakav se poziv moţe odbiti jedino ako
se ţeli steći nepomirljivu neprijateljicu.

— Zar joj ne bi mogla reći da si bolesna?

— Mogla bih, a što onda s posjetima?

— Razumijem, ako odbiješ, moglo bi se posumnjati u bijeg.

— U bijeg! To je nemoguće, ovdje se ne vjeruje u mogućnost da bi
netko mogao pobjeći.

— Jedino dakle ti moţeš uĉiniti to ĉudo?

— U to moţeš biti sasvim siguran, ali to ĉudo ĉini ovdje zlato, kao
uostalom i drugdje.

— A moţda to rade i druge?

— Prošlo im je za to vrijeme. Ali sad mi reci, draga moja ljubavi,
gdje ćeš me ĉekati prekosutra drugog sata nakon zalaska sunca?

— Zar te ne bih mogao ĉekati ovdje, u tvom kazinu?

— Ne, jer će me sam moj ljubavnik odvesti u Veneciju.

— On sam.

— Da, on sam.

— To je nevjerojatno.

— A ipak je prava istina.

— Ĉekat ću te na Trgu svetog Ivana i Pavla, iza podnoţja kipa

Bartolomea da Bergamo.

— Nikad nisam vidjela ni taj trg ni taj kip osim na slikama, ali to mi
je dovoljno; doći ću neizostavno. Samo bi me veliko nevrijeme moglo
sprijeĉiti da ne odem na sastanak na koji me vuĉe moje srce.

— Ali ako se to desi?

— Ništa neće biti izgubljeno, prijatelju moj, poĉet ćemo ponovo, pa
ćete vi doći kao što ste došli i danas da se dogovorimo za jedan drugi dan.

Nisam smio gubiti vrijeme, jer nisam imao kazina. Uzeo sam još
jednog veslaĉa, te stigoh na Trg sv. Marka za manje od ĉetvrt sata i odmah
poletjeh da pronaĊem ono što mi je trebalo.

Kad jedan smrtnik ima sreću pa je u milosti boga Plutona, te ako uz
to ima i zrno pameti, moţe biti siguran da će mu gotovo sve ići od ruke; i
tako ja nisam morao mnogo traţiti da pronaĊem kazino kakav sam ţelio.
Bio je to najljepši kazino u okolici Venecije, i — razumije se — najskuplji.

Nekad je pripadao engleskom poslaniku lordu Oldernessu, koji ga je, kad je

odlazio iz Venecije, za jeftine novce prepustio svom kuharu. Novi mi ga

vlasnik iznajmi do Uskrsa za stotinu cekina koje mu izbrojih unaprijed, pod
uvjetom da mi on osobno priprema objede i veĉere kad mu to zapovjedim.

Imao sam pet prostorija namještenih s izvanrednim ukusom, a sve
kao da je bilo smišljeno za ljubavnu nasladu, uţivanje i raskošno gošćenje.
Jelo se sluţilo kroz jedan slijepi prozor uglavljen u stijenu i proviĊen
posebnom napravom s pomiĉnim pladnjevima koja je sasvim ispunjala
otvor tako da se gospodari i posluga nisu mogli vidjeti. Salon je bio ukrašen
divnim ogledalima, kristalnim lusterima, višekrakim svijećnjacima od
pozlaćene bronce i prelijepim trimoom[4] iznad kamina od bijela mramora
koji je bio sav obloţen ploĉicama od kineskog porculana i oslikan
ljubavnim parovima u poloţajima koji su svojom golotinjom raspaljivali
maštu gledaoca. Slijeva i zdesna bili su smješteni raskošni i udobni divani.

Pokraj salona nalazila se jedna osmorokutna prostorija koje su svi

zidovi, pod i strop bili pokriveni prekrasnim venecijanskim ogledalima tako
rasporeĊenim da su sa svih strana i u svim poloţajima odraţavala i
umnoţavala lik ljubavnog para koji bi onamo ušao.

Tik uz ovu prostoriju nalazio se lijep alkoven s dvojim skrivenim
vratima, desno je bio ukusno ureĊen kabinet za toaletu, a lijevo budoar koji

kao da je bio stvoren za majku ljubavi, i napokon kupaonica od kararskog

mramora.

Ukrasi na stropovima bili su svuda izdjelani od mljevena zlata ili
oslikani cvijećem i spletovima arabeski.

Pošto sam naloţio da se u sve lustere stave svijeće i da se prostre
najfinija i najljepša posteljina svagdje gdje je to bilo potrebno, naredih
kuharu da, ne mareći na trošak, pripremi najraskošniju i najukusniju veĉeru
za dvoje, a u prvom redu neka se pobrine da nabavi najfinija vina. Uzevši
zatim kljuĉ od ulaznih vrata, rekoh vlasniku da ne ţelim nikoga susresti ni

pri dolasku ni pri odlasku.

Primijetio sam sa zadovoljstvom da ura njihalica u alkovenu ima

budilicu, jer sam, usprkos ljubavi, lako potpadao pod vlast snova.

Kad je napokon sve bilo ureĊeno kako samo moţe poţeljeti paţljiv i
tankoćutan zaljubljenik, odoh da kupim najdraţesnije papuĉice koje sam
mogao naći i noćnu kapicu od alansonske ĉipke.

Nadam se, ĉitaoĉe, da me nećeš prekoriti što tako podrobno
opisujem ovaj susret, pomisli samo da sam se spremao primiti na veĉeru
najdivotniju sultaniju gospodara svijeta i da sam toj novovjekoj graciji
rekao da imam kazino. Zar sam mogao zapoĉeti time da joj dam lošu sliku

o svojoj istinoljubivosti?

U odreĊeno vrijeme, dva sata nakon zalaska sunca, otputili se u
svoju palaĉu. Bilo bi teško opisati iznenaĊenje gospodina francuskog
kuhara kad je vidio gdje dolazim sam. Kako nisam sve prostorije zatekao
osvijetljene kako sam zapovjedio, uzeh mu oštro prigovarati i dadoh mu do

znanja da ne volim dvaput govoriti isto.

— Drugi put neću propustiti da izvršim gospodinove zapovijedi.

— Posluţite veĉeru.

— Gospodin je naruĉio za dvoje.

— Posluţite za dvoje i ovog puta budite prisutni veĉeri da vam
mogu reći koja su jela dobro a koja loše pripremljena.

Veĉera bi posluţena propisanim redoslijedom, dva jela najedanput.
Ja sam svemu prigovarao, ali sve je u stvari bilo odliĉno pripremljeno,
divljaĉ, jesetra, ostrige, jelen-gljive, slatko, vina su bila od najbolje vrste, a
sve je bilo posluţeno u posudama od engleskog porculana i pozlaćena

srebra.

Rekoh mu da je zaboravio na tvrdo kuhana jaja, sardelice i miješani
ocat za pripremanje salate. On podignu oĉi prema nebu kao da se optuţuje
za neki teški grijeh.

Poslije veĉere koja je potrajala dva sata i koja mi je pribavila velik
ugled u oĉima mog ugostitelja, zatraţih raĉun. On mi ga za ĉetvrt sata
donese i ja, pregledavši ga, zakljuĉili da je umjeren. Pošto sam ga otpustio,
poĊoh da legnem u veliĉanstvenu postelju koja se nalazila u alkovenu, gdje
se uskoro odliĉna veĉera zdruţi s najslaĊim snom kojeg bih bez djelovanja
burgundca i šampanjca sigurno bio lišen, jer bih neprestano zamišljao kako
ću se slijedeće noći nalaziti na ovom istom mjestu i posjedovati svoju
boţicu.

Probudih se kad je već uvelike bio dan i, naruĉivši za naveĉe
najbiranija voća i sladolede, otiĊoh.

Da Skratim dan koji bi mi nestrpljiva ĉeţnja uĉinila vrlo dugim,

uzeh igrati i sa zadovoljstvom ustanovih da mi Fortuna nije nesklonija od

ljubavi.

Došao sam na sastanak sat prije zakazana vremena, i premda je noć
bila hladna, nisam to ni osjećao.

Taĉno u dogovoreni sat opazih kako se pribliţava jedna barka na
dva vesla. Ĉim je dodirnula obalu, iz nje izaĊe jedna zakrinkana osoba,
izmijeni nekoliko rijeĉi s laĊarom na pramcu i uputi se prema kipu. Kako

mi se primicala, moje je srce sve radosnije kucalo, ali kad razabrah da je to
neki muškarac, uklonih se u stranu, prekoravajući se što nisam uzeo svoje
pištolje. Za to vrijeme maska je obišla kip i prišla mi s prijateljski
ispruţenom rukom. Prepoznao sam svog anĊela. Ona se nasmija mom
iznenaĊenju, ovjesi mi se o ruku, i mi se bez rijeĉi uputismo prema Trgu sv.

Marka, te za kratko vrijeme stigosmo do mog kazina koji se nalazio na
svega stotinu koraka od Kazališta St. Moise.

Našao sam sve pripremljeno onako kako sam ţelio. Uspesmo se i ja
brzo svukoh svoju krabulju, ali Marija Magdalena se radosno stala šetati
kazinom uzduţ i poprijeko, zagledajući u sve kutke tog ĉarobnog mjestanca
koje ju je doĉekalo. Presretna i stoga što ja sa svih strana ushićeno
promatram draţesti njenog lika, htjela je da se u njenom nakitu i odjeći
divim i velikodušnosti njena ljubavnika.

Bila je zadivljena ĉarobnom opsjenom zrcala koja su joj, i kada je
stajala nepomiĉna, pokazivala njen lik na tisuću razliĉitih naĉina. Njene
umnoţene slike što su ih odraţavala zrcala uz svjetlost mnogobrojnih

svijeća postavljenih u tu svrhu pruţale su joj sasvim nov prizor od kojeg

nije mogla odvojiti pogleda.

Sjedeći na okruglom stoĉiću, ja sam u zanosu promatrao otmjenost
cijele njene osobe. Imala je na sebi kaput od ruţiĉasta baršuna izvezen
zrncima zlata i hlaĉe od sjajne crne svile, kopĉe su joj bile od briljanata; na
malom prstu jedne ruke bijaše joj dragulj velike vrijednosti, a na drugoj

ruci prsten s okom od jednostavne bijele svile pokrivene kristalom. Njen
ogrtaĉić od crne ĉipke bio je prelijep, finog kroja i uzorka. Da je
uzmognem bolje promotriti, ona mi priĊe i ostade stojeći preda mnom. Ja
uzeh razgledati njene dţepove i naĊoh u njima zlatnu burmuticu, kutijicu
ukrašenu sitnim biserj em, malen zlatan tok, prekrasan dogled, maramice
od najfinijeg batista, više natopljene negoli namirisane najskupocjenijim

miomirisima.

Pomno sam razgledao izradu skupocjenih satova, lanaca,
svjetlucavih privjesaka od dijamanata; na kraju naĊoh jedan pištolj: bilo je
to englesko oruţje od ĉistog ĉelika i najfinije izrade.

— Sve što vidim na tebi, boţanstvena moja prijateljice, sve je ispod
tvoje vrijednosti, ali ne mogu a da ne dam oduška divljenju što ga osjećam
prema tom izuzetnom, gotovo bih rekao ĉudesnom biću koje te ţeli uvjeriti

da si ti doista njegova draga.

— To mi je i on rekao kad sam ga zamolila da me odvede u
Veneciju i ostavi me ovdje. »Zabavljaj se dobro«, rekao mi je, »ţelio bih
samo da ti onaj koga ćeš usrećiti dokaţe da je toga dostojan«.

— To je ĉudesan ĉovjek, ponavljam, sazdan po uzorku koji je bio

stvoren samo za nj. Ljubavnik takvog kova jest jedinstven i ja znam da mu
nikad neću moći biti nalik, kao što se bojim da neću znati zasluţiti sreću

koja me je zaslijepila i omamila.

— Dopusti mi da se sama poĊem presvući.

— Budi gospodarica svoje volje.

Nakon ĉetvrt sata moja se draga vratila. Bila je oĉešljana na muški
naĉin: prednji pramenovi spuštali su joj se u uvojcima do dna obraza, kosa
vezana ĉvorom crne vrpce sezala je do pregiba gdje su poĉinjala bedra,
njeni su oblici podsjećali na Antinoja[5], i da nije bilo njene odjeće

francuskog kroja, opsjena bi bila potpuna. Ja sam bio u stanju neke
zaĉaranosti, moja mi se sreća ĉinila nezbiljskom.

— Ne, boţanstvena ţeno, ti nisi stvorena za smrtnika — rekoh joj
— i ja predosjećam da nikad nećeš biti moja. Neko će te ĉudo, u ĉasu kad
te budem htio posjedovati, oteti mojoj plamenoj ţelji. Tvoj će boţanski
suprug, ljubomoran moţda na obiĉnog smrtnika, uništiti sve moje nade.
Moţda me za nekoliko ĉasaka više neće ni biti.

— Jesi li lud, prijatelju moj? Ako hoćeš, ja sam za tren tvoja.

— Ah, ako hoću! Makar i natašte, ali doĊi, ljubav i sreća bit će moja

hrana.

Njoj je bilo hladno, pa sjedosmo kraj vatre. Ne mogavši više
obuzdavati nestrpljenje, otkopĉah dijamantnu kopĉu koja je pridrţavala
nabranu ĉipku na prsima. Ĉitaoĉe, ima tako ţivih, tako slatkih osjećaja da
godine tek malo mogu oslabiti sjećanje na njih, a vrijeme ih nikada ne
briše. Moja su usta već jednom pokrila cjelovima te ĉarobne grudi, ali tada
mi nesretni steznik nije dao da im se divim u ĉitavom njihovom
savršenstvu. Ovog puta osjetih da su slobodne od svake stege i suvišnih
prsluka. Nikad nisam vidio, nikad dodirnuo nešto ljepše; i dvije bi divne
kugle Medicejske Venere, sve kad bi im Prometejeva iskra udahnula ţivot,
izblijedjele pred grudima moje boţanstvene opatice.

Gorio sam od ţelje i spremao se da je zadovoljim, kad me ta moja
ĉarobnica umiri jednom rijeĉi: »Priĉekajmo poslije veĉere!«

Ja pozvonih, a ona zadrhta.

— Umiri se, prijateljice.

I ja joj tad objasnih tajnu.

— Moći ćeš reći svom ljubavniku da te nitko nije vidio.

— On će znati cijeniti tvoju paţljivost, i pogodit će da nisi novajlija
u umijeću zavoĊenja. Ali po svem sudeći, ja nisam jedina koja s tobom
uţiva u krasotama ovog draţesnog boravišta.

— Krivo misliš i vjeruj mi na rijeĉ da si ti prva ţena koju ovdje
gledam. Ti nisu, divna ţeno, moja prva strast, ali ćeš biti posljednja.

— Bit ću sretna ako ti budeš zadovoljan. Moj je ljubavnik

zadovoljan, on je blag, dobar i ljubazan, ali s njim je moje srce uvijek bilo

prazno.

— I njegovo mora da je prazno, jer da je njegova ljubav od iste vrsti
kao moja, nikad me ti ne bi usrećila.

— On me voli kao što ja volim tebe, a vjeruješ li da te volim?

— Volio bih vjerovati, ali ti mi ne bi dala da ...

— Šuti, ne govori, jer ja znam da ću ti moći oprostiti samo ako mi
ništa ne ostaviš sakriveno. Radost koju ovog ĉasa osjećam dolazi više od
nade da ti nijednu ţelju neću ostaviti neispunjenu negoli od pomisli da ću
provesti s tobom jednu noć punu slasti. Bit će to prva u mom ţivotu.

— Kako? Zar nikad nisi provela nijednu noć sa svojim prijateljem?

— Mnoge, ali su prijateljstvo, zahvalnost, ljubaznost bili, mislim,
jedini moji pokretaĉi, sastancima je nedostajala ljubav. Usprkos tome, moj
je ljubavnik nalik tebi, duha je veselog i bodrog poput tvog, i što se tiĉe

vanjskog izgleda, veoma je lijep, a ipak to nisi ti. Mislim da je bogatiji od
tebe, premda bi se, sudeći po ovom kazinu, reklo da je obrnuto, alt što znaĉi

bogatstvo u ljubavi! I nemoj misliti da te smatram manje vrijednim od njeg
zato što misliš da u tebi ne bi bilo pregaralaĉke snage da mi dozvoliš
izvjesna izbivanja; naprotiv, ja znam da me ti ne bi volio kao što sam
presretna da me voliš, kad bi mi rekao da bi za neku od mojih ćudi imao

isto razumijevanje kao on.

— Hoće li biti radoznao na pojedinosti ove noći?

— Mislit će da će mi priĉiniti zadovoljstvo ako me zamoli da ga
obavijestim, i ja ću mu sve ispriĉati, izuzevši okolnosti koje bi ga mogle

poniziti.

Poslije veĉere za koju je kazala da je odliĉna, ona uze pripremati
punĉ, a u to se dobro razumjela.

MeĊutim, osjećajući kako mi nestrpljenje raste, ja joj rekoh:

— Pomisli da imamo samo sedam sati pred sobom, i da ćemo biti

lude ako ih provedemo ovdje.

-— Govoriš mudrije od Sokrata — odgovori ona — tvoja me
rjeĉitost razoruţava: doĊi!

Ona me povede u kićeni kabinet za toaletu, gdje joj ponudili na dar
draţesnu noćnu kapicu, moleći je da se oĉešlja na ţenski naĉin. Ona je uze
s veseljem i zamoli me neka se svuĉem u salonu, obećavši da će me pozvati
ĉim bude u krevetu.

Nisam dugo ĉekao, jer kad je uţivanje posrijedi, posao se brzo
obavi. Pao sam u njen zagrljaj pijan od ljubavi i sreće, i ĉitavih sedam sati
davao sam joj najopipljivije dokaze svog ţara i osjećaja koje mi je
ulijevala. Ona me doduše nije nauĉila niĉem novom što se tiĉe materijalne

strane, ali zato mnogo u uzdasima, zanosima, ushitima, osjećajima koji se
mogu roditi samo u osjećajnoj duši, u najslaĊim trenucima.

Ja sam na tisuću raznolikih naĉina mijenjao uţivanje i iznenaĊivao
sam je otkrivajući joj saznanje da moţe više uţivati nego što je i mislila.
Napokon odjeknu kobna zvonjava i zanosima moradosmo uĉiniti kraj. Ali
prije nego što će se izvinuti iz mog zagrljaja, ona podignu oĉi prema
nebesima kao da zahvaljuje svom boţanskom gospodaru na svesrdnom

nastojanju kojim se usudila da mi razotkrije svoju strast.

Obukosmo se, a ona me, videći gdje joj stavljam u dţep lijepu
ĉipkanu kapu, uze uvjeravati da će je ĉuvati cijelog ţivota kao svjedoka
sreće kojom bijaše obasuta.

Pošto smo popili šalicu kave, iziĊosmo, i ja je ostavih na Trgu sv.
Ivana i Pavla, obećavši da ću je prekosutra posjetiti. Kad sam vidio da se
nesmetano ukrcala u svoju gondolu, otiĊoh na poĉinak, i nakon deset sati

neprekidna sna bijah opet pri svojoj staroj snazi.

ČETVRTO POGLAVLJE

Nastavak prethodnog poglavlja ¦ Posjeta u samostanskoj sobi za razgovor i
susret s Marijom Magdalenom ¦ Pismo koje mi je napisala i moj odgovor ¦

Novi sastanak u kazinu u Muranu, u nazoĉnosti njena ljubavnika

Kao što sam joj obećao, prekosutra sam je došao posjetiti. Ali ĉim
se pojavila u sobi za razgovor, reĉe mi da se najavio njen prijatelj, da ga
ona svakog ĉasa oĉekuje i da se nada da će me sutra vidjeti. Ja se udaljih.

Blizu mosta primijetili kako iz gondole izlazi neki slabo maskirani
muškarac. Bacih pogled na laĊara i prepoznah u njem jednog od
gondolijera u sluţbi francuskog poslanika. »To je on«, rekoh u sebi, i
praveći se da ga ne zapaţam, vidjeh gdje ulazi u samostan: sumnje više nije
bilo, i ja se uputih u Veneciju, oduševljen zbog svog otkrića, ali i s ĉvrstom
odlukom da o tom ništa ne kaţem svojoj ljubavnici.

Vidio sam je sutradan, i evo kakav smo razgovor vodili:

— Moj prijatelj — reĉe mi ona — došao je juĉer da se oprosti sa
mnom do boţiĉnih praznika. Ide u Padovu, ali sve je ureĊeno da moţemo
veĉerati u njegovom kazinu kad god zaţelimo.

— A zašto ne u Veneciji?

— Molio me je da ne odlazim onamo za vrijeme njegova izbivanja.
On je ĉovjek razborit i oprezan, i ja mu to nisam smjela odbiti.

— Vrlo dobro. Kad bismo dakle mogli zajedno veĉerati?

— U nedjelju, ako ţeliš.

— Ako ţelim nije prava rijeĉ, jer ja ţelim uvijek. U nedjelju ću
dakle doći u sumrak i ĉekat ću te ĉitajući. Jesi li rekla svom prijatelju da ti
nije bilo loše u mojoj palaĉi?

— Sve, sve on zna; ali, srce moje, jedna ga stvar zabrinjava: boji se
kobnog debljanja.

— Neka umrem ako sam na to pomislio. Ali, draga, zar se s njim ne
izlaţeš istoj opasnosti?

— Ne, to je nemoguće.

— Razumijem. Morat ćemo ubuduće biti vrlo oprezni. Mislim da se
devet dana prije Boţića prestaju nositi maske,[6] te ću tada biti prisiljen

dolaziti u tvoj kazino morem, jer bi me inaĉe lako mogla prepoznati ista
ona uhoda koja me je već jednom pratila.

— Da, to je veoma mudra odluka, a ja ću te uputiti kako ćeš lako
pronaći obalu. Nadam se da ćeš dolaziti i za vrijeme korizme, premda kaţu
da bog ţeli da tada trapimo svoja tijela. Zar nije smiješno da postoji jedno
vrijeme u godini kad bog ţeli da se zabavljamo kao ludi, a u drugo pak
moramo, da bismo mu ugodili, ţivjeti u odricanjima? Što jedna obljetnica
ima zajedniĉko s boţanstvom, i kako mogu ĉini stvorenja djelovati na
Tvorca kog moj razum moţe zamisliti samo kao potpuno nezavisnog? Ĉini
mi se, ako je bog stvorio ĉovjeka sposobnog da ga vrijeĊa, da onda ĉovjek
ima pravo da radi sve što mu je Stvoritelj zabranio, jer su svi nedostaci u
njegovu ustrojstvu boţje djelo. Moţe li se bog zamisliti skrušen za vrijeme

korizme?

— Lijepa moja prijateljice, ti neobiĉno dobro rasuĊuješ, ali hoćeš li
mi reći gdje si nauĉila tako misliti i kako si, ţiveći u samostanu, uspjela
preskoĉiti na drugu obalu?

— Da, moj mi je prijatelj donosio dobre knjige, ja sam marljivo
ĉitala, i svjetlost istine raspršila je tamu koja je zamraĉivala moj pogled. I
kad razmišljam o samoj sebi, uvjeravam te da osjećam u sebi daleko više
radosti što sam našla nekog tko mi je prosvijetlio duh negoli ţalosti što sam
pošla u redovnice; jer, nesumnjivo, najveća je sreća ţivjeti i moći umrijeti u
miru, a tomu se ne moţeš nadati ako slušaš brbljarije kojima nam svećenici
pune uši.

— Ja mislim kao i ti, ali moram ti se diviti, jer prosvijetliti duh tako
pun predrasuda kao što je morao biti tvoj nije mogao biti posao tek od

nekoliko mjeseci.

— Ja bih sigurno mnogo kasnije progledala da nisam bila toliko

nakljukana predrasudama. U mom je duhu neprozirni zastor dijelio istinu
od zablude, i jedino ga je razum mogao ukloniti, ali šta je mogao moj jadni
razum kad su mi, tako reći, postavili kao zakon da ga se plašim, da bjeţim
od njega kao da bi me njegova luĉ mogla oprţiti umjesto da me prosvijetli.
Ĉim mi je on dokazao da se razumno biće mora upravljati samo prema
svojim vlastitim zakljuĉcima, ja sam ga prihvatila bez ograniĉenja, i povoj
koji mi je skrivao istinu sam se od sebe razderao. Oĉiglednost istine
ukazala se sa svom jasnoćom, gluposti su nestale, i ja se ne bojim da bi me
mogle opet jednom nadvladati, jer svakim danom sve više jaĉam, i mogu

reći da sam poĉela voljeti boga trk otkad sam spoznala koliko je laţan
pojam što su mi ga svećenici o njem stvorili.

— Ja ti ĉestitam. Bila si sretnija od mene, jer si u godinu dana
prevalila više puta negoli ja u deset.

— Znaĉi, ti nisi poĉeo s ĉitanjem onog što je napisao lord
Bolingbroke? Prije kojih pet ili šest mjeseci, kad sam ĉitala Charronov

Razgovor o mudrosti, doznao je to, ne znam kako, moj ispovjednik i usudio
mi se reći u ispovjedaonici da se kanim takvih knjiga. Odgovorila sam mu

da moja savjest zbog toga nije uznemirena i da ga prema tome ne mogu
poslušati. »Ako je tako«, odvratio je, »ja vam neću dati odrešenje«. — »A
ja ću usprkos tome pristupiti priĉesti« rekoh mu ja! Na to se on razljutio i
otišao biskupu Diedu da ga zapita kako da postupi. Njegova me je
presvjetlost posjetila i natuknula mi da mi je duţnost pokoravati se svom
ispovjedniku. Odgovorila sam mu da su duţnosti obostrane i da je
svećenikova duţnost da me u ispovjedaonici sasluša, da mi naloţi razumnu
pokoru i da me odriješi; i da on sebi ne smije dopustiti ĉak ni da mi daje
savjete ako ih ja ne traţim. Dodala sam i to da je ispovjednikova duţnost da
izbjegava sablazan, pa ako ustraje u tom da mi ne odrešenje, što moţe
uĉiniti, ja ću ipak zajedno s drugim redovnicama ići na priĉest. — Biskup,
videći da uzalud troši rijeĉi, naredi ispovjedniku da me prepusti mojoj

savjesti. To mi nije bilo dovoljno, i moj prijatelj ishodi mi kod pape
pastirsko pismo koje me ovlašćuje da se ispovijedam kod koga ţelim. Sve
mi sestre za vide na toj povlastici, ali ja sam se njome posluţila svega
jednom, da stvorim presedan i da pisano pravo utvrdim ĉinom jer stvar
doista ne vrijedi truda. Ispovijedam se uvijek kod tog istog svećenika, a on
nije nikad u neprilici da mi dade odrešenje, jer mu kazujem samo ono što
ţelim.

— A za ostalo se sama odrešuješ?

— Ispovijedam se bogu koji jedini moţe vidjeti u dno mojih misli i
prosuditi stupanj ispravnosti ili neispravnosti mojih ĉina.

Ovaj razgovor otkrio mi je da je moja ljepotica ono što se naziva
bezvjerniĉkim duhom, ali se tome nisam zaĉudio, jer je ona imala ne samo
potrebu da udovoljava svojim ćutilima, nego još više da umiri svoju

savjest.

U nedjelju poslije ruĉka uzeh gondolu na dva vesla i uputih se da
oplovim otok Murano kako bih pronašao i upamtio obalu kazina i otkrio

mala vrata kroz koja je moja prijateljica izlazila iz samostana, ali uzalud

sam gubio vrijeme i trud, jer sam obalu našao tek u devetnici, a mala vrata
istom nakon šest mjeseci, i još k tome uz ţivotnu opasnost. Ali o tome
ćemo govoriti kad bude vrijeme.

Ĉim se pribliţio ugovoreni sat, ja se otputih u hram i, ĉekajući svog
idola, zabavljao sam se listajući knjige male biblioteke koja se nalazila u

budoaru. Nije ih bilo mnogo, ali su bile odabrane i dostojne mjesta.
Nalazilo se tu sve što je pisano protiv vjere i sve što su najsladostrasnija
pera napisala o nasladi; knjige zavodniĉke ĉiji je raspaljiv stil tjerao ĉitaoca
da u stvarnosti potraţi ono što su one prikazivale samo u slici. Nekoliko
bogato uvezanih knjiga in folio sadrţavalo je samo razbludne bakroreze.
Njihova velika vrijednost sastojala se više u ĉistoći crteţa i u finoći izradbe
negoli u pohotnoj ĉulnosti prizora.

Bili su to bakrorezi Kartuzijanskog vratara,[7] izraĊeni u
"Engleskoj, pa crteţi Mersiusa, Alovsia Sigea Toletane, i drugih, a svi
neobiĉno lijepi. Osim toga mnoštvo malih slika pokrivalo je zidove

kabineta, a sve su bile remek-djela od iste vrste kojoj su pripadali i

bakrorezi.

Prošao je ĉitav sat kako sam bio zaokupljen razgledanjem tih
predmeta koji su me doveli u stanje nepodnošljive razdraţenosti, kadli
napokon ugledam svoju dragu gdje mi prilazi u redovniĉkoj odjeći. Pogled
na nju bio je sve prije negoli sredstvo za umirenje, te ne gubeći se u

udvornostima rekoh:

— Dolaziš u najnezgodniji ĉas. Ove su mi ljubavne slike ulile u ţile
plamen koji me proţdire, i ti ćeš mi u toj svojoj svetaĉkoj odjeći pruţiti
melem koji moja ljubav traţi od tebe.

— Pusti me da se odjenem u svoje obiĉne haljine, prijatelju moj, za
pet minuta bit ću sva tvoja.

— Za pet minuta ja ću biti sretan, a onda ćeš se ići presvući.

— Ah, pusti me da se otarasim ove kostrijeti koju ne volim.

— Ne, ti moraš primiti poklonstvo moje ljubavi u istoj odjeći koju

si nosila kad si je u meni probudila.

Ona tad najsmjernijim izrazom izgovori Fiat voluntas tua1 koji
poprati najstrasnijim smiješkom, i spustivši se na jednu sofu, mi za trenutak
zaboravismo na ĉitav svijet.

Poslije tog slatkog zanosa pomogoh joj da se presvuĉe, i ubrzo

jednostavna haljina od indijskog muslina preobrazi moju ljupku opaticu u
ĉarobnu nimfu.

Nakon odliĉne veĉere dogovorismo se da ćemo se vidjeti prvog
dana devetnice. Ona mi dade kljuĉeve od vrata s obale i reĉe mi da će na
prozoru iznad ulaza biti privezana modra vrpca po kojoj ću prepoznati i
upamtiti mjesto po danu, tako da naveĉe ne lutam.

Neizmjerno sam je obradovao kad sam joj rekao da ću do povratka
njezina prijatelja stanovati u njezinom kazinu. U deset dana što sam ih
ondje proveo vidio sam je ĉetiri puta i uvjerio je da ţivim samo za nju.

Zabavljao sam se ĉitanjem i pisanjem pisama Catterini. Moji su se
osjećaji prema njoj pretvorili u smirenu njeţnost. U njezinim pismima od
svega me najviše zanimalo ono što mi je kazivala o svojoj prijateljici.
Prekoravala me što ne gajim svoje poznanstvo s Marijom Magdalenom, na
što sam joj odgovorio da to nisam uĉinio iz straha da ne budem prepoznat i
preporuĉio joj da moju tajnu i dalje ljubomorno ĉuva.

Mislim da nije moguće voljeti u isto vrijeme dvije osobe jednakom
snagom, kao što vjerujem da nije moguće odrţati ljubav u ţivotu dajući joj
ili previše hrane ili ne dajući joj ništa. Ono što je moju strast prema Mariji
Magdaleni odrţavalo nepromijenjenom ţestinom bilo je upravo to što sam
je mogao posjedovati samo uz najveću opasnost da je zauvijek ne izgubim.

— Nije moguće — govorio sam joj — da te ipak jednom neka
redovnica neće potraţiti upravo u vrijeme kad budeš odsutna.

— Ne — odgovorila mi je ona — to se ne moţe dogoditi, jer ništa
se u našem samostanu toliko ne poštuje koliko sloboda koju mora imati
svaka redovnica da u svojoj ćeliji bude nepristupaĉna i za samu
poglavaricu. Jedino se treba bojati da ne izbije neki poţar, jer u tom bi
sluĉaju sve bile u strahovitoj pometnji, pa ne bi bilo prirodno da jedna
redovnica ostane mirno zatvorena u svojoj ćeliji dok joj prijeti takva

opasnost: tada bi se bez sumnje bijeg otkrio. Ja sam uspjela predobiti sestru
laikinju i vrtlara, kao i jednu redovnicu, a to je ĉudo uĉinila moja spretnost
potpomognuta zlatom moga prijatelja. On mi pak jamĉi za vjernost kuhara i
njegove ţene kojima je povjeren nadzor nad kazanom. Siguran je i u
dvojicu gondolijera, premda je jedan nedvojbeno uhoda drţavnih

inkvizitora.

Uoĉi Boţića ona me obavijesti da dolazi njen ljubavnik i da će na
dan sv. Stjepana ići s njim u Operu, a zatim će zajedno provesti noć.

— Ĉekat ću te, slatki moj prijatelju, posljednjeg dana u ovoj godini,
a sad uzmi ovo pismo koje te molim da proĉitaš tek kad budeš kod kuće.

Kako sam se morao iseliti da naĉinim mjesta drugome, uzeh
spremati svoje stvari i napustivši skrovište u kome sam deset dana uţivao
toliko slasti uputih se u palaĉu Bragadin gdje proĉitah ovo pismo:

»Malo si me pozlijedio, dragi moj prijatelju, rekavši mi kad smo

govorili o tajnovitosti kojom pred tobom moram skrivati ime svog
ljubavnika, da, zadovoljan što posjeduješ moje srce, ne zahtijevaš da
gospodariš i mojim duhom. To odvajanje duha od srca ĉini mi se sasvim
sofistiĉkim, a ako se tebi ne ĉini takvim, tad moraš priznati da me ne voliš
ĉitavu, jer ja ne mogu postojati bez duha, niti ti moţeš voljeti moje srce ako
ono nije sporazumno s mojim duhom. Ako se tvoja ljubav moţe time
zadovoljiti, onda baš ne obiluje profinjenom osjetljivošću. MeĊutim,
budući da bi se mogle sluĉiti neke okolnosti kad bi mi ti mogao dokazati da
se nisam prema tebi ponijela s onom iskrenošću koju nam nadahnjuje i koju
traţi prava ljubav, odluĉila sam da ti otkrijem jednu tajnu koja se tiĉe mog
prijatelja, premda znam da se potpuno pouzdaj e u moju suzdrţanost.
Poĉinit ću izdaju, ali ti me zato nećeš manje voljeti, jer kad sam se našla
pred odlukom da biram izmeĊu vas dvojice i bila prisiljena da prevarim

jednog ili drugog, pobijedila je ljubav, ali ti me nemoj zato kazniti jer to
nisam uĉinila nepromišljeno, već razmotrivši razloge koji su prevagnuli na

tvoju stranu.

»Kad već nisam bila u stanju odolijevati ţelji da te pobliţe

upoznam, mogla sam je zadovoljiti samo tako da se povjerim svom
prijatelju, jer nisam ni ĉaska sumnjala u njegovu usluţnost. Kad je proĉitao

tvoje prvo pismo, stekao je veoma povoljan dojam o tvome karakteru,
ponajprije stoga što si za naše prvo viĊenje izabrao sobu za razgovor, a
zatim zato što si radije izabrao njegov kazino u Muranu negoli tvoj. Ali on
je i od mene traţio usluţnost, zamolio me naime neka mu dopustim da
prisustvuje našem prvom sastanku sakriven u malom kabinetu, pravom
tajnom skrovištu odakle, neviĊen, moţe vidjeti i ĉuti sve što se govori u
salonu. Ti još nisi vidio taj skriveni kabinet, ali vidjet ćeš ga posljednjeg
dana ove godine. Reci mi, srce, jesam li mogla odbiti tu ĉudnu
zadovoljštinu ĉovjeku koji je pokazao toliko razumijevanja?

»Pristala sam na njegovu molbu i onda sam ti, razumije se, morala
to zatajiti. Sad znaš da je moj prijatelj bio svjedok svega što smo radili i
govorili prve noći koju smo proveli zajedno, ali neka te to ne smeta, jer si