Karl Maj - Blago u srebrenom jezeru

bijelaca i više nisu znali kako se zovu i gdje se nalaze. Spa-
Tali su cijelo poslijepodne i cijelu noć! Zar se toga ne sjećaš?
No!
Ne! Lijepo! Mi smo bijelci takoĊer polegli uz Indi- jance, jer
nije bilo mjesta. Kad smo se probudiii, nije više bilo
Indijanaca. Znaš li kamo su otišli?
No!
Ali s njima je takoĊer otišla i moja puška i moja ke- sica za
municiju. U cijev sam ugravirao T. D., a to znaĉi Te- tka
Droll. Sasvim ĉudnovato, ta se slova eto nalaze na cijevi
tvoje puške. Znaš li kako su ta slova dospjela na cijev tvoje
puške?
No!
Moja kesa za municiju bila je izvezena biserom i ta- koĊer
je imala ucrtana slova T. D. Nosio sam je o pojasu upravo
kako je i ti nosiš. A na moje veliko veselje i ova tvoja kesa
ima na sebi ista pismena. Znaš li kako je moje ime do-
spjelo na tvoju kesu?
No!
Ali zato ja znam! Kako je moja puška i moja kesa za naboje
dospjela u tvoje ruke, oslobodit ću te ovog tereta!
U trenu je oduzeo Crvenokošcu pušku iz ruke, a oduzeo mu
je takoĊer i kesu s municijom. Kao munja skoĉio je k njemu
Crvenokožac i s priliĉno dobrom engleštinom rekao:
Daj to ovamo!
No!
Ta puška je moja!
No!
Kesa takoĊer!
No!
Ti si kradljivac!
No!
Vrati mi stvari ili ću te prisiliti!
No!
Poglavica izvadi nož. Droll se veselo nasmije i uzvikne:
Ti se zoveš Dugaĉko uho i ja te poznam. Ali mnogo dulji od
tvog uha su tvoji prsti! Uĉini istini ĉast, pa ćeš zadržati
stvari. Dakle reci, poznaš li me?
Yes! — odgovori Crvenokožac protiv svakog oĉeki- vanja.

351

Bio si sa mnom u Fort Defianceu?
Yes!
Jesi li bio pijan?
Yes!
Nestao si tada s mojom puškom i mojom kesom?
Yes!
Dobro, kad si priznao vraćam ti stvari! TakoĊer ti i ivoju
ruku pružam! Hoću da budemo prijatelji, ali moraš go-
7oriti engleski i ne smiješ više lagati! Jesi li razumio?
Uzeo je poglavicu za ruku, potresao je, a ukradene mu
>redmete vratio. Poglavica je uzeo te stvari i reĉe prijaznim
Elasom:
Moj bijeli brat moj je prijatelj. On zna što je pravo, er je
stvari našao kod mene zbog toga ih vraća. On je prija- elj
crvenih muževa i ja ga volim.
Jest, dragoviću, i ja tebe volim. To ćeš uskoro i spo- :nati,
jer da mi nismo stigli po svim biste znacima vaše skal-
>ove darovali Utahima.
O, Utahi neće doći. Navajosi su ih potukli, a mi ćemo >ve
slijediti da i mi osvojimo skalpove Utaha.
Ti se varaš.
Ali mi vidimo poglavice i ratnike Utaha ovdje kod .-as. Oni
su vaši zarobljenici, dakle, su ipak poraženi.
Mi smo ih zarobili za svoj raĉun. Navajosi su poraženi, >ni
su pobjegli. Utahi ih slijede i već danas će možda biti >vdje
na Srebrnom jezeru.
Uff! — usklikne Dugaĉko uho, pri ĉem je širom otvo- io
usta.
Je li to moguće — upita Veliki medvjed. — Da li ta >ijela
Tetka govori istinu?
Jest, tako je — odgovori Old Firehand. — Mi ćemo 'am sve
ispripovijedati, ali istom tada kad se osiguramo da las
neprijatelji ne mogu iznenaditi. Svakog trenutka mogu
Jtahi biti ovdje. Neka pedeset ratnika Timbabaĉa odmah
po- tu u kanjon. Frank, Droll, Davy, Jemmy, Bill i Uncle,
poĊite ; njima. Sići ćete sve do mjesta gdje kanjon poĉinje da
bude lzak. Ima tamo dovoljno dobrih mjesta, koja će vas
štititi. Jtahi će snažno potiskivati Navajose i s njima doći na
Sre- )rno jezero. Prijateljima pružite pomoć, a nama, ĉim
vidite leprijatelja kako se približuje, pošaljite glasnike.
Dajte ko-

352

njima piti, a i vi se napijte, jer ondje dolje nema vode, a
Veliki medvjed dat će vam jesti.
Bilo je dovoljno hrane. Meso je visilo obješeno o ko- nopce,
sušilo se. Bilo je takoĊer dovoljno pitke vode. S plani- na su
tekli mnogi potoci, koji su natapali jezero. Na jednom od
tih potoka napili su se konji! Uskoro je pedeset muževa
sjedilo u svojim sedlima, a takoĊer su bili spremni i bijeli
iovci. Vodio ih je Mali medvjed.
Dolina izmeĊu planina protezala se od sjevera prema ju-
gu; s istoĉne i zapadne strane bilo je nemoguće prići, a sa
sjevera je neprijatelj mogao doći samo kroz kanjon kojim
su takoĊer došli i bijelci; prema jugu se jezero izlijevalo u
neki klanac, kojeg je ušće bio izlaz. S juga nisu trebali
oĉekivati neprijatelja; odande su ĉak mogli doći prijateljski
nastrojeni Navajosi.
Tko bi okolicu Srebrnog jezera istraživao prema sjeveru,
morao bi uskoro primijetiti, da se prije jezero nije izlijevalo
na jug već na sjever, u kanjon. Sada je izmeĊu jezera i
kanjo- na bila široka uzvisina, koje prije nije bilo. Ruke,
koje su iz- vele taj posao, već su davno poĉivale u zemlji, jer
brana je bila sastavljena iz drveća, ĉija starost se mogla
procijeniti na sto pedeset godina. U koju svrhu su sagradili
ovu branu? Zar postoji na zemlji ma i jedan ĉovjek, koji bi
tu tajnu znao objasniti?
Ĉeta, koju je Old Firehand obrazovao, odjahala je preko
brane iza koje je poĉinjao kanjon. Na ovome mjestu bio je
jedva deset lakata širok, iz poĉetka plitak i malo se pomalo
spuštao. što je veća bila dubina kanjona, to se više širio.
Odmah iza brane prestajala je šuma i uskoro nije bilo ni
travke.
Jedva da je ĉeta jahala deset minuta, zidovi kanjona po-
stali su visoki preko sto stopa; još ĉetvrt sata i ĉinili su se
kao da su spojeni s nebom. Put je bio posut golemim šljun-
kom, a to je toliko otežavalo jahanje. Nakon triĉetvrt sata
postajao je kanjon odjednom širi, dvostruko širi no prije.
Zidovi kanjona nisu bili samo u visini već i pri dnu puni
pukotina. Ĉinilo se, kao da pećine stoje na stupovima koje
tvore hodnike u kojima bi se mogli sakriti.
— Ovdje moramo stati — reĉe Mali medvjed, koji je ja- 'hao
s bijelcima na ĉelu. — Ovdje ima dosta rupa i udubina u
fcojima se možemo sakriti.

353

A konje ćemo odvesti nešto natrag — reĉe Droll — da ih
odavde ne mogu vidjeti ako doĊe do bitke.
Tako su i uradili. Sedamdeset i pet ljudi sakrilo se s obje
strane u udubine. Nisu dugo ĉekali kad zaĉuju posrtanje
jednog premorenog konja u šljunku. Odmah zatim ukaza sc
jedan jahaĉ, Navajos, ĉiji je konj već jedva trĉao. Ĉinilo se
da je ĉovjek ranjen jer je njegovo odijelo bilo poprskano
krv- Iju. Ipak je neprekidno, rukama i nogama podsticao
konja, da ga natjera na nove napore.
Miadi medvjed napusti svoj zaklon i izaĊe. Ĉim ga je
Navajos spazio, zaustavi konja i poviĉe:
Uf! Moj mladi brat! Jesu li već došli ratnici Navajosa, koje
oĉekujeino?
Još ne.
Tada smo izgubljeni! Veliki duh nas je napustio okre- nuo
se psima Utahima. Mi smo ih napali u Dolini jelena, ali
smo bili odbijeni. Mi smo bježali, a Utahi su nas slijedili;
danas im se ujutro pridružila nova ĉeta, tako da su sada ĉe-
tiri puta jaĉi od nas i snažno nas potiskuju.
Vi ste dakle uništeni?
Skoro. Na deset pušĉanih dometa niže odavde bije se bitka.
Poslan sam da s jezera dovedem pomoć, jer smo mislili da
su oĉekivar.i ratnici stigli. No sada su naši ljudi izgubljeni.
Još ne. SiĊi i odmori se ovdje! Pomoć će doći!
Trebalo je teško pritiješnjenim Navajosima hitno dovestt
pomoć, da im se omogući uzmak. Poslali su glasnika na Sre-
brno jezero, glasnika Navajosa ostavili su kod konja, a
sami su požurili na poprište bitke.
Da, zlo je stajalo s Navajosima. Većina je njihovih konja
bila ubijena, oni su stajali iza leševa životinja, koji su u
ovom predjelu predstavljali jedino zaklonište, budući su
zidovi kanjona bili glatki i bez dubina. ĉinilo se da su im
uzmanj- kale strijele, jer su sada još gaĊali samo u sigurni
cilj; neki, oni najhrabriji, bježali su naokolo i skupljali
strijele Utaba. Utahi su bili tako mnogobrojni, da su u
mnogim uzastopnim redovima ispunjavali cijelu širinu
kanjona. Borili su se s nogu, a sve su konje ostavili iza sebe
da im ne budu ubijeni.
Sad su na kratko vrijcme utihnuli bojni povici. Vidjeli su,
da je došla pomoć. Bijelci su se posve otvoreno zaustavili na
sredini kanjona; kad su vidjeli da su im Utahi došli na
domet puške, naciljali su i opalili. Vika sa strane Utaha svje

354

doĉila je, da su meci pogodili cilj. Još šest hitaca i novi po-
vici. Timbabaĉi su se sagnuli i puzali naprijed, da oni uz
mognu gaĊati.
Humply-Bill je bio mišljenja, da šestorica bijelaca ne smiju
odjednom pucati, jer u tom sluĉaju nastaju za vrijeme
punjenja predugi razmaci. Dvojica treba da pucaju, a ostali
redom da pune puške. Tako je i bilo i svi su pristali na to.
Uskoro se pokazalo, što mogu uĉiniti šestorica dobrih
strije- laca s dobrim puškama. Svaki bijelac pogodio je
jednog ĉov- jeka. Utahi su se povukli. Samo nekolicina od
njih koji su posjedovali puške ostali su, ali su njihovi meci
bili prekratki, a nisu se usuĊivali približiti se. Tada poviĉe
Hobble Frank Malom medvjedu.
Nas šestorica ćemo ih držati. Navajosi neka se povuku iza
nas. Reci im ti!
Sin poglavice poslušao je taj nalog i Indijanci se dignu i
potrĉe natrag, da se zaklone iza bijelaca. Tek sada se vid-
jeio što su Navajosi pvetrpjeli. Preostalo ih je najviše šezde-
set, a ni polovica od njih nije imala svoje konje. Srećom,
mogli su se nesmetano povući, jer su i Timbabaĉi ostali
ležati i držati Utahe na oku.
Posvuda su se sad poĉeli i spasioci Navajosa povlaĉiti. Utahi
su ih jednostavno slijedili. štedjeli su strijele i nasta- vili su
bitku samo puškama. I tako su se jedni malo-pomalo
povlaĉili a drugi su ih slijedili, sve dok nisu došli do onog
mjesta gdje su se malo prije bili sakrili. Bijelci zapovjede, da
se odmah potraže udubine i zakloništa a Mali medvjed je
bio tumaĉ... Jedno posvemašnje i naglo povlaĉenje i ovi
dosada teško potiskivani, nestali su. Sada su se nalazili u
sigurnosti, jer su se mogli zakloniti od svakog metka, dok se
Utahi nisu mogli nigdje skloniti. Još samo da skoro doĊe
oĉekivana pomoć i moglo bi se mirno glcdati na daljnji tok
bitke.
A ta je pomoć već bila na putu. Old Firehand je s neko- liko
rijeĉi ispriĉao Velikom medvjedu što se dogodilo. Po sljednji
je imao vrlo zabrinuto lice i reĉe:
Ja sam Navajose upozorio. Savjetovao sam im, neka
priĉekaju dok se sakupe svi njihovi ratnici. Ali oni su mislili,
Ċa se ni Utahi nisu još ujedinili i htjeli su pojedine ĉete
jednu za drugom uništiti. Sad ih je stigla sudbina, koju su
sami spremali svojim neprijateljima. A ako im i uspije da

355

•doĊu u brda, broj njihovih progonitelja će se od mjesta do
mjesta povećavati i lako bi se moglo desiti, da se jednom
naĊe tisuću Utaha na Srebrnom jezeru.
Kako stoji u tom sluĉaju s tobom? Da li će te Utahi smatrati
neprijateljem?
Da.
Tada se nalaziš u najvećoj opasnosti.
Ne.
Vjerojatno zbog toga, jer su Timbabaĉi ovdje i jer oĉekuješ
još neke Navajose?
Ne; ja se oslanjam samo na sebe sama.
Tada te ne razumijem.
Ja se ne plašim ni tisuće Utaha. Ja treba samo da po-
dignem ruku i oni su izgubljeni. Jedan jedini kratki ĉasak
ubija ih sve.
Hm! Sve?
Ne vjeruješ? Da, ti ne možeš shvatiti takva šta. Vi ste bijelci
vrlo pametni ljudi, ali na takvu misao ne bi nijedan od vas
nadošao.
On je to rekao ponosnim glasom. Old Firehand slegne
ramenima. Pogled Old Shatterhanda kružio je po jezeru,
preko brda, i tada reĉe pri ĉemu mu je jezik titrao oko
usnica:
Ali nisi ti taj koji je nadošao na tu misao.
Ne. Tko ti to kaže?
Ja sam. Mi bijelci ne možemo imati takve misli, jer
izbjegavamo masovne pokolje, ali dosta smo pametni da
vam ĉitamo u dušama.
Ti misliš, da znaš zašto se ne bojim tisuće neprijatelja?
Da.
Tada reci!
Dobro! Ti ubijaš tisuću Utaha za jedan ĉasak?
Da.
Ako se nalaze u kanjonu?
Da.
To se ne može uĉiniti ni nožem, ni puškom, ni bilo kakvim
drugim oružjem, već samo prirodnom silom. Zrakom, dakle,
oluja? Ne. Vatrom? TakoĊer ne. Dakle vodom!
Tvoje misli su pametne i dobre, ali dalje nećeš doći.
Vidjet ćemo! Gdje imaš dosta vode da ubiješ tolike Ijude? U
jezeru. Da li će ti Ijudi u jezero? Ne. Dakle mora

356

jezero doći k njima, ono mora svoju bujicu izliti naglo na
kanjon. Kako je to moguće? IzmeĊu kanjona i jezera stoji
visoka i ĉvrsta brana. Ta brana nije postojala u stara vre-
mena; ona je naknadno sagraĊena i kod gradnje je
stvorena naprava kojom se brana može naglo otvoriti tako
da se suhi kanjon u ĉasu može pretvoriti u snažnu bujicu.
Jesam li po- godio?
Usprkos miru koji je Indijanac znao u svakoj prilici
saĉuvati, skoĉio je Veliki medvjed i povikao:
Jesi li sveznajući?
Nisam, ali ja razmišljam!
Ti si pogodio, uistinu ti si pogodio! Ali kako sam došao do
te tajne?
Nasljedstvom.
A kako se otvara brana?
Ako mi dozvoliš da istražim, tada ću ti i na to pitanje
uskoro moći odgovoriti.
Ne, to ti ne smijem dozvoliti. Ali možeš li pogoditi zašto je
ta brana sagraĊena?
Iz dva razloga. Prvo zbog obrane. Osvajaĉi južnih kra jeva
su svi dolazili sa sjevera. Taj kanjon bio je omiljeni put
osvajaĉa. Sagradili su branu da zatvore put time što bi
izne- nada puštali vodu.
A drugi razlog?
Blago.
Blago? — upita poglavica pri ĉem je zakoraknuo unatrag.
— Što znaš o tome?
Ništa, ali pogaĊam mnogo. Gledam jezero, njegove obale,
okolicu i razmišljam. Dok nije bilo brane nije bilo ni jezera
već samo jedna duboka dolina kroz koju su proticali potoci,
koji su još i danas ovdje, i slijevali su se u kanjon, koji su
sebi izdubili. Jedan bogat narod nastavao je ovaj kraj,
borio se dugo protiv osvajaĉa, koji su nadirali, a na kraju
spoznao, da mora popustiti i bježati, možda samo pri-
vremeno. Taj je narod zakopao svoje dragocjenosti i
svetinje ovdje u dolini i sagradio branu, da nastane jedno
veliko je- /ero, ĉije su vode postali nijemi ĉuvari blaga.
Šuti, šuti! — povika Veliki medvjed prestrašeno. — Ne
govorimo o blagu već o brani. Da, ja je mogu otvoriti; mogu
tisuću i više Utaha udaviti kad budu u kanjonu. Da li da to
uĉinim ako doĊu?

357

Ne! Ima i drugih sredstava, da ih svladamo.
Koja? Oružje?
Da, a tada i taoci, koji ieže dolje u travi. To su naj- slavniji
poglavice Utaha. Utahi će pristati na mnoge naše uvjete da
spasu svoje voĊe. Zbog toga smo ih zarobili i doveli.
Tada moramo ove zarobljenike spremiti na sigurno mjesto.
Da; najprije neka piju i jedu; zatim ćemo ih odvesti.
Zarobljenicima su oslobodili ruke; dobili su mesa i vode
i tada ih ponovo svezali. Zatim su ih s pomoću nekolicine
Timbabaĉa prevezli u kanoama na otok. Old Firehand,
Shat- terhand i Winnetou su se takoĊer zaputili na otok.
Bili su znatiželjni kako izgleda unutrašnjost ove zgrade.
Odozgo nalazilo se samo prizemlje, koje je zidom bilo
odijeljeno u dva dijela. U jednom se dijelu nalazilo ognjište,
a drugi je dio bio odreĊen za stanovanje, a bio je vrlo
skrom- no ureĊen. Jedna visoka mreža i jedan jednostavni
ležaj bilo je sve.
Ovdje će ostati zarobljenici? — upita Old Firehand.
Ne, ovdje ne bi bili posve sigurni. Ima jedno mnogo bolje
mjesto.
On gurne ležaj u stranu. Sastojao se samo od podnožja iz
ukrštenih dasaka preko kojih su bile hasure i gunjevi. Ispod
ležaja ukazao se ĉetvrtast otvor kroz koji je jedno izdu-
beno deblo kao stepenice vodilo dolje. Poglavica siĊe; Old
Shatterhand ga je slijedio, a ostali su trebali da spuštaju
jed- nog po jednog zarobljenika dolje.
Kroz otvor dolazilo je samo malo svjetla u taj prostor sliĉan
podrumu. Bio je veći od prostora za stanovanje, to po-
većanje se protezalo prema vrtnoj strani. Suprotna strana
bila je odijeljena zidom od nepeĉene na suncu sušene cigle,
na kojem se nisu nalazila vrata ili bilo kakav otvor. Kad je
lovac pokucao na taj zid, odzvanjalo je šuplje. Dakle iza tog
zida nalazio se jedan drugi podrum koji je ležao ispod pro-
stora s ognjištem. A ipak se odanle nije vidio nikakav prilaz
uprkos pomnom traženju.
Utahe su spustili i polegli jednog do drugog. Old Shatter-
hand se pobojao da neće ovdje imati dosta zraka. Kad je to
primijetio, odgovorio mu Veliki medvjed:

358

— Oni mogu dovoljno disati. Na stropu su rupe u zidu kuće;
ugraĊene su šupljikave cigle. Stari stanovnici ovog pre-
djela znali su dobro šta rade.
Old Shatterhand stupi kao nehotice nekoliko puta ĉvrsto na
pod. Pod podruma zvuĉao je takoĊer šuplje. Svakako da je
otok bio sagraĊen kao šuplja graĊevina, a zatim obzidan
nepromoĉivim zemljanim i kamenim zidom, prije no što je
nastalo jezero. Da li je ovdje, na dnu otoka, pohranjeno
blago?
Nije bilo vremena za daljnja upadljiva istraživanja, jer su
već i posljednjeg zarobljenika spustili i poglavica se pono-
vo uspeo gore. Old Shatterhand ga je morao slijediti. Pod
krovom zgrade visilo je na preĉkama mnogo osušena i
nadim- Ijena mesa. Uzeli su od toga i odnijeli u kanoe, da
prenesu na obalu i pojedu. Tek što su prispjeli prijeko,
stigao je na zapanjenom konju glasnik kojeg su poslali po
pomoć. Svi su prihvatili oružje i požurili konjima.
Ellen je naravno morala ostati, a s njom je ostao da je ĉuva
njen otac. Veliki im je medvjed savjetovao da odveslaju na
otok gdje su najsigurniji. Oni se ukrcaju u kanou i otplove
od kopna kad su ostali odjahali.
Iz opreza postavili su još jednu jaku stražu na usjek u pećini
kojim su bijelci došli na Srebrno jezero; dostajala je da
zaštiti zaleĊe.
Ostali su više požurili od onih prvih. Kasali su preko drvlja i
kamenja i za ĉetvrt sata svladali su nut za koji je prva ĉeta
trebala tri puta toliko. Tada su naišli na njihove konje.
Pred njima su padali hici. Oni sjašu, ostave svoje ko- nje
takoĊer ovdje, podijele se što su brže mogli na liievo i desno
i stignu u zakloništa da ih Utahi nisu ni primijetili.
Utahi su mislili, da se još uvijek bore samo s onima koje su
vidjeli prije. Cini se, da su vidjeli da bi jednim naglim
prodorom već davno dokrajĉili bitku i sada su to htjeli
nado- knaditi. Iznenada se zaori poklik i Utahi navale. Niti
dvije minute nije trajala pucnjava s lijeve i desne strane i
Utahi se povukoše i ostaviše na bojištu mnogo mrtvih i
ranjenih.
Old Shatterhand je stajao iza jednog stupa u pećini i ispalio
je nekoliko metaka, ali je pri tom tako ciljao da nije ni
jednog Indijanca ubio već samo onesposobio za borbu. Sad
je vidio, da su se Timbabaĉi bacili da mrtve i ranjene skal-
piraju; njihov je poglavica bio s njima.

359

Stoj! — povikne lovac gromkim glasom. — Pusiite ljude da
leže!
Zašto? Njihovi skalpovi pripadaju nama — odgovori
Dugaĉko uho. Pri tom se sagne i izvadi nož da skalpira
jednog ranjenika. U slijedećem trenutku stajao je Old
Shatterhand kraj njega, prisloni mu revolver na glavu i
zaprijeti:
Samo zareži i ja ću te ubiti!
Dugaĉko se uho uspravi i reĉe glasom prijaznog pretva-
ranja:
Ĉemu se protiviš? Utahi bi nas skalpirali.
Da sam ja s njima ne bi to uĉinili. Ja to ne trpim, naroĉito
ne dok je ĉovjek živ.
Tada neka zadrže svoje skalpove, ali mrtvima ću ih skinuti.
Kojim pravom?
Ne razumijem te — reĉe Crveni zateĉen. — Ubijenog se
neprijatelja mora skalpirati.
Ovdje leže mnogi. Jesi li ti sve njih pobijedio?
Ne, jednog sam pogodio.
Kojeg?
Ne znam.
Je li mrtav?
Ni to ne znam. Otrĉao je dalje.
Dakle, pokaži mi onog mrtvaca u kojem se nalazi me- tak iz
tvoje puške. Tada ga smiješ skalpirati, ali prije ne.
Poglavica se mrmljajući povuĉe natrag u svoj zaklon, a
njegovi su ljudi slijedili njegov primier. Tada se zaori vika
dolje meĊu pobijeĊenima Utahima. Dok je lovac stajao iz-
meĊu Timbabaĉa, nisu ga mogli pravo ni vidieti, ali sada
kad se nalazio sam na ĉistini prepoznali su ga i ĉulo se kako
viĉu:
Old Shatterhand! Ĉarobna puška, ĉarobna puška!
On poĊe polagano prema njima i poviĉe kad im se pri-
bližio da su ga mogli ĉuti:
DoĊite po svoje ranjene i mrtve. Poklanjamo vam ih.
Jedan od voĊa stupi naprijed i odgovori:
Vi ćete na nas pucati!
Ne. — Pri tom se okrene i vrati se u svoje zaklonište.
Koliko god su ovi Crvenokošci bili vjerolomni ipak nisu
mogli pomišljati da bi ih ovaj lovac prevario. K tome
Indija- nac smatra velikom sramotom, da napusti svoje
mrtve i ra- njene u nuždi. Zbog toga pošalju Utahi
ponajprije za pokus

360

svoja dva ĉovjeka, koji su se lagano približavali. Podigli su
jednog ranjenika i odnijeli. Kad su vidjeli da nema neprija-
teljstva, povjerovali su posvema i doĊoše više njih. Old
Shat- terhand ponovo istupi i vikne im:
Ostanite! Ništa vam se neće desiti.
Oni su se nevoljko zaustavili; on im se potpuno približi i
upita:
Koliko je poglavica sada s vama?
Ĉetvonca.
Koji je najugledniji od njih?
Kai-l)nune (Jaka grmljavina).
Recite mu da želim s njime razgovarati! Neka mi do- Ċe na
po puta i ja ću poći k njemu, a u sredini ćemo se sresti.
Oružje ćemo ostaviti.
Oni su izruĉili ovu poruku i donesu odgovor:
On će doći i povesti ostalu trojicu poglavica.
Ja ću povesti samo dva pratioca. ĉim ovdje svršite, neka
poglavice doĊu.
Uskoro se približiše ova ĉetvorica s jedne strane, a Old
Shatterhand s Old Firehandom i Winnetouom s druge. U
sre- dini se sastaše i pozdraviše ozbiljno kimnuvši glavom i
sjednu jedni prema drugima. Ponos je zabranjivao
Crvenokošcima, da odmah progovore. Crte lica nisu im se
raspoznavale usli- jed debele naslage boje; samo se na
Velikom vuku vidjelo da se ne osjeća sasvim sigurno. Oĉi
obiju stranaka poĉivale su jedne na drugoj neko vrijeme
dok konaĉno najstariji Crveno- kožac, Jaka grmljavina, nije
izgubio strpljenje i zakljuĉio da progovori. Podigao se,
ispravio u svoj svojoj veliĉini, i za- poĉeo:
Kad je široka zemlja pripadala sinovima velikog Ma nitoua
i dok kod njih još nije bilo bijelaca ...
Tada si mogao držati govore koliko ti srce želi — upadne
mu Old Shatterhand u rijeĉ. — Bijelci ipak vole da se kratko
izražavaju, a to ćemo i mi sada uĉiniti.
Kad Crvenokožac zapoĉne govoriti, tome nema kraja. Taj bi
razgovor možda potrajao i nekoliko sati, da Old Shatter-
hand nije sve to prekinuo već u poĉetku. Poglavica mu
dobaci napola zaĉuĊen, napola Ijutiti pogled, sjedne i reĉe:
Jaka grmljavina slavan je poglavica. Mnogo je sta- riji od
Old Shatterhanda i nije navikao da ga mlaĊi preki- daju u
govoru. Howgh!

361

Ĉovjek može da ima mnogo godina, a da bude neis- kusniji
od mlaĊega od sebe. Htio si govoriti o onim vreme- nima
kada još ovdje nije bilo bijelaca; a mi smo naumili da
govorimo o današnjem danu. I kako sam taj ĉovjek koji sam
te pozvao, to ja moram biti upravo onaj ĉovjek koji će
govoriti prvi da ti kaže što želi. Hovvgh!
Bilo je to oštro reĉeno. Kako su svi šutjeli, Old Shatter-
hand nastavi:
Rekao si moje ime, znaĉi da me poznaš. A znaš li tko su ovi
ratnici koji su došli sa mnom?
Znam. Zovu se Old Firehand i Winnetou, poglavica Apaša.
Prema tome moraš znati, da smo uvijek bili prijatelji
crvenih muževa Zašto nas slijedite?
Jer ste prijatelji naših neprijatelja.
To nije istina. Veliki nas je vuk bio zarobio, a da mu nismo
ni najmanje neprijateljstvo uĉinili. Da spasimo život,
morali smo se braniti.
Zar niste u logoru Utaha ubili starog poglavicu, a neke
druge zarobili?
Ponovo ti kažem samo da sebe spasimo.
A sada ste kod Navajosa i Timbabaĉa, a oni su naši
neprijatelji.
To je pusta sluĉajnost. Mi smo naumili gore na Sre- brno
jezero i tu smo ih susreli. Ĉuli smo da će doći do boja izmeĊu
vas i njih i požurili smo da uĉinimo mir.
Mi hoćemo osvetu i nikakav mir.
Vi ste povrijeĊeni; to znamo; ali s vaše strane je ne-
pravedno, da se osvećujete na nevinima. Da je po vašem već
bismo mi bili davno privezani za muĉeniĉki stup kao oni
bijelci u Dolini jelena.
Sto vi znate o tome?
Sve. Mi smo ih pokopali.
Ti si dakle bio ondje?
Jest, bili smo u vašoj sredini, ĉuli smo što Utahi go- vore i
vidjeli što rade. Bili smo iza drveća, kad su došli Nava- josi i
vidjeli smo kako ste ih suzbili.
To je nemoguće, to nije istina.
Ti znaš, da ja nikad ne lažem. Upitaj poglavice Utaha, koji
su nas vidjeli.

362

— Gdje da ih pitam? Nestali su. Veliki ih je duh pozvao k
sebi.
Nije tako. Veliki duh neće da zna za nevjerne i izdaj- niĉke
ljude. Oni su u našim rukama.
Tvoj jezik krivo govori; ti govoriš te rijeĉi da iznudiš
mir.
Jest, doista, ja hoću da od vas iznudim mir, ali uspr- kos
tome govorim istinu. Kad smo te veĉeri bili u Dolini jelena,
zarobili smo trojicu poglavica. Dokazat ću ti, da govo- rim
istinu. što je to?
Izvadio je neki uski remen iz džepa koji je imao po sebi
valjkasto izrezanu dugmad i pokaže to Jakoj grmljavini.
Uff! — poviĉe stari Indijanac prestrašeno. — To je vampum
Žutog sunca.
A ovo ovdje?
To je vampum poglavice Ĉetiri bivola.
A taj treći vampum?
Kad je pokazivao i treći remen, zastala je starcu rijeĉ u grlu.
Uĉinio je užasnutu kretnju i reĉe mucajući:
Nijedan ratnik ne daje nikome svoj vampum. To je
najsvetija stvar. Tko posuĊuje tuĊi vampum ili ga je ubio ili
zarobio. Da li žive poglavice?
Jest, u našoj su vlasti.
što ste naumili s njima?
Zivot za život, krv za krv! Uĉinite mir s Navajosima i
Timbabaĉima, pa ćemo vam vratiti zarobljenike.
I mi imamo zarobljenika, izmijenit ćemo ih ĉovjeka za
ĉovjeka.
Držiš li me djeĉakom, da misliš lcako ne znam da po-
glavica vrijedi najmanje trideset ratnika. Kažem ti, ako ne
uĉiniš mir s nama, malo koji ratnik od vas ugledat će svoj
šator.
Jaka grmljavina tmurno je gledao razmišljajući u zemlju.
Tada ustane Old Firehand, protegnu se pun dosade, pokaže
svoje gigantsko tijelo i reĉe:
Pshaw! Ĉemu tolike rijeĉi kad imamo oružje. Jaka
grmljavina neka nam brzo odgovori hoće li rat ili mir. Tako
ćemo znati na ĉemu smo i dat ćemo mu ono što ga ide: život
ili smrt.
Tako se brzo mi ne možemo odluĉiti.
A zašto ne? Jeste li ljudi ili žene?

363

Nismo mi nikakve žene, već ratnici. Ne dolikuje mužu da
brzo sudi. Mi ćemo poći i razmisliti što ćemo uĉiniti.
Promislite da će za pola sata nastupiti noć.
Reći ćemo vam i noću što smo odluĉili. Tko bude želio
govoriti, ili mi ili vi, neka opali metak u zrak. Odgovorit
ćemo mu. Howgh!
Ustao je, tiho je mahnuo glavom i udaljio se. Ostali su ga
slijedili.
No, sada smo tako pametni kao što smo bili i prije
ljutio se Old Firehand.
Moj bijeli brat se prenaglio — reĉe Winnnetou tiho.
Valjalo je pustiti, da Old Shatterhand govori. Jaka grmlja-
vina je upravo poĉeo razmišljati i već je bio na putu da pri-
hvati naše uvjete.
ĉinilo se, da Old Firehand uviĊa istinitost ovog predba-
civanja jer ništa nije odvratio. Kad su se vratili, upitao ih je
Dugaĉko uho:
Bila su ĉetvorica, zašto ste pošli samo trojica?
Jer nas je ionako bilo dosta — odgovori Old Firehand.
Ima još muževa ovdje. I ja sam poglavica, valjalo je i mene
povesti.
Dosta se govorilo u vjetar, još bi nam samo i ĉetvrti trebao!
Dugaĉko uho je šutio, ali da mu lice nije bilo namazano
bojom vidjelo bi se koliko je ljutit. Uopće nije bio dobre
volje. Droll ga je osramotio, a da se nije mogao na njega
rasrditi, a i Old Shatterhand ga je jako uvrijedio, kad mu je
pred njegovim ljudima zabranio da uzme skalp. Poglavica
je u stvari bio kukavica, koji nije imao hrabrosti da
otvoreno protivurjeĉi, ali ljutnja, koju nije dopuštao da se
vidi, bila ga je svega obuzela.
Nastupio je suton, a tada i noć. Nisu pretpostavljali, da bi
se Utahi usudili napasti, ali usprkos tome uĉinili su mjere
opreza, da osujete možebitni prepad. Valjalo je postaviti
straže. Dugaĉko uho se svojevoljno javio, da će s
nekolicinom svojih ljudi preuzeti stražu, a to mu nisu mogli
odbiti.
S njime su pošla petorica, koji su obrazovali ravnu liniju
preko kanjona. Dugaĉko uho nalazio se na desnom krilu.
Bijes ga nije napustio. Želio je da tim bijelcima pokaže kako
je on važna osoba koju je nemoguće mimoići. Kako bi bilo
ako Utahi nešto namjeravaju, da ih prisluškuje? Ta mu
misao

364

nije dala mira dok konaĉno nije odluĉio da je izvede. šuljao
se naprijed sve dalje i dalje. Ali to nije bilo tako lako kako
je to sebi zamišljao, jer se šljunak stalno pomicao pod
njego- vim nespretnim udovima. Zbog toga je morao svoju
pažnju upraviti više na sebe negoli preda se. Opet se
otkotrljao kamen ispod njegovih nogu, a kraj njega izroni
nešto tamno; dvije snažne ruke pograbe ga kao kliješta za
vrat. Dvije druge ruke držahu ga za tijelo; prestao je disati i
onesvijestio se.
Kad je došao k svijesti, ležao je izmeĊu dvojice muževa, koji
su mu na prsima držali šiljak svog noža. Bio je svezan, a u
ustima je imao ĉep. Pokrenuo se, a to je primijetio treći koji
je sjedio kraj njegove glave. Ovaj je tiho rekao, pri ĉem mu
je ruku stavio na njegovu glavu:
Prepoznali smo Dugaĉko uho. Ja sam Jaka grmljavina.
Bude li Dugaĉko uho pametan, ništa mu se neće dogoditi.
Ne bude li to, okušat će nož koji osjeća na svojim prsima.
Neka mi kimanjem glave potvrdi da li je razumio i ĉuo moje
rijeĉi.
Zarobljeni poglavica uĉinio je željeni znak. Nalazio se
izmeĊu života i smrti i samo se po sebi razumjelo, da je
odabrao život.
Neka mi, nadalje, Dugaĉko uho potvrdi da će samo tiho
govoriti ako mu izvadim ĉep iz usta — reĉe Jaka grmlja-
vina.
Upitani je ponovo kimnuo glavom i odmah su ga oslobo-
dili ĉepa, usprkos tome ga je Jaka grmljavina upozorio:
Izgovoriš li glasnu rijeĉ, umrijet ćeš! Budeš li se sa mnom
povezao, dobit ćeš dio našeg plijena. Odgovori mi.
Plijen! Kod te rijeĉi prožela je Timbabaĉa jedna misao,
golema, dragocjena misao. Prisluškivao je razgovoru
izmeĊu Velikog i Malog medvjeda, razgovoru, koji mu je još
uvijek zvonio u ušima. Plijen! Jest, bit će plijena, plijena
kakva ni jedna bitka još nije donijela! Od toga trenutka sav
se predao Utahima.
Mrzim i prezirem te bijelce — odgovori on. — Ako mi
pomogneš, uništit ćemo ih!
TakoĊer i Medvjede?
Jest. Samo neka ostanu živi moji ratnici.
To ti obećajem. Zbog ĉega si bio moj neprijatelj?
Jer još nisam znao to što sad znam. Bijelci su me tako
uvrijedili, da moram imati njihovu krv.

365

Ispunit će ti se što kažeš. Uskoro ću vidjeti da li ti to misliš
pošteno ili me varaš.
Vjeran sam ti, a to želim i dokazati.
Kaži mi prije svega je li istina da su bijelci zarobili naše
poglavice i da ih drže uza se?
■— Istina je, vidio sam ih.
To znaĉi da su ti psi u savezu sa zlim duhom, inaĉe im ne bi
uspjelo ono što je drugom ĉovjeku nemoguće. Gdje se nalaze
poglavice Utaha?
U kući koja se nalazi posred jezera, na otoku.
Tko ih ĉuva?
ĉuva ih jedan jedini bijelac, a uza nj je i njegova kćerka.
Je li to istina? Jedan jedini ĉovjek sa svojom kćerkom ĉuva
tako mnoge hrabre i slavne ratnike. Lažeš!
Govorim istinu! Ti moraš znati, da su zarobljenici ĉvrsto
svezani.
Vjerujem ti. To je na otoku. Koliko se ratnika nalazi na
obali?
Samo nekoliko bijelaca. Oni ĉuvaju drugi ulaz na Sre- brno
jezero.
Uff! Zar put kroz taj kanjon nije jedini? Zar ima još jedan?
Jest, ako hoćeš, vodit ću te.
A gdje je taj put?
Nešto podalje odavde nalazi se pukotina izmeĊu dvije
pećine kojom se dolazi u neki kotao odakle jedna jaruga
vodi na jezero. Taj sam put pronašao s Velikim medvjedom.
Koliko je vremena potrebno da odavde doĊemo do tog puta
na Srebrno jezero?
Tri sata.
To je mnogo, veoma mnogo.
Ali velika je plaća. Svi bi neprijatelji pali u tvoje ruke.
Oslobodit ćeš svoje poglavice i ratnike, a potom ...
Zamucao je.
Pa potom ...? govori dalje!
Osim toga naći ćeš plijen kakva nema na ĉitavu Di- vljem
zapadu.
Plijen? Kod Navajosa? Zacijelo misliš na njihove ko- nje i
oružje.

366

Ne govorim o Navajosima, već o obojici Medvjeda i o
njihovu Srebrnom jezeru, na ĉijem dnu postoji golemo
blago, ima tu zlata, srebra i plemenitog kamenja.
Tko ti je to otkrio?
Nitko. ĉuo sam od obaju Medvjeda! Te sam veĉeri ležao u
sjeni velilcih stabala. Došli su i stajali su sasvim u mojoj
blizini, a da nisu znali da sam ja tako blizu. Tada su
govorili o golemom biagu.
Kako je to blago dospjelo u jezero?
Narod, koji je ovdje stanovao pred mnogo i mnogo
vremena, kad su ga svladali, ovdje je pohranio svoje blago.
Kako da ga ĉovjek izvadi ako leži na dnu jezera. Tre- balo bi
ga izvaditi.
Ne. Ovdje gdje je sad jezero, bila je davno prije suha dolina.
Onaj je narod sagradio jednu kulu ĉiji vrh je onaj otok. Iz
te kule vodi šuplji ĉvrsti hodnik, koji prelazi preko doline i
svršava upravo ovdje gdje sada poĉinje kanjon. Sa- gradili
su jaku i široku branu, da voda ne prodre na sjever. Dolina
se napunila vodom i postala jezero, a vrh kule je sada otok.
Kad se jezero napunilo, voda je otjecala prema jugu, a kraj
hodnika zakriven je kamenjem.
Zar je sve to istina?
Potpuna istina. Osvjedoĉio sam se, u tajnosti sam
razmaknuo kamenje i pronašao hodnik. Ondje gdje poĉinje,
ima mnogo bakalja, koje su potrebne da rasvijetle tamni
hod- nik. On vodi po dnu jezera sve do otoka, do kule, u
ĉijem se najnižem katu nalazi blago. A taj hodnik je ujedno
ovdje da kroz njega bude puštena voda, koja će uništiti
možebitne neprijatelje, koji bi se našli u kanjonu. Valja
samo otvoriti kanjon i sve što se naĊe u njemu mora
poginuti.
Uff! To bi nešto bilo za nas! Kad bismo mogli bijelce
potopiti.
To ne smijem dopustiti, jer bi se utopili i moji Tim- babaĉi.
Istina je. Ali ako je sve doista tako kao što ti kažeš, bijelci
su i bez toga izgubljeni. Vidjet ćemo jesi Ii govorio istinu,
odvedi nas sada na jezero.
Jest, voljan sam to uĉiniti! Ali što ću ja dobiti za to?
To ću ja odrediti kad se uvjerim da si govorio istinu.
Odriješit ću te, a dobit ćeš i konja. Ali pri najmanjem poku-
šaju bijega ti si izgubljen!

367

Poglavica je izdao nekoliko zapovijedi. Uskoro su svi Utahi
bili u sedlu i pojahali natrag u kanjon. Iz poĉetka puni
najveće pažnje da ne prouzroĉe nikakva šuma, došli su do
mjesta gdje su bijelci iz kanjona zaokrenuli u kotao i prosli-
jedili istim putem.
Jahanje je sada bilo, posred noći, još teže negoli danju, ali
Crvenokošci su vidjeli kao maĉke, a konji su se dobro
snalazili. Uspeli su se kosom ravnicom, da se potom spuste
u kotao, nakon toga su ušli u uski prolaz meĊu pećinama,
išli su upravo onim istim putem kojim su jahali bijelci. Dru-
ga polovica jahanja bila je lakša, jer je put osvjetljavao pun
mjesec. Prošla su bila upravo tri sata kad su Utahi došli na
mjesto gdje je zapoĉinjala šuma. Ovdje ih je Dugaĉko uho
zaustavio:
Ulaz u dolinu je tako uzak, da ga straže lako mogu braniti.
Ali vi ćete bijelcima doći u leĊa.
Kako je to moguće?
Hodnikom, o kojem sam vam upravo priĉao. On svr- šava
nekoliko koraka od ovog mjesta. Mi ćemo ga otvoriti,
maknuti kamenje i ući unutra. Kad zapalimo baklje,
možemo lako njime ići i dospjeti do kule, a zatim na otok.
Tamo ima uvijek nekoliko kanoa, kojima ćemo odveslati na
obalu. Tada ćemo biti iza leĊa neprijatelja i moći ćemo ih
lako svladati, pogotovu, kad moji Timbabaĉi prijeĊu na
vašu stranu kad im ja to zapovjedim.
Dobro! Polovica mojih ratnika ostat će ovdje, a druga će
nas polovica slijediti u hodnik. Pokaži nam ga!
Utahi su sjahali. Dugaĉko ih uho povede u stranu, sve do
mjesta gdje je na pećinu bila naslonjena hrpa kamenja.
Ovo kamenje moramo ukloniti — reĉe poglavica — tada
ćete vidjeti otvor.
Hrpu su odstranili i pokaza se jedna tamna rupa pet lakata
široka i tri lakta visoka. Poglavice uĊu i naĊu, kad su oko
sebe potražili, cijelu zalihu bakalja, koje su bile napra-
vljene iz jelenjeg i bivoljeg loja. Pomoću punksa rasvijetle
prostor, zatim razdijele i zapale baklje i uĊu u hodnik.
Zrak je u hodniku bio zagušljiv, ali nije bio vlažan. Mora da
su zidovi bili izvanredno jaki i temeljito nabijeni zemljom
kad su tako dugo pružali otpor vodi iz jezera.
Da ne bi bili predugo izloženi ovom zraku koji je izgara-
njem bakalja postao još gori, brzali su što im je bilo
moguće

368

brže naprijed dok nisu stigli u jednu prostranu dvoranu uz
ĉije zidove su ugledali mnoštvo zamotaka.
To mora da je najniži kat kule, dakie smo na jezeru — reĉe
Dugaĉko uho. — Možda se u tim zamocima nalazi blago o
kojem sam vam govorio. Pogledajmo.
Jest — odgovori Jaka grmijavina. — Ali nećemo se dugo
zadržavati, jer se moramo žuriti da doĊemo na jezero.
Kasnije ćemo imati dosta vremena.
Kad su s nekih zamotaka skinuli omot, ugledali su u sjaju
bakalja figure bogova, koje su bile naĉinjene iz suhoga
zlata. Već sama jedna figura bila je golem imetak. Bijelac bi
glasno likovao; ovi Crvenokošci ostadoše hladni. Opet su
zavili zamotak i nastavili put.
Nisu to bile stepenice poput naših današnjih. Usjekli su ih
u pećinu, a vodile su gore i bijahu tako uske, da je samo
jedan ĉovjek mogao njima uzlaziti. Crvenokošci su išli jedan
za drugim.
Prvi je uzlazio Dugaĉko uho držeći u ruci baklju. Još nije bio
stigao do najgornje stepenice, kad je zaĉuo pod sobom
povik, koji su slijedili mnogi, puni straiia. Zaustavio se i
ogledao. Ono što je vidio ispunjalo ga je grozom. Iz hod-
nika, u kojem su se nalazili mnogi Utahi, nadirala je, ispu-
njajući cijeli prostor, voda. Baklje su svojom svjetlošću oba-
sjavale tamnu bujicu, koja je šurnila, koja je već dosegla
visinu ljudskog tijela, a nadirala je strahovitom brzinom.
Oni, koji su još bili u hodniku, bijahu izgubljeni; voda ih je
jed- nostavno preplavila, a oni, koji stajahu na
stepenicama bijahu takoĊer izgubljeni. Žurili su naprijed;
svaki se htio spasiti; jedan je drugoga svlaĉio niza
stepenice. Odbacivali su baklje, da bi se mogli boriti objema
rukama. I tako se zbilo, da ni- kome nije uspjelo domoći se
stepenica. Potom je bujica tako brzo rasla, da je nakon
jedne minute otkako je zaorio prvi povik, dosezala do pola
tijela svim Crvenokošcima. Neki su poĉsli plivati, boriti se
protiv smrti, ali sve je bilo uzalud.
Samo je šestorici uspjelo da budu toliko visoko da je bilo
moguće spasiti se. Jaka grmljavina i Veliki vuk nalazili su se
-meĊu ovom šestoricom. Imali su samo jednu baklju, koju je
nosio poglavica Timbabaĉa. Uski otvor vodio je u slijedeći
kat, odakle su se uspinjale jednake takve stepenice.
Daj mi svjetlo i pusti me naprijed — zapovjedi Jaka
grmljavina Dugaĉkom uhu.

369

Posegao je za bakljom, ali Dugaĉko se uho nećkao da mu je
dade. Razvila se kratka svaĊa, koja je, meĊutim, bila do-
voljno duga da im se voda približi. Već je nadirala kroz
otvor u njihov kat. Ovaj je bio veoma uzak, mnogo, mnogo
uži od onog dolje. Zbog toga je bujica nadirala deset puta
brže.
Dugaĉko uho je bio mlaĊi i jaĉi od Jake grmljavine. On ga se
oslobodio i snažnim ga udarcem oborio na tlo. Sada su
ostali Utahi poĉeli napadati na nj. Nije posjedovao oružja,
a samo mu je jedna ruka bila slobodna. Već je Veliki vuk
podi- gao ruku, da ga smrvi, tada poviĉe Dugaĉko uho:
Stani, inaĉe ću baciti svjetlo u vodu, a tada ste izgub- Ijeni.
Nećete vidjeti kamo valja poći i voda će vas dostići.
To je pomoglo. Uvidjeli su, da se mogu spasiti samo u tom
sluĉaju ako budu imali svjetlo. Voda im je dolazila već do
pasa.
Pridrži, dakle, baklju i poĊi prvi, pseto! — odgovori Jaka
grmljavina — kasnije ćemo razgovarati!
Timbabaĉ je već bio na stepenicama i žurio naprijed.
Ponovo je prošao kroz neki uski otvor u još jedan kat.
Prijet- nja Jake grmljavine bila je ozbiljna. Znao je to
Dugaĉko uho. Zbog toga je, kad je prošao kroz otvor, stao i
ogledao se. Pojavila se glava Jake grmljavine.
Nazvao si me psetom i kaniš se osvetiti — povikao je
Dugaĉko uho. — Sam si pseto i kao pseto ćeš umrijeti. Putuj
natrag u vodu.
Udario ga je nogom u lice tako da je starac pao nauznak i
nestao u otvoru. Trenutak kasnije pojavila se glava slije-
dećeg Utaha. I ovaj je dobio udarac nogom; jednako je tako
prošao i treći. Dugaĉko je uho stenjao od straha i uzrujano-
sti. Ali ipak mu je lice obasjalo rumenilo pobjede.
Uto se iz tamnog otvora pomoli jedna snažna rulca, koja ga
je šĉepala za nogu kao da ga je netko kliještima uhvatio.
Užasnut, osjetio je kako se klima. Odmah se ukazalo
strašno lice Velikog vuka u otvoru.
Zdvojnost je Dugaĉkom uhu podala natĉovjeĉnu snagu.
Strašnim zamahom udari protivnika gorućom bakljom u
oĉi. Veliki vuk zaurliĉe od bola i s obadvije ruke pokrije oĉi.
Tada ga zadesi drugi neumoljivi udarac goruće baklje.
Zateturao ie i pao u vodu, koja je neugodnom brzinom
nadirala u sli- jedeći kat.

370

Dugaĉko uho bio je sam; samo je on preostao od svib koji su
ušli u hodnik. Uspinjao se sve dalje i dalje, još neko- liko
katova, a voda ga je gotovo jednakom brzinom slijedila.
Osjetio je kako se poboljšao zrak. Uspon je sad postao sve
uži, više nije bilo stepenica, sad su prema gore vodile neke
Ijestve. Već je stavio nogu na prvu preĉku da se uzvere kad
je ĉuo iznad sebe glas:
Stoj, ostani dolje inaĉe pucam! Utahi su nas htjeli uništiti!
Sad su sami izgubljeni, a ti ćeš umrijeti posljednji!
Bio je to glas Velikog medvjeda. Timbabaĉ ga je pre-
poznao.
Ja nisam Utah, ne pucaj!
Tko si ti?
Tvoj sam prijatelj, poglavica Timbabaĉa!
Ah, Dugaĉko uho? Ti si tek zaslužio smrt, ti si izdajica.
Varaš se, nisam!
Ne varam se ja! Nekako si dokuĉio moju tajnu i saopćio je
Utahima! Sad ćeš se utopiti kao što su se i oni utopili.
Ništa ja nisam izdao — branio se Timbabaĉ pun stra- ha,
jer mu je voda već dosezala do koljena.
Ne laži!
Pusti me gore! Sjeti se, da sam uvijek bio tvoj pri- jatelj.
Ostat ćeš dolje!
Uto se zaĉuje glas Old Firehanda:
Pusti ga neka doĊe! Dosta se grozota dogodilo. Priz- nat će
svoju krivicu.
Jest, priznat ću sve; sve ću reći — obećao je Dugaĉko uho,
jer mu je voda dosizala već do pojasa.
Dobro, darovat ćemo ti život, nadamo se, da ćeš biti
zahvalan!
Moja zahvalnost neće imati granica.
Držim te za rijeĉ. DoĊi.
Dugaĉko uho je odbacio baklju, da se može poslužiti obje
ma rukama pri penjanju. Kad je prispio gore, našao se u
onom prostoru zgrade na otoku gdje se nalazilo ognjište.
Gorjela je vatra i on je ugledao Velikog medvjeda, Old
Firehanda i Old Shatterhanda. Srušio se od umora i od
pretrpljenog straha, brzo je zatim skoĉio i povikao:

371

Bježimo, bježimo, napolje, inaĉe će doći voda prije no što
ćemo se spasiti!
Ostani samo — reĉe Veliki medvjed. — Vode se više ne
trebaš bojati, jer ona se ne može više uzdići no što je ra-
zina samog jezera. Spasen si i moraš nam ispriĉati kako si
napustio svoje stražarsko mjesto i dospio ĉak ovamo ...
Prošao je sat vremena otkako su postavili posljednje straže,
kad se Old Firehand sjetio da ih obiĊe. Iskrao se na- polje i
pošao ponajprije na ono mjesto na kojem je trebao biti
Dugaĉko uho, ali nije našao nikoga. Otputio se do slije-
dećeg Timbabaĉa da ga upita i od njega je doznao da se
njegov poglavica udaljio.
Prema Utahima. Još se nije vratio.
Kako je tome dugo?
Ima tome već skoro jedan sat.
Mora da mu se nešto desilo. Pogledat ću.
Lovac je legao i otpuzao do mjesta gdje se nalazila prva
neprijateljska straža. Ali ove nije bilo. Puzao je dalje. Na
onom mjestu, gdje su Utahi ispunjali ĉitav kanjon nije bilo
ni jednoga vidjeti. Old Firehand je s najvećom opreznošću
napredovao dalje. Nije ni vidio a ni ĉuo nikakva Utaha. a
nije bilo ni Dugaĉkog uha. To ga je zabrinulo. Duboko je
ušao u kanjon, a da nije naišao na neprijatelja; vratio se u
uvje- renju da su Utahi nestali. Ne bi to bilo ništa strašno
ni ne- shvatljivo kad i Dugaĉko uho ne bi nestao s njima.
Šĉepali su ga — reĉe Veliki medvjed — suviše se usudio!
Neće biti dobro s njim!
TakoĊer ni s nama — reĉe Old Firehand.
Kako to misliš?
Upada mi u oĉi da su nestali. Tome mora da je razlog nešto
naroĉito. Cinjenica, da je Dugaĉko uho njima pao u šake ne
bi smjela biti uzrok njihovog neoĉekivanog nestanka. Mora,
da je tu posrijedi nešto drugo, a što stoji u vezi s
poglavicom.
Što bi to moglo biti?
Da ti pravo kažem, ja Dugaĉkom uhu ništa ne vjeru- jem.
Nikad mi se nije svidio.
Ja ne znam zašto da sumnjamo u nj. Nikad nije bio moj
neprijatelj.
To je moguće. Usprkos tome on nije ĉovjek na koga bih se
pouzdao. Pozna li on okolicu?

372

Jest.
Pozna li put koji vodi kroz onaj kotao do jezera?
Pozna ga, jer je sa mnom onuda prolazio.
To mi je dovoljno. Mi moramo odmah na jezero.
Zašto?
Jer je sigurno pokazao Utahima ovaj put. Da li se varam ili
ne, da li je to uĉinio svojevoljno ili su ga prisilili, o tome sad
nije rijeĉ. Osvjedoĉen sam, da su Utahi napustili pred jedan
sat svoje položaje da se naĊu na jezeru.
I ja to mislim — složi se Old Shatterhand.
Dugaĉko uho nema dobro lice — reĉe Winnetou. — Neka se
moja braća brzo upute na jezero inaĉe će Utahi prije nas
biti tamo i zarobit će Butlera i njegovu kćerku.
Uzjahali su i odjahali uz kanjon koliko im je to dopu- štala
tama. Prošao je sat prije no što su stigli do ulaska na
jezero. Ulaz je bio zaposjednut, a držali su ga bijelci, jer
Timbabaĉima nisu vjerovali otkako je nestao njihov po-
glavica.
Butler više nije bio na otoku. Sjedio je sa svojom kćer- kom
u zgradi, ispod njih su se nalazili razbojnici koji su
razgovarali meĊusobno. Njihovi glasovi dopirali su do
gornje prostorije i odzvanjali tako tajanstveno, da se Ellena
poĉela bojati i zamolila svog oca da napuste otok i da poĊu
na obalu.
Uslišio je njenu molbu i odveslao prijeko. Kad je nastu- pila
noć, upalio je vatru, ali je bio toliko oprezan, da ne sjedne
kraj nje; sa svojom kćerkom sjedio je u dalekoj sjeni, da pri
tom može razgledati osvijetljen prostor, a da ne bude i sam
primijećen. Bilo im je neugodno samima na tom osa-
mljenom i opasnom mjestu, zbog toga su se veselili kad su
se prijatelji vratili s Timbabaĉima.
Bijelci su zalogorovali oko vatre, a nekolicina ih je ostala
na straži. Timbabaĉi su naložili još jednu vatru, kraj koje su
sjeli i razgovarali o nestanku svog poglavice. Da im bijelci
ne vjeruju to im nitko nije saopćio.
Sve do dolaska na jezero predradnik Watson još nije imao
prilike da se porazgovori s Velikim medvjedom. Sada, kad
su obojica sjedili jedan kraj drugoga, obrati se bijelac
Crvenokošcu:
Moj crveni brat još nije sa mnom razgovarao. Ja sam jedan
od one dvojice bijelaca, koji su ovdje proveli jednu

373

cijelu zimu. Tada je još živio Ikhaĉi-tatli, tvoj djed, koji je
bio bolestan i kojeg smo mi njegovali sve do njegove smrti.
—■ Zahvaljujem ti na tome — reĉe Veliki medvjed jedno-
stavno.
Jest, njegovali smo ga, a on natn je nešto darovao za to.
Bila je to tajna, koju nam je saopćio, tajna nekog blaga
koje je ovdje sakriveno.
Veliki otac nije imao pravo što je govorio o toj tajni.
Ostario je i oslabio, a zahvalnost ga je sprijeĉila da se sjeti
zakletve koja ga je vezala na vjeĉitu šutnju. On je o toj tajni
smio govoriti samo svojem sinu i svom unuku.
Dakle, ti držiš da ja nemam prava govoriti o toj stvari.
Ja ti to ne mogu zabraniti. Ali da se koristiš ovom tajnom,
na to moraš zaboraviti. Svaku ću ti drugu želju s veseljem
ispuniti.
Govoriš li to ozbiljno? — upita ga brzo Old Firehand. — To
ću ja umjesto moga pratioca govoriti.
Samo kaži što želiš! Sve što je u mojoj moći ja ću ti rado
ispuniti.
Kome pripada zemlja na kojoj se mi sada nalazimo?
Ona je moja. Ostavit ću je svom sinu, Malom med- vjedu.
Možeš li dokazati svoje pravo?
Mogu. Kod crvenih muževa vrijedi rijeĉ; bijeli muževi traže
papir sa crnim slovima. Imam takav papir, koji je potpisao
bijeli poglavica. Na tom papiru nalazi se i veliki peĉat.
Upravo sam zbog toga bio u gradu bijelog oca. Cijela
zemlja oko Srebrnog jezera, što god brda zatvaraju, moje je
vlasništvo. Mogu da radim s njom što me je volja.
A kome pripada onaj kotao posred litica, kroz koji smo
danas prošli?
Timbabaĉima. Bijeli su poglavice svu okolicu izmjerili I
obilježili. Bijeli otac u Washingtonu potpisao je, da je ona
zemlja vlasništvo Timbabaĉa.
Oni je mogu prodati, darovati ili bilo što sliĉno?
Jest!
Hoću da ti kažem, da sam naumio kupiti taj kotao
Ja im ne mogu zabraniti, da ga prodaju, a takoĊer ni tebi,
da ga kupiš.

374

Nije rijeĉ o tome, htio bih te zapitati da li ti je drago ili nije
da ti mi postanemo susjedi.
Lice Velikog medvjeda poprimi lukav izraz kad je upitao Old
Firehanda:
Zbog ĉega ste naumili da se nastanite upravo na onom
mjestu gdje nema vode i nikakva raslinstva. Bijelac kupuje
samo takvu zemlju koja mu donosi veliku korist. Ja sam
odgonetnuo vaše misli. Vas zanima kamenje, pećine, odakle
ćete imati velike koristi.
Istina je. Ali to mjesto će istom onda dobiti na vri- jednosti
ako ga snabdijemo vodom.
Uzmite je iz jezera.
Upravo je to ono, što smo te nakanili moliti.
Uzmi je koliko ti treba.
Smijem li je sprovesti dolje?
Jest.
Prodat ćeš nam pravo?
Ako je to potrebno, ne protivim se. Ti ćeš odrediti cijenu, ali
ja ti to darujem. Vi ste me mnogo zadužili. Bez vas bih ja
bio u rukama Utaha, zbog toga ću vam pomoći da doĊete do
blaga, koje se nalazi u onom kotlu.
To mi se sviĊa — zašapće Hobble Frank Drollu. — Vodu već
imamo; ako nam bude još poteklo srebro, uskoro ćemo se
poigravati Krazusa.
Ti zacijelo misliš na Kreza. To je bio onaj kralj za koga
povijest kaže da je bio najbogatiji ĉovjek na svijetu.
Opet si zapoĉeo Jemmy! Ako hoćeš ostati i nadalje moj
prijatelj... ĉuj!
S ulaza su zaĉuli zvižduk. Bio je to znak koji su ugovorili s
rafterima. Bijelci su skoĉili na noge i požurili na ulaz.
Došavši do njega saznali su da rafteri u okolici zaĉuli šum
kao da konji udaraju kopitima. Brzo su se spremili. Bijelci
su legli iza stabala i napeto oĉekivali što će se desiti. Prošlo
je mnogo vremena, a da ništa nisu ni ĉuli ni vidjeli. Bilo je
to napadno. Zbog toga se Winnetou otputi naprijed da
istra- ži prostor. Nakon ĉetvrt sata vratio se do mjesta na
kojem su stajali Old Firehand, Old Shatterhand i Veliki
medvjed, javio im je:
Ratnici Utaha su se razdijelili. Jedna polovica sa svim
konjima otputila se nalijevo, gdje put ulazi u kotao; ostali
su

375

pošli na poĉetak kanjona, ondje su otvorili neki otvor, u ko-
jem su nestali.
Otvor? — upita Veliki medvjed prestrašeno. — Tada znadu
podzemni hodnik, moja je tajna otkrivena. Nitko drugi to
nije mogao uĉiniti veĉ Dugaĉko uho. Kako je to samo
doznao. PoĊite sa mnom, moram da vidim je li to istina.
On se brzo udaljio i pošao do vrha brane, a ova trojica su
ga slijedila. Uskoro su ugledali, sakriveni iza stabala, po-
ĉetak kanjona pod sobom. Ugledali su Utahe u svjetlu mje-
seĉine, kako ulaze u neki hodnik, a prije toga su razmaknuli
gomilu kamenja.
Jest, oni znadu moju tajnu — reĉe Veliki medvjed. —
Namislili su tim putem doći na otok, došli bi nam iza leĊa i
ne samo to, domogli bi se moga blaga. Ali to im neće
uspjeti. Ja moram brzo na otok. Old Firehand i Old
Shatterhand mogu me slijediti; Winnnetou neka ostane
ovdje, moram mu nešto pokazati.
Poveo je poglavicu Apaša nekoliko koraka naprijed do
nekog mjesta, gdje se brana koso rušila u jezero. Tamo se
nalazio veliki, nekoliko stotina kilograma teški kamen ispod
kojega je bilo dosta malog kamenja koje je bilo naroĉito
složeno. Veliki medvjed je pokazao na jedan od tih
kamenova i reĉe:
Kad Winnetou vidi, da sam na otoku zapalio vatru, neka
udari u taj kamen, našto će se ova prećina survati u vodu.
Moj crveni brat morat će brzo odskoĉiti i neće se smjeti
prestrašiti kad zaĉuje silnu lomljavu.
Potrĉao je, a dva lovca su ga slijedila. Došavši do vatre
izvadi ugarak i uĊe u ĉamac. Dok se trudio da mu ne utrne
ugarak, uzeše Old Firehand i Old Shatterhand vesla,
otisnuše se i odveslaše na otok. Veliki medvjed je otrĉao u
zgradu. Na ognjištu je bilo mnogo suhog drveta, izvadi ga i
upali vatru.
Moja braća neka slušaju — reĉe pokazavši u pravcu gdje je
ostao Winnetou.
Zaĉuli su neko kratko kotrljanje, a tada pljusak kao da se
survala pećina u vodu; nato je uslijedio gromor, kao da se
kuća ruši.
Uspjelo je — reĉe Veliki medvjed, duboko uzdahnuvši. —
Prilaz je zatvoren. Utahi su izgubljeni. PoĊite sa mnom.
Ponovo je ušao u zgradu u ono odjeljenje gdje se nala- zilo
ognjište. Ognjište se nalazilo na pokretnom mjestu, jer

376

Crvenokožac ga je pomaknuo bez muke. Vidjeli su otvor, u
koji je Veliki medvjed napeto prisluškivao.
Unutra su; dolje su; ĉujem ih kako dolaze, a sada brzo
vodu!
Potrĉi napolje iza zgrade; što je tamo radio lovci nisu mogli
vidjeti, ali kad se vratio, pokazao je na jedno mjesto na
jezeru i razjasnio im:
Vidite li kako se tamo voda pomiĉe? Gledajte vir; voda se
slijeva u hodnik koji sam otvorio.
Tako mi neba! Ta svi će se Utahi udaviti — poviĉe Old
Shatterhand.
Jest. Svi, svi, nijedan se neće spasiti.
Užasno! Nije li se to moglo izbjeći?
Nije. Nitko ne smije pripovijedati što je dolje vidio.
Ali upropastio si vlastito blago.
Jest, sve je uništeno i nikad se više neće moći vratiti. Blago
je izgubljeno za ljude, ni jedan ga smrtnik neće naći, jer će
se otok sve dovde napuniti vodom. PoĊimo unutra.
Hladna groza obuzela je oba bijelca. Voda, koja je nadi-
rala, tjerala je vlažni zrak do njih; osjećali su ga kako nado-
lazi. To je znaĉilo smrt nekoliko stotina ljudi.
Ali naši zarobljenici, koji se nalaze tu kraj nas — reĉe Old
Shatterhand — i oni će se udaviti.
Ne, zidovi će neko vrijeme odolijevati, tada ćemo ih,
naravno, morati spasiti. Ali ĉujte.
Zaĉuli su dolje šum i tada su ugledali jednog Crveno- košca
kako dolazi s bakljom. Bio je to Dugaĉko uho. Veliki
medvjed je htio da se i on utopi, ali na nagovor Old
Firehandov odustao je od te strahote. Jedva da se Timbabaĉ
našao u sigurnosti na otoku je odjednom voda bila tako
visoko kao i na jezeru. A vira je nestalo.
Dugaĉko uho sjeo je kraj vatre. Nije mogao stajati. Veli- ki
medvjed sjeo je suĉelice njemu, izvadio revolver i reĉe
prijeteći:
Neka nam sada poglavica Timbabaĉa ispriĉa kako je s
Utahima došao u hodnik. Ako bude lagao, prosvirat ću mu
glavu. Zar je znao za tajnu ovog otoka?
Znao sam.
Tko ti je odao tajnu?
Ti.
To nije istina.

377

Jest, istina je. Sjedio sam napolju ispod one stare 'bukve
kad si ti došao sa svojim sinom. Stali ste u mojoj bli- zini i
govorili ste o otoku i o blagu i o hodniku. Sjećaš li se?
Da.
Shvatio sam iz vaših rijeoi, da hodnik zapoĉinje ondje gdje
se nalazi ona gomila kamenja. Idućeg jutra bili ste u lovu
na jelene i ja sam to jutro iskoristio da uklonim kame- nje.
Stupio sam u hodnik i ugledao mnoge baklje. Znao sam
dosta.
I danas si otišao k Utahima da im izdaš tajnu?
Ne. Htio sam prisluškivati, ali tu su me uhvatili. Da spasim
život, otkrio sam tajnu hodnika, a takoĊer i tajnu otoka.
Ponio si se kao kukavica. Da Old Firehand nije pri- mijetio
da te nema, uspjela bi ti izdaja, a naše duše nalazile bi se u
vjeĉitim lovištima. Jeste li vidjeli što je bilo dolje?
Jesmo.
Jeste li otvorili zamotke?
Da, samo jedan smo otvorili.
Što ste vidjeli?
Nekog boga iz suhog zlata.
Nijedno Ijudsko oko neće ga više vidjeti! A ni tvoje! Što
misliš da si zaslužio?
Timbabaĉ je šutio.
Smrt! Desetorostruku smrt! Ali bio si moj prijatelj i drug, a
ovi veliki bijelci ne žele da te ubijem. Ostat ćeš na životu, ali
samo pod tim uvjetom, da ispuniš što ja od tebe tražim.
Što tražiš?
Da uĉiniš što bude Old Firehand tražio! On želi sta- novati
dolje u kotlu, kupit će ga od vas. Prodat ćeš mu ovo mjesto,
a takoĊer i put koji odanle vodi na Srebrno jezero.
Mi ne trebamo taj kotao, jer nam je bez koristi; ni konji ne
mogu da u njemu pasu.
što tražiš za to mjesto?
Moram da se dogovorim s ostalim Timbabaĉima.
Reći ću ti što smiješ tražiti. Old Firehand će ti dati dvadeset
kila duhana. To nije premalo. Pristaješ li?
Pristajem i uĉinit ću da i ostali na to pristanu!
S Old Firehandom i sa svjedocima poći ćeš do najbli- žeg
bijelog poglavice da tamo ovjerite prodaju. Za to ćeš

378

dobiti naroĉiti dar, velik ili malen, o tome će odluĉiti Old
Firehand. Ti vidiš da ja mislim i na tvoju korist. Nadam se
da ćeš mi dati prilike da zaboravim tvoju izdaju. Pozovi
svoje ljude da prenesu zarobljene Utahe da se i oni ne
udave.
Dugaĉko uho je poslušao, a bilo je i skrajnje vrijeme da se
zarobljenici odnesu na sigurno mjesto. Upravo kad su i
posljednji smješteni, zaĉuli su neko rušenje i žubor vode;
voda je probila zidove i prodrla u podrum kuće.
U kanoi su zarobljenike prevezli na obalu, a Timbabaĉi su
ih ĉuvali. Njihov poglavica nije bio kraj njih, jer mu još
uvijek nisu vjerovali. Odaslali su ga k bijelcima, koji su bili
na straži jer su pred sobom još imali drugu polovicu Utaha,
koji se nisu povukli.
Ovi Utahi još nisu znali na ĉemu su. Većina onih koji su
trebali poći na otok, bili su već ušli u hodnik kad je ovaj
iznenada silnim kamenjem i zemljom odozgo bio zasut. Ta
je masa mnoge, koji su prodrli u hodnik, prignjeĉila a
hodnik tako potpuno i ĉvrsto zasula i zatrpala da voda nije
mogla napolje. I to je bilo smišljeno od Velikog medvjeda.
Voda se nije smjela razliti po kanjonu nego se morala
uspinjati po unutrašnjosti otoka.
Utahi, koji su bili posljednji i koji nisu dospjeli da uĊu u
hodnik, i tako nisu bili zasuti, prestrašeno su otrĉali k
onom odjeljenju koje je pošlo ulijevo s kanjona.
Ispripovijedali su im što se dogodilo. Oni nisu mogli znati
jesu li svi koji su ušli u hodnik izgubljeni ili su samo oni
izgubili živote koje je lavina zasula. Ako su dospjeli na otok,
došli su bijelcima iza leĊa i uskoro će ih napasti. Ĉekali su
minutu za minutom da se to dogodi, ali vrijeme je
prolazilo, a da se njihova nada nije ispunjavala. Sad su
znali da su svi postali žrtvom katastrofe.
Dan je nastupio, a još uvijek su se Utahi nalazili na istom
mjestu s konjima. Da ih bijelci ne bi iznenadili, posta- vili
su straže. Old Shatterhand ih je ugledao kako stoje ispod
stabala. Doviknuo im je da želi govoriti s njihovim voĊom.
Kad je ovaj došao, reĉe Old Shatterhand:
Ti znaš da se kod nas nalaze vaše poglavice i neki ratnici
kao taoci.
Znam — odgovori upitani mraĉno.
A znaš li što se dogodilo s vašim ratnicima, koji su ušli u
hodnik?

379

Ne znam.
Voda je prodrla u hodnik i svi su se utopili. Smrti je
izbjegao samo Dugaĉko uho. Upravo su prispjeli i Navajosi.
Ima ih dvije stotine. Nadmoćni smo vam, ali ne želimo vašu
krv, mi želimo mir. Budi pametan i poĊi sa mnom. Odvest ću
te k poglavicama. Govori s njima, tada se možeš vratiti.
Ĉovjek je neko vrijeme gledao preda se, a tada reĉe:
Držat ćeš rijeĉ i pustit ćeš me. Ja ti vjerujem i idem.
Svoje je ljude obavijestio o tome šta kani uĉiniti; odložio
je oružje i slijedio lovca na jezero. Tamo je vladao živ pro-
met, jer su Navajosi doista prispjeli. Gorjeli su od požude,
da osvete poraz svojih suplemenika i trebalo je mnogo
nago- varanja, da ih se sklone na mirno rješenje.
Taoci su bili osloboĊeni, sjedili su pod ĉvrstom paskom,
jedan uz drugoga kad je Old Shatterhand doveo njihova
druga. Sjeo je kraj njih, a bijelcu su doveli Dugaĉko uho da
ispriĉa kako se zbila katastrofa. Dugo su razgovarali, tada
javi Dugaĉko uho, da su odluĉili pristati na mirno rješenje.
Nalcon toga upriliĉili su sveĉanu sjednicu, na kojoj su
sudje- lovali najpoznatiji bijelci i Crvenokošci. Sveĉanost je
trajala nekoliko sati; palo je mnogo govora, dok nisu
konaĉno svi ispušili lulu mira. Zakljuĉili su vjeĉni mir
izmeĊu svih stra- naka. Zarobljenici su osloboĊeni i svi,
Utahi, Navajosi i Timbabaĉi obvezali su se, da će bijelcima,
koji su odluĉili da ostanu u kotlu, dolje, pomagati u njihovu
poslu.
Crtarija, koju je crveni Cornel posjedovao, nestala je; a i
bila je sada bespredmetna.
Upriliĉili su veliki lov, koji je trajao sve do kasne veĉeri.
Idućeg jutra došao je ĉas rastanka. Utahi su krenuli na sje-
ver, Navajosi na jug. TakoĊer i Timbabaĉi se vratiše u svoje
wigvame. Dugaĉko uho je obećao da će odmah održati vijeće
u pogledu prodaje kotla i da će odmah javiti ishod
vijećanja. Već treći dan se vratio i donio vijest; saglasio se
sa svim što je predložio Veliki medvjed. Trebalo je još samo
potvrditi prodaju na odgovarajućem mjestu bijelaca.
Svi su bili puni nade i maštali su, a samo jedan ĉovjek nije
bio s time zadovoljan: lord. Namislio je s Humply-Billom i
Gunstick-Uncleom poći sve do Frisca, ali ovima nije ni na
um padalo, da se u sadašnjim okolnostima udalje s ovog
mjesta, a lord je bio toliko razuman, da im to ne uzme za

380

zlo. Radovi na eksploataciji mjesta nisu još dugo mogli
zapo- ĉeti. Lord je, dakle, imao dovoljno vremena da se s
oba svoja vodiĉa naužije pustolovina u brdima.
Old Firehand je s Velikim medvjedom i Dugaĉkim uhom
odjahao u Filmore City, gdje su uredili prodaju. Bilo je to
upravo dobro mjesto gdje su naruĉili potrebne strojeve i
alat. Tetka Droll je pošao s njima, da sa svjedocima kod
notara utvrdi smrt Cornelovu; bit će nagraĊen.
Nakon dva mjeseca došle su mašine na Srebrno jezero, a
inženjer je zapoĉeo da radi. Vodovod su sproveli i poĉeli
eksploataciju kotla. Mjesto je doista bilo bogato rudaĉom i
dobitak je rastao iz dana u dan. Svake veĉeri su vagali i
procjenjivali; kad je rezultat bio zadovoljavajući, šaptao je
Droll svom bratiću:
Ako to tako nastavi, uskoro ću kupiti posjed! Posao dobro
napreduje!
A Hobble Frank bi uvijek odgovarao:
Moja vila je već gotova, bar u glavi! Bit će to prekra- sna
zgrada na lijevoj obali Elbe, a ime koje ću joj nadjeti, bit će
još Ijepše. Howgh!

381