Toldi_Knjiga_2018

101 brodska priča

101

brodska pri~a

po
Zvonimiru Toldiju
napisana i u knjigu dana

Knjiga četvrta

Slavonski Brod, 2018. godine

1

101 brodska priča

Zvonimir Toldi
101 brodska priča

Knjiga četvrta
Izdavač: Lasica d.o.o.
Suizdavač: Muzej Brodskog Posavlja
Za izdavača: Marin Kovačević
Urednica: Dunja Vanić
Lektor i korektor: Dunja Vanić
Grafičko oblikovanje: Mato Klarić
Uz potporu Brodsko-posavske županije
Slavonski Brod, listopad, 2018.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne
i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001007613.

ISBN 978-953-8201-03-5
2

101 brodska priča

Zahvaljujem Državnom arhivu u Slavonskom Brodu, Muzeju Brodskog Posavlja,
Hrvatskom institutu za povijest – Institutu za povijest Slavonije, Srijema i Baranje
u Slavonskom Brodu, na građi ustupljenoj za istraživanje i objavu, kao i „Posavskoj

Hrvatskoj“ za iznimnu dugogodišnju plodonosnu suradnju.
A najveća zahvala brojnim „Brocama“ i njihovim potomcima, mojim suradnicima,

kazvačima, koji su odvojili svoje vrijeme da ispričaju brodske priče i ustupe za
objavljivanje dokumente i fotografije iz svojih obiteljskih albuma.
Autor

3

101 brodska priča
4

101 brodska priča

STOGODIŠNJICA PRVOG
SVJETSKOG RATA

Prejasna Sofija i princ Franjo
Ferdinand, odmah nakon atentata

našli su se i na„postkarti“

U NAŠEM BRODU SIROTINJA I nih kola. Viša pučka škola (danas zgrada Strojarsko-
SLJEPADIJA ga fakulteta), Franjevački samostan, Radnički dom,
pretvoreni su u bolnice. Mnogi vojnici pogibaju na
Na dan Svete Ane, ratištima, mnogi dospijevaju u zarobljeništvo, a u
Tužni glas se čuje, Brod opet dolaze brojni ruski zarobljenici. Svakod-
Da nam braća rukuju*, nevno su sahrane na vojnom groblju. Šire se razne
Na bojište putuju! glasine... Sve je to bilježio jedan kroničar rata, a bi-
lješke su nađene u ostavštini Luke Lukića, učitelja u
Gorko su zapjevale šokačke cure i snaše. Po- Klakaru, koja se čuva u Muzeju Brodskog Posavlja.
čeo je krvavi Prvi svjetski rat. Neposredni
povod za izbijanje rata bio je atentat u Sara- Evo tih zapisa iz 1914., 1915., 1916., 1917. i 1918.
jevu na austrougarskog prijestolonasljednika Fra- godine, kao i bilješki iz istoga vremena iz Kronike
nju Ferdinanda i njegovu prejasnu suprugu Sofiju, brodskog Franjevačkog samostana.
koji su 28. lipnja 1914. godine izveli bosanski Srbin
Gavrilo Princip i drugi članovi organizacije Mlada - Dne 2. Rujna 1914. dojdoše u ovaj Brodski samo-
Bosna, a iza kojih je zapravo stajala Srbija. Srbiji je stan dva officira iz Bosanskog Broda, pogledaše sa-
postavljen ultimatum koji ona nije u cijelosti pri- mostanske prostorije i odrediše da se samostan uzme
hvatila i rat je naviješten na dan 28. srpnja iste godi- za vojničku bolnicu. Za dva tri dana došla je i druga
ne. Dva dana ranije, na blagdan sv. Ane, 26. srpnja, vojnička Commisija, koja je izjavila da se Samostan
vojni su obveznici pozvani na mobilizaciju, o tome za stalno uzima za vojničku bolnicu, za ranjenike, kao
su u Brodu izvješeni plakati, a bubali su i bubnjari, što su ga i uzeli. Otac Viktor odmah spočetka umolio
kako u gradu, tako i u svim selima brodskog kotara. je gospodu officire da se barem u toliko zauzmu da
Samostan bude pristojno honoriran. Ostao je glas va-
Krenulo je pobjedonosno. U Brod su s ratišta sti- pijućeg u pustinji.
zale vijesti o napredovanju i pobjedama u Srbiji,
Galiciji, na svim zapadnim frontovima. Pobjede su - Dne 15. Rujna 1914. u jutro dovezoše šestora kola
proslavljane marširanjem vojne glazbe kroz grad, daske i krevete vojničke u Samostan, a oko 60 moma-
istaknutim zastavama, mitinzima podrške i baklja- ka unidjoše u Samostan i tražiše ključeve od samo-
dama, misama zahvalnicama u slavu napredovanja
i poraza neprijatelja.

- Srbi su fest pobiti, zato su, kažu barjaci povješani
po selu i po Brodu.

- Danas sam čula u Brodu da udaraju Srbi opet na
Zemun, a i k Sarajevu idu ko ludi, ne znaje, da će je ta-
mo s reda pobit ko bravce.

Ali, tako je bilo samo u početku. Ubrzo je došlo
otrježnjenje. Porazi na ratištu izazivali su paniku.

- Ići ćemo selit. Ićemo odavle, govore u Brodu, a Bog
zna kud. Rusi fort idu naprid, a naši curukuju (zapisi
iz ostavštine Luke Lukića).

Pa iako je bojišnica bila daleko, rat je i brodskom
kraju postupno donio nestašice hrane, a i svega
drugoga u trgovinama, donio je gladi, bolesti, umi-
ranja, stradanja, patnje, rastepene obitelji, prosti-
tuciju...

Kroz Brod je prolazila silna vojska odlazeći na ra-
tišta, na Vijušu logoruje na tisuće vojnika, zaprež-

* rukovati – stupiti u vojsku, unovačiti, od njemačke riječi einrücken

5

101 brodska priča

Viša pučka
škola, baš kao i
samostan u Brodu,
pretvoreni su u
bolnicu u kojoj su
se o ranjenicima
brinule mlade i
stare Brođanke

regrutirane u
Crveni križ

stanskih sobah da posoblje izbace van, što su i učinili. vanju i na kraćem odmoru.
Sve su stvari iz svih soba pobacali na tavan. - Nu pokraj svega toga ipak ovdje kod Nas u Slavo-

- Dne 28. Rujna noći 1914. dovezli su prve ranjenike niji može se živjeti i mogu se sve životne namirnice
u Bolnicu ovu sa ratišta iz Srbije. dobiti, tako da se neosjeća teškoća rata. Teško onom
narodu gdje se bojevi biju. Ondje je opustošeno i uni-
- Težkoća se rata osjeća svuda (1915.), a u Brodu se šteno sve. Hrvatska naša mila Domovina hvala Bogu
osjeća osobito, buduć je Brod točka zgodna radi vla- bila je u ovom svjetskom Ratu očuvana u toliko, što
ka, da se vojska može slati ili u Bosnu ili gore prema smo daleko od samog bojišta. (1916.)
Italiji. Stoga ovdje u Brodu ima uviek rezerve vojske,
oko više hiljada, i kada jedni odu na ratište, drugi pris- Iz iste godine, zapisi iz Klakara su mnogo drama-
piju. I tako biva neprekidno. Vojska mnogo potriebuje tičniji.
hrane. Stoga je ovdije poskupilo sve, tako da je nevje-
rojatno i kamo ćemo u obće dospjeti sa tom skupo- - U Brodu vri, opet je mlogo soldata, jedni u Bosnu,
ćom sam dragi Bog zna. drugi natrag, sila ih je tamo, puni sokaci, Klasija, fe-
stung i sve je puno, što je moglo stat.
- Na Vijušu, pašnjaku, neprekidno vojska u logori-
ma prebiva sa množinom konja, a bilo je i kolonah s - Čujem od Berte. Jučer je bubano u Brodu, sve žen-
kolima. Koja vojska odavde, kad joj zapovied stigne, ske idu u vizitu za crv. križ i to od 18 – 36 godina, cure
putuje na ratište, ili u Italiju, ili u Bosnu, ili u Galiciju. i žene s reda. Mora će i starije ić – to ne škodi.
Vojska je ovdje uviek i neprekidno na prolazu i puto-
- Piso je 2 karte Djuro Lovića, sin Petrov, da je zaro-
bit skupa sa kovačem Žambokom, a 10 mjeseci se ni-

Brođanke u
Crvenom križu

radile su i u
bolničkoj kuhinji

6

je znalo za nje. 101 brodska priča
- Klare Gačića čoek piše iz roblja, da mu je dobro, a
re svašta jest, pa umro, a onda su mu vjerovali, da je
teško mu je što ga tjeraju nediljom u crkvu, a on to bio taki. Po Brodu idu sjeromasi, pa prose kruva, al
nije volio ić ni doma. Naš Iva i drugi su bili kod spai- slabo dobivaju, jer nitko nema za davanje.
je kočijaši, pa ih je lipo zaodio i uredio, da se ne stide
ić po ulici. - U Brodu umire svaki dan 10-12 soldata od neke
groznice, bit će to od gladi, jer idu soldati (osobito
- Došo brzojav u općinu, da je ubit Ivo Djamića. Ode Bosanci) po kućama prosit, šta bi pojeli, taka je fina
mu mlada plačuć doma priko Bila. To je unuk Djure košta.
Baričića, a sin Tome, onaj lipi dečko ko curica.
- Brodsko je groblje puno umrli soldata, sad se nade-
- Jutros u glas plače Jula. Čula je, da joj je sin zarobit sno na njive zakopavaju, ne more ih više stat.
(došla karta meštru) pa sad plače i nariče, nigda se vi-
še neće povratit, a troje djece doma male. - U našem Bodu sirotinja i sljepadija, kazat se ne mo-
re. Već tri dana nema masti i kruha, ni brašna. 6 for.
- Piso kolar iz roblja popu. Čestita mu Novu Godinu kila masti, a meso 7 K kila.
1916. Piso je na Božić iz roblja (iz Taškenta) a došlo eto
danas – ravno 3 mjeseca išlo. - U Bosnu došlo 100 vagona hrastove kore, pa će se
sušit i mljet i jest, da svit ne pomre od gladi.
- Došo Stipa pa govorio. Ja ne lažem, ja ću reć kako
je u Galiciji. Naši se Hrvati neće da biju, kad Madja- - U Brodu nema petroleja, a ne more se ni dobit ni-
ri sve bolje pojedu i njiovo je. Oni će, Hrvati, curikati, kako. Sad će se od 1. V. dobivat u Brodu na cedule i to
dok ne dojdu Rusi u Peštu, onda nek se Madjari bra- deci na dan, ko i šećer.
ne kako znaju.
- Izgorio dućan u Brodu s petrolejem na placu (Han-
zin?). Žene govore, da ga nije za žalit, imo je petroleja,
pa nije tio prodavat, dok ne bude skuplje.

Doček hrvatskoga bana
pred vojnom bolnicom
u Višoj pučkoj školi
(kasnije Gimnazija, a
danas Strojarski fakultet).
Unatoč strahotama rata
i neimaštini uvijek je bilo
onih koji su mogli “tjerati”
bečku modu

- Zarobit je Col. Benčevića sin, oficir iz Broda. Od- - Benčević je zatvorio dućan, zašto? Nema robe, što
veden u roblje, odanle su telegrafirali ocu. Mat veli: bi tio prodat, a i ne smije svakom prodavat, nego sa-
Nije se javio 6 nedilja, dala bi pol dućana, da znam mo Brodjanima, pa se zato skanio i sve svoje zatvorio.
gdje je on. Šta bi se do sekirat, a ni mu sila.

- Eto piso djed Ive šumara sin da je pobita 28 i 78 Re- Neki trgovci se bogate dižući cijene ili ne proda-
gimenta. Ostalo samo 25 momaka od njih. Nisu iz to- jući robu dok ne postigne bolju cijenu. Seoski ži-
pova i pušaka nego iz aeroplana izazgor pobiti. dovski trgovci stječu velika bogatstva, pa kupuju
kuće u Brodu i sele.
- Jučer sam divanio s jednim soldatom iz Perkova-
ca, izboden je na 7 mjesta, pa došo u Brod u špitalj. - Sinoć se fali J. Weiss (trgovac iz Donje Bebrine,
Govori: Došli su u Galiciju i srpski soldati, ti siku i pate zvan Keso) kod nas, da je kupio kuću u Brodu, ispla-
naše, ako je uvate. Njega su tri puta šopili o zemlju i tio 70.000 Kr., a još je metio u štedionu 32.000 Kr. – eto
izboli na 7 mjesta, dok ni Rus kazo, da je dosta, fort su 102.000 K, što je steko u ratu za 4 godine. O istom tr-
ga boli, gnjeli i patili. govcu je još jedan zapis – J. Weiss iz D. Bebrine, more
spominjat da je bio rat. Puno je hiljada zaslužio, pa je
- Soldati u Brodu gladni, suvi i jadni. Obilaze oko ko- kupio kuću u Brodu….
la i mole kruha, da ne umru od gladi. Došo 1 ko moj
Mato, pa sam mu dala komad kruha i otac malo sla- - Hambureger, Židov iz Klokočevika kupio kuću u
nine. Brodu za 90.000, a to je preko puta od kuće Mate Pe-
trovića - mesara. Sad je pun Brod Židova – sve divane
- Čujem u Brodu, da je jedan bosanski soldat umro i šeću se okolo.
od gladi. Bio je bolestan, nisu mu vjerovali, on ne mo-
To su ipak samo pojedinačni slučajevi, puno je vi-

7

101 brodska priča

Utjeha se tražila u vjeri, podgrija-
vane su priče o ukazanjima, širile se
nevjerojatne glasine.

- Isus se ukazao s očenašima svinja-
rima, pa da će bit na Ilinje silni gro-
movi, velika pucanja topova i jako
velika kiša i po tom rat gotov. Bil da
to bilo?

PROMJENJIVA SREĆA U
RATU SA SRBIJOM 1914. I

1915.

Austrougarska vojska za našima je na front poslala„silu kolija“ Srbija je napadnuta s dvije strane,
sa sjevera preko Save i sa zapada iz
Bosne preko Drine. Zapovjednik au-
strougarske 5. armije, general Poti-
orek, krenuo je u napad 12. kolovo-
za 1914. godine, a istovremeno je i
2. armija nadirala iz Srijema. Kada
su Srbi uočili da glavni napad dola-
zi od 5. armije, sve su snage usmjeri-
li u tom pravcu i za samo četiri dana
u bitci na Ceru razbili su austrougar-
sku vojsku i odbacili ju preko Drine.
Do 24. kolovoza morale su se povu-
ći i snage 2. armije preko Save, a srp-
ske trupe su prodrle 30 kilometara
u Srijem. Tako je neslavno završio
napad K.u.K. monarhije na Srbiju, a
Cerska bitka bila je u ovome, prvo-
me, velikome svjetskom ratu prva
pobjeda sila Antante nad Central-
nim silama.

Srpska artiljerija u bitci na Ceru No, general Potiorek započeo je iz
še onih koji su jedva preživljavali, patili i gladovali. Bosne novu i još žešću ofenzivu na
U očaju, gladni ljudi su se odlučivali na krajnje ra- Srbiju. Snage Srbije bile su sada pri-
dikalne i nama nepojmljive poteze. siljene na povlačenje u dubinu, gra-
dovi su napuštani. Kad se već slavila pobjeda nad
- Čujem od svita ovo. Jedna je žena iz Trnjana imala Srbima, oni su 3. prosinca prešli u silovitu protuo-
dvoje djece, a čoek na vojske, ona je lipo iz nužde od- fenzivu i u Kolubarskoj bitci opet razbili austrou-
vela djecu kotaru u Brod pa ji tamo ostavila. Druga je garske snage, te ih za trinaest dana ponovo izba-
opet iz Kaniže zaklala svoju djecu, troje ili četvero, pa cili iz Srbije.
ošla u štagalj i objesila se. Bit će to svašta, ako se ne O početku rata na srpskom frontu 1914. godine,
uzima šta jest. u Kronici brodskog Franjevačkog samostana zapi-
sano je:
Konjički marš preko Drine - Vojska naše Monarhije prodrla je u Srbiju te je lije-
pi komad Srbije zaposjela, akoprem
uz velike i teške gubitke, jer su Srbi bili
dobro ušamčeni tako da su imali i be-
tonske šamce, koje je ipak naša hra-
bra vojska, osobito Hrvati, Slovenci,
Dalmatinci, Bosanci upravo su se od-
likovali svojom skoro nadnaravnom
hrabrošću. Naša je vojska zauzela od
Šabca do Valjeva i samo Valjevo, kao
i Beograd, dapače išla je vojska dalje
i dalje od Valjeva prema Kragujevcu i
Nišu. Kod Arandjelovca uspjelo je Sr-
bima probiti našu frontu te se cijela
naša vojska povukla iz Srbije van. Bi-
lo je teških gubitaka na ljudima, na
konjima, municiji i hrani. Koji je pravi
uzrok takovu strašnom uzmaku ne-
zna se. Bacaju krivnju na Vojskovodju
“Potioreka” da je odviše forsirao, voj-
ska premorena, putevi loši itd.

8

101 brodska priča

Hrvatski vojnici
logoruju u
nepreglednoj
ruskoj stepi

I tako se je naša vojska povukla po svema iz Srbije - Neće kolija doć, dok ne bude gotovo, ići će njeki
te prešla na našu stranu i čuva granice. Beograd, Ša- dečki svoje oce prominit.
bac, Požarevac, Valjevo i ostala osvojena mjesta pala
su opet u ruke Srbima. - Ošo je Đuro oca zaminit, a Franja svog oca, tamo
u Brčkoj, ge li su u Bjeline.
A i učitelj u Klakaru, Luka Lukić, revno je bilježio
sva ova zbivanja, ali i njihov utjecaj na život mje- S ratišta je dolazila sila ranjenika u brodske bolni-
štana klakarske župe, ali i šire, te nam mnogi zapisi ce. Stižu obavijesti o ranjenicima, nestalim i pogi-
govore i o onome što se u Brodu na Savi zbivalo. nulima. Puni se vojničko groblje.

Vojska je mobilizirala i na stotine zaprežnih kola - U Brodu je opet dosta ranjenika, pa je smještaju u
koja su morala poći u Bosnu i Srbiju, pa prevoziti so- školu na placu, a ima ih i mrtvih, ti će k svetom Lovri.
ldate, oružje, opremu, hranu i svu drugu opskrbu.
To je država plaćala, ali ne pravedno, a neki su na - Anke brat, regrut, istom išo u Srbiju, pa je već ranit,
tome i profitirali. Imućniji su pojedinci, opet, platili, piso je, al ne znaju gdje je i ge je ranit.
pa su ih drugi u koloni zamijenili.
- Stefanovića sin lajtnan, ubit, dobili su mat i sestra
- Brodski kovači potkivaju naši ljudi konje, sve će to odielo i sablju, pa plaču, oće se utušit. Oni su nuz ko-
ić u Bosnu i dol u Srbiju, vozit ranu i soldate, dok ne tar, pa se čuje.
bude sve gotovo š njima.
- U Brodu su bila u četvrtak, 1 oficira i 3 vojnička
- Ošlo je 700 kola s ranom i svačim u Srbiju, svi su sprovoda u isto vrime, toliko i’ umire i sila dodi rani-
ošli, koji imaju bolje konje, a čiji su lošiji, ti su u Bosne, ti u Brod.
ritko će koji doć doma.
Na zbrinjavanju ranjenih aktivan je Crveni križ, ali
- Idu mloga kolija dol u Srbiju, sad će naši doć, a dru- žene su se i same organizirale u pomoći.
gi će ić, koji nisu bili.
- Žene iz Podvinja popekle dosta pita i kolača, pa ji je
- Kolija će njeka zimovat u Srbije (…) a dobivaju du- doktor pušćo i nosile su okolo po sobama meso, pite i
pla zimska ćepeta za kola, po tom se zna šta će bit. kolače, nek jede, tko šta oće.
- Pet kola klakarački nestalo, ne zna se za nje, valjda
su ubiti. - Išle su danas 4 frajle po selu kupit za crljeni križ u
Brodu, a kupile su sve i sva, pa i novce, brašno, kupus,
mast, odjeću i sve ostalo, što je tko htio dat, a odvezle

su puna kola s vrhom.

Uspjesi Srba kod srpskog su stanovniš-
tva u Austro-Ugarskoj izazivali euforiju, a
kod našeg paniku. Kao i u svakom ratu,
informacije i poluinformacije koje su pro-
curile davale su mjesta komentarima, pa
je svaka baba„znala“ što je bilo, što će biti
i kako bi to trebalo Srbe dočekat i pobit’.

- Cure dol u Zemunu dočikale srpske sol-
date, pa je ljubile po sokaci i na nje vješale
peškire. Bilo je koji je imo po 5 peškira na
seb. Ošlo je sa srpskim soldatima polak svi-
ta iz Zemuna u Srbiju, sve naši Vlasi.

- Srbi navaljuju širom na naš Srem i na Bo-
snu. Bili su već 20 km. blizu Sarajeva, a i dol
u Sremu. Još bi mogli doć blizu nas.
Jedini zaklon bili su rovovi, koji su postali i sinonim Velikoga rata - Iz Sarajeva su (svit) iseljili, tamo će Srbe

9

101 brodska priča

ja te je i Skadar zauzela bez boja. Ni-
kita Crnogorski Knjaz i Kralj sa svojom
Obitelji pribjegao je u Italiju, a odande
u Francesku.

Osvajanje Srbije. Isto tako je na-
ša vojska Austrougarska i Hrvatska,
uz pomoć Njemačke vojske, Berlin-
ske, osvojila cijelu Srbiju uz osobitu
pomoć Bugarah, koji su osvojili Ma-
cedoniju od Srba i dio Srbije. Buga-
ri su Srbe progonili. Srbska je vojska
oko 100.000 umakla, i ciela vlada sa
svojim srbskim kraljem Petrom Ka-
radjordjedvićem prieko Crne Gore i
Albanije, ali uz velike i prevelike po-
težkoće. Mnogi su od vojske, a osobi-
to od srbskog naroda na tom težkom
Vojnik u rovu piše kući, nadajući se da će pismo stići za koji mjesec, biegu i putu poginuli, što od glada, a
a on se vratiti živ i čitav što od prehlade. Srbska vlada je naše
zarobljenike odposlala u Italiju, a svo-
ju vojsku je izkrcala na otoku Krfu. Sa-
dočekat, pa će je s reda pobit. ma vlada sa svojim kraljem Petrom pobjegla je u Ita-

- Kaže T. da se Sarajevo ispaznuje. Naši će pušćat Sr- liju.
be unutra u stupicu, pa je s reda pobit, ako to bude
išlo. Lukić piše o kolonama kola koja su i te godine išla
u Srbiju i Bosnu. Mnogi austrougarski vojnici, me-
- Doće Srbi koji dan u Vrpolje, a sutra preksutra eto i’ đu kojima su, dakako, bili i mladići i ljudi iz Broda i
i u Brod, šta ćemo, kud ćemo, ako to bude. okolice, pogibaju na bojnom polju. Stotine vojnika
- Doć će Vlasi iz Bosne, isjeć će naše kukuruze u polju, je dospijevalo u ropstvo ili pogibalo na frontovima.
kad dojdu Srbi, da im niš ne smeta. - Naši pošli u Serviju, pa su je skroz pobili Srbi, jer su
Godine 1915. Centralne sile pridobivaju na svoju je zgodno dočekali.
stranu Bugarsku, koja je na početku rata proglasi- - Oko 300 officira naši bit će striljano. Prošli su pove-
la neutralnost. Njoj je obećano proširenje na račun zani na cugu u Garčinu, sami cug njih. Idu u Peštu, pa
Srbije, kao i Makedonija. Srbiju početkom listopada će je striljat rad izdaje Srbom.
napada Bugarska s juga, a njemačka i austrougar-
ska vojska iz Banata i Srijema. Pred tako moćnim - Danas se u općine daju cedule, pa će ić po nov-
neprijateljima srpska se vojska povlači na Kosovo, ce svit, što je uzela država sebi kola i konje, sad nije
pa preko vrleti Albanije, uz ogromna stradanja od davno. Ima ih dosta, a najviše će dobit Stevo Dami-
hladnoće, gladi i iscrpljenosti, na obalu Jadranskog čević 1023 fr. Za vole dobio 800 fr., eto njemu nova-
mora. Tu srpsku vojsku prihvaćaju saveznički bro- ca ko balata.
dovi i u siječnju 1916. prevoze na grčki otok Krf.
Nakon što je pregažena Srbija, slomljena je potom - Sirotinja baš propada, a ni ljudi, koji su već 14/8
i Crna Gora. 1914. dali kola i konje, a nisu dobili ni krajcara do
sada.

O tim velikim bitkama u Kronici čitamo: - Kum Franja Peić kb 66 dobio 600 fr. za konja, a Vin-
- Predaja Crne Gore. Rat traje. Sriećno smo zauzeli ko 21 (kućni broj) baš ništa, a zajedno su im ošli konji
„Lovčen“ kod Boke Kotorske. Crna Gora se predala ka- i sprezali u jedna kola. To nije pravo.
da je Lovčen pao. U Cetinje je ušla naša Vojska bez bo-
A kako su se neki naši spasili od srpskog ropstva,
to graniči s fantastikom, ako je i spomenuti Stipa
govorio istinu:

- Klara veli: Stipa Lakušić uteko, iz ro-
blja, a to bilo vako: Bio vlaški svetac,
pa su oni pozvali i naše oficire seb na
večeru. Došli su svi, bilo i’ je mlogo, pa
su jeli i pili, a kad su se napili, poklali
su srpske oficire sve do jednog. Onda
su zvali zarobljenike, nek idu napolje i
nek idu svojim trupama. Tako je Stipa
Lakušić otišo svojima.

Snalažljivi su se izvlačili i od vojne
obaveze. Bilo ih je dosta, pa Lukić za-
ključuje:

- Da ima tko pisat i kom u Osik, da
sve ove naše lince potjeraju na vojsku,
što se badavad klate po selu, a ništa
im nije.

Mnogi su hrvatski vojnici kosti ostavili u blatu Galicije Uspjesi srpske vojske nekim su
domaćim Srbima davali krila, pa su

10

101 brodska priča

usred Hrvatske otvoreno provocirali. - Kad smo se danas vozili iz Broda, graja u Ruščici,
- 7-8 Vlaha iz Klokočevika su odvedeni u rešt u Bro- a sve se selo skupilo kod kuće Mikolčevića, oboružani
sikirama i vilama. Šta je to, pitamo. Uteklo je 14 Rusa,
du, jer su u Trnjani (valjda kod Weissa) pjevali ovo: pa su ji djeca čobani vidili i došli svitu javiti da se zna.
Oj, ti Franjo ćelavi, Valjda će je povatat i odputit ge su i bili.
Al te Srbo prevari!
Pustio te do pol Niša, - Ona 4 Rusa što su danas otjerana u Brod kotaru bili
Da te bolje šiša! su 1 firer, 1 kapral i dva prosta. Radili su u šume, ni im
To se javilo serežanima, pa su je povatali i odveli u bila dobra košta, pa su utekli. Govore: Znamo, da ne
možemo uteć u Rusiju al ćemo morda doć u bolji lo-
lad, gadove jedne. gor, gdje ćemo imati bolju koštu, nego ovdje u šumi.

Ta su to i zaslužili, ali bilo je i antisrpske histerije. No, neki su se ruski zarobljenici lijepo snašli. Oni
Srbi su okrivljavani za sve ratne neuspjehe. Politič- vrijedni, koji su poštivali svoje domaćine, bivali su
ki protivnici „spakirali“ su i brodskom gradonačel- također poštivani. A ni usamljene žene mladim Ru-
niku, okrivivši ga za špijunažu u korist Srbije, što se sima nisu odoljele, bilo ih je koje su se i „prevarile“.
kasnije pokazalo netočnim.
- Kod Čosini u Donjoj Bebrini ima Rus, snažan i de-
- U Brodu je zatvoren načelnik Benčević (brico Stje- bel ko pop, a pojede za trojicu svega. Gdje on spava
pan-Štefa), javni bilježnik Elegović, major Klarić i još u koli, bude kraj njeg cila lopata koštica od šljiva, šta
jedan pisar grad. poglavarstva. Svi su u festungu, a on pojede.
svaki je za se u sobi i imaje po soldata pred vratima.
Kažu da će doći unutra i veliki župan, biti će zatvoren. - Čulo se da je Katin Rus umro u bolnici u Brodu, a on
To je radi špijunstva, a da je odao Vidaković. je eto ozdravio i došo joj natrag, kad mu je dobro kod
nje i ima svega štogod hoće.
Kronika Franjevačkog samostana
1915. godinu zaključuje: - Eva Matičević iz Donje Bebrine se slikala s Rusom,
on joj kupio cipele za 10 for. i zlatom lanac, a Mandu
- Guverner Srbije postao je General
Salis Sevis, ne hrvatski general. Ciela
uprava u Srbiji je vojnička. Ciela Srbija
potpala je Austrougarskoj, Makedoni-
ja Bugarskoj. U Albaniji je Bugarska i
Austrougarska vojska (…). I tako se je
barem donjekle riešilo pitanje Balkan-
sko, barem na vrieme.

Da, ali samo na neko vrijeme, jer
1916. otvoren je Solunski front...

LIPI, MLADI RUSI, PA SE
ŽENE PREVARILE

Dok su ljudi, muževi i momci, bi-
li na ratištima, žene su same brinule
o kući i imanjima, radile i u oskudici
podizale obitelji. Onda su došli ruski Veliki je rat donio nove ratne tehnike, poput ovoga tenka
zarobljenici, stotine njih. Radili su u
šumama, ali su dodjeljivani i na rad
u seoskim domaćinstvima.
- U Brod je došlo 5.000 zarobljenih Rusa pa će tud u Radinu (Stipinu ženu) izbio svekar, zasto ju u kućaru s
mladim Rusom (mlad i lip, pa se prevarila)…
okolice radit. Ošli su u ne barake, što su nuz štreku, al
teško će stat, šta ih je sila došla odnekud. - Reza će Radina rodit bez čoeka, a s Rusom (lipim i
mladim). Zlo se trefilo, a šta će bit kad čoek dođe do-
- Rusi umiru u Brodu, svaki dan pet, šest kažu, kako ma, sam Bog znade.
ih zarobe, ne jedu ništa dok ne dojdu u staciju u Brod,
onda se prejedu, pa i umru. - Otiće Rus od Klare, ne more ga trpit da jede. Htio bi,
vele – s njom živit, a ona da neće – pa mu rekla – „Idi!“
Ruski zarobljenici pokušavaju pobjeći. Razlog je Kaka je sad poštena postala.
ponekad bila i loša prehrana.
Takvih slučajeva bilo je jako mnogo, pa se tome
- Jučer je poljar Janković iz Gornje Bebrine otjerao nastojalo stati na kraj vrlo ponižavajućim i okrut-
jednog ruskog bjegunca u općinu. Tud je noćio pa ga nim mjerama.
je Lakušić otjerao u Brod kotaru. Iva Lakušić veli: Za-
robljenik je fin čoek, imao je dosta novaca, on je ma- - I u brodskom kotaru ima nečestiti žena 278 što su
šinista u civilu. Bio je u Štajerskoj u logoru, pa je ošo noseće od zarobljenika, od Rusa, te su već štemplova-
još prvo 6 nedilja, te se krio i dovle došo. Htio je ić u ne, pa će bit lipo kaštrigovane, što su s neprijateljima
Bosnu, pa valjda u Srbiju (?), pa su ga dotjerali i pre- pristajale, al imaje svaka štempl na čelu, da se zna.

dali kotaru. - U Bickom Selu već je bila vizitacija od žena, doće
to i k nama, neće nas proć, onda će se vidit i znat, ko-
- U Gornjo Bebrinskom Gaju vide se još dva Rusa, ja je voljela soldate.
odaje i jedu šljive, vele svinjari. Djeca ih se boje, a ne-
će zla, samo bježe od svita. Bilo je i tragikomičnih situacija:

11

101 brodska priča

- U Semeljcima popo privario žene koje su noseće od u Beču prekjučer u 9 s i 10 m. Po Brodu je zeleni oglas
Rusa, navistijo da se jave, pa će dobit premiju. One se od magistrata i na skoro svim kućama viju se crne za-
javile, a on ih je onda i naružijo što je bolje mogao, a stave u znak žalosti. Bio sam u Brodu, vašar je, dosta
ima ih 32. je svita, svatko je tužan, jer to je gorka i tužna istina.

Problem je postala i prostitucija u koju su se neke Zemlja je dobila novoga cara, Karla, a s njim i ca-
žene upustile pritisnute neimaštinom i bijedom, ali ricu Zitu… no rat se nastavljao svom žestinom, is-
stradale su i nedužne. crpljujući i jednu i drugu stranu. Da se nadoknade
potrošeni resursi, čak su sa crkava skinuta stoljetna
- Nitko ne sme van od ženski iz kuće, jer ide u magi- posvećena zvona i cijevi orgulja te su pretopljeni u
strat i dobije štempl na čelo. Tojfelova cura (služav- topove i municiju. Također su domaćinstva morala
ka kod brodskog mesara Sebastijana Teufela, na državi predati sve što je od bakra i bronce: tepsije,
početku današnje Strossmayerove ulice) išla jednu avane, kotlove za pečenje rakije…
noć napolje, pa ju uvatili i dobila štempl na čelo, ko
kad se konji štempluju, a što se ne more oprat, osta - Ošo je danas bilježnik u Brod sa bakrom, što su sa-
biljeg dok je živa. kupita 2 kola kotlova i stvari iz općine za državu, pa
će tamo ostavit kod kotara, ge li.
- U Osiku, ko i Brodu, a bit će to po svim gradovima
da se, koja se ženska vidi poslije 9 sati na sokaku, od- Svoje mišljenje i raspoloženje narod je izražavao
vede na policiju i štempluje na po čela za uspomenu i narodnom pjesmom:
kako je poštena, a to se onda nigda ne more izbrisat.
Care Karlo i carice Zita,
A, neki ranjeni i osakaćeni soldati, kod kuće su, ili Ratujete, a nemate žita!
još prije, proživljavali i druge, često i teže drame.
Care Karlo gospoda te mite,
- Kad sam bila u nedilju u Brodu kod Palčića u birtiji Sirotinja mora u komite!
(bila na ćošku Strossmayerove i Štampareve, done-
davno je tu bio kineski dućan), došle su dvije žene iz Care Karlo, nemoj ratovati,
brodskog brda. Jedna će: Čoek mi je u ratu, sad u špi- Nemoj momke od cura terati!
talju, izgubio je oko, pa sam molila da dojde doma,
nek radi i djecu hrani.

Druga će: Ja sam išla u N. u Mađarskoj, ge moj čoek
u špitalju ranit, pa sam dugo s njim govorila, a on kao

Rasplamsavanjem rata, uznapre-
dovala je i ratna tehnika, pa ta-
ko i ratna avijacija od 1917. godi-
ne predstavlja sve veću prijetnju.
U početku, piloti su kod bombardi-
ranja neprijateljskih položaja bom-
be rukama bacali iz aviona, a jedan
drugoga u letu su gađali pištoljima.
Pred kraj rata porasla je i opasnost
od bombardiranja pozadine iz zra-
ka, stoga „Kraljevsko redarstveno
povjereništvo za grad Brod“ dono-
si sljedeće odredbe: Navala nepri-
jateljskih zračnih vozila za grad Brod
nije za sada vjerojatna no napredna
tehnika čini ju mogućom. Stoga se iz
razloga sigurnosti za grad Brod odre-
đuje sporazumno s nadležnim vojnič-
kim oblastima i ovdašnjim gradskim
Izviđanja neprijateljskih položaja i prvi zračni napadi izvođeni su iz poglavarstvom slijedeće: Dolazak
“zračnih vozila” neprijateljskih zračnih vozila najav-

ljuje se zvonjavom svih zvona u ov-
dašnjim crkvama.
zdrav. Onda ga pitam ge je ranit? Eto u nogu. Otkrije
čepe, a ono obe noge viš koljena odrezane. Onda sam U naredbi se dalje ističe da znaci za uzbunu no-
ja ciknila i rekla: Meni ne trebaš, tko te je osakatijo, ću „otpadaju“, ali se za svaku sigurnost objavljuje
nek te i hrani, a ja neću. Ostavila sam ga. sljedeće upozorenje: Gradska plinara navješćuje
približavanje zračnih napadaja reduciranjem svjetla
- Čujem u našem selu udala se Marija Čukića, uze- na minimum. Dolazak sam najavljuje se posvemaš-
la seb Božu kolara (Jarića), a neće više čekat na svog nim utrnućem plinske rasvjete u gradu. Naivno dje-
čoeka Ivića, jer da nema noge, a u roblju svinje čuva luju savjeti: „Zadržavanje kod prozora je pogibeljno.
i Bog zna hoće li se igda vratit. On (Božo) će ostavit U kućama sa više spratova nije od potrebe da se svi
ženu i dvoje djece, a ona čoeka, pa će živit. A nje mat sklonu u podrum. Dosta je ispražnjenje najvišeg spra-
govori: Mojoj Marije treba čoek, pa nek ga uzme, kad ta. Koga napadaj zatekne izvan dohvata kuće, to-
ne more bit bez njeg. Šta će joj slipac bez noge. me se preporuča da legne u cestovnu grabu, skloni
se pod most itd. Promet kolima ima se obustaviti,
Godine 1916., dana 23. studenog zapisano je o kočijaši po mogućnosti skloniti se u kućne veže i
smrti cara i kralja Franje Josipa.

- Zbilja je umro naš stari i dobri kralj Franjo Josip I svakako ostati kod konja.

12

101 brodska priča

Da građani ne bi znatiželjno pro-
matrali eventualni zračni avionski
napad, savjetuje se: Za vrijeme zrač-
nog napada zabranjeno je najstroži-
je sakupljanje na trgovima i ulicama.

A, ako bi avioni bacali nekakav
propagandni materijal, upozorava-
no je: Budu li po neprijatelju iz avio-
na bačeni kakovi proglasi, imadu se
predati redarstvu. Raširenje ovakovih
oglasa kaznit će se najstrožije. Sre-
ćom, Brođani su svega ovoga u Pr-
vom svjetskom ratu bili pošteđeni.

TKO SU TI ŠATROVCI?

Velike razmjere poprima dezerter-
stvo iz vojske. U početku rata bježa-
lo se pojedinačno, a najbolja prilika Groblje austrougarskih vojnika u Galiciji obilježeno spomenikom od
bila je u vrijeme urlauba iz austrou- ispaljenih topovskih čahura

garske vojske, prilikom putovanja iz
bolnice, odlaska na front... Vojni bje-
gunci krili su se kod kuće ili negdje u blizini. je stavi komita. Pop uperi lovačku pušku, a on će: Ne-
ću ja Vas, dajte mi samo cigar duvana, pa idite svojim
- Na fronti je stavit urlaub (prekinut dopust), kad putem, a ja ću svojim. I dobro su prošli.
se svaki ne vrati, koji ide. Napravi si ma kaku manu ili
bolu pa ostane u špitalju, a nedi na front. - Jučer su po danu pokrali Pavu Vargu, a žena mi to
rekla. On ošo za tragom i našo, gdje su ležali i polako
- Joza Lemešića držo na nogi 8 dana živu sodu - ji serežani uvatili i odpeljali sudu – a to su vojni bje-
otvorila mu se rana do kosti, pa plače i jako ga boli gunci koji se skiću i kradu.
(na listu), te veli: Neću više to radit, makar me ubili
tamo. Šta ja uradi od sebe? - Išle su žene u Brod kotaru (iz Glogovice, Zdenaca)
da jave, udarili su bjegunci i rauberi, pa čuda sa svi-
- U cugu (vlaku) soldati pljuju na onog, tko bi išao na tom prave, sise režu, siluju žene itd. šta nije podobno.
front, govore mu svašta, što se ne može slušat, ofici-
re ritko kad pozdravljaju – to ne more izać na dobro, - Ti komite ili šatrovci imaju svoj ekstra jezik, pa se
a svemu su krivi malbaši i ministarstvo, što su toliki sporazume. Eto tako veli meni 10. X u vagonu gdja
oprostiti od vojničtva…. birtašica iz Vodjinaca: 1000 forinti = som, 100 forin-
ti = glavica, serežan = veliki drot, stražar = mali drot,
Od 1917. godine dezertera je sve više, oni su nao- ukrast = zgepit, jesti = jupati, spavati = durmit, piti
ružani, i to nije više obično dezerterstvo nego „ze- = cugati, bježati = kiljat, ženska = klinka, a muško =
leni kadar“, „komite“, „šatrovci“... To su zajednice od levak, ako je što dopadljivo, zgodno = gotivno…..
desetak, pa i više desetaka odbjeglih vojnika koji
su otkazali poslušnost, kriju se po šumama i gora- Kronika franjevačkog samostana o šatrovcima bi-
ma, pa sada sačekuju putnike i robe ih, ulaze u sela lježi: Tko su ti šatrovci? Uslijed ratnih grozota i dugog
i pljačkaju bogate trgovce, veleposjednike, lihvare, ratovanja mnogi su vojnici ostavili pukovnije svoje da
otimaju od onih koji imaju, ali ponekad napadaju tako izbjegnu vojnoj dužnosti i pogibelji izgubiti život
sve redom. na ratnom polju. Ovakve vojnike bjegunce službeno
nazvane „dezerteri“ narod je u ovom kraju prozvao
„šatrovcima“, jer tako naziva sve one, koji nemaju svo-
- U Zabrani (šuma između Zadu-
bravlja, Trnjanskih Kuta i Donje Be-
brine) ima dosta bjegunaca. Marin
im Deanović morao donieti 2 kruha
jer bi mu zaklali jalovče, a Šima Dan-
ković išo u lov pa ga haltovali (zau-
stavili) i pustili, jer je lugar, koji ide da
šumu čuva to mu je posol. Bit će toga
još svašta ovog ljeta do jeseni.

- U Dolci iduć u Trnjane stavili su
negda prvo soldati Miju Bekuza, pa
su mu oteli 4.000 fr., a drugi put opet
2.000 fr., što je trgovao s Bosnom, pa
to zaslužio.

- U šumi iduć u Trnjane bio je 1 čoek, Rat je ostavio pustoš u selima i gradovima na bojišnici, ali još veće
pa su ga 4 soldata stavila i raspremila tragedije u obiteljima vojnika
do gola. Oteli su mu 15 fr., iz šajtofli,
ono 900 fr. nisu našli – bilo u vincu u
gaćavicama.

- 26/9 se vozio iz Broda u Kanižu bi-
lježnik Baričević i pop Rogoz. Na putu

13

101 brodska priča movino“. Iz naše Crkve išlo se je korporativno u istoč-
no pravoslavnu Crkvu na „Blagodarenje“.
je kuće ni stalnog boravišta. Ovaj naziv nije baš zgo-
dan za sve vojne bjegunce, jer većina njih zadržavala ***
se je kod kuće svoje i zanimala svojim poljodjelskim U tom kaotičnom vremenu bezvlašća i krhke no-
radom. Samo neki beskućnici zaslužiše ime „šatrova- ve vlasti, šatrovci su se osilili, pa su s istomišljenici-
ca“ ili bolje rekuć „hajduka“, jer su se hajdučkim po- ma čak i u Brodu priredili grdne nevolje.
slom bavili, kao ubijali, krali, otimali i tako dalje. Zato - Maltar Tomo kod groblja veli. Komendija je u Bro-
su „šatrovci“ bili strah i trepet narodu i u selu i u gra- du, kazat se ne može, a sve radi zeleni kadar, njih 80
du. Mnogo je ovih šatrovaca hajduka poubijano, pa i – 100. Došli su noćas (28. X.) na magistrat, opsjeli ga,
u našem Brodu i okolici (...) U brodskoj okolici najviše pa se stražari predali, a oni su pustili reštance van, oš-
zuluma počiniše u Podcrkavlju, Oprisavcima, a bili su li po Brodu, polupali prozore, ge su Madjari u stanu,
na glasu i oni iz Podvinja. i na madjarskoj školi, ošli na kolodvor, pucali u cug i
bacili bombu na vlak, ubili strojovođu eto – a stražari
*** i žandari im ne mogu ništa.
Rat se bližio kraju, u kolovozu 1918. godine Luka Ipak, nisu svi taj zulum mirno promatrali, suprot-
Lukić zapisuje slutnju završetka rata. stavili su se.
- Naš kralj nema volje, da dalje ratuje, a njemački - Jedan, stražar narednik u Brodu, kad je bila buna
hoće, zato naš neće baš ništa uredovati proti onim najveća u Brodu – išo na autu po sokaci i ubio jednog
vojnikom što su tajno doma, pa rade na gruntu i bri- fest dobrog lopova, i to u pol dana pred Trojstvom.
nu se za svoju obitelj. Sviet išo iz crkve i biž nazad, a i ja s njima. Bila nedi-
Već i prije kraja rata ruski su zarobljenici pušteni lja. Dobio je još premiu od 1.000 kr., što je tako uradio.
svojim kućama, a naši su se opet vratili svojim do- Za zaštitu imovine i građana, formirani su i odredi
movima. Narodne straže.
- Sad će svi naši robljenici doć doma, a Rusi će bit - U Brodu je zapovjednik straže g. Stančić (svestrani
tamo pustiti svi s reda. Dobro će bit – tako je u no- Ljudevit-Lujo Stančić), urar. Nije bio vojnik (ali je bio
vinama. sokolaš, pa čak i policijski detektiv), a sve ide po loju,
- Jučer (7. VIII 1918.) su ošli Rusi od prijaka u svoju dobro, što samo more bit.
zemlju. Na rastanku su Mišku izljubili i izgrlili i plaka- Na poremećenom tržištu nova uprava grada mo-
li su u glas ko mala djeca. Žao im je bilo otić, a drago rala je intervenirati.
im je što idu doma. Bili su pošteni i vridni, pa su imali - U Brodu nema placa (tržnice) do 25/11 a dotle će se
sve, štogod su htjeli u kući Mijinoj. ustanovit ciene, pošto će se kupovat i prodavat.
- Iva Baričić došo noćas iz roblja, pa je suh i mršav, - Ustanovljena je prilična ciena za robu u Brodu i
da su ga jedva poznali, a ne tuži se, da mu je bilo zlo, prebiti tiskani oglasi, ali su trgovci mudri, pa su robu
ko i drugim našim u roblju u Rusiji. sakrili, al još su bolji koji su zatvorili dućan kao Kisić,
- Došo je moj Đuka Đurića iz roblja kući, suh i slab, pa neće ništa prodavati. Kako je to? Ako sada nisu do-
a na desnu nogu faličan, ima na debelom mesu rupu bro prodavali i hiljade stekli, neće baš nikada.
ko šaka. Ponio je iz roblja 1750 fr. pa mu naši oteli i Austro-Ugarska Monarhija se raspala i, dok su jed-
dali samo 150 fr. Bile su dvi maramice za djecu, Katu ni „kao guske srljali u maglu“, drugima je odmah
i Teru, i to mu oteli, pa hajd truljav, a imo je svoju finu sve bilo jasno i što nam se sprema.
odjeću iz Rusije. Bio je škriban (pisar) kod grofa i do- - Čujem da nas hoće sa Srbijom spojit, to je zlo, što
bro mu je bilo, a donio je i sliku one obitelji, gdje je bio. more bit, bolje da smo sami. Oni će nas gorje sekirat i
Kada su Saveznici 14. rujna 1918. godine probi- vredjat od Madjara, a ne treba im ništa vjerovat - pro-
li Solunsko bojište, Austro-Ugarska je zatražila pri- ročki je zapisao učitelj Lukić.
mirje. Hrvatski sabor je 29. listopada raskinuo sve I tako, na bezbroj stranica čitamo u onodobnim
državno-pravne veze s Monarhijom i proglasio Hr- zapisima o strahotama i tragedijama koje je Veli-
vatsku nezavisnom državom, koja istodobno pri- ki rat donio.
stupa novoproglašenoj Državi Slovenaca, Hrvata i Rat je trajao četiri i pol godine, primirje je skloplje-
Srba. no krajem 1918. i skončao je na dan 11. studenoga.
U Kronici je zapisano - Na 29. listopada svečanom Svjetski sukob je ostavio opustošene zemlje, mi-
službom Božjom zahvalnicom proslavljena je samo- lijune poginulih (8.500.000), ranjenih (21.000.000),
stalnost Hrvatske. Ovdješnje odlične gospođe na čelu zarobljenih (7.800.000). Propala su četiri carstva:
sa milostivom gospođom Brlić zamoliše oca Gvardi- austrougarsko, njemačko, rusko i tursko, te nastala
jana, da se ova svečanost obavi u našoj crkvi. Za taj nova, prekrojena karta Europe.
svečani dan Crkva je prekrasno zelenim vjencima ure-
šena bila i zastavama države Hrvata, Srba i Slovena- (Posavska Hrvatska, 25. srpnja, 1. kolovoza,
ca. Crkva je dupkom puna bila. Svečanu misu odslu- 8. kolovoza i 14. kolovoza 2014.)
žio je „sub infula“ („pod mitrom“) mjesni župnik i Opat
Antun Leskovac. Propovijedao je otac Gjuro. Poslije
svete mise otpjevan je „Te Deum“ („Tebe Boga hvali-
mo“), a zatim uz veliko oduševljenje „Lijepa naša Do-

14

101 brodska priča

TRESLA SE BRDA, A OD
TUČOBRANA HASNE NI

Proživljavamo teške go-
dine. Današnje hirovite,
nepredvidljive vremen-
ske prilike izazivaju istinsku
strepnju, jer stalno slušamo
i gledamo o vjetrovima ko-
ji pušu orkanskom snagom,
vrtložnim pijavicama, kiši ko-
ja pada iz dana u dan u neza-
bilježenim količinama po kva-
dratnom metru čineći razorne
bujice i poplave, tuči koja uni-
štava usjeve, oštećuje krovo-
ve kuća, automobile… Nešto
od toga i nama se dogodilo,
istina ne još toliko dramatič-
no, stoga je opravdano pita-
nje i zebnja - kada smo mi na
redu? Jer, očito je, klima se u
cijelom svijetu mijenja, ali ne
na bolje - već na gore.

Što se poduzima da se po-
sljedice tih ekstremnih vre-
menskih neprilika spriječe, ili Posveta protugradnih topova u brodskim vinogradima 1900. godine
bar ublaže? Navodno, puca
se raketama na tmurne, gra-
donosne oblake koji donose salauke. Samo, koliko rovljeni oberštar Andrija Olujević; sin umirovlje-
je sve to učinkovito? Jer, ispali se i stotinu raketa, nog carskog i kraljevskog majora, liječnik dr. Ado-
a oluje nas opet poharaju. No, događa se da rake- lf Müller iz Beča; umirovljeni kapetan i gradona-
ta i nema, jer one su i preskupe. I tako se vrtimo u čelnik Broda na Savi 1895.-1901. godine Dragutin
krugu. Karla Piskur; stasiti kraljevski poštarski brzojav-
ni oficijal Rudolf Heinzl; pravoslavni prota Simo
Još tamo početkom prošlog stoljeća brodski su Kajganović; Božo Vidaković i, na kraju, Čop... Niti
vinogradari pokušali zaštititi svoje vinograde tako- otmjene brodske dame i milostive na posveti tu-
đer pucnjavom iz dojmljivih topova – tučobrana. O čobrana ne manjkaju, jer prilika je to bila pokazati
tome je pisala učiteljica Anka Simonović pišući o novi modni cuker šešir, pa gdje bi ju one propustile.
Brodskom Vinogorju 1913., a taj pokušaj vinogra-
dara dokumentira i jedna veća požutjela fotografija U sredini slike je ondašnji brodski župnik, brodski
snimljena 1900. godine prilikom posvete spome- sin, prečasni Antun Leskovac, koji je posvetu ce-
nutih protugradnih topova u vinogradima. remonijalno i obavio. Kraj njega je mali ministrant
sa škropionicom punom svete vode i na lancima
Na fotografiji vidi se drvena kućica, daščara, da- obješenom kadionicom iz koje se širio ugodni miris
skama pokrivena i kako je cijev topa kroz njen krov zapaljenog tamjana. Okolo je natiskano još mnoš-
u nebo uperena. A cijev, kao u topa merzera „De- tvo prostog puka, brodskih vinogradara radnici -
bela Berta!“, u donjem dijelu uža, a širokog otvo- vinciliri Ličani, njihove žene i njihova brojna djeca.
ra. Okupilo se mnoštvo svijeta, sva brodska gospo-
da, sve vinogradari, jer onda je imati vinograd bila Bio je to samo jedan od topova – tučobrana, koji
čast i ponos svakog brodskog građanina. Netko tko je postavljen na vrh brda Kota, kraj šume Pribudo-
je shvatio da će to jednog dana biti prvorazredna vac. Dva su topa bila u velikim vinogradima gos-
povijesna fotografija (vjerojatno gospođa Zdenka podina Ottona Popovića, ispod njegove prostrane
Brlić- Benčević, jer ona je imala tu žicu), popisao proširene vile i poznate hrastove šumice, pa kod
je i označio sve prisutne uglednike: senator Au- gospodina Većeslava Černya na Maksimovom brdu
gust Radinić; sav u bijelom i bijeli šešir drži u ruci i u vinogradu Rozinka, kod Ivana Toffolinija, Mavre
posjednik i vlasnik otmjenog svratišta „Žuta kuća“ Rechnitzera, Ivana Pilara, Braunera i gospođe Mice
Otton Popović; židovski trgovac Rafael Merkadić; Bogdanović. Ukupno je postavljeno deset komada
bankar, prokurist Hrvatske eskomptne i mjenjač- strašnih topova, koji su gradonosnim oblacima oz-
ke banke u Brodu Angelo D’ Elia mlađi; posjednik biljno zaprijetili.

i vlasnik svratišta „Jankomir“ kod željezničkog ko- Brodsko Vinogorje s razvijenom kulturom gajenja
lodvora Zefir Marac; odvjetnik, muž buduće knji- vinove loze nije imalo samo ekonomski značaj za
ževnice Ivane Mažuranić, dr. Vatroslav Brlić; umi- brodske građane. Oni vinograde nisu držali samo

15

101 brodska priča veličini vinograda. Troškovi su bili za nabavu topo-
va - tučobrana, za gradnju kućica za njih, za barut i
Tučobran đakovačkog inovatora ljude koji su naučili pucati, topovima rukovati. Pu-
radi proizvodnje, prodaje vina i koristi koju su od te cati su naučili vinciliri onih vinograda gdje su topo-
prodaje imali, već su u svojim milovidnim vinogra- vi bili postavljeni ili, ako gospodar vinograda svog
dima i nasadima voća, u ovome lijepom i zdravom vincilira nije imao, topom je baratao koji vincilir iz
kraju provodili godišnje i po nekoliko mjeseci na najbližeg vinograda.
promjeni zraka – kako se to onda reklo, da obnove
svoje snage, uživajući pritom u bezbrižnom ladanj- Nemamo podatak gdje su tučobrani kupljeni, ali
skom životu, odmoru i dokolici. jedna fotografija iz Đakova prikazuje top proti tuči
i mrazu izum učitelja Dragutina Galovca u Đakovu
U „Brodskim novinama“ 1920. Anka Simonović 1900. I taj top ima dugu cijev širokog otvora, a po-
napisat će o Vinogorju i ovo: Ljeti se nigada praši- put svemirske rakete postavljen je na rampu. Mož-
ne ne uzvitla. Zatornim bakcilima ni traga, izumrli su. da su brodski i đakovački topovi od istog proizvo-
Neprestano strujanje čistog zraka, nedade im nasjesti đača bili? Zvonko Benošić, koji piše o vinogradar-
i širiti se po volji. Mi po vrhuncima brda za velike ljetne stvu Đakovštine i donosi spomenutu fotografiju,
žege za omaricu neznamo. Brani nas od nje lahkokuli navodi: „Tako među ostalim u Trnavi već 1902. po-
zefir, koji pokreće zrakom i tjera omaricu, kao kakvom stoji Udruga za obranu od tuče, sa sedam tučobra-
lepezom. Istina, ne vidimo i ne osjećamo ga, ali on se na, a po uzoru na trnavačku udrugu organiziraju se
ipak u našoj blizini nalazi, a dokazom nam je, što se i vinogradari Drenja (Mandićevca).“
lišće po grančica giblje i treperi.
Sve je bilo lijepo zamišljeno, vinogradari su vjero-
A koliko je to čarobno zeleno brdo i čisti zrak, uz vali kako su kupnjom tučobrana svoje zelene trso-
blagodati toplih sunčevih zraka, bilo omiljeno i ne- ve sigurno zaštitili, ali malo je hasne od tučobrana
koj gospodi i izvan Broda na Savi, bilježi 1913. ta- po vinograde bilo i sve je neslavno završilo. Topovi
kođer učiteljica Anka Simonović: Ekselencija Veće- su, naime, bili još jedan od onih ludih izuma kakvih
slav Černy, rodom Čeh, član brodske vinogradarske je na početku 20. stoljeća bezbroj bilo. Djelovali su
i vinarske udruge, tajni savjetnik Njegovog Veličan- impresivno, moćno, reklamirani su na veliko, a nit-
stva prejasnog vladara Franje Josipa I. kupio je četiri ko se nije sjetio podrobnije propitati i o njihovoj
parcele vinograda kad je bio prije njekoliko godina stvarnoj učinkovitosti na gradonosne oblake. Ali,
visoki činovnik zemaljske vlade u Saraju. Sada živi sa nije samo to bio uzrok ove promašene i propale
svojom obitelju u Beču. Veći dio ljeta živi u svojoj vili investicije brodskih vinogradara. Evo što se zapra-
u vinogradu ovđe i obitelj mu je svake godine po nje- vo dogodilo.
koliko mjeseci ovamo došla na promjenu zraka. Bilo
je u Brodskom Vinogorju još vlasnika, posjednika Mnogi vinciliri zlorabili su u njih stavljeno povje-
vinograda i ladanjskih vila koji su stalno živjeli u renje i dobiveni barut za pucanje su lovcima iz okol-
dalekom Beču, pa u Zagrebu, Sarajevu, Đakovu... a nih sela i lovcima vincilirima potajno prodavali, a u
ljeti su hrlili u Brod i njegovo tada glasovito prirod- topove umjesto cijele mjere baruta, samo su po-
no oporavilište. la porcije sipali. Kad su oblaci kao ledonosni pre-
poznati i nasadima vinograda zaprijetili, vinciliri su
Stoga, kada je „Udruga brodskih vinogradara“ prvo morali Brod nazvati i dozvolu tražiti da mogu
(osnovana te iste godine 1900., a njen prvi pred- na oblake pucati. Neki su Brod zvali kad je led već
sjednik bio je Otton Popović) odlučila tučobrane dobro po vinogradima prašio i kad je bilo preka-
kupiti, da otkloni zlo, ako je ikako moguće, svi su po- sno za išta. Uz ovakvo neodgovorno vladanje vinci-
sjednici vinograda bez iznimke složno troškove po- lira, učinak pucnjave tučobranima bio je nikakav. I,
dijelili. A platili su, kao što je najpravednije, prema umjesto da spriječe prijevare s barutom, krivce ka-
zne i obranu od tuče svojih vinograda bolje organi-
ziraju, Brođani su požurili i riješili se tučobrana pro-
davši ih u bescijenje. Onda su za njima stali žaliti, jer
sama ta pucnjava takav je silan učinak činila, brdo
se od grmljavine sve treslo, zaglušujuće detonacije
parale su nebo, pa su imali osjećaj da se bar nešto
proti’ gradu poduzima, a još više su Brođani žalili
što obranu od tuče onda više nikakvu nisu imali.

Za kraj, dobro je i ovo znati! U našim selima vje-
ruju da led pada jer župnici grešno žive. Isto tako
vjeruju da župnici imaju moć određenim molitva-
ma prijeteće oblake rastjerati, ali grešno živeći, oni
tu moć gube. Samo, u Brodu danas je puno župa i
‘ajde ti onda znaj koji od tih naših prečasnih župni-
ka okolo šara, a mi ispaštamo. Ali, saznat ćemo i to!
Možda metodom eliminacije, jer primjećujemo da
u nekim dijelovima grada led češće i žešće pada.

Možda još i danas netko i s raketama vara, pa u
njih manje naboja stavlja, što smanjuje njihovu
učinkovitost, baš kao što je bila nikakva učinkovi-
tost i tučobrana prije više od sto godina. Eto, sva-
kakva se pitanja nameću.

(Posavska Hrvatska, 22. kolovoza 2014.)

16

101 brodska priča

ODLIKAŠ IZ MATEMATIKE

Umirovljena profesorica, gospođa Štefanija ku. Nosili su upaljene fenjere i baklje i svi su tako li-
Štefica Sabljak - Tiljak rođena je 1928. go- jepo pjevali božićne pjesme. U povratku s ponoćke,
dine u Brodskom Varošu, točnije na Budain- prizor se ponavljao. Sve su to stanovnici ulice kroz
ki, jer je ulica između dviju rampi, „bosanske“ i „za- mrak s ushitom promatrali. Zimi su kosine nasipa
grebačke“, tada bila dio varoške općine, kao i cijela kojima se dolazilo do rampi bile idealne za skliza-
Budainka. U desetak kuća samo na jednoj strani uli- nje, a najbolje se po zaleđenom snijegu letjelo u
ce (a tako je i danas) stanovali su uglavnom želje- drvenim klompama, samo, ako se u klompama u
zničari (Čečatka, Župan, Zdjelarić, Sabljak, Beri, Ma- letu na nešto tvrdo udarilo, znale su se rastepsti, a
rinčić). U ulici je dominirala katnica s dućanom mje- to se djeci često događalo.
šovite robe trgovca Pere Perina. U istoj kući bila je i
mesnica u kojoj je radio otac gospođe Biserke Belo- Šteficin otac Petar radio je na željeznici kao vlako-
šević-Kavedžija. Do njih u kući stanovao je službe- vođa, a majka Terezija, djevojački Vukajlić iz Nove
nik Topčić. Prema gradu, do same bosanske rampe, Kapele, bila je domaćica. Štefica je imala godinu
na uglu sa Zvijezdinom ulicom, niz je završavao ku- dana stariju sestru Mariju. Pohađale su špilšul „Ma-
ćom obitelji Pave Štrumbergera u kojoj je bila go- rijin dom“ kod časnih sestara sv. Križa u Gunduliće-
stionica imenom„Zvijezda“. Eto zašto je Zvijezdina voj ulici, pa potom osnovnu žensku školu – Državnu
ulica baš tako nazvana. A na suprotnoj strani, izme- narodnu žensku školu„Katarina Zrinska“, koja se ta-
đu ulice i željezničke pruge, nalazila se velika Pac- kođer nalazila u Gundulićevoj ulici.
hanyjeva„Sredotočna pecara“, ograđena ciglom zi-
danom ogradom. Isticao se njen visoki industrijski U prvi razred Štefica Sabljak upisana je 1935. go-
dimnjak i nekoliko velikih zgrada: vrionica, peca- dine i sve četiri godine razredna učiteljica bila joj
ra, skladišta. Pecara je izgrađena 1921./1922. go- je gospođa Zdenka Albert. Izrazito lijepa žena, uvi-
dine po projektima brodskog arhitekta Josipa Cvii- jek vrlo elegantno odjevena, blaga u ophođenju
ća. Vjerojatno je i stara Pachanyjeva pecara bila na s učenicama. I, sada ono što naprosto oduševlja-
istom mjestu. Uz pecaru, prema sjeveru, vodio je va i posebno je vrijedno zabilježiti. Gospođa Štefi-
put preko željezničkih kolosijeka (i tu je bila rampa ca sačuvala je sve svoje osnovnoškolske bilježnice,
s brkljom, treća na nevelikom prostoru) i nastavljao ravno njih šesnaest – Pisanke s ugledima latinicom
se kao Vinogradska cesta sve do pod Brodsko brdo. i ćirilicom i bez ugleda, Vježbanke za pisanje, Vjež-
banke za računanje. U njima su stranice krasopisnih
Pred pecaru su dolazila kola puna zrelih šljiva koje slova i brojki tankom i debelom crtom pisanih pe-
su seljaci predavali. Nakon prerade, kom iz pecare rom umakanim u tintarnicu. Bilježnice sve vrve či-
istjecao je u jedan kanal oko kojega su se djeca iz stim crvenim, nepatvorenim peticama. Naravno,
ulice često igrala preskačući ga. Štefica ga je do- uz petice išle su i Pohvalnice odličnoj učenici, kojih
bro upamtila, jer jednom ju je jedna djevojčica na- opet gospođa Štefica ima iz svake godine osnov-
mjerno gurnula, a kanal je bio pun žitkog, ljepljivog nog školovanja. Učenicama je gospođa Albert i tije-
koma. Sjećanja iz ulice ima još, jer je bila vrlo pro- kom školske godine dijelila male Pohvalnice (ne ve-
metna. U pijačne i sajmene dane nanizao bi se red će od vizitkarti) za lijepo pisanje, dobar sastav, na-
zaprežnih kola koja su zaustavljena na kolodvorskoj
malti strpljivo čekala da ih maltar pregleda, naplati
maltu i propusti. A, nezaboravan je bio prizor kada
su na Badnjak Varošani kolima, ili na saonama ako
je bilo snijega, pa i pješke, odlazili u Brod na ponoć-

17

101 brodska priča lju uređivala. Djecu su posebno očaravale razno-
bojne staklene kugle na bijelo obojenim kolčićima
Štefica i Marija u uniformi brodske Realne gimnazije pobodenim među ruže. Dalje prema gradu dobro
pisani diktat, odrecitiranu pjesmicu... pa i njih gos- nasuta staza vodila je uz bodljikavu žicu kojom je
pođa Štefica također još nekoliko čuva. A tek Šte- bio ograđen prostor tvrđave s vojnim skladištima, a
ficine Crtanke i Risanke u formi blokova, doslovno vojna skladišta su bila i preko ceste. Onda se došlo
vas raspamete. Sumnjam da je još netko i približno do kolodvorske malte. Od nje vodila je cesta pre-
sačuvao ovako nešto. ma Mađarskoj školi i Željezničkom kolodvoru, a za
grad se išlo putem dijagonalno preko Plavog polja
Zavirio sam u ovo, tolike godine brižno čuvano, i dolazilo na Pilarevu ulicu. Te ceste više nema, kao
arhivsko blago gospođe Štefice, koje bi posebno ni stambenih i privrednih objekata južno od kolod-
neki školski muzej obogatilo. Evo njene vježbe iz vora, jer sve je to nestalo u strašnim bombardira-
IV. a razreda 1938. godine: Kako sam provela pra- njima za Drugog svjetskog rata. Od ugla s Pilare-
znike. Ja sam veselo provela praznike. Putovala sam vom, sestre Sabljak krenule bi stazom kroz zelenu
u Sušak. U Sušaku sam vidjela more i na moru velikih Klasiju, pa preko velikog žitnog sajmišta, tada Trga
lađa. Vidjela sam i granicu koja graniči s Jugoslavi- kralja Petra Oslobodioca (danas Trg pobjede), Ma-
jom i s Italijom. Išla sam i na Trsat. Na Trsat se ide ste- žuranićevom u Berislavićevu (Gupčevu), nastavile
penicama. Kada sam bila na Trsatu vidjela sam tu- Zrinskom, pa Gajevom i Badalićevom kraj Dječačke
nel. Kada sam došla kući u Brod, išla sam na kupanje. škole i konačno došle u svoju školu.
Igrala sam se i učila čitati, a nekada sam pomagala
nešto raditi. U vježbanki se smjenjuju zadaće pisane - Sestra i ja u to vrijeme bile smo jedine iz našeg di-
latinicom i ćirilicom. O smišljeno dirigiranom škol- jela grada koje smo pohađale žensku školu. U Beri-
skom programu govore sadržaji sastava u kojima slavićevoj nam se već pridružilo nekoliko djece. Znam
se veliča svijetla srpska povijest i dinastija Karađor- dobro da smo išle Zrinskom, jer ona je imala sa stra-
đevića, koja nas je izbavila iz austrougarskog jarma. ne kanaliće, zimi zaleđene, pa smo se sklizali. Onda
su se preko cipela nosile crne gumene šnešue (te su
Učenici Štefici posebno je od ruke išla matemati- bile za svaki dan, a paradne su bile bijele šnešue), i
ka. Otvorit ćemo i ovu vježbanku. U mjesecu mar- ja sam šnešuu probila i smočila nogu, - sjeća se gos-
tu 1939. bio je ovaj zadatak, koji nam opet govori pođa Tiljak.
kako i matematika može biti u službi jedne ideo-
logije: Kralj Aleksandar I. rođen je 17 prosinca 1888. Godine 1939. Štefica Sabljak polagala je prijemni
Kraljem Jugoslavije je postao 16 kolovoza 1921. Po- ispit za Gimnaziju i položila. Upisana je u I. c razred.
ginuo je 9 listopada 1934. I mala Štefica je sve rije- U razredu su bile sve same djevojčice. Obukla je
šila: Kada je kralj Aleksandar zavladao Jugoslavijom školsku uniformu, plavu s marinerskom kragnom i
bilo mu je 32 godine 7 mjeseci i 29 dana. A, kada je izvezenim slovima RG (Realna gimnazija) na lijevoj
kralj Aleksandar poginuo bilo mu je 45 godina 9 mje- strani prsiju, a brojeve razreda nosile su na šiltkapa-
seci i 22 dana. Naravno, dobila je opet čistu peticu. ma. Za ljeto imale su iste takve svečane bijele uni-
Zadatke je kao od šale rješavala i već tada je imala forme i bijele kape. Školski režim bio je strog, po-
želju da bude profesorica, studira matematiku, što
joj se i ostvarilo. To je i u jednoj vježbi napisala. Na- Sestre Sabljak u dvorištu svoje kuće na Budainki
slov je: Što bi učinila da imaš dosta novaca? (……)
Studirala bi za profesoricu. Putovala bi na more i u
veće gradove. A poslije svoje smrti svu svoju imovinu
bi ostavila siromasima.

Put do škole u Gundulićevoj ulici za male sestre
Sabljak bio je tada dalek i dug. Kad se prešla bosan-
ska rampa, prvo su prolazile pored dvije kuće Ber-
kovića koji su u jednoj držali svoju vinariju i gosti-
onicu„Jadranska vila“. Slijedila je kuća Stjepana Kr-
pana s trgovinom, gostionicom, brijačnicom i bu-
dainskom poštom. Preko ulice nalazila se velika kle-
sarija i pogon za proizvodnju betonske galanterije
Ladislava Holuba. Tu su kupovane betonske cijevi,
stupovi za ograde, tarac-ploče, valovi za marvu...
Do ulice je bila Holubova lijepa kuća tipa vile i uz
nju pravi cvjetnjak koji je gospođa Holub s ljubav-
18

101 brodska priča

slije 20 sati učenici nisu smjeli niti s roditeljima biti udala za Brođanina, mladog veterinara Zvonimira
zatečeni u gradu, na Korzu, u kinu. Šteficina najbo- Tiljka. Nakon Vinkovaca, gdje je radila do 1957. go-
lja prijateljica Vjera Duffek išla je u ka- dine, službovala je u Županji do 1966.
snim satima s roditeljima u kino i ka- i tada došla na brodsku Gimnaziju. Go-
žnjena je ukorom. Poslije 1945. sve se dine 1978. opet je promijenila radno
mjesto, prešavši na brodsku Tehničku
promijenilo, sve je bilo dopušteno, te školu, s koje je 1984. otišla u mirovi-
im je to isprva bilo neobično, nisu se
odmah snašli, još uvijek je u njima po- nu. Već tri desetljeća kao umirovljeni-
ca živi u neboderu na brodskom Korzu.
stojao strah po noći hodati, strah da će No, matematika je još dugo bila njena
pritom susresti profesora, a već su bile
petnaest-šesnaest godina stare. svakodnevica, jer davala je đacima in-
strukcije.
Valja spomenuti da je školska godina
tsppl1jNrjcbzmgeeeaulii9rDMriruekkrtlneoooo4a,uzbčošibaaffspn0daka.ee,iottzall.vKaoujlaessa/oimnučjis1ooallmssmnkuiokto9pirrnkanoleu.aiajj4oiomevTedempertu1ganakrinioozkaDesd.llasaiabofzp.ašbsaraeupnkanvgžiajrkteozrnaajriijilaulmeemeeatlvasi1nojlodnlteetjja9niŠuve.eeuma.i5rat.avHdtčuzeenS1uzeonueeardfriep.tjjvinjn,pemsa,coiolačpkitćatriuvccatuaeaoaabčisiisSvtmtp,jVmki-jetedoalpoeiieapnmanseb,aou.iapajjjkkćleeGesdsaPjlogoriaaupdntoeričusvkdimžoniatkučnlc.ajioLskuaeječaniovetimmoekijaćaapiezngauevzlaefajadsikiii,ee,ot-----,iouosšnttblGeaeouigglnotaijaiimMtesscmmptsaanipuvsiotjćoaropeuso.zddejsarNfiiatjuemalešooans--koŠtoitrcleiuacfaivtsbjdbceakTraaIrrar,noooinlntSbjkdmdiaaaleeiasksslbkkakiMknlaeojrjaajieuogesokazsnaatenliašejkucšszokdokkunretuuaoačgonciUAeol,jeiomjailivčepčsnzknptpoeutnnasliraivirjvmjronlacčbiuaoderjevaeifsei.ife,cdseon.lnlejinpjriiešsa.aeoscdimlrNocjsožaesgvenoerietjrmaoiejpanincbuktpcsnlrjaaeooa.euejriiiuemneT,jdđspiTkćpčidimiejlaairraleeijlaneesactjjalsavuiaddoiabkkvkainumausjips.pččemktr.euuaNliareeOočpo,amvtm,atučoečfavrkseuu,oumiknjtoztesz,otdlojajrooaaažsuajaimjabrnltjlezaaepiilpjaickraićelrsuteednoaaaooljdivakjtpebltTunoauueiearjiodzie,lot,spkjrrnnjcdaseadeaaairtuoark------iii,
stala i Štefica je dobila Vinkovce. Sljedeće godine se (Posavska Hrvatska, 29. kolovoza 2014.)

19

101 brodska priča

BROD - GRAD BICIKLA

Adlera... bilo nekoliko taksista i to je sve.
Čak je brodska općina imala samo jedan
auto, a i to ne bogzna kakav. Onda 1957.
godine gospođa Ludmila Tarady dobiva
iz Njemačke od oca na poklon automo-
bil Ford Taunus, tamnosivi - antracit boje.
Za ono vrijeme marka broj jedan, ludilo
od limuzine, s ukrasnim globusom na vr-
hu prednjeg dijela haube. Registracijom
dobio je broj SB 10 - 07. Divio mu se cijeli
Brod. Samo, taj auto je odmah i lukavim
općinarima zapeo za oko, napikirali ga,
te su smislili kako da ga se i domognu.
I, izmisle Taradyjevima jedan neplaće-
ni kvartal poreza, ali veći od poreza koji
su oni imali za cijelu godinu. Kako to Ta-
radyjevi nisu htjeli platiti, jer znali su da
ništa nisu dužni, a niti su imali toliki no-
vac da plate, došli su iz Općine i bez pu-
KZvonimir Tarady sa šogorom Teodorom Kraljem pored Taunusa no objašnjenja zaplijenili im auto. Među-
kojeg su općinari napikirali za sebe tim, firma „Parna bojadisaona i kemijska
čistiona“ s obale Save vodila se na svekru
onačno, ove godine dobivamo i mi uređene gospođe Ludmile, Blažu Taradyju, pa taj
biciklističke staze po gradu, kao pod konac auto s firmom Tarady nikakve veze nije imao i prak-
nacrtane i ofarbane. Širokom se već po nji- tički nikako nije mogao biti predmet zapljene. Išla
ma vozi, vičniji i samo tako piče. Istina, mnogi još je gospođa Ludmila u Općinu, u porezni ured da im
uvijek u krivom smjeru gaze, ne poštujući, ali prije to objasni, no na sve joj je odgovarano: – Drugarice
bismo rekli iz nemara ne shvaćajući, da su na sta- Ludmila, porez se mora platiti i točka! Ako vam nije
zi nacrtane oznake koje im jasno pokazuju pravac pravo, možete se žaliti Titi!
kretanja. Od Korza desnom stranom voziš prema
Maloj crkvi, a lijevom stranom dovoziš se od Male Samo, potom se i uvrijeđeni Blaž Tarady zainatio.
crkve do Korza i obratno. Staze za bicikle pridoni- Taradyjevi su radije posudili novac da bi namirili
jet će sigurnijem prometu, manjim gužvama na ce- toliki izmišljeni porez i onda su im općinari, vjero-
stama, zdravijem življenju i rekreaciji, manjem za- jatno teška srca, ipak morali vratili auto, a već su
gađenju atmosfere... a bome i uštedi, jer gorivo za pomislili da Taradyjevi kvartal neće platiti pa će se
automobile je svakim danom sve skuplje natočiti. oni vozikati u tom ljepotanu.

Pa, vraćamo li se stoga biciklima? Ili se možda Isto tako je prošao i Teodor Kralj. I njemu su, kao i
ugledamo na gradove kao što su oduvijek bili Ča- Taradyjevima, izmislili porez i oduzeli auto. U Opći-
kovec i Varaždin? ni su bili ljuti što privatnici imaju automobile, a oni
nemaju. Predsjednik brodske Općine bio je onda
Hoće li Brod opet krasiti epitet –„Brod - grad bici- Franjo Buković - Ćiro.
kla“, kao što su to novine isticale krajem pedesetih
i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća? Ali
onda nije bilo biciklističkih staza, a nije niti potrebe
za njima bilo, jer automobilski je promet bio tako
očajno rijedak. Konjske zaprege i bicikliste najče-
šće si mogao vidjeti na ulicama Broda, a miris konj-
ske balege i mokraće širio se zrakom.

Razmišljalo se o uvođenju gradskog javnog pri-
jevoza (takve diskusije u Brodu trajale su već ta-
da punih 30 godina), ali poduzeće ASP„Prevoz“ (sa
sjedištem u prostorima stare Dombovićeve pivo-
vare na uglu Strossmayerove i Štampareve ulice,
kod Crnog križa) imalo je samo dva, na makada-
mu razdrndana autobusa, svaki sa po samo 30 put-
ničkih mjesta. U traženju rješenja, prijedlagano je
da se i autobusi privrednih organizacija uključe u
gradski saobraćaj.

Privatne automobile brojalo se na prste. Teodor Najviše je bicikla bilo “garažirano” u pijačne dane (iz
Kralj je posjedovao Opela Olimpiju, Hanzi Kirhofer privatne zbirke Ivana Crnkovića)
Topolino, Pero Molnar Mercedesa, Zvonimir Tarady

20

101 brodska priča

Čuvano biciklističko
parkiralište na
Trgu maršala Tita
(iz privatne zbirke
Ivana Crnkovića)

Te iste 1958. godine, Tržna uprava grada otvorila nosno udvostručen je.
je četiri čuvana spremišta za bicikle. Najveće je bilo Novinar„Brodskog“ i upozorava: Paralelno s pove-
na Trgu maršala Tita, na mjestu srušene palače Prve
hrvatske štedionice, odnosno na mjestu danas pro- ćanjem broja bicikla biti će potrebno misliti i na po-
pale„Vesne“, vis-à-vis Gimnazije. Onda, jedno spre- većanje prostora za njihov smještaj, jer postojeće tri
mište je bilo kraj općinskog NOO-a u Končarevoj garaže (eto, ta spremišta nazvaše čak i garažama)
ulici (Ulici Tome Skalice), pa kraj Kotarskog zavoda neće biti u stanju da prime sve bicikle.
za socijalno osiguranje na Trgu pobjede i kraj zgra-
de Narodne banke u Omladinskoj ulici (danas Uli- Kako se iz godine u godinu u gradu broj automo-
ci Petra Krešimira IV). Ova spremišta imala su 325 bila povećavao, isto tako i broj bicikla na cestama
stajališta za bicikle i, kako piše „Brodski list“: Od ve- bivao je sve veći i veći, pa biciklisti počinju ometati
like su koristi za građane, osobito koji idu biciklom na normalno funkcioniranje prometa.
posao. Sve su rjeđe i krađe bicikla, otkako se oni spre-
maju na sigurno mjesto. „Brodski list“ 1964. godine piše o nevjerojatnih
100.000 bicikla koji samo mjesečno prođu kroz ču-
Iz statističkih podataka najbolje se može vidjeti ko- vano parkiralište na Trgu maršala Tita, a to je on-
rištenje i važnost ovih objekata: 1958. godine u spre- da prema 1959. godini bilo povećanje čak 12 puta.
mištima je čuvano 67.425 bicikla i primljeno za te us-
luge 710.000 dinara, dok je 1959. godine bilo čuvano Stoga je na sjednici općinske skupštine 1963. do-
96.000 bicikla, a ubrano više od milijun dinara. Godiš- nesena Odluka o saobraćaju na području grada. Od-
nje čuvanje - korištenje spremišta je 300 dinara, a za lukom je regulirano što se sve smatra saobraćajnim
jedno spremanje bicikla plaća se 10 dinara. površinama i kako se i pod kojim uvjetima mogu ko-
ristiti. Te godine samo u prvih šest mjeseci podne-
Iz drugog članka saznajemo da na parkiralištu za sene su 1673 prijave za kršitelje prometnih propi-
10 dinara bicikle čuvaju od 6 do 22 sata. Međutim, sa. Najviše je bilo nediscipliniranih biciklista, zatim
kad bi kinopredstave duže trajale - sjetio se čika pješaka, upravljača zaprežnih vozila, traktorista, a
Marijan Guberac - savjesni su čuvari Šimo Marić i najmanje upravljača motornih vozila. Po Odluci,
Martin Pivac ostajali i poslije toga vremena. evo u kojim su oblicima biciklisti ugrožavali sigur-
nost prometa: Mlađe osobe u velikom broju voze bi-
S povećanjem standarda naših građana poveća- cikle, a da ruke ne drže na upravljaču. Ostale se oso-
vao se i broj vlasnika bicikla, koje je sada već proi- be u priličnoj mjeri ne pridržavaju pravila vožnje de-
zvodilo i nekoliko domaćih tvornica. snom stranom i ne pokazuju pravac skretanja, a ima
čak i starijih osoba koji pri vožnji bicikla ne drže ruke
Godine 1961. u „Brodskom listu“ pod naslovom na upravljaču. Posebno je pitanje što djeca bez nad-
„Građani sve više kupuju cipele i bicikle“, može se zora roditelja, pa čak i ona ispod 10 godina starosti,
pročitati: Ima mnogo činjenica, koje jasno govore, da upravljaju biciklima, a pritom ne poznaju ni najmini-
je u toku zadnjih nekoliko godina ogromno porasla malnije osnove iz saobraćajnih propisa…
kupovna moć naših radnih ljudi. Novinar to objaš-
njava na primjeru kupovanja cipela i bicikla. – Ovih Uporedna vožnja je redovita pojava, a naročito ka-
je dana došlo do naglog povećanja vlasnika bicikla da prestaje radno vrijeme. Često ovakva vožnja za-
u poduzeću „Đuro Đaković“. Prije svega treba reći, da uzima cijelu površinu kolnika i sprečava saobraćaj
veliki broj radnika ovog poduzeća dolazi svakodnev- svim ostalim korisnicima. Na biciklu se vozi i više lica.
no na posao biciklom. Nekolicina ih dolazi i motorko- Nije rijedak slučaj da se na jednom biciklu voze i po
tačima, a neki imaju i automobile, ali je ovih motorizi- tri osobe. Redovito to čine roditelji.
ranih neuporedivo manje u poređenju s biciklistima.
Posebno je pitanje da li su bicikli osposobljeni za si-
Omogućivši radnicima nabavu bicikla na otplatu, gurno upravljanje, naročito za označavanje u noćno
u„Đuri“ je broj vlasnika bicikla povećan za 754, od- doba. Odluka je točno predvidjela da vozila mora-
ju imati dvije kočnice, ispravnu napravu za davanje

21

101 brodska priča

Da gume na sucu ne
ispuste, najpovoljnije

je mjesto bilo u
hladovini, pa je tu
uvijek bila gužva

za “parking” (iz
privatne zbirke Ivana

Crnkovića)

signala, refleksno crveno svjetlo na stražnjem dijelu U Parizu ima bircuz mali,
bicikla i za vrijeme vožnje noću i po magli, prednje Gdje bicikli sami su skretali!
svjetlo….
U taj mali bircuz u Malom Parizu, zvan„Kod 3 dru-
Sada, kad imamo biciklističke staze, sigurno će se ga“, zgodno smješten na ćošku preko puta „Loži-
morati donijeti slična Odluka za sigurnost današ- onice“, prava je navala biciklista bila prije i poslije
njih biciklista, ali i onih koje oni mogu ugroziti. radnog vremena u „Ložionici“, „Đuri“, „Slavoniji“... a,
nećete vjerovati, skrenuli su ih tamo upravo sami
Ali, Odluka se odnosila na bicikliste i na osposo- ti pametni bicikli, marke „Rog“, „Pretis“, subotičkog
bljenost bicikla. A što je s onim biciklima koji su sa- “Partizana”... Tako su se svi oni drugovi suhih grla i
mi skretali? Njih se u Odluci nitko nije sjetio! jezika mogli kod kuće opravdati, jer krivnja je bila
na - biciklu.
Naime, bilo je bicikla koji su već i sami, napamet
znali rutu vožnje, od bandere do bandere vozili su (Posavska Hrvatska, 5. rujna 2014.)
bez upravljanja i sami stajali, a pogotovo su točno
znali gdje i kada treba skrenuti. Nikakva im elektro-
nika nije trebala. Zabilježio sam ovu pjesmu, koja
to potvrđuje:

22

101 brodska priča

BRAĆA BRESSLAUER -
ODLIČNI NOGOMETAŠI
Godine 1933. u Brodu na Savi
priređen je veliki nogomet- Letak za veliku međugradsku inicijator obiju lijepih golova koje je
ni spektakl, igrana je među- utakmicu reprezentacija Brod dao.
gradska utakmica reprezentacija Zagreba i Broda
Zagreba i Broda. Prigodnim letkom Zagrepčani su pobijedili. No da
odštampanim u tiskari Vilima Buc- pravo kažemo, bila je to utakmica
ka publika je pozivana: U nedjelju malo razočarenje za nas, jer se ta-
18. juna o.g. svi na igralište Marso- kvoj slaboj igri Zagrepčana nismo
nije! (...) Ne propustite rijetku priliku, nadali (...) Samo u prvim minutama
da vidite pravu sportsku borbu iza- igre predvela je ta momčad (Zagrep-
brane jedanaestorice Vašega grada čani) dobru igru, no to je bilo samo
protiv reprezentacije najjačeg sport- dotle, dok se domaći nisu snašli do-
skog centra države, u kojoj nastupa- nekle - navodi brodska „Jugosla-
ju 6 igrača državne reprezentacije! venska sloga“.
Od Brođana na utakmici se najvi-
še istaknuo igrač Leo Bresslauer. Na sva usta, ali zasluženo, hvalje-
O tome piše sva zagrebačka, brod- ni Leo Bresslauer koji neobranivo
ska, osječka štampa. Brojne izreske udara u mrežu, nosilac je svih oz-
iz tadašnjih novina sačuvao je gos- biljnih napada... opet lijepo prodire
podin Dragan Bresslauer, kome i iskorišćuje nesporazum (protivni-
su starija braća, vrsni nogometaši, ka)... izvanrednim bijegom i driblja-
Leopold - Leo (1913.) i Ivan – Han- njem probija se kroz obranu Zagre-
zi (1914.) bili sportski uzori. Sporta- ba i daje loptu sredini... istaknuo se
ši, dobri i naočiti dečki Leo i Hanzi, kao junior u redovima Marsonije
još 1931. godine.

Te godine „Marsonija“ popunjava
svoje redove talentiranim mladim
nakon završena četiri niža razreda
Realne gimnazije u Brodu pohađali su i završili po- igračima, o čemu u Spomenici kluba piše: Tokom
znatu Trgovačku akademiju u Osijeku. A tri brata prošle godine, zapravo pod konac jesenske saisone,
Bresslauer sinovi su agronoma Ernesta i kitničarke izgubila je nogometna sekcija mnoge igrače, koji su
gospođe Marije - Mitzzi, koja je modni salon – bira- godinama uspješno zastupali boje svojega kluba, pa
no skladište najmodernijih šešira, imala u vlastitoj je i snaga nogometne momčadi znatno i naglo opa-
kući u Ulici kralja Aleksandra I. Ujedinitelja (danas la. Klub je bio uslijed toga prisiljen, da u momčad uve-
Ulica kralja Petra Krešimira IV). de mlade sile, koje ali nisu odmah mogle zamijeniti
svoje izvrsne pretšasnike i tako je klub morao nakon
Utakmica između Zagreba i Broda igrana je na no- dugo godina prepustit prvenstvo u nogometu u Bro-
vom, lijepo uređenom i ograđenom igralištu „Mar- du drugome (BSK-u). Međutim se je tokom ove go-
sonije“ u Zrinskoj ulici (danas je tu Naselje „Marso- dine od ovih mladih igrača stvorila jedna vrlo dobra
nija“), jer je stari stadion na Vijušu „Marsonija“ mo- momčad, koja već u jesenskome prvenstvu osvaja po-
rala izgradnjom velikog ribnjaka 1930. godine na- novno prvo mjesto. U toj pobjedničkoj momčadi je
pustiti. Stadion u Zrinskoj podignut je iz vlastitih i Leo Bresslauer.
sredstava i uz velike napore članova uprave kluba.
Podignuta je također klupska kućica za stan čuva- Takva „Marsonija“ ponovno je bila izuzetno jaka,
ra igrališta i prostorije za momčad. Igralište je sve- pa kada je išla na gostovanja izvan Broda, navijači
čano otvoreno 5. i 6. travnja 1931. godine. Priređen se nisu kladili hoće li pobijediti ili izgubiti, nego s
je Uskrsni turnir svih brodskih klubova, a pobjednik kojom će razlikom pobijediti. To je bilo slavno doba
ovog nadmetanja postala je„Marsonija“. Isto igrali- brodskog nogometa.
šte koristila je i brodska „Viktorija“.
Leo igra u„Marsoniji“ do 1934./35. godine, a tada
Ali, vratit ćemo se još spomenutom međugrad- odlazi u Čakovec, gdje je njegov stric Robert Bre-
skom dvoboju, koji je dugo očekivan i za koji je vla- sslauer bio vlasnik manje tvornice -„Prve međimur-
dalo silno zanimanje publike, te ga je posjetio re- ske tkaonice platna“. Leo se tu zaposlio, a kasnije je
kordan broj gledatelja, iako su cijene ulaznica bile preuzeo i vođenje tvornice, ali je nastavio i igrati
povišene.„Jutarnji list“ utakmicu Zagreb-Brod, koja nogomet u čakovečkom ČŠK-u (Čakovečki šport-
je završila pobjedom Zagreba 4:2, komentira ova- ski klub). Da je Leo i u ovome klubu bio više nego
ko: Kod domaćih se opažaju nadčovječni napori da uspješan igrač, opet čitamo u novinskim izrescima,
postignu izjednačenje. U 29. minuti nakon lijepe kom- koje je također sačuvao njegov brat Dragan.
binacije cjelokupnog forvarda dolazi lopta desnom
krilu Bresslaueru, koji je trkom šalje u volley i udara Čakovečki športski klub igrao je u Ljubljanskom
neobranivo u mrežu. Igra postaje nakon ovoga gola nogometnom potsavezu. Čakovčani su tako igrali
otvorenijom i konačni rezultat je po svemu u pitanju. utakmice s „Mariborom“, „Hermesom“ iz Ljubljane,
„Kranjem“, „Celjem“, s nogometašima Ptuja... i go-
A lokalna štampa piše: Brođani dali su tek u II. pol. dine 1938. osvajaju prvenstvo potsaveza. O toj po-
dobru igru (...) Tako je tek tada došao do izražaja Bre- bjedi pišu zagrebačke„Novosti“: Cijeli Čakovec slavi
sslauer, koji je bio nosilac brojnih i opasnih navala i pobjedu domaćeg ČŠK, koji je osvojio prvenstvo lju-

23

101 brodska priča

bljanskog potsaveza. In- poručnika i službovao je u
teresantan je slučaj igrača osječkoj Tvrđi. Neposredno
Bresslauera, koji je za vrije- pred odlazak u vojsku Han-
me prvenstvenih utakmi-
ca od 27 golova polučio 13 zi je oženio Zitu Oščipšćak s
Lutvinke. Stanovala je pre-
golova, i baš je njegov tri- ko puta Graffovih, a radila
naesti gol donio konačnu je u gradskom fizikatu kod
pobjedu. doktora Kajganovića.

Neki sitničavi sportski Na Božić iste godine Hanzi
novinar u drugom član- je došao kući u Brod, no sti-
ku napisat će i ovo: Strije- gao je hitan poziv da se javi
lac momčadi je „Leo“ Bre- na radno mjesto i vratio se
sslauer, prodoran igrač i u Osijek. Njegova jedinica
odličan pucač, ali nažalost Leo Bresslauer u dresu dobila je urgentnu nared-
samo desnom nogom. “Marsonije”... ...i kao igrač bu da ide u Bosnu. Toga su
čakovečkog ČŠK-a se u ono vrijeme svi bojali,
Ta zar nije dovoljno što
je doveo do pobjede, zar jer u Bosni su vođene velike
je morao još i svoju lijevu nogu mantrat?! borbe s partizanima i četnicima. Na Staru godinu

A o atmosferi na nogometnim utakmicama u Ča- popodne domobrani su doputovali u Brod na že-
kovcu isti novinar izvještava: U Čakovcu postoji još ljezničku stanicu, prekrcali se u vagone na uski ko-
jedan „kamen smutnje“ za gostujuće momčadi: pu- losijek, prevezli preko savskog mosta, te otputovali
blika. Ona je velika potpora svojoj momčadi i za vri- za Teslić. Otišli su u vojarnu da se smjeste, a u noći
jeme utakmice ona bučno navija. Na žalost koji pu- je bila izdaja i partizani zarobe čitavu jedinicu na
ta je i preoštra. Na posljednjoj utakmici protiv „Celja“ spavanju. Sve su im oduzeli. Onda su obične voj-
nekoliko kibica je uletjelo na teren i jedan je raspalio
sucu Bergantu iz Maribora šamar. Takvi is- nike do jednog pustili, a časnike pokupi-
padi mogli bi izostati, jer inače će „vroča li sa sobom. I gdje su oni išli, išli su i za-
čakovska tla“ postati „še boli vroča“, kako robljenici. U Prijedor, Ključ... napravili su
to rado pišu ljubljanske novine. čitav krug po Bosni, do Kalinovika južno
od Sarajeva, u vrletima istočne Bosne, a
Leo Bresslauer igrao je nogomet do sve po najvećoj zimi.
pred II. svjetski rat, a kasnije je bio i no-
gometni sudac. No, od 1939. do 1941. ra- - Ono što je on prošao, deset puta je bilo
dio je i u Daruvaru, kao šef računovod- gorje od onoga što sam ja prošao od Blei-
stva, gdje je isti bogati stric Robert držao burga - kaže Hanzijev brat Dragan, koji je
trgovinu šivaćih i poljoprivrednih stroje- i sve ovo o braći ispričao.

va i zastupstvo automobilskih firmi Opel Zarobljenici su par puta htjeli pobjeći,
i Chevrolet. Stric je često dolazio poslov- ali im nije uspjelo. Onda su se četvorica
no u Brod kod automehaničara Maksa časnika razboljela, dobili su dizenteriju,
Samlaića, koji je isto tako imao prodaju a među njima i Hanzi. Na pokušaj raz-
automobila u Strossmayerovoj kbr. 2. Uz Hanzi Bresslauer, mjene zarobljenika partizani nisu prista-
sve ovo bogatstvo, stric se naveliko bavio bek “Marsonije” i li i domobranski časnici su u Kalinoviku
i proizvodnjom loznjaka za rasad. Ali, do- umrli. Bilo je to 1943. godine. Tu su i sa-
“Viktorije”
laskom NDH, to je sve uništeno, propalo,
a on je završio u Jasnovcu. Za rata Leo hranjeni. Zita je odmah poslije rata dva
je morao preseliti u Varaždin jer Čakovec je pripao puta išla da bi Hanzija prenijela, ali tamo
Mađarskoj (kao i cijelo Međimurje), iako je njegova su još uvijek bili četnici i nije uspjela. Tek 1951. nje-
žena bila rodom Čakovčanka i govorila mađarski. govi posmrtni ostaci preneseni su u Brod i sahra-
U Varaždinu Leo je potom radio u jednoj prehram- njeni u obiteljskoj grobnici Bresslauerovih.
benoj firmi koja je opskrbljivala vojsku. Poslije rata O zarobljeničkom putu i smrti sina Hanzija Bre-
vratio se u Čakovec, gdje je s obitelji ostao živjeti sslauerovi su naknadno čuli od njegovog vjenča-
do kraja života, ali je radio kao šef Službe društve- nog kuma Vlade Turkovića. Zapravo su Hanzi i Vla-
nog knjigovodstva u Varaždinu. Umro je prije šest do jedan drugome bili kumovi. Turković je također
godina, a imao je samo jednog sina. bio domobranski časnik i s Hanzijem se našao u
istoj grupi partizanskih zarobljenika. Kasnije je on
Drugi brat Bresslauer, izrazito visoki, markantni ipak uspio partizanima pobjeći i spasiti se.
Ivan - Hanzi, bio je također igrač „Marsonije“, po-
znati bekovski par s Ivom Božinom. Kada je „Mar- To je ukratko sportski i životni put dvojice brod-
sonija“ oslabila, igrao je za brodsku „Viktoriju“ koja skih odličnih nogometaša koji su u dosadašnjim
je u sezoni 1935./1936. postala prvak Broda. Hanzi prikazima brodskog sporta ipak bili zanemareni.
je radio kao porezni činovnik (porezna uprava na-
lazila se tada u Starčevićevoj ulici, u Pachanijevoj Treći brat, Dragan Bresslauer (1927.), ponosan na
kući, bivša pivnica). Hanzi je službovao kratko vri- svoju stariju braću, amaterski će se baviti cijelim
jeme na Ubu u Srbiji i u Sarajevu, a zatim došao u nizom sportova: veslanje, plivanje, odbojka, ruko-
Brod i bio poreznik dok nije 1942. godine pozvan met, skijanje, tenis... ali ne i nogometom.

u vojsku. Imao je čin domobranskog rezervnog (Posavska Hrvatska, 12. rujna 2014.)

24

101 brodska priča

PARNJAČAMA PO SAVI PLOVITI
170 godina od prolaska prvog damšida Savom kod Broda

Veselo brodi parnjača
spram Samostana i
pristaništa, te razgrće
i pjeni savsku vodu

- Parnjača imenom Sofija na probnom putovanju i pucnjevima iz topova s tvrđavskih bedema. Pa-
Savom stigla je u Brod, a sljedeći dan ponovo nasta- robrod je na Jarićevom stovarištu ukrcao drvo i
vila svoj put gore na sjever, bez sumnje provjeravaju- ugljen te nastavio put za Sisak kamo je stigao tek
ći da li se Savom može uspostaviti također plovidba 8. rujna.
parnjačama – zapisano je u Kronici franjevačkog sa-
mostana, Knjiga III., u mjesecu rujnu 1838. godine. Opis putovanja broda „Sloga“, pod nazivom „Pu-
Bio je to prvi parobrod koji je zaplovio rijekom Sa- tovanje i dolazak u Sisak pervog domorodnog pa-
vom i prošao kroz naš grad. Kao pravo zapjenjeno robroda, nazvanog Sloga“, objavljen je i kao poseb-
čudovište koje riga gusti, crni dim i plovi dotad ne- na knjižica, tiskana u Zagrebu 1844. Tiskom kr. povl.
viđenom brzinom, ostavljajući za sobom uzburka- horv.-sl.-dalm. tiskarne Dra. Ljudevita Gaja. Evo opi-
nu, valovitu Savu, gledali su ga s usputnih utvaja sa tog putovanja Savom kroz naš kraj:
svinjari, čobani i konjari, a i kod brodskih građana
izazvao je silno uzbuđenje. Austrijska parnjača„So- – Od 6 s. brodismo pokraj neizmerno dugačkoga se-
fija“ uspjela je doploviti do Siska. Od tog trenutka la, Babinagreda, koje je najveće selo u slavonskoj gra-
dotadašnje sporo i dugotrajno putovanje, vuča la- nici. – U 8 s. stigosmo u Šamac, i prolazeć pozdravljeni
đa konjima obalnim putom uz Savu koji se nazivao bismo pucnjavom topovah, kojim i mi se zahvalismo,
kopitarnica, postupno odlazi u prošlost. a u 1 ¼ s. po podne dodjosmo u varoš i tverdju Brod,
gdĕ su nas dočekali s muzikom, zastavom i germlja-
A na rijeci Dravi prvi parobrod zabilježen je 1820. vinom topovah. Siaset svĕta negernu na obalu i svaki
godine. Bio je to putnički brod „Karolina“, vlasniš- je želio pervi na ladji biti. Bio je ovo zaista lĕp doček,
tvo Osječanina Antona Bernarda. Dunavom kroz hvala na njemu onim, koji su najviše k tomu doprinĕli.
našu zemlju prvi je, 1832. godine, plovio parobrod Ovdi smo opet uzeli dervah i ugljenja, izkercali putni-
“Franz Joseph I”. ke, primili druge, i krenuli isti dan u 4 ¼ s. po podne
dalje. U 6 ½ s. prodjosmo pokraj Dubočca, koje je lĕpo
Tek pet godina kasnije, 1843., Kronika samosta- slavonsko graničarsko selo na lĕvoj obali, a na desnoj
na ponovno bilježi prolazak parobroda Savom: Par- nalazi se dražestna brĕgovita okolica s malim bosan-
njača (Franz Carl) iskušala je svoju plovidbu Savom; skim selom. U 8 sati stigosmo u Kobaš uz pucnjavu
u Brodu je pristala oko pola jedanaest prije podne, a topovah, ovdĕ noć provedosmo. – Dne. 7. sa suda-
u 12 sati je odavde opet uzvodno nastavila plovidbu. njem spustila se je gusta magla i zato smo jedva u 6
½ s. jutrom dalje krenuti mogli... Uglavnom, brodu je
Godine 1844., i to 6. rujna u 13 sati, stigao je Sa- trebalo 64 ¼ sata za brodjenje od Zemuna do Siska.
vom i prvi hrvatski parobrod „Floridsdorf“ na putu
za Sisak (gdje mu je po dolasku promijenjeno ime Plovidba parobroda „Sloga“ inspirirala je i pjesni-
u„Sloga“). Kronika bilježi: Prvi nam je put stigla par- ke:
njača (SLOGA), a istog dana u četiri sata poslije podne
nastavila put prema Sisku. Čudna šajka dosad neviđena:
Neima jedra nit laganog vesla,
U Brodu na Savi parobrod je dočekan glazbom Nit konopa da ga konji vuku,

25

101 brodska priča

Na pristaništu u
Brodu parnjače su

se opskrbljivale
drvom i ugljenom,

ukrcavale i
iskrcavale putnike

i robu

Ali leti uz vodu niz vodu, vile su i nadalje.
Na kolesih po valovih hladnieh, Plovidba Savom nije se uvijek odvijala bez poteš-
Ko na krilieh ptica lastavica...
koća. Rijeka je mijenjala vodostaj, nanosi su stalno
Brod „Sloga“ održavao je liniju Zemun–Sisak i mijenjali njeno korito, trebalo je paziti na ukotv-
obratno. U godinu dana „Sloga“ je prevezla 675 ljene vodenice, nadolazeće flosove – splavi drvene
putnika i 46.409 mtc robe. Na žalost, potonula je građe, obalu krčiti od raslinja, pa su brodari morali
14. rujna 1845. kod sela Bošnjaka i još uvijek je, eto biti i te kako iskusni.
skoro i 170 godina, u savskom mulju...
S Turcima se 1858. godine pregovaralo o regulaci-
Godine 1846. promet damšidima, parobrodima, ji, ispravljanju Save, koja je na mjestima pravila ve-
bio je već čvršće uspostavljen, Kronika bilježi tri like meandre i znatno produžavala plovidbu. Zbog
parnjače: duge prevlake ili ugiba Save od bosanske strane, što
presjeca našu dragu Domovinu kod Županje, posje-
- Od 29 travnja Savom su izmjenično i stalno plovile da što se nalazi u carsko-kraljevskoj krajiškoj Brodskoj
tri paranjače: Hermina, Karlo i Ceres. pukovniji, pa lađarima, koji plove donjim tokom Save
predstavlja prilično veliki krug, sastalo se povjeren-
Godine 1847. naizmjence su tu prometovali pa- stvo, koje je od strane turske vlade vodio Abdi-paša
robrodi „Galatea“ i „Czigo“. Svake nedjelje dolazili travnički, a od austrijske namjesnik-zapovjednik vr-
su u Brod iz Siska, a svake srijede iz Zemuna. Dam- hovnog zapovjedništva maršal Simbschen, kako bi,
šidi koji su prometovali Savom bili su vlasništvo C. ploveći parnjačom, ispitalo spomenuti ugib te ga pre-
K. Privilegiranog parobrodarskog društva u Beču. gledalo, sa svrhom da se taj ugib presječe (prokopa)
Konkurencija se pojavljuje tek 1871., kada u Brodu i poveže s našom Kraljevinom, uz prethodnu isplatu,
na Vijušu i Udruženo ugarsko parobrodarsko druš- kako se govori, od 40.000 forinti uobičajena novca s
tvo otvara agenturu. Teret se prevozio jedanput ili naslova odštete.
dvaput mjesečno. Kod povoljnog vodostaja tegle-
njaci su Savom vozili čak do Rugvice, što je samo 2 Brodsko pristanište parnjača koristili su putnici i
km nizvodno od Zagreba, a Kupom se od Siska ta- šireg područja istočne Hrvatske za odlazak u Za-
da moglo doploviti sve do Karlovca! greb. Godine 1864. zapisano je:

Za revolucionarne 1848. godine mađarske par- - Dolazak đakovačkog biskupa. Njegova je Pre-
njače poskidale su natpise, strogo su kontrolirani uzvišenost đakovački biskup u prijepodnevnim sati-
putnici, jer među njima znalo je biti i opasnih ti- ma stigao ovamo. Objedovavši kod mnogopoštova-
pova. nog ovdašnjega župnika, u pratnji mnogih Brođana
prešao je u Turski Brod. Uzevši marendu kod zemalj-
Godine 1848., dana 19. svibnja, u noćnim satima skog gospodara akši-age, vratio se, a zatim parnja-
prvi put je doplovila parnjača imenom Szabadsag, čom otputovao u Zagreb.
kad je pristala, mađarski teklić, predavši brzojav u
Brodskoj tvrđavi, iste je noći nastavio put prema Sta- Plovidba parnjačama Savom bila je tada najkra-
roj Gradiški u Hrvatskoj; napustivši pak lađu u Sisku, ća i najbrža veza istočnih i zapadnih krajeva Hrvat-
zaputio se u Karlovac; kad je bio otkriven kao opasna ske. Đakovački biskup otplovio je iz Broda i 1871.
osoba, pod stražom je vraćen Mađarima. Lađa se pak godine.
20. svibnja vratila u Sisak, ali bez imena Szabadsag
(Sloboda), koje joj je izbrisano u Hrvatskoj. Od toga - Dolazak biskupa Strossmayera. Preuzvišeni
vremena parnjače, koje su Savom plovile pod ime- gospodin đakovački biskup, Josip Juraj Strossmayer,
nom Hermina, Ceres, Komarom, Tisa, Stjepan itd., koji će zbog zdravstvenoga oporavka otputovati u
skinuvši svoja imena, označene samo brojevima, plo- Veneciju, u 9 sati ujutro stigao je u Brod, a do dola-

26

ska parnjače udostojao se posjetiti gospodina gene- 101 brodska priča
rala Antuna Šajatovića, gradskog konzula gospodi-
na Adolfa Müllera i samostan. Putnički promet parnjačama na Savi prestat će iz-
gradnjom željezničkih pruga i uvođenjem vlakova
U listopadu te godine putuje iz Broda i bosanski – ajzibana. Godine 1890. pod pritiskom stranog ka-
biskup, prethodno je odsjeo u samostanu: pitala, uglavnom njemačkog, čija je interesna sfera
bio Bliski Istok, došlo je do povezivanja pruge kod
- Dolazak bosanskoga biskupa (...) u pratnji svo- Broda s Novom Gradiškom 1889., a Mitrovice s Vin-
ga tajnika, stigao je presvijetli gospodin bosanski bi- kovcima 1891. godine. Tako Brođani dobiše izravan
skup Paškal Vujičić, koji će parnjačom otputovati u željeznički spoj sa Zagrebom, a preko njega s Rije-
Zagreb. Poslije objeda spomenutim je prijevozom ot- kom, Ljubljanom, Trstom i Bečom. Preko Mitrovice
putovao na željeno odredište. povezaše se sa Zemunom, koji je tada hrvatski bio.

Grad je imao dobre koristi od prometa robe i put- U malo više od pedeset godina, uzvodno i nizvod-
nika Savom, naplaćujući brodovima pristanišnu no, letile su šajke na kolesih, povezale istok i zapad
pristojbu. Za robu koja je čekala na pretovar na- Hrvatske, te doprinijele višestrukom protoku robe,
plaćivana je ležarina. A dobar promet pravile su i putnika i kapitala, potpomogle snaženju privredne
birtije u blizini „agencije“ - pristaništa, na današ- moći naših krajeva.
njem Trgu Stjepana Miletića, ispred KKD „Ivana Br-
lić-Mažuranić“. (Posavska Hrvatska, 19. rujna 2014.)

Parnjača, parobrod, parni brod, damšid... najjeftiniji i najbrži prijevoz do
uvođenja željeznice

27

101 brodska priča

PONOSISE, JER HRVATICA SI!

U tvrdom uvezu, crnih korica, sa srebrenim *** Od tvoje seke
kitnjastim natpisom Poesie, pun rodolju- Ružu nemam da ti dadem,
blja, ljubavi, vjernosti, trajnih prijateljstva, Pjesmu pjevat ja ne znadem.
mudrih savjeta, dobrih želja, prijateljske odanosti, Zašt da zalud riječi gubim,
nezaboravnih sjećanja i tajni školskog doba – sve Evo, dosta je, da te ljubim.
to nađe se u spomenaru, kojem na prvoj stranici pi-
še: Vlastničtvo Marije Čavčić, a u slici na istoj stranici
cvrkutaju ptice na rascvjetanim grančicama i jedan ***
golišavi dječačić svira im na frulicu. Unutar spome- Dani Tvoji vijek veseli bili,
nara listovi su ispisani rukom vjernih i dragih škol- Našla cvijetak prijateljstva mili,
skih prijateljica i prijatelja, sestara i braće, rodbine... Anđel sreće pratio te svud!
Krasopisni tekstovi garnirani su koloriranim cvjet- I na svoju smjestila ga grud!
nim motivima, ili crtežima olovkom: kitice jaglaca, Cvijetak taj Ti nikad nek ne vene,
ruže, poljsko cvijeće, lepršaju hrvatske trobojnice A nanj misleć, sjeti se mene.
na kojima piše: ŽIVILA HRVATSKA – BOG I HRVA-
TI... svaki se upisivač spomenara trudio da njegova Za ugodan sjet od
stranica bude što ljepša. Spomenar Marije Čavčić Victora Sachsa
danas se čuva u Muzeju Brodskog Posavlja. Pa, za- Brod n/S, dne 27/III 1898.
virimo u intimu tada mlade, trinaest-četrnaestgo-
dišnje djevojke Marije Čavčić, prelistajmo stranice ***
njenog Spomenara, vidimo što to piše. Spomen!
Ljubica je lijep cvijet,
Cvijeće, biser, zlato i koralje Čudi joj se čitav svijet,
Splela sam u vijenac jedan, Al i ona mora da vene,
Al to ipak ne bi bilo dosta, A ti Mada sjeti se mene!
Spomen, Mado! još je više vrijedan.
Od Tvoje vjerne prijateljice Za ugodan sjet na tvoju prijateljicu
Anku Franke uč. VII raz.
Marije Marčetić Brod 2. 3. 98.

28

101 brodska priča

***
Oj mila Hrvatice,
Domovinu ljubi vijek,
Napni za nju mara žice
Ona Ti je duši lijek.
Za nju srce nek ti bije
Samo za nju čarni svijet
Za nju nek ti krvca vrije
Za nju živi mnogo ljet!
A pri tome ne žal truda
Rasprostrieti jezik svoj,
Nek se znade da si svuda
Vjerna, stalna – Hrvatskoj!

Uplela u vjenac hrvatskih uspomena, ljubeći Vas
Ankica Hrženjak
***

Kad Ti tuga sve srce para
Bol Ti stisne mladu grud
Kad Te slatka nada vara
Tad u dobru stalna bud.

Sjeti se kadkad tvoje
saučenice Julije
***

Dost je mjesta Na posljednjoj stranici je ovaj zapis:
U tvom spomenaru
Al ga ipak nedaj Konac djelo krasi!
U ruke Madžaru! Kad prelistaš sve te strane
Nabasat ćeš tad i name.
Tvoja vjerna prijateljica
Bazilija Djanješić Od tvog brata Joze
***
Marija Magdalena, zvana Manda, Mada, rođe-
Zalud smjela miso na je 31. V. 1885. godine. U Knjizi rođenih, uz ime
Zalud srce vruće i zanimanje oca ubilježeno je: Dane Čavčić, kono-
Postić ono nećeš bar. Njena majka bila je Bunjevka Kata Franjković.
Što je ne moguće! Spretni Ličanin Dane – Daniša ubrzo se osamosta-
ljuje, te napreduje do bogatog građanina, ugosti-
*** telja i posjednika. On stječe nekoliko kuća, a njego-
Rodoljublje nek Ti pali grudi, va gostionica i svratište u Širokom sokaku posebno
Hrvatski ponos osjećaj budi, su na usluzi najširim slojevima. Dvije konjske glave
Da Te uv’jek ta vrlina krasi, nad anjfort kapijom bila su oznaka svratišta gdje
Ponosise: „…Jer Hrvatica si!“ se moglo također kola i konje smjestiti. Dane i Ka-
ta izrodili su trinaestero djece, ali samo njih pete-
Za spomen napisa Vaš prijatelj Deanović ro preživljava, od kojih dva sina pogibaju u Prvom
Brod n/S 2/4. 98. uč. 7. razreda svjetskom ratu.
***
Magdalenin život tipična je priča vrle, čedne dje-
Kako Sava žubori vojke iz dobrostojeće brodske građanske obitelji.
Tako srce govori Polazila je višu pučku školu i nakon završenog VII.
Prije će Sava nestati razreda, školske godine 1897./98. nastavila je ići u
Nego naše prijateljstvo prestati. Djevojačku stručnu školu. Pa je naučila kuhati, ši-
vati, sve sitne bodove vesti i još mnogo toga što je
Od Tvoje Te ljubeće prijateljice onda svaka žena spremajući se za brak trebala znati
Fride Fleck kako bi bila dobra supruga i majka, pokorna i po-
slušna i da u svemu mužu ugađa. A, vidi ti danas!
Neki su obožavatelji nastojali skriti identitet, ili ih Ništa više od toga! One si otele pravo, pa se njima
je skrivala vlasnica Spomenara. u svemu ugađa!

Spomen! Uz oca, vatrenog i gorljivog Hrvata, Starčevićan-
Ovaj spomen znak Ti budi, ca, Magdalena je odgojena u rodoljublju, patrio-
Da Te moje srce ljubi.

Od lj….. p…..
V….. Kovačića

29

101 brodska priča

tizmu. Ona je bila uključena u sva
hrvatska društva u Brodu: „Hr-
vatsko dobrotvorno gospojinsko
društvo“, „Hrvatski sokol“, Hrvat-
sko pjevačko društvo „Davor“...
Ona je na svim zabavama, čajan-
kama, pokladnim redutama...

Magdalena je nosila otmjenu
garderobu šivanu po posljed-
njoj bečkoj modi i čekala što bo-
lju priliku za udaju. I ta joj se želja
ostvarila. Godine 1908. zaručila
se za bankara, pohrvaćenog Ži-
dova Gregora Merkadića, a nji-
hovo je vjenčanje zabilježila i„Po-
savska Hrvatska“ u broju 30: Ma-
vro Gregor Merkadić poslovodja
Prve hr. štedione i versijske zadru-
ge u Bos. Brodu, vrli Hrvat Starče-
vićanac vjenčao se je u župnoj cr-
kvi s gospodjicom Mandom Čavčić
kćerkom Dane Č.

Zaljubljeni Gregor prešao kod
ženidbe na katoličku vjeru.

Manda i Gregor živjeli su u Bro-
du na Savi, pri kraju Široke ulice, u
otmjenoj kući, hoh prizemnici. Na
atici pročelja kuće bio je u relje-
fu veliki monogram MM. Je li taj
monogram značio Mavro Merka- Magdalena Čavčić-Merkadić Mavro Merkadić
dić, ili Magdalena i Mavro? Tko će s neke kostimirane zabave u odori Hrvatskog sokola

to danas više znati. Kuća je sruše- nju keramičkih pločica i pećnjaka za sobne peći. Ra-
na u bombardiranju. dionica je dobro poslovala, ali je uništena u bom-
bardiranjima za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Merkadićevi su se kretali u brodskom visokom
društvu i živjeli na visokoj nozi. Kumovali s jedna- Poslije rata, 21. I. 1948., Gregor je registrirao firmu
ko tako bogatim industrijalcem Mihajlom Marbac- „Keramika“ – proizvodnja glinenih peći, šamotne
hom (suvlasnikom mlina „Zvijezda“ kod Željeznič- cigle i šamotnog brašna, ali je već 1. II. 1948. pre-
kog kolodvora) i njegovom gospođom Ankom. stao s radom.

Spretni i promućurni Gregor Merkadić kupio je Magdalena i Gregor ubrzo umiru, a počivaju na
1922. godine ciglanu u Donjoj Mahali u Bosan- katoličkom groblju ispod dojmljivog bijelog ka-
skom Brodu. Tu su ciglanu osnovali Kulich i Kircho- menog sarkofaga, u grobnici obitelji Čavčić. On je
fer 1908., a kapacitet joj je bio 1,000.000 komada umro 1948. a ona 1949. godine. Djece nisu imali.
opeke i 400.000 crijepa. Usto, Gregor je 1938. u biv-
šoj turskoj karanteni„kod topole“, na obali Save na- (Posavska Hrvatska, 26. rujna 2014.)
suprot samostanu, osnovao radionicu za proizvod-

30

101 brodska priča

KAKO DOSKOČITI
(NE)PRILIKAMA S KOLODVOROM
Brodski željeznički kolodvor,
iako smješten na značajnim
prometnim pravcima, spo-
jen prugom normalnog kolosije-
ka s Europom i Istokom, a usko-
tračnom prugom, preko savskog
mosta s Bosanskim Brodom, Sa-
rajevom i Dubrovnikom, uvijek je
bio u sjeni susjednog, velebnog
i raskošnog kolodvora u Bosan-
skom Brodu, građenog u pseudo-
maurskom slogu, najljepšeg ko-
lodvora u tom dijelu Europe, koji
je izazivao divljenje svakog put-
nika, kad mu je izgradnja, prema
nacrtima Hansa Niemeczeka, do-
vršena 1897. godine.

„Brodski tjednik“ 1906. godine
piše: Ova krasna maurska palača
sa divnim dvoranama, čekaonica-
ma, restauraciama i kancelariama,
pravi je ures čitave pruge. Pa i ako se
može reći – a biće i istina – da je ta Slavni maurički kolodvor u Zgrada je bila skromna,
divna zgrada gradjena više sa polit. Bosanskom Brodu ali je odisala zelenilom
– agitatorskih i reklamnih razloga, (razglednica iz 1900. godine)
nego li sa razloga prometne potre-
be, to vriedi samo za zgradu, ali ne
za golemi kolnik. Njega je stvorila potreba prometa. onoliko i ono, što je mali Brod trebao, a izvozilo opet
Na njemu imade 20-30 linija, a promet kod njih nije što je taj mali Brod imao i mogao da izvozi. Od onda
veći nego naš, jer je samo jedan dio našeg prometa su se prilike od temelja promijenile. Sagradjena je li-
(ajde, makar je ovo utješno). nija Biograd (Beograd) – Rijeka, na kojoj se razvija
znatan dio prometa zapadne Europe sa Istokom. Ta
Nasuprot bosanskobrodskom, slavonskobrodski je linija postala jedna od glavnih evropskih pruga (...)
se kolodvor nije isticao nikakvom posebnošću, bio I sam Brod je od onda silno poskočio (...)
je, rekli bismo, tipski. Jednostavno građena jedno-
katnica, bez ikakve arhitektonske vrijednosti, mo- I unatoč toj grdnoj promjeni u prometu osoba i u
notonih i neuglednih pročelja, sličan mnogim ko- prometu robe, ostao je naš kolodvor uvjek ona ista
lodvorima u provincijskim gradovima širom Mo- stara koliba, kakve se ne bi danas više smjelo vidjeti
narhije. Jedan krov spušten sa zgrade u visini kata, ni u najzadnjem selu, a kamo li na najvažnijoj točki,
poduprt stupovima, natkriljavao je prvi peron. Uz jedne od najvažnijih svjetskih prometnih linija. Čeka-
stupove penjale su se povijuše koje su cijeli otvo- onica I. i II. razreda je neka sobica, u kojoj deset oso-
reni dio perona lijepo zazelenile. No, najčešće su ba nikako mjesta nema. Restauracije su neki ćumezi,
s ruba krova visjele rešetkaste košarice od letvica sa dva dugačka stola, kao u kakvoj seoskoj krčmi. A o
ispunjene cvjetnim crvenim lizama. A to je onda odjelenjima za III. razred ne ćemo ni govoriti. A peron?
bio uobičajeni tipski dekor gotovo svih željeznič- Šta da o njemu rečemo? Kud je malen i tijesan, da je
kih stanica. pravo ruglo, tud je lani još nekoj promućurnoj glavici
palo na pamet, da ga ispregradjuje željeznim pregra-
Evo kakav je taj naš kolodvor bio početkom 20. dama, pa sad pojedini odjelci izgledaju kao kavezi u
stoljeća, čitamo u„Brodskom tjedniku“ iz 1906. go- kakvoj menažeriji. Prostorije su opet činovničke pri-
dine: Već je nekoliko puta bilo u javnosti govora o na- je neke tamne špilje bez svjetla i zraka, nego li ured-
šem kolodvoru. On ne odgovara više ni u jednom po- ske sobe, da nam je upravo žao kukavnih ljudi, koji su
gledu svojoj namjeni. Ni zgrada, ni kolnik nijesu ni bli- osudjeni da u njima ruiniraju svoje zdravlje.
zu onakovi, kakvi bi morali biti, da odgovore ne samo
važnosti mjesta i prugi, nego i da zadovolje ma i pri- Usto, službeni jezik na hrvatskim željeznicama bio
bližno golemom prometu, kog imadu da savladaju. je mađarski, te su iz toga nastajali nesporazumi, tr-
venja i žestoki otpor hrvatskog stanovništva ta-
Zgrada je stara i skroz nepodesna. Gradjena je u kvoj politici. Interesantan slučaj donosi „Posavska
vrijeme, kad je Brod bio malo veće selo, a linija Osi- Hrvatska“ 1895. godine: Magjarština na željezni-
jek-Brod tek neznatna vicinalna željeznica, na kojoj ci. Od putnika primismo sliedeće. Putovao sam ovih
su se svi zlobni vicevi šaljivih listova u istinu dogadja- dana u Brod. Imao sam siesti na vatrenjaču (parni
li. Promet je robe bio minimalan. Dovažalo se samo vlak) u Starim Mikanovcima. Uza se sam imao veliki

31

101 brodska priča njegove usluge, a o tome piše„Hrvatska zajednica“
1925. godine: Od nekog vremena tuže nam se gra-
Putnike u Brod dolazeće dočekivale su ovakve djani i prijatelji sa svih strana, da ne mogu nikako u
kolodvorske prilike Brodu dobiti nikakova razjašnjenja ili upute sa strane
ovdašnje željezničke stanice, a naročito od promet-
kovčeg, koji sam htio predati. Izvadim kartu i reknem nog ureda što im je veoma potrebno kod današnjeg
da mi vagnu kovčeg, jer će ovaj čas stići željeznica. neredovitog i zakašnjenjem vezanog saobraćaja i
„Nem tudom horvatul beszelenji“ odgovara ovaj. „A prometa. Koliko god puta se nazove telefon promet-
znaš žderati hrvatski kruh“ – viknem mu ja! nog ureda, nikada se dotični prometni činovnik ne ja-
vi kako mu je dužnost i propis po svim stanicama ne
Ma, trebao mu je još i reći: „Mamicu ti tvoju ma- samo cijelog kulturnog svijeta, već dapače i stanica-
đarsku!“ ma ostalim u Jugoslaviji. Čovjek može da čeka kraj
telefona i pola sata, a konačno mora se osobno upu-
O potrebi gradnje novoga kolodvora u Brodu na titi na stanicu da čuje koliko sati imade pojedini voz
Savi bilo je govora već 1904. godine. Tvrdilo se da zakašnjenja, umjesto da mu željezničko osoblje koje
su čak novci osigurani, ali od gradnje nije bilo ništa. je u tu službu i namješteno najpripravnije dade potre-
Onda je gradsko poglavarstvo odaslalo delegaciju bita objašnjenja i upute.
ugarskom ministru trgovine gospodinu Franji Ko-
šutu, koji ih je lijepo primio, strpljivo i podrobno Unatoč kasnijim manjim proširenjima, ostao je
saslušao o prilikama prometa na našem kolodvoru. brodski željeznički kolodvor takav do bombardira-
Ministar je obećao da će se tim prilikama čim pri- nja u Drugom svjetskom ratu. Neugledan, tijesan i
je gradnjom novoga kolodvora doskočiti. Na žalost nefunkcionalan. Tomislav Krpan opisuje ga ovako:
Brođana, to su ostala samo prazna obećanja. Prili- Prostorije odvratno vonjaju na „čikove“, strojno ulje
kama se, te 1906. godine, eto, nije doskočilo! i izgaranje repičina ulja u svjetiljkama. Nimalo bolji
ugođaj nije niti u prostorijama određenim za javnost.
Prilike na kolodvoru nisu se niti poslije petnaest Putnički dio sa čekaonicom I., II. i III. razreda, blagaj-
godina promijenile. „Brodske novine“ 1920. godi- nom, garderobom, prodavaonicom novina i restau-
ne pišu o nedostatku hotela i svratišta, o nedostat- racijom, odisao je sličnim mirisima na blato, ulje s
nosti, nečistoći i nemoralnosti postojećih. Putnici kojim su natopili podove, znoj i isparavanje ljudskih
su prinuđeni spavati u kolodvorskim čekaonicama: tjelesa, opuške i otpatke i ostalo smeće kojega je bilo
Vlakovi dolaze u Brod najviše noću. Putnici su izvr- u izobilju unatoč na zidovima obješenim upozorenji-
gnuti opasnosti, da budu napadnuti od razbojnika, ma i uputama o vladanju. Na kartonima požutjelim
kada prevaljuju neosvijetljeni put od stanice do mje- od dima i uprljanim od muha, bilo je vidno otisnu-
sta, gdje tumaraju od jednog do drugog svratišta, te to:„Ne pljuj na pod“,„Pazi na čistoću“,„Čistoća je po-
ne našav konačište moraju se ponovno izložiti pogi- la zdravlja“... Po ćoškovima su čamile limene plju-
beljnoj stazi do stanice, gdje sprovode besnene noći vačnice u koje bi rijetko tko ‘raknuo.
u prljavoj čekaonici na kolodvoru.
Razorena čestim pogodcima avionskih bombi
Ta čekaonica sliči više brlogu, te je na sramotu želje- tijekom 1944. i 1945., završetak rata dočekala je
zničke uprave i varoši Broda. Začudo je, da se nitko u brodska željeznička stanica kao hrpa spaljenih ru-
Brodu nije našao, te se pobrinuo, da se otvori u sada ševina. A onda su ostaci njenih ostataka skrpani i
praznoj zgradi bivše magjarske škole jedan pristojni nekako su služili svojoj svrsi sve dok Brod nije do-
hotel, koji bi udovoljio potrebama putnika, a sebe br- bio novi, moderni željeznički kolodvor. Gradnja je
zo okoristio i bio na čast Broda. trajala tri godine i otvorenje je bilo 25. studeno-
ga 1977. godine. Tako su putnici koji prolaze kroz
Godine 1924. ponovno je bilo planova o moderni- Brod željeznicom, tek nakon gotovo sto godina do-
zaciji i proširenju brodskog kolodvora, a izradila ih bili moderne čekaonice i druge usluge na razini ko-
je željeznička direkcija u Subotici. „Hrvatska zajed- ju ovaj grad zaslužuje.
nica“ bombastičnim je naslovom najavljivala: Veli-
ko proširenje brodske stanice. Ministarstvo Saobra- No, kako je željeznica danas zapala u ozbiljne pro-
ćaja odobrilo je osnovu za veliko proširenje brodske bleme, o prilikama na našem kolodvoru opet bi se
stanice i za kružnu prugu prema bosanskom Brodu. moglo mnogo toga reći i razmišljati kako i tim (ne)
Međutim projekti su se pokazali manjkavi, tražen prilikama doskočiti. Valjda ga neće prodati.
je njihov prepravak i ti veliki planovi nikada nisu
izvedeni, te je Bodu opet ostala stara, nepodesna, (Posavska Hrvatska, 3. listopada 2014.)
željeznička stanica i svi problemi koji su iz toga pro-
izlazili. Predstanični trg (lijevo već bivša Mađarska škola)

Jedan od problema stvarao je i prometni ured
željezničke stanice u Brodu. Građani su se žalili na
32

101 brodska priča

ŠTRIKAN JANKEL, NA
NJEM BRODSKA ŠARA

Kao što dućani s odjećom za to nije imao, pa i on odla-
ekskluzivnih svjetskih zi zaraditi u „obećanoj zemlji“
marki privlače one koji si Americi. Za njim 1912. u Ame-
te skupe stvari mogu priuštiti, riku putuje i Anastazija i to pr-
ali i one koji mogu samo pariti vim prekooceanskim brodom
oči i za tom odjećom tek dubo- koji je nakon potapanja „Titani-
ko uzdisati jer im plitki džep ne ca“ zaplovio preko oceana, pa
dozvoljava kupnju, baš tako su je postojala opravdana bojazan
nekada - idući brodskom Zrinj- i strah od toga putovanja. Usto,
skom ulicom, na današnjem putnički brod S.S. „Arabic“ od
kućnom broju 7 - proizvodi ple- 16.786 tona, bio je u vlasništvu
tača Hardyja izvješeni na vrata iste kompanije kao i „Titanic“.
radnje privlačili naš seljački svi- Nazdravlje! Janko je u Americi
jet. Kod Hardyja si mogao kupi- radio na željeznici. U srijedu 24.
ti muški kratki kaput, plavi jan- septembra u 6 sati uvečer 1913.
kel, na jabuke (brodska šara), pa godine, rađa im se prva kći, Eli-
na sikerice/ružmarin i na srceta i zabeta - Betty. U Knjizi zavičaj-
tople čarape, kalčine, s istim tim nika u brodskom Državnom ar-
šarama. Mogao si kupiti i ljup- hivu kao mjesto njenog rođenja
ke ženske strukirane reklje bez naveden je Dayton u američkoj
ogrlice, da ne kažemo kragne, saveznoj državi Ochio (Ohio).
također s ovim mustrama, izra- I druga kći Hardyjevih, Paula,
đene u Hardyjevom štrikeraju. rođena je u Americi, ali u mje-
Naravno, bilo je robe i za stariji stu Barberton, također u Ohiju.
svijet, ali u tamnom, mrkom, to- Upisano je 12. II. 1918. godine,
nu. I sve su to uvijek bile skupe no to vjerojatno nije točno, jer
stvari. Proizvoda je bilo još, no o Sjet na odlazak iz Amerike, u svim Paulinim dokumentima,
tome ćemo kasnije. obitelj Hardy 1919. godine pa i na nadgrobnom spomeni-

Razgovaram s gospođom ku, kao godina njenog rođenja
Mandom Špicer, snahom Paule Hardy Špicer, su- vodi se 1919., kao i na unutrašnjosti korica jednog
pruge Štefe Špicera iz Zrinjske ulice. molitvenika u koji su bilježili vjenčanja i rođenja po
godinama, datumima i vremenu dana, upisano je:
- Hardyjeva kuća i štrikeraj bio je tamo gdje je danas Paula 1919. 10 februara u ponedjeljak u tri sata po-
pizzerija Uno, a ovo (kb. 13) je nekada davno bila ku- podne.
ća Roze i Franje Kadeja. Oni nisu bili nikakva familija i
ništa Špicerovima, njih su moj svekar i svekrva dohra- Nakon nekih osam godina boravka u Americi,
nili i tako im je kuća ostala, jer Kadejevi nisu imali dje- Janko se s obitelji vraća u novostvorenu Kraljevinu
ce. Mi još plaćamo njihov grob. Srba, Hrvata i Slovenaca. To je bilo krajem 1919., jer
na jednoj obiteljskoj fotografiji Janka, Anastazije i
Hardyjevi su Rusini, grkokatolici, iz Srijema. Jan-
ko Hardy rođen je u Šidu 24. XI.
1888. godine. Otac mu se tako-
đer zvao Janko, a majka Ana rođe-
na Nagyfjesi. Otac je otišao raditi u
Ameriku i tamo poginuo, tako da
je Ana jako mlada ostala udovica,
te se preudala za jednoga kovača
u Sapce.

Janko je u Đakovu, poznatom štri- Hardyjev dućan u Zrinjskoj s izloženim jankelima
kerskom centru (gdje je prije Dru-
gog svjetskog rata bilo 16 majstora
štrikera), naukovao i izučio za ple-
tača, čarapara. Nije znano kod ko-
jega majstora je učio zanat. Mlad se
oženio, u nedjelju 7. februara 1909.
godine, Anastazijom Lengyer (Len-
đer) rođenom 1892. godine, iz Mi-
kluševaca, jednog sela kod Vuko-
vara, nedaleko Ovčare. Htio je os-
novati svoju radnju, ali sredstava

33

101 brodska priča

Dida Hardy je bio jako lijep
čovjek i jako društven, vese-
ljak, volio je i pjesmu i dobro
društvo. Bio je požrtvovani va-
trogasac. To se baš pričalo. Re-
cimo, on nikada nije volio sam
popiti čašu vina. Ako je bio ka-
kav svetac, nekoga sretne, po-
zvao bi: - Ajde, idemo popiti
malo vina! Puno se radilo, pa
moralo se malo i razonoditi.

U obitelji se još prepričava
jedna dogodovština. Janko je
volio društvo, kao što je već
rečeno, ali jednom je malo i
pretjerao, nije se cijelu noć
vratio kući, a ujutro ga je, do-
bro raspoloženog, do kuće
dopratila kompletna vatro-
gasna plehmuzika. Supruga
Anastazija bila je zabrinuta i
ljuta što ga cijelu noć nema,
Majstor Hardy s kalfama i šegrtima u svom štrikeraju a on joj je još zapovjedio da

djece straga je napisano: Paula stara 9 mjeseci, sjet nešto društvu i nareže, koba-
na odlazak iz Amerike. sice, šunke i sve je glazbenike pozvao u kuću za stol.
Dok je ona to u kuhinji priređivala, došao je Janko i
I doplovili su opet prekooceanskim brodom. rekao joj: - Stazo (tako ju je, skraćeno od Anastazi-

- Gdje su u Brodu Hardyjevi odmah imali kuću, da ja, od milja zvao), ja znam da si ti sada na mene jako
li na ovome temelju, nije mi znano - kaže gospođa ljuta, ali nemoj to pred ovim ljudima pokazivati. Ti to
Manda Špicer - Dida Hardy je polako osnivao svoju sve zapiši pa ćeš mi sutra smireno sve pročitati i oči-
radnju, „čarapanu“ i kućio se. Na ruke se onda dosta tati. Da mu jednakom mjerom vrati, Staza je sutra-
štrikalo, radile počne, kalčine i jankeli... Kasnije je on dan zašla po dućanima i nemilice trošila, sve sebi za
nabavio mašine. Bile su tako velike, uz cijelu radionu. obući i u kuću što treba. - Ti si trošio jučer, a ja ću da-
Imao je uvijek pet-šest šegrta, pet-šest kalfi. Velika je nas! - rekla je. Kalfe iz dućana donosili su pakete ro-
družina uvijek bila, tako da je baka obavezno imala be, a Janko je još i tringelt svakome morao dati. Iako
jednu djevojku u kući koja je njoj pomagala kuhati i u mu baš nije bilo svejedno, Janko to nije pokazivao.
kućanskim poslovima, te vešericu, jer ona to nije mo- Smireno je samo rekao: - Ta, sve je to za našu kuću!
gla sve sama. Svi su tu stanovali i svi za istim stolom
s majstorom sjedili i jeli. Što je bilo na stolu - bilo je za Janko Hardy bio je ugledni obrtnik. Bio je među
sve. Kad su za ručak knedle pravljene, valjalo se uvijek osnivačima i u ravnateljstvu nabavljačke zadruge
preko 120 komada. To su bile zdjele ovolike - pokaza- kožarskih zanatlija „Jedinstvo“, što otkrivamo na
la je raširenim rukom gospođa Manda - Kalfe, šegrti, jednoj fotografiji iz 1936. godine, kada je on bio
bili mladi dečki, to je moglo pojest’. predsjednik te zadruge opančara, obućara i papu-
čara. Među njih 19, njegova je slika u sredini i naj-
Puno se s robom išlo po vašarima, kirvajima, s ko- veća. A kako to, kad je on bio pletač, pitanje je sad.
njima i kolima. Još je štala u dnu dvorišta stare kuće, Odgovor je dala gospođa Manda: - Pa, on je kožu
a zimi se konji u sanjke uprezali. Kasnije je dida imao trebao da počne pođoni!
i automobil, ali on nikada ni-
je išao njime. Brodski su štri-
keri imali svoj rajon, na istok
do Donjih Andrijevaca, a za-
padno do Kapele i Požege. Vu-
na se nabavljala najviše tako
da se doslovce mijenjala za
gotove proizvode, ali se i ku-
povala. Za vunu dadeš poč-
ne, kalčine, štrengle oprede-
ne vune... Glogovčani, Zden-
čani, iz Crnog Potoka, držali
su puno ovaca, pa Perkovča-
ni, i donosili su vunu. Radnja
se vodila kao prediona i pleti-
ona, a vunu su i farbali. Kojim
su oni snašama ofarbali vunu
za otkat na stanu čupave po-
njave, ćilime i ponjavce! To je
sve masovno kod nas rađeno.
Bili su kao mala tvornica.
U štrikerskoj radionici uvijek se nešto vrtilo i namatalo

34

Štrikerski posao je naporan i u proizvode treba 101 brodska priča
utrošiti puno radnih sati. Stoga ta roba nikada ni-
je bila jeftina. U procesu proizvodnje jednog štri- smanji se gotovo za dvije trećine. Jankel se još pe-
kanog i valjanog jankela ima ukupno 24 faze ra- gla da bi rukavi bili jednake širine, a prednjice jed-
da, reći će vam majstori štrikeri. Prema zapisima nake stražnjem dijelu. Sušenje je sljedeća faza. Šare
etnologinje mr. sc. Ljubice Gligorević doznajemo najbolje sunce izvuče. I time jankel još nije gotov.
o svim fazama rada, kako se što obavljalo, iz priče Treba ga još ošišati i pincetom očistiti od ostataka
poznatog đakovačkog majstora Ivice Ditriha. Vuna čičkaka u vuni i bijelih dlačica. Na kraju se prišivaju
je prvo prana, pa sušena. Zatim se miješala s vre- dugmeta i jankel se složi u sanduk i tek je tada spre-
tenskim uljem, jer se suha ne može presti. Sljede- man da se iznese na vašar, pa da ga koje šokačko
ća faza je rastrgavanje, raščešljavanje koje se radi oko pod šatrom dobro zagleda i odluči se na kup-
rajzerima, pa ide na pelc-mašinu koja ju prerađuje i nju. Mladi svijet nosio je šarene jankele, a stariji sa
stvara nježni lagani pelc. On se stavlja na drugi stroj zelenom vitom, sa crvenom vitom, pa i posve mrke
na kojem se dobivaju sirove niti koje potom idu na - čistog grunta. Štrikerski proizvodi najbolje su se
predenje. Opredena vuna mora se na špul-mašinu prodavali na velikim jesenskim vašarima i pred zi-
špulovati, pa na cvir-mašini uvrtati i namotati u ka- mu, jer su onda Šokci najviše novcem potkovani,
njure. Onda slijedi farbanje vune u indigo blau boju a i ta topla vunena odjeća je za predstojeću zimu
(zagasito plavu) za grunt, pa štrikanje na mašinu, a najpotrebnija.
posebno se ručno štrikaju šare. Naštrikani dijelovi
moraju se iglom i tamnoplavom vunom dio po dio U vremenu „između dva rata“ u Brodu je, osim
sašiti i istom tada ide jankel na valjanje u toplu vo- Hardyjevog štrikeraja, bilo još pletačkih radnji. U
du u kojoj je otopljen isjeckani seljački safun i gla- Registru obrtnika u Državnom arhivu upisan je
uberova sol, te dodano malo solne kiseline. Uvijek Ivan Žutić,„čarapar“ čija je„pletačka radnja seljač-
se istovremeno valjalo po dva jankela. Nekada se kih rekla, čarapa i počni“ prijavljena od 1932. go-
valjka, stroj za valjanje, pokretala ručno i nogama. dine u Strossmayerovoj na kbr. 38., a u katalogu
Potom se voda ispusti, a centrifugom jankel dobro Zanatske izložbe 1934. je i Đuro Cupec „pletivač“.
iscijedi, išlajdruje. Sada se u valjku ulije čista voda Proizvodio je i izložio počne, šarene valjane čarape,
i proces se ponavlja. Od jankela u sirovom, neova- crne valjane, čičkane valjane, prugaste čarape „na
ljanom stanju, valjanjem se izgubi do 60% veličine, stupove“. Zašto i Hardy nije izlagao na toj poznatoj
zanatskoj izložbi nije znano.

(Posavska Hrvatska, 10. listopada 2014.)

35

101 brodska priča

PODUZETNA PAULA
HARDY-ŠPICER

Kada su Hardyjeve
kćeri stasale, Eliza-
beta se udala u Do-
nje Andrijevce za Kirila - Ći-
ru Bukatka. Oni su imali go-
stionu, trgovinu i bili veliki
zemljoposjednici. Što bi se
reklo, dobrostojeći. A Pau-
la se udala za električara po
struci, Stjepana - Štefu Špi-
cera (1914.- 1979.) iz Kozar-
čeve ulice u Brodu. I on je
bio vatrogasac kao i maj-
stor Hardy. Godine 1945.
Štefi i Pauli rađaju se dječa-
ci, blizanci Ivica i Josip.

- Iza rata htjeli su im sve
uzeti, ali je jedan njihov kalfa,
šegrt, koji je otišao u partiza-
ne, spasio radnju. On je imao
neki čin i rekao je: „Ove ljude
ostavite na miru!“ Stvarno, u
dlaku je radnja ostala – ka- Mladi Janko i Anastazija Hardy s kćerima Elegantna Paula sprema se na
že gospođa Manda Špicer. Elizabetom i Paulom plesni vjenčić

- A tu se vidi i kakav su odnos je, Paulinoj teti Geni, spašen je. Hitno je prebačen u
Hardyjevi imali sa svojim rad-
nicima koje su gledali kao dio svoje obitelji. Kod njih Zagreb, u Bolnicu sestara milosrdnica. Tu je teta Gena
su stanovali i zajednički s majstorom za istim stolom Lenđer radila kao medicinska sestra i ona ga je njego-
jeli, kao što sam već rekla. vala. Svekar je tada bio mlad, imao je samo 35 godi-
Ubrzo potom, 1946. godine, majstor Janko Har- na, a ostao je invalid – dopunila je gospođa Manda.
dy je umro i posao je preuzela mlada Paula. Uz oca Teško ranjenoga Štefu članovi vatrogasnog druš-
dobro je izučila štrikeraj, a to joj je sada dobro doš- tva često su posjećivali u bolnici, u Brodu i Zagrebu,
lo. Paulina poslovna knjižica bilježi da je od 1. XII. nastojeći mu ublažiti patnje. Štefo im je zahvalio
1939. do 1. XII. 1941. godine polazila zanat čarapar- dirljivim pismom od 14. IV. 1949. godine:
ski.To se samo zvalo čaraparski, ali radnja je sve ple-
la, i jankele, i čarape, i počne, veste, prsluke... izrađi- „... Mnogo razmišljam o našem zajedničkom radu
vala pletene proizvode od prediva. Prethodno, Pau- i prijateljstvu i pravo kaže ona poslovica: „U nuždi se
la je završila četiri godine građanske škole i ekstra poznaju prijatelji!“ A ja draga braćo u svojoj nesreći
godinu dana domaćinsku školu. Tako je to onda bi- sam upoznao i ocijenio Vaše pravo prijateljstvo i sve
lo uobičajeno za majstorske kćeri. Posao je Paula ono dobro što ste mi pružili... U očima i pogledu sva-
uspješno vodila, pomagao joj je i suprug Štefo. Sa- kog od vas čitao sam najveću brigu za moje zdravlje
mo, jedan tragični događaj bit će sudbonosan za i Vi ste učinili da svaka moja najmanja želja, koja se
obitelj Hardy–Špicer. meni činila da ju nisam izrazio bude ispunjena. Na-
dam se i uzdam se da po mom povratku (kad ozdra-
Kada je 15. ožujka 1949. u Bjegojevićevoj ulici (ne- vim) da ću ipak ostati sa vama i ako ne kao izvršujući
kada Lovačkoj, a danas Nikole Tesle) gorila bivša član, a ono kao prijatelj i brat da opet zajedno dijeli-
„jajčara“, a tada skladište Kotarskog trgovačkog po- mo sve dobro i zlo.
duzeća, Štefo Špicer je jedan od onih vatrogasaca
koji je najviše stradao. Požar je izazvao nepažnjom To što ste učinili za mene to se ne bi moglo naplati-
noćni čuvar ložeći vatru u svojoj kućici i, kad je pla- ti sa nikakvim novcem, jer to čini samo čisto i vjerno
nulo, vatra je zahvatila i skladište. U tome, po tra- prijateljstvo.“

gičnim posljedicama najvećem požaru te godine Gaseći požar, jednako teško stradao je i vatroga-
u Brodu, bila su četiri mrtva, pet teško i četrnaest sac Branko Tomljanović. Liječio se pet godina, imao
lakše ozlijeđenih gasilaca! Štefo je bio penjač i, dok jedanaest operacija u Brodu, bolnicama Zagreba,
su se popeli na krov, dogodila se velika eksplozija Beograda, Kragujevca, dok mu je život bio spašen.
660 kg uskladištenog ekrezita (snažnoga eksplozi- Sve ovo zapisano je Spomenici brodskog Dobro-
va), koja ga je plamenom zahvatila i odbacila. voljnog vatrogasnog društva.

- On je bio pun stakla pod kožom, nogu je izgubio, - Ja sam kod Hradyjevih došla 1968. godine - nasta-
no zahvaljujući liječnicima, ali i sestri bake Anastazi- vila je priču gospođa Manda. - Svekrva je još bila ži-

36

101 brodska priča

kova, iz Kešinaca, ili iz tih sela
nekako. Pomagao je i svekar
Štefo koliko je mogo, jer on
nakon stradanja nije više ra-
dio kao električar. Kad je tre-
balo, radio je i moj Jozo, znao
je i on svašta toga. Bilo je to
baš kao jedno obiteljsko po-
duzeće. Svi su radili. Ali, sve-
krva Paula je bila glavni maj-
stor, ona me je podučavala.
Svekar je bio priučeni majstor,
valjao je vunu, farbao, stav-
ljao počne i čarape na drvene
kalupe da se suše... on nikada
nije štrikao. Svekrva je vodila
radnju, sve vanjske poslove
radila, nas učila što treba, išla
po vašarima... Izlazili smo sri-
jedom i subotom redovito i u
Brodu na pijacu, robu smo u
Vjenčanje Paule Hardy i Štefe Špicera, kumovi su Himbelovi sanducima na jednim malim

va, vodila je radnju, a baka Anastazija je umrla 1966. kolicima vozili, to su tako on-
U to doba jankeli se više nisu radili, možda još iza rata da svi obrtnici išli. A na pijaci
da su rađeni. Od valjane robe, ostale su u proizvod- smo šatru podizali, ceradu navlačili, poslije je nabav-
nji do kraja samo počne i kalčine. Štrikani su najviše ljen kiosk, a kod kuće je uvijek bio i dućan otvoren i
prsluci kratki, dugački, veste brenovane, veste sa mu- mušterije su svaki dan dolazile. Naša sezona za pro-
strom duple kocke, čarape na stupave, soknice, pu- daju je zima, a u ljeto, kad je najveća vrućina, onda se
loveri i veste muške... Sve ono što i danas neke čiče i najviše radilo s vunom, znalo je biti pakao, no trebalo
snaše nose. je dosta robe pripremiti. Imali smo i svoje stalne mu-
šterije, koji su godinama i godinama kod nas kupova-
Iz Kobaša sam, Bertolović, i to je bilo ovako. Ja sam li, još djed i baka, pa onda i nji’ovi unuci.
u Brod došla učiti zanat, tako me zapalo. Kada sam
završila osnovnu školu, osmi razred, bilo je ići dalje Svekrva je bila jako sposobna. Predsjednica obrtnič-
u školu, ili kud ćeš? Tamo-vamo, čovjek ne zna! Teta ke komore u Osijeku i ovdje u Brodu. Privatnicima je
Marga Fišerova, udana Gajer, zaželila je doć’ u Kobaš onda bilo jako teško, država nije dala živit i svakako
kada dođe u mirovinu, jer nekada je živjela u Koba- se ljudi snalazili. Jednostavno, nisi smio imati više za-
šu i moja mama joj je izdala jednu sobu, pošto smo poslenih i vunu smo davali čak u Beli Manastir i Šid
imali veliku kuću. Teta Marga je bila neka službenica i presti. U Šidu bio svekrvin bratić, štriker. Mi smo kod
kratko je radila u šumariji u Kobašu. A, mama je osta- kuće preli još samo vunu za počne i kalčine. Kad sam
la udovica, moj otac i njegova sestra umrli su mladi ja došla, rađene su još samo te crne valjane kalčine.
od nefritisa. I onda teta Marga kaže mami: „Pitat ću Ta se vuna nije smjela jako upresti, da bi se valjanjem,
ja kumu Paulu da uzmu Mandu.“ nabijanjem, dobila ona gustoća. Na brodsku su pija-
cu dolazili majstori štrikeri Grgić i Ditrih iz Đakova, a
Dida Hardy je preko posla i
prijateljstava bio kum, ja ne
znam s koliko i koliko familija:
Fišerovi (tu odma’preko puta),
Himbelovi (do bivšeg Konzu-
ma u Gupčevoj), Petkovići,
opančar Mikić, Mahnik... Dida
Janko i baka Anastazija šesna-
est puta su bili kršteni kumovi,
pa krizmeni... Sa Fišerovima to
su bila i dupla kumstva. Evo,
piše to na koricama molitve-
nika. I tako ja, preko Hardyjeve
kume Marge, dođem na zanat
kod Špicerovi’. Jozo je taman
bio u vojsci, ali kad se vratio,
ja se udam za Jozu. Ivica je već
bio oženit.

Prvo sam motala vunu na če- Vjenčanje Mande Bertolović i Joze Špicera,
krk, to je jednostavno, na špul- lijevo djeveruša Štefica Rupnik (Šarčević)
nu, ali da se ne ospe i ne uvrpa i
onda se s tom vunom štrika. Bi-
le su tada još dvije radnice i či-
ka Mijo, mislim da je bio od Đa-

37

101 brodska priča ne, prsluke, torbe i torbice... s mustrama na jabuke,
sikerice i srceta, sa zelenom vitom... Istina, ti plete-
oni su još uvijek pravili plave kalčine sa šarenim če- ni proizvodi nisu kao nekada valjani, ali su primjer
lom. primjene narodnih motiva i nacionalnog stila odi-
jevanja. Oni koji ih nose pokazuju da poštuju i vole
Početkom osamdesetih godina smo prestali s ra- svoju hrvatsku kulturu i njenu baštinu. A i ponose
dom. Nastala je nestašica vune. Nećete vjerovati, da- se njom! Kad bi takvih bar više bilo!
nas ima više vune nego onda. Ovce su ljudi sve ma-
nje držali. Dečki, Jozo i Ivica, imali su svoja zanima- No, tko baš želi i spreman je platiti, može po na-
nja. Svekrva je već bila starija i nije se više htjela s tim rudžbi kupiti i pravi štrikani i valjani jankel ili čarape
gnjaviti. A i vremena su bila drugačija. Mašine su po- kalčine koje još uvijek (najviše za kulturno-umjet-
tom prodane jednom čovjeku u Osijek, ali ja mislim nička društva) izrađuje„Tradicijski obrt Čolakovac“,
da on to nikada nije sastavio i nije nastavio sa štriker- posljednji i jedini majstori štrikeri te vrste u Slavo-
skim poslom. Tako je taj obrt u našoj trećoj generaciji niji, a oni rade u Gradištu kod Županje. Mašine su
ugašen. Ubrzo je, 1983. godine, i svekrva Paula umrla. kupili od majstora Ivice Ditriha, koji je opet bio za-
dnji đakovački štriker valjanih proizvoda.
A kako bi lijepo bilo opet vidjeti u Zrinjskoj ulici
jankele na vratima Hardyjevog dućana ili već ne- (Posavska Hrvatska, 17. listopada 2014.)
kog drugog. Sad i gospoda nose te narodne kapu-
tiće, a majstori pletači iz Vinkovaca i Đakova smislili
su pa prave i suknje, kostime, šalove, kape, peleri-

Elizabeta Hardy u bluzici s ukrajinskim
narodnim motivima

38

101 brodska priča

LOGORAŠ IZ KRNDIJE

Pri samom kraju Osječke ulice u Brodu
živi vitalni devedesetgodišnji gospo-
din Ivica Bader, rođen 1925. godine.
Kaže, uvijek se ta ulica tako zvala, i za Kra-
ljevine Jugoslavije i za Nezavisne Države Hr-
vatske, a samo za vrijeme„partizana“ nazva-
na je Partizanska. I sada, poslije Domovin-
skog rata, opet je Osječka.

- Moja očevina bila je na nekadašnjem broju
163, to je bila treća-četvrta kuća od ove gdje
sad stanujem. Ta je kuća 1949. kao folksdoj-
čerska konfiscirana, a ja sam onda kupio plac
od Toffolinija, braće Filipa i Jakoba, vlasnika
ciglane i napravio ovu kuću, koja nosi broj
327, jer u ulici je u međuvremenu, za vrijeme
NDH i za Jugoslavije, napravljeno puno no-
vih kuća.

Baderovi su iz Baden Badena u Austriji, ali su
prvo bili naseljeni u Bačkoj, u mjestu Bulkes,
kotar Palanka (danas Maglić u općini Bač-
ki Petrovac), otkuda su doselili u Trnjane, a
1905. godine u Brod na Savi. Moji roditelji su
bili poljoprivrednici, imali smo 3,5 jutra ze-
mlje. Tata Heinrich – Hinko (rođen u Trnjani-
ma 1897.) usto je radio i kao brusač u tvornici
„Slavonija“, društvu za dionice i industriju dr-
veta. Mama, Ana Beretinčić je iz Vrbovskog.
Upoznali su se u „Slavoniji“, gdje je i ona radila
u parketariji. Imao sam sestru i brata. Sestra
Katarina živa je u Jagićevoj ulici, a brat Hein-
rich je umro u Njemačkoj. On je s bakom i di-
dom odselio u Njemačku kada je, pred kraj ra-
ta, 1944. godine, bilo povlačenje njemačkog
stanovništva.

U udaljenu Dječačku osnovnu školu u Ba-
dalićevoj ulici Ivica je išao svaki dan pješice.
Bilo je teško, jer ni bicikla nije bilo. Sjeća se
učiteljice Sofije Milinković, koja ih je učila Učenici osječke njemačke učiteljske škole na satu crtanja u
sva četiri razreda. Potom je opet išao pješ- parku (Bader stoji drugi s desne strane)

ke četiri godine u Građansku školu, negdje pacijske vlasti zatvorile su granicu prema Austriji,
kraj Save, niže Korza. Tu je bio samo jedan razred Italiji i Mađarskoj, prestale primati prognanike i ta-
te škole, jer škola u Badalićevoj je bila prenapučena ko onemogućile daljnji izgon Nijemaca iz Jugosla-
(u istoj zgradi bile su i Dječačka i Građanska škola). vije. Tako su i zapečatili njihovu tragičnu sudbinu.
Godine 1941. Ivan Bader je upisan u njemačku uči- Folksdojčeri su postali žrtve kolektivne odmazde i
teljsku školu u Osijeku, koju je pohađao tri godine, tisuće ih je ostavilo svoje živote na prisilnim rado-
a četvrtu je nastavio u Austriji u Lilienfeldu kod Be- vima u logorima.
ča. U kući se govorilo njemački i nije imao proble-
ma s jezikom. Kako Baderov transport više nije mogao prijeći
granicu, opet su ih poslali natrag u Zagreb, a iz Za-
Kada je 9. svibnja 1945. padom Njemačke rat za- greba u Bjelovar u logor, gdje su bili zajedno s usta-
vršio, s jednim transportom Nijemaca folksdojčera šama i Nijemcima. Vozili su ih kao vlak bez voznog
krenuo je iz Beča kući u Jugoslaviju. Vlak teretnjak
s izbjeglicama išao je do Zagreba. Istovarili su ih reda, bez cilja i odredišta. Gladne i žedne. Nakon
kod Zagrebačkog zbora (Velesajma) u Savskoj. Tu par dana potjerali su ih pješke u Veliku Pisanicu u
su morali proći kroz kordon partizana koji su ih te- logor. Poslije dugog, iscrpljujućeg puta, spavali su
meljito opljačkali, oduzeli sve vrijedno, zlato i sre- na vašarištu na goloj zemlji, pod vedrim nebom,
bro, nakit, satove... uzimali su od odjeće, obuće što među šlongama gdje se krave i konji vežu. Nisu se
se kome svidjelo. Ponovno su ih potjerali na želje- niti tu zadržali, već su opet pješke potjerani u Koto-
zničku stanicu i po noći, onako iscrpljene, utovarili ribu. Pod okriljem noći četvorica Baderovih kolega
u marvenske vagone te odvezli natrag za Maribor, iz učiteljske škole, među njima i Beker iz Broda, iz
u namjeri da ih predaju Austriji. Ali, savezničke oku- Malog Pariza, uspjeli su kroz straže pobjeći nazad

39

101 brodska priča U knjizi „Logor Krndija“ povjesničar Vladimir Gaj-
ger donosi iskaze sudionika sličnog ili baš tog mar-
u Austriju. Bader je sada ostao sam. ša:
- Prešli smo most na rijeci Muri. Pročulo se da će nas
- Tako smo vlakom stigli do Koške, iskrcali se iz vla-
dati Mađarima, odnosno Rusima i poslati u Sibir. Ali ka pa pješke pravac Krndija. Opet u koloni, a kroz se-
u transportu je bilo najmanje muškaraca, već najviše lo Budimci i naši su pratioci zagrabili vode iz selskog
starih ljudi, starih žena i djece, tek nešto mladeži, koji bunara - đerma da pijemo, jer je bila jaka vrućina i svi
nismo služili vojsku i nitko nas nije htio. Kuda su nas smo bili žedni i umorni. Seljani su dotrčali i zabranili
sve vodili niti ne znam, jer nije bilo natpisa na ulazu su nam piti vodu iz njihovog bunara…
u sela. Ali, vratili su nas u Bjelovar, izvukli iz vlaka i
razmjestili po okolnim selima da pomažemo seoskim - I opet prašnjavi prteni put, kolone, zaprege, praši-
domaćinstvima u poljoprivrednim radovima. na do neba. Nigdje hlada, jer su gusjenice pojele lišće.
A u usputnim selima (Poganovci, Budimci) poskidali
I Ivica Bader bio je kod nekih seljaka. - Rekao sam kablove (kante, vedra) s bunara, pa umjesto vode sa-
im tko sam i što sam, odakle sam, pokazao dokumen- mo pogrde.
te, svjedodžbu da sam upravo završio učiteljsku ško- Priču je nastavio gospodin Bader: - Došli smo u pod-
lu, da nisam bio u nikakvoj vojsci. Pitao sam ih što ću ne, velika vrućina je bila, sedmi mjesec. Logor Krndija
raditi. Odgovorili su: Samo ti tu sjedi i ništa se ne bri- bio je pun zarobljenih ustaša, koji su tada premješte-
ni za posao. I, onda mi je gazda donio jednu knjigu i ni u Valpovo. Svi logoraši bili su smješteni po seoskim
rekao da čitam, a kada pročitam neka se javim. Knji- kućama, a selo opkoljeno bodljikavom žicom i par-
ga je bila neki ljubavni roman. Ja sam mjesec dana tizanskim patrolama i osmatračnicama. U logoru je
čitao, čitao, ništa nisam radio. Kada je prošlo mjesec bilo zatočeno nekoliko tisuća ljudi.
dana, gazda je rekao neka idem i javim se u mjesnu
komandu. Odem ja, kad oni kažu da moram opet ići Selo Krndija bilo je veliko i bogato švapsko, folks-
u transport. Domaćini su mi htjeli pomoći, nabaviti dojčersko selo koje su njegovi njemački stanovni-
propusnicu i željezničku kartu do Broda, no ja to ni- ci pred kraj rata, 1944. godine, masovno napustili,
sam htio. Bojao sam se, jer što ako me zaustavi vojna iselili, ponijevši sve sa sobom. Krenulo je 250 za-
patrola, kako ću objasniti otkuda mi propusnica, kar- prežnih kola prema Donjem Miholjcu, preko Drave,
ta. Morat ću reći i moje dobre domaćine izvrći strada- pa Mađarskom do Graza u Austriji. Ostalo je samo
nju. Odlučio sam, idem sa svojim folksdojčerima, ku- pet Nijemaca u selu koji su bili u partizanima, ili su
da oni - tamo i ja. s njima surađivali. Onda je sve opljačkano, dolazili
Opet su ukrcani u marvenske vagone i od Bjelova- su iz okolnih sela: Gorjana, Punitovaca, Budimaca...
ra krenuli na istok. Vlak je stao u Koški, tu su ih isto- i odnosili vrata, prozore, podove, plotove... od kuća
varili i pod oružanom pratnjom uputila se duga ko- su ostajali samo goli zidovi. I u te devastirane ku-
lona pješke u 17 kilometara udaljeno selo Krndiju, će su smjestili prispjele iz transporta, po pedeset u
u kažnjenički logor gdje će biti internirani. jednu kuću. Spavalo se na slami.

- Razdijelili nas muške od ženskih, djecu, žene na
jednu stranu, muški na drugu stranu logora. Mi smo
stanovali u jednoj šupici u centru sela. Preko puta cr-
kve na ćošku bila je komanda, a na drugom općina. U
crkvi su čuvane preostale daske i bila je stolarska ra-
dionica koja je najviše ljesove pravila. Većinom sam
radio s tesarima, nas pet-šest mlađih ljudi, po selima
smo obnavljali kuće, dizali krovove, što je bilo spa-
ljeno. Onda sam postavljen za poštara, dolazila su
pisma i paketi za logoraše. Ali, zapovjednik logora,
šepavi Martin Živković iz Brodskog Varoša, bravar iz
Tvornice vagona, ali partizan, znao je doći i svu po-
štu i pakete pokupiti i pobacati, tako da nitko nije do-
bio ništa.

Gajger navodi šumskog radnika Ivana Tomljeno-
vića, također iz Broda, kao upravnika logora. Imao
je partizanski čin kapetana. Pomagao mu je jedan
Ciganin, po činu poručnik.

Logoraši sposobni za posao odlazili su u okolna
sela na rad, seljaci su ih unajmljivali, a plaćali su
logorskoj upravi. Uvečer su se morali vratiti u lo-
gor. Djeca i žene išla su u prošnju u bliža sela. Stari-
ma i nemoćnima bilo je najgore. Loša i nedovoljna
ishrana (ujutro čaj od grančica višnje, u podne ku-
pus, krumpir, navečer krumpirova juha ili žganci),
iscrpljenost, zima, a onda i bolesti, dizenterija, tifus,
kosili su dnevno desetine logoraša.

Ivica Bader nakon rata radio je u SPOM-u, a potom
bio blagajnik na izgradnji pruga Sarajevo-Ploče i
Beograd-Bar

40

Bader je imao sreću da je iz logora pušten prije 101 brodska priča
najgorega. Evo što on kaže: - Tata je umro od čira na
stomaku 1944. u brodskoj bolnici, bilo je ratno vrije- njoj, a i mami je njega preporučila. Mami to nije bilo
me, pomoći mu nije bilo. I u kući je ostala majka i se- drago, ali on ju je ucijenio, ako ga ne primi da će nju i
stra. A, jedan Srbin iz Klokočevika, Teodor Gajić, po- sestru poslati u Krndiju. Tako on dođe u kuću, a s njim
čeo je raditi u SPOM-u (Stanica poljoprivrednih oruđa i njegova kći. Onda je mamu prisilio da s njim i živi, a
i mašina), koji je osnovan na Benčevićevoj pustari, to mene će izvući iz logora. Mater ko mater, pristala je
je odmah tu preko bilo. Šef bio Drago Margetić. Sve na te njegove ucjene, samo da me spasi.
vršaće strojeve, garniture i traktore dovezli su iz svih
sela kotara Brod. Stanica je imala radionicu za po- On je imao veze i isposluje potvrdu da se ja nisam o
pravak, a orali su i vršili svud uokolo. Teoder Gajić ži- ništa ogriješio i na Badnjak 1945. dođe on u Krndiju
vio je u Nabrđu sa ženom i troje djece. Ustaše su mu i mene puste. Išli smo pješke do Đakova i Vrpolja na
odveli ženu i dva sina, on je s kćerkom uspio pobjeći vlak i predvečer došli kući.
te došao u Klokočevik. U ulici je bila jedna starija že-
na koja je bila doušnik UDB-e i sve je izdavala, Gajić Nesuđeni učitelj, gospodin Bader, tako se ipak
se njoj obratio da traži stan i ona mu je rekla da ima sretno vratio u Brod. Radni je vijek potom proveo
folksdojčerska udovica, ima dvije sobe, neka se obrati kao blagajnik. Svih zbivanja te, za folksdojčere tra-
gične 1945., danas se sjeća bez gorčine, ali je ispri-
čao neka se ne zaboravi.

(Posavska Hrvatska, 24. listopada 2014.)

Gospodin Ivica radni je
vijek završio kao blagajnik

u brodskoj Općini

41

101 brodska priča

NEDJELJOM SVI U
PARNO KUPALIŠTE!

Ubrodskim kućama i
stanovima nedosta-
tak kupaonica – ba-
decimera, kao i javnog vodo-
voda – vaserlajtunga, u dru-
goj polovini 19. i u prvoj po-
lovini 20. stoljeća nadomje-
štalo je gradsko javno kupa-
lište. No ono je malo radilo,
malo nije, ovisno o tome ko-
liko su Brođani bili čistunci
i ovisno od potpore koju je
grad kupalištu davao i uop-
će želje grada namjerava li
uzdržati tu toli potrebnu in-
stituciju.

Po svemu sudeći, kupalište
je podigao graditelj Adolf
Godt. On je 1881./1882. gra- Pogled iz Starčevićeve na zgrade kupališta u Florijanovoj ulici (kulisa za
dio i staru jednokatnu poštu predstavu “Rudo” Sofije Hirtz, oslikao Vasilj Antipov)

na trgu kod župne crkve (od i kadno kupališta sv. Florijanu“ -„Wannen und Dm-
1908. do danas u prizemlju je ljekarna). Na početku pfbad zum heil. Florijan“.
Široke ulice, kbr. 1, bila je još jedna njegova grad-
nja, kuća J. Herdyja također iz 1881. godine. Godt Prihvaćen je prijedlog zastupnika Dimovića da
1882. gradi kuću carskog i kraljevskog majora Ado- se kip sv. Florijana ne smije maknuti sa svoga mje-
lfa Müllera (brodskog gradonačelnika 1869.-1872.) sta, već ga gospodin Godt ima primiti pod svoj krov
na Agencijskom trgu (danas Trg Stjepana Miletića), u formi kapelice. Tako se, do tada samostojeći, kip
koja je srušena u bombardiranjima za vrijeme Dru- brodskog nebeskog zaštitnika sv. Florijana, podi-
gog svjetskog rata. Nacrt jednokatne historicistič- gnut na zavjet još 1813. godine (kupio ga je Stje-
ke kuće Mušicki u Ulici Matije Gupca kbr. 23 tako- pan Muravić), kada je Brod u velikom požaru 1807.
đer potpisuje Adolf Godt. Kuća je zgotovljena 1884. godine gorio, našao u niši prizemne Adolfove kuće.
godine. A ta niša s replikom kipa i danas postoji, ali je kuća
naknadno podignuta na kat.
U zapisnicima gradskog zastupstva od 3. stude-
noga 1886. Adolf Godt moli otkup jednog dijela Adolf Godt bio je vlasnik i susjedne kuće, duge
zemljišta u Ulici sv. Florijana radi podignuća parnih prizemnice s nizom prozora, koja je bila poveza-
kupaka. na s kućom u kojoj se nalazilo kupalište. Nacrt ove
kuće iz 1885. godine nalazi se u brodskom Držav-
Zastupnici su jednoglasno proslijedili njegovu nom arhivu. Niz jednakih soba u koje se ulazilo iz
molbu gradjevnom odboru na pretres. Mjesec dana
kasnije, 4. prosinca 1886., opet
u Zapisnicima gradskog zastup-
stva, Adolf Godt moli dozvolu
da smije parno kupatilo podići u
kući kod sv. Florijana i da mu se
ustupi jedan dio zemljišta od op-
ćine u površini od 16 hvati uz ci-
jenu od 83/50.

Gospoda zastupnici, Mladen
Mihajlović i Franjo Maričević, ni-
su bili za taj prijedlog, već su tra-
žili da se molitelj sasvim sa svo-
jom molbom odbije. To nije pri-
hvaćeno i Adolf Godt je podigao
parno kupalište nazvano „Parno

Isti pogled na kupalište - nakon
bombardiranja 1944. (iz fototeke

Ivana Crnkovića)
42

hodnika, a koji je bio dužinom kuće, upućuje da 101 brodska priča
su možda tu bile moderno preustrojene prostorije s
vanama za kupanje i otomanima na koje se moglo sramota za naš grad i za naše gradjanstvo.
poslije kupanja prileći. Iz članka razabiremo da je gospodin Rechnitzer

Kada i kako je ovo Parno kupalište prešlo u vla- bio vlastnik kupališta i prije 1907. godine, ali i ko-
sništvo Židova gospodina Mavre Rechnitzera ni- je je on probleme s kupalištem imao, pogotovo s
sam uspio saznati, ali 1907. godine „Posavska Hr- obzirom na naše političare s izbornih listina. Samo,
vatska“ piše o ozbiljnim problemima koje ovo ku- onda je kupanje bilo javno, da ne kažemo transpa-
palište ima: rentno, pa se dobro vidjelo i znalo tko do higijene
drži, a tko zna kakvo je stanje s našim političarima
- Kako su vikali, kako su psovali naši gradjani, dok je danas, peru li se, kada i od čega?
bilo parno kupalište zatvoreno. Čovjek bi mislio, da je
zbilja svakom Brodjaninu kupanje jedna od najvećih Godine 1911. Mavro Rechnitzer traži od grada po-
potreba kako bi to za pravo i moralo biti, pa stoga ni- višenje potpore, dopis je sačuvan u Državnom arhi-
je čudo, da su svi mjerodavni faktori po mogućnosti vu: Pošto mi više nije moguće uzdržavati parno kupa-
radili, da sklone vlastnika kupališta, da isto moder- tilo po onom odobrenju gradskog zastupstva od 26.
no preustroji. Gosp. Rechnitzer je to i učinio, uložio je II. 1907. godine u proračunskoj sjednici odobrene mi
njekoliko hiljada u to poduzeće, samo da bi što bolje potpore za uzdržavanje parnog kupatila godišnje od
udovoljio zahtjevima obćinstva. I danas je parno ku- 300 kr., stiju razloga što je od gore navedenog vreme-
palište otvoreno, ali posjet je nikakav. Riedki su dani, na sve duplo poskupilo, daklem sam primoran slavno
da više od 3-4 osobe dodje se kupati, a najviše je dnev- poglavarstvo odnosno zastupstvo smierno zamoliti,
no samo po 1 gost. To je, blago rečeno, čudnovato! da bi mi mojoj molbi udovoljilo ter sa 300 kr. na 600
Zašto sada ne podupiru to kupalište, zašto ne udovo- kr. povisiti jer ću inače biti primoran isto parno kupa-
lje zahtjevima higijene pa se ne idu kupati? tilo napustiti ili preinačiti za drugu svrhu, ponajviše
stoga što je porez odviše na kupatilo podignut a do-
Eto, tako saznasmo da Brođani baš i nisu bili lju- hodak svake godine sve manji… Vlasnik i grad ipak
bitelji kupanja, brčkanja i namakanja u kadi, stoga su se nekako suglasili i kupalište je ostalo na usluzi
je vlasnik parnih kupaka u reklami vapio: Nedjeljom građanima.
svi u kupalište!, ali slabe je hasne bilo. A, kupanje je
70 novčića stajalo. To je bio i jedini dnevni prihod U Zapisnicima gradskog zastupstva 1915. godi-
vlasnika kupališta, pa uz taj slabi posjet i nikakvu ne je molba Rechnitzera za uredjenje vodovoda u
zaradu, njemu je jedino preostajalo da kupalište njegovo kupalište. Zaključeno je da mu se da sub-
opet zatvori. vencija od 1000 kruna, ako uredi kupalište na svoj
račun.
Zanimljiva su razmišljanja novinara koji je ovaj
članak u „Posavskoj“ pisao: Mi imademo u Brodu Neposredno poslije Prvog svjetskog rata kupali-
dosta imućnih ljudi. Eto izborne listine pokazuju u šte mijenja vlasnika. Godine 1919., od J. Rechnit-
prvom izborništvu 73 glasova, ako bi ti ljudi barem zera preuzima ga, opet Židov, Aleksandar Šandor
nedeljno jedan puta išli u kupalište, moglo bi se ono Friedmann i kupalište je nakon više od četiri godi-
bar donekle uzdržavati, ali ovako to ne ide. Ili možda ne mirovanja velikim troškom obnovio i uredio. U
ta gospoda ne trebaju čistoću? Prigovara se, da je 70 „Brodskim novinama“ on oglašava vrijeme posje-
nvč. previše za naše prilike. Ali ako je u Zagrebu pri- ta, a muškarci i žene kupali su se odvojeno. Za gos-
stojba 70 nvč. gdje se dnevno i do 100 ljudi kupa, kako podu parno kupatilo radilo je od 8 do 14 sati, a za
bi bilo previše za Brod, gdje bi se najviše moglo dnev- gospođe od 14 do 20 sati. Kadno kupatilo za gos-
no njih desetorica na takav „važan“ korak odlučiti. Za podu i gospođe radilo je kroz cijeli dan. On uvodi i
Boga miloga, nitko pa ni gosp. Rechnitzer ne drži ku- neke novine, što saznajemo iz reklame objavljene
palište od zabave, pa ako već nema dobitka, neće ni u „Hrvatskoj zajednici“ 1924. godine: Kuda se tako
imati gubitka. Ako naše obćinstvo želi uzdržati tu toli žurite gospodine. Kuda tako brzo gospođo, žurim se
potrebnu instituciju, treba ju svakako i potpomagati, u Parno i Kadno Kupalište danas u nedjelju je cio dan
inače će se morati zatvoriti, što bi bilo pravi škandal i otvoreno, pa da se dobro okupam i da se dadem iz-
masirati i kurje oči rezati jer je čistoća pola zdravlja.
Što se više čovjek kupa tim dulje se živi jer kupanje
svakoga osvježi pa je kao crvena jabuka rumen. – Za
dobru poslugu jamči vlasnik Aleksa Fridmann.

U Friedmannovom „Toplom, parnom i kadnom
kupalištu“ - pravom onodobnom wellness i spa
centru! - osim kupanja i spomenutih usluga (ma-
siranja i rezanja kurjih očiju), uvode se i nove, pa
u jednom oglasu iz 1929. čitamo: Otvoreno je če-
tvrtkom, petkom, subotom i nedjeljom do 4 sata po-
podne. – Svatko se može u kupalištu brijati, masirati,
sa aparatima elektrizirati itd. – Nedjeljom ima svat-
ko vremena, pa treba da ga iskoristi te da se okupa i
osvježi te na udobnom otomanu odmori – upozorava
se cij. općinstvo, da bar jedanput tjedno posjeti kupa-
lište – jer čistoća je pola zdravlja.

Međutim, ni gospodin Friedmann nije mogao
voditi kupalište bez potpore grada. Godine 1921.
odobrena mu je godišnja subvencija od 12.000
kruna, te izgleda da je kupalište u ovome vremenu
ipak bolje poslovalo. Šandoru su u poslu pomagali

43

101 brodska priča bilo zatvarano. Godine 1951. kupatilo je ponovno
otvoreno, a 1953. godine temeljito renovirano i još
supruga i sinovi Ezro i Oto. je dobro služilo građanima Broda. Upamćen je i do-
Kada je 1938. godine u Brodu, na Trgu kralja Petra mar Ilija Dogan, koji je revno hajcao - ložio peći ku-
patila ugljenom. Stanovao je u dvorištu.
Oslobodioca (danas Trg pobjede), podignuta zgra-
da Javne burze rada, ta za radništvo važna ustano- Kažu da je najbrojniji posjet kupalištu bio iz redo-
va sagradjena je tako, da zadovoljava sve potrebe, va brodske gay populacije, ali to se tada nije tako
kako domaćeg tako i prolazećeg radništva. Uz ured reklo, već se govorilo iz redova pozadinskih aktivi-
Burze rada ima i spavaonica s trideset kreveta, te sta, što je bilo u skladu i u duhu netom minulog
moderno kupalište s tuševima i kadama. Kupalište je vremena.
stavljeno na raspolaganje i gradjanstvu, jer Slavonski
Brod, na žalost nema osim ovog nijednog drugog jav- „Brodski list“ 1961. opet piše o renoviranju par-
nog kupališta – piše„Jutarnji list“. To znači da Fried- nog kupatila, u njemu vlada red i čistoća, uosta-
mannovo parno kupalište više nije radilo. Vjerojat- lom, kupatilo je bilo pod upravom gradskog po-
no mu se ipak nije isplatilo. duzeća„Čistoća“. Cijena za tuš je 20 dinara, a za ka-
du 30 dinara. Posjetitelji kupatila treba da ponesu
Poslije Drugog svjetskog rata, 1949. godine u svoje ručnike.
„Brodskom listu“ čitamo o „Upravi za radnu sna-
gu“, koja je smještena u bivšoj Burzi rada na Trgu Kada je Brod 1963. godine konačno dobio javni
pobjede. Tu radi i parno kupatilo s 12 tuševa i 3 ka- vodovod, uskoro se gasi rad i ove toli za Brod po-
de. Kupanje u kadi stoji 35, a pod tušem 20 dinara, trebne i važne institucije.
a otvoreno je petkom i subotom od 13 do 19 sa-
ti. No, učestali su kvarovi i kupatilo je povremeno (Posavska Hrvatska, 31. listopada 2014.)

44

101 brodska priča

BUNTOVNIK,
S RAZLOGOM!

Za Domovinskog rata bio je dragovoljac Hr- Mali Ivan
vatske vojske. Stvaranjem slobodne Hrvat- Rudec s
ske dosanjao je san svoga oca, a i svoj od roditeljima i
najranije mladosti. Za njega to je bio najsretniji i bratom
najveličanstveniji događaj. Onda se s velikim ža-
rom posvetio radu u društvu Hrvatskih domobra-
na, Udruzi ratnih veterana i Hrvatskom društvu po-
litičkih zatvorenika.

Razgovarao sam s doktorom veterine gospodi-
nom Ivanom Rudecom. Rođen je 31. V. 1928. go-
dine u Brodu, u Vrazovoj ulici,„na ribnjaku“, iza biv-
še fratarske pustare. Njegov otac je bio službenik
OOZ-a, kao sadašnjeg socijalnog osiguranja. Bio je
inkasator, kako se to onda zvalo. Svi privatnici, tr-
govci, obrtnici koji su imali šegrte i kalfe, a toga je
u to vrijeme bilo mnogo, plaćali su za sebe i svoje
zaposlenike doprinose osiguranja. Inkasator je ra-
dio na tom poslu, obilazio osiguranike i naplaćivao.
Rudecov otac je iz sela Purga, prvi brežuljak pored
Lepoglave. Bilo ih je dosta djece, malo zemlje, on
je vidio što je i kako je i najprije je krenuo u policiju,
ali je shvatio da to nije za njega i došao je u Brod,
zapravo u Ruščicu. A tu se naselilo više Zagoraca.
Dobio je spomenutu službu jer je bio pismen. Nje-
gov rukopis, kaže gospodin Rudec, bio je za pri-
mjer. Imao je lijepu plaću, pa je mogao kupiti plac

Ivan, student veterine i, u Vrazovoj ulici, pri njenom kraju, sagradio je kuću
i gospodarske zgrade.

- Bio sam gimnazijalac i na kraju školske godine,
1944., na poziv da se svi prijave u hrvatsku vojsku, od
16 do 60, prijavio sam se i u 10. mjesecu otišao u Do-
nje Andrijevce gdje se vršilo sakupljanje i uvježbava-
nje. Tamo se za ovo područje oko Broda nalazio cen-
tar za vojnu obuku. Bilo nas je, ja ne znam, ali valjda
par stotina i mi smo tu vježbali, vježbali i u veljači je
bila regrutacija. Već se vidjelo što je, probijen je Srem-
ski front. Kao gimnazijalac i pismen, ja sam dobio ras-
pored da idem za administratora u Sijekovac. Tamo je
bila jedna domobranska jedinica, tu je bio jedan za-
stavnik, inače student sveučilištarac i tu sam ja sva-
ki dan ujutro išao na dužnost, a navečer se vraćao u
Brod. I, kad sam vidio, tamo negdje 16. travanja, Der-
venta je pala, a pošto sam ja ujedno bio i kurir vezan
za zborno područje koje je imalo zapovjedništvo na
korzu u Prvoj hrvatskoj štedionici i dobio sam kovertu
zapečaćenu, znao sam o čemu se radi. Znači, nared-
ba – Pokret! Ja i pokojni otac sjednemo razgovarati o
tome. Ako odem tamo, morat ću otići s tim zastavni-
kom kao njegov ađutant i odlučim da ne odem, pod
opasnošću da budem osuđen na smrt strijeljanjem
za neizvršavanje zapovjedi. I nisam otišao. U roku od
dva dana došlo je do pada Bosanskog Broda. Ja sam

45

101 brodska priča

obnovi Broda, raščišćavanju sru-
šenih zgrada, čišćenju cigli. Sav
je grad bio u nezamislivim ru-
ševinama, sav raskopan, na sve
strane bili su krateri od avionskih
bombi. Široka ulica posebno, pa
oko željezničkog kolodvora.

- I mi smo tu radili, radili. Ja sam
bio dosta fizički razvijen, a bilo nas
je u mome rajonu malo muških i
mene odrede da vodim tu ekipu
na radu. Postave me za takozva-
nog komandira - sjeća se gospo-
din Rudec. - A neki neće da rade i,
uglavnom, oni kažu „Mi ćemo te-
be kada bude neko biranje u struk-
ture, ti si lajav!“ „Da, sad bi me bi-
rali da ja budem,“ kažem im, „a ka-
da dođu Englezi onda ćete vikat’
da mene prvog objese!“, pošto se
pričalo da bi se to stvarno moglo
dogoditi, da engleska vojska uđe
Istražni zatvor 1949. se nalazio u Zrnskoj 61 u Jugoslaviju. I ta je rečenica me-

ne ukopala, netko od prisutnih je
prijavio i ja sam 1946. godine iz-
skinuo uniformu i skrivao se, što kažu, jedno mjesec i bačen na gimnazijskoj omladinskoj konferenciji (ka-
pol do dva, dok se stanje i situacija nisu sredili. Imao da su Alduk i Štefančić izbačeni iz Gimazije i nas još
sam primjer, u susjedstvu su bila dva vojna glazbeni- par iz Omladine).
ka, privatno su stanovali kod moje sestrične. Oni ni-
kada nisu bili naoružani, oni su svako jutro išli na duž- I kako sad nastaviti školu u jesen? No, meni dojave
nost u vojarnu i tu su svirali kad je bila kakva parada, moje kolege iz grada, koji su već znali, da ide brigada
dolazio neki general, držana počasna straža i tako na obnovu sela u požeški kraj, u Gornje Vrhovce, srp-
dalje. Oni su se isto obukli u civil i čekali su jedno vri- sko selo koje je diglo ustanak, pa je u ratu zapaljeno
jeme. Ali, stalno je nova vlast pozivala sve muškarce, i razoreno. U znak zahvalnosti, Oblast Slavonije i Ba-
prijavite se, prijavite se. I oni se odluče ić prijaviti se. A, ranje financirala je obnovu sela. Brigada iz Broda, u
znalo se, ljudi su pričali, govore im i susjedi, nemojte, kojoj sam se i ja našao, radila je mjesec dana tamo.
još je rano, malo-malo na bivšem graniku čula su se Išli smo u kamenolom i tovarili golim rukama u pri-
strijeljanja i bacanje ubijenih u Savu. Oni ipak odu. I kolice golemo kamenje za temelje 20-30 kuća. Onda
nikada se nisu vratili. Ni krivi, ni dužni - nestali. Vjero- sam išao dalje u gimnaziju i došle su radne akcije Ša-
jatno su oni, to je moje mišljenje, završili u grupi koja mac–Sarajevo i nedajbog da kažeš da nećeš i da ne
je odvezena u Gornji Slatinik i strijeljani. možeš. Otišao sam da popravim dojam o sebi, postao
udarnik, dobio točkice i bonove, da sam mogao kupi-
Kada se je mladi Ivan Rudec ipak otišao prijaviti, ti kaput i štof za odijelo. Položio sam maturu i nakon
sva omladina poslana je u brigade koje su radile na toga, 1947. godine, upisao sam studij veterine i sve je

bilo dobro do 1949.

Zatvor na ribnjaku (Vijuš, danas Vrazova 11) Ja sam bio u Brodu, a za Uskrs
došao je iz Zagreba jedan moj
kolega, Brođanin Đuro Bartek,
stariji student. Jako smo se do-
bro znali, a znali smo i kako di-
šemo. I, on mi se obratio: „Znaš
Ivo, izdana je jedna brošura, cije-
na je 2 dinara.“ To je bilo samo na
šapirograf izvučeno. Kupio sam i
dao mu 10 dinara, da mi donese i
sljedeće brojeve. Brošuru je izda-
la studentska organizacija „Hr-
vatska ilegalna mladež“, a u njoj
je bio i članak „Mi u osvit novog
dana“, gdje su iznesene povije-
sne tvrdnje da Hrvati imaju pra-
vo na svoju samostalnu državu.
Ja sam tu brošuru dao Vladimi-
ru Remu i Majstoroviću iz Našica
koji je isto išao u brodsku gimna-
ziju i također je upisao veterinu.
Uglavnom, 1949. u proljeće ta
studentska organizacija je otkri-

46

vena i pohapšena, a rukovodioci su bila dva Brođa- 101 brodska priča
nina, Geršić i Tomljanović. Jedan je suđen valjda na
18, a drugi na 14 godina. S obzirom da je 1948. godi- Katica i Ivo Rudec - uspomena s bračnog putovanja
ne izašla Rezolucija Informbiroa i Partija je pokrenula u Rogaškoj Slatini
akciju, gdje god je nešto bilo sumnjivo da bi se moglo
udružiti, to su oni nemilosrdno tukli i sjekli. kog življa zatvoreno radi neplaćanja poreza i neda-
vanja obaveze. Dok smo čekali odlazak na suđenje
A, evo kako smo otkriveni. Stjecajem okolnosti, pre- u Okružni sud u Osijek, ondje smo nas četvorica bili
ko jednog dnevnika, kojega je vodio jedan od uhap- skupa s njima. To su bile velike ćelije za po 25 ljudi. A
šenih, a pokazao ga je djevojci s kojom se zabavljao i ti seljaci su dobivali dobre pakete, slanine, kobasice,
ona ga je otkucala UDBI. kulinove seke… Volili su nas studente i mi smo kraj
njih dobro prošli. Naši nam roditelji to nisu mogli sla-
Nas četvorica Brođana uhapšeni smo u ljeto, u 7. ti. Početkom 12. mjeseca bilo je suđenje. Rem je dobio
mjesecu. Ja, Rem, Bartek, Majstorović, koji smo tu četiri mjeseca, ja šest, a Bartek, jer je još ranije bio pod
brošuru samo čitali. Uhapšeni za ništa. I, što će se do- istragom i učesnik Bleiburga i kao logoraš, dobije dvi-
goditi. Ja sam bio u Zagrebu, polagao neki ispit 11. je godine Lepoglave. Njemu su baš nakalemili. A, su-
srpnja, jer rok je bio do 15., i kada sam položio ostao dio nas je stolar po zanimanju. On je dobio napisano
sam u Zagrebu pošto sam trebao ići sa studentskom što će govoriti. Nikakve velike krivice nisu nam našli.
brigadom na izgradnju Autoputa. Bio sam referent, No, u tome sam izgubio godinu studija.
jer imao sam organizacijskih sposobnosti. A uvijek
sam se morao i dokazivati radi toga što sam imao (Posavska Hrvatska, 7. studenoga 2014.)
tako nezgodnu prošlost i loše su me gledali, vjerojat-
no i što sam bio praktični katolik, posebno moji rodi-
telji. Do mature sam bio i ministrant u Franjevačkom
samostanu. Ali, nastavimo o 1949. godini. Da ne no-
sim prljavi veš sa sobom u brigadu, kofer sam odnio
šogoru, pa će on ponijeti u Brod. On bio oficir UDBE,
iz partizana imao konspirativno ime Travanj, i bio na
ispomoći u Zagrebu. Kad ja u UDBU šogoru, odmah
dežurni prodiku kako su studenti bundžije protiv ta-
dašnje vlasti, a meni nije jasno. Međutim, oni su već
znali da ću biti uhapšen. Kažu mi, bolje ti je da odmah
sve priznaš. I, mene su uhapsili 12. u Zagrebu i dopra-
tili u Brod u Zrinjsku ulicu, u zgradu Drvne industrije
(secesijska katnica, danas kbr. 61). Tu je bio istražni
zatvor. U dvorištu su bile šupe, što li, to je preopravlje-
no i nas su tu držali zatvorene. Zgrada ima podrum, a
jedan školski kolega, Mirko Brekalo (kasnije suđen na
8 godina sa Lizom Nenadović i jednom grupom križa-
ra, ili pomagača križara) tvrdi, kada je služio tu kaznu,
da u podrumu sigurno ima zatrpano nekoliko leševa
zatvorenika koji su podlegli torturama. Ali je ulaz u
podrum zabetoniran. Nitko, naglašavam, ali baš nit-
ko, od političara, gradskih otaca nije htio pokrenuti
ništa. Ja sam govorio o tome da se to istraži, ali nije
bio zainteresiranih, pa evo, opet kažem.

Istraga protiv nas trajala je oko dva mjeseca i onda
su nas prebacili na Vijuš, na ribnjak, u bivšu žandar-
meriju (Vrazova kbr. 11). Onu veliku zgradu, prije sa-
dašnjeg doma za starije. U dvorištu su bili zatvori. Tu
je bilo i zatvorenika osuđenih na smrt. Godine 1949. u
jesen čuli smo nekoliko puta otkivanje okova s nogu i
nakon pol sata pucnjavu na Savi. Bilo je dosta seljač-

47

101 brodska priča

KAPE DOLE! KA-PE DOLE!

Okružno javno tužilaštvo iz Za- mirala se je grupa najgrlatijih navi-
greba podnijelo je 16. siječnja jača oko opt. Majića i Vicića, te je Vi-
1952. godine Okružnom sudu u cić bio onaj koji je prvi u čisto sport-
Zagrebu Optužnicu protiv devet skoj manifestaciji počeo pjevati pje-
mladića: tipografa iz Slavonskog smu: „Marjane-Marjane...“ po pre-
Broda Josipa Majića zvanog „Al- dratnoj varijaciji sa završetkom „Cr-
bus“ i „Sapun“, studenta iz Imot- ven, bijeli, plavi...“ itd. što su prisutni
skog Vlade Vicića zvanog „Suše“, odmah prihvatili i pjevali u više na-
studenta iz Donje Poljane kod Za- vrata.
dra Šime Dujmovića zvanog „Du-
je“, studenta iz Slavonskog Broda Ivo Rudec 1957. ponovno kao Dio optuženih, držeći se kompak-
Ivana Rudeca, studenta iz Oguli- student veterine tno pod ruku, bili su najgrlatija gru-
na Branimira Miletića, studenta pa, koja je davala intonaciju za pje-
iz Vrbovskog kod Delnica Boška sme i parole dok su opt. Rudec i Mi-
Rožića zvanog „Dado“, studenta letić išli za grupom i prečim putem
iz Betine kod Šibenika Vjekoslava stigli na Trg Republike – pa započeli
Mikuličina zvanog „Crni“, učenika pjesme koje su sve odreda bile u ul-
srednje saobraćajne škole iz Vrbov- tra-nacionalnom duhu kao: „Još Hr-
skog kod Delnica Vlade Palijana i vatska ni propala“, „Oj ti vilo, vilo Ve-
studenta iz Josipdola kod Ogulina lebita“, „Marjane, Marjane“ po staroj
Josipa Božićevića. varijaciji, „U boj, u boj“, „Junak sam iz
Like“ (...) Optuženi, a naročito Majić,
Teretilo ih se da su dana 8. XII 1951. Rudec, Rožić i Vicić nastojali su da se
u Zagrebu između 16.30 i 18 sati, na-
povorka ne razidje, jer im je bila na-
kon održane utakmice izmedju zagrebačkog nogo- mjera da ova u početku sportska manifestacija dobi-
metnog kluba „Dinamo“ i beogradskog nogometnog je izričito šovinistički karakter uperen protiv srpskog
kluba „Crvena Zvezda“ ušli u Vlaškoj ulici u povorku naroda. S tom intencijom Majić je na Trgu Republike
koja se kretala gradom i koja je do časa njihovog ula- uzviknuo: „Narode mir! Zapjevajmo Lijepu našu...”, a
ska imala isključno sportski karakter i u cilju izaziva- zatim gestama zaustavio žamor, dok je Vicić zapo-
nja mržnje izmedju hrvatskog i srpskog naroda, pje- čeo pjevanjem himne i dirigirao rukama, a Rudec da
vali pjesme i izvikivali parole kao „Zagreb-Split-Sara- bi pojačao pjevanje, dizao obje ruke u vis sa pozivkom
jevo-Zemun“ koje su u istom cilju koristili ustaše, da- da prisutni pojačaju pjevanje.
kle propagirali fašističke ideje, izazivali nacionalnu
mržnju medju narodima koji žive u Federativnoj Na- - Na Trg se slilo nekoliko tisuća ljudi, tramvajski pro-
rodnoj Republici Jugoslaviji“. met je zaustavljen, ljudi su neprestano pristizali. Poli-
cija je već bila na nogama,uzbuđenje je raslo. Ja sam
I to nije sve. Kada su pozvani od organa narodne bio krupan, grlat, a i vrag je u meni, kada sam vidio
milicije da se razidju, nisu to učinili. Iste večeri dio njih da neki nisu kape skinuli, a pjevana je himna, zavi-
se sakupio u stanu Dujmovića te su nastavili s pjeva- kao sam: „Kape dole!, Kape dole!“ - sjeća se gospodin
njem i izvikivanjem istih parola. Dujmović je zapje- Rudec - Neki ljudi i ne znaju da se onda kapa skida,
vao i ustašku himnu „Puška puca“...“ nisu upućeni, neki od uzbuđenja i zaborave. Ali, neki

Detaljnije se ova zbivanja opisuju u Obrazloženju su vjerojatno pomislili da vičem: „Ka-Pe dole!, Ka-Pe
ove Optužnice, a ispričao ih je i jedan od sudionika, dole!“ (KP, dakle Ka-Pe – Komunistička partija), pa
optuženi Ivan Rudec, tada student druge godine se i oni uzvikali: „Ka-Pe dole!, Ka-Pe dole!“ Tako je to,
veterine, koji je Optužnicu i sačuvao. nenamjerno, ispalo kao provokacija. I sve je to nama
- „Dinamo“ je pobijedio „Crvenu zvezdu“, koja je, ne stavljeno na dušu.
igrom, nego politikom, osvojila nogometno prven- No, da zaista ništa nije bilo unaprijed organizirano,
stvo. Pobjeda „Dinama“ izazvala je silno uzbuđenje već je nastalo spontano, mogu iz svoga primjera po-
i neopisivo oduševljenje. Masa nas navijača krenula tvrditi. Mene je na Trgu Republike čekala djevojka, ka-
je u povorci Maksimirskom i Vlaškom ulicom na Trg ko smo se dogovorili. Uzela je karte za kazalište i na-
Republike, gdje se očekivalo pozdraviti „Dinamove“ kon utakmice trebali smo se naći i otići na predstavu.
igrače. Neki su ponijeli novine na kojima su za vrijeme Mi smo se na Trgu i našli pod urom, ali onda kazalište
utakmice sjedili i, sada su se sjetili, uvrnuli su novine više nije spominjano. I ona je zajedno sa mnom poš-
i zapalili baklje. Mnoštvo svijeta je izašlo na ulicu ka- la u povorci koja je s Trga krenula Praškom ulicom.
da se čulo pjevanje i galama, promatrali su povorku,
pljeskali i davali podršku, a s balkona bacali su nam Kod spomenika kralja Tomislava opet je zapjeva-
novine i papire kako bismo mogli nastaviti paliti ba- na hrvatska himna i druge pjesme. Optuženi Rudec
klje. Dobro se sjećam, jedan je čovjek bacio hrpu nota. je ponovno pozivao grupice koje su se počele rasipa-
Zapjevane su stare hrvatske pjesme. Bile su to demon- ti, da se žure pred Hotel Esplanadu. Kad su tu organi
stracije kakve Zagreb nije vidio. milicije povorku zaustavili i naredili da se razidju uče-
snici povorke, Rudec ih je ponovno pozvao, u čemu su
A u Obrazloženju piše: Putem po Vlaškoj ulici for- mu pomagali optuženi.

48

101 brodska priča

- Namjeravali smo doći u Haulikovu ulicu - kaže tu sam ja sad bio car. Povećao sam proizvodnju jaja.
gospodin Rudec - gdje je bila službena uprava „Di- Jedan veterinar iz Gorice kaže meni neka kokošima
nama“, a tu su došli svi igrači i spreman je za njih ban- pojačam hranu i noću držim upaljeno svjetlo. I zbi-
ket. No, policija je počela intervenirati, hapsiti koga lja, jaja je usred zime bilo. Za policajce smo posebno
je stigla. Drž’ vamo-drž’ namo! Bilo je nekih 300 pri- šopali patke i guske lijevkom i svrdlom. Jaja i zaklana
vedenih. Ja tada nisam uhapšen, nego tek nakon se- perad išli su u prodavaonice Ministarstva i službenici
dam dana, jer su me neki Brođani otkucali. UDBA ih su ih dobivali po minimalnim cijenama. Ali znali smo
je pritisla da priznaju tko je ovaj, tko onaj. Ja sam bio i sebi ispeći šopanu patku. Ja sam morao voditi evi-
visinom upadljiv, a i u nekoj upadljivoj kabanici ko- denciju proizvodnje i izdataka, no tu se uvijek moglo
ju sam kupio od nekog podoficira. I po tome su me malo i prevariti. Prikazati manju proizvodnju. Ma, sve
upamtili. U zatvoru UDBE u Đorđićevoj sve su oni o milicajce sam „kupio“. Oni dođu meni, a ja njima pu-
meni već znali. Ruke su me boljele od lisičina, ja sam ne džepove šinjela natrpam jaja. A na šinjelu su veliki
mislio da ću šake izgubiti. Zagnojilo mi se oko zglo- džepovi, dosta stane. Ja onda manje jaja evidentiram
bova. Uhapšena je i moja djevojka, moja sadašnja su- i meni štima. Samo, oni se navadili i u pol žarkoga lje-
pruga Katarina. Suđenje je bilo javno, sudska dvora- ta dolazili su u šinjelima.
na puna studenata, familije, simpatizera. Na proči- Kada je došao jedanaesti mjesec, kažem ja upravni-
tanu optužnicu student Vlado Vicić ustao je i obratio ku da 25. moram u Zagreb, moja djevojka ima imen-
se sucu: „Slavni sude, ja ću nešto reći. Ja sam pivao dan na Svetu Katu. On će: „Čuj, ja te ne mogu pustiti,
hrvatske pisme i pivat ću ih dok sam živ!“ Cijela dvo- ne smijem, ali ću se praviti da ništa ne znam i neću ti
rana stala je pljeskati, lupati noga- ništa.“ Tako ja za Svetu Katu odem
ma o pod, skandirati, galamiti, da u Zagreb, a napakovao jaja i pone-
je to sudac jedva smirio, zvonio zvo- sem šopanu patku.
ddpMbztosnssBlnjusBknvajncjDnnKcveueiumjvaaiiaetraviaaiaanioioeierodKlnckeero(žsmnmanbjeažrldummaabouuiaoaztsboamauknseieaitcaee.li.jatselt,ofintmprboopehejlaankmjaiuvBmomaaeg,iOejjupirnroeerjšpiltrdlninkšsisulevaolionćraiatoja,nnintdjnrćojan:eao,amaeeuadoingzsvoeBodjjoađmp„jeitt,tjnlieveetcanieJelehoiatmsskasšelloiivjeldtaoaitnt.ksoleoleoogorngivjiuv,drjTlvioegphtn.etkemuoneuajpztoaoiodvaensuAkaooeršakapžnpo,drdvthresveooa.gjsvadmasbzutusoemonae1nealPeandlvoiarkoorejotpjpr5kdcakertaetujbekoiitrićn:esvsjivubo0trVjtpmbvdiivokireaomlkaasoiaiasĐl„,riueero,ceoloupneooeiKsevradjjš.činlhmžistooreianucsiluadzvaiHvdeuvvmiuekiNt.sparghMađtsesladaerpoieonđlOrnenrtiar.tĐusiireovltonalukncaisiiajtiictOjebtnsiGećnnkartooiealoeonkeoezjrkaoieaaenbpitoukrjztnotrvzdbaikssivesnivmđi)adsaioajrba,tlatpianIaka,žeopaotetievaiiapntzti,caneoćtaz,unijsvjoobšovbverio,ašea6oiem,nlj:esldkasoozooitepuia.čtvj0ogluomPeztoojoočepirsrrnrdekjdevoTapooddaeeeed,jeadvvpr!iiiuuuaaieja“k-------------ptaie,,aoibiattmnusimfufioootičpp,zMoikerik,riirmnmečaikugankIk“žvajvlođiGaalaeoarjnootuaanmogksroirčkajRlpdiveoierikozuoojiaanrbenogzrdldaagoiHaejkovteiagradaiivrjpončcdd“ervnndo,k,oodiioasiuoaaorpi----u..tmaskvosoaevžjioiddpdiktunvnšzeunriaiElogeenprii6pdtj“ijussue4lsonlamoarjcb.,veeuimmigćtlook,pjuaueoebajiouksšpKrdnooikaolosaiRiibesosenjhtjeokalreiviumaotgosrježngeneatoi1kniuokljšćao9ačk1dsiv,4aupo9uekmolbnpptnpjnstkiodšojeuz7tevevao5oapnSdmroouaai--oidadtk.oora.želp9dmd,litžsbGs.eeedašaUasI,irlksnčnltaa.,Ravs.iadaiaućuaicdtiknaoatgtinaitolleOiioido.td,ssažiziioknsrskd.imoakhtItaiszizidiek.enkuv“jbi,urnRcoleGaedzavmvmmupoaadadTia.ugunn,sčvnotobiozpiroAnvan,eind.mijridoialajrddćseuajigaci.bsJgeajetjvRotdleetjeiauiakN!iituriiad.nmpvoonv.ouvšdc.iaiuvbdšbonoajouljNusIisdeanjoo,si,djdi-a,epralajejlksdanbjseidamnoabojasu,ejsmToeeukteasiceueiabinepbrkna-l1ulđig,ujmam:edsacrpriisarenk9jkć,zasaaoae-baaaliidv-dveat5aaaousodmačUpaookkknis:pjKaa3sćjž,onsovnoari„kajappktoit.aerlnoisMš,toojaoudaamažmrgermetanlsćiadaovjuevažo6topsiaioekjsmllsjkizpižaab6kićnuedtouiošvvmdttRntziaaaemiruičeoeiuseitslggvuamennjdosakitstredjssmonuiueofternuddiaieavaeamssoiuiukagdbjdoeadj.ešzpntPtoskvlj,grKivđbiinvnobziencikraikunooamjijsooeaaaseeetduujseajetljuaaeeei-------------iiii,,,,,,
krampalo se bože sačuvaj, ljeto, vruće bilo, „ali kod Kada je počeo Domovinski rat javo se u Hrvatsku
posla se ističi i ja ću te predložiti za brigadira za pera- vojsku, iako je imao 64 godine, kako bi dao svoj
darstvo.“ I ja zapnem još više radit’, dobio žuljeve na doprinos ostvarenju hrvatske nacionalne slobode
rukama, ali on mene stvarno i predloži za brigadira. i neovisnosti svoje domovine. Bio je pripadnik dru-
Samo, što sam ja znao, imao sam tek pola studija, ali gog bataljuna 157. brigade. Odoru je skinuo tek ka-
trudio sam se i to je uspješno išlo. da je slavljena blistava ratna pobjeda Hrvatske voj-
ske.
Imali smo 300 krava i oko 2000 kljunova peradi, ko-
koši, gusaka, pataka za koju sam ja bio zadužen. E, (Posavska Hrvatska, 14. studenoga 2014.)

49

101 brodska priča

BRUDERI
LALIKA I BUCIKA

Lalika Najsidler (sasvim
desno) sa suprugom

Anom, gospođom Prpić
i gospođom Samaržija

Gledajući fotografije čovjek se zamisli i zapita Vam brzo proći vrijeme uz odličnu glazbu. Obraćaju
- Pa kako je to moguće? Dragutin Najsid- se Brođanima i strancima, po narudžbi organiziraju
ler (Neusiedler) bio suh i tanak kao trska, večere za veća društva i bankete. I, naravno, rekla-
upalih obraza, a zvali ga - Bucika. To pitanje ostalo miraju točnu i solidnu poslugu i umjerene cijene, u
je bez odgovora. što se cijenjeni posjetitelji mogu dolaskom uvjeriti.

A Bucika je imao brata Laliku – Ljudevita Najsid- Kino, koje je u „Kasini“ bilo još od 1921. godine,
lera, kojemu bi nadimak Bucika možda bio primje- kada ga je moderno uredio i otvorio gostioničar
reniji, premda niti on nije bio baš korpulentan. Ali Ivan Melich, po jednim izvorima radilo je do 1929.,
to za ovu priču uopće nije niti važno. Obojica, Lalika a po drugima zatvoreno je poslije 1927. godine, jer
i Bucika, bili su prije svega spretni i poznati ugosti- je tada otvoreno novo moderno kino u„Hrvatskom
telji, a to je ono o čemu priča kazuje. domu“, uz koje se onda 1932. godine otvara i ljetno
kino. Za Nezavisne Države Hrvatske, 1941. u dvo-
Potječu iz Dervente, otkuda su, pretpostavljamo, rani „Kasino“ ponovno će proraditi kino – hrvatski
prvo došli u Bosanski Brod, gdje je njihov otac Jo- rečeno slikokaz – pod imenom „Jadran“, a vodi ga
sip (Jozef ) i sahranjen 1918. godine. Josip Fornet. Iznajmljivač dvorane bio je Ljudevit
Najsidler.
Iz jednog Ugovora za šegrta, iz 1929. godine, u
brodskom Državnom arhivu saznajemo da je Lju- U popisu gostioničara i bifeđija iz 1935. godine,
devit Najsidler najprije bio trgovac i imao trgovi- Dragutin je u popisu gostioničara, a Ljudevit bife-
nu u Brodu na Tovarištu kbr. 3 (danas Trg Stjepana đija.
Miletića). On prima na naukovanje šegrta uz po-
godbu: Da potpisani gospodar izdržava ovog šegrta Onda je Bucika prešao u Bosanski Brod, i na vrati-
za vreme šegrtovanja u svemu o svom trošku, dakle i ma Bosne, nasuprot veličanstvenog pseudomaur-
hranom, stanom, odelom, i u svemu ostalome, a kad skog Željezničkog kolodvora držao hotel-prenoći-
mu izađe vreme šegrtovanja, onda će ga gospodar šte „Posavina“ i restauraciju s jednako dobrom po-
po propisu kod nadležne oblasti osloboditi i izdati mu nudom tečnih jela i pila, da su cijela društva, poseb-
sve dužne dokumente, kao pomoćničku knjigu itd. i no obrtnika iz Slavonskog Brod fijakerima odlazila
odenuti ga novim odelom. kod Bucike na ručkove i, još više, na večere, te na
pravu tursku kavu zanosnog mirisa, prženu i ručno
Početkom tridesetih godina bruderi Bucika i Lali- tucanu u avanu.„Davoraši“ (članovi Hrvatskog pje-
ka vjerojatno napuštaju trgovinu i zajedno vode re- vačkog društva „Davor“) također su bili česti Buci-
nomiranu restauraciju „Građanska Kasina“ u Mesi- kini gosti. Niti zima, niti snijeg nisu ih mogli ome-
ćevoj ulici kbr. 30, kupivši 1932. godine od Aladara sti. Sjedali bi u saonice i pravac Bosanski Brod, kod
Dombovića legendarnu plesnu dvoranu „Kasina“ Bucike na kuhano vino, roštilj, jetricu na žaru... A,
za 248.500 dinara (gruntovno, „Kasina“ je potom pritom, naravno, orila je njihova davoraška pjesma.
na Ljudevitu do 1945.). Braća Najsidler 1934. godi-
ne reklamiraju i preporučuju svoju odličnu domaću Reklamu u brodskoj štampi Bucika je objavljivao
kuhinju, prvorazredna pića, razne gurmanske me- u rimovanim stihovima:
zetluke i bosanske specijalitete u „Kasini“ gdje će

50