101 brodska priča
Svratite prije kina
Buciki na čašu vina
I ostala jela fina,
Da je upravo milina!
Lalika je i dalje bio vlasnik „Kasine“, koju je vjero- Bucika
jatno iznajmio, a pritom je na Maloj pijaci (Tovari- Najsidler 1943.
šte 3) otvorio rakijašnicu i zalogajnicu u Müllero- u svatovima
voj katnici, koju su zvali„Mala solara“ (srušena za II. Marka Zubka i
svjetskog rata). Na istom broju vodila se i spomenu- Danice Vujčić,
ta Lalikina trgovina. Neslužbeno, taj popularni lo- roditelja
kal zvan je „Kod Lalike“. S obzirom na blizinu brod- gospođe
skog garnizona, klijentela je bila osigurana, oficiri Branislave
su bili stalni gosti, ali i vojnici kad su imali izlaz u Hoffman
grad. Kod Lalike su dolazili trgovci s Male pijace i
Korza, a srijedom i subotom bila je tek navala onih ležao u zatvoru, što ga je slomilo. On je u zatvoru mal-
koji su prodaju na pijac dovezli, pa suhog grla če- tretiran, tukli su ga, svašta su s njim radili. Dobio je tu-
kali da snaše robu na klupama rasprodaju. berkulozu, teško se razbolio, imao je otvorene kaver-
ne, krv izbacivao. Tata je njemu tamo odlazio, šogori
Fotografiju Bucike Najsidlera pronašao sam kod su. Kada je odrobijao, moj je tata i išao po njega. Bio
gospođe Branislave Hoffmann iz Zrinske ulice, ko- je tako slab da ga je kilometrima nosio do željezničke
joj je Bucikina supruga Ružica Zubak - Najsidler bila stanice. Kada je došao kući, hodao je po doktorima,
teta, rođena očeva sestra. Evo što ona kaže: ali mu pomoći više nije bilo. Od tuberkuloze je i umro
i sahranjen je u Bosanskom Brodu.
- Ja sam bila dijete i malo sam toga upamtila. Tetak
je bio krasan čovjek, inteligentan, jako fini gospodin, Po izlasku s robije on je još jedno vrijeme i radio u
uvijek u odijelu s bijelom košuljom i kravatom. Bio je svom hotelu, koji je tada bio nacionaliziran. Kao vr-
visok, mršav, po sredini se češljao. Otac mu je bio Ni- sni stručnjak postavljen je i za šefa, a radila je i tetka.
jemac, a majka Mađarica. Izučio je za kuhara i bio je Kasnije je ona prešla u hotel „Adu“ i tamo dočekala
majstor svog zanata. Došao je u Bosanski Brod i ože- mirovinu.
nio moju tetu Ružicu. Zajedno su radili u kuhinji, pri-
Tetkovog brata, Laliku, samo sam jednom vidjela.
premajući vrsna jela. Znam da se uvijek reklo da ta- On je onda u Slavonskom Brodu držao sodaru. Imao
kvih ćevapa, koje oni naprave, u oba Broda nema, kao je grbu na leđima. Ni on nije imao djece. Imao je kuću
i sarme, a petkom su kuhali četiri-pet vrsta graha i to u Cesarčevoj ulici.
je sve odmah planulo. Tetka je uz to bila majstorica
za kolače, ja još čuvam jednu teku njenih recepata, a Ali oni su imali sestru Lujzu i brata Jokija, koji su ra-
pošto ja jako volim kuhati i kolače peći, meni svi kažu dili u Rafineriji i zajedno stanovali. Lujza se nije uda-
da sam se baš na tetku umetnula. vala. Joki je bio oženjen, samo supruga mu je bila do-
sta starija i već je bila umrla. Djece isto nisu imali. Jo-
Djece nisu imali, pa su mene i brata Dragu jako voli- ki je umro prije ovoga rata, a Lujza je izbjegla iz Bo-
li. Posebno Dragu, on je po tetku Dragutinu i ime do- sanskog Broda u Zagreb. Samo, kada je ona umrla ne
bio. Bio mu je kršteni kum, a tetka meni kuma. Drago znam, ali sahranjena je i ona u Bosanskom Brodu. Tko
je stalno bio kod njih, htjeli su ga posvojiti, ali mama ju je sahranio, to mi isto nije poznato.
i tata nisu bili za to. Kada je tetak, „dida Bucika“ smo
ga zvali, odlazio na put, uvijek mu je nešto donio na Gospođa Hoffmann uputila me da odem na kato-
poklon. Sjećam se kad mu je donio kožnu loptu, a to je ličko groblje u Bosanskom Brodu i objasnila gdje su
onda bilo nešto jako veliko. Svi dječaci su mu zavidje- grobovi Najsidlera. Tako sam ih lako našao.
li. Ja sam jednom dobila lutku koja je treptala očima.
I kada je Drago već odrastao, izučio zanat, non-stop Na skromnom spomeniku upisani su: roditelji Jo-
je boravio kod njih. sip 1848.-1918. i Lujza 1867.-1953., pa sin Dragu-
tin 1893.-1960. (Bucika), snaha Jagica 1890.-1965.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata u hotelu je bila (Jokijeva supruga), sin Josip 1902.-1980. (Joki), kći
menza za njemačke vojnike i to je poslije rata „didi Lujza 1911.-1998.
Buciki“ jako naškodilo. Zatvoren je i osuđen na robiju
u zloglasnoj Staroj Gradiški, sedam ili osam godina je Znači, Ljudevit – Lalika, nije sahranjen s njima u
Bosanskom Brodu. A gdje je, to još treba istražiti.
Iz Knjige zavičajnika (IV., str. 133) u brodskom Dr-
žavnom arhivu saznajemo: Ljudevit Najsidler ro-
đen je u Derventi 31. listopada 1895. godine (tako
sada znamo da je Dragutin - Bucika, bio dvije godi-
ne stariji od brata Lalike). Ljudevit je bio gostioničar
u Mesićevoj 30. Otac mu se zvao Jozef, majka Lujza
rođ. Schnurenberger, a supruga Ana Černy, rođena
51
101 brodska priča
1896. godine u Virovitici. Njen otac zvao se Franjo,
a majka Kata rođ. Žilavi. Navodi se da je Ljudevit ri-
mokatoličke vjere (međutim, ima mišljenja da su
Najsidleri/Neusiedleri i pokršteni Židovi).
Poslije rata Laliki je „Kasina“ nacionalizirana, a
zgrada s rakijašnicom na Maloj pijaci u bombardi-
ranju je do temelja srušena. Potom je bio šef soda-
re, koja je bila u Strossmayerovoj ulici iza „Crnog
križa“ i samoposluge „Getro“, do nekadašnje cvje-
ćarnice Biro. Ali, bit će da je to i bila baš njegova
sodara, pa mu također oduzeta nacionalizacijom.
Naime, godine 1943. kod sodara Lalike Najsidlera
pomagala je u kućanstvu Julijana Lipušić, izbjegla
pred ratnim strahotama iz Gaja kod Lipika - sjeća se Antun Matasović - Bakalov kojeg su svi samo Tunja
gospođa Marija Kirin, kojoj je Julijana bila majka. U Šabesar zvali. On je iz Gundinaca doselio u Brod. Uz
Brodu su početkom pedesetih bile još dvije soda- soda-vodu, šabeso i kraher, sodari su onda počeli
re, Krušac u Starčevićevoj, pa Barišić u Malom Pari- praviti i nenadmašnu „coctu“ - piće naše mladosti,
zu, a kratko vrijeme 1955. godine držao je sodaru i koja je u ono vrijeme bila sigurno i puno privačni-
ja, više in, više cool nego što je danas „Coca-Cola“.
Kasnije je tu Lalikinu sodaru preuzeo „Brodvin“
i držao ju u Širokoj ulici, u haustoru kod trgovine
„Bambi“.
Istražujući, došao sam i do Lalikine fotografije. Na-
šao sam ju kod gospodina Ivana Samaržije u Stro-
ssmayerovoj. U Klasiji snimljena je njegova majka
Terezija Samaržija, Lalika Najsidler sa suprugom
Anom, pravom ljepoticom, a četvrta osoba na fo-
tografiji je treća supruga pekara Josipa Prpića.
I tako, kao što kamenčić po kamenčić nastaje mo-
zaik, slaže se i ova priča. Ona još nije velika, nije
još niti završena, ali ipak daje najosnovnije podat-
ke o dvojici popularnih ugostitelja, koji su svojim
radom, gurmanskim marifetlucima i mezetlucima,
trajno ostali u sjećanjima starih Brođana, kako onih
iz Broda na Savi tako i iz Bosankog Broda, a bogme
i okolice. Oni su bili i ugledni građani, pa tako je
Ljudevit - Bucika obnašao i dužnost gradskog za-
stupnika.
(Posavska Hrvatska, 21. studenoga 2014.)
52
101 brodska priča
ZBRISAO IZ JUGE
Gospodin Ivica Šimunović iz Grabarja poka- Ivo Šimunović na Klubu s Brunom Grillom (lijevo) i
zao mi je mali crni molitvenik Kruh nebeski u Fabom Lazićem (desno)
izdanju Hrvatskog zavoda sv. Jeronima. Na
prvoj stranici molitvenika rukom i tintom je napi- „Zbrisati“, to je postala i moda toga vremena. Odla-
sano: Dok se budete molili, nećete se u životu izgubiti! zilo se u tajnosti, nikome se nije govorilo, pogotovo
Salzburg 17. III. 1955. ne roditeljima. Među onima koji su „zbrisali“ bio je
i Šima Šimunović, a o tome mi je također govorio
Ovaj je molitvenik iz ostavštine njegovoga stri- njegov nećak, gospodin Ivica.
ca Ive Šimunovića - Šime kojemu je ova izreka si-
gurno bila jedna od vodilja u životu, jer počeo je - Sa 16 godina stric Ivo je prvi put pokušao bježati.
doslovno od nule, ali je sposobnošću, inteligenci- Išao je na Maribor, ali bio je uhvaćen i vraćen u Brod,
jom i upornim, često i teškim radom, ne izgubivši te je tjedan dana proboravio u zatvoru. Posljedica je
vjeru i nadu, stekao veliki imetak. bila isključenje iz škole i nije se više mogao upisati u
nijednu školu na području Broda. Nakon jedno godi-
Ivo je rođen u Grabarju 5. lipnja 1934. godine. Kr- nu dana ponovno je pokušao pobjeći i opet ga uhvate
šten u crkvi u Podcrkavlju. Njegov otac Mato Ši- i opet ga vrate u Brod, u zatvor na Vijušu. Bilo ih je više
munović (po selu Pere Katina) bio je sudski pisar u toj grupi koja je bježala. Tada je bio pritvoren jed-
u Brodu, a radio je i kod advokata Aleksandra Mil- no mjesec dana. Pošto je imao zabranu školovanja u
čića (zeta književnice Ivane Brlić). Ivina majka Te- Brodu, onda je otišao u Zagreb i upisao je neku školu.
rezija r. Andrić je iz Kindrova. U jeku rata, godine
1942., Ivin otac je premješten u Hrvatsku Mitrovi- - A to je bila Škola primijenjene umjetnosti, koliko se
cu. Otišao je prije, pa će za njim doći Terezija, ali su ja sjećam – dodao je gospodin Đuka Andrić - Fila-
ga ubrzo, 1943., ustaše uhapsile kao suradnika par- čak, moj drugi sugovornik, kojemu je Ivo također
tizana. U jednom pismu iz zatvora on Tereziji piše bio u rodu. Bili su bratići. - Sjećam se da je izrađivao
kako se za pomoć, odnosno da mu se sudi, obratio neke umjetnine, kipiće i pokušavao ih prodati.
rođaku„baći Karli“ iz Rastušja (Dragutinu Tadijano-
viću), koji je za NDH bio nešto u Pavelićevom mini- - Ali on je otišao u Zagreb više stoga jer je opet plani-
starstvu prosvjete (zapravo, službovao kao časnik rao bježati - nastavio je gospodin Ivica, - pa mu je to
u Popunidbenom odjeljenju Ministarstva oružanih bilo lakše ostvariti iz Zagreba i škola je bila samo po-
snaga NDH). No, „baća Karla“ ili pismo uopće nije kriće. A, onda se morala tražiti dozvola ako je tko htio
dobio, ili nije mogao pomoći. Tako je Mato pogu- ići u Sloveniju. Tako je dozvolu zatražio i stric i njego-
bljen u Dudiku u Vukovaru. Terezija je ostala sama s vo društvo s kojima je planirao bijeg. Naveli su da že-
dvoje male muške djece. Ivo je imao devet godina, le obići Bledsko jezero i još neke znamenitosti. Krenuli
a Vlado je bio tek godinu dana star. Stanovali su kao
podstanari u Širokoj ulici, a kasnije u Trenkovoj kbr. 53
20 (Cesarčevoj). Po završetku rata Terezija je dobila
vrlo malu mirovinu i zaposlila se u jednoj bolničkoj
kuhinji i vešeraju, u Pilarevoj ulici (u zgradi preko
puta današnje benzinske pumpe) i peglala je veš.
Ivo je pohađao „mušku“ osnovnu školu u Badali-
ćevoj, a školske godine 1945./46. upisan je u I. f ra-
zred brodske Gimnazije, u kojem su bili sami dje-
čaci (Mijo Cicvarić, Ivan Grgić, Ivan Novaković...).
Razrednik im je bio prof. Franjo Pokaz. U Glavnom
imeniku škole Ivu nalazimo i u II. a razredu, pa u III.
a razredu. Matematika mu tada nije nikako išla. Uz
ocjene je i bilješka: Majka zbog slabog zdravlja, ma-
lo radi i privređuje malo. Ima dvoje djece. Imade malu
mirovinu očevu. Imutka nema nikakvog. Živi u slabim
materijalnim prilikama.
„Šimke“, kako su Ivu kolege zvali, pripadao je ge-
neraciji brodske mladeži koja je za ferja, bezbrižne,
duge ljetne dane provodila na Savi, plivalištu kod
mosta, legendarnom„Klubu“. Uz sport, plivanje, ve-
slanje, skokove, odbojku, ping-pong, na Klubu je
bilo i obilje zabave, rađale su se prve ljubavi. Ali,
u toj generaciji bio je niz mladih ljudi koji su že-
ljeli više od onoga što im je pružao dogmatski ko-
munistički sistem Josipa Broza. Zanosili su se živo-
tom i standardom „Zapada“, čemu su u mnogome
i filmovi pridonijeli, i tako „zbrisali su iz Juge“ (Bru-
no Grill, Tonči Kvesić, Slobodan Modić iz Bloka B...).
101 brodska priča
su vlakom, ali su primijetili da ih branu daljnjeg upisa. Svećenik
neki agent prati i odustali su od se sažalio i dao mu je 10 funti, a
bijega, vratili se u Zagreb. Nakon još ranije dao mu je, na počet-
nekog vremena pokušali su po- ku priče spomenuti, molitvenik
novno, ali su tada krenuli pješice. u koji je napisao: Dok se bude-
Bila su njih trojica, hodali su do te molili…! Tako su Ivo i Kristi-
Maribora cijeli dan i noć i sljedeći na te 1957. godine, s malim dje-
dan. No jedan od njih se prehla- tetom, još bebom, otputovali u
dio i neprestano je glasno kihao, Australiju.
što ih je onda lako moglo odati.
S njim su se razdvojili i uspjeli su Prekooceanski brod pristao
prijeći granicu. Bilo je to 1954. je u velikoj luci Sidney. Našli su
godine, točno na stričev dvade- hotel, smjestili se i onda pošli u
seti rođendan. A onaj prehlađeni trgovinu kupiti nešto za jelo, jer
nije uspio i uhvaćen je. njima je bilo preskupo naruči-
vati u hotelu. Padala je jaka kiša,
- Išao sam u šesti razred kada išli su ulicom pod kišobranom
je pukla vijest u familiji - Ivo je i prelazeći na zebri sudare se s
prebjego! U Brodu je imao i dje- jednim čovjekom koji je tako-
vojku, pa ni njoj nije ništa govo- đer bio pod kišobranom. Ivo je
dsdzprienouo-oaP,jgdoaamooivnbčnslijmopIjiovevvoćuaigjcideluisaikmiuvn.pk-oeirĐšoIej,–lsskikuciooad.iknBčžaagieol.imrjajjseoatnvršlpiiiicjcdrseei,uečdu-acamjusingvjute,iorlnćoessaee-bdploirzliauPćzirg,eejrbenarjanesgijuceAediSzuniloJvsuuvotrlgejiisvjnoikacssa-leiavbirjezbšoIkvisooonlpoaŠršivmvaaoinudjnaaonvstnićajniuhoovvaopZlpMoikgaoo!logaddbZgdriioaeggelbraaninaooaivez,BknikkpraeitaošoanudodjvaibAjćčđekr,ouaerovsoInnjvtjev,erjiagaankktla,ii-ijš,kkiobj.ojaeebildoerrogat-jnenoavztejjioeeaz-
ih odmah pokupi. Ipak, odvaže se i krenu oni prema - U pol’ toliko velike Australije, od toliko ljudi u Au-
njemu, sve bliže, on gleda u njih i ništa ne progovara. straliji,prvonaićinadobrogznanca,kolegu!Obadvo-
Ništa ni oni ne progovaraju. Kaže stric, a mi ne zna- jica su se iznenadili i veselje je bilo obostrano. Bradić
mo jesmo li još u Sloveniji ili smo u Austriji. Ali, kada je isto bio iz Broda, u Zagrebu je išao u školu, a u Au-
je slučajno bolje pogledao, a kosac na opasaču, na straliju je otišao legalno. On o stricu Ivi ništa nije znao
kopči ima kukasti križ. E, tada su znali da su u Austri- da je zbrisao, jer stric se bojao tako da čak ni njemu, s
ji! Onda su se javili policiji i oni su ih prebacili u neki kojim je bio toliko dobar, nije govorio o svojoj namjeri
engleski logor za izbjeglice. Tu je proveo šest mjeseci da pobjegne preko granice.
do godinu dana. Oni su iz logora mogli izlaziti, kretati
se po gradu, nešto i raditi, ali navečer su morali doći Australija je tih godina tražila mnogo radne snage
u logor. I stric je tako stekao prvu zaradu. Jednom je i posla je bilo na pretek, moglo se dobro zaraditi, ali
seljaku brao trešnje. No, počela je padati kiša, a on je je trebalo i dobro zapeti. U početku Ivo nije birao
nastavio brati, jer se bojao da će mu gazda otkazati poslove, svega se prihvaćao, bio je snažan, spretan
i neće mu platiti. Sav mokar, zadobio je veliku upalu i izdržljiv. Pošao je i u elektrotehničku školu, koju je
pluća i završio u bolnici. uspješno završio i onda je radio kao električar za vi-
soke napone na izgradnji najveće australske hidro-
Visoki, lijepi smeđokosi momak, kakav je Ivo bio, centrale Snowy Mountains scheme.
u bolnici se dopao jednoj medicinskoj sestri, Kri-
stina se zvala. A dopala se i ona, garavuša, njemu. U biznisu se prvi put okušao kad je od nekih žena
Planula je ljubav i tako je ova nesreća s upalom plu- načuo da se prodaje neko veće zemljište preko ko-
ća sretno završila. Ivo i Kristina su se jega treba proći željeznička pruga. Kako je nakon
vjenčali. Budući da je Kristina bila Au-
strijanka, Ivo je dobio „papire“ i kao
politički izbjeglica mogao je slobod-
no živjeti u Austriji. Ali, on i Kristina
odlučili su poći za Australiju. Traženi
su radnici, obećavana je veća zarada.
U međuvremenu im se, 1957. godi-
ne, rodio i sin Wolfgang. Ali, za put u
Australiju, za brodsku kartu, trebalo
je uplatiti 10 funti, koje oni nisu ima-
li. Ivo je potom otišao u katoličku cr-
kvu u Salzburgu i našao je jednoga
svećenika Hrvata, s kojim se već od
ranije znao, koji je poznavao njego-
vu životnu priču i kojemu je povjerio
kako je pobjegao iz Jugoslavije. Nije
tajio da mu je otac ubijen kao surad-
nik partizana, a on je ipak pobjegao
iz komunističkog sistema u kojem,
ako se vrati, nema nikakve perspek-
tive, jer izbačen je iz škole i ima za- Šima za posjeta Austriji 1975.
54
101 brodska priča
Spominjem te majko moja mila
Svakog dana iako te nema.
Sve u tugi ti mi na um dođeš,
Da te vidim i da govorimo,
Jer majčine riječi milost daju
U radosti i u zagrljaju.
(Iz pjesme Pjesma majci)
U daljini pokraj rijeke Mari (Murray)
Sliku snimam, svojoj majci šaljem,
Da ugleda svog rođenog sina,
Kako radi i s čim se zanima.
(Iz pjesme Pjesma rođenom sinu)
Ivo Šimunović pred svojom kućom u Grabarju Ivin brat Vlado, kojega su po pre-
zimenu također zvali „Šima“, išao je
u Tehničku školu i kod profesora Je-
dinka u Zrinskoj ulici učio svirati har-
par godina rada u Australiji imao nešto ušteđevine, moniku. Bio je vrlo talentirani svirač, s četrnaest go-
tu je zemlju jeftino kupio, pa kad je došlo do izgrad- dina već je svirao zabave i svatove. Kasnije je bio u
nje pruge, deseterostruko je zaradio. Tako je otkrio sastavu „Grupa Brod“ koja je zabavljala goste ho-
da mu taj posao bolje ide od rada na hidrocentrali. tela Brod (Đuka Andrić - gitara, Kruno Seletković -
A u školi bio loš račundžija. No, ta zarada bila mu je klavijature, Boro Majetić-Cici - bubnjevi, Karlo Smu-
solidni početni kapital. da - bas, Tomislav Boras-Risto - gitara, a „narodne“,
pjevao je Ivica Mijazga iz Šumeća).
Majci Tereziji i bratu Vladi Ivo je jako nedostajao.
On se više godina nije javljao, ništa o njemu nisu Nakon dvanaest godina boravka u Australiji, Ivo
znali. Bojao se pisati, jer pošta je kontrolirana, pa Šimunović i Kristina su se rastali i ona se s djetetom,
da njegovi ne bi imali problema. A, majka ga je sva- Wolfgangom, vratila u Austriju. Ivo je u Australiji
ki dan očekivala, poruke je stavljala u prozor kad ostao još oko dvije godine, pa potom otišao u Ka-
je odlazila od kuće, kako bi, ako se vrati, pročitao i nadu, gdje je radio kao trgovački putnik, prodajući
znao gdje su. Svoju tugu pretočila je u stihove i u tri knjige. Na nekom sajmu, na koji je slučajno došao,
teke ispisala više od stotinu pjesama, dajući oduška upoznao je svoju drugu ženu, Irkinju Brigitu. Ona
svojim tužnim osjećajima. je također radila kao trgovački putnik i prodavala
sir za jednu njemačku tvornicu. To je bio delikate-
sni sir marke „Champignon“, s plemenitom pljesni
Ne znam što ću, svake noći iznutra i obložen s pljesni.
Ja suze prolijevam,
Jer mi u san dođe moj sin - Nama je jednom poklonio takav sir, a ja i Neda ra-
zrežemo ga i nismo znali da se i pljesnivo jede, pa smo
Kojeg ovdi nemam. to sve izkružili i bacili. Kada smo Ivi ispričali, jest se
(Iz pjesme Za rođendan sinu) smijao – sjeća se gospodin Đuka Andrić.
Nakon osam mjeseci zajedničkog života u Kanadi,
Ivo i Brigita vratili su se u Europu i nastanili u Nje-
Suze teku niz obraze moje mačkoj. Ivo se zaposlio u istoj firmi, pa je i on kao
A ja čekam od veče do zore trgovački putnik prodavao sireve. Kako su bili vrlo
uspješni, firma im je ponudila da osnuju predstav-
Dal će doći, da poviče: Majko! ništvo u Engleskoj i pokušaju se sa sirevima probiti
Evo tvoga sina iz daleka, na to veliko, bogato ali i izbirljivo tržište. Početkom
U zagrljaj koji dugo čeka! osamdesetih godina dobili su kuću u jednom ma-
(Iz pjesme Pjesma majci) lom selu u okolici Londona i auto na raspolaganje.
Brigiti je odgovaralo da je bliže Irskoj i svojoj obi-
telji, uz koju je bila jako vezana i koju će tako češće
Australijo, zemljo ti daleka viđati. Imala je trinaestero braće i sestara.
Ti si zemlja na dalekom jugu - Posao sa sirevima u Engleskoj krenuo je da ne može
Svakog dana meni stvaraš tugu bolje, tržište se otvorilo, posao krenuo na veliko, stric
Svakog dana tuga mi je veća i strina su jako dobro zarađivali - kaže gospodin Ivi-
A u tebi, ope moja sreća! ca Šimunović. - Onda su oni shvatili: zašto bi radili za
firmu, kad mogu i za sebe i otvorili su predstavništvo
(Iz pjesme Pjesma Australiji) na svoje ime i zajednički bili vlasnici. Od iste tvornice u
Njemačkoj kupovali su sireve, pa za svoj račun proda-
vali. Tu se okretao veliki novac. Oko desetak godina
U stihovima ona se stavlja i u ulogu sina, opisujući bili su u Engleskoj, stekli zavidan kapital i dobit ulaga-
njegovu tugu za majkom, domovinom... li u nekretnine. Potom su kupili kuću u Irskoj i preselili,
a firma je ostala u Londonu. Imali su svoje zaposleni-
55
101 brodska priča
ke, svoje trgovačke putnike. Ivo i Brigita bili su direkto- Ivi posebno je bilo drago da na starom Šimunovi-
ri firme. Njihov brak bio je skladan, ali djece nisu imali. ćevom temelju opet ima Šimunovića. Od tada je
sve češće dolazio, svake godine, nekada i više pu-
Godine 1970. stric Ivo je prvi put htio doći u posjet ta godišnje.
svojima u Jugoslaviji, ali mu je na granici zabranjen
ulaz. Sljedeće godine ponovno je došao i pustili su ga. - Devedesete je stric Ivo opet došao - vrlo emotivno
A, što se dogodilo. Taman 1971. napunio je 37. godi- nastavio je priču gospodin Ivica Šimunović - i na-
na i više nije bio vojni obveznik. Samo, nakon dva-tri govarao je mene i Ankicu da dođemo njima u Irsku,
sata provedena u dvorištu u Grabarju, već su došli po jer on je više od nas znao što se u Jugoslaviji kuha i
njega i odveli ga na „hlađenje“, ispitivanje, u milicijsku što će se dogoditi, o tome su strane novine mnogo
stanicu. Zadržali su ga 24 sata, jer su sumnjali da je informativnije pisale. Kaže nam stric, sprema se zlo,
u vezi s emigracijom. Provjeravali ga. No, on je uvijek vi ste mladi, bez djece, slobodni ste i dođite. Svejedno
imao opravdanje u vezi s ocem, koji je bio komunist, vam je gdje ćete živjeti. Nismo otišli, a ja sam stupio
radi čega su ga ustaše i strijelji. Stric je u Australiji čak u gardu, pa kasnije u policiju. Za Domovinskog rata
promijenio i ime, više nije bio Ivo, nego John (Džon), stric Ivo je slao pomoć hrvatskoj vojsci, slao je raznu
kako ga ne bi nitko od emigracije ispitivao, na bilo što opremu, pa jedan kombi.
nagovarao, za bilo što vrbovao. Došao je u domovinu
i 1972. godine. Malo se oslobodio, vidio da može doći, Sa starim pajdašima s „Kluba“ kraj Save Ivo je bio
ali je opet odveden na ispitivanje, ali sada je zadržan u kontaktima: Grillom, Kvesićem, Modićem… I oni
samo 12 sati. To mu se tada već zamjerilo i nije dola- su, nakon što su zbrisali, imali burne i prave avantu-
zio do 1984. godine, kada mu je u svibnju umrla maj- rističke biografije. Grill je od radnika koji je tovario
ka Tera. Za sedam mjeseci umro je i moj otac, Vlado, glinu na brodskoj ciglani u Njemačkoj završio likov-
njegov brat. Imao je samo 42 godine. Tako je stric Ivo nu akademiju, postao cijenjeni kipar i profesor pre-
davač. Kvesić je otišao u Legiju stranaca, pa iz nje
pobjegao, nastanio se
u Španjolskoj i tako-
đer se dobro snašao.
Modić je prebjegao u
Italiju, a kasnije je živio
u Kopru, za svaki slu-
čaj da je bliže granice.
Kad se Ivo s njima sre-
tao, vani ili u Jugosla-
viji, odnosno kasnije
u Hrvatskoj, zaista su
imali o čemu razgova-
rati. San o boljem ži-
votu i uspjehu oni su
ostvarili, ali kako, to su
samo oni znali. Sve, si-
gurno, nikada nikome
nisu ispričali.
U Zagrebu, Ivo je
redovito posjećivao
Mladena Bradića, ko-
ji se vratio iz Australi-
je. A s brodskim druš-
tvom sastajao se u
Obnovljena župna crkva u Podcrkavlju Spomen-ploča iz crkve „Slavonskom podru-
mu“, „kod Tvrtka“, s
Vladom Abramovi-
ćem, Ivanom Grgićem, Fabom Lazićem...
ostao bez dvoje najrođenijih. - Koncem devedesetih godina kompletno je obnav-
- U Grabarju je do potresa 1964. godine bila lijepa,
ljana stara župna crkva u Podcrkavlju i stric je dao
prilično velika Šimunovićeva kuća, fronta putu, mal- veliki novčani prilog kako bi se temeljito popravila.
tene gazdinska - opisao je kuću gospodin Đuka - Ta Tada je župnik bio Tomislav Vlaović - s ponosom je
je kuća tada oštećena i srušena, a od njenog materija- spomenuo gospodin Ivica.
la sazidana je manja, čelo puta. Ivo je 1984. to renovi-
rao, zidao je Zdravko iz Podvinja, sin njegovog kolege Da saznam više o tome, pošao sam u Podcrkavlje.
čike Mate Mirosavljevića Đurišina. Ljubazni župnik gospodin Davorin Anđić pokazao
mi je Spomenicu župe u kojoj je župnik Vlaović za-
Kuću je Ivo obnovio i ukusno proširio u stilu la- pisao kako Ivu Šimunovića poznaje desetak godina
danjskih kuća, koristeći fasadnu ciglu, drvo, kovano kao vrlo korektnog i dragog gospodina. Gospodin Ši-
željezo. S velikim, uredno košenim travnatim dvo- munović biznisom stječe veliko bogatstvo, a što je
rištem, taj je dom pretvoren u više nego ugodno najvažnije ostaje drag i skroman. U ljubavi prema do-
obiteljsko gnijezdo. Tu su Ivica Šimunović i Ankica movini i poštovanju prema crkvi mnogi bi imali lijep
počeli živjeti 1988., godinu dana nakon vjenčanja. primjer. Za jednog posjeta rodnom mjestu i rodbini,
Dao im stric Ivo da dosele, jer kuća je bila prazna uz najavu posjetio je i župnika Vlaovića. Obratio mu
i trebalo ju je održavati. Oni su u Grabarje preselili se: - Promatram te svo ovo vrijeme, kako učiš i voliš
iz centra grada, iz Cesarčeve ulice. Njihovom stricu
56
101 brodska priča
ovaj moj narod. Razmišljao sam koliko si do sada na pom župnika i dekana Tomislava Vlaovića. Zanimljivi
svakom planu učinio. Ovo nije lagan svijet, grde te, su bili neki komentari: “Moro je vrag i sebe zapisati!”
ali te se pomalo i boje i sigurno poštuju. Kad god se
pojavim ovdje, uvijek netko nešto prosi, jer znaju da U Grabarju svi su puni hvale za Ivu Šimunovića.Ta-
imam novaca. Ti nikada ništa nisi molio, a zapravo se ko i komšija, gospodin Branko Obradović – Ljubin,
čudim odakle sve ovo obnovljeno i napravljeno. Od- kaže: - Bio je dobar čovjek i svakoga je htio pomoći.
lučio sam ti dati novac da možeš lakše ovu moju cr- Moja supruga Ljuba napravila mu je sliku od preša-
kvu u kojoj sam se krstio ja i moj djed, dolično obnoviti nog bilja i cvijeća koje je sve ubrano na zemlji njego-
(...) Dar Gospodina Šimunovića omogućio je cjelovitu voga đeda Pere, koji ga je jako volio, a i on njega. Ivo
obnovu crkve. je tu sliku čuvao kao grudu svoje zemlje, koju je milo-
Izvana i iznutra obijena je dotra- vao sa suzama u očima.
jala žbuka, presječeni zidovi kako No, vratit ćemo se govorenju Ivi-
bi se vlaga izolirala, crkva je nano-
ce Šimunovića:
vo žbukana i obojena. Postavljen - Mnogi su se čudili, kako je stric
granitni pod i instalirano podno Ivo dao tako veliki novac za obnovu
grijanje. Ugrađena nova hrastova crkve. Ali on mi je rekao: „To je moja
stolarija sa šest vitraja. Uvedene crkva u kojoj sam kršten, a da nije
nove električne instalacije, elek- bilo onih 10 funti koje sam od crkve
trificirana zvona, postavljen novi
gromobran. Restaurirani su glav- dobio (od svećenika u Salzburgu)
kada mi je bilo najpotrebnije, pita-
ni i dva pokrajnja oltara, kao i sli- nje je gdje bih ja danas bio, što bi od
ka na njima. Izrađene nove hra-
stove klupe, hrastova ispovjeda- mene bilo, što bih imao, tko zna ko-
onica, ormar za ruho. Župni stan jim bih putem krenuo. Australiju, si-
je proširen, te uvedeno centralno gurno ne bih vidio. Možda bih neg-
grijanje. dje kopao kanale i ne bih u životu
uspio. Sada ja imam mogućnosti i
Župnik Anđić posebno mi je iz zahvalnosti htio sam da vratim
ukazao na prelijepu krstionicu od
dug crkvi.“ Stric nije bio neki veliki
bijelog bračkog kamena, ukraše- Krstionica od bračkog kamena vjernik, da je svake nedjelje išao u
nu hrvatskim pleterom, koju je cr- koju je Ivo darovao svojoj crkvi crkvu. Uspio je u životu, postigao je
kvi također darovao Šimunović. mnogo, kao malo tko, ali to ga ni-
Zahvalni župljani, na ulazu u cr- je uvijek činilo sretnim. Znao je reći:
kvu postavili su lijepu mramornu ploču s natpisom: „Sve bih dao da se vratim u Grabarje, da pred kućom
sjedim na klupčici i s Mijom Begićem pljuckam košti-
ce od lubenice. Ovako sam svagdje i nigdje.“ Bio je još
NA SLAVU BOGA I PONOS RODA! pun života, dobro je izgledao, putovao je, skijao, no
LJUBAVLJU I BRIGOM ŽUPNIKA - DEKANA na jednom je skijanju povrijedio koljeno i na liječnič-
kom pregledu nađena mu je oteklina u preponama.
TOMISLAVA VLAOVIĆA I VELIKOM Ustanovljeno je da se radi o zloćudnoj bolesti. Išao je
MATERIJALNOM POMOĆI GOSPODINA
IVE - PERE KATINA - ŠIMUNOVIĆA na operaciju u najbolju kliniku u Njemačkoj. To je bi-
lo 18. maja 2006., a za dva mjeseca stric Ivo je umro.
IZ GRABARJA, TEMELJITO OBNOVIŠE OVU Tako je naglo kopnio, ja ga za posjeta u bolnici nisam
KUĆU MOLITVE I MILOSTI – SVJEDOČEĆI
TAKO VJERU U KRST ČASNI I SLOBODU prepoznao. Mislio sam da to nije on. I, vidite koja ko-
ZLATNU. incidencija, u istom mjesecu umrla je i stričeva prva
žena Kristina. Ja sam 5. srpnja bio u Austriji kod brati-
NA BLAGDAN MALE GOSPE ća Wolfganga na sahrani, vratio se kući, a 9. već sam
KRALJICE HRVATA
8. IX. MILOSNE 2000. GODINE išao u Njemačku u bolnicu. Stric je umro 18. srpnja.
Dobrotvor Ivo Šimunović sahranjen je Irskoj, u
mjestu Donore, pedesetak kilometara sjeverno od
VJERNICI ŽUPE - PODCKAVLJE Dublina. Nad njegovim grobom je kameni križ is-
klesan iz petnaest tona teškog bloka bijelog brač-
U „Spomenici“ župnik je zapisano još i ovo: Ne bi kog kamena. Križ je visok 183 centimetra, upravo
bilo korektno u ovu knjigu istinitih zapisa ne spome- koliko je i Ivo bio visok.
nuti i mladog nećaka Ivicu Šimunovića sa suprugom
Ankicom i dvoje djece, Vladimira i “Kiću” (Ivicu), koji A Ivina firma i danas uspješno radi, prodaje sireve
su sigurno na svoj način potakli “Strikana” na ovu ge- u 48 zemalja širom svijeta i još ju uvijek vodi njego-
stu…. Ne želim propustiti zapisati da sam uz zahvalu va supruga, gospođa Brigita Šimunović.
vjernicima i gospodinu Šimunoviću na kamenoj ploči (Posavska Hrvatska, 28. studenoga i
zapisao, da se sve ovo zbilo za upravljanja ovom žu- 5. prosinca 2014.)
57
101 brodska priča
PAROBRODARSKI KAPETAN
NIKOLA BOBINAC
Naočit, snažna ljudina,
skoro orijaškog tijela,
podsjećao je na tipo-
ve starih Hrvatah, izrazito ju-
načkih crtah, neslomiva i čvr-
sta zdravlja, to je bio parobro-
darski kapetan Nikola Bobi-
nac, piše o njemu u nekrolo-
gu „Posavska Hrvatska“ 1895.
godine. Fotografija Nikole Bo-
binca nađena u jednom albu-
mu Brlićevih to i potvrđuje.
Godinama ploveći rijekom
Savom, održavajući istovre-
meno putnički i robni pro-
met, pristajao je na redovitim
linijama (Sisak-Zemun, Ze-
mun-Sisak) u brodskom pri-
staništu – „agenciji“ kod Male
pijace, upoznao Brod i Brođa-
ne, pa je tu zagledao i draže-
snu gospođicu Magdalenu
Mandu Spitzmüller, srcu si
vjerenicu, s kojom se zaručio
i oženio. Tu je svio obiteljsko
gnijezdo i tako je postao Bro- Stasiti kapetan Nikola Bobinac Umilne gospođice Cirila i Lucija
đaninom. Bilo je to 1880. go-
dine.
broda. Kasnije je ista kompanija nabavila još ve-
A Nikola Bobinac rodio se je u Boviću mjestancu ći brod, imenom „Hrvat“ (1870.), kojim je također
gornje Krajine (na Baniji, na rječici Trepča, pritoci upravljao i plovio kapetan Nikola Bobinac. Kada je
Kupe, u okolici Vrginmosta) god. 1842. od dosta si- sisačka tvrtka obje lađe prodala bosanskoj vladi,
romašnih roditeljah. U školi pribavio si je jedva naj- Bobinac je preselio u službu potonje.
nuždnije elementarno znanje čitanja i pisanja, ali ka-
no sin kršne Like (zapravo Banije, kako je već rečeno) Nikola je postao imućan i ugledni građanin Broda.
imao je veoma bistar um, otvorenu glavu, a nadasve Kako savjestan bijaše službenik svoje naporne službe,
nepokvareno srce. Već za ranog djetinjstva odputio tako isto bojaše i neumoran, štedljiv, ustrajan i razu-
se je iz roditeljskog doma, te kako je težio za širjim man gospodar svojega imetka. Radio je pošteno i ple-
svietom, stupi u službu dunavskog parobrodarskog menito, a posljedak njegova rada i njegove štednje
družtva kod kojega je do punih 15 godinah probora- bio je očitim dokazima, kako se iz sirotinje stiče, ka-
vio, ploveći gotovo svim riekami i vodami ciele mo- ko u imućtvu uzdržava pošteno zarađena para. On
narkije, a i velikog diela crnoga morja. je znao da se neuzpe na vrh gore Maslinove tko se ne
zaputi preko Kalvarije, pak je tako za mladjih danah
Radom i trudom, poštenjem i uzornim ponaša- mnogu želju zagušio dok si je osigurao ovaj neovisni
njem, od dječaka potrčkala na brodovima, kojemu položaj, koji mu je kod njegovih predpostavljenih pri-
ništa nije bilo teško, uznapredovao je u brodskog bavio zamjerno štovanje, a medju brodskim gradjan-
kormilara i na kraju do kapetana riječnih parobro- stvom glas neslomivog hrvatskog otačbenika.
da – damfšida, koji su loženi drvima, kasnije i uglje-
nom, pa se pogonska snaga parostroja prenosila Bobinčevi su imali dvije kuće u gradu, u Starčevi-
na kotače s lopaticama koje su snažno grabile vo- ćevoj ulici na broju 24 (danas je to impozantna sta-
du i pokretale brod, pjeneći i stvarajući valove za ra kuća Dittrichovih, s velikim podrumom, a done-
sobom. davno je u njemu bila pivnica„Buldog“) i katnicu u
Mesićevoj ulici na broju 16 (preko puta Hrvatskog
Kao kapetan, Bobinac je radio za sisačke parobro- doma, kuća Duždagić). Obje kuće su primjer sta-
darske poduzetnike, hrvatsku kompaniju „Šipuš i re brodske arhitekture, gdje je na zidanom temelju
Morović“. U to doba nabavila si je tada u Sisku kon- osnovna konstrukcija kuće drvena, a ispuni zidova
cesionirana hrvatska kuća „Šipuš i Morović“ vlasti- su od brvana ili od cigle. Bobinčevi su posjedovali i
tu ladju zvanu „Paul“ koja zadobi od novih vlastni- prostrani majur od 53 jutra plodne zemlje i livada,
kah ime „Slavjan“. Sreća je valjda htjela, te su tražeć lijevo uz Vinogradsku cestu, odmah iza majura Br-
uz strukovnu naobrazbu i čestita Hrvata, namjerili se lićevih, pa sve do„Križa“, pod Brodsko brdo. I narav-
upravo na Nikolu, koga prihvate za kapetana novog no, kao svi bogati Brođani, obrađivali su veliki vino-
58
grad i voćnjak u Rozinki, u kojem je bila i ladanjska 101 brodska priča
kuća ugodna za odmor.
ko društvo „Davor“ otpjevalo je nad grobom dvije
Prekaljeni riječni vuk, kapetan Nikola Bobinac bio tužaljke.
je žestoki Hrvat i pravaš – član tada najutjecajni-
je stranke u Brodu, Starčevićeve stranke prava, či- Gospođa Manda ostala je udovica s četvero malo-
je je glasilo bila „Posavska Hrvatska“, ujedno i prve dobne djece. Nije se predala tuzi. Prodala je pusta-
brodske novine, koje su pridonijele širenju nacio- ru i podigla djecu. Umrla je 1909. godine.
nalne svijesti i otporu mađarskoj politici.
Djevojke, Cirila i Lucija, izrasle su u umilne, ot-
Stranka prava uživala je velike simpatije brodskog mjene i udvorne gospođice, te završile Djevojač-
građanstva, a prišli su joj svi koji su mislili da treba ku stručnu školu u Brodu. Bile su vrlo angažirane
uraditi da podčinjenost zamijeni jedinstvo i sloboda u društvenom životu. One su na svim zabavama,
svih Hrvatah, uzpostavom države Hrvatske u grani- koncertima, veselicama i vašarima u ljetnim bašča-
cah ove monarhije. ma, kod Cviića, u Jankomiru, na promenadnim kon-
certima pleh muzike u Klasiji... Kavaliri su se za njih
Bobinčevi su imali petero djece, sinove Marka i upravo otimali i našle su dobre partije, te su otišle
Vladu, kćeri Martu (koja je kao trinaestogodišnjaki- iz Broda. Cirila (rođena 1885.) udala se u carski Beč
nja umrla od meningitisa), te Cirilu - Metodu i Ivanu za k.u.k. satnika Alfonsa Süchera koji je službovao u
- Luciju, prve brodske krasotice. brodskom festungu, a Lucija (rođena 1887.) udala
se u zlatni Prag na Vltavi za Roku Bradanovića. Mar-
A vrla Hrvatica, gospođa Magdalena, bila je pot- ko Bobinac (1881. - 1915.) studirao je medicinu u
predsjednica Hrvatskog dobrovoljnog gospojin- Beču i u Brodu je radio kao liječnik i zubar. Ordina-
skog društva 1897.- 1899., pa predsjednica 1899.- ciju je imao u porodičnoj kući u Starčevićevoj. Ak-
1903. godine. tivan je u pjevačkom društvu„Davor“, 1909. godine
izabran je za potpredsjednika. Kada je 1904. osni-
Dr. Marko Bobinac, Vlado Bobinac, vano sokolsko društvo, on je među osnivačima, ka-
liječnik i zubar bankovni činovnik snije će biti i starješina „Hrvatskog sokola“. Umro
je u mlad, u 34. godini, za vrijeme Prvog svjetskog
Onda, u naponu snage, sve je krenulo nizbrdo. rata. Luka Lukić, učitelj u Klakaru, zapisao je 1915.
U 51. godini života Bobinac je zimi upao u Savu i godine: Umro je od tifusa Dr. M. Bobinac dole u Sre-
teško se prehladio. U prenapornom i prerevnom vr- mu, a brat mu ranit u ruku, pa mu odrezali i poludio
šenju težkog svog zvanja, pribavio si je koncem god. od teškoće i žalosti. Brodske novine „Hrvatski glas“
1893. ljutu nahladu da je jedva stigao u „brodsko zi- 1927. pišu o prijenosu posmrtnih ostataka dr. Mar-
mnje pristanište“ t.zv. „Poloj“. Promrznut, legao je u ka Bobinca u Brod, na brodsko groblje, jer je bio
krevet i u njemu bolovao cijelu zimu. U proljeće, sahranjen u Vrdniku na Fruškoj gori u Srijemu 17.
kao da mu se stanje poboljšalo, vratio se na brod III. 1915. godine.
i svom teškom poslu. U ljeto, za niskog vodosta-
ja, parobrod je mirovao u pristaništu i to vrijeme Iste 1927. godine„Hrvatski glas“ piše i o smrti Vla-
proveo je u krugu obitelji u brodskim vinogradi- de Bobinca (1883.-1927.), bankovnog činovnika i
ma, ali čim je voda poskočila pohitao je i on na svoj posjednika u Brodu. I on je umro mlad, u 44. godi-
parobrod, da u radu zaboravi netom minulu bolest. ni života. Kao i brat mu, i Vlado je bio aktivan u so-
Onda se bolest povratila i pogoršala, a u prosincu je kolskom društvu, ali u„Jugosokolu“. Pod vodstvom
udaren srčanom kapi. Dogodilo se to na putu, u Ze- brata Vlade provedena je 1922. akcija da se osigura
munu. Prevezen je u Brod, ali otad je vidno kopnio materijal i novac za renoviranje i proširenje gom-
i svaki čas se očekivao kraj. No, on se još hrabro hr- baone – gimnastičke dvorane uz Gimnaziju u ko-
vao s bolešću. Nije htio ležati, već bi svaki dan po- joj su vježbali i sokolaši. Stvar je dobro uspjela, sav
malo prošetao. I na sam dan smrti, 27. travnja 1895., se je materijal sakupio. Cijela gradjevna svota, koja
izašao je na svježi zrak, koji mu je godio i olakša- je proračunata na oko 250 000 K osigurana je, u gra-
vao disanje, razgledao vinograde, razgovarao je sa djevnom materijalu je sakupljeno 180 000 K, a grad-
suprugom, u naslonjaču zaklopio oči i - izdahnuo. ska je općina sada zaključila, da će ona doprinijeti za
izvadjanje gradnje 70.000 K - pisala je „Hrvatska za-
Na posljednji počinak ispratio ga je cijeli Brod, jednica“.
građani svih staleža, bez razlike na vjeroispovijest i
uz velike počasti sahranjen je na brodskom groblju Vlado je bio filatelist. Kada je 1919. godine u Bro-
sv. Lovre, gdje mu visoki crni obelisk od kvalitet- du na Savi osnovan Filatelistički klub podružnice
nog mramora i danas krasi grob. Hrvatsko pjevač- Hrvatskog filatelističkog saveza za Brod na Savi i
Bosanski Brod, za predsjednika kluba izabran je
Vlado Bobinac. Oba su brata bila politički vrlo aktiv-
na, ali su im pogledi bili potpuno suprotni očevima.
Godine 1924. Vlado je izabran za predsjednika mje-
sne organizacije Demokratske stranke u Brodu na
Savi. I tako su Bobinčevi gotovo pedeset godina bili
prisutni u političkom i društvenom životu Broda.
Preranom smrću braće Bobinac, Marka i Vlade, u
Brodu na Savi je nestala ugledna obitelj parobro-
darskog kapetana Nikole Bobinca, jednog od naj-
viđenijih i najpoznatijih Brođana svoga vremena, a
koji je bio uzor i ponos brodskih Hrvata.
(Posavska Hrvatska, 12. prosinca 2014.)
59
101 brodska priča
LEGENDARNA “KASINA”
KUPLJENA NOVCEM
DARINKE I BRANKE
Nije se dugo čekalo i
priča „Bruderi Buci-
ka i Lalika“, objavlje-
na u „Posavskoj Hrvatskoj“
21. studenoga 2014., dobi-
la je nastavak. Javio mi se
moj dragi znanac gospodin
Emil Žižman, koji me pove-
zuje s gospodinom Davo-
rom Sedmakom iz Cesar-
čeve ulice kbr. 8, koji u kući
Lalike Najsidlera stanuje, a
sada je i vlasnik kuće. Ali ne
samo to, gospodin Sedmak
je i u rodu s Lalikinom su-
prugom Anicom Černy (na
ipsilon u prezimenu upo-
zorio je također gospodin
Sedmak). Kako me je sve
ovo razveselilo!
Ponovimo, gospođa Ani-
ca Černy rođena je 1896.
godine u Virovitici, a udala
se za poznatog brodskog
trgovca, ugostitelja i soda- Štefanija Černy sa suprugom Mirkom Slatke djevojčice Darinka i Branka
ra Ljudevita Najsidlera zva- Pillingerom i prvom kćeri Darinkom Pillinger
nog Lalika, rođenog 1895.
1924.
godine u Derventi. Lalika je snije se pokazalo da je sve to bilo unaprijed proraču-
imao brata Dragutina – Bu-
ciku, koji se uspješno bavio ugostiteljstvom u Bo- nato kako bi se domogla njihovog imetka.
sanskom Brodu.
Skrhana zloćudnom tuberkulozom, Štefanija ubrzo
- Anica Černy imala je petero braće i dvije sestre - pri- umire, 1926. godine, a pokopana je na brodskom gro-
ču je nastavio gospodin Davor Sedmak - Tri brata s blju. Pa, kao što je bilo dogovoreno, Anica preuzima
majkom Katarinom otišla su živjeti u Ameriku. Bilo je skrbništvo nad njenim djevojčicama i, dakako, uprav-
jedno pismo iz Chicaga, jer vjerojatno su tamo bora- ljanje njihovom imovinom do punoljetstva. Poznato
vili. Anica se udala za hendikepiranog Ljudevita Naj- mi je iz mamine priče da je tim novcem kupljena i
sidlera koji je već tada bio imućan, jer težila je lagod- „Kasina“ (velika plesna i kino dvorana koju braća
nom i bezbrižnom životu. Kako i gdje su se upoznali, Najsidler pretvaraju u restauraciju „Građanska Ka-
nije mi znano. A moja baka, Štefanija Černy, Anicina sina“), jer nedugo poslije Štefanijine smrti Laliki upra-
sestra, udala se za bogatog posjednika Mirka Pillin- vo buja kapital.
gera iz Nove Vesi u varaždinskoj županiji. Oni su ima- Najsidlerovi tada stanuju u Starčevićevoj ulici kbr.
li dvije kćeri, tetu Darinku, rođenu 1922. i moju ma- 49, u velikoj prizemnici s haustorom u sredini, te
mu Branku, rođenu 1924. godine. Kada je mama bila s još nekoliko stanova u dvorišnim krilima zgrade
stara godinu dana, a teta Dara tri, njihov otac Mirko (bila na mjestu Privrednog suda). Ta je kuća kuplje-
Pillinger umire od tuberkuloze i pokopan je u Varaž- na od graditelja Đure Šimića 1925. godine, koji je s
dinu. No, tuberkulozu je dobila i baka Štefanija pa se, kompanjonom AdamomTillom sagradio reprezen-
svjesna da joj se bliži kraj i da će umrijeti, zbližava sa tativnu palaču na žitnom sajmištu (Trgu pobjede,
sestrom Anicom u Brodu na Savi, kojoj želi prepustiti danas Raiffeisen banka) u koju je i odselio. Najsid-
brigu i odgoj djevojčica, Darinke i Branke. lerova kuća vodila se na Ljudevitu i Katarini Černy,
pa je za pretpostaviti da je u nju uložen i kapital
Iz Amerike 1925. godine vraća se Anicina i Štefaniji- djevojčica.
na majka Katarina. Ona i Štefanija prodaju sav ime-
tak u Novoj Vesi i s djevojčicama dolaze živjeti u Brod - Međutim, teta Anicino skrbništvo postalo je za Da-
kod Anice. Skrbništvo nad Darinkom i Brankom htio rinku i Branku pravu noćna mora, čak su sa služinčadi
je uzeti i ujak iz Zagreba, Štefanijin brat, ali Anica je i spavale. Anica se prema njima odnosila kao prava
insistirala da se dođe u Brod, jer ima bolje uvjete. Ka- maćeha, za koju mislimo da se sreće samo u filmovi-
60
101 brodska priča
Gimnazijalke Darinka i Branka s tetom Anicom Černy s ustašama, te upozoravali pripadnike NOP-a da ih
po mogućnosti izbjegavaju. U Slav. Brodu na lini-
ma i literaturi. Omama i Lalika mogli su ih vrlo malo ji suradnje s NOP-om posebno treba istaći zasluge
zaštititi, jer Anica je i prema njima bila nagle naravi. dvojice prometnika na Željezničkoj stanici (Mirka
Samo, prema van stanje se idealno prikazivalo. Dje- Brence i Josipa Batagelja), koji su surađivali s voj-
vojčice su bile uredne, lijepo obučene i počešljane, či- nim i političkim obavještajnim pomoćnicima. Pre-
me je teta Anica željela drugima pokazati kako ih je ko željezničara u Bos. Brodu, Doboju i Zenici ova
potpunoma posvojila i prigrlila, kao što se i na foto- obavještajna mreža je sezala sve do Sarajeva i funk-
grafijama vidi. cionirala je sve do pred kraj rata, odnosno dok nije
došlo do provale i većih hapšenja (...) Josip Bata-
A, teta Anica živjela je život velike dame, milostive, gelj „Pepi“ bio je aktivni suradnik NOP-a od 1942.
sva je bila okrenuta sebi i tražila je da se do nje drži. do 1943. kada je uhapšen s većom grupom civila iz
Imala je lagodan život, bila je mladolika, lijepo izgle- Slav. i Bos. Broda, te grupom domobranskih oficira.“
dala, nikada ništa nije radila, jer uvijek je imala slu-
žavke, djecu nije rađala. Trošila je na skupu gardero- - Naprotiv, mama je Josipa odgovarala od surad-
bu, šešire i krzna, šminku, parfeme... nje s partizanima, bojala se, imala je malo dijete, jer
1942. rodio im se sin Dragutin. Vrijeme rata mama
Djevojčice su išle u osnovnu školu, pa u gimnaziju i je provela u Garčinu. Josip nije imao sreće, ustaše ga
kada je Darinka imala šesnaest godina, 1938., pobje- krajem 1943. godine hapse i zatvaraju, te on pogiba u
gla je od kuće u Zagreb, stricu Toni koji je imao kuću strašnom savezničkom bombardiranju Broda 19. si-
na Trešnjevci. On joj je našao posao i ostala je u Za- ječnja 1945., kada je pogođen i zatvor u Starčeviće-
grebu. voj, gdje je bilo stotine žrtava.
U drugom razredu gimnazije (1935./1936.) mama Bombardiranja i Najsidlerovima uništavaju imovi-
je imala jedinicu iz francuskog jezika i matematike, nu. Srušena je zgrada na Tovarištu (danas Trg Stje-
trebala je ići na popravni, ali teta Anica ju je odmah pana Miletića) u kojoj je bila rakijašnica i zalogajni-
ispisala iz škole i poslala u domaćinsku školu u Bava- ca, srušeni su stanovi u Mesićevoj, i velika kuća u
nište, mjesto u južnom Banatu, u općini Kovin, Bogu Starčevićevoj, ali dvorana„Kasine“ ostala je čudom
iza leđa. Teta Anica je bila ljuta što ju sramote, kako je gotovo neoštećena te je uz male popravke slikokaz,
rekla, jer Darinka je od nje pobjegla u Zagreb, a ma- kino„Jadran“ - otvoren u dvorani 1941. godine - od-
ma imala loše ocjene u školi. mah 1945. mogao nastaviti s radom.
Mama je završila tu školu u Bavaništu i sa sedamna- - Samo, „Kasina“ je ubrzo od nove vlasti Najsidleri-
est godina udala se za Josipa Batagelja - Pepija. To je ma oduzeta, nacionalizirana - nastavio je priču gos-
bilo 1941. godine. Udaja je odgovarala teti Anici da podin Sedmak - a oni su privremeni smještaj dobili u
se riješi brige o mami, a i mojoj mami da se izvuče iz Zajčevoj ulici, iza bivše slastičarnice na uglu s Mesiće-
te mučne situacije, da nađe nekakav spas. vom. No, spretna Anica kapitalizirala je to što je po-
kojni Josip Batagelj bio u pokretu otpora i u zamjenu
Počeo je Drugi svjetski rat. Josip je bio pristaša po-
kreta otpora. Tome je kumovala i teta Anica, koja ga Vjenčanje Branke Pillinger i Josipa Batagelja
je na to poticala. Ona je istovremeno šurovala s Ni-
jemcima i tako si, kako se ono kaže, na dvije strane
stvarala odstupnicu, ovisno koja pobijedi.
O Josipovom obavještajnom djelovanju u knji-
zi „Slavonski Brod u NOB i socijalističkoj revoluci-
ji 1941-1945.“ Slavica Hrečkovski piše: „Šira oba-
vještajna mreža uspostavljena je i na željeznici u
Slav. i Bos. Brodu. Članovi KP i simpatizeri NOP-a sa
službom u ovim ustanovama pomagali su ilegalci-
ma u dobivanju krivotvorenih putnih isprava, osi-
guravali im pratnju do određenih mjesta i davali
sva potrebna obavještenja o prometu koji se od-
vijao preko svih željezničkih stanica i pruga. Osim
toga pratili su kretanje službenika koji su surađivali
61
101 brodska priča Dolazili su često kod nas, mi smo njih posjećivali i bi-
li smo jako dobri. Joki je vozio „fiću“. Lujza je bila za-
za oduzete nekretnine dobila je veliku kuću u Cesar- ljubljena u Josipovog brata Albina Batagelja, ali on
čevoj ulici, koja je opet bila oduzeta ljekarniku Miro- je oženio drugu i ona se nije udavala. Oko 1985./86.
slavu Stjepaniću. godine Lujza je od tetke iz Švicarske naslijedila veliki
imetak. Novac je držala u „Jugobanci“, ali to joj je sve
Moja mama preudala se 1950. godine za Matiju za ovoga rata propalo. Umrla je u domu u Dugoj Resi
Sedmaka. Vjenčali su se u Derventi. Teta Anica je bi- i sahranjena je u Bosanskom Brodu.
la jako protiv maminog vjenčanja. Mama i Dragutin
imali su prihod iza poginulog Josipa, koji je bio su- Kada se mama udala za Matiju Sedmaka, stanovali
radnik NOP-a, mirovinu od koje je i teta Anica živjela. smo u Končarici. Sjećam se odlazaka u Cesarčevu kod
tete Anice. Nju se pozdravljalo s „Kistihant!“ Bila je sva
Ja sam se rodio 1953. godine. Moj tata Matija rođen naprlitana, u perzijanerima koji su mirisali na nafta-
je 1911. godine u Dubočcu, išao je u brodsku gimna- lin. Mislim da je taj miris još i danas u kući. Pa njeni
ziju, koju je završio, a to je tada bio veliki uspjeh. Ra- parfemi, na kilometar su se osjetili. U starosti nago-
dio je u Prvoj hrvatskoj štedionici, pa u šumarijama u vorila je mamu da dođemo živjeti kod nje. Plakala je
Petrinji i Vinkovcima, kamo su ga po direktivi slali, a da ne može više biti sama i tako smo mi 1969. prese-
kasnije je bio službenik banke u Brodu. U banci je ra- lili u Cesarčevu. Teta Darinka se zgražala što je mama
dila i moja mama. to učinila i zamjerala je mami. Ali, moja mama je bila
takva, dobrica, i sve joj je oprostila.
Lalika Najsidler bio je poslije rata samo šef u svojoj
sodari u Strossmayerovoj ulici, koja mu je također na- Teta Anica trebala je njoj i sestri Darinki zamijeniti
cionalizirana. Sjećam se velikih boca od 20 litara u ko- mamu, pružiti toplinu roditeljskog doma, ali ona to
jima je dolazio sirup, ekstrakt za „coctu“ i boca ople- nije učinila. Ona se, kao, brinula o njima, a Darinka je
tenih žicom koje su punjene pod pritiskom. Volio sam od te brige pobjegla. Moja se mama spasila tek kada
prst gurnuti u sirup i liznuti. Bio je tako izrazito sladak. se udala za Josipa, pa moga tatu, i otišla od nje. Od
Tih boca moralo bi još biti na tavanu. svog imetka mama i teta nisu dobile ništa, jer reklo se
- propalo je u ratu. Istina, mama je poslije smrti tete
Lalika nije bio loš čovjek. Kao malo dijete pao je slu- Anice naslijedila njenu kuću, ali za tu kuću ona je tetu
žavki, povrijeđena mu je kralježnica i ostao je defek- uzdržavala i doslužila.
tan, s grbom na leđima. No, kućom i imetkom šefo-
vala je Anica, a on nije imao snage i hrabrosti da joj Anica Najsidler umrla je 1980. godine, a pokopana
se suprotstavi. Mislim da je Lalika do kraja radio u so- je uz muža Ljudevita - Laliku, sestru Štefaniju i maj-
dari, ni mirovinu nije dočekao, jer umro je 1961. go- ku Katarinu.
dine i sahranjen je na brodskom groblju. Ja još uvijek
plaćam taj grob. (Posavska Hrvatska, 19. prosinca 2014.)
O Lalikinom bratu Buciki ja malo znam, jer tada sam
bio mali, a i on je već umro. Dobro sam poznavao nji-
hovu sestru Lujzu i brata Jokija iz Bosanskog Broda.
Matija Sedmak, Brankin
drugi muž
62
101 brodska priča
IZ MALOG PARIZA - U
VELIKI PARIZ SNOVA
Braća Ivo i Zvonko Podkovac u Zvonko Podkovac (gornji red, prvi s desna) s rodbinom i prijateljima u
zagrebačkom parku Tuškanac 1939. Brodskom brdu
Đuka mi je objašnjavao: – U velikoj obitelji drova nije bilo, već samo poljski makadam kojim
Mihajla Nuskerna (1851.-1916.) i Marije Sto- se ljeti, za suhog, do sela moglo doći. Išli su samo
ka bilo je šestero djece: Agneza, Marija, Mi- konji i kola, po prašini i glibama, a u jesen i zim-
jo-Mišo, Kata, Joza i Emilija. U drugom braku, sa Ma- sko vrijeme teško gazili blato do slabina. Bila je to
rijom Milić, Mihajlu je rođena samo Matilda (1899.- upravo avantura, danas bi rekli safari. Putom, izlo-
1992.). Ona je majka Zvonka Podkovca. A moja ma- kanim vagašima stvrdnutog blata punim prašine,
ma, Agneza Nuskern, kći je Mije-Miše i Anke iz obitelji koji je vijugao dolinom kraj gustim šumama obra-
Jagar. Tako su Zvonko i Agneza bratići. Meni Zvonko slih bregova, dolazilo se do sela iza devet brda i do-
dođe ujak, kao mamin bratić, – a ja sam pokušavao lina. Zvonimir je iskoristio ljetni period, sedmi-osmi
te rodbinske odnose shvatiti. mjesec i uspio doći. Auto je izazvao pravu senzaci-
ju. Skupilo se staro i mlado, malo i veliko, da auto
Agneza Nuskern udala se za Ivu Andrića – Filač- vide, vjerojatno prvi koji je ikada do sela Kindrova
ka, čuvenog glazbenika violinistu, egedaša iz ma- došao i da vide tog mladog gospodina „iz bilog svi-
log selca Kindrova s nekih 30-ak kuća na obroncima ta“ i njegovu curu.
Dilja. Agneza nije marila što je, tako reći iz grada, iz
Bečica u Brodskom Varošu, otišla u zabit i teški se- - Oni su moguće i noćili kod nas, ja se više ne mogu
ljački život. Eto što ti je ljubav i kada garavo egeda- točno sjetiti - nastavio mi je priču Đuka. - S njim je bi-
ševo oko namigne! la njegova prijateljica, također balerina, i majka Ma-
tilda. Kod nas su u gostima bili tada i mamina sestra
- Sjećam se, moj tata je redovito čitao novine - na- Lala i šogor Ivica Šprajc s unukom Dubravkom-Du-
stavio je Đuka Andrić- Filačak. - Poštar je dvaput dom. Tako se to pretvorilo u pravi obiteljski skup. Sje-
nedjeljno dolazio u Kindrovo i donosio novine i jed- dili smo za stolom i častili se. Kad ti dođu gosti, znaš
nog dana mama nam je rekla „Nemojte, djeco, sklo- da se napravi i iznese najbolje što se ima. A Zvonko je
niti tu stranicu“, jer je u „Vjesniku“ u rubrici „Kultura“ s neskrivenim ushićenjem i znatiželjom zagledao po
bio jedan članak o nekoj baletnoj predstavi, premijeri. sobi, u naš zemljani pod i strop s gredama i daska-
„Piše o mom Zvonku!“, opomenula nas je mama. Bila ma, a one su od vremena i starosti dobile kao patinu,
je i fotografija. Ona je taj list novina čuvala kao neku kao da su bajcane i uglancane. Gleda on, gleda i kaže:
malu uspomenu. „Agneza moja, da ti znaš kako se to kad nas u Parizu
cijeni! Znaš, ja sada opremam kuću i imam želju da u
I onda, jednoga dana 1959. godine, dolazi iz Pa- jednoj prostoriji imam baš ovakve grede i sve namje-
riza u Kindrovo „mamin Zvonko“, plesač baleta na stim sa starim namještajem.“ Divio se našim kreveti-
svjetskim pozornicama, da posjeti svoju sestričnu ma, visoko naređenim, kako se to u svečanim prili-
Agnezu. Došao je prvo majci Matildi u Zagreb, pa kama radilo. Majka je na njih stavila šarene, vunene
u Brodski Varoš kod rodbine, obitelji Nuskern (se- ulagane ponjave „na srceta“, tkane na stanu i velike
strične Stefanije Nuskern-Vrzić) i Jagar (bratića To- bijele šlingane jastuke, koji su pod šlingom imali pod-
mice i Pere). Zvonimir dolazi u crvenom autu mar- metnuto crveno platno, pa su se mustre dobro istica-
ke Volkswagen. Tada, početkom šezdesetih godi-
na prošlog stoljeća, još ni puta od Grabarja do Kin-
63
101 brodska priča
le. Na zidu, na vješalici, bio je obješen lijepi ulagani tilda, djevojački Nuskern, bila je domaćica iz Brod-
peškir. Tučana peć se sjajila od srebrne farbe. Onda skog Varoša, iz Bečica. Vjenčali su se 1919. godine.
je vidio neku klupu preklapaču, kojoj se rezbareni na- Otac je sam sagradio skromnu kućicu u Malom Pa-
slon na zglobovima okretao na jednu i drugu stranu. rizu, u Cviićevoj ulici na broju 16, baš u vrijeme dok
Danju se na njoj sjedilo, a noću je stavljana uz krevet, je majka nosila Zvonimira, kao treće dijete, nakon
pa se tako krevet mogao proširiti i dvoje je komotno brata Ive (1920.) i sestre Vilhelmine – Nade (1921.).
u postelji spavalo. Pitao je da li je ta klupa nama važ- Matilda je Isidoru pomagala kod gradnje, stoga
na, ako nije, on bi ju rado ponio sebi. „Ma nosi Zvon- Zvonimir u šali kaže da je i on pomagao, jer bio je
ko!“ mama će. Dala bi mu i boljih stvari da ima, znaš u majčinom trbuhu. Kuća je imala dvije manje so-
kako je to. be, između kojih je bila kuhinja, a iz nje se išlo na
tavan. U dvorištu je bio svinjac u kojem su svake go-
Kada se s jelom završilo, izašli smo
na dvorište. Bilo je veliko, travnato.
Na jednoj strani je bila štala za ko-
nje, na drugoj za krave, pa svinjac,
a iza bila je bašča, šljivik, pa voć-
njak. Sve je on to htio vidjeti, svuda
je usput zavirio. U kravskoj štali nala-
zio se torić - ograđeni prostor za tele -
i na toj ogradi bio je obješen tronožac
- stolčić udubljenog sjedala, s tri no-
ge, sav od upotrebe izlizan, istrošen,
pocrnio i uglačan. Majka je na nje-
mu sjedila dok je svaku večer kravu
dojila. Opet se Zvonko zagledao i u
taj stolčić. Upitao je majku: „Možeš ti,
Agnezo, bez toga? Ja bi to tako rado
imao, baš bi bilo za tu moju sobu!“ A
mi se sve stiduljimo. Kako je kod nas
seosko imanje, imamo krave, konje,
svinje, kokoši, sve je staro, mi se tih
predmeta pomalo stidimo, a njemu
su dragocjenost. „Joj, Zvonko, pa ka-
ko ti ne bi dala! A, ja ću iz kuće drugi Došavši iz Pariza, Zvonko je u Kindrovu 1959. fotografirao rodbinu
uzet!“, odgovorila mu je majka. I dala (prvi desno je naš sugovornik Đuka Andrić) i poželio neke stare seoske
mu i stolčić. Samo, na Zvonkovu ža-
predmete ponijeti sa sobom u Pariz
lost, klupa koju je tako silno želio ni-
kako nije mogla ni rastavljena u auto
stati i ostala je u Kindrovu. dine uzgajali jednu svinju za smok.
Kada se u Kindrovu pročulo što je Ulica Jovana Cviića do 1933. godi-
ne nosila je naziv Tvornička i nasta-
Zvonko od Filačkovi’ u Pariz odve- la je na zemljištu Dittricha, koje je
zao, nisu se mogli načuditi. Neki su
to i ovako komentirali: „Jee, šta će parcelirano u podjednake placeve i
tako prodavano radništvu. Paralel-
njekom stolčić za dojit, a nema kra- no s Tvorničkom bila je Ulica baru-
ve ni teleta!“
na Metela Ožegovića, nastala na isti
način. Obje ulice izgrađene su prav-
To mi je, eto, ostalo u sjećanju. Ma- cem sjever-jug. Zvonimir je nacrtao
ma je s njim održavala vezu. Dva-tri svoju rodnu ulicu i njeno okruže-
pisma godišnje su dolazila. Ali mi- nje, nabrojao po kućnim brojevima
slim da je on još jednom pohodio Kin- obitelji koje su im bile susjedi i po-
drovo. Više to moj brat zna. slao gospođi Nedi Andrić. Pokraj ku-
će obitelji Podkovac, na broju 18 ži-
Đuka i supruga Neda Andrić-No- vjela je obitelj Matiša, pa na broju 20
vinc, održavaju vezu s ujakom obitelj Grubišić, a na broju 14 obitelj
Zvonkom koji danas živi u mjestu Zvonko Podkovac na Fischer i Đerki i na broju 12 obitelj
Calas na jugu Francuske. Najviše s snimanju jedne od 120 Mahlmann. Između kućnih brojeva
njim elektronskom poštom komu- epizoda serijala o baletu za 12 i 14 postojao je prolaz do Ožego-
nicira gospođa Neda, pa sam ju francusku televiziju
zamolio da ga ispita o njegovom vićeve ulice. Južno, Cviićeva ulica se
privatnom životu, prvenstveno o spajala s Olujevićevom (danas Ulica
brodskom djetinjstvu. Evo što je dr. Mile Budaka), kojoj se nasuprot,
zabilježila. uz brojne željezničke kolosijeke, nalazila Ložionica.
Zvonimir Josip Podkovac rođen je u radničkoj Kroz Cviićevu ulicu protjecao je neki potočić, zapra-
obitelji 2. ožujka 1926. godine u Brodu na Savi. Otac vo kanal, a na njenoj suprotnoj strani nije bilo kuća,
Izidor bio je iz Morovića u Srijemu. Dolazio je u po- već polje gdje se je Zvonimir igrao i hvatao leptire.
sjet sestri Paulini koja je bila udana u Brod za Marti- Sjeverno od polja bila je manja tvornica„Jugo-Me-
na Milića, našao ljubav i u Brodu ostao. Izidor je bio tal“ iz koncerna Tvornice vagona, koja je proizvodi-
model-stolar u Ložionici Jugoslavenskih državnih la okove za vrata i prozore te razne alate za potrebe
željeznica, kraj rampe u Malom Parizu, a majka Ma- Tvornice vagona. U„Jugo-Metalu“ je radio Zvonkov
64
101 brodska priča
mobran na križnom pu-
tu. No, još uoči rata, bra-
tići Franjo i Zvonimir bili
su neumorni u druženju,
odlazili u šetnje Klasijom,
a navečer na Korzo. Tako
je Zvonimir 1940. godi-
ne upoznao i prvu ljubav.
Zvala se Danica Velicki, bi-
la je iz Bosanskog Broda
i radila je u fotografskoj
radnji kod gospođe Mari-
je Juratrović na brodskom
Korzu. On je imao četrna-
est godina, a ona dvije-tri
godine više, ali su se stra-
sno ljubili. Kada se vratio
u Zagreb, u brojnim pismi-
ma su razmjenjivali svoje
uzavrele osjećaje. On još
čuva njenih trideset pisa-
ma i povremeni ih čita.
Plakat jedinog Zvonkovog nastupa u Balet„Les Elfes“ (Folin) u Monte Carlu, Dosta podataka o Zvo-
Slavonskom Brodu 1952. Zvonko pleše s Evelyne Gournand nimiru Podkovcu dono-
si i Maja Đurinović, što je
objavila u „Vijencu“ 2000.
bratić Nikola Marković. Imao je sina Ivu i kćeri Zden- godine, pod naslovom:
ku i Nadu, udanu Čeović, profesoricu zemljopisa na „Don Zvonimir i vjetrenjače“.
brodskoj Gimnaziji. Godine 1941. Cviićeva ulica mi- Zvonimir-gimnazijalac počeo se baviti športom
jenja naziv u Ulica Ivana Velikanovića. U bombardi- 1941. godine. Veslao je na Savi za zagrebački klub
ranjima za Drugog svjetskog rata sve kuće u Velika- „Gusar“. Istovremeno je trenirao atletiku, trčanje na
novićevoj i Ožegovićevoj su sravnjene sa zemljom sto metara, za HAŠK (Hrvatski akademski športski
i danas te dvije ulice više ne postoje. Na njihovom klub).
mjestu su tvornički krug i pogoni industrije „Đuro Kao dječak počeo je i plesati u tada vrlo popular-
Đaković“, odmah iza Tehničke i Industrijske škole. nom kazalištu „Dječje carstvo“, pri Hrvatskom na-
rodnom kazalištu, gdje su dolazili kasnije mnogi
Zvonimir je pohađao Dječačku pučku školu u Ba- poznati glumci i plesači. To je organizirao etnomu-
dalićevoj. U prvi razred upisan je 1933. godine. Je- zikolog Božidar Širola, a vodio njegov brat Miroslav,
dan događaj iz ove škole, loša uspomena na ra- veliki entuzijast. On je angažirao bivšeg plesača i
zrednog učitelja, ostao mu je u trajnom sjećanju. pedagoga Josipa Kavura, koji je djecu uvježbavao.
S njim u razred išao je i Zvonko Vedlin, kasnije po- Kako su plesale gotovo same djevojčice, Zvonimir
znati brodski liječnik oftalmolog. I, kao što to biva, je potom doveo par svojih drugova i time je ple-
njih dvojica su se za nešto porječkali i potukli, nije sna skupina bila lijepo popunjena. Uživao je u ple-
to bilo ništa ozbiljno, već „dječja posla“. No, učitelj su, te je Kavur u Zvonimiru prepoznao talent i po-
je vidio, pozvao ih na odgovornost, ali samo je Po-
dkovac izvukao deblji kraj. Učitelj ga je preko klupe
toliko išibao da su mu ostale debele masnice
na turu. Batine je junački podnio, niti pisnuo
nije, niti suze pustio, a itekako ga je boljelo. I
danas kada o tome progovara osjeća se kao
ranjeno dijete.
Ali, te iste godine otac je dobio premještaj
u Zagreb. Kao darovitog i vrlo stručnog di-
zajnera – modelara, Izidora su trebali u cen-
tralnoj Ložionici i to je bio razlog da obitelj
odseli iz Broda.
Drugi razred pučke škole Zvonimir je po-
hađao u Zagrebu, u Ivkančevoj ulici. No, u
kratkom vremenu njegova obitelj je promi-
jenila čak sedam stanova. To djeca baš nisu
voljela, jer tek bi se priviknula na jedno okru-
ženje, školu, prijatelje, a onda su već morala
otići dalje.
Zvonimir je s majkom dolazio u Brod u po- Plakat sa Zvonkovog nastupa u Monte Carlu 1957.
sjet baki i rodbini. Posebno je bio blizak s bra-
tićem Franjom Santićem iz Cankareve ulice,
koji je bio istih godina, ali je na žalost nedu-
go potom, 1945. tragično skončao kao do-
65
101 brodska priča braženske, u čuvenom Studiju Wacker, ostvario. Tri
zvao ga 1943. u Umjetničku školu na baletni tečaj mjeseca je usavršavao klasični balet. U svlačionici,
koji su držali Ana Roje i Oskar Harmoš. Otišao je, poslije satova plesanja, tužio se drugim plesačima
povevši sa sobom još nekoliko mladića iz „Dječjeg kako ga ona stalno opominje i ispravlja. Oni su ga
carstva“. Balet se Zvonimiru još više dopao, odmah umirili rekavši mu da bude sretan što ga ispravlja,
je poželio da i on jednog dana bude veliki svjetski jer to je znak da ga je zapazila i da ju njegovo ple-
plesač. I tako je rođen daroviti baletan koji će u Hr- sanje zanima, te mu time samo želi što više pomoći.
vatskom narodnom kazalištu plesati punih deset Sljedećih mjeseci baletno znanje Zvonko proširuje
godina. U međuvremenu položio je veliku maturu i kod Sergea Perettija.
1944., a 1950. polazio baletnu školu„Lujo Davičo“ u
Beogradu u klasi Milorada Mile Jovanovića. Potom je na audiciji primljen u baletnu trupu Ja-
nine Charrat i odlazi na veliku turneju, trideset da-
Sa zagrebačkim baletom plesao je glavne uloge u na po Njemačkoj. Dali su dvadeset i pet predsta-
baletima Ohridska legenda, Francisca da Ramini, Še- va. Kroz sljedećih dvadeset godina Zvonimir će bi-
herezada, i niz zapaženih solističkih uloga. ti član brojnih svjetski poznatih baletnih trupa i u
mnogim plesnim ulogama nastupati širom Europe,
Samo jednom Zvonimir Podkovac je nastupao ali mu je uvijek, kako sam kaže, ostala najdraža ulo-
i u rodnom Slavonskom Brodu. U brodskom Dr- ga u baletu „Kavkaski zarobljenik“.
žavnom arhivu sačuvan je plakat tog nastupa iz
1952. godine. Gradski Savez kulturno-prosvjetnih S trupom Grand Ballet du Marquis de Cuevas, ple-
društava priredio je u dvorani Gradskog kazališta še 1954. godine na sceni„Theatre Sarah Bernhardt“.
(Hrvatskom domu) Baletno veče prvaka baleta za- Od 1960. do 1973. snima oko 120 baletnih emisija
grebačkog kazališta. Plesali su: Zlata Lanović, Zla- za francusku televiziju. Nastupa u „Ballets de Paris
ta Stjepan, Zvonimir Podkovac i Zvonimir Tajzl. U
de Roland Petit“, u „Theatre d’ Art du Ballet“, u
“Le Silfides“, Torino, ožujak 1957. „Theatre de Paris“ s velikom zvijezdom Zizi Je-
osvrtu na nastup „Brodski list“ piše: Izvedba je bi- anmaire, u „Casinu“ u Monte Carlu, u kazalištu
la na umjetničkoj visini, tako da je publika s najve- u Nancyju i Limogesu. U trupi „Ballets Russes“
ćim zanimanjem pratila svaki pokret umjetnika. Oni Irine Grjabine pleše u baletu Carmen na sceni„L’
su obilno nagrađeni cvijećem i pljeskom. Posjet je bio Opera de Paris“, gostuje u Goteborgu i Ženevi...
odličan. Prodana su sva sjedeća i još mnogo staja-
ćih mjesta, ali na žalost nitko u publici nije znao da Tih godina više baletnih umjetnika iz Zagreba
pred njima pleše rođeni Brođanin. okušava sreću u Parizu, gradu snova. Izazvali su
veliku pozornost na sceni, tako da su za publi-
Željan usavršavanja i plesanja u velikom prestiž- ku bili sasvim novi i poseban doživljaj baleta,
nom ansamblu, Zvonimir je zatražio vizu za Francu- jer za razliku od većine baletana toga vreme-
sku i 1953. godine s povratnom kartom otputovao na, bljedunjavih, gracilnih i feminiziranih, oni
Orient Expressom u Pariz, tada veliki svjetski kultur- su svi bili vrlo muževni, mišićavi, skladno gra-
ni i plesni centar. Pošao je s mizernom svotom nov- đeni i markantni, a opet poletni i u najzahtjev-
ca, a valjalo se nekako s tim snalaziti i preživjeti. nijim rolama.
Na audiciji rečeno mu je da je mjesto već obeća-
no jednom baletanu, pa ako on ne dođe, primit će U Zagreb se Zvonimir nakratko vratio 1958.
Zvonka, a to je već bilo prije nego što će isteći nje- godine i godinu dana bio solist u zagrebač-
gova tromjesečna viza. Na Zvonimirovu veliku ra- kom kazalištu „Komedija“. Tada upoznaje i bu-
dost, dva dana poslije audicije pozvan je i primljen. duću suprugu, mladu balerinu Adu Višić. Ona
Tako se njegov san o plesanju kod velike Olge Preo- je rođena 1939. godine na Sušaku, završila je
66 državnu baletnu školu u Zagrebu i postala čla-
nica baletnog ansambla Hrvatskog narodnog
kazališta. Zajedno odlaze u Pariz, zajedno na-
stupaju. Godine 1962. rodila im se kći Anne.
Brak Zvonimira i Ade trajao je deset godina, a
onda su se razveli. Anne je ostala s ocem, a ka-
da se udala rađa tri kćeri, pa tako dida Zvoni-
mir danas ima tri prekrasne unuke - Alexis, Natac-
hu i Lauru.
Zvonimir je prestao plesati 1973., nakon punih tri-
deset godina rada na sceni, a od toga dvadeset go-
dina u Parizu. Stoga u šali zna reći:„Zar sudbina nije
čudna! Ja se rodio u Malom Parizu, a završio u veli-
kom Parizu!“ Onda je upoznao sadašnju suprugu,
Nicole, s kojom živi već četrdeset godina (ali su se
tek ove godine vjenčali). Zadnjih deset radnih go-
dina, od 1976. do 1986. bio je zaposlen u „Musée
National d’Art Moderne“ u „Centre Georges Pom-
pidou“ u Parizu.
Zvonimir ni u mirovini ne miruje, već počinje pre-
voditi, pisati, sakupljati građu o povijesti baleta. Za
njega Maja Đurinović kaže: Nakon silaska sa scene,
balet je Zvonimiru Podkovcu ostao ljubav i hobi. Gos-
podin Podkovac sakupljač je i prevoditelj baletne li-
terature (sam je objavio dvije biografske knjige: Hay-
101 brodska priča
denovu Anu Pavlovu 1961. i Lifarovu Carlottu Grisi letni umjetnik, istraživač i publicist“, autora Ivana
1982.), jedan je od najboljih poznavalaca hrvatskog Medveda, kako bi brodsku i hrvatsku javnost upo-
baleta i – nepomirljivi polemičar, kritičar površna i če- znao s ovom vrijednom ostavštinom.
sto netočna iznošenje podataka iz područja povije-
sti hrvatskog baleta. Slao je brojne članke u Zagreb Zvonimir Podkovac donator je i Instituta za tea-
za „Kazališni list“, „Petnaest dana“, „Telegram“, „Glo- trologiju u Zagrebu, kojemu je poklonio 330 knji-
bus“, „Vjesnik“... ga na pet jezika, a sve sadržaja o baletu i baletnim
umjetnicima.
Poseban interes pokazao je za plesnu karijeru i
životni put naše slavne Brođanke, svjetske plesne Interesiralo me je, a što je sa stolčićem za kravu
umjetnice, balerine Mije Čorak Slavenske (Brod dojit’, spomenutom na početku priče. Ideju o „ru-
na Savi, 1916. – Los Angeles,
2002.). O njoj Zvonimir kaže: stikalnoj sobi“ koju je tako žar-
Interes za plesnu karijeru i ži- ko želio, Zvonimir u Parizu nije
votni put Mije Čorak rastao je realizirao, upravo radi užurba-
sa sakupljenim člancima ko- nosti, dinamičnosti njegovog
prebogatog umjetničkog ži-
ji su govorili o povijesti hrvat- vota u baletnim papučicama
skog baleta. Shvatio sam što na vrhovima prstiju, no u Ca-
je na sceni, još posve mlada,
značila „naša Mia“ – kako su je lasu ima u sobi tri grede, sta-
re fenjere, na zidu španjolske
zvali zagrebački kritičari; „pla- kastanjete, tamburicu iz Hr-
va eterična ljepota“, piše Bene-
šić. Kritike su hvalospjevi. I na- vatske, desetak frula i dvojni-
še i poslije europske i američ- ca i zidove sobe pune fotogra-
ke. Dugo se s Mijom dopisi- fija i plakata s nastupa u broj-
vao, te je kroz pisma ona ipak nim, nezaboravnim baletnim
mogla osjetiti da ju hrvatska predstavama. A i stolčić je da-
domovina nije posve zabora- nas tu, na jugu Francuske! Još
vila. Kroz ove kontakte Zvoni- je uz gospodina Zvonimira Po-
mir je zabilježio i mnogo toga dkovca i podsjeća ga na dragu
što bi inače ostalo nepozna- sestričnu Agnezu Andrić-Fi-
to o baletu i životu, bogatoj lačkovu i njenu obitelj koju je
umjetničkoj karijeri naše Mi- prije pedeset i pet godina po-
sjetio u malom diljskom selcu
je Čorak. Kindrovu.
Zvonimir je dolazio u Zagreb Sada za Brod, za Državni ar-
dva-tri puta godišnje, a onda
odlazio u Sveučilišnu bibliote- hiv, sprema još jednu vrijednu
ku i marljivo prelistavao staru Zagreb, HNK, solo plešu Vera Vaić i Zvonko pošiljku, kutiju punu dokume-
štampu i bilježio sve o bale- Podkovac nata, bilješki, fotografija, pla-
tu. „Kopao“ je po arhivu Hr-
vatskog narodnog kazališta i kata... naravno, o baletu i svo-
jim plesnim nastupima. Tako
Zavoda za teatrologiju. U intervjuu Maji Đurinović će hrvatsku kulturnu povijest, posebno povijest
rekao je: - Sakupio sam i sredio mnogo podataka, plesne kulture, još više obogatiti, a istraživačima
dokumenata i fotografija (nekoliko kilograma samo pružiti pravo zadovoljstvo rada.
rukopisa!), ima mnogo nepoznatih stvari koje se tiču
općenito teatra... Gospođi Nedi Andrić nedavno se povjerio: - Znaš
Nedo, kako se sada manje krećem, ne mogu šetati,
Iz obiteljskih i zdravstvenih razloga Zvonimir se neprestano sam u mislima u Brodu, s prijateljima,
2001. godine seli iz Pariza u malo mjesto Calas na rodbinom. Ja stalno mislim na sve ono što sam pro-
jugu Francuske nedaleko grada Aix-en-Provance. živio u ranom djetinjstvu. Ne mogu se boriti protiv tih
Tu živi sa suprugom Nicole, a i kćer Anne ga često svojih misli.
obilazi. Zadnjih godina malo pobolijeva, no uz po-
moć štapa još je na svojim nekada tako okretnim i Sve manje mogu čitati, pa slušam glazbu iz baleta u
hitrim nogama s kojima je ostvario veliku baletnu kojima sam nastupao. Soba je sva u plakatima, gdje
karijeru na brojnim europskim pozornicama. sam plesao. A čim glazba zasvira, ja opet vidim slike
Zajedno s Majom Đurinović, Zvonimir Podkovac s tih rasvijetljenih, blještavih pozornica, čujem pljesak
autor je monografije„Mia Čorak Slavenska“, koja je i ushit publike... Ne mogu se osloboditi tih misli. S jed-
tiskana 2004. godine u izdanju Naklade MD i Mati- ne strane to me jako veseli, kao da sve opet proživlja-
ce hrvatske u Brodu. vam, ali me i rastužuje, jer toga više nema.
A svoju ogromnu arhivsku građu o baletu, poseb- No, svi mi koji volimo Brod možemo gospodinu
no hrvatskom (plakati, programi baletnih predsta- Zvonimiru poručiti da se ponosimo njime i njego-
va, novinski članci, rukopisi, fotografije, dugogo- vom uspješnom baletnom karijerom, kojom si je,
dišnju prepisku sa Savenskom i kopiju njenih me- uz istraživački rad i donacije rodnom gradu, osigu-
moara, te korespondenciju s još nizom osoba, a što rao neprolazno mjesto među poznatim i zaslužnim
je sve u vezi baleta), posredstvom gospodina Stri- Brođanima - a to je veliki razlog da se bude veseo,
bora Uzelca-Schwendemanna, darovao je uz uvjet a ne tužan.
čuvanja brodskom Državnom arhivu. Prošle godi-
ne Arhiv je priredio izložbu„Zvonimir Podkovac ba- (Posavska Hrvatska, 24. i 31. prosinca 2014.)
67
101 brodska priča
BUKNE VATRA U
TKALAČKOJ ŠKOLI
Svim je ćilimom što ih narod pravi, namjena ta,
da služe kao pokrivalo za postelju i drugo pokuć-
stvo, kao ogrtač za ženske ili opet kao ćilimac za
crkvu, za „potpetalo“, dočim upotreba ćilima za pod,
da se po njemu hodi, nije u našem narodu nigdje u
običaju. Ako se dakle hoće naš narodni ćilim da učini
korisnim i za inteligenciju u gradovih, tad je potreb-
no, da se u narod uvede smyrnanska tehnika uzlanja,
jer će onda takvi ćilimi naći prodje i u otmjenijih gra-
djanskih kućah – piše u Katalogu gospodarsko-šu-
marske izložbe održane u Zagrebu 1891. godine.
Upravo to je bilo nastojanje sveučilišnog profe-
sora dr. Ise Kršnjavoga - hrvatsko tradicionalno ćili-
marstvo, njegov kolorit i ornamentiku, uvesti u ško-
lu, pa primjenom savršenijih tehnika tkanja (uzla-
njem) izrađivati ćilime koji će biti traženi i na tržištu
i da inteligencija po njima hodi. Ukazivao je Slavon-
cima na potrebu čuvanja i zaštite njihove kulturne
baštine, a to će moći jedino ostvariti sviješću o vla-
stitom individualitetu. Proputovao je Slavonijom
(Osijek - Vuka - Đakovo - Budrovci - Ivankovo - Cer-
na - Gradište - Vinkovci - Privlaka - Otok - Komle-
tinci - Tovarnik - Lovas - Bapska - Šid - Ilok - Šaren-
grad...), bilježio narodne običaje, pojave i postupke
narodnog života i taj put opisao u knjižici „Listovi
iz Slavonije“, koju je u vlastitoj nakladi izdao u Za-
grebu 1882. godine. Njegovo putovanje je imalo
svrhu ne samo da se upozna sa seljačkim rukotvor- Terezija Neuhäusler - Tišov, portret naslikan rukom
stvom, načinima bojanja vune, tehnikama tkanja, njenog supruga Ivana Tišova
rsnal(kukigtmnlrdzmcinpposozaedeaeeleioćločdrčijaeAŠolel)icadanalanobifizivgksjotrjnb,inštaće)noaue.ataonšereot1e,ćr.aaaitronkkammčtl2mas8leklgGšollupjeSadaseimtaa4an8kutoReazrknlosezii.nioja7ajčAvöhnpnjsuukeseiatoleščrj.edllcjurttenatočlas,aiksksjiebjthunaicoskeiadvankzthodoaitbkueuuldiveukvooeicrvoelijsiaknšhoueieooaledgmTvSiStjvpgknjkezenrjjvy.zaejjorarooedurvdbeeeo,.išaopTdronuvfmlamŠćjotkieioidNjakvtgseroaslajktiteozbjuasakpanotsaja.a,eejirnioeluotklrgviejćanismamna1nrBtao(oreažminlisaoalbmč8jnsiihtöiaNtslpejjiaepčkaiiee8njaaubihr1ko,eeameslesradoad4voaoea4mntđbo(rlsuači.ojinvialjšš.gg.azelkuroBgethe,elkjiibisnPurtrraazaksgnöoläuaokToJjraorldaktneaszpohiuuBedooldlvšajuujli)vaaajsor----------žijii,,eniobmmmede,.auĆdŠvsiiknrleeiI.omdalIćjslaaSueiččapKsukdvlurop.aišF,gpantiviloezjiuaaphaocmvobatonvđvejegaioPraćteao---s, rscaevtljadlđgviganaoodja)(veMljndjjeeelnoiinun.jopveztVegaraeateruljavti!sBrastBSšarautkorrolsoooadsevdlvgsaroukpiaamob,čodslzginjailaatanonibv.egsoiiOsmldbnnnimkjOetsujrojšvlvdazeeejreevtooelzgeaarZriegrnojdpd,omoonuškemVluždčćeaioapvnojirešujjšoskjišoorismseneaelurtotuužtenpipčićbvojmejlvđovtianetnjeulohioiiniidpadaesjrznehorlleikj,ileamaaau.nšb.rujinaj,ggV8azejoboetknU,,niervl,Tgeal0pvoroaatsodnkaiačeaptkreug.rotgđnortodnkp0iruirlaođaouuhataiojioažaaa0jSasokkkdizlrajićžl,ašša,čkk0pizigspauaranaekjjeartrpčiaoaeaseeo,mo,teuajroakfnkju.aopzamioreTnicšv,jk.bjzatpjzagimeeoikurkirajBnasrniiSme.ioaramzoožmašanteosuuöianvipčmgžrjakljldnPatedskohaaieeaniniorioocjtrksiulBvakočeegmjoaiiEoižsbltiruetšmek,aagapajeajćmdogssiinesvdsaač,klkisr,lotipoaojemiieloleuaoiagaaiurintamšcsbggaćmgorjpcpnrskaiuasiaosrdrrjadnavaaotoouuuuomaaiatjolšdouoooieaaaevć-----------.i.
68
101 brodska priča
dio bolnicu, blagoslovljenu 4. listopada 1898. go- na općina. Kroz tri godine rada u Tkalačkoj školi
dine po Antunu Leskovcu, konzistorijalcu i upravi- proizvedeno je ćilima u vrijednosti 6.100 forinti, a
telju brodske župe. prodano za 5.000 forinti. Dobra tkalja mogla je mje-
sečno zaraditi 25 forinti.
No, Tkalačka je škola nakon ove nesreće premje-
štena iz Broda u Zagreb, gdje je s istom namjerom Svrha škole bila je da tkalje steknu trajnu zaradu
nastavila rad školske 1887./88. godine nakon što je od koje će moći živjeti, te da se iz kućnog obrta ra-
izgorjeli inventar škole nadobavom iz zem. sredsta- zvije fabrikacija – industrija ćilima, čitamo dalje u
va dopunjen. Katalogu:
U već spomenutom Katalogu gospodarsko-šu- Ćilimi tvorili su se i tvore se u narodu samo kao pro-
marske izložbe 1891. dalje piše: Tkalačka škola u Za- dukt kućnog mara za dokolicu, kad seljakinje nijesu
grebu ima svrhu, da našu domaću industriju u dvo- zaokupljene poljskimi poslovi. Tkalačkom se školom
jakom pravcu oplemeni, uzdrži nastoji organizirati kućni obrt
i usavrši. Prije svega imade ta tako, da se pojedine učenice iz-
škola industriju ćilima opleme- vješte, da im se dadu stanovi, pa
niti u tehničkom pogledu tim, da tako nadju trajnu uzgrednu
što kultivira razne naprednije zaslužbu, izradjujući na tih sta-
tehnike tkanja, imenito tehnike novih naručene ćilime. Te su na-
uzlanja. ručbe za sada dobivale samo
lpdšvćrlsunjdilptstthsjnurbn1us1gšelzšlnSpneiaeeaeoojavtaevnkkuiaamas88aarčirejaaioTIOOPueoldemčkocvezrmdiZoovivtgsisalmrtrZ88Dskrtldmgthktanoasdiunranioaaauruiuralleluuraejc98euneo,oteišiituoromeaedolmatvgjjnaslčiekjluSiea..mkjienj,siejzs,ršaušvLzbrvtpktsezbceidar.TenuaakštšdšbtcstedddervaašečeaćtoduoaauunaokkooletiZavdrasaknekslaakitllrnivšrobvččojčćjlo,tzlaiačoiaorvemdaašaoh(umjčaaujkvcitčviaikujiuuiubsenllgej.tn.lnktkgdjmilnedikeagauaejbemekišniešoš.zanTonoeaookvauerij.čiorzp,kkhesailianKeikabJesrstaoianseSijmsdđ,kj,apoasocisihnieotmoeunsubatjncvtšvzsdvjtujeieaaaenlilisaditkeoelušmšakpatauahaTreveealjkjarcylk,eaanua,tjneauonjsnt.eikur.mudćouiuzrgeeuaavsnod,iossvdndojjalčnameaoukiaešutčuenailStoiionnćlvugM1diasejoZsšaemlzaaao,ilersgvdiaasdvotutaikeiesz8narnočalvijvsnoajpteeaautisičaeeoaaenlouokinčkeš9šmuabiginuaballsndnovkrmpcd,da)epjeejtoalvmo0lskzrbijiaonvuuiidazpeeaaanaecjrdevgn-------rioj.pvijsvkvjasrabuaoovebecalvreptmartaieev.kaauitttuejnunoeonhdeunidnnuIuulipšndvćjsšae,jkbejeiaczttsjieueuiijuikTdonerestdkelaviiuljuntjimmjaćvkĆooonhtHaamlooouvjppzuaaaoeea-------iij,erajolgroleioeramrKottomaddrčnrvebkkšsčaoib1Iaznetusnrooie2,jirpidaš,pbjaB0nkatvočor0oa(voniiitrpšk,nlka,latlfKoaeojécoOoderr,.nnšrpnatnndGtinrajjenaioiejeuojcrejattvseogsaćdlivurja.dFdiaecii.nn,dZnćzzerQjoiiaeeaaaaet--usani(qiMvuaueGjtdifvilmsčzeeoeZnrzajBo.ekeTroee1otuTrmszuksljmo8aorpauka,Bkak8du,vVoiluarraćo1Z9uloausjsinuč8.ralkodinkakauj,9gbpaedsoieŠn,j2jkorieešvavs1on.šod)kznaik8šjtuugcoainroiek8nicđukl,ePoZkl5aiee,Oelmolajs.,kMeunugsgvgaraaačzoaOiourltvaaietbjdrliglekkiasTpjmddsuldpkvdcitobpjrnizaišaouvtov:aeemknorojauazvSNuulkiteu)kaiuretlmJdaisćendmipo,vinčkvsaaucte,vćgćntlalrseanrisoruuolraKsieiaddceržetdaiuj,tiaknetvejsžćičevjinroatnfPsatjjotedo.smnaeiiinrkaeozkekjgnpožmteSeekmrjegesbuaoiea,raaeTućzdpnjjsgnšfleabmgauea.tadoeaeiiiakr,inavkildrknlkvnevoaearnNoimlGpčširniaddiaploevane.uooruaekhkaacjanžrtj.klaersodčalaelačoreriagevvasebnoidćiveioošolvddnozinuakmvmkrt,aašnhmsa,dloiaricadutieug,oipansileedocneksžlrrodčkiskecrouirvbarplesatamsćditiejžnaatikasašoaeebassnjnčaaetikažk,uir,nsošokkeupdenuiarnsmkkzztua.i1atjKćkšskcoSkdtoioondemerbaiijaiieSjkekilioesotm8kvoBtrzurnjeipaGlnag.mibseb.vvohn,voaašaeorijv9tklieruOjeosseEanaeaaonzogoiivrrklrvuemoljvdop1a.zvnteaaeosl,v-afztkdhraabžrjsiaoidoacaš.šosatakkzošuahčšzozjveapZreoćpedirnaavisžntuavavekdbknnaevmvdGtjiatkniiertrabjriejmiaokoaevo,ćgmnminurjneešihesšzuoiartcmsejilmaoiauttsjkugkldjadoizaekjot,ipošziaougst.ašatuejujkanade,očadG,oleapudakpuačjilašks,rOtvpnoatevjlnćlocppotiaoiZkrentHikkkoeonznveitšnilnoobiiiuivszesloorrrbooonddaasmmaaellujjklosieruiiiiiiidoaaaeeaakkez-----------------------ii,,,
69
101 brodska priča ni motivi ugledaju svjetlost dana jedino na prigod-
nim muzejskim izložbama i na muzejskim ekspo-
proizvodima bile su prekrasno dekorisane udobne natima. No, bilježim ipak jedan skromni pokušaj.
izložbene prostorije u obrtničkoj školi - te je s punim
pravom stekla veliko priznanje originalnošću crte- Tvornica tepiha„Regenaracija“ d.o.o. iz Zaboka, u
ža, finoćom boja i liepom tehnikom izradjenih pred- suradnji s domaćim dizajnerima pokrenula je pro-
meta. To je bila zasluga učiteljice, gospođice Tere- jekt „Autoportreti“ kojim želi spojiti kulturnu i po-
zije Neuhäusler. Spominje se da je ona radila i na vijesnu baštinu, industrijsku tradiciju, te suvremeni
brodskojTkalačkoj školi, gdje se izvještila tkalačkom dizajn u stvaranju jedinstvenih proizvoda za opre-
umijeću. Potom je radila u Bečkereku u Vojvodini, manje turističkih, poslovnih i rezidencijalnih pro-
pa bila učiteljica kneginje Thurn i Taxis, imala prili- stora na tržištu Republike Hrvatske.
ku usavršavati se u Beču posjetivši brojne izložbe i
tamošnje zbirke. Terezija je bila udana za poznatog Tako je dizajnerica Svjetlana Despot, koristeći
hrvatskog slikara Ivana Tišova – strukovnog učitelja motiv „gljive“ s jedne vezene ponjave iz fundusa
za slikanje i prostoručno crtanje na Obrtnoj školi u Muzeja Brodskog Posavlja, kreirala suvremeni te-
Zagrebu, rođenog u selu Viškovci kod Đakova. pih koji se, uz suglasnost Muzeja, već našao na trži-
štu. Eto, možda sad te„gljive“ i gospodi, inteligenciji
Prošlo je punih 130 godina od otvaranja Tkalačke u gradovih pomognu, kako su i šokačkom svitu po-
škole u Brodu na Savi. Bio je to pokušaj da se hr- magale u plodnosti, sreći i ljubavi. Kažem možda,
vatski narodni motivi primijene na tkalačkim proi- jer ni gospoda više nisu što su nekada bila, gospo-
zvodima i ponude tržištu. Rezultati su bili skromni da danas imaju i sto drugih stvari od pomoći, pa
i kratkog vijeka. opet na tom planu kubure kao nikada.
I tako, evo, već prođe 130 godina, a nikako da se (Posavska Hrvatska, 9. siječnja 2015.)
pojavi neki novi Isidor Kršnjavi, pa hrvatski narod-
Ćilim prstarica (okolica Vinkovaca,
Etnografski muzej Zagreb)
70
101 brodska priča
TRI CRNA GAVRANA
Mesićeva ulica 1906.,
druga prizemnica lijevo
je svratište “Eduard”
(kasnije “Tri gavrana”)
Tri crna gavrana sletjela na fenjer nad ulazom te podići na višu razinu.
u dugu prizemnicu, svu u velikim staklenim „Hrvatska zajednica“ piše: Ovdašnji svratištar g.
izlozima, kao da donose zlu sudbinu svemu
što se nađe u ovim prostorima. Danas je tu trgovi- Lavoslav Spitzer kupio je hotel „Tri Gavrana“, koji je
na rabljenih, ali dobro uščuvanih i jeftinih komada dosad držao u zakupu. U dvorištu istoga hotela na-
odjeće. Još prije par mjeseci bilo je skladište i ve- dozidao je krasnu dvoranu i time udovoljio jednoj
leprodaja pića, prije toga trgovina tehničke robe, davnoj potrebi grada Broda. G. Spitzer u svakome po-
još ranije namještaja, tepiha... a s prekidima, godi- gledu solidan, nije žalio niti ovog puta troška, da udo-
nama je lokal bivao prazan... Do Drugog svjetskog volji zahtjevima svojih gostiju, te učinio svoje prosto-
rata to je bilo sastajalište otmjene publike u Brodu, rije prikladnim za zabave i priredbe svake vrsti. Snaše
svratište, hotel „Tri gavrana“, u Mesićevoj ulici na strane mi mu želimo svaki uspjeh i preporučujemo ga
broju 7. cijenjenom općinstvu.
Kuća skromnih neoklasicističkih odlika, s dva kri- Od tada, velika dvorana kod „Tri gavrana“ će po-
la, jednim u Mesićevoj, a drugim u Ulici sv. Ivana stati jedno od najprivlačnijih i najposjećenijih mje-
(Zajčevoj), s velikim ugostiteljskim lokalom i svra- sta zabave u Brodu na Savi.
tištem sa sobama za strane goste u dvorištu, izgra-
đena je još 1884. godine. Vlasnik Eduard Lauka pri- I tako se u nekada prometno najfrekventnijoj
javio je u Brodu ugostiteljski obrt 1882. Možda je brodskoj ulici, Mesićevoj, koja je bila i centar ve-
na istom uglu bila i stara gostionica koju je on ta- selih provoda i zabave brodskih građana, našlo još
kođer vodio. Novosagrađeno svratište nazvao je jedno sastajalište građana željnih uživanja na višoj
svojim otmjenim i zvučnim imenom:„Eduard“. Ma- razini, reklo se i velegradskoj (naravno, u brodskim
lo je podataka o početcima ovoga svratišta. Pre- okvirima). To se ističe i u reklamama kojima se po-
ma istraživanjima gospodina Stribora Schwende- ziva otmjena publika na programe s velegradskim
manna, zgrada hotela se 1912. godine našla pod novinama, pa time „Tri gavrana“ konkuriraju su-
hipotekom Prve hrvatske štedionice i na dražbi je sjednom elitnom hotelu „Central“. Publika se u „Tri
prodana. Od 1918. kupuje ju trgovac Adolf Kisić, gavrana“ čak i bolje provodila, jer je njihova plesna
koji mijenja ime svratišta u „Tri gavrana“, a Brođani dvorana bila prostranija. Koliki je bio kapacitet pre-
su često govorili i Kod tri ‘tice. noćišta u „Tri gavrana“, podatak nisam našao, ali u
jednom članku se kaže: Od hotelskih soba se mogu
Vlasnici su svratište, kako je to bilo uobičajeno, napraviti tri-četiri stana, pa ih je sigurno barem šest
davali u zakup, a onda je 1922. godine jednom za- bilo. Spitzer u oglasu ističe da su sobe novim na-
kupljivaču i prodano. Židovi, bračni par Lavoslav i mještajem uređene.
Marija Spitzer, kupili su „Tri gavrana“ od Ružice Ki-
sić za cijenu od 1,100.000 kruna. Oni će ga proširiti Evo samo nekih od programa koji su se održavali
kod „Tri gavana“. Godine 1922. športski klub „Gra-
71
101 brodska priča i elegantan, da je sve upravo začarao te je na opći za-
htjev morao biti ponovljen.
đanski“ priredio je u svim prostorijama kavane i re-
stauracije „Tri gavrana“ velebnu „Građansku zaba- U udobnim prostorijama„Tri gavrana“ sjedište je i
vu“ sa plesom, korijandolima, šaljivom poštom, iz- drugih društava, redakcije nekoliko brodskih novi-
borom ljepotice, te amerikanskom lutrijom – čitamo na... Tu su začete sjajne ideje koje su ostavile neiz-
u „Brodskim novinama“. brisiv trag u brodskoj povijesti.
Iste godine u prostorijama„Tri gavrana“ bila je za- Brodska povijest gospodina Lavoslava bilježi i kao
bava udruženog hrvatskog građanstva. Samo onaj mecenu „Hrvatske čitaonice“ koja je u prostorima
koji je zabavi prisustvovao u stanju je, da si predoči „Tri gavrana“ bila od osnutka, 1923. godine. Novi-
ono oduševljenje, ono raspoloženje, koje je dne. 8. ne„Hrvatska zajednica“ bilježe: Otvorenje „Hrvatske
o. mj. vladalo na vrlo uspjeloj zabavi hrvatskog gra- Čitaonice“. Prostorije „Hrvatske Čitaonice“ su gotove.
djanstva. Prostorije „Tri gavrana“ bile su odveć male- Sve su pripreme već dovršene, tako da s radom otpo-
ne, da prime sve one, koji su na zabavu dolazili, što je četi može (...) Prostorije „Hrvatske Čitaonice“ biti će na
pokazalo, kako je Brod još i danas onaj stari hrvatski, raspolaganju svim Hrvatima i hrvatskim društvima,
rodoljubni grad. pak je radi toga dužnost svakog Hrvata, da se začlani.
Vremena su ozbiljna, pak moramo što čvršće redove
Također „Brodske novine“ 1923. godine najavlju- zbiti. Dakle, Hrvati svi 9. o. mj. u prostorije „Hrv. Čitao-
ju: Novost u Brodu. U reštauraciji svratišta „Tri gavra- nice“. Na glavnoj skupštini Hrvatske čitaonice 1925.
na“ svake nedjelje i praznika od 6-7 sati na večer ve- godine jednoglasno je zaključeno da se u Brodu
liki promenadni koncert, a svake subote u 9 sati na osnuje i javna knjižnica. Neposredni poticaj tome
večer kućna čajanka sa Schimy plesom uz sudjelova- zaključku bio je, što je naša rodoljubna sugrađanka
nje vrsne salonske glazbe, pod ravnanjem kapelnika gđa. A. Kus-Bogdanović darovala čitaonici više vrlo
g. Antuna Spitzera. vrijednih knjiga hoteći svojim darom udariti temelj li-
jepoj i potrebnoj kulturnoj instituciji - javnoj knjižnici,
Mladim sportašima, nogometašima „Viktorije“
gospodin Lavoslav Spitzer besplatno ustupa dvo-
Dvorana hotela “Tri
gavrana” 1924. Sve je
spremno i “Shimmy”
može početi
ranu za urnebesne veselice koje su održavane sva- piše također „Hrvatska zajednica“. Čitaonica je po-
koga četvrtka. Naime, njegov sin Filip - Puba igrao vela akciju prikupljanja knjiga po gradu, a proveli
je za „Viktoriju“, no svakako da je gospodin Spitzer su ju naši poletni sveučilištarci i sveučilištarke.
tu našao i svoju računicu jer je zaradio na proda-
ji jela, pića, bilijardu... Pamte se originalne zabave: Izgradnjom „Hrvatskog doma“ 1925. godine, či-
„Havajska noć“, „Noć u Monte Carlu“, „Šokački kir- taonica i knjižnica preselile su u njegove prosto-
vaj“,„Džumbus bal“, pa čak i„Noć mrtvaca“, koja nije re. Valja spomenuti da je od 1908. u svratištu„Edu-
bila niti najmanje mrtvački dosadna... ard“ bila i društvena čitaonica Hrvatskog trgovač-
kog društva „Merkur“.
Kod „Tri gavrana“ brodski Židovi najčešće prire-
đuju svoje priredbe i zabave povezane s njihovim Poduzetni Spitzer 1931. godine proširuje poslo-
vjerskim praznicima, Hanuka, Purim, Tu bišvat.„Hr- vanje, on uzima u zakup savsko kupalište Poloj,
vatska zajednica“ 1922. navješćuje: Izraeltičko gos- gdje uređuje dvadesetak udobnih kabina koje su
pojinsko društvo u Brodu n.S. obdržavati će svoju Ve- se mogle unaprijed rezervirati. Na Poloju Spitzer
liku čajanku prigodom tridesetgodišnjice svog op- drži restoran sa svakovrsnim jelima i hladnim na-
stanka dne 3. prosinca u svim prostorijama hotela i picima. Uvodi čak i autobusnu liniju od grada do
kavane „Tri gavrana“. „Brodske novine“ pišu o tije- kupališta, a autobus je unajmio od vatrogasaca, ko-
ku zabave-čajanke: (...) umjetni Duo ples gdjice Gre- ji očito njime nisu znali upravljati. Taj autobus va-
te Lustig i Oskara Flügelmana, koji su prikazali apaški trogasci su kupili još 1927. godine i liniju su održa-
ples u tako preciznoj i umjetničkoj formi dostojni da vali također za Poloj i Brodsko vinogorje. Besplat-
ga prikažu i velegradu. Njihov ples bio je tako savršen nu vožnju imale su porodice šofera. Spitzer je bio
poduzetniji. Cijena vožnje do Poloja autobusom u
72
njegovom zakupu bila je tri dinara po osobi. Oglas 101 brodska priča
u brodskim novinama navodi: Autobus polazi sva-
kog dana ispred Vatrogasnog doma poslije podne u siromašnih radnika i građana Broda. Odboru za
1 sat, a nedjeljom i praznikom počevši od 9 sati prije prehranu sirotinje besplatno je stavio na raspo-
podne pa dalje. laganje još jednu veću prostoriju, gdje su se ko-
risnici pučke kuhinje mogli skloniti kada je bilo
U jeku velike ekonomske krize grad je 1932. go- kišno ili studeno, te u suhom i toplom sačekati
dine postigao sporazum s gospodinom Spitzerom dijeljenje hrane. U privredno zamrlom Brodu na
i u „Tri gavrana“ on je povoljno iznajmio prostori- stotine radnika ostalo je bez posla, te je pučka
je u kojima je uređena pučka kuhinja za prehranu kuhinja dnevno dijelila 1000 obroka i to 750 siro-
mašnim radnicima, 100 obroka siromašnoj škol-
skoj djeci i oko 100 radnicima koji su se u Brodu
našli u prolazu. Nadzor nad kuhinjom, priprema-
njem hrane i podjelom, vršile su na smjenu vrle i
požrtvovane gospođe iz humanitarnih i gospo-
jinskih organizacija.
Hotel„Tri gavrana“ u vlasništvu je Lavoslava Spi-
tzera do 1934. godine, a od 1935. kao vlasnik vodi
se, opet Židov, Milan Rechnitzer. Za vrijeme Ne-
zavisne Države Hrvatske vlasniku je hotel oduzet.
Poslije rata objekt postaje društveno vlasništvo,
u kojem će 1973. godine Trgovačko poduzeće
„Velepromet“ otvoriti trgovinu namještaja, a koju
će nazvati„Tri gavrana“ u znak sjećanja na nekadaš-
nje svratište-hotel koje je tu bilo. Tada je nad ulaz
i stavljen fenjer s tri gavrana na vrhu. Kažu, bila je
to ideja direktora„Veleprometa“ Rade Kerna, koji je
očito imao osjećaja za tradiciju.
(Posavska Hrvatska, 16. siječnja 2015.)
73
101 brodska priča
ZAROBLJENIK U
VLADIVOSTOKU
Prema zabilježenim podacima u Legitimaciji Jelena Dostavalova i Stjepan Ručević, vjerojatno
rezervnih i penzionisanih oficira Jugoslavenske vjenčana slika iz Vladivostoka
armije, student pravnog fakulteta u Zagrebu
Stjepan Ručević, rođen u Starim Mikanovcima jedna od kćeri, a Mihajlova supruga, Jelenina
1892., služio je u austro-ugarskoj vojsci od 28. VII. majka, umrla je od užasa koji su im se dogo-
1914. do 4. VII. 1916. godine kao vodni oficir, poruč- dili. Oni su bili jako bogati, imali veliku kuću s
nik. Godine 1914. na 1915. polazio je petomjeseč- osamnaest soba, brojnu poslugu, no istjerani
nu školu rezervnih oficira. Zatim je bio zarobljen na su iz oduzete kuće, pola obitelji odvedeno je u
ruskom frontu i ostao u zarobljeništvu sve do 1921. logor i nikada ništa o njima nisu saznali. Jelena
godine, u Vladivostoku, na krajnjem istoku carske i treća sestra, Valentina - Valja, nekako su se
Rusije i dalekog Sibira, u najvažnijoj pomorskoj luci spasile, ali ostale su same. Valja je bila od Jele-
i vojnoj bazi ruskog tihooceanskog primorja. ne starija i već udana za jednog opernog pje-
vača, Romanov se prezivao, koji je studirao u
Zarobljenik Stjepan radio je u gradskom sudu, no Njemačkoj i s njim je imala dvoje djece.
poslije radnog vremena morao se vratiti u logor,
gdje su uvjeti boravka i života bili jako teški. Spa- Jelenin brat bio je inženjer rudarstva, ona i
valo se na sijenu, oskudijevalo na hrani. Na sudu je sestre polazile su elitene škole u Sankt Peter-
radila i Jelena Dostavalova, kći pukovnika Carske burgu, govorile francuski, njemački, talijanski,
Rusije Mihajla Dostavalova. Kada su u Oktobarskoj svirale klavir... No, u tim nesigurnim vremeni-
revoluciji 1917. godine pobijedili boljševici, Jele- ma ubrzo se razdvajaju i Jelana i Valja, pa je
nin otac je odveden u logor. S njim zatočen je sin i Jelena tada ostala potpuno sama.
Ruskinja Jelena Ručević život je provela u Brodu Zla sudbina zbližila je na poslu dvije ranjene
duše, Stjepana i Jelenu, austro-ugarskog zaro-
bljenika i sirotu rusku djevojku. On je bio sre-
tan s njom, jednako kao i ona s njim. Stjepan je
rekao Jeleni da bi ju oženio, ali da on ne misli
ostati u Vladivostoku, vratio bi se u svoju ze-
mlju. Već je bila stvorena Država Srba, Hrvata
i Slovenaca. Jelena je pristala i vjenčali su se u
pravoslavnoj crkvi, jer druge nije niti bilo, ali je
Stjepan morao prijeći na pravoslavlje.
Mladi par, Jelena i Stjepan, krenuli su tada
vlakom, Transsibirskom željeznicom, na put
pun neizvjesnosti i opasnosti. Jelena je bila
trudna i neudobno putovanje tisućama kilo-
metara kroz bespuća Sibira, kroz spaljene gra-
dove i sela, u pretrpanim teretnim vagonima,
bilo je za nju još neudobnije. Vlak je često sta-
jao i po nekoliko dana na nekoj usputnoj sta-
nici, jer pruga je bila dijelom i uništena. Nisu
imali što jesti, a hrane nije bilo niti za kupiti. Bili
74
101 brodska priča
su sretni ako im je netko nešto od mame navikla. Svekar se tru-
ponudio i podijelo s njima. Je- dio da ona zavoli naše katoličke
lena se samo Bogu molila da blagdane - Božić, Uskrs, ali ona
ne rodi u tim uvjetima, jer bila je slavila samo svoje. Dobro je
je već u petom mjesecu trud- svirala klavir, kao i sestra Valja,
noće. Nakon četiri mjeseca no nikada nije nastupala. Bila je
putovanja došli su u Zagreb dosta povučena, družila se sa-
i Stjepan se javio svome bra- mo s par prijatelja, opet Rusa.
tu, inženjeru kemije, koji je bio Jedna od njenih prijateljica bila
jako dobro situiran i imao vi- je Zinaida Nikifantova, supru-
lu na obroncima Sljemena. On
ih je ostavljao u Zagrebu, no ga Vatroslava - Cice Brlića (on
je ekonomiju završio u Gra-
Stjepan je htio što prije ići ku- zu i radio je u Tvornici vago-
ći roditeljima i tako su oni 25.
listopada 1921. godine dopu- na kao prokurist - šef računo-
vodstva). Brlićevi su imali kuću
tovali u Stare Mikanovce. Taj na obali Save do Preradoviće-
isti dan Jelena se porodila i
donijela na svijet dječaka ko- ve ulice, gdje je danas park. Ru-
ski slikar Antipov bio je također
jemu su dali ime Velimir. Ali, svakodnevni gost u stanu Ruče-
Stjepanovi roditelji bili su jako
nesretni što je on oženio Ru- vića. Smatrali su ga kao najbli-
ži rod. Velimir, zvan Pat, upravo
skinju, pa još i na pravoslavlje ga je obožavao. Oni su dan i noć
prešao i molili su Stjepana da
se vjenčaju u katoličkoj crkvi. bili zajedno, zajedno su slikali,
zajedno su i izlagali.
Za njihovu ljubav, to su Stje- Stjepan Ručević, brodski senator
pan i Jelena i učinili, te prešli Svekrva je jako patila za se-
na katoličanstvo. Samo, Jele- strom Valjom, jer je pretpostav-
na to nikada nije prihvatila. ljala, odnosno potajno se na-
dala, da je preživjela sve strahote rata i revolucija u
Kada je pošao u rat, Stjepan je bio nesvršeni stu- Rusiji. I onda, jednoga dana, dogodilo se pravo čudo!
dent prava, kao što je na početku priče već reče- Svekar, Stjepan Ručević, je išao na službeni put u Beo-
no, i roditelji su ga sada prvo poslali u Zagreb da grad. To je bilo početkom tridesetih godina, već su ži-
završi studij. vjeli u Brodu. A volio je tamo zaći u jednu kavanu gdje
Potom, prvo mjesto zaposlenja Stjepan dobiva na su se okupljali ruski emigranti. Tu su svirale balalajke,
sudu u Požegi, gdje je sa ženom i djetetom otišao pjevane ruske pjesme, znalo se i zaigrati kazačok, bi-
živjeti. Godine 1923. u Požegi im se rađa drugo di- la je baš posebna atmosfera. Sjeo je za jedan stol, do
jete, djevojčica Jelena. Nekako u vrijeme kada je jednog čovjeka i on je svekra upitao odakle je. „Pa ja
Velimir išao u drugi razred pučke škole, otac je pri- sam iz Broda,“ kaže svekar „a od kuda ste Vi?“ „Ja sam
hvatio novi posao u Brodu na Savi, što bi bilo 1929. iz Rusije, živim u Dubrovniku,“ na to će taj čovjek i na-
godine. Stjepan Ručević dobio je mjesto u grad- pomene da je oženjen iz Vladivostoka. „Pa, ja sam bio
skom poglavarstvu. u zarobljeništvu u Vladivostoku i moja je žena isto iz
Vladivostoka. A, kako se vaša žena zove?“ pita njega
Zapisnik gradskog zastupstva od 7. X. 1929. je pr- svekar. „Valentina - Valja Dostavalova!“ Rus će. Sve-
vi koji Stjepana Ručevića bilježi kao gradskog tajni- kar je skoro pao u nesvijest, a kada je Rusu rekao da
ka izvjestitelja. U Brodu Ručevići iznajmljuju veliku je oženjen Valentininom sestrom Jelenom, onda ni on
kuću u Starčevićevoj ulici na broju 64., koja je bi- nije mogao sebi doći. Potom su se bolje upoznali i Rus
la u vlasništvu nasljednika pokojne Regine Röthel.
Kada je kuća 1937. godine prodana Štefi Šimiću, je obećao da će s Valentinom i djecom doći u Brod, da
posjedniku fijakera i autotaksija, Ručevići su i dalje se sestre vide. I, zbilja, oni su došli i tako su se sestre
ostali stanovati u njoj. nakon više od deset godina ponovno srele. Od tada ih
je Valja posjećivala često, a kasnije je bila i moj gost.
Jelena se teško navikavala na novu sredinu, a ni- Bila je baš posebna, uvijek s cvjetnim šeširom na glavi
je niti nastojala. – No, svekar je nju nevjerojatno po- i rukavicama koje je nosila i usred ljeta.
državao u svim njenim navikama. Zapravo, njemu je
nje više bilo žao, više ju je sažalijevao što je ostala tako Pamtim iz svekrvinih priča kako je Valja dospjela
sama i stoga joj je sve dozvoljavao. U kući se govorilo do Jugoslavije. U ratu i revolucionarnom metežu, ne-
samo ruski, čak i s djecom, premda je Jelena naučila stao je Valjin muž. Ona je dobila papir da je on mrtav.
hrvatski. Kuhala je ruska jela, onako kako je to ona Ostala je s dvoje male djece i godinama je putovala,
naučila u Vladivostoku – sjeća se gospođa Tea Ru- dok se nije skrasila u Dubrovniku. Davala je satove
čević - Dabčević, snaha gospođe Jelene i gospo- njemačkog i francuskog, satove klavira, prekrasno je
dina Stjepana, supruga njihovog sina Velimira. – U slikala i tako uzdržavala sebe i djecu, Nikolaja - Koki-
Vladivostoku su imali malo povrća u prehrani, samo cu i Milicu. Onda, jednoga dana, čula je da je u luku
kada je uvezeno iz Kine, i to grašak i grah. Najviše su došao ruski brod. Poželjela je da vidi nekoga iz svoje
jeli ribu i rižu, leću. Ja sam sigurna da ona nikada ni- zemlje i otišla je u Gruž. Upoznala je jednog pukovni-
je niti u ustima imala paradajz ili zelenu salatu. Moj ka s broda, prezivao se Visocki i stali su se družiti, jer
je svekar bio željan svega i sretan kad ona ode na tri brod se duže vremena zadržao u Dubrovniku. Iz dru-
mjeseca kćeri u Šibenik, onda je jeo kod mene, kako ženja razvila se i ljubav. Molio ju je da pristane da se
je kod svojih roditelja navikao. Jelena je često pravila ožene, on će djecu usvojiti, prevesti na svoje ime, ostat
jelo „kakljatku“, kao naše faširano, i „piroški“, tijesto će živjeti u Dubrovniku. I, Valja je pristala. Kasnije su
s mesom. Djeca su s tim bila zadovoljna, jer tako su otišli živjeti u Beograd. Iz ovoga braka rođena je još
75
101 brodska priča 1956., a gospođa Jelena 1964. godine. On je sahra-
njen na brodskom pravoslavnom groblju, a ona u
jedna djevojčica. Šibeniku.
A senator Ručević postat će 1938. i 1939. godine
– Mnogo godina kasnije, saznalo se da nestali Valjin
i vladin povjerenik za grad Brod, jer proglašenjem muž ipak nije poginuo. Njega je teško ranjenog spasi-
Banovine Hrvatske, dotadašnji gradonačelnik Sla- la i dugo njegovala jedna medicinska sestra s kojom
vonskog Broda dr. Emanuel Kovačić je smijenjen i je on ostao živjeti, jer nikako nije mogao pronaći gdje
senator Josip Ručević postavljen za vršitelja dužno- je Valja s djecom. Nakon Drugog svjetskog rata, Valjin
sti. No, ubrzo Ručevića smjenjuje povjerenik Ivan sin Nikolaj je preko nekoga saznao da Romanov živi
Mahin, a njega opet Franjo Marinić, koji je dobio i u Rimu i da tamo čak pjeva kao operni pjevač. Onda
načelnički položaj 1940. godine. je išao njemu u posjet, da se vidi s ocem. Poslije je po-
hodio i njegov grob. Velimir i Nikolaj bili su jako bliski
Velimir - Pat maturirao je na brodskoj gimnaziji i uputili su se jedne godine vlakom u Vladivostok, Ve-
1939./1940. i otišao u Zagreb na studij arhitekture. limir da vidi gdje je začet, a Nikolaj gdje je rođen. No,
Njegova sestra Jelena maturirala je 1941./1942. i u nisu ih pustili, zaustavili su ih dvjesto kilometara pri-
Zagrebu upisala studij medicine. je Vladivostoka, koji je tada za strance još uvijek bilo
zabranjena zona SSSR-a. Eto, tako, to je zbilja jedna
Kada će početi rat, Visocki je nagovarao Valentinu velika priča, – završila je gospođa Tea Ručević. A, ja
da idu iz Jugoslavije, no ona nije pristala i sa svo- bih dodao, priča kao iz velikih ruskih romana. Ruske
je dvoje djece iz prvog braka ostala je u Beogradu. priče kao da i ne mogu biti male.
On je s djevojčicom iz njihovog braka emigrirao u
Argentinu i tamo je i umro ne vrativši se. (Posavska Hrvatska, 23. siječnja 2015.)
Poslije rata Stjepan Ručević radio je kao uprav-
ni referent gradskog NOO Slavonski Brod. Umro je
76
101 brodska priča
LJUBAV NA PRVI POGLED
– Moj tata bio je posljednji
gradonačelnik Broda za Ne-
zavisne Države Hrvatske –
priča mi gospođa Tea Ru-
čević - Dabčević, kći Josipa
Dabčevića. – Bio je ugledni
obrtnik, predsjednik obrt-
ničkog društva, modni kro-
jač, školovan u Parizu, Berli-
nu, govorio jezike, uključen u
mnoga društvena zbivanja,
potpredsjednik „Marsonije“,
bio je u „Davoru“, Dobrovolj-
nom vatrogasnom društvu, u
mladosti igrao nogomet, te-
nis... Preklinjali su ga: Dođi,
dođi, budi gradonačelnik, ne-
ma tko! On je odbijao, zavla-
čio godinu dana. Prije njega
bio je Koprivčević na mjestu
gradonačelnika, ali je obolio,
dobio šećer, i tata se više ni- Student arhitekture Velimir, zaljubio Tea Dabčević, dostojna čekanja do
je mogao izgovarati. A, bio je se na prvi pogled punoljetnosti
već kraj rata. I to ga je skupo
stajalo.
tatu, moram pristati. A, riječ je održao i on.
Kada je došla nova vlast, on je odmah uhapšen i
osuđen na petnaest godina zatvora i gubljenja gra- Velimir Ručević - Pat (rođen 1921.) podrijetlom
đanskih prava. Upućen je logor u Vinkovce, na zlogla- je iz velikog roda Ručevića, po selu Čanića, iz Starih
snu „Bonovu ciglanu“. Šta je on tamo proživio, ja se Mikanovaca, koji je dao čitav niz školovanih ljudi, a
svaki puta rasplačem kad na sve to pomislim. oni (u Vinkovcima, Zagrebu, Osijeku) nisu zaborav-
ljali svoj rod, bili su jako vezani jedni za druge i cijeli
I, onda jednoga dana došao je mojoj mami gospo- život pomagali su školovanje svojih rođaka. Tako je
din Stjepan Ručević, pravnik, i rekao joj: “Znate vi šta, i Velimir za studija arhitekture u Zagrebu stanovao
treba tražiti obnovu procesa. To tako ne može biti. On kod rodbine – Ručevića.
je bio član Komunističke partije, pomagao je i skri-
vao partizane cijelo vrijeme rata.” Tata je bio dobar Među istaknutim Ručevićima je dr. sc. Stjepan
s njemačkim komandantom festunga i kolike je spa- Ručević (1850.-1919.), liječnik i general, koji je za-
sio koji su bili u zatvoru. Mama i mi smo uvijek stre- vršio studij medicine i vojnu akademiju u Beču te je
pile hoće li doći policija dok je on kod nas skrivao te radio u vojnim bolnicama u Zagrebu i Beču. Bio je
ljude. I stvarno, bila je obnova procesa i moga tatu oženjen austrijskom plemkinjom. Uznapredovao
odmah oslobode. Sve skupa, sa zatvorom i logorom, do položaja K.u.K. Generalstabsartz, te je desetak
odležao je nešto manje od godinu dana. Pušten je po- godina radio kao dvorski liječnik cara i kralja Franje
četkom 1946. Josipa I. Kada se teško razbolio turski sultan Meh-
med V., Stjepan Ručević je po nalogu austrijskog
A, dok je gospodin Ručević radio na obnovi procesa, dvora poslan u Carigrad da ga liječi. Za izlječenje
mene je mama poslala njemu s nekim tatinim doku- sultana nagrađen je, pa i odlikovan najvišim tur-
mentima koje je on trebao. Vrata mi je otvorio njegov skim odličjem „Velikom zvijezdom“. Također je bio
sin Velimir - Pat, zgodan kao slika. Bio je deset godina nositelj i najviših austrougarskih carskih odlikova-
od mene stariji, već student, ja ga do tada nisam po- nja. Umirovljen je 1915., te se vratio u rodne Mika-
znavala. Kada me je ugledao, on je stao i ovako me novce, gdje umire 1919. godine. Djece nije imao i
je gledao, gledao i nije pustio da prođem. Stao mi je obilato je pomagao školovanje rođaka, pa i Velimi-
govoriti: „Ostani da te gledam! Prekrasna si! Hoću da rovog oca, pravnika Stjepana Ručevića.
te gledam ljepotice! Molim te nemoj otići!“ Ja sam se
ukipila, pa imala sam samo četrnaest i pol godina! Dipl. jur. Marijan Ručević, pravnik i sudac (1871.-
1951.), nakon službovanja u brojnim mjestima,
Kada sam drugi put opet nešto nosila njegovom 1924. postaje vijećnik Stola sedmorice u Zagrebu
ocu, opet je Velimir otvorio vrata. Bilo je ferje, pa je (nešto kao današnji Vrhovni sud), a na toj je viso-
bio kod kuće. I, kaže on: „Znaš što te molim, jako te koj dužnosti i umirovljen. Bio je član Družbe Braće
molim!“, „Što!?“ pitam ja. „Čekaj me dok diplomiram, hrvatskoga zmaja, te se je kao„Zmaj Mikanovački“
a ja ću čekati tebe dok budeš punoljetna! Ja hoću da ti isticao radom na obnovi mnogih hrvatskih spome-
budeš samo moja!“ I, ja sam njemu dala riječ i održa- nika kulture. Sa suprugom, plemkinjom Vlastom pl.
la riječ. Mislila sam, ako će njegov tata spasiti moga Peičić, organizator je brojnih dobrotvornih zabava,
77
101 brodska priča smo dobili stan. No, on je imao ušparanih novaca iz
Lukavca i kupili smo od Venclovih plac u Horvatovoj,
domjenaka i sudionik u bogatom društvenom ži- pa pet godina zidali kuću, jer on nikada nije htio da
votu Zagreba, kojemu je i osobni pečat dao. diže nikakav kredit. Moj otac je prodao vinograd i da-
vao nam novac da završimo kuću, ali Pat taj novac ni-
Dr. sc. Ilija Ručević, veterinar (1905.-1981.), diplo- je htio uzeti. Didi je rekao: „Nisi smio prodati vinograd,
mirao je 1930. na Veterinarskom fakultetu u Zagre- ja od tebe neću ni dinara!“ Ja sam radila u banci i na
bu, gdje je 1943. i doktorirao. Radio je u Gradskoj kredit sam kupila televizor u boji, a on se ljutio i nije
mljekari u Zagrebu, pa onda bio asistent na fakul- htio da dođe u sobu gledati program jer, kaže, nije to
tetu i bakteriolog u Veterinarskoj eksperimentalnoj naše, to je na kredit. A jako je volio gledati utakmice.
stanici. Nakon križnog puta poslije Drugog svjet- Bio je strašno tvrdoglav. Inače je bio rijetko karakte-
skog rata protjeran je iz Zagreba. Radio je potom ran i rijetko pošten, dobroćudan i osebujan.
u Slatini.
On se uvijek bavio sportom, bio je lud za plivanjem,
Sve ove podatke o Ručevićima, i još mnogo više, a ping-pong je igrao još kao gimnazijalac na veslač-
zapisao je Božidar Ručević, dipl. ing. s diplomom kom klubu pored Save. U Brodu, a i u Zagrebu, bio
Tehnološkog fakulteta u Zagrebu. Među znameni- je prvak. Igrao je tenis. Dao je napraviti igralište iza
te Ručeviće on ubraja i Velimira - Pata Ručevića iz „Projektbiroa“, pa kasnije igralište u dvorištu „muške
Slavonskog Broda. škole“. Neumorno je vozio bicikl i planinario. Morala
Studenta Velimira Drugi svjetski rat zatekao je u Pat Ručević obožavao je prirodu
Zagrebu. Mobiliziran je i poslan u časničku školu sam i ja voziti bicikl. Odvezemo se do Požege pa pla-
u Austriju, u mjesto Stockerau kod Beča. ninarimo po Papuku. Za godišnji smo išli u Radence
Nakon godinu dana vojne obuke, njego- i onda vozili bicikle po cijeloj Sloveniji i penjali se na
va domobranska satnija poslana je u Bo- sve vrhove. Tako smo obišli i Austriju i Njemačku. Bi-
snu i čuvali su strateško mjesto Vranduk li smo i na Vlašiću u Bosni. Mi smo se i s planina spu-
na pruzi za Sarajevo. Došavši na prvo od- štali s biciklima, a još i djecu imali sa sobom, Mladena
sustvo u Brod, pobjegao je u partizane. (1957.) i Tatjanu (1960.). Često je s njime bicikl vozio
Svi njegovi prijatelji iz brodske gimnazije doktor Ciliga, moj tata i Branko Čeliković, muž moje
već su bili „u šumi“. Uhvatio je vezu, a da sestre Vladimire. Njegova velika strast bila je glazba,
ne bude sumnjivo, otišao u Gornju Bebri- svirao je violinu i mi smo u stanu uvijek imali koncer-
nu i kroz šume između Kuta i Zadubravlja te. On i zubar Vogrinac sviraju violine, a ja ih pratim
dospio na Dilj. Partizani nisu bili baš im- na klaviru. Naučila sam još kod časnih sestara, a išla
presionirani njegovim dolaskom. Da ga sam i u glazbenu školu. Ali Pat je nastupao i na jav-
iskušaju, a i da se dokaže, skinuli su sve s nim koncertima u Hrvatskom domu. Emanuel Glück-
njega i onda ga gotovo gola i bosa (ne- smann svirao je klavir, ili je svirala gospođa Zlata Fuks
ka žena dala mu je samo jedan tepih da (to potvrđuje i jedan plakat u brodskom Državnom
se zaogrne), tjerali da sakuplja poginu- arhivu kojim se oglašava Muzičko veče 12. VI. 1948.).
le i sahranjuje, kopa grobove, a ranjene
da odvodi u partizansku bolnicu. Tu je,
u partizanskoj bolnici, radio i doktor Be-
gić iz Zagreba, koji je poslije rata došao u
Brod kao ginekolog. Onda je Velimir slu-
čajno sreo nekoga borca iz jedne slavon-
ske brigade i pitao ga zna li Antuna Đer-
kija (bio je to Velimirov kolega iz brodske
gimnazije, a u ratu partizanski komesar
bolnice i komesar vojnog područja) i kad
je ovaj potvrdio da zna, zamolio ga je ne-
ka javi Đerkiju gdje je i da odmah, kako
god zna, dođe po njega. I zbilja, Đerki je
primio poruku i došao s jednim konjem
po Velimira. Odveo ga je u Podgorač kod
Našica, tako da je dočekao kraj rata u ta-
mošnjoj slavonskoj brigadi.
– Poslije rata Velimir je otišao u Zagreb završiti stu-
dij arhitekture. Prvo radno mjesto dobio je u Lukavcu
kod Tuzle, – nastavila je priču gospođa Tea Ruče-
vić. – On je tu dobro zarađivao, ali je imao grozan ži-
vot, nijedne slobodne subote. Spavao je pod šatorom
i svaki dan jeo grah star već tri dana. Nedjeljom je do-
lazio vlakom kući u Brod. Prvo je pješke išao dvadeset
kilometara od Lukavca do Tuzle, po blatu, u gumenim
čizmama, onima preko koljena. Ujutro je bio u Brodu,
obišao prvo mene, jer je znao da ga čekam, pa obišao
roditelje, i već u 11 sati morao putovati nazad. Stalno
mi je pisao pisma, koja ja još uvijek čuvam. I tako je on
u Lukavcu radio tri pune godine.
Nakon toga zaposlio se jednu godinu u Osijeku i tek
onda dobio mjesto u Brodu. Oženili smo se 1954. go-
dine. Godinu dana smo živjeli kod mojih roditelja, pa
78
Jako je volio prirodu, šetati šumama i livadama, 101 brodska priča
brati razne ljekovite trave za čajeve i gljive sakupljati.
Ja ne znam tko sve nije onda kod nas jeo gljiva. nja (1958./1959.), kupalište Poloj (1961.), mnoge
stambene i stambeno-poslovne zgrade, stambe-
A akvareliranje mu je bilo veliko zadovoljstvo i za- nu zgradu Zavoda za socijalno osiguranje na Trgu
nimacija. Počeo je s Antipovom, izlagali su zajedno u pobjede (1957./1958.), stambenu zgradu ŽTP Vin-
„staroj pošti“ (danas prostor Varaždinske banke), ali kovci na uglu Pilareve i Trga pobjede (1958.), stam-
našao je svoj slikarski prepoznatljiv stil. Sve ove slike benu zgradu PTT-a na uglu Gupčeve i Mažurani-
na zidovima su njegove. Kruno Kern se učio na nje- ćeve (1957.), stambenu zgradu DIP-a „Slavonija“
govim radovima. u Vukovarskoj ulici (1958./1959.), stambenu zgra-
du Impregnacije drveta na Ribarskom trgu (1960.),
Gledam motive starog drvenog Broda iz Mucva- stambenu zgradu kod„Brođanke“ (1961.), stambe-
nja, samostana, motive sa Save, čardaka, cvijeća, ni blok„Staro sajmište“ (1964./1965.)... a to je goto-
pejzaža... zidovi stana upravo su tapacirani deseti- vo pola Broda. Izradio je nacrte za crkvu u Žeravcu
nama dopadljivih slika. i Domaljevcima u Bosni.
Ali, Velimir Ručević bio je prije svega arhitekt. Osebujni i svestrani Velimir - Pat Ručević bio je
Najprije u brodskom poduzeću „Izgradnja“, pa u svojevrsni simbol Broda svoga vremena, kako za nje-
„Projektbirou“ gdje je bio glavni projektant. On je ga kaže gospodin Stribor Uzelac Schwendemann.
s građevinskim inženjerom Dragutinom Antolko-
vićem „Projektbiro“ i osnovao. Ručević je u Brodu Godinama bio je u dobroj kondiciji, mladoliko
projektirao brojne građevine kraj kojih svakodnev- izgledao i kada je netko Pata Ručevića upitao ka-
no prolazimo: Sud, prvi brodski neboder u Pilare- ko je, znao je reći: - Ja još nisam Laponac (ishlapio),
voj i zgrade uz njega (1959./1962.), osnovnu ško- ja sam Sibirac!, jer majka, Ruskinja Jelena Dostava-
lu „Vladimir Nazor“, dvije upravne zgrade tvorni- lova, donijela ga je u trbuhu iz Sibira. Umro je u
ce „Đuro Đaković“ (1962.), zgradu Srednje tehnič- osamdesetoj godini 2001. i sahranjen na Mirogo-
ke škole (1957./1958.), Đački dom u Kumičićevoj ju u Zagrebu.
(1958./1959.), upravnu zgradu „Croatia“ osigura-
(Posavska Hrvatska, 30. siječnja 2015.)
Majstorski portret snimljen u fotografskom ateljeu
Gregurić
79
101 brodska priča
TI MORAŠ PLATITI
- PA PUKNI!
G. T. - sigurno su najčešće upi- na, Ana Drechsler, umrla je 1895.
sani inicijali jednoga Brođa- Druga žena, Katica Damjančević,
nina. Na milijunima i milijunima is- umrla je 1900. A treća žena, tride-
pečenih kvalitetnih cigala utisnu- set i tri godine mlađa od njega, Te-
ta su velika slova G. T. – Giovanni rezija Dujmović iz Oriovca (rođena
(Đovani) Toffolini, početna slova 1874.), ostavila ga je i namagarčila.
mojjzzdkvzjđjcmtznimeueaieabiviakeuesg.nnaopc,ojukroNmežol,ToisiordasćslnjuGlojškeiebuoiinaeicasvelkflt,izgiiatefeokgdocotoooiinboodrvraugookbl7paaarvamiasaapkvno0igzđrponnmžoeloiujigaegarmdue,nkezasdpons1oek,baiitpvcnmapdco,io.Tandr0lirviiooIjjovzicjoiišg0eeenaenartldftlšbln0jnvafajalvnaoelesjoii.uaomokeku,0kgntmplgoonnis!io0rTevgnoarjtTnaaeo0sejlaijoivpoadredažBpdfdmoaidcsjffuga.arernfosc..nsiio.oopnrgkPššziBtoliagAdiliaankoeiaaonrzikđlnvčiaoa,ijlgmvaaiksaeenkijikdnoortotajacne,jenaoinpaadem,inTongv4soali,drnnSaaitoošpe0lkižjtooaaallljetmooiiiiii0eaa----------j, gcljieogvbloiGi(tmsieojlejvpsnakoinecnsiJg)ei.rslTMoiao-buffnroaiclvinetnićiiatTai(opv)–feofporreatlisenpitjiuu,izrktakndoi.gogssjgtDdzojrogdeurekvatougolKLgom,azioumjv,šudlnokoisuaj“jljoejreevaioadostinsarhcrb,bmajbumže2emaroourmonai,9odvvdndodovzsad.ajašegoluoemgjsiaekiam2nvokprćčod,vpei9ranavrrvtneoeuunasvormaemdebarlogzojrraasa,inuprviaadojtllvučaaijea,ž1trjrenuniT„iGruad29.žzdaonPeomo2een1iIčroeeov,no.nne2auućsavapzab.ejasneaaenritgrćbjjvmiižnknpeauimomzsrenuninu,kadšTnsoakpiotjuodš3tiaeodatojnverf0eui:aHnfvonnen.1moPžšadtre:aeeb9oilrvptOiaećadnTng1šralonćuooedtaauj2gtuoae-------ii...
stajama u prizemlju, ukrašeni i različito profiliranim I, kvit! Pa, što onda i kako s takvom ženskom na
ciglama. Građeni su kućari, flasterovana (poploča- kraj izaći?! Hajde, recite! Zbilja da pravo pukneš od
na) i mnoga avlija, također izgrađene uz kuće staze, jeda!
obzidani bunari, stupovi ulaznih kapija, sazidane Dok o tome razmišljate, pogledajmo kako se ra-
crkve, kapele, stupovi željeznih grobljanskih križe- zvijao ciglarski obrt i industrija u Brodu na Savi.
va i križeva krajputaša...
Graničarska Slavonija bila je bogata kvalitetnim
Giovanni počiva na brodskom groblju sv. Lovre hrastovim šumama, čvrstim drvom otpornim na
(umro 1905. godine), u velebnoj neorenesansnoj vlagu i stoga idealnim za gradnju. Do sredine 19.
grobnoj kapeli s četiri vitka korintska stupa na pro- stoljeća gotovo sve je u Slavoniji bilo drvom gra-
čelju. Kapela je građena, dakako, crvenom ciglom đeno: kuće, kućari, gospodarske zgrade: žitnice -
iz njegove ciglane. Na vrhu kapele leži veliki kame- hambari, sjenici - štagljevi, pojate za marvu, svinjci
ni venecijanski lav i, već vidno umoran, čuva kape- i kokošinjci... crkve, škole i dućani... I grad Brod na
lu, grob i spokoj Giovannija Toffolinija i njegovih Savi bio je sav drven: drvene brvnane kuće, drveni
brojnih potomaka koji također u toj kapeli počiva- je bio stari franjevački samostan i crkva sv. Trojstva
ju. Na timpanonu reljefna su slova: SEPOLCHRO FA- (podignuti poslije 1691. i služili su do izgradnje no-
MIGLIARE OI GIOVANNI TOFFOLINI, a ispod je go- vog samostana i crkve, a prva misa u novoj crkvi
dina gradnje kapele: MDCCCCIV, to jest 1904. Luk služena je 1753.), drvena je i župna crkva sv. Sti-
nad vratima krasi kameni reljef s dva bijela anđela pana Kralja (građena od borovine 1757.- 1761., no
koji drže vijenac unutar kojega je monogram vla- već 1769. izgrađena je nova, zidana), drvena su bila
snika - GT. svratišta – hoteli „Žuta kuća“, „Crvena kuća“... A ko-
Giovanni, u dokumentima upisan Ivan, rođen je liko i koliko je još drva potrošeno za pečenje cigle
1841. godine na sjeveru Italije u malom mjestu Co- koje su uzidane u bedeme brodske tvrđave koja je
seana kod Udina, od oca Jakoba i majke Terezije ro- zamijenila staru drvenu tvrđavu na ušću Mrsunje!
đene Colovini. Nije točno poznato kada je došao u
Brod, ali u Obrtničkom registru (nalazi se u Muzeju Ali i te su stoljetne slavonske šume pretjeranom
Brodskog Posavlja), koji se vodi od 1877., ciglana sječom onda prorijeđene. Da se šume zaštite i sa-
Toffolini je najavljena 15. srpnja 1883. godine, pa je čuvaju, od krajiških je vlasti poticana gradnja peče-
nepoznato zašto sva literatura navodi kao početak nom ciglom. U Zapovidima babogredske kompanije
rada ciglane godinu 1875. navodi se da je 1823. godine prvi u Babinoj Gredi
zidao kuću od cigle Vinko Knežević, numero 101.
Giovanni je bio vrlo poduzetan i uspješan tvor- Carski dvor mu je poklonio u to ime kao nagradu
ničar. Ali, tako uspješan u poslu, Giovanni uspjeha 12 forinti u srebru. Još 1820. godine dozvolilo je
u brakovima nije imao. Ženio se tri puta. Prva že- Dvorsko ratno vijeće da graničari mogu kuće i dru-
80
ge gospodarske zgrade zidati posve od opeke. 101 brodska priča
Od sredine 19. stoljeća, a posebno od ukinuća svojim iskustvom balavim momcima znale pružiti
još neotkrivene užitke... Istina, Giovanni je došao
Vojne krajine, kvalitetna slavonska hrastovina se u Šokadiju kao sirotinja ali, spretan i promućuran,
počela i izvoziti, posebno za izradu dužica za ba- nije se na ismijavanje obazirao. Jednom kada je ta-
čve. Transporti su išli Savom do Siska, a odatle iz ko orao naiđe neki Alković iz Bukovlja pa mu pod-
Karlovca Lujzijanskom cestom do mora u Rijeku, pa vikne da treba sam više da pogura, jer se magarac
odatle u Trst, glavno tržište za dužice. Radi ovog uzjogunio, kako to samo magarac znade. No, s vre-
izvoza cijena hrastovine je znatno porasla i bio je menom, kako se bogatio, dogurao je Giovanni do
to još jedan razlog za manju upotrebu drva u gra- toga da je pokupovao komad po komad zemlje od
diteljstvu i podizanje ciglana. tih istih koji su mu se rugali, pa i od Alkovića, i osta-
vio ih u sirotinji. Tako je stvorio svoje veliko ciglar-
A, prvi majstori ciglari došli su iz sjeverne Italije, sko carstvo na prilazu gradu. Mnogi iz obližnjih sela
koja je tada bila također u sastavu Habsburškog onda su bili sretni da kod njega rade kao kariolisti,
carstva (od 1815. do 1866.). Među majstorima ci- blatari, štampadori i pičulini. Na ciglani kariolisti su
glarima koji su prispjeli iz Italije, bio je i Giovanni u kolicima (kariolama) dovozili nakopanu, kvalitet-
Toffolini. U Brodu, s jedne i druge strane uz Osječ- nu zemlju ilovaču. Blatari su gazili i nogama mijesili
ki drum, kupio je velike površine zemlje s kvalitet- zemlju, zalijevajući ju vodom i pripremali za proi-
nom ilovačom za proizvodnju cigle i podigao cigla- zvodnju, a štampadori su zemlju u kalupe utiskivali,
nu. No, Giovanni je i zemlju obrađivao. A za oranje nabijali i formirali cigle. Na kalupima su bili inicijali
sprezao je, kažu, magarca i konja! Nečuveno i nevi-
Radnici Toffolinijeve
ciglane dnevno
su proizvodili na
stotine cigli sa
znakom G. T.
đeno, u Šokadiji totalno šokantno! Seljački svijet iz vlasnika Giovannija Toffolinija - G. T., koji su se tako
Bukovlja, Vranovaca, Vrbe koji je to gledao, smijao lijepo, u dobro prerađenoj, mekoj i podatnoj zem-
se i posprđivao Giovanniju. Tada se u Šokadiji snaž- lji otisnuli. A pičulini su pičulali, slagali nepečenu
nim rogatim volovima oralo, drvenim plugom na ciglu, nosili ciglu u peći ili ispečenu iznosili iz peći
dva, četiri, šest volova, a konji su bili samo za para- i slagali u kupove. Tako se proizvodila, onda se re-
du, vozili ruvo, svatove, vozili na kirvaje, babinje, u klo udarala, cigla. Posao u ciglanama bio je često
rod, pa da na njima obijesni momci o poklada jašu... sezonski, od mjeseca travnja do listopada, od sva-
Konji su timareni, paženi i maženi, šparali ih, kako nuća do zalaska sunca.
bi bili na ponos kuće i gospodara. Šokci su pjevali:
Uz proizvodnju cigle, doseljeni Talijani bavili su se
Sirotinja ore na konjima, zidarskim poslovima i kopanjem bunara.
A ja lola na četiri vola!
Grad Brod na Savi dinamično se razvijao i potra-
Sirotinja ore na konjima, žnja za ciglarskim proizvodima bila je vrlo velika,
A bogati, na voli rogati! pa je uvijek bilo posla za više ciglana. Godine 1900.
podignuta je ciglana Sebastijana Lauba i kompa-
A što sve nisu Šokci i radili ne bi li sreće u konji- njona Ivana Britza. U Drugom svjetskom ratu nji-
ma imali, čak je mlađahnim momcima preporuči- hova je ciglana dosta stradala, rad je poslije rata
vano da ožene starije cure, makar samo jedan dan, obnovila, ali je kao nerentabilna nakon nacionali-
pa će„imati sreće u konjima“. Naravno, konji su bili zacije, 1948., prestala s radom. Nalazila se na Dom-
onakvi kako su ih timarili, ali su zato starije cure sa bovićevoj pustari uz kanal Glogovice i željezničku
prugu. Iza mosta, uz Savu, bila je stara ciglana Joce
Mušickog, koja dvadesetih godina 20. stoljeća pre-
lazi u ruke Prve hrvatske štedionice, kasnije se kao
vlasnik spominje Vojo Stipančević, vlasnik „Grand
81
101 brodska priča ma Filipu i Jakobu, rođenima 1911. od oca Josipa i
majke Marije Vereš, koja je, kako također bilježi Re-
hotela“ (hotel „Brod“) i zakupnik kolodvorske re- gistar, prije njih upravljala ciglanom. Filip i Jakob
stauracije. Graditelj i poduzetnik Vjekoslav Tauch- oženili su sestre Alković iz Bukovlja, Filip Tereziju
mann imao je s Dušanom Cekićem ciglanu u Brod- (rođenu 1914.), a Jakob Katicu (rođenu 1908.).
skom Varošu. Ciglanu su imali i graditelji, kompa-
njoni Franz Heschel i Josip Mayek, no nije poznato Poslije Drugog svjetskog rata privatne ciglane
gdje se ona nalazila. su nacionalizirane i fuzionirane, pa je tako nasta-
lo poduzeće „Opeka“. Kasnije je ciglana „Britz i La-
Dvije ciglane u Bosanskom Brodu, nasuprot Bro- ub“ prestala s radom, a opstale su bivša Toffolinije-
da na Savi, također su proizvodile ciglu i za slavon- va i Stipančevićeva ciglana. Od njih je 1957. godi-
sko tržište. Jedna ciglana bila je od 1905. u vlasniš- ne osnovano poduzeće za proizvodnju opekarskih
tvu Milana Čoha, a nalazila se uz put za Liješće. proizvoda i kaljevih peći pod imenom„Mika Babić“.
Osnovao ju je još 1899. godine Talijan Luigi Tessi- Proizvodilo je 11 milijuna komada opeke u dvije
tri. Druga ciglana bila je u Donjoj Mahali, a nju su kružne peći i imalo 164 zaposlena. Kada je moder-
1908. osnovali Josef Kirchoffer i Kulich. Od 1922. niziran pogon ciglane u Osječkoj ulici, napušten je
prešla je u ruke pokrštenog Židova Gregora Mer- pogon kraj Save na Jelasu. Poslije devedesete ci-
kadića, zeta pravaša Dane Čavčića. glana mijenja naziv u „Ciglana Brod“, ali je uskoro
progutaše potrošački trgovački centri i tako se u
Poslije smrti Giovannija Toffolinija ciglarski obrt Brodu cigla više ne udara.
nastavili su voditi njegovi nasljednici. U Registru
obrtnika u brodskom Državnom arhivu Ciglarska (Posavska Hrvatska, 6. veljače 2015.)
radnja „Braća Toffolini“ Osječka kbr. 167, vodi se od
1932. godine do 1949. na braći Toffolini, blizanci-
Toffolinijevi kariolisti, blatari, štampadori i pičulini
82
101 brodska priča
OTJERAO FRATRA
Dični samostan
brodski. Zidom
je opasan vrt i
dvorište, a bijele
štale se vide
sasvim desno
Dolaze li mrtvi s onoga svijeta, iz svijeta mr- al nemam u vaj par da ti vrnem.
tvih? Dolaze! Dolaze! Ova tri zabilježena - Anko, ako sad nemaš, nemaš, al kad uzmogneš,
slučaja to zaista i potvrđuju. Ta, to je živa
istina bila, kako se kaže. Dva takva slučaja sam sam kupi sliku svete Apolonije crkve u Svilaju, nek je od
svojom rukom zapisao. mene, nek se i moja svetica tamo časti! – i baba Pola
predade Bogu dušu.
Ge da metnem?
Baba Anka nije obećanje zaboravila, ali nikada no-
U Divoševcima, na jednoj njivi prema Velikoj Ko- vaca nije imala, jer uvijek je prečega troška bilo i
panici, ljudi koji su noću prolazili kasno se s njiva obećanje nije izvršila. Kada je umrla, mira i spoko-
vraćajući, jasno su mogli nešto čuti i kao da netko ja nije niti na onom svijetu našla, pa je stala svome
teško hoda, sve tapa, jauče, stenje, nemilo se pati… djedu Ivši dolaziti da ga opomene da nisu obećanje
Stoga su ljudi to mjesto izbjegavali i svakakve se izvršili. A kada je djedu njeno dolaženje već dodija-
priče čule. Onda, kuražniji seljani se skupe da vide lo, odselio iz kuće. Onda je u praznu kuću uselio ne-
što bi to moglo biti. Pritajeni, čekali su gluvo doba ki Švabo, Arman se zvao, ženu i petero djece imao.
noći, a onda,„to“ se pojavi. U mraku nikoga nisu vi- Samo, baba Anka ni njima nije noću mira dala. Po
djeli, ali su jasno čuli korake i kako netko teško go- šporetu je čegrtala, ormare otvarala, ladice izvla-
vori: - Ge da metnem?, Ge da metnem? Jedan se čo- čila, rondala sa žlicama u ladici stola, ta gdje je sti-
vjek na„to“ izdere: - Meti ge si i uzeo! Kad si zno uzet, gla. Neki put po tavanu i po krovu larmu je pravila,
znaš i vrnit! Sutradan, vlasnik susjedne njive nađe misliš sve se ruši kad, upale svijeću, a nigdje ništa.
kamen međaš opet ukopan gdje je nekada na međi Onda je Švabo okupio nekoliko kuražnijih ljudi da u
i bio. A to mrtvi dolazio, jer je za života od komši- kući prespavaju i pitaju tko je i zašto dolazi. Tako su
je svog, sve mic-po-mic, odoravao među, pomicao i uradili. Među tim ljudima bio je i čiča Grga Bošnja-
kamen međaš, dok nije s njim došao do pol susje- kov i, dok su drugi od straha zanijemili, on je upitao:
dove njive. E, kad je umro, patio ga je taj grijeh ko-
ji je počinio i mrtav je dolazio da kamen na pravo - Svaka duša falji Boga, faljiš li ga ti?! - i sve je pred
mjesto vrati. I, otkako je kamen međaš vraćen na sobom rukama križao.
stvarnu među, mrtvac više nije dolazio. Smirio se
na onome svijetu, a seljanima je odlanulo. Tada se spodoba pokazala, prepoznali su ljudi ba-
bu Anku. Bila baš u onom svom fertunu i marami
Sveta Apolonija za svilajačku crkvu farbarici. Nastao je tajac, a baba Anka se obratila
čiča Grgi: - Faljim!, i još mu kaza: - Otiđi, Grga, mom
U Sredancima, u Šećernom sokaku, baba Anka bi- Ivši i kaži mu nek zavjet izvrši i neću više dolazit! On-
la dužna komšinici babi Poli trideset forinti. Baba da je nestala.
Pola se razboljela, na samrti bila, i baba Anka došla
da ju obiđe, pa će: Tako je i bilo. Djed Ivša je kupio sliku svete Apolo-
nije, odnio svilajačkom velečasnom i kraj svete vo-
- Polo, dužna sam ti trideset forinti šta sam uzajmila, de je u crkvi obješena. Babe Ane se onda duša smi-
rila i, fala Bogu, nikada više nije dolazila.
83
101 brodska priča u fratarskoj kuhinji, a sve od te jedne jalovice, jer
jalovica može težiti i do dvjesto kilograma. Kuhari i
Neobičan slučaj pekari u samostanu, braća laici, već nisu znali koje
bi jelo spravili.
I neumorni, marljivi istraživač i etnograf Luka
Lukić iz Varoša, a učitelj gotovo četrdeset godina Samostanska prošnja
na jednorazrednoj školi u Klakaru (1900. - 1937.),
selu s 95 numera i orguljaš u klakarskoj crkvi, te Nije to bio jedini takav slučaj. Bilo je toga oho! Po-
osnivač i voditelj Narodnog pjevačkog zbora u Kla- božni naš seljački svijet, moleći za napredak u otra-
karu, zabilježio je jedan sličan slučaj, kada je mrtvi njivanju marve, odnio bi sv. Antunu u „Trojstvo“ ja-
živima dolazio: nje, prase, il’nešto od peradi, dobro šopanu gusku,
šopanu puru, dvije dobro utovljene patke... I opet
Neobičan slučaj - pričala stara Stana Lukić, Antina je fratarska trpeza bila bogata, a fratarska pupa pod
mati, kb. 61 iz Varoša. K nama ja došla u Ruščicu žena širokom suknenom smeđom mantlijom samo ra-
iz Grabarja, pa je govorila ovo: sla i rasla, da se i bijeli štrik u fratarskom pasu mo-
rao popušćati. Istina, za učestale milodare morali
- Mi smo živili u dobru, a svekar je bio dosta strog. su sveti oci sve više i više moliti Svevišnjega da da-
Jednom dodje fratar u selo, pa će kupit ranu, a on bio rovateljima uzvrati nebeskim darovima, ali drugo-
ljut, pa mu nije ništa dao. Za malo vremena on se raz- ga posla onda nisu niti imali. A da u molitvi ne pre-
bolio, pa i umro, a bez ispovjedi. Nisu prošla ni dva tjeraju, jedna se molitva mogla namijeniti za više
mjeseca, on dodje, pa palji baklju po kuće i loži vatru, pokojnika, darovatelja i njihovih pobožnih molbi.
pa svitli po kuće, da se sve vidi. A kad u jutro, ništa, sve
u redu. Jednom otišao mu sin u štalu poslije večere, pa Eto, sve je to dobro znati ako vam se kakav takav
vidi oca u štale, on se jako uplaši, dobije tri groznice
i umre. Šta će sad? Onda jedan čojek će čekat i pitat
Pogled s Ribarskog
trga. Samostanske
štale koje su griješni
vjernici i njihovi
nasljednici punili
telićima, praščićima,
janjcima, guščićima,
purićima, pačićima,
pilićima...
oca - „Šta traži!“. On reče: „Otjero sam fratra, nisam slučaj dogodi da vas mrtvi stane uznemiravati. Sto-
mu ništa dao. Nego vi lipo uzmite novu štranjgu i tu ga, fratre poštivajte i, ako što zatraže, zaprose, bez
jalovicu (kravu), pa ju odvedite u sv. Trojstvo i poklo- razmišljanja dajte.
nite, pa neću više dolaziti“. Tako su uradili i nije više
nikada dolazio. A što je fratar iz brodskog samostana u Grabarju i
drugim mjestima prosio?
Eto, tako su se fratarske štale crkve i samostana
Svetog Trojstva u Brodu na Savi punile. Zidane štale U samostanskoj Kronici ima o tome više zapisa.
i žitnica onda su bile u dnu samostanskog dvorišta, Samostan je i građen prošnjom od vrata do vrata,
istočno, uz zidanu ogradu prema rijeci Savi i Ribar- a i kada je sagrađen s prošnjom je nastavljeno, jer
skom trgu (vis-à-vis kafića Harley i Green park). Imali fratri su se jedino tako uzdržavali. Oni nisu, a niti
su fratri i zemlju, oranice i livade, na svojoj pustari danas nemaju, one prihode koje imaju svećenici u
na Velikom Vijušu. I tu su bile štale, gumno i druge župama: lukno, pa od blagoslova kuća, vjenčanja,
gospodarske zgrade. A u Brdu, na granici brodskog sahrane...
i varoškog, bio je i još je veliki fratarski vinograd.
Kronika samostana, knjiga I. u mjesecu listopadu
A kad je zatrebalo, a nije se to dugo ni čekalo, fratri 1737. godine bilježi: Ovaj mjesec valja pozornost
su spomenutu poklonjenu jalovicu iz Grabarja za- obratiti, kako bi se pribavili poljski plodovi. Prosi se
klali, pa nakon finog, obilnog i slasnog objeda od vino, pšenica, zob i ostale krušarice.
mlade junetine na krevtig saft, s krumpir-pireom i
mladim graškom, za uzvrat su u tišini debelih sa- Kronika samostana, knjiga I. 1770. godine donosi
mostanskih zidova skrušeno molili Boga za spokoj popis župa u kojima fratri prose: Župa Brod sa seli-
duše pokojnika. I onda, bilo je još fajn finih ručko- ma Slobodnica, Kaniža, Vrba, Bebrina, Ruščica i Kla-
va i večera od te junetine na razne fele spravljene kar. Župa Podvinje, Sibinj, Dubovik, Vrhovina, Garčin,
Svilaj, Dubočac i Kobaš.
84
U spomenutim župama samostan prosi kušarice,
perad, maslac i povrće. Vino prosi u sljedećim mje- 101 brodska priča
stima: Brodu, Slobodnici, Sibinju, Gromačniku, Podvi-
nju, Rastušju, Tomici, Bukovlju, Vranovcima, Dubovi- iznosi približno 62,5 litara), a kukuruza u klipovima
ku, Grabarju, Kindrovu, Slatniku, Podcrkavlju, Oriov- deset samostanskih kola. Stoga iz dubine srca moli-
cu, Glavici, Zdencima, Vrhovinama, Ježeviku, Crnom mo Boga Darivatelja svih dobara, da ne odbije naše
Potoku, Korduševcima, Šušnjevcima, Zadubravlju, molbe, te svima onima, koji nam dobro čine, uzvrati
Tominu Kutu, Garčinu, Selni, Satnici, Bickom Selu, nebeskim darovima.
Sapcima, Topolju, Kutima, Klokočeviku, Oprisavcima.
Ponekad se višak prodavao brodskim trgovcima,
A, godina 1772. bila je posebno rodna, pa je proš- tako su 1901. godine žito i kukuruz prodali Židovu
nja, na veselje franjevaca bila obilata. U mjesecu li- Salamonu Merkadiću.
stopadu kroničar zapisuje: Ova je godina donijela
obilje plodova, pa je bilo i velikog uroda šljiva u su- Ali, nije niti svaki fratar znao isprositi kako treba,
sjednim mjestima. Stoga je ondje bila upriličena proš- zapisano je u Kronici iz 1926. godine: Pšenice se je
nja. Oci su i braća u tim mjestima, uz pomoć gospo- sakupilo ove godine preko 72 metra. Količina bi bila
dina župnika i puka, koji je bio veoma privržen samo- i mnogo veća, jer je žito prilično urodilo, a pošlo se
stanu, skupivši ih, ispekli više od 40 vedara rakije šlji- je ove godine i u mjesta, kamo se nije dosada išlo u
vovice. prošnju, naime u Retkovce, Vrbicu te Mikanovce, do-
čim nekoje župe i mjesta nije kolekturant ni izrabio,
Budući da je i urod pšenice i vina bio iznad prosjeka nego ih se tek dotakao. Kolektura (prošnja) kukuruza
(a milošću Božjom u kotaru nije bilo tuče), u žitnicu se nije mogla ni obaviti osim u tek nekojim mjestima
je spremljeno više od 60 kila (1 slavonska killa iznosi (u svemu 2-3 kola), dijelom što je bila vrlo kišovita i
186,7 litara, odnosno 3 mjere ili 8 osmaka). Kasni- blatna kasnije jesen, a i zima, dijelom opet zbog ne-
je smo obavili prošnju vina i spremili u podrum više podesnog kolekturanta.
od 80 bačava (urni), dok smo ranijih godina od proš-
nje sakupili najviše 50 bačava (akov ili urna iznosi 41 Iste godine na Trojstvo, pedantni zapisivač Kro-
pintu odnosno 56 litara). nike bilježi: Milostinje „in materijalibus“ („u živeži“)
unišlo je toga dana: 5 telaca, 16 prasadi, što većih i
I u sljedećem stoljećima bilježeno je o prošnji, pa što manjih, 3 janjca, 4 guščeta i nekoliko pilića te jed-
se tako u Kronici IV. za godinu 1887. može pročita- na kvočka sa pilićima. Došlo je prilično i ovčje vune te
ti: Ishod prošnje pšenice i kukuruza, što ju je upriličio nešto platna. Dosta je donešeno jaja, a osobito krav-
Samostan, Bogu neka bude vječna hvala, nadmašio ljeg sira.
je naša očekivanja. Naime, pšenice je doveženo oko
120 Požunskih vagana (požunski vagan ili mjerov E, kraj ovakve milostinje i Cigani bili bi popovi (od-
nosno fratrovi), kako se u jednoj pjesmi pjeva.
(Posavska Hrvatska, 13. veljače 2015.)
85
101 brodska priča
SENZACIJA - PRVI BRODSKI
POKLADNI KORZO
Pokladni korzo
1926. godine,
četveropreg s
kolima okićenim
cvijećem i
lampionima, pun
malih Kitajaca
P rošasle poklade bijahu kod nas veoma živah- ljavati. Posljednje nedelje pokladah otelo bi se već i
ne. Imadosmo muziku iz Novoga Sada, koja gazdama u maškare ići, tako da već na svrhi poklada
verlo mnogo k razveselenju doprinese. U krat- skoro nitko neopravljen nebi po varošu hodao. Otku-
kom: ne spominjemo se, da bi ikada štogod takvog da su u staro doba maškare pope zvali, to neznam,
kod nas bilo. U pokladni ponedjeljak doživismo „Na- al je i dan danas rieč: kad brodski sin otidje u sviet
rodni bal“ kojega kolovođa biaše verli domorodac na vandrovku (na usavršavanje u svom zanatu), on
g. Franjo Benčević – pisala je o pokladama u Brodu mora u Brod o pope (o pokladama) i u pudarinu (o vi-
„Danica ilirska“ još 1842. godine. noberi) doći t.j. on nemože nezavrativ se kući, godinu
dana na drugom mjestu ostati. I ovi su se običaji svi
Svirane su tada poznate melodije: „Bože, živi na- poutrzali. Sad slabo tko časti pravi, sada se skoro nit-
šeg kralja“, „Slavna bratjo, oj Horvati, neka živi na- ko ob dan u maškare neopravlje, nego već poslednjih
rodnost!“. A, kada je bal završen (...) U jutro rano bi dana ima gdje tko što se opraviv po poznatih kućah
pripravito mnogo sanicah, u koje mnoga narodna prohoda. Kolo se je obično u svakom sokaku po jedno,
bratija sedoše i kroz celi Brod se provezoše, pevaju- i to na ćuprijama, u svaki svetac, četvrtak i nedjelju od
ći gore spomenute narodne pjesme, pri čem od svih tri kralja do posljednje nedjelje poklada, a posljednje
građanah miroljubivo gledani biahu. nedelje svaki dan igralo, i to bez gajdah, tambure i
muzikah, samo pjevajuć. I tada bi se maškare kupile,
Izvjestitelj u novinama jasno kaže da takvo što u i u svakom kolu malo poigrale; kolo obično mlade iliti
Brodu još nikada nije bilo, da je prvi put priređen nevjeste i djevojke bez momakah igraju, naposljetku
takav bal, jer Brod je još živio po navadama iz „Us- se pako i momci već pomješaju i veselije se kolo okre-
pomena na stari Brod“, koje je par godina ranije za- će. Kolo se još u Brodu igra, al ne u svakom sokaku,
bilježio Ignjat Alojzije Brlić. Običaji brodski nisu se nego na dva tri mjesta u čitavom varošu, a i to samo
onda razlikovali od onih iz njegove seoske okolice. posljednje nedelje poklada. Još se i dan danas kolska
Brod se istom stao gospoditi, pa Brlić sa žaljenjem nota pjeva, al baš da jednu pravu starinsku pjesmu
primjećuje: Sad se stari običaji gube i kidaju, liepa je kolsku dobiti mogu, nego sve nove prazne pjesme na
stvar da se u poznija vremena starine spominju. onu ariju trpaju.
A evo što je Brlić o tadašnjim brodskim poklada- Da se pako još veselie poklade provedu, običaj je da
ma zabilježio: Poklade su se u Brodu u vrlo velikom se drugi dan poklada s prežnici (koji si u poslovima
veselju slavile, počam od tri kralja pa do čiste sriede. uzajamno pomažu) sastanu, pak na plug krčelje (dr-
Tud su časti i veselja bila svakog svetca i nedelje (...) vene saonice) vežu, al to je više za to, da se u družtvu
Momčad, bećari i zanatlijske kalfe počeli bi se već od ponapiju i provesele. Posljednja nedjelja poklada mo-
tri kralja u maškare oblačiti i uz tamburu pjevajuć po ra se svetkovati i nesmije se nikakvi poglaviti posao
varošu i po poznatima kućama, osobito gdje bi se raditi, za to ima svaki dan svoje vlastito ime: sramot-
čast držala, hoditi, i tako i sebe i druge ljude razvese-
86
101 brodska priča
Isti ljupki brodski
Kinezići pod paskom
gospođe Zdenke
Benčević (Brlić) -
sasvim lijevo dolje
ni ponedeljak, tko na njeg radi, osramotit će se; bolni hvatilo Hrvatsko dobrotvorno gospojinsko društvo
utorak, tko na njeg radi, bolovat će; vrtičava srieda, (osnovano 1895.).
tko ju ne posveti, vrtoglav će patiti; zadušni četvrtak,
za pokojne valja svetkovati; predičavi petak, tko ga Pokladni korzo u Brodu 1897. inspiriran po dama-
nesvetkuje, predja će mu se trgati; mušičava subota, ma hrvatskog gospojinskog društva imao je biti sa
treba ju svetkovati da mušice lana ne pojedu. estetskog gledišta na dostojnoj visini zabave, šale i
kulture, te je odlično i elegantno bio zamišljen i pro-
O pokladama s kraja 19. stoljeća, kada se Brod još veden.
više pogospodio, povjesničar i brodski kroničar, po
struci pravnik, Josip-Joza Koprivčević u „Posavskoj O tom pokladnom korzu s kočijama okićenim ći-
Hrvatskoj“ 1939. godine piše: Na poklade se je u Bro- limima i cvijećem piše i ondašnja „Posavska Hrvat-
du pjevalo, plesalo, pilo i veselilo više nego ikad, a da ska“: Povorka sastala se na Jelačića trgu pred kućom
bude šala još veća, mlađi svijet oblačio je smiješne ha- odvj. Dr. V. Brlića, te je od onud krenula predvodje-
ljine, lutao po ulicama i brodskim kućama sa gala- na na konju sa elegantno odjevenim Jockey-om (g.
mom, često i sa prostom i neukusnom šalom. urar Stančić - kojeg su inače nazivali “duša mnogih
brodskih ustanova i društava”, a posprdno“brodska
Tako su na primjer tri brata Horvatića (poznati brod- prd-galama”) peko trga ulicom Franje Josipa, Mesi-
ski Kaje i Šecke) zadnjih godina prošlog stoljeća imiti- ća ulicom, Banskom ulicom i Molinarievim šetalištem
rali na poklade sprovod, napunivši muško staro odije- tako, da je obišla cieli Brod, u najboljem redu uz mno-
lo slamom, pa sa svojim društvom gobrojno saučešće obćinstva, od
toga slamnatog čovjeka nosili po kojeg je veliki dio čekao na ulici i
Brodu na treći dan poklada i onda po prozorih, oboružan konfetima
ga svečano sahranili to jest bacili i narančama, da krasnim maska-
u Savu na skeli kod franjevačkog ma iskaže pokladni eferim.
samostana, pri čemu je poznati
lakrdijaš Marko Kaja fungirao kao U kočijama je bilo mnoštvo
načelnik, radi čega su svi ti člano- maskiranih u češke seljanke,
vi sahrane princa karnevala bili grčke seljake, rococo dame, sta-
osjetljivo policijski kažnjeni zbog re Bečane -„Alt Wien“, Dalma-
izrugivanja vjerskih običaja ruglu. tince, Tirolce i Tirolke, Slovence,
engleske lordove, pajace, anđe-
U istom članku Koprivčević lke, bebe... Trgovac Ante Marko-
opisuje i prvi brodski pokladni tić ponosno se držao kao kralj
korzo, koji je održan 1897. go- Ljudevit XIV. Gospođa Ivana Br-
dine. lić bila je odjevena u modri bar-
šunasti frak i s franceskim škrlja-
Godine 1894. i 1895. priređen kom na glavi, da je uprav občara-
je pokladni korzo i u Zagrebu, la svakog motrioca.
po uzoru na velika karnevalska
korza na azurnoj obali, u Nizzi i Prva je bila kočija gradskog fizi-
Monte Carlu. ka gospodina dr. Dobroslava Br-
lića, uz kojega je sjedila supruga
Netko iz Broda (valjda pok. gđa Maleni pajaci, Vlasta Benčević i Vesna obučena kao češka seljanka i uz
Brlić) vidio je taj korzo u Zagrebu i Radković, samo za fotografiranje nju kći načelnika, gdjica Melani-
tako je pala odluka, da se sljedeće ozbiljni ja Piskur, kao Hrvatica. Dva Do-
godine priredi isto takav ili slični broslavova dječaka i kćer Vatro-
pokladni korzo u Brodu, kao sen- slava Brlića, maskirani u klaune,
zacija prve vrsti, u Brodu dotad poredani prema hrvatskim na-
još neviđena. Organizacije se pri-
87
101 brodska priča zanimljivi korzo prolazio bile zatrpane tom robom.
Na tom korzu bila je i jedna šaljiva scena, no da li je
rodnim bojama, u crvenom, bijelom i plavom ko-
stimu, sjedili su u istoj kočiji. Od konfeta i naranči ona ušla u program korza ili se je naknadno prikrpila,
maskirani su se branili bacanjem kokica (purkavica) nije poznato. Na kraju povorke išla su jedna špediter-
na publiku. Obći glas u Brodu pun je hvale na ovu do- ska kola, na koja je bio postavljen stol, a oko stola po-
ista krasnu dosetku upriličenja ovakva korsa, kakva sjedali poznati brodski gurmani, pok. pekar Benović,
Brod u starih zlatnih vremenih nije vidio, zaključila mesar Tajfl i još neki drugi živući, te su ozbiljno sjedili
je „Posavska Hrvatska“. za stolom, kartali se i pili vino iz boca, koje su bile po-
redane po stolu.
Evo što je još zapisao i Josip Koprivčević: Svi brod-
ski fijakeri bili su treći dan poklada po podne zauzeti Da bude slika još zanimljivija i smješnija, svi člano-
za taj korzo. Gospoda i gospođe obukli su razne kosti- vi tog veselog društva na kolima, obukli su na svoja
me iz starih vremena, neke su osobe obukle narodne muška odijela ženske košulje tadanje mode sa jako
nošnje, porodica majora Lemešića poljske kostime jer izrezanim ovratnikom, i bez rukava, što je doduše kod
je gospođa bila rođena Poljakinja, gđa Radosavlje- publike izazivalo veselost, ali je tu bilo dosta neeste-
vić kostim „a la madam Pompadur“, gđa Brlić kostim tike u usporedbi prema ostalom korzu, koji je sjao od
„Rokoko doba“. Vrhunac toga pokladnog korza bila je ukusa, elegancije i svoje zanimljivosti. Vidi se, da je
živa slika, koja je predstavljala „polazak u boj na Kre- tada u Brodu, usprkos ljudi dobrog i otmjenog uku-
tu“. Te je naime godine bio grčko-turski rat zbog Krete sa, vladao pak malogradski mentalitet pun objesti i
koja je onda bila u turskim rukama i zbog toga rata neozbiljne šale.
evropska situacija bila je dosta nepovoljna za evrop-
ski mir, pa je pripovijedanje o tom ratu bila u Brodu Spominje se pokladno korzo i 1908., pa 1926. go-
dnevna novost. dine, kada je u Tvornici vagona izrađen ogromni
zmaj koji je bio na čelu karnevalske povorke. Zmaj
Poznati brodski veseljak trgovac Pero Filipović, sin je rigao vatru, a vukao ga je kamuflirani automobil.
bivšeg načelnika, kako je bio posjednik lađa, dao je Ali ni to nije nadmašilo ono veličanstveno poklad-
postaviti jednu veću lađu na velika špediterska kola, no korzo iz 1897.
okitio je lađu raznim zastavama, metnuo na nju pra-
vi jarbol tako, da je ta lađa davala sliku pravog boj- Bilo je i godina kada se gotovo ništa nije događa-
nog broda, pa kako su tu lađu vukli konji, izgledalo je lo, pa tako „Istina“ 1937. piše: Ovogodišnji pokladni
među onom silnom svjetinom i mnogobrojnim fija- korzo, u utorak, bio je jedan od najslabijih. Svijet je iz-
kerima, kao da lađa doista plovi brodskim ulicama. išao na Jelačićev trg da gleda maske, ali njih nije bilo.
Nešto malo djece i dvoja seljačka kola sa maskama,
Na lađi se poredalo oko tridesetak onda brodskih sačinjavali su svu ovogodišnju „maškaradu“. Veći dio
gospojica (davorašica), obučenih u mornare, pa se sa svijeta zabavljao se je slušajući uspjelu emisiju iz Phi-
ostalim fijakerima ta lađa provezla kroz sve brodske lipsove „škrebetaljke“.
ulice, uz burno odobravanje mnogobrojnih gledala-
ca. Bilo je tada nabacivanja konfetima i koriandoli- (Posavska Hrvatska, 20. veljače 2015.)
ma, bombonima i pirinčem, da su ulice, kuda je taj
Shimmy alegorijska kola s raspojasanom barskom atmosferom na vrhuncu
(pokladno korzo 1926.)
88
101 brodska priča
DVA ĆOŠKA KRAJ SAVE
Dva ćoška na obali
Save 1902. godine
(lijevo kuća Ane
Lukić)
Do Drugog svjetskog rata Trg bana Jelačića 6. srpnja 1930. zahvatio požar. No, skromna Liščeva
i veliko brodsko Korzo završavali su s dva prizemna kuća bila je dobro osigurana, pa se s pra-
ćoška kraj Save i to je arhitektonski, ali i vi- vom sumnja da je taj požar bio podmetnut. To je
zualno, činilo lijepu sliku onima koji su Korzom bez- malte ne bio hobi ondašnjih brodskih špekulanata.
brižno šetali - korzirali, kao i onima koji su sa Sa- Samo, podmetanje požara nije se moglo dokazati,
ve, sa željeznih naslona - gelendera, ili od prijeka, iz a Lisac si je osigurao alibi, jer je bio kod rodbine u
Bosne, bacili pogled na samo središte Slavonskog svatovima čak u Oriovcu. Lukavi Lisac dobio je veli-
Broda, tada tako umilnog gradića srednjeeurop- ku osigurninu od 640.000 dinara i odselio u Zagreb.
skog ugođaja.
Još je jedna „brodska priča“ vezana uz ovu kuću.
Onda su u Drugom svjetskom ratu, 1944. godine, Kao pripadnik njemačke nacionalne manjine, folk-
bombarderi savezničke avijacije tepihom bombi sdojčer, Franjo Schwendemann zatočen je poslije
učinili svoje i lijepa katnica na jugozapadnom ćoš- Drugog svjetskog rata u koncentracijskom logoru
ku Korza sravnjena je sa zemljom, pa do dana da- Krndija kod Đakova, gdje je i umro od iscrpljenosti,
našnjega ćoška nema, već prazni betonirani plac s bolesti i gladi. Njegova supruga Julija, rođena Be-
parkiralištem automobila i golim, visokim zidina- cherer, umrla je u sličnom logoru, Knićanin u voj-
ma susjednih kuća, Brlića i Milčića. Legendarni ugo- vođanskom dijelu Banata, kod Zrenjanina. Njiho-
stiteljski objekt Najlon bašča – koji je tu podignut va djeca, kći Wilma sa suprugom Franjom Acker-
1953. godine, donekle je ublažio ovu sliku unaka- mannom i sin Eduard sa suprugom Irmom r. Len-
ženog i ranjenog grada, ali već 1969. bašča je ne- dak, uspijevaju nekako 1945. godine prebjeći u Au-
marom i sama postala ružna ruševina i uskoro je striju. Kuću su komunističke vlasti konfiscirale i na-
potom uklonjena. punile stanarima. Priča se da je brodski dimnjačar
Mato Tomljanović, krajem pedesetih godina, čiste-
Zaobljena dvokatnica na suprotnom, istočnom
ćošku Korza, koju je gradio bo-
gati urar Franjo Schwendemann
i u nju uselio 1937. godine, osta-
la je pošteđena razaranja. U lo-
kalima velikih izloga bila je trgo-
vina „Boston“ cipela, „Francuska
parfumerija“ Ervina Kohna i, na
samom uglu, moderni „Buffet“
Hede Radić. Sam vlasnik, gos-
podin Franjo Schwendemann,
i nadalje je ostao u svojoj ma-
loj urarskoj radnji koja je bila u
istom nizu, ali u skromnom pri-
zemnom kućerku, prvom do Ra-
dosavljevićeve ugaone katnice
na ćošku sa Starčevićevom uli-
com.
Schwendemannova je kuća Do Save uz kuću Brlić vidi se stara kuća Lukić/D’ Elia
sagrađena na zgarištu mesnice
i gostionice„Velebit“ Milana Lis-
ca, koju je u noći, u dva i pol sata,
89
101 brodska priča
ći dimnjak u Schwendemannovoj kući našao veću uspomeni Gospodara VALENTINA SEKULIĆA gradja-
količinu skrivenog zlata i da je nakon toga prodao nina i trgovca obćine Brodske rodj 18. siečnja 1802.
svoju kuću u Starčevićevoj kbr. 51 Sestrama sveto- preminuvšeg 5. lipnja 1856. nezaboravnog brata od
ga Križa te odselio u Zagreb. tugujuće sestre ANE LUKIĆA.
A, prije izgradnje raskošne neobarokne dvokrilne Kapelu je, dakle, podigla Katarinina majka, Ana
uglovnice, na zapadnom ćošku kraj Save je bila kat- Lukić, a zašto to nije učinio bogati Angjelo, Katari-
nica skromnih stilskih oznaka. Ona je užim proče- nin suprug, nije poznato.
ljem s tri prozora bila okrenuta Jelačićevom trgu, a
dužim, glavnim pročeljem gledala na Savu. Ispred O slikaru Ivanu Nepomuku Debeljakoviću isto
kuće, do puta uz savsku obalu, bio je predvrt s vi- malo znamo. Rođen je u Brodu 1796., što se lako
sokim zelenim raslinjem, ograđen drvenim taraba- izračuna iz njegovih zapisa, jer navodi u kojoj je go-
ma, pa se kuća doimala poput neke ladanjske kuri- dini svoga života pojedinu sliku izradio, ali ga nema
je. Sve ovo vidi se na nekoliko najstarijih razgledni- u knjizi krštenih brodske župe. Djelovao je u Brodu,
ca Broda. Kada je ova kuća sagrađena, nije poznato, brodskoj okolici i u Bosni (Fojnica). Sam navodi da
ali pripadala je imućnoj gospođi Katarini Lukić, ko- je brodski domosidioc. Slikao je pod utjecajem beč-
ju je oženio veletrgovac drvima Angjelo D’ Elia sta- kog slikarstva i osječkog slikara Franje Pfalza. De-
riji i ona mu je kuću donijela u miraz. No, smrću Ka- beljakovićeve slike nalaze se u crkvama u Zbjegu
tarine pri porodu, Angjelo će postati jedini vlasnik. (Sv. Juraj, 1838.), u Grižićima (Sv. Mihovil, 1840.), u
Kaniži (Bogorodica s Isusom, 1852.), u Gradiškoj Be-
Katarina je sahranjena na brodskom groblju u brini (Sv. Vid). Slika Sv. Antun Pustinjak u posjedu je
manjoj klasicističkoj kapeli s dva stupa na proče- Muzeja Brodskog Posavlja. Također u Muzeju nalazi
lju, u kojoj se danas sahranjuju časne sestre i svaki se Zastava obrtnika krojača I. cehovskog odjela iz
trag ove stare brodske porodice je zatrt, što je ne- 1848. godine koju je oslikao Debeljaković. Na jed-
dopustivo. noj strani ove zastave od svilenog damasta je slika
sv. Stjepana, a na drugoj Sv.
Trojstvo i Blagovijest. Poslije
1863. o slikaru Debeljakovi-
ću nema podataka.
Samo, moramo završiti
priču o dva ćoška kraj Save
i stoga vraćamo se u 20. sto-
ljeće i pratimo kako je na-
stao jugozapadni ćošak.
Kada je Angjelov sin, tako-
đer Angjelo, bankar proku-
rist Hrvatske eskomptne i
mjenjačke banke u Brodu i
posjednik, zidao 1907. godi-
ne novu kuću na ćošku kraj
Save, on staru kuću Lukića
nije cijelu srušio, nego samo
njen dio prema trgu. U novu
kuću uklopio je ostatak sta-
re, koja je postala kao jedno
dvorišno krilo, što se pažlji-
Novu katnicu s erkerom D’ Elia je na ćošku izgradio 1907. vim usporedbama fotogra-
Obilazeći groblje 1975. godine u svoju terensku fija može uočiti.
bilježnicu prepisao sam tekstove iz ove grobnice Na kući Angjela D’ Elie mlađeg, uz bogatu neoba-
i skicirao još tada vidljive freske, koje je prema za- roknu plastičnu dekoraciju pročelja, posebno se na
pisu na zidu: Riso Slikar Ivo Debeljaković Brodski do- samom uglu kata isticao tzv. erker, neka vrst zatvo-
moslikar 24-tog Srpnja 1860 u svojoj starosti 65 godi- renog balkona s jednim prozorom normalne veli-
na. Unutrašnjost kapele sva je bila oslikana u zele- čine i dva uska bočna prozora s kojih se na jednu
no-smeđe-bijelom tonu. Na pročelju dominirao je stranu vidjelo sve do kraja trga i Benčevićevog ćoš-
prikaz oltara sa slikom sv. Ane i Bogorodice u dječ- ka na ulazu u Široki sokak, a na drugu stranu vidjela
joj dobi. Lijevo i desno od slike, na bočnim zidovi- se Sava s mostom i Bosanskim Brodom. Sa srednjeg
ma kapele, klečali su naslikani anđeli i dvije veće prozora pogled je pak dosezao sve do franjevačkog
svetačke figure, sv. Valentina i sv. Katarine. U ova- samostana i pašnjaka Vijuš. Samo je jedna od ku-
lu na stropu mogao se vidjeti prikaz ustajanja iz ća gradonačelnika Aleksandra Radosavljevića, ona
groba. Na kamenim pločama postavljenim okomi- na južnom ćošku Starčevićeve i Trga, imala sličan
to uza zid, pisalo je: Svojoj poljubljenoj jedinici kće- erker, a kako je i ona stradala u bombardiranju, na
ri KATARINI LUKIĆEVOJ udatoj bivšoj D Elia u Brodu Trgu više erkera nema. Šteta, jer s erkera se moglo
rodj. 28. ožujka 1827. umr. u nesrećnom porodu 18. mnogo toga na Trgu uočiti, a da okom praćeni nisu
lip. 1856. i blagom djetetu, dobroj kućanici, viernoj bili niti svjesni pažnje koju su izazvali. Erkerima su
supruzi, prerano …… u ufanju udovičke svoje staro- slični i koket pendžeri. Je li netko i s ova dva brodska
sti neutješiva majka Ana Lukićka, rodjena Sekulićeva erkera koketirao, još nisam saznao.
spomen podiže.
I dekorativni zidići na krovištu, atike, elementi su
Na drugoj ploči bio je ovaj tekst: Posvećeno vječnoj arhitekture koji su samo ovu kuću na Trgu krasili
90
(skromne atike na hotelu „Žuta kuća“ ne mogu se 101 brodska priča
u ukrase kuće ubrojiti). Atika nad erkerom činila je
s njim skladnu cjelinu, ističući elegantnu vertika- od srca veseli pa mu želimo najbolji uspjeh. Nadamo
lu ugla. Na krilu zgrade prema Savi ovih ukrasa ni- se, da će znati obćinstvu pružiti uvjek svježu robu pr-
je bilo. ve kakvoće i uzdržati u svojim prostorijama onaj red
i čistoću, koja je pri tome posebno potrebna. Našeg
Velika D’Elijina novogradnja imala je stan vlasnika gosp. fizika pak upozorujemo, da je njegova dužnost
na katu, a u prizemlju niz lokala koji su iznajmljiva- sve to nadzirati, pa se nadamo da će i on ipak jednoć
ni. Već sam pisao o kavani„Port Artur“ koja je 1907. početi vršiti ono, što je zapravo njegova dužnost, na-
s nasuprotnog ugla, iz kuće u vlasništvu Koste Pac- ime – tržni nadzor. Vidit ćemo.
hanyja, uselila u kuću D’ Elije, u lokal do kuće Brlić.
Popularnu kavanu u kojoj se u Brodu pila najbolja Bilo je u kući D’ Elia i predstavništvo svjetski po-
turska kava vodili su potom još godinama Mijo i znatih američkih „Singer“ šivaćih mašina, radnja
Katica Kanceljak. opančara Adama Mikića, šnajderaj Feuerbacha i
Kirchoffera, mala knjižara Marije Mihić, legendar-
Lokal s druge strane kućne veže iznajmljen je za ne „frajle Mice“, a u dvorištu, od 1922. godine, fo-
trgovinu mlijekom. „Posavska Hrvatska“ 1907. pi- tografski atelijer gospođice Marije Hohman udane
sala je: 1924. za trgovačkog pomoćnika Lavoslava Jurato-
vića.
Kako doznajemo, otvorit će 1. studenog gosp.
Hemm u novosagradjenoj kući g. D’ Elia mljekarnu, I onda je nekoliko direktnih pogodaka bombama
u kojoj će se prodavati osim mlijeka još i maslac, kai- saveznika ovu lijepu kuću i ćošak kraj Save sravni-
mak, sladko vrhnje, skorup (Schlagobers) te razne vr- lo sa zemljom, a grad sve do danas nije se ozbiljno
sti sira itd. zainteresirao da se ranjeni ćošak urbanistički riješi,
pa zjapi prazan i, kolikogod uređivali, bez D’ Elijinog
Kako smo u Brodu kraj naših tržnih prilika osjećali ćoška Trg ostaje nezavršen i krnj.
pomanjkanje mljekarne, to nas podhvat g. Hemma
(Posavska Hrvatska, 27. veljače 2015.)
Saveznička avijacija 1944. godine sravnila je kuću D’ Elia i od onda
ćoška nema
91
101 brodska priča
KUNSTŠRAJNER VJEKOSLAV
HOFFMANN
- Moj otac je bio umjetnički stolar u Brodu na Savi iz 1913. godine ot-
namještaja, na njemačkom se to re- kriva nam da je sedamnaestogodiš-
klo kunstšrajner, ne kunsttišler. On nji Alojz Hoffmann nalazeći se u na-
nikada nije napravio niti jedan pro- uku kod stolarskog obrtnika gosp.
zor, vrata, štok… To je njemu bilo is- Andrije Hauera sudjelovao na II. še-
pod časti da radi. Radio je samo vr- grtskoj izložbi stvarnih radova. Na
hunski namještaj – kaže o svome Priznanici može se pročitati i ova li-
ocu Vjekoslavu – Alojzu, Lojzi, jepa i poučna izreka: Ciena zanata,
gospodin Srećko Hoffmann. veća je od zlata.
Pa, upoznajmo tog brodskog Ubrzo je došao Prvi svjetski rat i
umjetnika u obradi drveta, kojemu Vjekoslav je unovačen. Cijelo vrije-
je i biografija baš uzbudljiva. me rata bio je soldat u Budimpešti,
na protuavionskim reflektorima. Bi-
Vjekoslavov otac bio je bačvar li su veliki kao metalna burad, a
i zvao se također Vjekoslav. On osvjetljavali nebo širokim snopovi-
je oženio Katu Pracny, iz poznate ma svjetlosti kako bi protuavionski
brodske bačvarske obitelji. Njen topovi u tami pronašli ciljeve - ta-
otac Stjepan bio je bačvar, a bio je Vjekoslav Hoffmann, majstor da još krhke i spore leteće dvokri-
i brat Vojko. Drugi Katin brat, Tomi- školovan u svjetskim lce - aeroplane, koji su se kao nova
slav, školovao se za učitelja. Napre- metropolama ratna mašinerija uključili u opake i
dovao je do školskog inspektora, a opasne ratne igre. Kada je 1918. go-
bio je i poznati kulturni radnik i dobrotvor, od pa- dine rat završio, Alojz je ostao u Budimpešti i radio
pe Pija XI. odlikovan odličjem Comandera sv. Silve- kao kalfa kod jednog dobrog stolara. Za četiri go-
stra. Zaslugom Tomislava Pracnyja u Brod su dove- dine naučio je mađarski, a njemački je već od ku-
dene Sestre svetog Križa iz Đakova i otvoren„Mari- će znao pa, željan usavršavanja (a imao je pomalo
jin dom“ u Gundulićevoj. i avanturističkog duha), uputio se u Beč. Majstor iz
Budimpešte dao mu je jako dobre preporuke i lako
Vjekoslav Hoffmann i Kata Pracny imali su četvero se zaposlio, a ujedno je pohađao i majstorsku školu.
djece, sina Vjekoslava – Lojzu, te kćeri Miciku, Iva-
nu i Adelu. Micika se udala u Bosanski Brod za vi- Koliko je godina Alojz ostao u Beču, nije pozna-
šeg željezničarskog službenika, Ivana u Banja Luku, to. U Beču je položio majstorski ispit i sada su mu
a Adela u Malino za jednog bogatog posjednika. svi putovi bili otvoreni, mogao je birati. Krenuo je
Vjekoslav je rođen 1897. godine. Majka Kata imala u Italiju, u grad umjetnosti, Firencu, pa par godi-
je kompliciranu trudnoću pa je, budući da je u sta- na radio na restauraciji antiknog namještaja. Za taj
roj brodskoj bolnici porađala samo babica a i uvje- posao tražilo se vrhunsko znanje, preciznost i veli-
ti su bili nikakvi, išla roditi u osječki špitalj - tako se ka strpljivost, a spretni i talentirani Alojz to je sve
onda reklo. Imućni Hoffmannovi to su si mogli pri- imao. Zaradivši dobro na ovim poslovima, odlazi u
uštiti. I samo zbog toga, kao mjesto Vjekoslavovog Zagreb oko 1928. godine i otvara veliku stolarsku
rođenja navodi se Osijek. Brodska bolnica, ako se to radionicu od 600 kvadrata za proizvodnju tada mo-
bolnicom moglo i zvati, nalazila se tada u iznajmlje- dernog i kvalitetnog namještaja. Njegove mušteri-
noj kući u Pivarskoj ulici, danas Štamparevoj kbr. je bili su veliki industrijalci, bogati židovski trgovci,
6 i 8, a nova bolnica, nazvana imenom Njegovog poznati umjetnici... Tako je za, već tada priznatu,
Veličanstva cara i kralja Franje Josipa I. još nije bila opernu pjevačicu Zinku Kunc izradio kompletan
završena. Otvorena je 1898. godine, kad je Alojzu namještaj kojim je opremila svoju vilu. Hoffmanno-
već bilo godinu dana. va radionica u Haulikovoj ulici kbr. 10 (gdje je da-
nas „Dinamova“ uprava) zapošljavala je 20 stolar-
A, tko su Hoffmannovi? Podrijetlom su Donaušva- skih radnika. Po želji naručitelja radio je namještaj
be, doselili iz južne Bavarske, od Pasaua na Duna- u stilu secesije, art decoa, moderne. Stilske forme
vu, a točno kada, nije poznato. U to doba ono je dobivane su kvašenjem drveta i postupnim steza-
bio siromašni planinski kraj, s malo obradive, škr- njem i savijanjem u posebnim presama i kalupima.
te zemlje i mnogi su trbuhom za kruhom potražili Sve se furniralo i opet presalo, pa politiralo. Stoga
bolji život u Slavoniji, Vojvodini... jer sve je to onda je to bio skupi namještaj.
bila zajednička država, Austro-Ugarska Monarhija.
Hoffmannovi su došli u Brod na Savi i naselili se u Gospodin Srećko čuva nekoliko Priznanja koje je
današnjoj Jagićevoj ulici. otac Vjekoslav dobio od Ocjenjivačke porote, u Na-
tjecanju za najljepše izložbeno mjesto, uspješno izla-
Vjekoslav - Alojz nije nastavio očev bačvarski za- žući cijele sobe pokućstva na Zagrebačkom zboru
nat, već je pošao naukovati za stolara. Jedna Prizna- (Velesajmu) 1932. (na XVIII. Zboru) i 1933. godine
nica Mjesne organizacije Saveza hrvatskih obrtnika (na XIX. Zboru), koji je tada bio na Savskoj cesti. Fo-
92
tografija štanda pokazuje dnevnu sobu s ostaklje- 101 brodska priča
nim vitrinama, buffetom, trosjedom, okruglim sto-
lićem, foteljama i tabureom. nika, nisu oni više znali šta je čije, a bojali su se da što
tatino ne vrate, jer nalog je došao iz najviših krugova
Godine 1936. Alojz u Zagrebu sve prodaje i seli u Beogradu. Kako su majstori na alatu obično imali
u Brod, jer roditelji su već bili stari. Kuću je 1938. neke svoje oznake, inicijale i slično, tata je onda taj
kupio u današnjoj Šenoinoj ulici, ugao s Meseće- alat, ono što nije bilo njegovo, vraćao drugim obrt-
vom, i tu je opet otvorio veliku radionicu za pro- nicima.
izvodnju luksuznog namještaja za bogatu klijente-
lu. Kupaca je u Brodu bilo dosta, ali mnogi su bili i Budući da je na tati bila didina i bakina kuća u Ja-
iz Bosne, iz Dervente, Doboja... Posao je tako dobro gićevoj, jer tata je sestre isplatio, prešli smo tamo ži-
krenuo, te 1937./38. pokreće proizvodnju namje- vjeti. Od jedne sobe napravio je malu radionicu i tu je
štaja i u velikoj radionici u Doboju. Kupovao je na do 60-ih godina radio. Što nije mogao izraditi u svo-
vagone materijala iz pilane u Zavidovićima. Daske joj radionici, jer strojeva nije imao, bili su oduzeti, išao
su na dvorištu slagane jedna na drugu, letvicama je kod drugih kolega stolara. I u tim uvjetima znao je
razdvajane da između ima strujanja zraka i tako su izraditi poneku kompletnu furniranu sobu. Ali najvi-
najprije dobro osušene, jer samo se od tako dobro še je pomalo radio, toliko da bi se preživjelo. Izrađivao
pripremljenog materijala mogao proizvoditi kvali- je karnišne, od mahagonija i ebanovine stoliće za te-
tetan namještaj. levizore, to je tada traženo, jer Brođani su onda prve
televizore kupovali. U Širokoj ulici u Zanettijevoj kući
bila je trgovina Obrtničke zadruge, šef je bio Drago
Hoffmannova radionica namještaja u Zagrebu
- Onda, 1948. godine, tati je sve nacionalizirano. Stvorić, i tamo je odnosio proizvode da mu ih proda-
Došli su „drugovi“ i istjerali ga iz radionice, nas iz ku- ju. A od naše velike stolarske radionice u Šenoinoj uli-
će i sve oduzeli, radionicu, kuću, strojeve, sav alat, ve- ci, nikada ništa nije napravljeno. Naši oduzeti strojevi
like zalihe materijala. Samo, sitni alat nisu smjeli od- odvezeni su samo par kuća dalje, u istoj ulici, u jednu
nijeti, ali su i to sve pokupili – kaže gospodin Srećko. drugu radionicu (tu je kasnije bila kartonaža tiskar-
- Kako je tata, još od prije rata, bio dobar prijatelj s Đu- skog poduzeća „Plamen“, a danas je trgovina „Me-
rom Salajem, a on je tada bio glavešina u Beogradu, talka“), pa je osnovano poduzeće „Obnova“, no ono
otputovao je u Beograd. Mamina sestra bila je tamo nije bilo dugog vijeka.
udana, pa je odsjeo kod nje i potražio Salaja. Primio
ga je, saslušao i rekao: „Lojza, za kuću, tu ne možemo Tako je prošao moj otac, ali i većina drugih brod-
ništa, jer takav je zakon, ali alat ti moraju vratiti. Sve skih obrtnika. Jedino što mu je ostala živa glava. Nije
će ti biti vraćeno, svaki komad!“ imao ni socijalno osiguranje, jer ga obrtnici tada nisu
mogli uplaćivati.
Kad je tata došao u Brod, zbilja za par dana alat je
vraćen i to duplo više nego što je oduzeto. Istovreme- Dodao bih i to - kod tate je završila cijela plejada še-
no je nacionalizirana imovina i drugih brodskih obrt- grta koji su kasnije radili u brodskoj drvnoj industriji. I
svi tatini šegrti postali su šefovi. Da spomenem samo
93
101 brodska priča
Namještaj obrtničke radionice Hoffmann, Zagrebački zbor, 1932.
Đuku Jankovića, kasnije je završio za pogonskog in- ći među ljude. Često se družio sa šnajderom Filakom,
ženjera i bio je poslovođa u stolariji „Slavonije“. staklarom Fišerom, zlatarom Schwendemannom.
Njihovo mjesto bila je kavana na brodskom Korzu u
Vjekoslav Hoffmann pripadao je generaciji maj- kući Brlić uz „Najlon bašču“. Ljeti su sjedili pred kava-
stora staroga kova, visokostručnih, školovanih i izu- nom, a kada je zahladilo, odlazili bi u restauraciju ho-
čenih u svjetskim metropolama, koji su se striktno tela „Brod“. Taj ritual, ispijanja kave i ćaskanja, sva-
držali one poruke koju je šegrt na diplomi dobivao. kodnevno su ponavljali, a tema za razgovore imali
Oni su svoj zanat i ugled cijenili poštenjem, kvalite- su napretek – sjeća se gospodin Srećko.
tom usluga i točnim pridržavanjem ponude i dogo-
vora, a fušeraj im je bio stran. Kunstšrajner, majstor Vjekoslav Hoffmann, umro
je u 73. godini života.
- No, nije se samo radilo, radilo. Tata je volio i iza-
Priznanje zagrebačkog
zbora obitelj Hoffmann još
uvijek čuva
94
101 brodska priča
90 godina veličanstvenog narodnog hrama
“HRVATSKOG DOMA“
Prije 90 godina složni, rodoljubivi građani Bro-
da na Savi sagradiše svoj narodni hram - „Hr-
vatski dom“. Te 1925. godine u cijeloj je Hr-
vatskoj proslavljana tisućgodišnjica utemeljenja
Hrvatskog kraljevstva i krunjenja kneza Tomislava
za prvog hrvatskog kralja, pa je izgradnja „Hrvat-
skog doma“ bila najljepši doprinos obilježavanju
ove velike i značajne obljetnice.
Godinu dana ranije„Hrvatska zajednica“ piše: Po-
svuda, diljem domaje naše drage, radi se i osniva na
tom polju bilo čitaonice, bilo klubske i društvene pro-
storije, sve mali i skromni, ali zato intimni i pravi hr-
vatski Domovi. U njima će da raste, napreduje i da se
goji nacionalna svijest i rodoljubni osjećaji, u njima će
da se sprijatelji brat s bratom, da se upoznadu jer svi
smo sinci jednog roda, svi smo braća jednog pleme-
na, pa će da nas tako prava hrvatska narodna duša,
da poveže i ojača, da napredujemo i da se razvijamo
u našem Hrvatskom Domu.
Službena vlast u Brodu na Savi nije htjela dati ze- Intimni dom i sjenata lipa Hrvatima
mljište za gradnju doma, ali našla se je plemenita za zborovanje
duša, skromna al rodoljubna brodjanka, gdja Aure-
lija Kuss – Bogdanović, koja je uvidjela prijeku po-
trebu gradnje Hrv. Doma kod nas, pa
se je u svojem velikodušju sjetila te pri-
jeke potrebe i darovala sve svoje ne-
kretnine u Mesićevoj ulici hrvatskim
društvima, koja će da na tom temelju
dalje grade i postave dostojan i veli-
čanstven hram hrvatski Dom.
Gospođa Aurelija bila je tada udo- zvoljavam daroprimcima, da si mogu
vica, a djece nije imala. Njen muž rečene nekretnine odmah sa pravom
Miroslav Kuss, predstojnik Zemalj- uknjižbe prava vlasništva na njihovo
ske blagajne u Zagrebu i Vitez reda ime i korist u gruntovnici prenijeti.
Franje Josipa, umro je još 1909. go-
dine. Darovana nekretnina sastoja- Hrvatica i Brođanka, Ugovor dalje navodi: Za slučaj da
la se od solidne kuće prizemnice s plemenita dobrotvorka, bilo koji od daroprimaca na bilo koji
haustorom, s dugim dvorišnim krili- gospođa Aurelija Kuss- način promijeni hrvatsko ime ili na-
ma, u Mesićevoj kbr. 15, prostranog pusti hrvatsko stanovište, onim ča-
dvorišta i vrta. Za fasadu kuće upo- Bogdanović som gubi pravo na darovanu imovinu
trijebljena je dekorativna žuta ope- i njegov dio imade pripasti preostalim
ka i karakteristični stilski reljefi, te je daroprimcima.
to bio lijepi građanski dom.
Za slučaj da koji od daroprimaca bi-
Između gospođe Aurelije i hrvat- lo s kojeg razloga prestane djelova-
skih društava u Brodu sklopljen je ti ili bude po vlasti raspušten, imade
16. veljače 1924. godine ovaj darov- pripasti dio darovane imovine onim
ni ugovor: daroprimcima koji preostanu kao ta-
kovi...
Ja Aurelija Kuss rodj. Bogdanović iz
Broda Mesićeva ulica br. 15, da se odužim za svoga Daroprimce je gospođa Aurelija
života svojoj hrvatskoj domovini povodom hiljadu- obvezala da novopodignuti dom ima služiti hrvat-
godišnjice Hrvatskog Kraljevstva, darivam neopore- skoj stvari, a imaju ga nazvati imenom „Hrvatski
civo Hrvatskom pjevačkom društvu „Davor“, Hrvat- dom“ i to vidno na zgradi istaknuti.
skom dobrotvornom gospojinskom društvu i Hrvat-
skoj čitaonici svima iz Broda na Savi moje nekretnine Daroprimci su se Ugovorom obvezali poštovati
upisane u gruntovnom ulošku broj 297 porezne opći- volju darovateljice, koju će nakon smrti pristojno
ne Brod n.S. naročito kuću sa svim nusprostorijama, pokopati i vječnomu počinku spremiti, te grobnicu
uzdržavati u redu.
dvorištem i vrtom nalazećim se u Brodu n.S. Mesićeva Tim rodoljubnim činom gospođe Aurelije Kuss
ulica br. 15 koje nekretnine vrijede 50.000 dinara i do- dobiveno je zemljište za gradnju „Hrvatskog do-
ma“, pa se odmah prišlo formiranju Odbora za
95
101 brodska priča
gradnju na čelu kojega je bio trgovac Ante Mar- kupili su se i od onih Hrvata kao i od Srba, koji jugosla-
kotić iz Starčevićeve ulice, za prvog potpredsjed- venski misle i osećaju i čiji obol za „Hrv. Dom“ iznosi
nika izabran je veletrgovac vinom Ante Berković, a znatan deo priloženog novca.
za drugog gđa Ana Friedrich, supruga trgovca Vu-
je, predsjednica Hrvatskog dobrotvornog gospo- Ovo treba upamtiti i u buduće zauzeti sasvim dugi
jinskog društva i kuma vatrogasne zastave, dok je stav prema prosjačenju raznih ustanova, koncentri-
tajnikom imenovan advokat dr. Josip Krpan. sanih u baru brodske „Hrv. zajednice“.
I onda je počela velika akcija prikupljanja priloga Kroz 90 godina „Hrvatski dom“ proživio je burnu
za gradnju Doma. povijest. Zbog nemogućnosti otplate duga kod Pr-
ve hrvatske štedionice, Dom je već 1928. prodan
A bilo je to vrijeme nesklono Hrvatima. Upravo Dobrovoljnom vatrogasnom društvu, a od 1933.
danas, kada nas sa sviju strana stižu nevolje i jadi, ka- vlasnik postaje grad Brod. Za Drugog svjetskog rata
da nam se naša draga domovina cijepa i dijeli, kada njemačka vojska uzima Dom za svoje potrebe i on
se trgaju živi dijelovi čistoga nam postaje „Soldatenheim“. Poslije
rata naziv „Hrvatski dom“ bio je
hrvatskog roda i predaju tuđinu nepoćudan i vlasti mu mijenja-
na milost i nemilost, upravo sada
potrebita nam je solidarnost, slo- ju ime u „Dom kulture“, u kojem
djeluje Gradsko kazalište i kino
ga, potreban nam je intiman krov „Jadran“.
naš, gdje ćemo se porazgovarati,
prozboriti i utješiti, pa da složno
krenemo svojim započetim pu- Nitko od nasilnika nije se oba-
zirao na uvjete pod kojim je gos-
tem, koji vodi k cilju našem, slo- pođa Aurelija Kuss-Bogdanović
bodnom i velikom hrvatskom Do- dala donaciju. K tome, njezin
mu – pisala je „Hrvatska zajedni- grob je zapušten, spomenik sru-
ca“ i k tome redovito izvještavala šen, odbačen i zarastao u korov.
o darovateljima i iznosima novca
za gradnju. Ali mnogi su dali pri- Samo nakratko, 1971. godine,
loge i u materijalu. Domu je vraćeno njegovo pravo
ime „Hrvatski dom“, pa je opet
Nacrte za „Hrvatski dom“ na- zabranjeno. Tako je bilo do slo-
pravio je arhitekt Aleksandar ma jugoslavenskog komunistič-
Freudenreich, a gradnju izve- kog režima i demokratskih pro-
lo brodsko građevinsko podu- mjena.
zeće „Till i Šimić“. S radovima je
započeto u rujnu 1924. godine U „Hrvatskom domu“ ponov-
i gradnja je brzo napredovala, no su se, uz kinopredstave, stali
pa je već nakon šest mjeseci, 14. održavati kazališni i drugi kultur-
ožujka 1925. godine bilo sveča- ni programi. U Dom je smješte-
no otvorenje „Hrvatskog doma“. na „Matica hrvatska“, a obnov-
ljenog imena, u Dom se vratilo i
Hrvatsko pjevačko društvo „Da-
Danas se po prvi puta javno vor“.
otvaraju vrata jednog zdanja u
Brodu n.S., koji nosi ponosno ime Program svečanoga otvorenja 14. Sav ushićen, autor knjige o„Hr-
„Hrvatski Dom“. Dana 14. ožujka ožujka 1925. vatskom domu“ (iz koje su cr-
1925., sedam dana prije nastu-
pa kalendarskog proljeća znači za hrvatsko-narodni ković, piše: pljeni ovi podaci), dr. Mato Artu-
i kulturni život grada Broda pravi nastup proljetnih Obnovljen i uređen. Hrvatski dom preuzima ponov-
struja u velikoj godini i tisućgodišnjici hrvatskog kra- no onu misiju, koju su mu namrijeli oni koji su ga gra-
ljevstva (...) Kao što svaki sloj društva po svojoj dušev- dili. Dužnost je ove generacije Brođana da ih se s po-
noj pripadnosti ima jedno sastajalište i jednu sjenatu štovanjem i barem na tren sjeti.
lipu za zborovanje, nisu ni Hrvati grada Broda mogli
odoliti tom istom porivu, već su se dali zdravim ra- Samo, probuđeni rodoljubni zanos kratko je tra-
zumom i poštenim srcem da riješe problem svog hr- jao. Onda je radi nerentabilnosti zatvoreno kino,
vatskog napretka i da svoj grad ukrase jednom hr- „Davor“ i„Matica hrvatska“ dobili su druge prosto-
vatskom nacionalnom tekovinom… čitamo u „Hr- re i u Domu je ostalo samo uredništvo „Posavske
vatskoj zajednici“. Hrvatske“.
Koliko je rodoljubivog zanosa i ponosa u tim tek- Danas je „Hrvatski dom“ vlasništvo Grada. Oro-
stovima „Hrvatske zajednice“ iz 1925. godine, ali i nuo, zapušten i gotovo napušten. U njemu se ništa
zavisti, antipatije, podcjenjivanja, pa i ruganja u re- ne događa, a uskoro ga napuštaju i posljednji sta-
žimskim „Brodskim novinama“. Za njih je „Hrvatski nari - „Posavska Hrvatska“. Na ovu tužnu činjenicu
dom“ bio neznatna, nezgrapna zgradurina u zabit- gospođa Aurelija i svi oni koji su s toliko žara dali
nom dvorištu, u koju je ulupano milijun narodnog svoj prilog i sudjelovali u nastanku „Hrvatskog do-
novca. Gradnju Doma rešilo je par ljudi na svoju ruku ma“, sigurno se sada okreću u grobu. Hoće li se itko
i samo što je još nekolicina ljudi upitano za mnenje, od odgovornih bar zacrvenjeti. Kad bi razum pre-
ostalo gradjanstvo nije imalo pojma gde i šta će se vladao, „Hrvatski dom“ bi ove godine bio obnov-
zapravo graditi – komentirali su. A, to što su i neki ljen i u njemu bi se održala svečana proslava ove
Srbi i oni koji su bili jugoslavenski orijentirani, dali velike obljetnice, jer ne bude li nešto poduzeto, sto-
priloge za Dom, „Brodske novine“ pišu: ….da je to tu neće ni dočekati.
sve skupa jedan bezobrazluk, jer prilozi za „Hrv. Dom“ (Posavska Hrvatska, 13. ožujka 2015.)
96
101 brodska priča
BRODSKI ZOO
Nekada je u Brodu na Savi bilo uo- snici bludilišta - javne kuće. To izgleda malo (četiri
bičajeno trgovinama, dućanima, a jaja su bila za dinar, kila svinjetine žive vage 6 dina-
još više ugostiteljskim lokalima, re- ra...), ali bludnica je uz to imala besplatni stan, čistu
stauracijama, kavanama, birtijama, rakijaš- posteljinu, hranu, odjeću i obuću, liječničke pregle-
nicama, herbergima - prenoćištima, svrati- de i troškove vezane uz redarstvo. Tako je davate-
štima, pa i hotelima... davati imena iz živo- ljica imala čistu zaradu, odnosno po jednoj usluzi
tinjskog svijeta, pa je toga bilo za jedan ci- ostala bi joj protuvrijednost trideset jaja. Krupnijih.
jeli zoološki vrt, stoga i naslov priče „Brod-
ski ZOO“. U Ulici Franje Josipa, na uglu
s Berislavićevom ulicom (danas
To je svima bilo razumljivo i točka! Ali Gupčevom, gdje je„Cipelić“), u
ovo danas, s engleskim nazivima, prevršilo već dotrajaloj prizemnici Židov
je svaku mjeru. Niti znaš kako se firma či- Adolf Kraus držao je gradjansku
ta, još manje što zapravo natpis znači, što gostionicu K’ lavu. Točio je sva-
firma nudi, prodaje, kojega je tipa ugosti- kovrsno piće, kao izvrstno brod-
teljske ponude, razonode... pa i ne ulaziš. Svijetli je sko vino, pivo na čaše i u boca-
primjer Krčma kod Drageca (i kako to gordo zvuči!) ma, nepatvorenu slavonsku šlji-
u Milčićevoj kući kraj Save. vovicu i rakiju, ako mu je bilo za
vjerovati. Bilo je to početkom
Početkom 20. stoljeća na Jelačićevom trgu, tamo 20. stoljeća.
gdje je danas Ugostiteljski obrt Lotos (Trg Ivane Br-
lić-Mažuranić 10), Židov Žiga Reich držao je Trgo- Po još jednoj strašnoj divljoj
vinu k’ bijeloj mački - bogato zvijeri zvala se gostionica K’
skladište, manufaktura, konfek- bielom kurjaku, u vlasništvu
cija za gospodu i gospodje. I do- poduzetne obitelji Teufel (taj
bro mu je išlo. ugostiteljski lokal spominje se
još 1838. godine), vlasnika kla-
Ali, K’ bijeloj mački zvala se i onice, dviju mesnica, pekare i
gostionica i restauracija s pro- jeftine pučke kuhinje s jelima
stranom ljetnom baščom i ku- od iznutrica. Teufelovi su bili
glanom, s dva bilijara, Antuna na početku današnje Strossmayerove ulice, preko
Dottermanna na uglu Zrinske puta bivše pekare Milana Prpića.
i Karadžićeve (Štampareve). U A, na početku Mesićeve ulice, kbr. 1, godine 1908.
nekim reklamama ova se go- sazidao je brijač, dogradonačelnik i predsjednik Hr-
stionica uznosito naziva i K’ bi- vatske stranke prava u Brodu na Savi, Stjepan-Štefa
jelome mačku. Mačka ili mačak Benčević moderno svratište raskošne secesijske fa-
- ta nećemo još i pod rep po- sade – hotel K’ bijelom janjcu, ili samo K’ janje-
dgledati! - uglavnom, to je bi- tu (Zum Lamm), sa šesnaest soba, restauracijom,
la vrlo popularna gostionica, kavanom i - jednim kupatilom, te omnibusom na
s ponudom pečenih janjaca i svaki vlak koji je u Brod dolazio iz Zagreba ili iz Be-
prasaca na ražnju, priređivali su ograda. U dvorištu je bila ugodna ljetna bašča sva u
riblje večere, nudili izvrstna teč- zelenilu. Svratište koje bi u svakom velegradu prista-
na jela i dobru kapljicu uz slo- jalo, hvalila ga je ondašnja štampa. Kasnije je ime
gan: Pij pa gledaj! Goste su za- hotela promijenjeno u Central, koji će niz godina
bavljali tamburaši, ali i klavirist. Tambure su stajale biti Brođanima centar zabave na višem nivou.
na raspolaganju i samim gostima koji su ih, po ras- Samo par kuća dalje, u Mesićevoj ulici kbr. 7, na
položenju, mogli uzeti, pa ako su znali u njih udarati uglu sa Zajčevom, nalazilo se svratište Tri gavrana,
(kako se onda za sviranje na tamburama govorilo), koje je također reklamirano kao sastajalište otmje-
mogli su i sami sebe i svoje prijatelje do mile volje ne publike u Brodu. Imalo je veliku plesnu dvoranu,
zabavljati. Samo, ambiciozni Dottermann je skra-
hirao i sve je morao rasprodati. Grad je kupio kuću
i u njoj je 1935. otvoren Dom milosrđa - ubožnica,
ne bi li se u Brodu ublažila narasla socijalna bijeda.
Za razliku od čedne Bijele mačke, Crna mačka
bio je opet naziv kupleraja – javne kuće, također
u Karadžićevoj ulici, a otvorio ju je Židov Mihajlo
Schwartz. Bila je to skromna prizemnica pri kraju
ulice, prema Zrinskoj, s pet-šest dobro uhodanih
djelatnica najstarijeg zanata na svijetu. One su prvo
u birtiji animirale goste, kako bi se povećala potroš-
nja pića, a onda su po dogovoru u sobama davale
seksualne usluge. Četvrtina zarade od trideset di-
nara, pripadala je bludnici, a ostalo vlasniku ili vla-
97
101 brodska priča Jocu Lazića s nadimkom Sremac. Oni
će kasnije zajedno voditi vrlo popu-
koju je 1922. godine nadozidao vlasnik Lavoslav larnu gostionicu u Lackovićevoj kući
Spitzer i u kojoj su održavane nezaboravne zaba- na Jelačićevom trgu kraj Klasije koju
ve brodskih društava, a obavezno odigravane sve su svi zvali Kod Sremca.
zabave brodske židovske populacije. To je između
dva rata bilo. Neki J. Marinić reklamira gostionicu
Zlatni šaran, on preporuča prvokla-
Još 1817. godine na početku Široke ulice (na mje- sna pića i slasna ića, a dnevno svira
stu palače Benčević), tada u skromnoj ugaonoj pri- čuvena banjolin-Damen-Jazz kapela
zemnici, otvorio je Josip Benčević gostionicu K’ cr- „Njegovan“. Radi li se o istoj, Billigo-
nom orlu (Zum schwarzen Adler), naravno austri- voj, gostionici, iz reklame nije jasno.
janskom, nastojeći tom reklamom privući klijente-
lu iz brodskog festunga, koja je stupala pod zasta- A skromna baraka na obali Save na
Malom Vijušu, riblji restoran i kartaš-
vom tog nakostriješenog orla s dvije glave i prije- ki raj, popularno nazvan Otok sreće,
teći raširenih oštrih pandži. službeno se zapravo zvao Smuđ, što
je rijetko tko znao i rabio. Bilo je to
U još dobro očuvanoj secesijskoj prizemnici u Me- pedesetih i šezdesetih godina proš-
sićevoj ulici, na broju 41, držao je Ivan Maraković log stoljeća.
sa suprugom Genovevom početkom 20. stoljeća U ovaj ZOO dobro se uklapa i prometno svratište
gostionicu Jelen. Danas je u lokalu frizerski salon Likote Daniše Čavčića u Širokom sokaku preko pu-
Mirjana. ta Kotarskog suda, označeno s dvije konjske glave
nad ajnfort kapijom, jer neslužbeno se i ono zvalo
Na uglu Mesićeve i Šenoine, gdje je danas također Kod dvije konjske glave.
frizerski salon Ema, ranije je više puta bio ugostitelj- Ipak, zadržat ćemo se malo duže kod jedne ot-
ski lokal, premda je bilo i nekih drugih sadržaja. Kra- mjene trgovine iz Širokog sokaka, Cara Franje Josi-
jem 19. stoljeća tu braća Berković drže Dalmatinski pa ulice s broja 7, u prizemlju katnice raskošnog ne-
podrum, koji će kasnije prijeći u njihovu novosagra- oklasicističkog pročelja, trgovine reklamirane kao
đenu veliku kuću na suprotnom uglu. Vlasnici pr- Trgovačka kuća K’ rodi. Posebno je
vospomenute kuće često su se mijenjali, kao i iznaj- bila popularna, pa nakon što je bom-
mljivači lokala, pa se tako mijenjao i naziv gostioni- bardiranjem u Drugom svjetskom
ce: Zlatna kruška, Kod zlatnog kokota… ratu kuća kbr. 7 do temelja srušena,
jedna je trgovina i poslije rata, a s do-
A jedna se gostionica u Mesićevoj, na broju 12, nekle sličnom tekstilnom ponudom
zvala i Kod dva jelena. Do Drugog svjetskog rata (naravno, ne i tako kvalitetnom), no-
bila je u vlasništvu popularnog Franje Posavca s sila naziv Trgovina Roda (Trg M. Tita 2,
nadimkom Moca, pa je često zvana samo Kod Mo- kazuje nam reklama iz 1956.).
ce Posavca. Poslije rata, 1956. godine, Ugostiteljsko
poduzeće Vinogorje otvorit će tu gostionicu i na- Trgovinu K’ rodi držao je mađarski
zvati ju Kod dva jelena. Židov Willim M. Rotmüller (rođen
1877.) iz prostrane secesijske prize-
Iza samostana, u Mucvanju, odlazilo se u gostio- mnice u Mesićevoj ulici do Hrvatskog
nicu Zlatni šaran Jozefine Billig, koja se udala za doma. U reklamama on je nudio veliki izbor muških
i ženskih štofova, platna, zefira, svile, jorgana kao i
ostale manufakturne robe, rublja za gospodu i gos-
pođe, kišobrane i šešire. Rotmüller je trgovinu ute-
meljio 1904. godine i isprva se nalazila na brodskoj
pijaci, Trgu bana Jalačića. To razaznajemo iz jednog
plakata koji je dao štampati 1929. godine, a u po-
vodu 25. godišnjice osnutka svoje trgovačke kuće:
25 godina je kako sam osnovao svoju radnju na ov-
dašnjoj pijaci. Dužnost mi je, da se p. n. građanstvu i
cij. mojim mušterijama zahvalim na izdašnoj potpori
i povjerenju, kojim mi je bilo omogućeno renome mo-
je firme uzdržati na današnjoj visini. Da se odužim za
tu mnogogodišnju potporu i povjerenje odlučio sam
koristiti p.n. građanstvu sa svojim bogato snabdjeve-
nim i dobro sortiranim skladištem uz znatno snižene
cijene u razdoblju od 15. do 30. listopada 1929. Po-
vrh ove pogodnosti nagrađivat ću svaku mušteriju li-
jepim darom odgovarajućim kupnji. Osobito će me
veseliti ako će mi cijenjeno građanstvo dati priliku, da
ga osvjedočim u mojoj solidnosti.
Sa suprugom Marijom, Vilim je imao sina Marka
rođenog 1906., koji je išao u brodsku gimnaziju
i završio ju u prvoj generaciji maturanata (1922.-
1923.). Školovanje je nastavio na Visokoj školi za
svjetsku trgovinu u Beču, a po završetku školovanja
98
radio je zajedno s ocem u trgovini K’ rodi. Ali Vilim 101 brodska priča
ubrzo umire (1932. godine), a Marko, predviđajući
što se Židovima sprema, rasprodao je robu iz trgo- se tu i tamo pojavi i koji razumljivi, zoološki naziv.
vine i s obitelji odselio u Ameriku. Njegova majka Tako se u Mačekovoj ulici još može vidjeti rekla-
ostala je u Brodu i završila u ustaškom logoru. ma kafića Bijeli konj, u Starčevićevoj na broju 24
doskora je u podrumu bila pivnica Buldog, a kafić
Spomenimo da je brodska tvornica rublja - Doma- Kakadu radi i danas u Pilarevoj, kao i Iguana na Še-
ći proizvod rublja Flore Ivanića i Ivana Vujića u Še- talištu braće Radića.
noinoj ulici imala u reklami uz skraćenicu D.P.R. još
i znak - medvjeda. Na kraju, i bijela čaplja iz brod- A ovih dana, punom se parom igra šokačko kolo
skog grba savršeno se uklapa u ovaj brodski ZOO. i praše tamburaši TS „Zdenac“ u Šokačkom discu
Vranac u Mesićevoj kbr. 5.
Kako je to u našem vremenu, već je rečeno, ali ipak
(Posavska Hrvatska, 20. ožujka 2015.)
99
101 brodska priča
FASCINANTNA M A G N O L I J A -
NAJPOZNATIJE BRODSKO STABLO
Brodska “Čočosan” u svom cvjetnom kimonu profinjenih boja već osam desetljeća izaziva ushit i divljenje
Prije tri godine u travnjak pred zgradom Stro- jeću usavršavao se u Varždinu, pa možda je mladicu
jarskog fakulteta, bivšom starom Gimnazi- magnolije od tamo i donio. A, onda se zaposlio na
jom, radnici „Komunalca“ posadili su dvije Željeznici i cvijećem ukrašavao željezničke postaje
male mladice stabla magnolije, egzote toplih ja- od Novske do Vinkovaca. Izrađivao je od drvenih le-
panskih krajeva. Obje su posađene desno od glav- tvica rešetkaste košarice i u njih sadio puzave lize,
nog ulaza. Tako„stara ljepotica“ – veliko i bujno dr- pa košarice vješao na stupove duž perona. Tada se
vo magnolije koja nas već desetljećima pred Gi- te zeleno ofarbane košarice moglo vidjeti na svim
mnazijom, ispred zadnjih prozora učionice u pri- željezničkim postajama, a iz njih su visjeli crveni,
zemlju, svake godine ponovno oduševi, razveseli, roza i šatirani cvjetovi liza koji su oživjeli čađave i
raznježi i svojim prekrasnim velikim ružičastim i bi- tmurne stare K.u.K. banhofe, koji na našim štrekama
jelim cvjetovima usreći – neće više biti sama, jer pamte još prve parnjače, onda vatrenjače zvane.
ima dvije sestrice. Za sada su male magnolije tek
krhka drvca, isprva samo šibe, sada već stabalca, Kad je Dragutin Biro pred Gimnazijom posadio
no budu li imale sreće i izrastu u razgranato drve- magnoliju, tada je to bilo rijetko drvo, Brođanima
će, svojim će cvjetovima, uz staru magnoliju koja je nepoznato i oni su ga zavoljeli. Po napupaloj ma-
visinom već prerasla prvi kat, dati Korzu i Gimnaziji gnoliji znali su, a i danas znaju, da je proljeće blizu,
cijelu jednu lijepu šarenu, čudesnu cvjetnu zavjesu. da dolaze topliji i duži dani, a zima više ne može po-
kazivati svoje oštre zube. A onda procvjetalu ma-
Ne zna se točno kada je stara magnolija pred Gi- gnoliju mnogi će pohrliti vidjeti i prošetati Korzom
mnazijom zasađena, ali to je svakako bilo još prije više puta, samo da bi joj se divili i uživali u njenoj
Drugog svjetskog rata. Možda oko 1935. godine. ljepoti, jer u Brodu nema joj premca. Ona je apso-
Pamti se da ju je posadila brodska „Vrtlarija Biro“, lutno najpoznatije brodsko stablo.
točnije njihov izučeni vrtlar Dragutin Biro iz Stro-
ssmayerove. On je vrtlarski zanat učio kod roditelja Po magnoliji ravnali u se i neki profesori brod-
i u „Vrtlariji Pecina“ u Zagrebu, a u vrtlarskom umi- ske Gimnazije. Tako je legendarni profesor latin-
skog Vasilije - Vaso Obranović znao reći: - Ocjenu
100
The words you are searching are inside this book. To get more targeted content, please make full-text search by clicking here.
Toldi_Knjiga_2018
Discover the best professional documents and content resources in AnyFlip Document Base.
Search