101 brodska priča
no, a poslije je bila glazba za ples. kavani sa stupovima, gdje su i skladištili ogromne
U Brodu su pedesetih prošlog stoljeća bile tri ve- košare i velike vreća pune paprika.
like bašče (Najlon bašča, Garnizon i bašča Hote- Onda su došli napirlitani talijanski lovci, oko ko-
la „Brod“, spomenuta Perlon bašča). „Brodski list“ jih su se motale izvjesne dame, koje su lovce imale
1948. reklamira restauraciju „Dilj“ u Mesićevoj 15. na nišanu i uspješno ih lovile. Nije bilo propisanog
Nudili su topla i hladna jela, pivo i vino, a u otvo- lovostaja. U hotelu su držale na duže vrijeme zaku-
renoj vrtnoj bašči bio je ples svake večeri uz dobru pljene sobe za ordiniranje, konobari su im ugovara-
glazbu i pjesmu. Ovo je zanimljivo, jer možda je na- li mušterije i dobivali postotak. Upamćena je neka
stavak te restauracije bila Najlon bašča, odnosno Ruža, koja je lovačkoj i inoj klijenteli najduže bila na
restauracija „Dilj“, kako se ona službeno zvala. usluzi. Kod nje nije bilo – Fajrunt je, dečki!
Svaka bašča imala je svoju publiku. Mladi su najvi- Gladni gosti su uživali i u saftnim jelima sa žara
še odlazili u Garnizon, jer tamo je svirala malo mo- koja su bila u ponudi Perlon bašče. Razgovarao sam
dernija glazba i po njihovom ukusu. Odijelo i krava- i s gospođom Zoricom Dubičanac, koja je u bašči
ta nisu bili obavezni. Otmjenija je bila Najlon bašča Hotela „Brod“ godinama na roštilju radila. Rođena
s još modernijom glazbom po ukusu studentarije, je Dervenćanka i odgajala ju je baka, a u Brod je
starijih gimnazijalaca i onih dubljeg džepa. Redo- došla 1947. godine, gdje su joj već bili roditelji. Oni
viti gosti bili su kapetani savskih brodova koje su su još prije Drugog svjetskog rata radili kod Stipan-
tu, u diskreciji, ustreptale, željno već čekale prijate- čevića, koji je uz Hotel „Grand“ imao u zakupu i re-
ljice, kakvih su oni imali u svakom većem riječnom stauraciju na željezničkoj stanici u Brodu. Otac je
pristaništu. tamo bio zaposlen kao konobar, a majka je u kuhi-
nji radila. Kada je poslije rata otvoren Hotel „Brod“
A u bašči Hotela „Brod“
svirali su najčešće vojvo-
đanski ciganski orkestri, s
obaveznim teatralnim vio-
linistom. Uz jedan takav sa-
stav pjevao je dvije ljetne
sezone 1960./61. gospodin
Nikica Đuraković. Ali goste
je tu zabavljao i prvi brod-
ski vokalno-instrumentalni
rock sastav zvan Hidroge-
ni (osnovan 1964., a prvu
postavu su činili Mirko Se-
čić, Tomislav Boras, Stjepan
Perlić, Josip Matić i Marko
Kern kao pjevač). Potom,
dugi niz godina svirao je u
bašči ansambl Brod u ko-
jem su bili Stjepan Perlić,
Tomislav Boras, Kruno Se-
letković, Boris Majetić, Kar-
la Smuda... Njima se pridru-
živao i harmonikaš, Vlado
Šimunović ili Đuka Andrić, Gospođa Dubičanac sa svojom pomoćnicom na roštilju
te pjevači Franjo Knežević
i Ivica Mjazga, jer publika je nezasitno tražila vr-
lo popularne, trešteće, srceparajuće narodnjake roditelji su nastavili raditi u njemu.
iz repertoara razvikanih beogradskih i sarajevskih - Ja sam išla u obrtničku školu i naukovala sam u
estradnih folk zvijezda Lepe Lukić, Nade Mamule,
Cuneta Gojkovića... hotelu, a kada sam se 1954. godine zaposlila, odmah
sam bila na roštilju. Potraški je bio šef kuhinje. Bašča
Stalni gosti bašče bili su bogati brodski obrtnici je isprva bila velika do ulice, ali je nadogradnjom ho-
spretni u utaji poreza te poslovni partneri brodskih tela smanjena. Pod saletnama su bili stolovi i stolice.
poduzeća koje su direktori izvodili na ručkove i ve- A posla je bilo, Bože sačuvaj. Četrnaest konobara je
čere. Spomenuti valja i pumpaše, radnike s benzin- radilo. Ja sam od 50 kilograma mesa pravila ćevape!
skih crpki koji su onda, u odnosu na druge, jako Trebalo je to izmijesiti i ćevape napraviti, stoga su ra-
dobro zarađivali, te su si mogli priuštiti lumpova- žnjiće pravili u kuhinji, jer ja ne bih dospjela. Uz će-
nja i teranje kera. vape i ražnjiće, na žaru smo imali pljeskavice, jetrice,
kremenadle. Isprva smo imali i svoju klaonicu u sasta-
Stalni gosti bili su i paprikari iz južne Srbije i Ma- vu hotela, pa bi mi mesar rastrandžirao meso i bilo je
kedonije koji su na brodskoj tržnici prodavali para- lakše, a poslije sam to sve morala sama. U sedam sa-
dajz i paprike sazrele na navodnjavanim poljima u ti bih potpalila roštilj, a kada se ugalj ražari, pospem
dolinama Vardara, Morave, Ibra... a čiji su novčani- ga pepelom da drži cijelu noć. Žar sam i posolila, radi
ci bili puni para, pa su do mile volje mogli glazbu ugljičnog monoksida. A moja bijela kapa, kad dođe
po želji naručivati. Po tri puta jednu te istu pjesmu, fajrunt, možete po njoj ovako pisati, koliko je bila ča-
šumadijske narodnjake „Maramica svilenica“, „Poji đava. Stalno sam pila mlijeko. Bio je to naporan po-
Mile volove na reci“... Spavali su u obližnjem neza- sao. Ni petka, ni svetka. Morala sam dobro paziti da
vršenom propuh-hotelu „Park“, u njegovoj ovalnoj me konobari ne prevare, znali su ne blokirati, a onda
301
101 brodska priča natkrivenim prostorom. Premješteno je mjesto za or-
kestar, a plesni podij je u središtu bašče. Uređuje se
to meni fali. Bila sam napeta i fizički i psihički. Pone- i nova kuhinja, prostor za ražanj i roštilj i novi sani-
djeljkom sam imala slobodan dan, ali tada nisu kina tarni čvor.
radila, pa su mi ostajale samo šetnje Korzom.
U bašči su održavane i modne revije, izbori mi-
Na poslu smo se jako slagali, ta bili smo kao jedna ssica, revije narodnih nošnji i mnogi drugi sadržaji.
duša, kao rod rođeni, družili se, toliko smo se slagali.
No, to je bilo kratko, jer vrijeme velikih bašči i ple-
Bilo je jako posjećeno, moralo se mjesto u dogovoru snjaka, gugutanja na uho uz zvuke violina i miris
s konobarima rezervirati. Došli bi već oko četiri sata i roštilja je prošlo, uništili su ih kafići i disco klubovi,
na stol stavili flašu i čaše, znak da je zauzeto. Glazba zadimljene, polumračne rupe u kojima nitko niko-
je počela svirku u sedam sati, pa do jedan iza ponoći, ga od dima ne vidi, a od preglasne glazbe nitko ni-
a subotom i nedjeljom i do dva. Mi smo ostajali duže, koga i ne čuje... Perlon bašča, niti nakon četvrt sto-
dok sve sredimo, pospremimo. Glazba se često mije- ljeća, toga kao da još nije svjesna. Poput ocvale da-
njala, a koji su dobri, ostajali su po nekoliko mjeseci. me, zapuštena, neuredna ali još postojeća, ona kao
da strpljivo čeka povratak svojih zlatnih vremena.
Bašča je temeljito renovirana 1974. godine. Time
je povećan kapacitet tog popularnog sastajališta (Posavska Hrvatska, 30. lipnja 2017.)
Brođana, a ugodni ambijent trebao je privući još
više gostiju. „Brodski list“ piše: Bašča će raspolagati
sa tisuću mjesta, od čega će gotovo polovina biti pod
Ocvala i ruinirana, ali još postojeća,„Perlon bašča“ čeka svoje goste. Skele su oko
fasade bivšega hotela, pozornica je čvrsta, pa zašto se i ovdje ne bi vratio zabavni
život grada
302
101 brodska priča
RADE SA SLATKIM, A DINAR
IM GORAK!
Na bučnom kirvajskom pazaru uzbuđeni je Majstor Pero Molnar s velikim licitarskim srcem
momak doveo curu pod licitarsku šatru, pa kojeg krase još dvije bebe i manje srce, ali i
neka bira šta ‘oće i šta je volja, a ona je, ispr- neizostavna ogledala
va stidljivo, u raširenu crvenu maramu vatralonku
stavljala darovano veliko srce s ogledalcem i slikom koje se rezalo raznim limenim kalupima, izrađiva-
zaljubljenih, pa manja srca, bebe, konjiće, papuči- na su srca, bebe, konjići, konjanici, papučice, zipke,
ce, medenjake, šarena oblizala, orašnjače-šećerle- taškice, krunice - brojanice... a od medenog tijesta
me s orasima... Momak je sav ustreptao i ponosan (sastav je isti kao i za srca, samo što je umjesto še-
platio. Curu je zakaparisao. Ona je onda svezala ćera dodan med) pravljeni su veći i manji medenje-
krajeve vatralonke i nosila ju preko ruke, a iz mara- ci, pa prodavani umotani u celofan. Nakon pečenja,
me su virili pokupovani licitarski proizvodi. Tako su proizvodi od bijelog tijesta su bojani jestivim voć-
prošetali pazarom i u kolu igrali da ih svi tog kirvaj- nim bojama, pretežno crvenom, te ukrašavani apli-
skog dana vide i da se selom priča: Eva je od Franje kacijama, šaranjem, uz rub ramflovanjem - debljim
dobila medenjake, na jesen će bit’svatova! A kome valovitim linijama, pa pužima i ružicama, listićima,
je to krivo, neka pukne od zavisti! viticama... Za to je rabljena smjesa napravljena od
krumpirovog brašna, šećera ili želatine, te jestive
Ovakvi prizori se više ne vide i ne događaju, jer boje. Onda, sigurne ruke i spretno, smjesa je isti-
vremena i običaji su se u Šokadiji promijenili. Lju- skivana pomoću tuljka, te su rađene šare žute, pla-
bav se na neke druge načine iskazuje i dokazuje, ve, zelene, roza, crvene, bijele... debele valovite ili
a nestalo je i majstora licitara. Evo priče kako je to tanke, ravne sa spiralama, cik-cak, ukrštene... Zato
nekada bilo. se svim tim licitarskim proizvodima reklo i šarena
roba.
U Brodu na Savi uvijek je bilo posla za više maj-
stora licitara (reklo se i medičara) i voskara. Okolica Ali šarena roba bila je završena tek kada su na nju
je bila bogata, pa jedan drugome nisu konkurirali nalijepljena ogledalca, ukrasi od šarenih papira i sli-
i obrt je dobro napredovao. Rajon brodskih licita- čice s glavama frajli i momaka, konja.
ra bio je na zapad do Lužana, a istočno do Donjih
Andrijevaca. Dalje od Andrijevaca rajon su drža- Svojevremeno, za njegova života, razgovarao sam
li đakovački licitari, a od Lužana pa gore gradiški.
Registri obrtnika iz 1932. godine u brodskom Dr-
žavnom arhivu bilježe ove majstore licitare: Jo-
sip Hrvojević, Karadžićeva 22 (obrt prijavio 1897.,
obrt otkazao 1937.), Mijo Horvatić, Strossmaye-
rova 4 (obrt prijavio 1907., a otkazao 1986.), Josip
Molnar, Zrinska 46 (obrt prijavio 1911.), Andrija
Gašparac, Zrinska 1 a (obrt prijavljen 1919., otka-
zan 1944.), Aleksandar Mateša, Mesićeva 66 (obrt
prijavio1925.), Josip Samardžija, Mesićeva 48 (?).
Uz nabrojane, Registar iz 1950. godine bilježi licita-
ra i voskara Mišu Lovrekovića, u Omladinskoj ulici
29., koji je radio kratko vrijeme.
Danas se u Slavonskom Brodu ovim obrtom bave
samo nasljednici majstora Josipa Molnara, no i oni
izrađuju još samo voskarske proizvode, ali upotre-
bljavaju parafin.
Nekada je licitarska roba bila jako tražena, razno-
liki proizvodi od slatkog tijesta i svijeće u više veli-
čina i debljina, te lijevani voštani votivi (tijela, zago-
vori) u ljudskim i životinjskim oblicima (glava, noga,
ruka, oči, dijete - beba, svinja, krava, konj, pijetao...),
pa i oblika kuće. Na proštenjima votivi su prilagani
na oltar svecu zaštitniku uz molitvu za zdravlje i bo-
ljitak doma i ukućana, a posebno marve. Uz sve to,
licitari su radili i slatko piće, medicu ili šerbe (osnovni
sastojak su med i voda), koje je, ohlađeno ledom,
dobro rashlađivalo u vrućim ljetnim danima.
Od bijelog šećernog tijesta (meko brašno, šećer,
voda, jaja i salakalija - zvana još i licitarski, ledeni
kvasac - dodavana da se tijesto digne i bude prhko),
303
101 brodska priča
sti i veselja. Bez licitarske šatre kirvaj
je bio nazamisliv. Dolazili su licitari i
na male, „kokošje“ kirvaje.
U isti se dan i na dvije strane išlo,
sa dvije šatre, pa i na konaku osta-
jalo, u kolima spavalo. Najveći je pa-
zar uvijek bio na Antunovo u Podvi-
nju, pa Gospa kloštarska u Kobašu,
Ivanje u Sibinju, Jakoplje u Klakaru,
Emerikovo u Oriovcu... Bosanska
Posavina bila je isto rajon brodskih
licitara, svi kirvaji, Derventski vašar,
a brodske svijeće su kupovale sve
katoličke župe do Tuzle, Teslića, pa
i u Sarajevu.
U Brodu se izlazilo na tjedne va-
šare, svake srijede i subote na Kor-
zo, pa dobro pazarilo još na Troj-
stvo i Antunovo pred „velikom cr-
kvom“, na Sv. Stipana pred „malom
crkvom“, a na Svijećnicu pred obje
Licitar Aleksandar Mateša nastupio je s medenom i voštanom robom crkve.
na Zanatskoj izložbi u Brodu 1934. (iz fundusa MBP)
U Doljaniji se opet, u Klakaru, Gor-
njoj i Donjoj Bebrini, najviše slat-
s majstorom Perom Molnarom i njegovom supru- kog, ledom rashlađenog šerbeta
gom, gospođom Ankicom. Ona je inače nećakinja popilo, a cure najviše medenjaka nadobivale. Bilo
licitara Gašparca. Gašparčevi djece nisu imali, pa je je slučajeva da momak i cijelu šatru jednoj curi ku-
Ankica, rođena Vukelić iz Zdenaca, još kao djevoj- pi. Sva srca, sve bebe, konjiće, oblizala, medenja-
čica došla u Brod kod tete i tetka i oni su ju odgojili, ke... pa koliko koštalo da koštalo, jer momak je bio
podigli i udali. Tako je ona za sve u Brodu bila An- ludo zaljubljen.
kica Gašparčeva. Ovim brakom povezane su dvije Kazao sam majstoru Peri i pjesmu koju sam u Kla-
licitarske obitelji. karu od cura i snaša čuo, a pjesma i njega spominje:
Molnarovi su svoja kola i konje imali, jer roba se
na kirvaje, vašare i proštenja na kolima vozila. Prte-
ni drumovi su bili. U ponoć se polazilo, u dva, u tri Oj inočo, jel ti bilo žao,
sata, da se za rana stigne i mjesto zauzme, jer nije što mi dika šerbe kupovao?!
svejedno gdje ćeš na kirvaju sa šatrom biti. Bliže cr- Dika-dere, kod Molnara Pere!
kvenih vrata je najbolji plac, tu svi moraju proći, a I, slatki, friški, mirisni medenjaci, bili su onda ve-
ako si gdjegod u šturcu, ‘ko će ti šta kupiti. Onda se lika čast, curama mamac, stoga su im se momci u
šatra podigne, pa roba fino složi i pregledno izloži kolu znali i pjesmom posprdnuti:
očima kupaca. A njima su najviše poglede privlači-
la nacifrana srca. Koliko su šokačkih cura i momaka
ta njihova crvena licitarska srca posparljivala, broja Al bi cure jele medenjka,
se ne zna. Na svakom kirvaju, na svakom proštenju, Sveti Roče, izbuljile oče,
licitarski proizvodi stvarali su ozračje razdragano- Sveti Pavo, ko bi im nadavo!
Medičar Andrija
Gašparac ponosno
stoji pred svojim
štandom na
Zanatskoj izložbi,
gdje je izložio čak
i velike zvijezde
s ogledalima (iz
fundusa MBP)
304
Majstor Pero (rođen 1922.) počeo je učiti licitar- 101 brodska priča
ski zanat 1937. godine. Njegov otac Josip Molnar
(1885.-1971.) bio je licitar, a i djed Šimo (1858.- desila je Molnarove kao i 1945. Fosforna granata
1934.), koji je još 1884. godine iz Gorskog Kotara pogodila je 23. travnja 1992. njihovu radionicu u
u Brod na Savi doselio. Otac majstora Pere, Josip, Zrinskoj ulici, da je samo jedan zid od nje ostao.
prijavio je obrt 1911. godine, onda je otišao u Prvi Baš sam gledao iz Brodskog Brda taj do neba visoki
svjetski rat, a poslije rata je opet nastavio sa zana- stup crnog dima i nisam odmah mogao odgonet-
tom do 1945. kad je, 19. siječnja, u naletu saveznič- nuti što je to granata pogodila.
kih bombardera i najžešćem bombardiranju Bro-
da, avionska bomba od 1000 kila pogodila njegovu Majstor Pero se doslovno iz pepela podigao i opet
radnju i sve mu porušila. je sa svojom šarenom robom svakodnevno bio na
tržnici. Radio je i kad je već u penziju otišao, a rad-
Poratne godine bile su teške za obrtnike, komu- nju je potom sin Josip preuzeo, jer i on je licitarski
nisti su ih porezima gulili i gnjeli gdjegod su stigli i zanat izučio. Ne smijemo zaboraviti niti njihovu kći
nastojali ih uništiti, stoga je za licitare nastala izre- Zlatu Miletić, koja je također medičarsko-voskar-
ka: Rade sa slatkim, a dinar im gorak! sku radnju imala. Tako je to već četvrta generacija
Molnara licitara u Brodu. A trebala je biti i peta, jer
Sedamdesetih godina, prvi je licitar Samardžija Josipovi sinovi Pero i Tomislav pripremani su da
kupio aluminijski ostakljeni kiosk, a za njim Mol- zanat nastave. Tome su se posebno veselili i nadali
nar i Mira Horvatić. Kiosci su kupovani u Banja Luci. dida Pero i baka Ankica. Znali su reći: - Jedan će lici-
Otad im je bilo lakše nego stajati pod šatrom, bar tarski zanat učiti, a dugi će svjećar bit. Puni su želja i
su zimi bili zaštićeni od hladnoće. ne može se raditi, a da oni nisu u radionici, da sve vi-
de, ručicama dodirnu, da sve probaju. Samo, vreme-
Samardžija je i prvi prestao s radom, za njim gos- na su nesklona ovome zanatu, pa su Pero i Tomislav
pođa Mira Horvatić (1986.), tako da su jedino ostali završili fakultete, jedan je sada u Zagrebu, ali drugi,
Molnarovi, gospodin Pero i gospođa Ankica. U nji- dok čeka zaposlenje, ipak vrijedno pomaže ocu Jo-
hovom pleanom dućanu mogao si još uvijek uz svi- sipu i mami Steli. Tako je na neki način i peta gene-
jeće kupiti i srca, bebe, konjiće, medenjake i obli- racija Molnara u svjećarskom zanatu.
zala svih vrsta. Vidjelo se da su oni baš zaljubljenici
svoga zanata, kao da i oni veliko licitarsko srce u Majstor Pero Molnar umro je 2004., a gospođa An-
njedrima imaju. kica 2007. godine. Licitarske proizvode Molnarovi
su prestali raditi 2011., a te godine su i na zadnjem
Onda je došao Domovinski rat i slična sudbina za- kirvaju u Kobašu sa šatrom bili.
(Posavska Hrvatska, 30. lipnja 2017.)
Šatra Horvatićevih na proštenju (s lijeva na desno: teta Maja/Marija Maksimović i
Horvatićevi - stara gospođa, gospođa Mira, ?, ?, te stari gospodin Horvatić)
305
101 brodska priča
DUŠEVNA SOL
Upravitelj solare i blagajnik bi-
li su u Brodu uvažene ličnosti. U
Kronici Franjevačkog samostana
više puta je zapisano o raznim ma-
nifestacijama i svečanostima, ruč-
kovima i banketima, na kojima su,
uz ostale uvažene uzvanike, i oni
bili. Kod inspekcije tvrđave i nje-
ne posade, visoki vojni dužnosnici
redovito su pregledavali i ustano-
vu kontumaca, kao i solarski ured.
Kamena sol je u Vojnu krajinu i
Slavoniju dolazila iz gornje Ugar-
ske, sa Karpata. Kopana je u kra-
ljevskim rudnicima soli kod mjesta
Máramarossziget u Transilvaniji
(Erdelj, Sedmogradska), uz gornji
Vijuš danas: zgrada upravitelja solare i stan solarskog podvornika, na tok rijeke Tise i oko rijeke Moriš
mjestu zgrade upravitelja carinarnice izgrađena je nova, a u nastavku (mađ. Maros, rumunjski Mureş).
Mađarska je te krajeve okupirala
vidljivo ruinirana duga zgrada solare i na kraju uprava carine
Odlazeći rano ujutro na šetnje do Poloja, u još u 11. stoljeću, a poslije I. svjet-
Vrazovoj ulici uvijek uznemirim veliko jato skog rata pripali su Rumunjskoj.
golubova koji na svojim krhkim nožicama, Riječnim putem, Tisom i Morišom do utoka u Tisu
prkoseći gravitaciji, upravo balansiraju na ošteće- kod Segedina, pa Dunavom i Savom, sol je prevo-
nim ciglama duge stare ruševne prizemnice viso- žena državnim, velikim drvenim brodovima sola-
kog krovišta, uništene fasade, razvaljenih širokih ricama (Salzschiffe), koje su putem kopitarnicom
vrata, gotovo već izvaljenih štokova visoko postav- obalom vukli snažni konji. Ovisno o težini tereta,
ljenih manjih prozora sa željeznim rešetkama... Kad na brodu za teglenje je bilo upregnuto od tri do
se približim, ptice prhnu u zrak i slete na krov, a čim devet konja. Na čelu kolone jašio je tražilac puta
prođem opet se vrate na cigle. Od kljucanja golu- koji je dugom motkom provjeravao dubinu vode
i označavao ju.
bova, cigle odavno nagrižene i pobijelile od soli se Država je imala monopol na sol, koja je bila tzv.
rune i pretvaraju u sitne komadiće i prah koji ptice erarsko dobro (dobro državne blagajne) i tako do-
očito u slast zoblju. Ta zgrada bila je solara, solarski nosila prihode, punila državni proračun. Država je
ured, skladište soli, podignuta početkom 19. stolje- određivala cijenu soli i izvan solare nije se mogla
ća, dok su okolne zgrade kontumaca građene po- niti smjela nabavljati, stoga je cvjetalo krijumčare-
čam od 1770. godine. nje znatno jeftinijom solju izTurske, iz rudnika u ne-
dalekoj Tuzli. Centa soli u Krajini stajala je 24 srebr-
Sjetih se, već sam to u jednoj priči zapisao, isto na dvadesetaka, a u Turskoj od 9 do 10. Krijumčari
tako su i brodske krave iz velike čorde s Vijuša, po su sol prodavali po 15 dvadesetaka i pritom ostva-
povratku s paše u smiraj dana upravo letjele lizati rivali veliku dobit. Turske solarice pristajale su na
slane zidove solare, da su ih čordari teško uspijevali
odvojiti od zida, odviknuti i potjerati dalje. Štap po Savi u vrbicima, između dva naša čardaka, zaklo-
leđima tada je imao posla. Nastalo bi mukanje, na- njene drvećem, kako ih ne bi straža uočila. Noću
guravanje, uzvitlao se oblak prašine i na raskršću s su krijumčari čamcima prelazili rijeku i preuzimali
Pivarskom ulicom (danas Štamparevom), poneka krijumčarenu sol. Događalo se da su vojnici grani-
uznemirena krava otišla bi krivim smjerom, zaluta- čari sa čardaka na to„zažmirili“ jer bili su u dosluhu
la, pa i izgubila se, a čordari se onda još više razlju- s krijumčarima. Dobro se na tome zarađivalo i neki
tili, pa im psovali i bika koji ih napravi. nisu mogli odoljeti. Ali su zato za uhvaćene prekr-
Solaru, tu važnu državnu ustanovu, Brod je do- šitelje slijedile stroge kazne i batine.
bio početkom 18. stoljeća (po Wagneru 1718.). Prva Da spriječe krijumčarenje soli, vojne su vlasti za-
solara bila je na obali Save, sagrađena paralelno s branile graničarima držanje čamaca na Savi, čak i
njom, neposredno iza glavnog trga (otprilike gdje blizu Save, na stanovima i barama. Mogli su ih imati
je danas hostel Levicki). Planovi 1723., 1728., 1732., samo vodeničari, a i oni su bili pod posebnim nad-
1754., pokazuju dugu zgradu, skladište (magazin) zorom. Svi ostali čamci morali su biti spremljeni u
i upravu solarskog ureda, uz nju se zapadno vezao selu. Pogranične straže i latovi – carinski nadgledni-
stan nadglednika solare, a istočno kuća poreznika. ci, pregledavali su graničarske kuće (sumnjive, čak i
Sjeverno, bila su dva uređena vrta. Ta je solara po- dvaput tjedno), pa ako su našli soli za koju kuća nije
rušena poslije 1783., kada je radi sigurnosti tvrđa- mogla potvrdom - ceduljom dobivenom od Solar-
ve naređeno rušenje svih zidanica na udaljenosti skog ureda - dokazati podrijetlo, slijedilo je fizičko
od 600 hvati od tvrđave. Istovremeno su, dakako, i novčano kažnjavanje. Jedna zapovijed izdana od
porušeni i činovnički stanovi. kompanije 1824. godine glasi: Tko se od sada uhvati
306
da kupi samo 20 funti turske soli, bit će tjeran kroz 300 101 brodska priča
momaka i šiban. Za više od 20 funti turske soli, bit će dobivši natrag svu svoju imovinu, iz samostana je
graničar kažnjen rabotom na duže vrijeme. iseljena i solara, a nova velika solara i prateći stano-
vi već su prethodno sagrađeni na Vijušu uz kontu-
Graničar Augustin Kedačić iz Babine Grede uhva- mac. Na jednom planu iz 1804. već je ubilježena ta
ćen je pri kupnji turske soli te kažnjen trčanjem iz- zgrada solare. Masivna prizemnica solare, magazi-
među 300 momaka šest puta gore i dolje i bio ši- na soli, zidana je debelih zidova, no unatoč toga oni
ban, navodi se u Zapovidima babogredske kompa- nisu mogli odoljeti nagrizanju što ga uzrokuje sol,
nije od 19. prosinaca 1827. godine. Da uhvate kri- čega je rezultat i danas vidljiv na uništenoj fasadi
jumčare, vlasti su se različito dovijale, čak su među koja se sva raspada.
krijumčare ubacivale i doušnike, pa su i oni, da ne
budu razotkriveni, s krijumčarima sjedili u zatvoru, Postojeća zgrada na uglu Štampareve i Vrazove
a za to vrijeme primali su plaću, kruh i dvije krajca- kb. 1, bila je stan upravitelja solare i stan činovnika
re, a njihova kuća po 10 krajcara u srebru na dan. (podvornika) solare. Sljedeća zgrada, Vrazova kb. 3
(srušena je i napravljena slična kopija), bila je stan
Ali uza sve poduzete mjere, država nije uspijeva- upravitelja carinarnice. Onda dolazi duga zgrada
la spriječiti krijumčarenje, a to se vidi iz toga što su solare, a iza nje još jedna zgrada (kb. 7) jako viso-
iste zapovidi kroz dugi niz godina ponavljane. kog krovišta, koja je služila upravi carine.
Rušenjem solare kod trga, novo mjesto za sola- Da su se Brođani još 1910. godine opskrbljivali
ru nađeno je u franjevačkom samostanu, koji je za solju iz solare, pokazuje popis 378 obitelji koji se
cara Josipa II. ukinut 7. studenoga 1787. godine. čuva u Državnom arhivu u Brodu. Popis je rađen
Franjevci su tada morali napustiti Brod. Sav namje- po ulicama. Ubilježena je glava obitelji, primjerice:
štaj je razdijeljen po drugim samostanima, u Na- Dragutin Radosavljević, mjesto - Banska ulica 2, broj
šice, Osijek, Vukovar, Đakovo. Gvardijan u Našica- duša u kući - 6 (supruga Gizela i četvero djece), ko-
ma o. Marijan Lanosović zapisao je da je iz dokinu- ličina soli u kilogramima - 36 i dan kada je cedulja
tog brodskog samostana u Našice dovezeno nešto izdana, odnosno sol podignuta – 2. XI. 1910. Obitelj
knjiga i četiri stare slike. Franjevačka
crkva postala je župna crkva, a župna Zidovi solane nagriženi solju
je putem dražbe prodana za 450 fo- Eme Gašparac, u Ulici Branka Radičevića 22, imala
rinti jednom opančarskom majstoru, je 11 članova (duša) i dobila je 66 kilograma soli...
pa opet od njega za istu svotu otku- Vidljivo je da je po svakoj„duši“ izdavano godišnje
pljena (koja li je to računica?) i služila 6 kilograma soli, za koju se onda govorilo i„dušev-
je kao kapela za krštenja. U samostan na sol“.
je smještena škola i učiteljski stanovi.
A sol je uskladištena u prizemlju istoč- Otprilike tih godina se i sitna varena sol iz Tuzle
nog trakta samostana. već mogla kupiti u svakom dućanu i u svakoj ko-
ličini. Samo, ta je sol bila manje slana od kamene,
Tako je brodski samostan od 1787. do koju je usto još najprije trebalo sušiti, pa razbiti na
1806. godine bio lišen svoje svrhe. Uči- manje komade i onda u posebnom žrvnju za sol
onica je smještena u blagovaonici, a tu mljevenjem usitniti.
su se držale i komedijaške predstave. Uz
učitelje u samostanu su uz najamninu Kad je 1931. izgrađen ribnjak na Vijušu, solara je
stanovale i još neke ne baš uzorne oso- pretvorena u veliko skladište kukuruza kojeg su
be. Samostanu je u to vrijeme načinje- mljeli u šrot i hranili ribu. Poslije Drugog svjetskog
na velika šteta. Napose skladištem era- rata u solari se nalazila otkupna stanica poduzeća
rijske i privatne soli, koja je istočnu stra- „Unija“, skladište papirnog otpada. Danas je solara
nu samostana posve uništila - zapisao prepuštena nebrizi i propadanju, a jedinstveni je
je Brlić u Uspomenama na stari Brod. spomenik iz vremena Vojne krajine i u takvom sta-
Čak su i stupovi uz istočni trakt bili nagriženi solju i nju ne bi trebala biti.
oštećeni, te ih je trebalo mijenjati. Obnova tog kri-
la samostana temeljito je izvršena 1835./1836. go- (Posavska Hrvatska, 8. rujna 2017.)
dine. Brlić je zapisao: G. 1835. zauzeo se je provinci-
jal Marijan Jaić rodjeni Brodjanin kod dvorske komo-
re, da se samostanu udieli odšteta za kvar nanešen
samostanskoj sgradi skladištem erarijalne soli, te je
u tu svrhu izhodio odštetu u svoti od 600 for; iz ovih
novacah umnoženimi milodari brodskih gradjanah,
nekih svećenikah i samostanskim prihodom sagra-
djen je (popravljen) iztočni dio samostana i mnogi
popravci počinjeni.
Kronika samostana bilježi da je za popravak so-
lju oštećenog samostana dovezeno 20.000 ko-
mada cigli iz Banovaca. Od pet stupova koji drže
kat istočnog trakta obnovljena su samo dva, jer se
ostala tri nisu usudili dirati kako se ne bi narušila
statika zgrade.
Ali, ta vlaga izazvana solju i raspad cigala tek su u
novije vrijeme uspješno sanirani. Možda.
Kada su se franjevci 1806. godine vratili u Brod,
307
101 brodska priča
DVA BRODSKA SLAVUJA
Gospođica Marija Mađarević tamburaškog zbora Hrvatskog pjevačkog društva
„Davor“, a među četrnaest tamburašica je i Marija
Gdjica Marija Madjarević, vrla naša umjetni- Mađarević te njena sestra Emilija. Sve tamburašice
ca vratila se je sa svog naučnog putovanja imaju na glavama plitke crvenkape s kratkim resa-
kući svojoj – ocu svomu. Vratila se je iz dalji- ma, a preko prsa široke hrvatske trobojnice. Uvjež-
ne u milu si hrvatsku domovinu, – na rodjenu grudu bavao ih je zborovođa „Davora“ Dragutin Hruza i
svoju. Slušamo ju skoro svake nedjelje, u našoj sta- one su tako milo prstima udarale u tambure (tako
rinskoj franjevačkoj crkvi, sa tolikim užitkom. Njezi- se onda za svirku na tamburama reklo).
na pjesma divna je molitva, – zadahnuta toplinom
– ljubavlju. Diže nas u svete visine k Bogu, – u kom je Marija se pjesmom isticala još u mladenačkoj do-
utjeha – sreća. To samo ona umije onako milo – to- bi. Bila je učenica glazbenog zavoda, kada je već
plo. Svaka riječ nježna je molba
dobrom Ocu, svaka nota prelije- pjevala u Brodu. „Posavska Hr-
pi je uzdah dobroj Majci. Sve je vatska“ 1895. u božićnom broju
sluša preugodno dirnuto, – tiho piše: U crkvi Franjevacah pjevao
i pobožno. Neka nas se vrla na- je naš revni „Davor“, uz solo gos-
ša umjetnica češće sjeća, a mi joj podjicah Ketigove i Magjareviće-
podjimo u susret i ne zapostav- ve, učenica glazb. zavoda zagre-
ljajmo je. Šteta, vječna je šteta, bačkog. Crkva onako velika oba
da taj naš slavuj u tudjinu pola- dana nije dostala za ono obćin-
zi, mjesto da nam naš hrvatski stva, pa mnogi nisu našli mjesta.
gaj osvježuje i razveseljuje pre- Je li i spomenuta Ketigova bila
krasnim svojim glasom. Brođanka, nije poznato.
Tako nadahnuto i toplo o Ma- Marija također pjeva i na zaba-
riji Mađarević bilježi„Posavska vi brodskog Hrvatskog dobro-
Hrvatska“ 1911. godine u bro- tvornog gospojinskog društva.
ju 2. Iste godine u broju 15 piše A zabava je priređena za Silve-
o gospodični sopranistici Ma- strovo 1904. Spomenica druš-
riji Mađarević, koja za Uskrs u tva navodi: Sudac Matić, su-
Franjevačkoj crkvi pjeva „Puč- dac Zlatarić, bank-činovnik Ku-
ku misu“. reš i Pracny izvode kvartet. Gđi-
ca Mirković Berta: deklamaciju:
„Brzojav“. Živa slika o ponoći:
U Matičnoj knjizi rođenih u „Predivo je prela“, po Lisinskovoj
brodskom Državnom arhivu pjesmi. Nutrina je hercegovačke
može se pročitati: Marija Cvje- kuće, prelja, gđica. Ćirila Bobinac
ta Madjarević, otac Jozo krojač, (poznata brodska ljepotica, ko-
majka Marija r. Čunović, rođena ja se u Beč udala) sjedi u njoj.
Iza kulisa pjeva „Prelju“ alt solo,
je u Brodu 27. III. 1878., na kuć-
nom broju 339, njena kuma bi- Vrla naša umjetnica Marija Magjarević, učenica glazbenog zavoda Ma-
la je Marija Medunić, supruga članica tamburaškog orkestra HPD rija Mađarević. Dok ona pjeva
medeničara Đure Sekulića, a kr- „Davor“ 1893./94. otkriva se drugi zastor i ukazuje
se kao u daljini junak, o kome se
stio ju je brodski župnik Florijan
Cvjetko Latković (on je brodski sin, rođen 1823., a pjeva. Stoji na straži na kamenitom klisu držeći dilj-
brodski župnik postao je 1871. i na toj službi bio do ku (dugu pušku). „Junak“ je bio gosp. Eugen Šrepel.
smrti 1888. godine).
I, to je za sada gotovo sve što znamo o Mariji Ma-
U Izvještaju Više pučke škole realnog smjera, pod đarević, tom„brodskom slavuju“, umjetnici prekra-
godinom 1890./91. nalazi se podatak da je Mari- snog, očaravajućeg glasa. Gdje je nastupala u tuđi-
ja Mađarević završila VI. razred iste škole i otišla u ni, na kojem je to naučnom putovanju bila i gdje?
glazbenu školu - zavod, u Zagreb. Čini se da je za- Zašto je morala otići u tuđinu umjesto da nam naš
grebačka glazbena škola u Brodu bila dosta popu- hrvatski gaj osvježuje? To sve još treba istražiti.
larna, jer prema spomenutom Izvještaju, pohađalo Tek jednu šturu zabilješku o sestrama Mađarević
ju je više brodskih djevojaka: Petronela Leitner, Ma- nalazim kod učitelja Luke Lukića u njegovoj notici
rija Wolfschutz, Draga Schulman (kći tiskara Hinka „Učitelji pjevanja, sviranja etc. U Brodu n/S počam
Schulmana), Zlata Markovac, Milica Dimović (kći tr- od 1866-920.“, gdje kaže:
govca i posjednika Nauma Dimovića). Spominje se
i gospođica Mušicki kao polaznica te glazbene ško- Marija Madjarević alt crni vlasi i oči, malo niska, a
le. U istom Izvještaju, u rubrici Što i gdje je sada?, za sred. stasa, sitno grlo a fino (gledajući fotografiju,
1903. godinu, o Mariji Mađarević se navodi: pjeva- dodao bih, nježna i krhka). Emilija svjetle vlasi, ma-
čica, Brod. Znači da je školu završila uspješno i da nja, kest(enjaste) boje očiju, uvik se smiešila, alt pje-
živi u Brodu. vala, al fino. Lukić još navodi da je Marija umrla u
Njemačkoj 1919. godine. Pa, ne zaboravimo Mari-
Iz godine 1893./94. postoji fotografija ženskog ju, jer i ona je dio naše brodske glazbene povijesti.
308
101 brodska priča
Gospođica Marija Plattner ća skupština, prihvaćena pravila društva, koja su 30.
studenog 1930. poslana u Zagreb Cecilijinom društvu
Bila je među počimaljama u župnoj crkvi sv. Sti- kao matici na odobrenje. Pravila su odobrena počet-
pana kralja, „Maloj crkvi“, sopranistica gospođica kom sljedeće godine, dakle 1931.
Marija Plattner. Rođena je 1908. godine u Odvor-
cima, a majka joj je bila udova, također imenom A tadašnji kapelan župe Stjepan Lovrić navo-
Marija, po zanimanju švelja i radila je u brodskom di: Godine 1931. osnovao sam u Slavonskom Brodu
Domaćem proizvodu rublja„Ivanić i Vujić“ u Šeno- mješoviti crkveni zbor i dao mu ime „Sveta Cecilija“.
inoj. Plattnerove su stanovale u Badalićevoj na bro- Ja sam taj zbor uvježbavao i s njime redovito nastu-
ju 2. Marija, juniorka, tako je divno pjevala, ma mi- pao u župnoj crkvi Sv. Stjepana u Slavonskom Brodu
lota jedna slušat’ bilo, ta kao kakva svetica, rekao (od 1931. do 1934. orguljaš je bio ravnatelj škole Lu-
bi pobožni puk. ka Ćosić).
Kad ono! Kad tamo! U Kronici župe Brod je i ovaj podatak: Na mladoj
misi Filipa Prpića 25. ožujka 1934. godine pjevao je
Glasom i pjesmom Marija se isticala već u ranoj mješoviti zbor Svete Cecilije Vilharovu Hrvatsku mi-
đačkoj dobi. „Brodske novine“ 1920. godine pišu o su. „Zbor je taj dan pokazao divan uspjeh. Osobito
koncertu u dvorani „Kasine“: Koncert školske mla- se odlikovala gospođica Marija Plattner, kao sopran-
deži naše Realne gimnazije: Program je bio vrlo lijep, ska solistica u pjesmi Majci Božjoj od Mije Ćurkovi-
pa se vrlo skladno izmjenjivala pjesma sa glazbom, ća „Zovem te dan i noć“. Za prikazanje pjevao je zbor
deklamacijom, dok je za- Duganovu Uskrsnu Isus.
vršen s dvije lijepe aktov-
ke... Osobito se publici svi- Da je zbor postigao veli-
ki uspjeh zasluga je vlč. g.
djelo svježe grlašce učeni- Stjepana Lovrića i organi-
ce Marije Plattner. Malo
se opažala na pozornici, ste g. Luke Ćosića, učitelja.
a ipak je dvorana ječila
od njezinog glasa, koji je Bila je Marija Plattner
bio izljev velike radosti, da i dugogodišnja članica
im ona može pokazati što „Davora“, sve do njego-
umije. Pohađala je tada vog prestanka rada iza
tek prvi razred gimnazi- Drugog svjetskog rata.
je.„Izvještaj“ škole za go- Spominje se 1927. kada
dinu 1920.- 1921. navodi je „Davor“ u Hrvatskom
ju u I.b razredu. domu davao zabavu s
vokalnim koncertom, a
Marija je bila članica izveden je i šaljivi komad
„Glazbena kuhačka ško-
pjevačkog zbora „Sve- la“ u kojem je Marija glu-
ta Cecilija“, osnovanog
u „Maloj crkvi“ za župni- mila. Nagrađena je 1930.
srebrnom plaketom kao
kovanja velečasnog Do- istaknuta članica „Davo-
minka Šarčevića, koji u
ra“.
vKssiOsbjžpčvpfbooelmaueikrnoorudošrooljpovggimžiuumkkduannszbo..aivzsbanieaTTusjcmkboieailloth,cilnuioiojsjdttaržnžmožerrraekkaunuagjnongvtuaenjpjpdaioeeap,vd1ojjnengišekrndon9sotiiisBkohsnarpuou2pragt,rvgulo8kjecnomjievaaeaat.trtekvidkna,tkdsoneamviatkikpvo,ibisIaanosunevdotaCiptlkjanlipuiassaajcetooletaoiliae,pcoFaosjsžmmedtinauloK,,oliia-ia:dvelsnrjpgiijtnganažosjaoeooeeosšsoMsv.ttag1ijizoaTeućnam5bjčodarčia.oiiiriscljptdptjaruitaaepeoouošpdPmlndvsntjjlapvtjeeiaLaaaićanrlvoutsosi,et.1ajtknknjepcoDne9čaogireumji2aokrjacrĆšeou9vprantc(ogrš.eesuoigjitusuanenkZvnaisvmlmućooujbranea,enopsćiskpšmdžstldarjkortuuaieaniuuuooj-----iHi, sPaDšdmpspnntort„leeakDiodjirrnirdraoiifmjaglčigrlsiojmsvjeakuakasakvotosj,kinu,aaintrotmtidoi“prlmjouma,eučm1š.kolbe,t9haćooizmi3njuk.ovlje.aa.4riidjvuagIesh.1nnogoežlać0eiarnbnmejbe.dooodsmdXiašvtmomanI.leonIibA.so)tsieni1iujnumBempo9darkors2voeimeerat2psdamhm.iiitikonlsrsjgkozaeaarveGaaoaoltmatrt,aikooljodmiiojj“rspeu,alvliši-peniač,biobćisšMgovokemakđiielljovo.unaiaeij.necioBvgršsjrZjađeeiaašsekejaakdknuvinjMmleinoiioijjmolm„uidamajajmHsebnnranspsdUriaalduujevijiraasvečroeakstpnsueanvatdnvPoičlsgeimknoiajlkkimiaftoamovzcrooiltnmemiaaavatgla--------i,
stupiše muškarci tako, da je održana konstituiraju- (Posavska Hrvatska, 17. studenoga 2017.)
309
101 brodska priča
BANSKA ULICA
Brodska Banska ulica (da-
našnja Starčevićeva) na- podin Ladislav Pejačević – Vi-
zvana je tako 1881. go- rovitički, kao njegov prvi civil-
ni gospodar, oduševljeno do-
dine. Do tada se jednostavno čekan neviđenim slavljem od
zvala Srednji sokak, ili nje- svekolikog građanstva, jer on
mački Mittel Gasse, budući da se najviše zalagao da se Kraji-
se Brod isprva u svojoj staroj na pripoji Hrvatskoj. Odušev-
povijesnoj jezgri okružen be- ljenje je bilo obostrano i tim
demima i sastojao od samo tri veće, jer je Ban kraljevinah Dal-
uzdužne, ravne i paralelne uli- macije, Hrvatske i Slavonije La-
ce, tri sokaka: Savskog, Sred- dislav Grof Pejačević zaključ-
njeg i Rasolskog (Mesićeva), te kom gradskoga zastupstva od
30. lipnja 1881. počašćen titu-
je Srednji sokak prolazio sre- lom počastnog gradjanina Bro-
dinom varoši, s kraja na kraj,
od istočnog do zapadnog be- da na Savi i dolazio je u grad
gdje ga su ga izuzetno cijenili
dema. Ovakav geometrijski i poštovali.
izgled naselja ukazuje da je
Brod u srednjem vijeku podi-
gnut planski, prema unaprijed Grof Ladislav Pejačević (1824. - 1901.) po Grof Pejačević, član ugledne
osmišljenom projektu. kojemu je Banska ulica dobila ime plemićke obitelji, izabran je za
hrvatskog bana 1880. godine.
Bio je bogati slavonski velepo-
Neslužbeno, zvao se Srednji sjednik, samo vlastelinstvo u
sokak i Školska ulica, ili Schu-
ll Gasse, jer je u njemu još 1810. godine sagrađena Našicama imalo je 20.000 hektara zemlje, a to ga
Trivijalna škola (trorazredne osnovne škole, koje je je činilo i jednim od najbogatijih predstavnika hr-
ustanovila carica Marija Terezija 1775. godine). Bi- vatske aristokracije. Usto, bili su Pejačevićevi dvorci
la je na današnjem Trgu žrtava rata, prizemnica s u Našicama, Virovitici, osječkom predgrađu Retfali,
pročeljem u Srednjem, Školskom sokaku (Starčevi- pa lovišta, posjedi u Mađarskoj, palača u Šopronu
ćevoj), iznad kojega je bio mali tornjić sa zvonom (grad u zapadnoj Mađarskoj, na samoj granici s Au-
koje je oglašavalo početak i kraj nastave. U dubinu strijom), gdje je grof Ladislav i rođen 1824. godine.
numera nastavljala su se još dva duga krila zgrade. Grof Ladislav Pejačević, počasni građanin Broda,
Izgradnjom jednokatne Više pučke učione na glav- otac je i grofa Teodora Pejačevića, hrvatskog bana
nom trgu 1875. godine (koja je od 1918. prerasla u s početka 20. stoljeća (1903. - 1907.), a preminuo je
gimnaziju) u zgradi bivše trivijalke prestala je nasta- u Našicama 1901. godine.
va i u nju je uselilo brodsko kotarsko poglavarstvo. U doba bana grofa Pejačevića u Hrvatskoj su vla-
Za „stare Jugoslavije“ govorilo se po srpski - brod- dali zategnuti odnosi s Mađarima koji su nepresta-
ski srez. U osamnaest općina brodskog sreza: Donji nim povredama Hrvatsko-ugarske nagodbe provo-
Andrijevci, Bebrina, Beravci, Brod, Drenovac, Gar- dili mađarizaciju. Kada su 1883. potajno na zgrade
čin, Kaniža, Klakar, Kobaš, Velika Kopanica, Lužani, raznih institucija postavili grbove koji su uz hrvat-
Oriovac, Podcrkavlje, Podvinje, Sibinj, Stupnik, Svi- ske imali i mađarske natpise, izbili su veliki nemiri
laj, Trnjani i Brodski Varoš, živjelo je 52.140 stanov- ne samo u Zagrebu, nego širom Hrvatske. Grbo-
nika. Od 1930. godine bila je u nekadašnjoj školi vi su razbijani i skidani. Demonstranti su uzvikivali
i sreskoj upravi smještena policija - redarstvo i za- protiv Mađara, pjevane su protumađarske pjesme
tvor, a za potrebe sreza kupljena je velika palača (Udri, udri in der Stadt, svim Mađarom štrik za vrat!)
građevinskog poduzeća Till i Šimić (danas Raiffei- i premlaćivani domaći mađaroni… Ban Pejačević
sen Bank na Trgu pobjede). U strašnom bombardi- je intervenirao u Beču i Pešti, tražio da se poštuju
ranju Broda u Drugom svjetskom ratu, 19. siječnja odredbe Nagodbe, posebno u pogledu hrvatskog
1945., do temelja je srušena zgrada redarstva uz jezika, no kako ta njegova nastojanja nisu urodila
stradanje velikog broja zatvorenika, od kojih mno- plodom, odstupio je s banskog položaja. Nemiri su
gi nisu mogli biti ni identificirani. nastavljeni još žešće, bilo je poginulih i ranjenih i u
Hrvatskoj je uveden komesarijat. Uz vojnu pomoć
A kako je došlo do toga da je Školska ulica nazva- vraćeni su dvojezični grbovi, ali nemiri su nastavlje-
na Banska? Vojna krajina ukinuta je 1873. godine, ni, te su potom stavljeni „nijemi grbovi“ (bez ikak-
ali je ona i dalje činila posebno područje, jer u Pešti vih natpisa), kako ih je narod podrugljivo nazvao.
nisu htjeli Krajinu prepustiti Hrvatskoj. Sjedinjenje
Krajine s građanskim dijelom Hrvatske i Slavonije, s No, recimo još o banovom slavnom posjetu Brodu
Banskom Hrvatskom, dozvolio je devet godina ka- 24. kolovoza 1881.
snije kralj Franjo Josip I. svojim Manifestom od 15. Bana Pejačevića Brođani su svečano provezli koči-
srpnja 1881., a već nakon dva tjedna, 1. kolovoza, jama ulicama grada, u kojem su tek nicale prve zi-
Brod je potpao pod vlast Zemaljske vlade Hrvat- danice. Na velikom i otmjenom banketu u novopo-
ske sa sjedištem u Zagrebu. Iste burne godine, 24. dignutom Jarićevom velesvratištu „Žuta kuća“, pri-
kolovoza, došao je u kraljevski slobodni grad Brod sutni su bili svi ugledni građani Broda, padale su
na Savi tadašnji hrvatski Preuzvišeni svietli Ban gos- zdravice,„Davor“ je otpjevao nekoliko rodoljubnih
310
pjesmama, atmosfera je bila sjajna, a sala restau- 101 brodska priča
racije ukrašena velikim staklenim grbom Kraljevi-
ne Hrvatske, Slavonije i Dalmacije nad kojim je bila Jurja Strossmayera. No, ipak, nadglasani su, više je
kruna svetog Stjepana i natpis zlatnim slovima: Ži- odbornika glasalo za prvi prijedlog, samo i tu se iš-
vila trojedna kraljevina! Taj je grb kasnije resio pro- lo na kompromisno rješenje, pa sokak nije nazvan
storije Hrvatskog pjevačkog društva „Davor“. Banu Pejačevićeva ulica, već samo Banska. No, to je on-
je uručena diploma na kojoj piše: Njegovog Preuzvi- da moglo biti, bog te pita kojega bana i banovog
šenog Gospodina Grofa Ladislava Pejačevića Viro- trumbetaša, kako se kaže. Hrvat, hrvatski ban, grof
vitičkog pozdravlja oviem začastnim gradjanskim li- Ladislav Pejačević madžaronima nije šmekao.
stom zastupstvo grada Broda u Slav. kao svoga prvog
ustavnog bana, izabrav ga u svojoj sjednici dne. 30. Od osamdesetih godina 19. stoljeća, u Banskoj
srpnja 1881. začastnim gradjaninom uslied Njegovih ulici na mjestu malih, već trošnih drvenjara „sta-
vrlinah i zaslugah neumornim nastojanjem za spaja- rog Broda“, stale su nicati brojne nove kuće, za ono
nje krajine sa materom zemljom kraljevinom Hrvat- vrijeme sjajne moderne palače u stilu kitnjastog
skom i Slavonijom kojoj je sjedinjenjem postavio te- historicizma i osebujne secesije, tada vladajućih
melj srietne budućnosti da složenimi silami napredu- stilova u europskoj arhitekturi. Gradili su ih bogati
ju u novom ustavnom životu. građani, trgovci, posjednici, obrtnici: Radosavljevi-
ći, Ferići, Horvati, Kohnovi, Maričevići, Lorschyjevi,
Uz ovaj tekst je i pjesmica: Mirkovići, Markotići, Pachanyjevi... Oni su se upravo
natjecali čija će kuća biti ljepša, pa je Banskoj pri-
Ljevat krvcu, branit kralja, prava domovine, stajao i naziv Gospodska ulica ili Herrn Gasse, jer
Junakom su bile to najveće stečevine. i tako je ova ulica neslužbeno od Brođana zvana.
Nu najveću slavu, Ti si bane izvojštio To je bilo po ugledu na druge gradove u Monarhi-
Što si narod razdvojeni, opet sjedinio. ji, od Beča, Graza i Insbruscka do Osijeka, Zemuna,
Banje Luke... gdje su također postojale otmjenije,
Nejasno je kako je ta diploma ostala u Brodu i da- „gospodske“ ulice.
nas je u Muzeju Brodskog Posavlja. Možda mu nije
niti uručena, jer u upravi grada bila je vrlo jaka ma- Naziv Banska, ova je ulica zadržala do 1909. godi-
đaronska struja. ne, kada je u vrijeme pravaške vladavine gradom,
za načelnikovanja Stjepana Benčevića, provođe-
Banov posjet 24. kolovoza zabilježila je i Kronika no novo imenovanje ulica, te Banska bi nazvana
franjevačkog samostana: Ban Kraljevine Hrvatske, po „ocu Domovine“, Ulica dr. Ante Starčevića i to
Slavonije i Dalmacije, Preuzvišeni gospodin Ladislav slavno ime već više od sto godina nosi.
Pejačević, u svojstvu kraljevskog povjerenika stigao
je u Brod te 25. a posjetivši crkve, otputovao je u Vin- Od javnih građevina u Starčevićevoj ulici (uz sru-
kovce. šenu bivšu školu, potom kotar, pa policiju) za spo-
menuti je secesijsko kino-kazalište „Apolo“ (danas
Na spomen ovoga sretnog dana, banovog posje- Centar mladih) fotografa Pavla Dimitrijevića iz No-
ta Brodu, nazvaše građani tada Srednji sokak Ban- ve Gradiške, sagrađeno 1920. godine. Kazališne
skom ulicom, što je i službeno potvrđeno 30. lip- predstave, opere i operete, davane su u kinu„Apo-
nja 1886. godine, za gradonačelnika Vasilja Brate- lo“ do 1926., a od tada u novoizgrađenom „Hrvat-
lja, kad je u Brodu provedena prva nominacija uli- skom domu“ u Mesićevoj ulici.
ca i postavljene ploče s nazivima, a na svaku kuću i
tablica s kućnim brojem - numerom. No, nije to baš Osamdesetih godina prošlog stoljeća u Starče-
tako glatko prošlo. Odbor za preimenovanje soka- vićevoj ulici je otvoren niz ugostiteljskih lokala i
ka dao je prijedlog da se Srednji sokak nazove Pe- zavladalo je dotad nezabilježeno remećenje reda
jačevićeva ulica, ali gradski odbornik Aleksandar i mira u noćnim satima od strane razuzdane naše
Radosavljević, podržan od odbornika Nauma Di- mladeži, pa Starčevićeva dobi i naziv Pijana ulica,
movića i Mile Lackovića, tome se usprotivio i pred- što nije niti gradu, niti ulici na čast. A ono još malo
ložio je da se ovaj sokak zove Ulica biskupa Josipa gospode što je u njoj i koja se s ponosom nazivaju
Starčevićanci, iz ove bi ulice sada sigurno najradi-
je pobjeglo.
(Posavska Hrvatska, 8. prosinca 2017.)
Korice i diploma počasnoga građanina kojom su Brođani počastili bana Ladislava Pejačevića 1881. godine
311
101 brodska priča
312
101 brodska priča
TOLDIJEV ISPRIČANI GRAD
(Zvonimir Toldi, 101 brodska priča – četvrti dio. Rukopis, 2018)
Početkom svibnja zatekao sam se u Brodu da bih se susreo s prijateljem koji svake godine ovamo dođe
da s druge strane Save obiđe ono što mu je od rata još ostalo, a to su grobovi. Kad smo se sreli, sjeti
se da je – dolazeći – prošao pokraj dviju nadgrobnih ploča blizu bolnice, pa me upita znam li išta o
njima. Niti sam znao niti sam ih ikad vidio, iako volim reći kako grad svoje mladost poznajem k’o vlastiti
džep, pa smo odlučili zajedno pogledati. I doista, na Radničkom trgu ograđena dva groba, a na pločama
nešto piše, po nagađanju mog prijatelja, vjerojatno na staroslavenskome, pa bih ja kao kroatist to mo-
gao i pročitati. Moje priručno filološko znanje odmah mi reče da se radi o srpskoj ćirilici i najvjerojatnije o
ostatku negdašnjega pravoslavnoga groblja, da je tu negdje – koliko znam – bila pravoslavna crkva, dok
je sama ulica u mojoj mladosti nosila ime Vuka Karadžića i bila mi mnogo važnija po Trenkovoj kući koju
je ovjekovječio ruski emigrant Vasilj Petrovič Antipov, slikar staroga Broda.
Prijatelju sam obećao da ću pokušati nešto više doznati, kad li ne prođe jedva koji dan nakon što se sva-
ki vratio odakle je i stigao, evo maila Dunje Vanić, novinarke Posavske Hrvatske. U njemu me moja brodska
prijateljica moli da napišem pogovor za novu knjigu Zvonimira Toldija 101 brodska priča – „onako kako ti
znaš“. A da bih vidio o kakvim se to pričama radi, mailu je priložila dvije od kojih se jedna odnosila baš na
one nadgrobne ploče ispred Radničkoga doma, tj. na Radničkome trgu. Bio sam oduševljen te proslijedim
odmah Toldijev zapis o grobovima dvojice cincarskih trgovaca svome njemačkom prijatelju. No, Toldijev
zapis otkrio je za mene jednu mnogo važniju činjenicu: da su, naime, ti isti trgovci krajem 18. stoljeća po-
digli„na čudotvornom i ljekovitom izvoru u šumi Pribudovac baroknu stup-kapelicu sv. Petke“. Međutim,
dok su „u tim gustim bukovim šumama“ ovi trgovci skrivali krijumčarenu robu iz turske Bosne, ja sam sa
svojim prijateljima skrivao guske koje smo krali iz nepreglednih jata s Jelas-polja pa ih onako uvaljane u
blato s toga čudotvornoga izvora pekli na obližnjoj livadi na kojoj su se inače okupljali izletnici i hodoča-
snici, mahom prekosavski pravoslavci.
A Toldi, otkud on u mom životu?!
Malo stariji, a opet dovoljno da su nam se puti razilazili, pa obojica u istome gradu proživjesmo paralel-
ne mladosti da bi mene život odveo izvan, a njega ostavio u Slavonskom Brodu. Bio je dovoljno stariji da
se niti na istome fakultetu nismo mogli susresti kao što sam se susretao s nekim drugim Brođanima, npr.
s Krešom Šimićem, koji je ovaj svijet prerano ostavio, a time i svoj Brod koji je na njega s pravom računao.
Svaki put kad nabasam na nešto Krešino, prožme me tiha radost što sam ga poznavao, a u isto vrijeme i
duboki žal za nekim tko je strasno i zdušno bio odan svome zavičaju i već u najranijoj mladosti prvim svo-
jim tekstovima bio spreman vlastitu sudbinu vezati za sudbinu svoga grada.
Zato je široke ruke ista sudbina bila prema drugim Brođanima, među kojima i Zvonimiru Toldiju (1944.),
inače rođenome Vinkovčaninu, koji je rano djetinjstvo proveo u Babinoj Gredi, a odrastao u Slavonskom
Brodu, tu završio gimnaziju, a na zagrebačkome Filozofskom fakultetu diplomirao etnologiju i povijest, da
bi potom cijeli svoj radni vijek proveo u Muzeju Brodskog Posavlja. Za moje tek povremene brodske oči
Zvonimir Toldi, diskretan i uglađen gospodin, u četiri svoja radna desetljeća sagradio je pravi arhipelag
zavičajnoga blaga koje je vrijeme namiralo, a on ga strpljivo i ustrajno sakupljao, opisivao te izlagao po-
gledima i uzdasima u prvome redu svojih sugrađana i ostalih kojima je baština na srcu.
Ranih mu izložbi još se i ja sjećam, a kada ih danas čitam u Toldijevoj radnoj biografiji, učini mi se da li-
stam spomenar prepun nostalgije zbog sjećanja na neka davna i, Toldijevom zaslugom, zaustavljena vre-
mena. Njih dvadesetak u minula četiri desetljeća već su odavna zatvorene, a ostaše katalozi kao svjedoci
jednoga ustrajnoga i skrbnog etnografa, duboko odana životu i običajima svoga slavonskog zavičaja. Do-
bar glas se daleko čuo, pa su izložbe izlazile i izvan ovoga Muzeja i Broda, autor gostovao po specijalnim
TV-emisijama, angažiran u stručnim odborima Međunarodne smotre folklora u Zagrebu i Smotre folklora
Brodsko kolo u Slavonskom Brodu, sprema i vodi priredbe jednu za drugom smišljajući uvijek nešto no-
vo u starome – smotre dječjeg folklora, svirača na tamburi samici, crkvenog pučkog pjevanja, igrokaza i
sl. Kao znalac i fanatik svoje struke po raznim je povjerenstvima – od Đakovačkih vezova, preko Mladost i
ljepota Slavonije u Starim Mikanovcima do Revije hrvatskih narodnih nošnji i Izbora najljepše Hrvatice u
narodnoj nošnji na smotri Brodsko kolo, pa Toldijev rad sustižu i javna priznanja na svim razinama – od lo-
kalne (Medalja Slavonskog Broda 1983., Nagrada oslobođenja Broda 1990., Štit Berislavića 2000., Zlatni grb
Brodsko-posavske županije 2009.), preko državne (Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1996., Red
hrvatskog pletera 1996.) do međunarodne (Herderova nagrada 1970.). Posebno mjesto ima ono strukovno
priznanje, tj. nagrada Hrvatskog etnološkog društva za životno djelo nazvana po imenu jednoga od naj-
značajnijih hrvatskih etnografa 20. stoljeća Milovana Gavazzija (2009.).
313
101 brodska priča
Ugledni brodski etnolog i povjesničar, osnivač etnološkoga odjela brodskog Muzeja, neko vrijeme i nje-
gov ravnatelj, rezultate svojih istraživanja objavljivao je po stručnoj i popularnoj periodici, da bi ih s vre-
mena na vrijeme sabrao i u poneku „knjigu dao“ među kojima tri istoimene: Sto i jedna brodska priča
(2002., 2012., 2015.). A da Zvonimir Toldi svoje priče o Brodu niti nakon toga popularnoga troknjižja nije
sve ispričao, pokazao je nastavkom suradnje u Posavskoj Hrvatskoj, odnosno novom serijom zapisa koju je
po uhodanome običaju dao također uknjižiti i tako trima dodao novi, četvrti svezak jedinstvenoga istra-
živačko-nakladničkog projekta.
Pa kao što svaka priča ima svoje protagoniste, tako ih imaju i najnovije stoijedne Toldijeve priče. I ov-
dje su to ljudi, događaji i pojave iz života savskoga Broda i njegovih žitelja u minulih najmanje stotinjak i
jednu godinu – od preporodnih do naših dana. Osim vremenske i prostorne poveznice, zajedničko im je
pisac, tj. Zvonimir Toldi, ali nije on uvijek i pripovjedač, nego tu ulogu rado prepusti drugima – najčešće
svojim sugrađanima i njihovim sjećanjima, tj. svjedocima ili sudionicima„dobrih starih vremena“. Pri tome
se naš pripovjedač ispomaže zapisima – više ili manje osobnim poput razgovora, spomenara, dnevnika i
pisama ili onim tzv.„objektivnim“ kao što su kronike, novinski i stručni članci. Dakle, u akciji su razni izvo-
ri (Kronike Franjevačkog samostana u Slavonskom Brodu, Arhiv Muzeja Brodskog Posavlja, Državni arhiv,
razne spomenice), lokalne i nacionalne novine (Danica ilirska, Hrvatska zajednica, Jutarnji list, Hrvatski glas,
Posavska Hrvatska, Brodski tjednik, Brodski list...) i profesionalni znatiželjnici koji svojim istraživanjima (I. A.
Brlić, J. Koprivčević, M. Marković, S. U. Schwendemann, M. Artuković, L. Lukić...) namriješe štivo na koje se
oslanja javna slika ovog kraja. Sve to, dakako, uz obilatu ilustrativnu raznovrsnu dokumentaciju – od crteža
i slika Antipova i drugih brodskih umjetnika, preko starih razglednica i fotografija što ljudi, što građevina
i lokaliteta, odnosno naslovnica prevažnih izvora, knjiga, albuma i druge građe, jednom riječi artefakata
koji Toldijevim pričama daju posebnu mješavinu uvjerljivosti i šarma.
Pa da ukratko vidimo kako to Toldi čita Slavonski Brod, na čemu zastaje, što otkriva i na što podsjeća?
Ako je po kronologiji, onda je prva Senzacija – prvi brodski pokladni korzo, kako je to – obavještava nas
autor – pisala o pokladama u Brodu Danica ilirska još davne 1842. godine. Kolovođa da bijaše„verli domo-
rodac g. Franjo Benčević“, a da su poklade senzacija ostale i na kraju 19. stoljeća„kada se Brod još više po-
gospodio, vidi se i po pisanju povjesničara i brodskog kroničara, po struci pravnika, Josipa Joze Koprivče-
vića u Posavskoj Hrvatskoj 1939.“ – dodaje Toldi. Bilo je to vrijeme koje je još dobro pamtilo prolazak prvog
„damšida“ Savom kod Broda, a koji je i pjesma opjevala! (Parnjačama po Savi ploviti: 170 godina od prolaska
prvog damšida Savom kod Broda). Iako možda neopjevane, živo je i sjećanje na prve protugradne topove
u brodskim vinogradima 1900. od kojih – kako se govorilo – Tresla se brda, a od tučobrana hasne ni. Ali je
zato i od opožarene tkalačke škole (Bukne vatra u tkalačkoj školi), koja je na poticaj dr. Ise Kršnjavoga otvo-
rena 24. studenoga 1884., svakako bilo koristi, baš kao i od hotela Tri gavrana, u Mesićevoj ulici na broju 7.
Koristi je bilo i od parnog kupališta (Nedjeljom svi u parno kupalište!) koje je podigao graditelj Adolf Godt,
ali se za Brod toliko potrebna i važna institucije relativno brzo ugasila, a svakako je hasne trebalo biti i od
novoga kolodvora. Naime, po pisanju Brodskog tjednika 1906. Doskočiti (ne)prilikama s kolodvorom bilo je
moguće samo gradnjom novoga, ali će se na to pričekati, pa ponovo podsjetiti 1924., a nakon što je dva-
put razoren (1944. i 1945.) novi kolodvor napokon biva otvoren – 1977.
U međuvremenu dva su rata prošla, u povodu Stogodišnjica Prvoga svjetskog rata prelistava naš autor
zapise iz Kronike Franjevačkog samostana 1914-18., Drugi rat malo-malo pa spomene kao npr. uz rušenje
savskog mosta. Naime, Toldi piše: “Shvaćajući važnost brodskog mosta i kako bi se usporilo nadiranje Ni-
jemaca, komandant brodskog garnizona Kosta Mušicki (rođen u Brodu 1897., osobni ađutant kralja Alek-
sandra I. Karađorđevića, a kasnije i kraljice Marije i mladog kralja Petra II.), naredio je rušenje mosta. Mine
su postavljene u noći s 11. na 12. travnja, a u zrak je dignut 12. travnja u osam sati ujutro“. Tako je porušen
„jedan od najvećih i najljepših mostova u ondašnjoj državi“. Njemačka je vojska ušla u Brod 13. travnja, a
već sutradan prešla Savu kod Koraća i nastavila prodor u Bosnu. Istoga dana, 19. travnja 1941., Slavonski
Brod ponovno postaje Brod na Savi, kako se i zvao do 1934.
Malo potom naš autor koristi povod da prenese napis iz Posavske Hrvatske o promjenama naziva nekih
ulica„koje su imale čisto nehrvatsku tendenciju“. Tako Ulica kralja Aleksandra (zapravo Široka) postaje Uli-
ca Dr. Ante Pavelića (Poglavnikova), Karadžića Vuka (danas Štampareva) – Dr. Josipa Stadlera, Radnički trg
– Trg Stipe Javora, Tyršov trg (danas Trg. S. Miletića) – Ustaški trg, Trg Kralja Petra (sadašnji Trg pobjede)
– Trg Adolfa Hitlera, Šetalište Kraljice Marije (Klasija) – Šetalište Vojskovodje Kvaternika itd. Kina postaju
slikokazi, od Radničkog sportskog kluba Jedinstvo i BSK-a nastaje klub Svačić, a od Marsonije i Viktorije
formira se Sportski klub Građanski, itd. (Brod na Savi u proljeće 1941. godine).
Zanimljiva je i sudbina današnjega Hrvatskoga doma, u mojoj mladosti kina Jadran u kojemu sam – uz
kino Partizan – odgledao sve svoje važnije filmove i vodio prve cure na balkon. Toldi me u svome prigod-
nome zapisu 90 godina veličanstvenog narodnog hrama Hrvatskog doma nauči pravoj priči, tj. da je dom
svojom darovnicom zasnovala gospođa Aurelija Bogdanović Kuss te ga velikodušno dala gradu uz obve-
zu„da ima služiti hrvatskoj stvari pod imenom Hrvatski dom i to vidno na zgradi istaknuti“. A onda je zbog
duga Dom 1928. prodan Dobrovoljnom vatrogasnom društvu, od 1933. vlasnik mu je grad Brod, za Dru-
gog rata postaje njemački „Soldatenheim“, poslije rata nepoćudan, pa je preimenovan u Dom kulture s
Gradskim kazalištem i kinom Jadran. Onda mu je nakratko 1971. vraćeno pravo ime, pa opet zabranjeno
– sve do 1991. kad preuzima „ponovno onu misiju, koju su mu namrijeli oni koji su ga gradili“, poziva se
naš autor na Matu Artukovića. Ono što Toldi ovim zapisom čini samo je jedna mala, ali važna gesta prema
darovateljici čiji „grob je zapušten, spomenik srušen, odbačen i zarastao u korov“. Iako opet pod pravim
314
101 brodska priča
imenom, čini se da Hrvatski dom ni danas ne živi svoj pravi sadržaj, nego je spomenik – samome sebi.
Oživljavajući uspomenu na Žutu kuću, naš autor ističe tko je sve u njoj prespavao. Tako je 1817. u Žutoj
kući odsjeo i sam austrijski car i kralj Franjo I. s caricom i njihovom svitom na svome proputovanju kroz
Brod u inspekciji Vojne krajine, a našao se ovdje i hrvatski ban Jelačić kad je stigao u Brod 7. rujna 1849. S
krajem Monarhije došao je kraj i Jarićeva otmjenog velesvratišta, poslije Prvog svjetskog rata u prizemlje
useljava Hrvatska zemaljska banka (danas Borovo) i nekoliko trgovina među kojima je najpoznatija Engle-
ski magazin; u njemu će poslije Drugog svjetskog rata biti Delen, danas je Varteks.
Možda sam najvažnije svoje filmove odgledao u Jadranu i Partizanu, ali najdraže matineje odgledao sam
u kinu na Budainki, i to s prijateljem Zoranom, koji je svako ljeto iz Sarajeva dolazio baki Julki u Brod. Za-
hvaljujući Toldiju, sada sam doznao o Budainki što dosad nisam znao, naime, da Budainka nije bila u Brodu!
Brodski je časnik Budija svoju livadu darivao Brođanima, onda zbog nekih graničnih sporova između opći-
na Varoš i Brod, Budainka je Brodu formalno priključena tek 1948. (Dok je Budainka u Varoškom ataru bila).
Kad sam već kod brodskih kina, u Toldija nađoh podatak o prvome filmu u kojemu je prikazan Brod. Film
je 1934. snimio Franjo Ledić, otac zagrebačkoga kultnoga novinara Gerharda Ledića zvanoga Lutajući,
inače osnivač Jadran-filma. Navodni inicijator ovoga filma bio je brodski gradonačelnik dr. Henrik Duffek,
a povod je bila zanatska izložba.
Put do kina i do gimnazije vodio me uvijek kroz park Klasije na čijem kraju sam znao ponekad svratiti u
omanju građevinu za koju pojma nisam imao da se ta „dika našeg grada“ zove Emankovac (Emankovac,
dika našeg grada!). Za mene i za većinu mojih vršnjaka bio je to samo javni zahod iliti WC, a tek iz Toldi-
jeve priče doznajem da je „podignut tridesetih godina prošlog stoljeća“, da se popularno zvao Emanko-
vac po gradonačelniku dr. Emanuelu Kovačiću u čijem je mandatu (1935-39.) „ovo, za Brod važno, zdanje
uzidano“. Navodi i sliku kojom je Vasilj Antipov uzvisio i ovu za Brođane prevažnu instituciju koja će biti
obnovljena u mandatu trenutačnoga gradonačelnika dr. Mirka Duspare, pa bi se mogla zvati i Mirkovac,
duhovito sugerira naš autor.
Gotovo cijelu gimnaziju prošao sam svojim talijanskim sportskim Favoritom trobrzincem koji mi je pro-
dao podstanar bake Julke. Moj bicikl, ma koliko izuzetan, bio je samo kap u moru bicikla u Slavonskome
Brodu. Da je Brod uistinu bio grad bicikla, govori podatak koji Toldi prenosi iz Brodskoga lista prema ko-
jemu ih je krajem 50-ih i početkom 60-ih bilo preko sto tisuća. Ne znam koliko je brojka točna, ali znam
da je ista situacija bila i sedamdesetih i da je većina tih bicikla bila parkirana radnim danom ispred Đure
Đakovića, a u ljetnim vikendima – na Poloju. Većina Đurinih bicikla nakon smjene prelazila je prugu preko
drvenog mosta koji je s obje strane imao posebno izgrađene čelične žljebove širine biciklističkog kotača.
Kao student koji se iz Zagreba povremeno vraćao u svoj grad u jedno sam uvijek mogao biti siguran: bez
bicikla neću biti, jer se u jarku uvijek mogao naći neki odbačeni bicikl, koji je netko također usput našao,
poslužio se i ostavio ga.
Dakako, bicikla je bilo i u dvorištu brodske gimnazije, a s njezine prednje strane, do Korza, rasla je Fasci-
nantna magnolija – najpoznatije brodsko stablo. Ne zna se točno kada je zasađena, priča Toldi, ali je moglo
biti„oko 1935. godine“, a pamti se„da ju je posadila brodska Vrtlarija Biro“, točnije„njihov izučeni vrtlar Dra-
gutin Biro iz Strossmayerove“. Domeće potom anegdotu koji će svaki gimnazijalac potvrditi, pa i književ-
nik Dragutin Horkić u svojim zapisima Nizvodno Ivani, naime, da su se„po magnoliji ravnali i neki profesori
brodske Gimnazije“, npr. legendarni profesor latinskog Vasilije Vaso Obranović, koji je znao reći: „Ocjenu
ćeš ispraviti kad u proljeće procvate magnolija!“ Iz osobnog iskustva potvrđujem anegdotu i dodajem da
smo doslovno visjeli na prozorima i čekali taj spasonosni čin prelijepe magnolije!
Magnolijom se u istu svrhu naročito služio i profesor povijesti Predrag Stašić, no ne znam je li i profe-
sorica matematike Štefanija Štefica Tiljak, rođena Varošanka, jer mi nije predavala, a Toldi posvećuje njoj
i njezinome „arhivskom blagu“ jednu od svojih brodskih priča. Znam da je svojim izgledom i držanjem
ostavljala na mene duboki dojam.
Mora da izvjesna gospođica Terezija Dujmović iz Oriovca (rođena 1874.) nije ni slutila da će ostaviti du-
boki dojam ne samo na uglednoga brodskog ciglara Talijana Giovannija Toffoliniija, koji je „ ostavio neiz-
brisiv trag u prošlosti Broda na Savi“, nego i na brodsko općinstvo koje se sasvim sigurno naslađivalo nji-
hovoj bračnoj razmirici. U zapisu Ti moraš platiti – pa pukni Toldi obnavlja sjećanje na događaj u kojemu je
mlađahna i rastrošna Terezija namagarčila svoga Giovannija, pa on ljut i razočaran daje oglas u Posavsku
Hrvatsku 22. srpnja 1912. da ne priznaje zaduženja svoje bivše, razvedene žene: „Pošto je moja supruga
Terezija od mene otišla, molim slavno obćinstvo i gg. trgovce da na moj račun ništa ne dadu, jer ovakve
račune primati neću i za njih odgovarati“. Kuražna i dobrano nabrušena Terezija, nastavlja Toldi, odgovori-
la mu je kontra-oglasom već u sljedećem broju od 29. srpnja:„Odgovor mome mužu Ivanu Toffolinu: Dok
sam ja tvoja žena, kupovat ću na veresiju tko god me bude kreditirao, a ti moraš platiti pa pukni. I, kvit!“
Moglo bi se reći da je ovo prva dokumentirana brodska sapunica!
Očito da nesretni Toffolini nije bio „ucvilitelj ženskih srdaca“, ali je Brod na Savi imao svoga Rudolfa Va-
lentina. Bio je to „tamnoputi, ljepuškasti, s brčićima i načešljanim velnama u kosi punoj briljantina Pero
Jelinić zvan Pero Gurman, vlasnik popularne gostionice i restauracije s dobrom tečnom mezom, župskim
vinima i orijentalnim slasticama u Starčevićevoj ulici na broju 19 (gdje je danas kafić Alfa)“, piše Toldi, a ja
ponovo morao pročitati, jer i moja generacija pamti svoga – Peru Jelinića! A što se Stjepana Horvata zva-
noga Romeo tiče, ovaj je po svemu sudeći bio ne samo zavodnik, nego i dvostruki špijun, poziva se Toldi
na Brodski iz 1948. godine (Ucvilitelji ženskih srdaca).
315
101 brodska priča
A tko su bili Bruderi Lalika i Bucika? „Prije svega spretni i poznati ugostitelji“, odgovara Toldi u svojoj pri-
či, koja je dobila i nastavak s novim svjedocima i pripovjedačima. Tko su bili Braća Bresslauer (Leo i Han-
zi), to ne piše samo u Spomenici kluba Marsonia, nego sasvim sigurno pamte stariji Brođani ove „odlične
nogometaše“. Slično je i s glasovitim Svjetloslikarima Bauerovima čije fotografije mnogi Brođani i danas
čuvaju u svojim obiteljskim albumima baš kao i s Kunstšrajnerom Vjekoslavom Hoffmannom, „umjetnič-
kim stolarom namještaja“; on je radio – ističe mu sin Srećko Hoffmann – „samo vrhunski namještaj“, koji
ga je proslavio i nadživio. Od Hoffmannova sina ništa manje ponosna nije niti Manda Špicer, snaha Pau-
le Hardi Špicer, supruge Štefe Špicera, vlasnika glasovitoga brodskog štrikeraja između dva svjetska rata
(Štrikan jankel, na njem brodska šara). A iz Burne biografije Josipa Dabčevića doznajemo da je jedan mladi
brodski krojački obrtnik svoje po svjetskim metropolama stečeno znanje prenio u svoj Brod i u tadašnjoj
Ulici kralja Aleksandra (Širokoj) na broju 15 otvorio 1926. vlastiti „krojački modni salon za gospodu i gos-
pođe“, koji je ubrzo postao najveći i vodeći modni salon u Brodu na Savi. A jedan drugi Brođanin u jed-
noj takvoj svjetskoj metropoli napravio je karijeru. Iz Malog Pariza – u veliki Pariz snova sudbina je odvela
mladoga brodskog plesača Zvonimira Zvonka Podkovca, koji je tamo ostao dvadeset godina te izgradio
uspješnu baletnu karijeru.
No, nisu sve karijere bile uspješne i sudbine sretne! O tome imaju što reći mnogi Brođani, npr. Logoraš
iz Krndije Ivica Bader, Buntovnik, s razlogom! Ivan Rudec, prebjeg iz Jugoslavije Ivo Šimunović (Zbrisao iz
Juge), Zarobljenik u Vladivostoku – student pravnog fakulteta u Zagrebu Stjepan Ručević, rođen u Starim
Mikanovcima 1892., austro-ugarski vojnik i časnik, zarobljen na ruskom frontu i ostao u Vladivostoku, u
dalekom Sibiru, sve do 1921., po povratku radio u gradskom sudu. Radnik Ivo Škrbina, rođen 1923., obje-
šen je na kandelabr električne rasvjete na Korzu 16. studenoga 1943. (Tko je bio Ivo Škrbina), kako je SS-po-
doficir Kissel zabilježio fotoaparatom. Što reći o sudbini Wagnerovih u Sibinju koje su novi moćnici Strpali
ih u logor da se domognu njihove imovine: „Wagnerovi postadoše puki proleteri, jer Partija je tako htjela, a
Partija je uvijek bila u pravu“, zaključuje Toldi.
No, život ide dalje, novi naraštaji traže svoje mjesto, pa tako i ono za – zabavu. Pedesetih godina počinju
nicati plesnjaci i otvara se„legendarni ugostiteljski objekt„Najlon bašča“ (Dva ćoška kraj Save), šezdesetih
cvatu hotelske terase, a sedamdesetih i prvi disco-klubovi: Disco 6 Tvrtka Exléa bijaše prvi. Brodske nara-
štaje rođene u drugoj polovici 20. st. moglo bi se dijeliti po mjestima na koja su zalazili. Moja generacija
prva je generacija disco-klubova, a Tvrtkova popularna Šestica ne samo prvi diskač, nego kultna gradska
institucija u kojoj se nije samo plesalo uz najnovije glazbene hitove, nego i nastupalo. Mladi glazbenici,
pjesnici i slikari ovdje su probijali svoj led, a Toni Bartek – koji je inače tih godina moderirao književni ži-
vot Broda – dovodio je već poznate pjesnike k nama „uživo“. Tu sam i ja učinio prve svoje korake i obave-
zno barem četvrtkom ovdje zalazio. Toldijev razgovor s Tvrtkom i potom Tvrtkova autobiografska priča
prepuna sjajnih anegdota zapravo je neprocjenjivo blago za povijest popularne kulture u gradu na Savi,
a s obzirom na krug kretanja i Tvrtkovu pionirsku ulogu, svakako je to prilog koji uvelike nadilazi lokalne
okvire (Smrdi, smrdi, uuužasno smrdi!).
I ovdje ću stati, svjestan da sam zahvatio tek omanji broj priča iz najnovije Toldijeve knjige. Posve nesvje-
sno kriterij u ovoj mojoj nehotičnoj selekciji nametnuo se sam od sebe, a to je uglavnom više ili manje moja
vlastita uronjenost u život grada u kojemu sam proveo „lude godine“. Drugim riječima, ovo čitanje Toldi-
jeve knjige posve sam podredio vlastitoj priči o svojoj mladosti; autor me zaveo, njegove priče, svjedoci i
sudionici su me zaveli, zavela nas zajednička mladost, isti grad. Nostalgija. To je jedna od onih krivica koje
pred pravim knjigama svaki čitatelj rado preuzima na sebe, a autor mu to – nadam se! – još radije prepušta.
Jer je pred nama uistinu jednostavna, zanimljiva i izrazito važna knjiga za sve generacije i svačiji ukus. U
nju je uložen silan trud, znanje, umijeće i nadasve ljubav. Toldijeva 101 brodska priča ide u red onih po-
pularnih knjiga koje svojom mozaičnošću daju uvid u fenomene i strukturu građanskog života Broda na
Savi, odnosno Slavonskog Broda od davnih do nedavnih vremena. Na ovakvim knjigama počivaju naša
memorija i nostalgija, prošlost i znanje o njoj, u mojem slučaju, i o sebi samome.
Svjestan koliko sam se ovim svojim čitanjem upisao u tuđu knjigu, osjećam zbog toga sreću i zahvalnost
prvo autoru Zvonimiru Toldiju, a potom urednici Dunji Vanić.
Dakako, i našem zajedničkom gradu, uvijek spremnom na nove priče!
Vinko Brešić
U Daruvarskim toplicama na Veliku Gospu 2018.
316
101 brodska priča
O autoru
Zvonimir Toldi, prof.
Rođen u Vinkovcima 1944. Djetinjstvo je proveo u Babinoj Gredi, u Slavonskom Brodu
završio osnovnu školu i gimnaziju, etnologiju i povijest diplomiao na Filozofskom fa-
kultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1968. do 2009. radio je u Muzeju Brodskog Posavlja
u Slavonskom Brodu, gdje ustrojava etnografsku zbirku, a zatim i etnografski odjel s izrazi-
to bogatim fundusom predmeta i fotografske dokumentacije. Bio je kustos etnografskoga
odjela, jedno vrijeme i direktor Muzeja Brodskog Posavlja, a u mirovinu je otišao u zvanju
muzejskoga savjetnika.
S posebnim usmjerenjem na Brodsko Posavlje i Slavonski Brod, kako u području etnolo-
gije i povijesti, uz niz stručnih članaka u stručnim i strukovnim časopisima te prigodnim iz-
danjima objavio je i nekoliko stotina etnografskih i povijesnih članaka u novinama, časopi-
sima i godišnjacima. Tridesetak godina suradnik je „Posavske Hrvatske“ („Brodskog lista“) u
Slavonskom Brodu.
Značajnije izložbe: Narodna obuća (1972.), Djevojačka kitnja (1975.), Muške narodne noš-
nje (1978.), Dijete i njegov svijet (1979.), Svilogojstvo (1980.), Malo narodno pokućstvo (1984.),
Ukrašavanje ogledalcima (1982.), Samoučki stolci (1988.), Bili jastuk šlingovan (1989.), Tkalje
Podcrkavačke župe (1997.), Od Cvjetnice do Uskrsa (2000.), Velike sprave i oruđa (2001.), Jedi-
mo, pijmo veseli budimo (2002.), Veselimo se Uskrsu (2003.), Sve gizdavo, lipo i bogato (2004.),
Sunčana čipka: Motivi (2005.), Mi smo djeca vesela (2006.), Kćeri Maro, sanduk ti je pun (2008.),
Samo staj pa gledaj (2009.)...
Uz niz stručnih članaka iz etnografije i povijesti u periodici te kataloge izložbi objavio je
knjige: Razigrani doro (1983.), Stihom od Berave do Orljave (1985.), Nek se spominja i pamti
I. (1987.), Brod na Savi - dva zlatna doba (1991.), Nek se spominja i pamti II. (1994.), Narodna
nošnja Đakovštine - Gorjani (1996.), Narodna nošnja Donje Bebrine (1997.), Dvoje leglo - troje
osvanilo (1999.), Sto i jedna brodska priča (2002.), Duni vjetre ladovane (2002.), Brodsko kolo:
40 godina promicanja folklorne baštine (2004.), Sto i jedna brodska priča - Drugi dio (2012.), Sve
je cure Mile vezetiro (2013.) te Sto i jedna brodska priča - Treći dio (2015.)
Suradnik je u više televizijskih emisija, od kojih su neke potaknute njegovim istraživanjima.
Uz rad u muzeju iznimno se zalagao na promociji tradicijske kulture kroz stručno vođene fol-
klorne priredbe Smotre folklora Brodsko kolo u Slavonskom Brodu, u sklopu koje je osmislio
čitav niz stalnih specijaliziranih priredbi, a potaknuo je i osmislio i broje druge folklorne pri-
redbe poput Ižimače u Beravcima. Član je stručnog odbora Međunarodne smotre folklora u
Zagrebu, član prosudbene komisije za izbor najljepše djevojke i snaše u narodnoj nošnji na
Đakovačkim vezovima, na priredbi Mladost i ljepota Slavonije u Starim Mikanovcima te Revi-
je hrvatskih narodnih nošnji i Izbora najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji na smotri Brodsko
kolo i mnogih drugih lokalnih priredbi.
317
101 brodska priča
Izvori i literatura
Literatura
zz Aladrović, Katarina; Zovak, Domagoj. Povijest brodskih kinematografa 1910 – 2010, katalog izložbe
DASB. Slavonski Brod, 2010.
zz Artuković, Mato. „Posavska Hrvatska“ u Brodu krajem 19. stoljeća, u Scrinia Slavonica 2. Slavonski Brod,
2002.
zz Artuković, Mato. Hrvatski dom. Slavonski Brod, 1995.
zz Ažman, Jasna. Brodski spomenari Ivane Brlić – Mažuranić. Slavonski Brod, 2008.
zz Basler, Đuro. Grad pored rijeke. Bosanski Brod, 1990.
zz Blažanović, Stjepan. Novine brodskog Posavlja. Slavonski Brod, 1984.
zz Blažanović, Stjepan. Život i djelo Josipa Berkovića. Zagreb. 1994.
zz Brlić, Ignjat Alojzije. Uspomene na stari Brod, u Vijesti MBP, br. 7. Slavonski Brod, 1983.
zz Brlić, Ivana Mažuranić. Moji zapisci, prir. Mato Artuković. Slavonski Brod, 2016.
zz Brlić, Neda. Kuća Brlićevih u Brodu, u Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, broj 3-4. Zagreb, 1973.
zz Brod na Savi kao kulturni i ekonomski centar, grupa autora. Zagreb, 1927.
zz Brodski kalendar, godišta 1988.- 1992.
zz Berka, Josip. Iz mladih dana. Zagreb, 1988.
zz Bunčić, Ivanka. Hrvatsko pjevačko društvo Davor, u Vijesti MBP, br. 8. Slavonski Brod, 1994.
zz Bunčić, Ivanka. Zbirka zastava u Muzeju Brodskog Posavlja, u Vijesti MBP, br. 7. Slavonski Brod, 1983.
zz Cvekan, Paškal. Franjevci u Brodu. Slavonski Brod, 1984.
zz Čeglaj, Željko. Čudnovate zgode stoljetne „Bubamare“. Slavonski Brod, 2009.
zz Dević, Antun. Župa Ruščica. Ruščica, 2005.
zz Dvadeset pet godina rada Građanskog športskog kluba „Marsonija“. Slavonski Brod, 1934.
zz „Đuro Đaković“ – industrija šinskih vozila, grupa autora. Slavonski Brod, 1971.
zz Đakovačka revija. Đakovo, 1971.
zz Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. I – II; LZ Miroslav Krleža; Zagreb.. 1995.
zz Godišnjak Matice hrvatske Slavonski Brod, knj. 1.-10./11. Slavonski Brod, 2000.- 2010.
zz Gospodarsko – šumarska jubilarna izložba u Zagrebu 1891. (izlagači). Zagreb, 1892.
zz Horkić, Dragutin. Nizvodno Ivani. Slavonski Brod, 2000.
zz Hrečkovski, Slavica. Slavonski Brod u narodnooslobodilačkoj borbi 1941.- 1945. Slavonski Brod, 1982.
zz Hrvatska enciklopedija, 1 – 11; LZ Miroslav Krleža. Zagreb, 1999. – 2009.
zz Hrvatski biografski leksikon, 1 – 7, LZ Miroslav Krleža. Zagreb, 1983. – 2009.
zz Industrija Đuro Đaković: 90 godina strojogradnje u Slavonskom Brodu: 1921 – 2011, grupa autora.
Slavonski Brod, 2012.
zz Jović, Dragiša. Iskaz poduzeća u Hrvatskoj i Slavoniji krajem prvog svjetskog rata, u Zbornik HIS, br. 10.
Slavonski Brod, 1973.
zz Karakaš Obradov, Marica. Saveznička bombardiranja Slavonskog i Bosanskog Boda i okolnih mjesta
tijekom Drugog svjetskog rata, u Scrinia Slavonica, 6. Slavonski Brod, 2006.
zz Kljajić, Josip. Brodska tvrđava. Slavonski Brod, 1998.
zz Kolar, Mira. Gospodarski život Broda od 1900. do 1941. godine, u Zbornik radova sa znanstvenog skupa o
Slavonskom Brodu u povodu 750. obljetnice prvog pisanog spomena imena Broda. Slavonski Brod, 2000.
zz Koprivčević, Josip. Odabrani tekstovi. Slavonski Brod, 2003.
zz Kronika franjevačkog samostana u Brodu na Savi, sv. I-IV. Slavonski Brod, 1995. – 1998.
zz Krpan, Stjepan. Zavičajnici. Slavonski Brod, 1994.
zz Krpan, Tomislav. Brodski panoptikum, knj. I-V. Vinkovci, 1997.
zz Kovačević, Ivan. Radnički pokret u Slavonskom Brodu 1873. – 1914. Slavonski Brod, 1976.
zz Lakić, Zdenka. Graditeljstvo u Brodu na Savi/Slavonskom Brodu, katalog izložbe DASB. Slavonski Brod,
1999.
zz Lakić, Zdenka. Brod i Sava, katalog izložbe DASB. Slavonski Brod, 2003.
zz Lakić, Zdenka. Gospodarstvo Broda/Broda na Savi/Slavonskog Broda od 17. st. do 1945, katalog izložbe
318
101 brodska priča
DASB. Slavonski Brod, 2006.
zz Leček, Suzana. Slavonski Brod i uspostava banovine Hrvatske 1939, u Scrinia Slavonica 5. Slavonski Brod,
2005.
zz Lešić, Anton. Das Entstehen der Militärgrenze und die Geschichte der Stadt u. Festung Brod a./S. Zagreb,
1914.
zz Ljubičić Mitrović, Danijela. Vasilj Petrović Antipov - Grad u slici, katalog izložbe MBP. Slavonski Brod,
2009.
zz Ljubičić Mitrović, Danijela. Albert Gruber – Život s kistom, katalog izložbe MBP. Slavonski Brod, 2007.
zz Ljubičić Mitrović, Danijela. Josip Muravić: prvi brodski školovani umjetnik, katalog izložbe MBP.
Slavonski Brod, 2014.
zz Marković, Mirko. Brod : Kulturno povijesna monografija. Slavonski Brod, 1994.
zz Martinac, Krunoslav. Brodski fotografi, katalog izložbe MBP. Slavonski Brod, 1989.
zz Martinac, Krunoslav. Vasilj Antipov (1889-1968), katalog izložbe MBP. Slavonski Brod,1989.
zz Medved, Ivan. 90 godina gimnazije „Matija Mesić“ u Slavonskom Brodu, katalog izložbe DASB. Slavonski
Brod, 2008.
zz Mesinger, Bogdan; Bijelić, Borislav. Slavko Tomerlin, katalog izložbe. Đakovo, 1998.
zz Nedić, Milenko. Humoristično-satirički listovi u Slavonskom Brodu od 1924.- 1941. Vijesti MBP, broj 5-6.
Slavonski Brod, 1982.
zz Niti u zlatovezu vremena, 100 rođendana osnovne škole „Đuro Pilar“ Slavonski Brod, prir. Jasna Livada.
Slavonski Brod, 2009.
zz Pandžić, Nedjeljko. Mostovi na Savi kod Slavonskog Broda kroz povijest, katalog izložbe. Slavonski Brod,
1981.
zz Prilozi za poznavanje Broda i okolice, br. I. Zagreb, 1943.
zz Prilozi za poznavanje Broda i okolice, knj. 1- 3. Slavonski Brod 2013.- 2017.
zz Razvoj zdravstva na području općine Slavonski Brod, ur. A. Jelić. Slavonski Brod, 1975.
zz Rem, Vladimir. Tragom brodske pisane riječi. Vinkovci, 2006.
zz Rubić, Ivo. Slavonski i Bosanski Brod, u ZbNŽO JAZU, knjiga 36. Zagreb, 1953.
zz Secesija u Hrvatskoj, katalog izložbe MUO. Zagreb, 2003.
zz Simonović, Anka. O Brodskom Vinogorju. Slavonski Brod, 2005.
zz Slavonski narodni kalendar, godišta I – LI, 1961. – 2016.
zz Spomenica Hrvatskog dobrotvornog gospojinskog društva u Slav. Brodu. Slavonski Brod, 1935.
zz Spomenica prilikom proslave stogodišnjice osnutka škole u Podvinju 1929. Podvinje, 1929.
zz Stanković, Mladen. 100 godina humanog i patriotskog rada. Slavonski Brod, 1972.
zz Schneider, Darko; Karakaš Obradov, Marica; Špoljarić, Stanko. Slikarstvo i kiparstvo 19. i 20. stoljeća u
Brodu. Slavonski Brod. 2009.
zz Schwendemann Uzelac, Stribor. Glavni gradski trg u Slavonskom Brodu. Slavonski Brod, 2005.
zz Schwendemann Uzelac, Stribor. Ulica Ante Starčevića u Slavonskom Brodu. Slavonski Brod, 2008.
zz Schwendemann Uzelac, Stribor. Ulica Matije Mesića u Slavonskom Brodu. Slavonski Brod, 2010.
zz Schwendemann Uzelac, Stribor. Šetalište braće Radić s trgom sv. Trojstva u Slavonskom Brodu. Slavonski
Brod, 2011.
zz Schwendemann Uzelac, Stribor. Židovski Brod. Slavonski Brod, 2011.
zz Schwendemann Uzelac, Stribor. Leksikon smrti. Slavonski Brod, 2011.
zz Schwendemann Uzelac, Stribor. Ruža u križu. Slavonski Brod, 2011.
zz Toldi, Zvonimir; Bunčić, Ivanka. Brod na Savi – dva zlatna doba. Slavonski Brod, 1991.
zz Toldi, Zvonimir. 101 brodska priča, Slavonski Brod, 2002.
zz Toldi, Zvonimir. 101 brodska priča, Knjiga druga. Slavonski Brod, 2012.
zz Toldi, Zvonimir. 101 brodska priča, Knjiga treća. Slavonski Brod, 2015.
zz Toldi, Zvonimir. Sve je cure Mile vezetiro. Slavonski Brod, 2013.
zz Tomac, Ivan. Posavske teme, prir. Veljko Lukić. Slavonski Brod, 2007.
zz Wagner, Wilhelm. Sava i vojni komunitet Brod (1692-1873), u Zbornik HIS br. 15. Slavonski Brod, 1978.
zz Zakošek, Branko. Brod na Savi – Slavonski Brod. Rijeka, 2002.
zz Zanatska izložba, katalog. Slavonski Brod, 1934.
319
101 brodska priča
Novine:
zz Posavska Hrvatska, Brod na Savi/Slavonski Brod, godišta od 1894. do 1897., od 1907. do 1918., od
1939. do 1941.
zz Brodski tjednik, Brod na Savi, godišta od 1906. do 1907.
zz Materinska riječ, Brod na Savi, godišta od 1907. do 1911.
zz Brodske novine, Brod na Savi, godišta od 1919. do 1925.
zz Osa, humoristički list, Brod na Savi, godišta od 1924. do 1925.
zz Hrvatska zajednica, Brod na Savi, godišta od 1921. do 1926.
zz Svijet, Zagreb, godišta od 1926. do 1936.
zz Hrvatski glas, godišta od 1926. do 1927.
zz Hrvatski blok, godište 1927.
zz Brodska tribuna, Brod na Savi, godišta od 1930. do 1931.
zz Jugoslavenska sloga, Brod na Savi, godišta od 1932. do 1934.
zz Istina, Slavonski Brod, godišta od 1935. do 1939.
zz Ondulirani jež, satirički list, Slavonski Brod, godišta od 1937. do 1941.
zz Jutarnji list, Zagreb, godišta od 1927. do 1941.
zz Brodski list, Slavonski Brod, godišta od 1947. do 1960.
zz Novi Brodski list, Slavonski Brod, godišta od 1994. do 2002.
zz Posavska Hrvatska, Slavonski Brod, godišta od 1992. do 2014.
zz Brodski trag (prilog Posavske Hrvatske), Slavonski Brod, godišta od 1997. do 2008.
Izvori:
zz HR-DASB – 1: Gradsko poglavarstvo Brod na Savi (1881. – 1918.); inv. br. 120
zz HR-DASB - 6: Gradsko Poglavarstvo Slavonski Brod (1918. – 1941.); inv. br. 14, 15, 73, 107, 157, 159,
160
zz HR- DASB – 106: Državna mješovita građanska škola u Brodu na Savi (1875.-1944.); inv. br. 13
zz HR – DASB – 346: Zbirka plakata i nacrta (1902.- 2002.)
zz HR – DASB – 94: Gimnazija „Matija Mesić“ u Slavonskom Brodu (1918. – 1977.)
zz HR – DASB – 19: Narodni odbor grada Slavonskog Broda (1945.- 1952.)
zz HR – DASB – 209: Kotarska – zanatsko – komunalna komora Slavonski Brod (Registar zanatskih radnja
(1945.- 1950.)
zz HR – DASB – 343: Zbirka matičnih knjiga i parica matičnih knjiga Rimokatoličkih župa Brodsko-
posavske županije (1725.- 1903.); Knjiga krštenih (1877.- 1894.), inv.br. 66 i
zz 42
zz HR – DASB – Židovska bogoštovna općina Slavonski Brod, Matična knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih,
knjiga 1 (1864.- 1898.)
zz HR – DASB – 6: Gradsko poglavarstvo Slavonski Brod (1918.- 1941.), Knjiga Zavičajnika II i III
Kratice:
zz HIS – Historijski institut Slavonije (Slavonski Brod)
zz MBP – Muzej Brodskog Posavlja (Slavonski Brod)
zz HR - DASB – Hrvatski državni arhiv Slavonski Brod
zz MUO – Muzej za umjetnost i obrt (Zagreb)
zz EMZ – Etnografski muzej Zagreb
zz LZ – Leksikografski zavod (Zagreb)
zz ZbNŽO JAZU – Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti (Zagreb)
320
101 brodska priča
Kazalo
Stogodišnjica Prvog svjetskog rata ........................................................................................ 5
U našem Brodu sirotinja i sljepadija
Promjenjiva sreća u ratu sa Srbijom 1914. i 1915.
Lipi, mladi Rusi, pa se žene prevarile
Tko su ti šatrovci?
Tresla se brda, a od tučobrana hasne ni ............................................................................ 15
Odlikaš iz matematike ............................................................................................................. 17
Brod - grad bicikla ..................................................................................................................... 20
Braća Bresslauer - odlični nogometaši ............................................................................... 23
Parnjačama po Savi ploviti ..................................................................................................... 25
170 godina od prolaska prvog damšida Savom kod Broda
Ponosise, jer Hrvatica si! .......................................................................................................... 28
Kako doskočiti (ne)prilikama s kolodvorom ...................................................... 31
Štrikan jankel, na njem brodska šara .................................................................................. 33
Poduzetna Paula Hardy-Špicer ............................................................................................. 36
Logoraš iz Krndije ...................................................................................................................... 39
Nedjeljom svi u parno kupalište! ......................................................................................... 42
Buntovnik, s razlogom! ............................................................................................................ 45
Kape dole! KA-PE dole! ............................................................................................................ 48
Bruderi Lalika i Bucika .............................................................................................................. 50
Zbrisao iz Juge ............................................................................................................................ 53
Parobrodarski kapetan Nikola Bobinac ............................................................................. 58
Legendarna „Kasina“ kupljena novcem Darinke i Branke ........................................... 60
Iz Malog Pariza - u veliki Pariz snova .................................................................................. 63
Bukne vatra u Tkalačkoj školi ................................................................................................ 68
Tri crna gavrana .......................................................................................................................... 71
Zarobljenik u Vladivostoku .................................................................................................... 74
Ljubav na prvi pogled .............................................................................................................. 77
Ti moraš platiti – pa pukni! ..................................................................................................... 80
Otjerao fratra ............................................................................................................................... 83
Ge da metnem?
Sveta Apolonija za svilajačku crkvu
Neobičan slučaj
Samostanska prošnja
Senzacija - prvi brodski pokladni korzo ............................................................................ 86
Dva ćoška kraj Save .................................................................................................................. 89
Kunstšrajner Vjekoslav Hoffmann ........................................................................................ 92
90 godina veličanstvenog narodnog hrama „Hrvatskog doma“ .............................. 95
Brodski zoo .................................................................................................................................. 97
Fascinantna m a g n o l i j a – najpoznatije brodsko stablo ...................................... 100
U Brodu oko Uskrsa 1922. godine ..................................................................................... 103
I sam je car u Žutoj kući prespavao .................................................................................... 106
Brod na Savi u proljeće 1941. godine ............................................................................... 109
Smrdi, smrdi, uuužasno smrdi! ........................................................................................... 112
Disco club „6“, prvi u Brodu
Tko je bio Ivo Škrbina ............................................................................................................. 117
321
101 brodska priča
Dok je Budainka u varoškom ataru bila ........................................................................... 119
Ucvilitelji ženskih srdaca ....................................................................................................... 122
Afera Radičević
Romeo, ah Romeo!
Srce zlatne posavske doline ................................................................................................ 125
Svjetloslikari Bauerovi ............................................................................................................ 127
Burna biografija Josipa Dabčevića .................................................................................... 130
Ucjenom posađen u načelničku stolicu
Emankovac, dika našeg grada! ........................................................................................... 135
Zvijezda brodskih plesnjaka ................................................................................................ 138
Strpali ih u logor da se domognu njihove imovine .................................................... 141
Kako su sibinjski Wagnerovi postali Brođani ................................................................. 144
Dok je Sava vrvila kupačima ................................................................................................ 146
Od “Dubrovnika” do Poloja ................................................................................................... 149
Glogovica nam je bila naj! .................................................................................................... 152
Jadranska straža na Savi ....................................................................................................... 155
Matino kupalište ...................................................................................................................... 158
Kućerak iz Širokog sokaka .................................................................................................... 161
Pekmezarska posla, rekli bi Brođani ................................................................................. 164
Da sve snage u jedno se slože ............................................................................................ 166
Pogibeljna staza ....................................................................................................................... 169
Blatna Lutvinka ........................................................................................................................ 172
Obrt zvan fodrukeraj .............................................................................................................. 175
„Crvena kuća“ i njen graditelj ............................................................................................. 178
U Mucvanju ko u malom Beču ............................................................................................ 181
Cintoraši ...................................................................................................................................... 184
Groblje na samotnom mjestu ............................................................................................. 187
Brodski i oriovački plemeniti Horvati ............................................................................... 190
Sultan i Mica .............................................................................................................................. 192
Domaći proizvod rublja ........................................................................................................ 195
Tko mi se zamjerio, nije smio kroz „Crni put“ ................................................................ 198
Brodska plava krv .................................................................................................................... 200
Gostovala i kapela bečkog Dvorskog kazališta ............................................................ 203
Priča uz lijepu peć ................................................................................................................... 206
Križarice ...................................................................................................................................... 212
Sportski dan na snijegu u Brodskom brdu ..................................................................... 215
Obogatili se pečenjem rakije .............................................................................................. 218
Istjerani i premlaćeni .............................................................................................................. 221
Brod je muku mučio s kanalizacijom ................................................................................ 224
Mia Čorak – ambasador hrvatske kulture i umjetnosti .............................................. 226
Matija Mesić prodičio rodni grad ....................................................................................... 229
Virtuozna glazbenica, naše gore list ................................................................................. 231
Štefo sa štrikom ........................................................................................................................ 238
Ovo nisu prvoaprilske šale ................................................................................................... 241
Kako ostati mlada i lijepa
Od kurvi pravila djevice
Brodski zet ................................................................................................................................. 243
Kad udara sedam tamburaša .............................................................................................. 245
Bez stočnog sajmišta svi su zakinuti ................................................................................. 248
Naš dragi Lojzek ....................................................................................................................... 251
322
101 brodska priča
Zadivljujući prizor - kravlja parada usred Broda ........................................................... 254
Automobilom ne brže od konja u kasu ........................................................................... 257
Jedno obično brodsko rano jutro ...................................................................................... 260
Šinter mater! .............................................................................................................................. 263
Nakon ljubavnog rojenja, Sava procvate! ....................................................................... 266
Gimnastičke produkcije na Plavom polju ....................................................................... 269
Industrijalac Mijo Marbach .................................................................................................. 272
Trpilo je pobožno građanstvo ............................................................................................ 277
Brod - mala Pešta ..................................................................................................................... 279
Kino Budainka .......................................................................................................................... 282
Tužna Milica ............................................................................................................................... 285
Zanimacija za zube! ................................................................................................................ 288
Virtuoz u obradi metala ........................................................................................................ 291
Rudolfomanija .......................................................................................................................... 293
Princ Rudolf zaisko krunu
Princ Rudolf ogladnio
Princ Rudolf u Vrbi na kirvaju kod Alojzijini
Organizacija Todt izgradila dva brodska mosta ........................................................... 295
Na željezničkom mostu radilo se dan i noć
Perlon bašča .............................................................................................................................. 300
Rade sa slatkim, a dinar im gorak! ..................................................................................... 303
Duševna sol ............................................................................................................................... 306
Dva brodska slavuja ............................................................................................................... 308
Gospođica Marija Mađarević
Gospođica Marija Plattner
Banska ulica ............................................................................................................................... 310
Toldijev ispričani grad ............................................................................................................ 313
O autoru ...................................................................................................................................... 317
Izvori i literatura ....................................................................................................................... 318
323
101 brodska priča
324
The words you are searching are inside this book. To get more targeted content, please make full-text search by clicking here.
Toldi_Knjiga_2018
Discover the best professional documents and content resources in AnyFlip Document Base.
Search