Toldi_Knjiga_2018

101 brodska priča

jela. U dva dijagonalno suprotna polja smješteni su mna prizemnica ničim ne odaje dom plemenitaške
isti likovi, krilati zmaj isplaženog jezika, uzdignutog obitelji. A upravo je to bila kuća plemenitaša Kerz-
repa, s krunom na glavi, a u druga dva također dija- narića. Dugo godina bila je ogoljela, opale žbuke,
gonalno suprotna polja je ptica koja stoji, uzdignu- pa se vidjela njena drvena konstrukcija na temelju
tih krila, s krunom na glavi. Iznad štita postavljena od opeke: podsjeci, vijenac, brvna, ušaci i krivaci. Pr-
je viteška kaciga s vizirom, nad kacigom kruna, a votno je bila duža, ali dio kuće je srušen. U dvorištu
na kruni je još jedna okrunjena ptica, koja u jednoj se nastavlja dugi ključ zgrade u kojem je nekada
pandži drži golu sablju, a u drugoj modru kuglu. bio prostrani stolarski verštet Stjepana pl. Kerznari-
ća. Danas je u toj kući, koja je adaptirana 1995. go-
Gospodin Stjepan bio je ugledni brodski posjed- dine, biljna ljekarna, a u dvorišnom dijelu ugosti-
nik i obrtnik, stolar pokućstva te umjetni gradjevni teljski lokal jednostavnog naziva – Buffet „Milan“.
radnja - kako piše na memorandumu jednog raču- Kraj kuće, kroz njeno nekadašnje dvorište, je jedan
na izdanog za stolarske usluge obitelji Brlić. Bio je od ulaza u tržnicu.
gospodin Stjepan i gradski zastupnik, te član star-
čevićanske stranke. Evo još nekih brodskih plemenitaša, koji su obita-
vali u Brodu na Savi ili iz njega potjecali.
Kerznarići su imali staro zelinsko plem-
stvo (od grada Sv. Ivana Zeline), dobiveno
za zasluge i pokazanu hrabrost još u 17.
stoljeću u krvavim i dugotrajnim ratovi-
ma s Turcima u Posavini, Pokuplju i Pou-
nju. Oslikana plemićka povelja Kerznarića
sedamdesetih godina prošlog stoljeća je
zagubljena, ali nju opisuje Hrvoje Kekez
u radu Grbovnice i grbovi zelinskog kraja.
Grbovnicu je podijelio car Lepold I. u Beč-
kom Novom Mjestu 8. ožujka 1668. godi-
ne, Grguru Krznariću i obiteljima Valenta-
ković i Zečić, koje su bile rodbinski pove-
zane. Povelja je u obliku ukoričene knjige,
pisana latinskim na osam listova i bogato
grafički uređena. Grbovnica je potvrđena
velikim visećim pečatom otisnutim u cr-
venom vosku, koji je u posebnoj metalnoj
okrugloj kutijici. No samo značenje grba
nije nam poznato. Kada su i zašto pleme-
niti Kerznarići došli u Brod, također nije
znano.

Po smrti muža, gospođa Ljubica, zva-
na i Amalija, iznajmljivala je njegov veli-
ki stolarski verštet pun raznovrsnog ala-
ta za izvedbu i najkompliciranijih radnji u
obradi drveta.

Kerznarići djece nisu imali. Gospođu
Ljubicu Kerznarić dohranio je i njen ime-
tak naslijedio nećak Franjo Ibrišimović,
podrijetlom iz Sibinja, koji je radio kao
bilježnik u općini Kutjevo. Franjina majka
Ana Ibrišimović, rođena plemenita Ker-
znarić, bila je sestra Stjepana plemeni-
tog Kerznarića. A, Franjo je opet bio djed
gospođe Dragice Bresslauer, otac njenog
oca, te se kod gospođe Dragice našlo i Grobnica pl. Kerznarića s nadgrobnim obeliskom na brodskom
nekoliko predmeta svakodnevne upora- groblju
be iz kuće plemenitih Kerznarića: cuker-
doza, čajnik, beštek za jelo s monogramima, nešto
porculana... a i zagubljena plemićka diploma bila je Plemenita Gisele Radosavljević rođena zvuč-
kod Bresslauerovih. Ibrišimovići su kuću Kerznarića nog naslova - Diappa de Zvonigrad iz Osijeka, kći
prodali oko 1938. godine. carskog i kraljevskog potpukovnika, bila je supru-
ga Brođanina, bankara Dragutina Radosavljevića,
Ibrišimovići su došli živjeti u Brod, a kuću su ima- posinka Aleksandra Koste Radosavljevića, trgovca
li u Badalićevoj ulici, preko puta Antolkovića. Ona i gradonačelnika Broda od 1886. do 1893. godine.
je za Drugog svjetskog rata pogođena teškom avi- Dragutin je na „Maloj pijaci“ pred kraj 19. stoljeća
obombom koja je prošla kroz cijelu kuću i nije ek- dao sazidati treći Radosavljevićev ćošak, palaču
splodirala, pa su ju njemački vojnici u podrumu de- raskošne neobarokne fasade, u kojoj je bila „Brod-
montirali, ali kuća je ostala sva rastresena. ska štedionica“, kojoj je on bio ravnatelj. Od godi-

U Strossmayerovoj ulici, do Koprivčevića na jed- ne 1911. do 1924. u istim prostorima bila je „Prva
noj strani i „Šumarije“ na drugoj, na broju 13, skro- hrvatska štedionica“. Dragutin je umro 1910., a Gi-

201

101 brodska priča (1826.-1892.) general austrougarske vojske i su-
pruga mu Katarina-Katinka (1849.-1900.) sestra
zela već 1915. u 37. godini života. Iza njih ostalo je trgovca Mile Lackovića, imali su u Brodu tri kuće.
četvero djece, sinovi Đuro i Aleksandar - Šandor, te Reprezentativna katnica na trgu, između kuće Ži-
kćeri Ankica i Paula. dova Kohna i Lackovića (danas kb.14), jedna je od
najkićenijih i najskladnijih kuća na glavnom brod-
Josip plemeniti Benčević (1813.- 1890.), sin Josi- skom trgu, te je sa susjedne dvije kuće najljepši po-
pa (1781.- 1840.) bio je školovani profesionalni voj- tez historicističkih stilskih odlika u Brodu. Njihova
nik, carski i kraljevski pukovnik. Vojne škole završio druga katnica (u kojoj su i stanovali) bila je ona u
je u Beču i služio u austrijskoj vojsci. Kao zaslužni kojoj je danas Brod-turist, a treća njihova katnica,
časnik dobio je vojno plemstvo. Nakon okupacije srušena u Drugom svjetskom ratu, gledala je na
Bosne i Hercegovine (1878.) bio je zapovjednik gra- Klasiju i bila je u produžetku placa one kuće na trgu.
da Sarajeva. Umro je u Brodu i pokopan u obitelj- Plemeniti Savadolski, Maksimilijan i Katinka, sahra-
skoj grobnici Benčevića. njeni su na brodskom pravoslavnom groblju. Sin
generala Maksimilijana, Milan, imao je predstav-
Stjepan Božo Pilar (1865.- 1940.), najmlađi je od ništvo „Jadranskog osiguravajućeg društva“. Godi-
četvero braće Pilar, među kojima je svakako naj- ne 1920. Rakasovići su iselili iz Broda u mondeno
slavniji geolog Đuro Pilar (1846.-1893.), a Martin Pi- kupališno mjesto Baden kod Beča.
lar (1861.- 1942.) bio je poznati hrvatski arhitekt i
akademik. Stjepan Pilar je stekao čin generala u au- Obitelji Rakasović dogodile su se užasne trage-
strougarskoj vojsci. Ranjen u jednoj bici, već pred dije. Milanova kći, šesnaestogodišnja Feodora,
sam izdisaj crno-žute monarhije, 1918. godine, a (1900.-1916.) utopila se u Savi, a stariji sin Đorđe
za pokazanu hrabrost pred neprijateljem podijeli- nehotice je iz puške ubio mlađeg brata Dejana. Ova
lo mu je Njegovo c. i kr. Veličanstvo plemstvo, te je se tragedija dogodila u Badenu, o čemu su pisale
odlikovan titulom Pilar von Pietra Rossa. Pilari su ondašnje brodske novine.
u Brod došli iz Olmuca u Moravskoj, a po usmenoj
predaji potječu iz Španjolske. Španjolski Pilari po- I tako je malo po malo u Brodu plave krvi, kad bi
sjedovali su plemićki grb u kojem se nalazi pelikan se i pojavila, brzo nestajalo. Ostali su samo rijetki
s mladima na gnijezdu. U heraldici pelikan simboli- tragovi.
zira krajnje samopožrtvovanje. Božo Pilar stanovao
je u Mesićevoj ulici kb. 62, u velikoj kući Pilarevih, (Posavska Hrvatska, 4. prosinca 2015.)
koja i danas tu postoji.

Plemeniti Rakasovići de Savadol, Maksimilijan

Stjepan pl. Kerznarić Ljubica pl. Kerznarić r. Stilinović

202

101 brodska priča

GOSTOVALA I KAPELA
BEČKOG DVORSKOG

KAZALIŠTA

Prvo, evo lagane brodske šale koja se događa
u ugodnoj ljetnoj bašči jedne jako popular-
ne brodske gostionice, a objavljena je u sati-
ričko-humorističkom listu „Osa“ broj 7 iz 1924. go-
dine.

Gost sjedi kod „Lovca“ u hladovini jednoga drveta
i razgaljuje vrelu krv sa izvrsnim hladnim Beograd-
skim pivom.

Mladi vrabci, koji su tek iz gnijezda prhnuli, veselo
cvrkučuć igraju se na grani nad glavom poštovanog
gosta.

Neznajuć još razlikovati pristojno od nepristojnog,
pustio je jedan mališa, jednu malu kapljicu, na prešti-
mano čelo mirno sjedećeg gosta. Kada je gost osjetio,
na svojoj poput mjeseca sjajućoj ćeli nešto vlažno i to-
plo, sav uprepašten, zvao je hitno „Lovca“ Menovića i
pokazujuć mu, na svoju do sada još nikada ne okalja-
nu čelu, reče: „Gospodine moj! Od ovuda mora čovjek
da bježi pod krov, jer vidite što mi se desilo“ i pokaže
prstom na vrh svoje glave. Milan Nikolić 1907. reklamira da će svoje goste
podpunoma i u svakom pogledu zadovoljiti
„Lovac“ Menović, posvema ležerno, povuče iz žepa
ubrus, preko poštovane čele svoga gosta i odgovori
mu: „Gospodine moj to nije ništa, već što bi bilo, da je dio i zimsku bašču.
gore bila – krava.“ Sama kuća u kojoj je bila smještena gostionica

Na oto, ober Andrija, koji se „slučajno“ kod toga čina pripadala je imućnom trgovcu Mihajlu - Mili Lac-
desio, dodade: „Je gospodin šef, a što bi tek onda bilo, koviću, no on je lokal, kako je to bilo uobičajeno,
da je gore bio – slon.“ davao u najam. Mile Lacković je 1904. zidao i su-
sjednu katnicu bogate neobarokne štuko fasade,
Uf, strašno i za pomisliti! pa ju 1907. iznajmio za poštu. U Širokom sokaku

Taj ugostiteljski lokal, zvan „K’ lovcu“ smješten njegova je bila još jedna stambeno-poslovna kat-
u većoj prizemnici s prostranim sjenovitim dvori- nica na broju 7 (srušena u bombardiranjima za Dru-
štem uređenim u bašču, s tada modernim sjenica- gog svjetskog rata), a na glavnom trgu Mile je sta-
ma, saletlima, nalazio se na ulazu u Široki sokak, novao u raskošnoj, monumentalnoj palači koja je u
na njegovom ćošku, a uz zgradu pošte, mjestu kao prizemlju imala njegovu veliku trgovinu pomodne
stvorenom za predah i osvježenje grla. Cijeli pro- robe široke potrošnje za gospodu i seljački svijet.
strani Jelačićev plac, sve do Save, bila je majstorska Gazda Mile, kako su ga svi zvali, bio je od šokačkih
i zelena pijaca, a na drugu stranu, na Zve-
rincu (Trg pobjede) opet, nalazila se velika
žitna pijaca na koju je dolazilo stotinu za-
prežnih kola. I ćošak prometan da ne može
prometniji biti. Na početku 20. stoljeća na
spomenutom ćošku bijaše gostiona – bir-
tija, a zvala se „Herdy“, pa „Kod Milana“ (dr-
žao gostioničar Milan Nikolić), pa„Kum Đu-
rica“, ali kada ju je 1922. godine preuzeo izu-
zetno spretni restaurater Aleksandar Me-
nović, legenda brodskog ugostiteljstva, ta
dotad po ničem posebna, skromna, obična
restauracija, zvana „K’ lovcu“, pretvorena je
u veliku pivnicu s bogatim izborom pića i
raznovrsnih jela, a reklamirana je kao „No-
va velika pivana“. Goste zabavljaju renomi-
rani orkestri, o čemu redovito izvještavaju
brodske novine. Uz ljetnu, Manović je ure- Najava gostovanja “Kapele Bečkog dvorskog kazališta”

203

101 brodska priča

na stolice su iznošene i pred lokal, pa su, kao i da-
nas, gosti sjedili na trgu.

Evo dva članka iz brodskih novina koji najavljuju
otvaranje Menovićeve pivane u restauraciji „K’ lov-
cu“.

Otvorenje „Nove velike pivane“. Na prvi dan Uskrsa
otvara naš sugradajanin g. Aleksandar Menović u Re-
stauraciji „Kod Lovca“ (prije Kum Gjurica) „NOVU VE-
LIKU PIVANU“ u posve novo uredjenoj bašči u kojoj će
stalno koncertirati Sremska glazba – najavila je „Hr-
vatska zajednica“.

Interesantno otvorenje bašče. Sutra na prvi dan
Uskrsa u 10 sati prije podne otvara se bašča „Nova
velika pivana“ (kraj pošte) sa otmjenom ciganskom
glazbom. Taj dan točit će se glasovito beogradsko
Weifertovo pivo, pa sarajevsko i brodsko ala Salvator
i Plzenj, a prije podne kod otvorenja servira se sva-
kom gostu uskrsna šunka i crveno jaje – besplatno. –
Na drugi dan Uskrsa uvečer priredjuje se u bašči veliki
vatromet i vučenje lutrije. Svaki gost dobiva po jedu
lozu, a izvučena loza dobiva živo janje – reklamirale
su otvaranje „Brodske novine“ 1923.

Na otvorenju svirala je umjetnička glazba sami
Konzervatoristi iz Beča „Kapela Svoboda“sa bogatim
repertoarom. Gosti su mogli i zaplesati, a priređen
im je i vatromet. Svirala je u pivani „Sremska glaz-
Aleksandar Menović reklamira novorenoviranu ba“, pa „Lole iz Banata“, davala koncerte damenka-
bašču sa modrenim saletlima pela„Štefica“ iz Zagreba. Koncert je započinjao već

u četiri sata, a lokal je radio sve do dva sata u no-
cura i snaša u kolu na Svetog Stipana najopjevani- ći, pa se Brođani nisu mogli požaliti na zabavu. Vr-
ji brodski trgovac, o čemu je već bila cijela jedna hunac je sigurno bilo gostovanje „Kapele Bečkog
brodska priča i u njoj napisane sve upamćene pje- dvorskog kazališta“ („Wiener Burg Teater Kapele“)
sme njemu ispjevane. pod ravnanjem virtuoznog kapelnika g. Leopolda

Iz reklama u brodskoj štampi možemo saznati i Schmitha. Početkom dvadesetih godina najnoviji
o gastronomskoj ponudi pivane, te zabavnom sa- plesni hit bio je i među Brođanima ples shimy, a u
držaju koji je svojim gostima nudio hotelier Alek- Menovićevoj„Novoj velikoj pivani“ plesali su shimy
sandar Menović. Dnevno je na ražnju bilo pečeno kolo do zore. Bili su to zaista blistavi dani restaura-
janje, svakog petka riblja čorba, svakoga dana do- cije „K’ lovcu“.
bra domaća kuhinja, a to znači: gulaši, paprikaši s Moglo bi se nabrojati još niz koncerata, gostu-
rezancima, sarma, grah s kobasicama, kupus s re- jućih i domaćih glazbenih sastava, plesnih večeri,
barcima... Menović je rođen u Budimpešti 1878. go- skupština, kongresa raznih društava... jer Restau-
dine, što bilježi Knjiga zavičajnika u Državnom arhi- racija „K’ lovcu“, bila je ugodno mjesto društvenih
vu. Otac mu je bio Atanasije Menović, a majka Jeli- događanja.
saveta Rekvenji. U Brod
je došao sa suprugom
Jelisavetom Andaha-
si rođenom 1890. u
Letenju (Letenye, Ma-
đarska) i kćeri Margi-
tom, rođenom 1912. u
Budimpešti. Menović
je vodio i Hotel „Cen-
tral“ u Mesićevoj ulici.
Upravo kad ga je preu-
zeo, podigao je uslugu
na zavidnu razinu, te
„Central“ postaje mje-
sto kvalitetne ponude
i zabave brodskog vi-
sokog društva. Sredi-
nom tridesetih godina
Menović otvora i„Novu
pivanu“ u prizemlju re-
prezentativne zgrade
„Prve hrvatske štedio-
nice“ na Jelačićevom
trgu. Za lijepog vreme- Brodski ćošak s popularnom restauracijom “K’ lovcu”

204

No, Menovićeva pivana radila je samo par godi- 101 brodska priča
na, a onda je taj Lackovićev lokal opet bio u najmu
nekog drugog ugostitelja, iako i dalje pod nazivom niklovanog metala, specijalnog nehrđajućeg ma-
Restauracija „K’ lovcu“. terijala antikorodala, jedne vrste aluminija uveze-
nog iz Engleske. Ta velika meta zauzimala je gotovo
Godine 1933. kći trgovca Mile Lackovića, Aspazija širinu dvokrilnih vrata. Majstor Ivan Šijak iz bravar-
Đurđević, prodala je restauraciju Voji Stipančeviću ske radionice „Okov“ bio je posebno ponosan na
za 400.000 dinara. On je bio vlasnik velike ciglane ovaj svoj rad, koji mu je u Brodu bio velika reklama.
iza savskog mosta i zakupac restauracije na brod-
skom Željezničkom kolodvoru. Samo, Hotel „Grand“ nije doživio grandiozne tre-
nutke, jer počeo je Drugi svjetski rat. Hotel je na-
Samo, vrag ne spava, i jedne noći u travnju 1935. punila njemačka vojska, a strašna bombardiranja
godine, iza ponoći, počeo je gorjeti tavan restau- teško su ga oštetila. Na krilu u Širokoj ulici urušen
racije„K’ lovcu“. Upravo je bila završila konferencija je cijeli drugi kat. Poslije rata ruševina je vlasniku
brodskih vinogradara. Plamen je učas sve zahvatio Voji Stipančeviću nacionalizirana.„Brodski list“ već
i restauracija je do temelja izgorjela. Izgorjela je i lo- 20. prosinca 1947. godine piše o radovima na ob-
vačka soba s trofejima i dokumentacijom Lovačkog novi Hotela „Grand“ koji se primiču kraju. Sljedeće
društva. Restauracija je i dobila ime „K’ lovcu“ bu- godine „Brodski“ izvještava o novoj opremi „Gran-
dući da je bila glavno mjesto okupljanja brodskih da“, namještaju koji je izradila brodska stolarija za
lovaca, a i Vojo je bio strastveni lovac, zakupnik ve- gradnju i pokućstvo„Sava“ iz Gundulićeve ulice kb.
likog lovišta u Dilj-gori. Vatrogasci su od zapaljene 6. A, da raskrste s mrskim prošlim vremenom, ho-
restauracije„K’lovcu“ mogli malo spasiti, jer odlazili telu je promijenjeno ime i umjesto„Grand“, nazvan
su na Savu puniti cisternu vodom i time su gubili je samo Hotel „Brod“. Do završetka Benčevićevog
mnogo vremena. hotela, otvorenja Hotela „Park“ 1961., Hotel „Brod“
bio je u poslijeratnom sivilu centar zabave Brođa-
Na zgarištu će vlasnik Vojo Stipančević sagraditi na, gdje se tražila stolica više, uživalo u plesu u za-
veliki, dvokatni, moderni hotel i nazvati ga„Grand“. dimljenoj atmosferi.
Izgradnja je počela već 1935. godine, ali hotel je
konačno završen 1940. Gradnju je izvela brodska Ugostiteljsko poduzeće „Vinogorje“, kojem je ho-
tvrtka„Holub i sinovi“. Kao spomen na bivšu restau- tel pripadao, u reklami je isticalo: Hotel raspolaže
raciju „K’ lovcu“, kaffe-restoran u prizemlju novog sobama za spavanje s pogledom na obalu Save. Oba-
hotela nazvan je također „Restaurant lovac“. A, da la Save od hotela je daleko i malo se vidi, a iz pola
sve bude u lovačkom stilu, prihvat na velikim vra- soba se uopće nije vidjela, ali reklama je reklama.
tima restorana izrađen je u obliku kružne mete od
(Posavska Hrvatska, 12. prosinca 2015.)

Izgradnja Hotela “Grand” (kasnije “Brod”) 1935. godine

205

101 brodska priča

PRIČA UZ LIJEPU PEĆ

Detalji prelijepe peći u kući Dittrichovih

Uvelikom špajzcimeru stare, duge hohparter na Vilima (2009.), a sada je priču nastavila gospođa
kuće obitelji Dittrich u Starčevićevoj ulici Vilma Goršić iz Zagreba, Vilimova rođena sestra.
na kb. 24 prelijepa je plavo-bijela keramič-
ka unikatna historicistička kaljeva peć. Po pričanju Već su generacije Dittricha u Brodu. To je kato-
gospodina dr. sci. Vilima Dittricha, veterinara u lička, trgovačko-obrtnička obitelj srednjeg staleža,
mirovini, ali i geologa i paleontologa, što je studi- koja potječe iz Histena u Bavarskoj, ispod Schwar-
rao paralelno s veterinom, ne zna se kada je kuća zwalda, s izvora Dunava. Bili su i siromašni i bogati,
građena, a peć je vjerojatno iz vremena gradnje, ali su uvijek marljivo i pošteno radili. U ove kraje-
pretpostavlja se prve polovice ve dolaze oko godine 1843. s brojnim majstorskim
19. stoljeća.
obiteljima koje se naseljavaju
Svi Dittrichovi su u ovu peć po Slavoniji, Bačkoj i Srijemu.
Pradjed Ivan Dittrich trgovao
upravo zaljubljeni. Ta imaju i je kožom i krznima, po cijeloj
zašto, jer peć je zaista dojmlji- brodskoj okolici otkupljivao ih
va, pravi biser s mnoštvom ma- je, što je tada bilo vrlo unosno
štovite bijele plastične dekora- zanimanje, a usto bio je i šloser.
cije, biljnih vitica, listova, cvije- Kuća mu je bila također u Star-
ća. Na uglovima peći su ptice, čevićevoj ulici, dva broja dalje,
a u sredini glava žene. Bijeli or- gdje je danas prazni plac i tra-
namenti se time još više ističu, fostanica, a uokolo zasađeni
jer su na nježnoplavoj podlozi. orasi. Ta je kuća bombardirana
Peć je i sada u funkciji, loži se 1944. godine i potpuno sruše-
iz hodnika, kroz veliki otvor sa na. Poslije rata na placu je bilo
željeznim vratima, cijele cjepa- dječje igralište s ljuljačkama.
nice stanu u nju, a veliku sobu
zagrije tako da se i vrata dviju Marija Kolman, supruga Johana - Moje pamćenje i znanje o obi-
pokrajnjih soba mogu otvoriti i Dittricha, majka Zvonka i Vilima telji seže od pradjeda Ivana Di-
budu ugodno tople. Velika va- ttricha i prabake Terezije, koji
za na vrhu peći, na jednoj nozi su stanovali u Starčevićevoj na
s prihvatima i poklopcem, nije broju 30, - kaže gospođa Vilma.
samo lijepi ukras, već se puni - Njihova je kuća bila mala bijela
vodom, pa vlaži zrak u prosto- prizemnica s tri prozora, imala je
riji, a ne isušuje ga, što olakšava kolni ulaz (haustor), malu trgovi-
disanje. Baš domišljato. Sjedeći nu i tri niska prozora kroz koje se
u sobi pored ove peći i slušajući iz ulice moglo gotovo zakoračiti
zanimljive priče gospodina Vili- u sobu. U dvorištu bila je štala, jer
ma i usred ljeta kao da se osjeća imali su konje i kola, ljetna kuhi-
njena toplina, jednako zama- nja i puno cvijeća. Dobro se sve-
mna, kao i njena ljepota. Ovaj ga sjećam, jer sam s roditeljima
razgovor vođen je prije dese- često dolazila u posjet baki Tere-
tak godina, prije smrti gospodi- ziji, sitnoj, mršavoj i dragoj osobi.
Kod nje je uvijek fino mirisalo po

206

101 brodska priča

vaniliji i bilo ukusnih kolačića.

Ivan i Terezija imali su četiri
sina i dvije kćeri. Najstariji bio
je moj djed Ivan, zvan Johan,
trgovac i bravar, slijedi Antoni-
ja (udana za trgovca Jakoba),
domaćica, pa Stjepan - Štefan,
mesar i kobasičar, onda Roza-
lija (udana za trgovca Nemči-
ka), domaćica, zatim Franjo,
trgovac i na kraju Vinko. On je
učio za mesara, ali je rano pre-
minuo od meningitisa.

Moj djed Ivan - Johan, ro-
đen u Brodu 1878., kao najsta-
riji sin i mladi majstor, odlazi
u Njemačku trbuhom za kru-
hom, gdje ostaje nekoliko go-
dina. U Njemačkoj radi u više Trgovina„Ivan Dittrich i sin“ na glavnom gradskom trgu

tvornica, usavršava svoje zna-
vjvmnujdpvvdkt-vmMiAutpslougs1čjćbJnb1lčnuiujmoeetrotueeaueeeorr99ljnmijljuDJLlill,BzrnDaiešauoajješsnoazs,ovpnćr01cigotriuiaknigarnerac(krvjv,eluinnicaiaotjiiio60hojkreeopnosoua,elaćpihdeniaijnoodaukkuilnihgvvvh..enbdp)ad..čvieigpnttsojraaougž,-ćcaBgegaienijao,eno.nPiNoatvabhiBereeb,peoehićđćumoroviirdj2domodžirsddntizooetčr,eersvsjtpjedvjaagImeauo6dokbreubsjaesrenokikaekvuzžlba,arrao,iiuktllotr,sjikaoćnelrendzassaosméjćluonnbiajiTlatzepoeouipgakNskjilalastegnldeov,mjeajanuajijiajraopzđtonodsoeeuorutmit.raegra,čnooakosabunopapikgeojajsesvčpkbanzjnidršpDovdaoianrsjieararđStuksjoarraanđuelnmoĐrrvašjeoioooamsiatiikpjlteeunaidoojjeatkšaojje,laknlkčormmduemusdkaJoeaiantiivjaajuogeajjauo.jeinaojerrVuknjseoešbnaaol.e,koeeptudevisrp.vsrkiahostpicćdOjbkpdZ,Vtag,usngtmalurmbeeieoaieoohmuovanuojezmjsnsovcraćtbr-konzg,eleicrdmŠaunnrvooipraiitoneivcojekaivičkkuv,eaacaoploeaejtaatatddailvrorkjtidelsaaanaaeae.o(sidšeetyjvlnogoktvooev-nsbapSejzlriočkl.kagčetafiiooijkajkč.inokšknok,atooarasnzlkFaajčkOojDrriueorabgjoalplvpeiiSgvkscvkeoouuejsjnaiaatbjFtr,jveudhnuroiiee–aara1eeiohnre-----------.pMeiia.,taeč9enaJerdorbčoi0ars,ubčugvuzat8hraudaaaalvči.oaanDjcanrkeiupvnknyia.iejVnotaoerjKeKcatbiiinrpalrkauloS,soiiaiaedcrogmtltkgrvSmvhrudhodjotoao,eojrtidMaivesmstiovjkpnesetnusNemomaovkulae.,soaseljktrtOienryaćvušroćaHsšeieineičtdcgcđktvržaedeieaooouatleorcbote)a-------ij,.rzaavpaorfkn5dt(Š„nrvrašekaeiŽuat,aoašUFlaktjekuot,uarrmmcsusfoipnatvćan“ijalnajrnae)ienoBeiv.iojeojtkubk,erRzooeDmdudjaitramedrkzeoialćejnotuuuvaekdrajt.iugdiaptlrsj“ećiAieibtuneclce4sijkpleislće(heem,o„auoeoitndD“koo,a,ćdtztsaod.lgkekubnrja1egrlrr1kaineziža9oćo9atnnaddđu1ivt2,ou“aroen9,a62SlznlgnNizpdlrsćdiibmdjgtnknsav,aimhaan.airtcjtaniumt.Si-0oruiiikjjajc-VioeeagšdoaotnndoaeenaBdaagbot1oe.šsavjeelliKsikdvpoa,išeeennaii.liufaeuasofgrin9ravvckšoio,uasbkitisnavaratmaocollul-liueodia3virooočuunpodajvmpmrrinsmiv.BjS,vgemkn,.očae.o5eigdlevoJOalraPaaratanrjsoojpanejo.vtuio.vjeajanoailePutka.ker)zsokrneti.lhsomvlaviVi2s.h,jkrdsagdiućodieiaćsrncćuu„e.imTčćcZevkajjmaii6upataioauEnmuseeevzKolpjmeoaa.iruiovnmini)don.nminrnv,ovao,mhJun.czua.,vvnosizliteFpebagaoiogčTtttjačjreeoankouićtušiineeuep1ačkećirrdčcdauahrjjrmvutlaušvkvjspeaikkarege1kjikšovoJjrzotrDtabutro,ićsueoioztajsouBvo.jšurgćoušaemz,nnetmteekujlifaogrbkilaoameiuivaharilZvmooliaktuuocdnivigaobdkoeočj.vr,gjšrvcč.navtsuVzesićgmaoeuTiarkumeanoocvibouidaNpornveanuićialnainraab,šigdizinlgpaivdoćiknnotrauinaildcasištazjaZddmiSijvkoarjauuuojekeeocmđuuv,itoeheagaiaeivtetiiuončo,ozonij1ćrpibljjr,apjtoanfoemjesfkaee„-duk,eji,auinfvv9odrtor(Verztroi„sonvkuatzBeočggepdonvkVaeeai1ejsiBtitsrbaVoicvčekcvjićtnoonhuooodamrjaanaailuk1olorrruuuliiiiiiddoaaaa“------------------------ii..,.

207

101 brodska priča

iz Srijema u Brod, jer tamo započinje progon hrvat-
skih i njemačkih katoličkih obitelji, pogotovo boga-
tih. Wolfovi kupuju vinograd u Brodskom Vinogorju
i kuću u Brodu, u Mucvanju do Panthyjevih. A, zašto
su baš izabrali Brod? Moj djed po majci Mihajlo Wolf i
njegov brat Ivan za Prvog svjetskog rata služili su voj-
sku na istočnom frontu, u Galiciji. Za ruske ofenzive
obadvojica su ranjeni. Mihajlo se sam nekako spasio,
a Ivanu su dvojica Brođana pomogli, Pero Čorak i Đu-
rica Karakaš iz Brodskog Brda. Izvukli su ga iz rovova
i ranjenog u nogu nosili na ramenu. Kasnije su Ivanu
pričali o brodskim vinogradima i povoljnoj brodskoj
klimi za uzgoj grožđa, a Wolfovi su također bili i vi-
nogradari, u Slankamenu imali nasade vinove loze.
Moja baka Sofija Wolf, ostavši udovica (dida Mihaj-
Braća Vilim i Zvonko lo je umro od sepse i rane zadobivene u ratu i sahra-

ničkom robom, lovačkim priborom, ribolovnim pri- njen je u Petrovaradinu), udala se onda za muževog
borom i raznom sportskom opremom, skijaškom, brata Ivana, jer i on je bio udovac. Radi progona od
teniskom, planinarskom... a imali su predstavništvo strane Srba, oni su sve u Srijemu rasprodali i doselili u
Brod. Na ono što se sprema upozorio ih je jedan srpski
Wanderer - Dürkopp bicikla, šivaćih mašina Singer žandar, siromašak s puno djece, kojemu je baka Sofija
i Pfaff, pisaćih mašina, radioaparata, gramofon- ranije često financijski pomagala. On ju je obavijestio
skih ploča, motocikla DKW i Fiat automobila... Ve- i rekao da bježi. Kupili su vinograd i isprva, dok nije
lika trgovina„Ivan Dittrich i sin“ bila je na glavnom kupljena kuća u Brodu, stanovali su kod Karakaševih
brodskom trgu, u nizu prizemnica od Radosavlje- u Brdu. Baka je došla s troje djece, a djed Ivan s jed-
vićeve kuće, na uglu Starčevi-
ćeve i Jelačićevog trga pa pre- nim sinom. Baka je imala moju
mamu Mariju, tetu Katicu i Fer-
ma Savi. Ovu kuću Dittrichovi dinanda, a dida Ivan imao je si-
su kupili 1929. godine od na-
sljednika bogatog trgovca Mi- na Alojza - Lojzu. On je bio po-
moćnik kod Benčevića. Kasnije
hajla Lackovića pa ju, probivši je otišao u Južnu Ameriku. S njim
velike izloge, adaptirali u ve-
letrgovinu. Planirali su podići je išao i gospodin Antun Lesko-
vac - Braco i još jedan Brođanin,
i kat, gdje je trebala biti ško- Ivan Rom. Samo, u Urugvaju ni-
la šivanja, krojenja i šlinganja
šivaćim mašinama. To znanje je ih čekalo blagostanje, mora-
li su svašta raditi, nosili su put-
posebno je tada cijenjeno i bi- nicima kofere na stanici, po lo-
lo veliki plus udavačama, jer su
si mogle izrađivati sav potreb- kalima svirali tambure... Gospo-
din Leskovac se razbolio i vratio
ni štafir koji će donijeti u miraz. kući, a moj ujak Lojza je ostao u
Naravno, škola je trebala biti i
dobra reklama za šivaće maši- Urugvaju i tamo je i umro.
ne i povećati njihovu prodaju.
O ovom putovanju preko
Drugu trgovinu Dittrichovi su Atlantika, gospodin Leskovac
je pisao dnevnik, što je već
imali u svojoj novoj kući, kako objavljeno u jednoj brodskoj
je već rečeno (danas Starčevi-
priči.
nćon„suskkvaMrmtćpsPoaEvuuoeoeaispjaIoVraednomsddjvamdlbšsapipirgjailajamklljemlaieiroeleirjeisimckaiszivlaobvčnsuro)gtabncsrađĐtaeiusavaijousloi.adeatasadtadb2isadtaeo:nomimioukpe6apislgi-vombsio“tćč)volunZraj.kuo,Diieeveiai,t.datnovo,aovsaeeeoZsoijotopdrSlv,nčruvsoovjennoatiokeae,pipo.jbamdšokaiskludZVr,unjcaiejoogloeuteeZavviktteZllol,ćgsolaon,viisoJleimajuemjtekoovzneoituogVt,j.oiaihnkub.retkdMglrZimeoornKikalteorokigovgn.oinmaaa(bmnoibosovbBrisrkruaVilurnaiiviane.omojotoVdivorukitBojlinnagieieujsoojamjlaegWekooeeiićd-mPurm,caejieegoarsPp,nvdzovljozfreožoaaiojaarieizjgbvszavegggnntBeaijPluioitusakaekv,oeuvostkdibueutjipzpaearoadsniaoiottlovodvEjiosauvueđgeolbskgiamH.zpzrajjorsieeoarTaooemebgaaodmVbdzstsudktaneievoprlleoriojanomaintsuaotgjataienjajšbrsuuuaae----Di,.imittcreikjzbBsigmjiagcmsmaemehaoodNZee1.amdanbdjvlMV9rDoo.ei.rlloioiiT3,,niiKuljnnaiseu-vn9uDmsiogrčepeccru.ikleijujuMaoeomtVe1erovuttasm9BuireinbiKalDltđhiN2oosicniiokmćasli8ivhbij,aćoltueejm.n1suoteijmimnmaEor9ovivZaimlnčj1ogiocialnvezjja1hsjčaeiao,vshmđu.uklsboeunpisoiuul..ažeuainmkt„kevdkc.PpepesutgoeVćaiueotSalern,rrvjoiussećtsnadilMmKaa1edouligknpdajimort9ejooteaaajoiče(armell3cknsjrmiegčkJka4tiHDbntoevjojuae,agea..uoiDthrevnš1ćns2gkuovpadiiSejit9jan4Wogdutuunuiorvv3zt)adioijoa“,ofjirnoe5kdiegFigvveijjunDa.laceeeiuflsuHkgsćehens,iruetoupuviPokrua,tčnžikvpjrtrdišae(elkairrmiuaikničMcinojntšoltnztebiesjhrlslaisideauep.akan.k.takcKlgTaod2sgcuusj,oaVuMauertv6gk.aćs,guaibćaRu)ktulmal.nocuarmnluaepdprjaArmojbeaijcksćoronutjualdnjuiiiiaali----------i,,,

208

101 brodska priča

je jedna od najvećih starih na, krštenja, vjenčanja, kar-
brodskih gradnji. Drvene je mine, slave se blagdani Bo-
konstrukcije, gdje su izme- žića, Uskrsa, Nove godine...
đu čvrstih stupova – ušaka, Sjećam se jednog događa-
zidovi od brvana, nabijene ja, kojega ću pamtiti do kra-
zemlje i slame. Kuća je, da- ja svoga života - nastavila je
kle, iz vremena kada je bi- gospođa Vilma priču o Di-
la zabrana gradnje od čvr- ttrichovima: - Približavao
stog materijala u dometu se blagdan Božića. Nekoliko
tvrđavskih topova. Samo dana prije toga počeli smo
su jaki temelji zidani ci- ložiti veliku peć kako bi za
glom. Pod kućom je veli- blagdan sve sobe bile tople
ki suhi bačvasti podrum u i ugodne za glavnu božićnu
kojem je doskora bila pivni- svečanost, Badnjak. Na Bad-
ca, pa popularni noćni klub nji dan, roditelji su zatvorili
„Bulldog“. Kuću su prodale veliku sobu i zavjesama ju
kćeri Nikole Bobinca, kape- sa svih strana „zablindirali“,
tana na savskim parobro- tako da se niti kroz ključani-
dima. Nikola Bobinac i su- Detalj bajkovite peći Dittrichovih cu, kroz koju smo ja i brat vi-

pruga Magdalena imali su rili, nije moglo ništa vidjeti.
petero djece, sinove Vladu i Marka, te kćeri Martu, Na naš upit što se to u velikoj sobi događa, mama je
Cirilu i Luciju. Marta je u 13. godini života umrla od odgovorila da to anđeli pripremaju darove i kite nam
meningitisa, Marko je umro 1915., a Vlado 1927., bor. U to vrijeme brat i ja bili smo još mali i vjerova-
dok se Cirila udala u Beč, a Lucija u Prag, tako da li smo u te priče. Za našu obitelj Badnjak je bio naj-
nitko od Bobinčevih nije živio u kući kada je pro- svečaniji dan u godini, jer su se na večeri u velikoj so-
dana Elizabeti Kolman. bi, pri lijepoj peći, okupljali svi članovi uže i šire naše
obitelji. Prije večere smo se svečano obukli, nestrpljivi
- Godine 1938. umire prabaka Elizabeta Kolman. i znatiželjni s roditeljima krenuli prema velikoj sobi,
Kuću u Starčevićevoj kb. 24 daruje svom mezimcu Vi- špajzcimeru, vidjeti što nas tamo čeka. To je sada bio
limu i on s obitelji seli u nju 1939. Za mene je to bio posebni ritual. Netko je pozvonio na zvonce, lupio u
šok, - kaže gospođa Vilma. - U Mucvanju, kod bake hodniku po metalnim vratima ložišta naše peći i tada
Sofije, bilo je mnoštvo dječurlije i po cijeli dan smo se su se otvorila sobna vrata. Brat i ja, držeći se za ruke,
igrali na ulici, a sada sam došla u zatvoreno dvorište s ušli smo u špajzcimer, kad tamo, kod peći, stoji - Bog!
velikim haustorom i kapijom koju je zaključavao ključ U dugačkoj bijeloj haljini, s dugom bijelom bradom i
kao od rajskih vrata. Dvorište je bilo veliko, ali mi ni- velikim srebrnim štapom u ruci. U drugom kutu so-
smo smjeli ići igrati se na ulicu. Mama se bojala i ni- be bio je okićen, do stropa, veliki bor, sav osvijetljen
je nas puštala van, ali nama su smjela dolaziti druga električnim svjećicama, pun šarenih kuglica, „vilinih
djeca. Bratov prijatelj bio je Mirko Šetina, oni su s kišo- kosa“ i treptavih srebrnih traka... Ostali smo bez da-
branom skakali sa šupe, to im je bio padobran. Pode- ha pred tom veličanstvenom čarolijom, pogotovo ka-
rali su čarape i razbili koljena, tata ih je tako i uslikao.
Imam tu fotografiju. da je Bog dubokim glasom
prozborio:
Gospodin Mirko Šeti-
na pojasnio je ovu „pado- „Draga djeco, uđite i ne
bransku“ avanturu: - Bio je bojte se! Jeste li bili dobri i
to prabakin veliki suncobran slušali mamu i tatu?!“

od zelene svile. Skakali smo „Jeeeeesmo!“ drhtavim
mi ne samo sa šupe, nego i glasićima, prestrašeni, jed-
s ogromnih prevrnutih kaca, noglasno smo odgovorili.
jer Dittrichovi su bili i vino-
gradari. Suncobran je dva- „Evo, donio sam vam neko-
tri puta izdržao skok, a onda liko darova koje ste željeli i u
se poderao i raspao. Bojeći pismu mi napisali! Nadam
se ljutnje Vilimovih roditelja, se da će vam se svidjeti. Ja
sakrili smo ga u magazinu sad moram poći drugoj dje-
iza hrpe raznih stvari iz odu- ci, da i njima darove podije-
zetih Dittichovih dućana. lim, a vas pozdravljam i že-
lim da budete dobri i sluša-
Useljavanjem Dittricho- te mamu i tatu. Osobito ti,
vih u staru kuću i prelijepa Braco! Ne diraj šaltere, kva-
je peć dobila nove gospo- ke po ormarima i ne čeprkaj
dare, obitelj Vilima i Marije i po radiju!“ Pogladio nas je
njihove djece, koja peći-lje- po glavicama i polako iza-
potici neće dati mira, jer će šao iz sobe.
skakutati oko nje i izvoditi
razne huncutarije. Bili smo u takvom šoku da
nismo primijetili da je Bog
- Peć postaje naša ljubimi- ustvari bio naš poznanik
ca. Uz nju zbivaju se svi važ- Marko, koji je radio u kinu
niji obiteljski događaji, pro- „Apolo“ u našoj ulici. Kasni-
slave rođendana, imenda- Vilma i Vilim ml. s didom Johanom godine 1942. je smo to saznali, a i prepo-

209

101 brodska priča

znali smo ga po njegovom du- Kad su u Brod ušli partizani,
bokom bas-glasu. zahvaljujući brojnim poznan-
stvima (preko sporta) tata je
Još nas jedna dogodovština izbjegao logor, a već je bio u ko-
veže uz našu lijepu peć. Moj loni za otpis i odlazak u Krndiju.
brat Vilim, Braco, kako smo ga Naišao je jedan komesar, spa-
zvali, nešto je skrivio i mama zio tatu, obratio mu se: „Što tu
mu je zaprijetila da će „dobi- radiš?“, onda je otišao do stra-
ti svoje“ kad tata nakon posla žara partizana i tražio: „Druže,
dođe kući. Došlo je vrijeme ruč- dajte ovoga meni!“ Tako ga je
ka, a moga Brace nema. Cije- izvukao i spasio.
la se obitelj dala u potragu za
njim. Tražili smo po tavanu, Za rata, za bombardiranja,
gdje je uzgajao golubove, do- bili smo u vinogradu, imali smo
zivali ga, a njega nema. Pretra- veliku kuću. Znalo se dogoditi,
žili smo podrum, gledali u bu- k nama idu gore Nijemci, a na
nar, obišli savsku obalu, gdje verandi partizani ručaju. To su
se uvijek s društvom igrao. Oni sve bili naši domaći dečki, po-
su se nazivali „Vitezovi savske znanici od obitelji iz Brda, dje-
obale“. Tu su drvenim mačevi- ca vincilira, pa su odmah br-
ma vođene cijele bitke, skakali zo kroz sobicu bježali i kroz vi-
su s gelendera na hrpe pijeska nograd utekli u šumu. A oni su
koje su tu čekale kupce... Obiš- nas 1945., za preokreta, i spasi-
li smo njegove prijatelje „vite- li. Došli su partizani, već smo svi
zove“ u nadi da je kod nekoga Plavo-bijela kapija sa secesijskim odlikama bili po naređenju polegli po po-
od njih, ali opet ga nismo našli. izrađena u radionici Dittrich du i na nas puške uperene, ali

Smračilo se, a njega još nije bi- naišao je jedan partizan, po-
lo. Sad su roditelji zaista posta- znanik, i rekao: „Ovu kuću ne
li zabrinuti i stali se dvoumiti pozvati policiju ili ne. dirajte!“ i pred kućom je ostao s puškom, spreman da
Odjednom, ustane naša uvijek staložena i promišlje- zapuca. Baka je i slala hranu partizanima. Ja sam s
na baka Sofija, ode u hodnik, otvori željezna vrata lo- tetom Katom Rosandićkom nosila šunku i dva veli-
žišta naše peći, kad tamo moj Braco leži i spava. Baka ka kruha, po noći smo išle, a samo deset godina sam
Sofija, prolazeći hodnikom primijetila je da vrata nisu imala.
dobro zatvorena. Odmah joj je sinulo
da bi Vilim mogao biti tamo. Normal- Ali svejedno su nam partizani sve
no, svi smo odahnuli, jer Braco je živ i oduzeli. Oba dućana, bravarsku radi-
zdrav, ali je za taj svoj „podvig“ bio i pri- onicu, a i jednu od dvije kuće bi uzeli
mjereno kažnjen. Tjedan dana nije bi- da jedna nije izgorjela. Tata je ostao u
lo kupanja na Savi i igranja s „vitezovi- svom dućanu na Korzu raditi kao po-
ma“ na savskoj obali, gdje je bio centar slovođa, no školu mu nikakvu nisu pri-
našeg okupljanja. znali, morao je ponovno ići polagati is-
pite za trgovca. U dućanu je radio sve
Za vrijeme Drugog svjetskog rata dok nije srušen, kada je na tom mjestu
peć je bila umotana vrećama i deka- (1962./63. godine) sagrađena „Đuri-
ma i svezana štrikovima, da od silnih na“ trokatnica. Tati su dozvoli da uz-
detonacija ne popuca i ne raspadne se. me što hoće. Uzeo je krasnu ogradu
Zapravo smo imali sreću da stara ku- od kovanog željeza s galerije u duća-
ća nije teže oštećena, ali je zato nova nu, koju je dida iskovao, uzeo je kase,
kuća (kb. 26) dobila direktni pogodak neke stalaže…

i izgorjela. Za jednog noćnog bombar- Tata je umro 1978. godine, a majka
diranja svijetleća je raketa s padobra-
2006.
inidjvssitjcseamzaaniiiaobja,pnatmoksanmoaz,s,ovgoukvmplodeji(oa)injltenekjabjleaappesapuofaekmovaoivbhrphotedlndaiiajgoćoneousecižouijšagrznszaantdieklgarardeaiiaćls.nojodšauešakkDrpanlaerpajkioaeiojvlztmoeuaklejvsionBznšć,eaosae.kuukuuuUlsurnudiodviopdsećkidicjjmbtleeoeomuioalddnt,dšćjplldeavnlopjairieavaojuvorn.veš.evormi.ćjtai.abiksebešsktOvlai.toirelikalePaooknaBbuogosgvtdkeićeresciaračppauhlrarinasidoaajppj---ee,ezorsšrabjvptaevoierltdaoaVančn.viu,ialOostiimnttmasiagj,ttojaaraDseajell.šniiađOcttVditaeejjrinaeel---iicmha, om(nrslđtaoitaaijUlrun.cszoškanWVjkouaajiobleroćmlslaialittk.fremeii)eloiifjćaiadasu-ktjMaesuBuBvtnlclaireteopraGoersmo,mirdutojksđuaaustir,gažutpaD,VrinioudjvačoaiimtRzjkdinnđetjoeriradatoobiMlmicioZdićVuhuomadaii,tlrlf,ZeoImueainsijnaglkzojDiakgke,uimMjoaar,aeljetžjmeaGieriobmnrvotiioonuajurjđeuorta.s.ešitPemOšKinjUćrćlejoanieo.aordlopmVmšajiuezdirlileazainGKZzmdnšoraauspeaivg-empvmimMrlrčšašelzeueaaailboaar-----
je pristao, pa su oni napravili dva stana za dva svoja Po završetku gimnazije Vilim, na zaprepaštenje
inženjera, jer kuća je bila velika. U lokal je uselila tr- oca koji je mislio da će mu sin studirati elektroteh-
govina namještaja, a u dvorištu, u bravarskim radi- niku i biti inženjer, odlučio je upisati veterinu. Grad-
onicama, imali su skladišta namještaja. Nakon deset sko dijete, pa se odlučuje za veterinu i poljoprivre-
godina tata je tražio povrat i inženjeri su iselili. du koju su tada upisivala samo djeca sa sela! No,

210

Vilim je još kao mali pokazivao veliku ljubav prema 101 brodska priča
domaćim životinjama, a bio je i golubar. I upisao
je veterinu. Tako se nastavila tradicija da svaka ge- leontologiju nije zanemario. Umro je 2009. godine.
neracija Dittrichovih mijenja zanimanje, a odlučio Priču smo o peći započeli, pa ćemo s njom i za-
je da će mu tehnika biti hobi, jer modelarstvom se
bavio još od desete godine i tri puta bio državni vršiti. To je opet nadahnuto ispričala gospođa Vil-
prvak. Zrakoplovno-modelarska sekcija u Slavon- ma: - Pokraj naše lijepe peći čitale su se bajke „Tako
skom Brodu bila je pedesetih godina prošlog sto- vam je nekoć bilo“, koje smo kupovali u maloj knjižari
ljeća u dvorištu Elektre u Omladinskoj ulici i jako gospodina Danka Barbića na Maloj pijaci. Kraj peći
puno mladih je taj sport privlačio. se maštalo o vilama i vilenjacima, zmajevima, o pu-
tu na mjesec i daleko u svemir. Pokraj peći sjedilo se i
Nakon studija, osim kraćeg rada u „Gavriloviću“ učilo, pisala ljubavna pisma, ronile suze nesretnice...
u Petrinji, gdje je proglašen velikim Hrvatom pa je No, nastupilo je novo vrijeme i sve se mijenja. Naša li-
morao otići, cijeli radni vijek, savjesno radeći, Vi- jepa peć otišla je u mirovinu. Ne loži se više i ne grije,
lim je proveo u brodskoj Veterinarskoj stanici, kojoj već stoji ponosno u kutu velike sobe kao njezin ukras.
je sedam godina bio i upravitelj. Uz to, doktorirao
je u svom zvanju. U mirovinu odlazi 2000. godine, Novi vlasnik lijepe peći sada je dr. Damir Dittrich,
a onda je dao oduška svojim hobijima, zrakoplov- sin Vilima ml. U kuću je Damir uveo centralno plinsko
nom modelarstvu (imao je svoju radionicu), radio- grijanje i stavio peć u mirovanje. Oko peći sada ska-
modelarstvu, filateliji (teme Apolo 11, psi i mačke), kuću i vesele se Damirova djeca Borna i Klara, tako
slikarstvu krajolika i portreta, a niti geologiju i pa- da naša ljepotica, iako više nije topla, nije osamljena.
Što će se s njom dalje zbivati, pokazat će budućnost.

(Posavska Hrvatska, 18., 24. i 31. prosinca 2015.)

Bajkovita kaljeva peć Dittrichovih

211

101 brodska priča

KRIŽARICE

Skupina brodskih “križara” (Ivanka Tomka u sredini, a ćarskoj ulici, četvrta od ćoška s Vrazovom (danas
na slici je propoznala još i Ivicu Pencingera, Ružicu Ulica Ferde Livadića, tako je službeno nazvana od
1933., po prvom modernom hrvatskom sklada-
Pencinger i Ljerku Kaltenbruner) telju, jednom od vođa ilirskog preporoda, koji je
1833. skladao najslavniju hrvatsku budnicu„Još Hr-
- Moja je želja bila ići u samostan. Međutim, mamu vatska ni propala“ na tekst Ljudevita Gaja) i mi smo
smo rano izgubili i svećenik koji me je uvijek ispovije- baki preselili. Ulica se zvala Voćarska jer su duž nje
dao rekao je da moram misliti na braću, kako će oni, bila zasađena sama stabla jabuka. Idući Bakačevom,
kome će dopasti. Ja sam bila najstarija, a bilo nas je tada je Voćarska ulica bila zadnja. Dalje, pa sve do
osmero djece, sedam dečki, ali trojica su umrla već u Poloja, prostirala se fratarska pustara i pašnjak Vijuš.
ranoj dobi. Tako sam ja, u dvadesetprvoj godini, pre- Na kraju Bakačeve bio je šinteraj. Tu je šinter i stano-
uzela dijelom ulogu majke za četvero braće. Trideset vao i u zatvorenim kolima dovozio pse lutalice koje
godina sam vodila ocu kućanstvo. On je imao više po- je pohvatao po gradu. Kroz Bakačevu i Voćarsku išla
nuda da se oženi, ali to nikada nije napravio – kaže vi- je čorda krava na Vijuš i Poloj. Uvijek je bilo po neko-
talna gospođa Ivanka Tomka, zvana sestra Ivana, liko čordara koji su marvu tjerali. Ujutro su prolazili
rođena 1920. godine u Brodu na Savi i nastavlja: - u šest-sedam sati, kako kada, a popodne se vraćali u
Moj otac Dragutin - Karlo (podrijetlom Slovak), rođen četiri-pet, isto kako kada. To je ovisilo i o godišnjem
je u gradu Kiskunhalasu u južnoj Mađarskoj (sjever- dobu i kako se vrijeme pokaže. Pamtim, nogomet se
no od Subotice) i imao je samo tri dana kada ga je igrao po cijelom Vijušu, od početka Vrazove do Polo-
majka u pregači donijela u Brod. A moja majka, Filipi- ja, to je prije izgradnje ribnjaka bilo.
na Bogdanić, rođena je u Brodu. Tata je radio u Ložio-
nici željeznice kao službenik, a majka je bila pazikuća Našom ulicom su prolazili Bosanci iz Poloja idući na
u zgradi gdje smo bili podstanari, danas je u toj kući pijacu i sajmište. S nekima smo se upoznali i od njih
Brod-turist. Ja sam s kuhinjskog prozora te zgrade, s nešto i kupovali. Onda je mama naučila krojiti i šivati
kata, pala u dvorište, ali sam se objesila na drva ko- bosanske rubine od domaćeg bijelog tkanja, pa je ta-
ja su bila složena za rezanje. Uvijek smo kupovali po ko često Polojčankama radila nošnje, ali ne za novac,
četiri-pet metara drva za zimu. Srećom, samo sam se nego za hranu, mlijeko, brašno, mast, jaja... To nam
malo izgrebala, a da nije bilo drva, mogla sam i smrt- je tada puno značilo i pomoglo nas. Puno nas je bilo.
no stradati. Dvaput nedjeljno peklo se sedam kila kruha u pekari
Jurišić kod Crnog križa.
Promijenili smo još nekoliko stanova, a onda je ba-
ka, mamina mama, kupila 1928. godine kuću u Vo- U osnovnu školu sam išla pet godina u Gundulićevu
ulicu, rekli smo u „žensku školu“. Sjećam se, moja prva
učiteljica zvala se Šandora, poslije je bila Zdenka Al-
bert, a potom Ljerka Horvat. Nakon osnovne, polazila
sam četiri godine Stručnu školu koja je bila u dvorištu
Hrvatskog doma. Ravnateljica je bila gospođa Šari-
nić. Svaki dan smo imale ručni rad, vezenje, heklanje,
krojenje, šivanje. Bilo je pet šivaćih mašina.

A u „Maloj crkvi“ sam pjevala u crkvenom zboru
„Mladost Srca Isusova“, a od osnutka sam bila u „kri-
žaricama“.

Godine 1929. vlasti „prve Jugoslavije“ zabranile
su rad katoličke orlovske organizacije, ali su „Orli“
onda nastavili djelovati kao Križarsko bratstvo, tj.
„križari“, osnovani već početkom 1930. Promijenio
se samo naziv, ali ne i ciljevi i duhovni program or-
ganizacije koja će postati najbrojnija i najbolja ka-
tolička organizacija za mladež u Hrvatskoj. Godine
1937. je brojala četrdeset tisuća članova. „Križari“
su imali dvije grane, Veliko križarsko bratstvo i Ve-
liko križarsko sestrinstvo. Cilj križarske organizacije
bio je katolički odgoj mladeži, konkretnije, pomoći
svojim članovima da se izgrade u odrasle, potpune
i odgovorne katolike, učiniti svoje članove svjedo-
cima i apostolima Isusa Krista u sredini u kojoj žive
i osposobiti ih da pomažu svojoj župskoj zajednici
u pastoralnim aktivnostima. U tu svrhu organizira-
li su tečajeve za mlade, vjerska, kulturno-obrazov-
na predavanja, javne nastupe, izlete, hodočašća...

U Brodu na Savi 1933. kapelan Josip Mirković sa

212

101 brodska priča

župnikom Dominkom Šarčevićem osnovao je cr- U slavu Kristu Kralju, Križarsko bratstvo u Brodu
kveno društvo Malih križara, zapisano je u Spome- priredilo je 1941. godine Križarski dan. Na ovu sve-
nici Župe Brod. čanost došao je i doglavnik križara Luka Lešić, ratar
iz Bošnjaka, a pozdravio ga je, prilikom vrlo sveča-
U Državnom arhivu u Brodu čuva se govor koji nog dočeka, okružni zapovjednik križara Brođanin
je školski nadzornik Tomislav Pracny izrekao prigo- Andrija Balić. Na Jelačićevu trgu održano je, pojača-
dom posvete križarske zastave. Posveta je obavlje- no zvučnikom, predavanje g. Balića o križarskoj ide-
na u Franjevačkoj crkvi uz prisustvo đakovačkog bi- ologiji. U sklopu proslave, poslije mise koju je služio
skupa Antuna Akšamovića. ravnatelj gimnazije Josip Gunčević, održano je zbo-
rovanje križara, koje je otvorio Stanislav Anić (vjero-
Pracny kaže: (...) Sa znakom Križa podjite u sela i jatno Vanić, op. ur.). Nakon mimohoda u Ustaškom
gradove. Ponesite Križ na obale rijeka i na široku puči- domu u Brodu održana je svečana akademija, kojoj je
nu mora, na vrhove gora i ravnica! Unesite ga u do- bio nazočan i gradonačelnik Slavko Vrgoč sa deveto-
move Vaše i pred njim pogibajte glavu i koljena Vaša! godišnjim sinom odjevenim za ovu prigodu u ustašku
Jer, mimo Križa Kristova mora svaki čovjek u životu uniformu. Kuma križarske zastave bila je Anica Jušić,
proći. Ili u ljubavi, ili u mržnji. Već 19 stotina godina supruga ljekarnika. Predsjednik križara Ivan Pencin-
pada sjena Križa Kristova širom svijeta, na potleuši- ger održao je pozdravni govor, a prigodni program
ce i kraljevske dvorane, već 19 stotina godina ulazi u izvele su sestre križarice. Posjet akademiji bio je velik.
domove sitih i odjevenih, u kolibe gladnih i bosih! (...)
Vi ste odabrali ovaj drugi (put), nad kojim
blista Križ Kristov. Podjite i ostanite u nje-
mu do kraja života Vašeg! Vojujte – uz nje-
ga vjerno stojte!

Gospođa Ivanka Tomka postaje„križari-
ca“ 1934. Prva predsjednica bila je Maca
Pencinger, a kad se ona udala izabrana je
gospođa Ivanka. Bila je predsjednica veli-
kih i voditeljica malih „križarica“. Mali kr-
žari su bili već od pet godina starosti, pa
osnovna škola, a veliki srednjoškolci. Sa-
stanci su održavani u Marijinom domu u
Gundulićevoj, a na njima je često govorio
dr. Josip Gunčević, ravnatelj Gimnazije.

- On je bio naš duhovnik, – kaže gospođa
Ivanka. - Iz Zagreba je na sastanke dolazi-
la jednom-dvaput godišnje i predsjednica
svih „križarica“, Velikog križarskog sestrin-
stva, Marica Stanković. Ona je bila jedna
divna žena i svim srcem je radila za kato-
ličku mladež i njen odgoj.

Marica Stanković rođena je 1900. godi-
ne u Zagrebu. Opće obrazovanje stekla
je u školi sestara milosrdnica, a potom je
upisala učiteljsku školu i postala profe-
sor.„Na njezin rad i temeljitu duhovnu iz-
gradnju uvelike je utjecao dr. Ivan Merz s
kojim, od prvog susreta 1920. godine na
sletu orlovske mladeži u Mariboru, usko
surađuje u apostolskom djelovanju me- Nerazdvojne “križarice” Ružica Pencinger, Ljerka Kaltenbruner,
đu mladima“. Maca Pencinger i Ivanka Tomka

Danas je Marica Stanković, službenica
Božja, kandidatkinja za sveticu.
Deseci katoličkih mladića i djevojaka bili su učla-
Na značkama„križara“ i„križarica“ su bila tri slova: njeni u brodsku križarsku organizaciju. Gospođa
Ž. E. A (Žrtva, Euharistija, Apostolat), a to je bilo ge- Ivanka sjetila se nekih od njih. Predsjednici Križar-
slo pod kojim su djelovali. Križarske zastave su bi- skog bratstva bili su Ivica Pencinger i Stanko Va-
le plave s bijelim križem, a križarski pozdrav: „Bog nić. Amalija - Malka Havelka bila je tajnica, a čla-
živi!“ Muškarci su nosili crvene kape, poput ličkih, nice Marija Pencinger, Ružica Pencinger, Mancika
s bijelim križem na prednjem dijelu. Osim značke, Škravanj, Jelica Akmačić, Gena Balač, Ljubica Tošaj,
ženske članice nisu imale posebnih oznaka. Evo i Ljerka Kaltenbruner, Marica Maroš... Križarska orga-
križarske zanosne himne: nizacija je djelovala sve do kraja 1944.

Zastave gore, križarski rode, - Na Badnjak 1944. smo imali zadnji sastanak, dr.
Za vjeru svetu naprijed u boj! Gunčević je rekao neka se raziđemo. On je 1945. oti-
Križevi bijeli neka nas vode, šao s frontom i nije se više vratio. I trojica naših dečki
Iz mladih grudi nek jekne poj!..... su stradala - sjeća se gospođa Ivanka.

Poslije rata nastao je progon „križara“ i „križarica“.
Kao ugledna katolička djelatnica, a osobito stoga
što je javno ustala u obranu nadbiskupa Stepinca,

213

101 brodska priča zgradi na Vijušu. Kada su me tamo doveli, a vidim u
jednom ćošku sobe sva uplašena Olga Franke (bila
Marica Stanković je 1947. na iskonstruiranom pro- logornica ženske loze Ustaške mladeži). Mi nismo
cesu osuđena na pet godina robije u ženskom lo- mogle razgovarati. Pitali su me kako smo osnovani,
goru u Požegi. Radila je na teškim fizičkim poslovi- kako djelovali, što smo radili... Oni su govorili: „To ste
ma na isušivanju Lonjskog polja. radili, ovo ste radili...“ Ja sam sve nijekala: „Nisam, ni-
sam, nisam“, jer tako je i bilo. Pustili su me, ali sam
Evo kako je prošla gospođa Ivanka. - Jedno jutro ostala obilježena za svaki korak, a da nisam ni znala.
došao je iz policije Vilim Horvat i rekao ocu kojega
je poznavao: „Nisam došao hapsiti, ali ako što ima- Križarice su raspuštene, ali mi smo se u crkvi nastavi-
te sklanjajte, premetačina će biti!“ (za NDH policijski le družiti, posebno „trolist“ - Maca Pencinger, Marica
detektiv Vilim Horvat bio je i partizanski obavješta- Maroš i ja. U šali smo se zvale „križarska banda“, jer ta-
jac i činio je niz usluga NOP-u. Poslije rata stupio je ko su nas komunisti okrstili. Sa svojim „križaricama“
u policijsku službu novih vlasti i bio na viskom po- sam se družila do njihove smrti.
ložaju). Ja sam sve sakrila, i zastavu „malih križara“,
na tavan. Došli su, ali nisu išli na tavan, a mene su (Posavska Hrvatska, 15. siječnja 2016.)
odveli na saslušanje u policiju. Bila je u onoj velikoj

“Križari” i “križarice” nakon tijelovske procesije za koju su sve djevojke imale jednake haljine s
“narodnim vezom” (sestra Ivana, Ivanka Tomka, stoji sasvim desno)

214

101 brodska priča

SPORTSKI DAN NA SNIJEGU
U BRODSKOM BRDU

Početkom siječnja tvo, podružnica Dilj-gora, Smučarska sekcija, po-
konačno doče- činje u mjesecu novembru o.g. svoj „Suhi smučar-
kasmo dugooče- ski tečaj“, te prijave u isti prima gospodin Borevko-
kivani snijeg i bajkovi- vić Pavle, račun. činovnik i Mautner Josip, trgovac,
tu bijelu snježnu zimu. Aleksandrova ul. 4. Sekcijski doprinos za društve-
Zimu kao s božićnih ne članove je Din 5 – godišnje, tečajnina za nečla-
ajnzickarti. Jednima nove je Din 15 – godišnje.
je ona donijela velike
probleme, a drugima U prošlogodišnjim člancima i pozivima upozori-
mnogo radosti i zaba- li smo, da je veoma važna priprava tijela za fizički
ve. Strmine bastiona napor, koji smučanje sobom donosi, pogotovo što
brodske tvrđave po- su naše snježne prilike kratkotrajne i na prekide u
kazale su se kao ideal- više mahova, a ne jednakomjerne kroz dulje vri-
na sanjkališta za djecu, jeme, te smo stoga i održali suhi smučarski tečaj
a na Korzu je proradi- koji je potpunoma uspio i dokazao naše navode
lo umjetno klizalište, o njegovoj potrebi, time što su tečajnici početnici
gdje uz glazbu jedni mnogo brže i lakše naučili smučati, negoli oni koji
već lijepo kližu, a neki nisu polazili tečaj, a napredniji odmah na počet-
pokušavaju naučiti pr- ku sezone imali onu formu koju su drugi tek nakon
ve korake na ledu, pri- duljeg vremena dobili.
tom znaju i nezgodno
pasti, pa i tresnuti ko- Dobri skijaši iz brodske ski-sekcije odlazili su
liko su dugački i širo- potom na Jahorinu, Plitvice ili u, već tada pozna-
ki. Premda je prostor ta, slovenska skijališta.
klizališta skučen, svi se Još dobro očuvane skije Teodora Nadiha s
na ledu dobro zabav- početka tridesetih godina
ljaju, a istovremeno
već čeka red sljedećih Jedan od skijaša iz toga vremena bio je i mladi
klizača. Odrasli Brođa- brodski trgovac Teodor Nadih. Njegove skije s po-
ni pak, pa i cijele obi- četka tridesetih godina sačuvao je sin Antun Drago
telji (naravno, kojima Nadih iz Zagreba. Teodor se uz skijanje bavio bici-
je to u današnjem vre- klizmom i boksom. Evo, što je gospodin Drago iz
menu moguće), odoše očevih priča upamtio: –Skijaška natjecanja su se ta-
na skijališta preko gra- da odvijala između pojedinaca u slobodnom skijaš-
nice – javljaju novine i kom spustu, a održavana su na neuređenim impro-
televizija. viziranim utabanim snježnim površinama Brodskog
brda, livadama prekrivenim snijegom, odabranima
Ne znamo tko je u prema povoljnosti terena, njegove dovoljne dužine
Brodu prvi počeo ski- i nagiba. Na takvim prirodnim terenima je poseban
jati, na ledu klizati, ali u problem bio vraćanje skijaša nakon spusta na vrh iste
vremenu poslije Prvog staze, pri čemu je hodajući uz strminu morao u ruka-
svjetskog rata takvih je ma nositi svoje skije i štapove.
bilo sve više. Brodsko brdo imalo je dovoljno strmi-
na za spustove i sanjkanje, da su i natjecanja odr- U to vrijeme skijaš je imao i dodatne probleme s
žavana, a po zaleđenoj Savi ili Vijušu jurili su klizači
sve do Poloja.

„Brodske novine“ 1925. godine pišu: Kako je Sava
poslije teške poplave otišla u svoje korito, opala je vo-
da i na Vijušu. Medjutim se uslijed jake zime uhvatio
prije odlaska vode jak led tako da je cijeli Vijuš pre-
kriven ledom. Naša je mladež izrabila tu priliku i mi
vidimo dnevno veliki broj ljubitelja sklizanja kako na
svježem zraku jure gotovo do Poloja.

Pri Planinarskom društvu osnovana je skijaška
sekcija koja je držala tečajeve ovoga lijepoga spor-
ta na snijegu, ali prije samoga skijanja trebalo je biti
i u dobroj formi, pa brodske novine„Seljačka riječ“
1935. godine najavljuje: Hrvatsko Planinarsko Druš-

215

101 brodska priča

Sanjkanje u Klasiji
tridesetih godina

prošlog stoljeća

opremom. Drvene skije trebalo je redovito održavati, od dasaka, dužica od buradi. No, ja sam imao tu sre-
premazivati i pred spust podmazivati. Radi zaštite od ću da sam ipak dobio prave skije koje mi je poklonio
propadanja, skije su premazivane mazivom – „grun- kolega Đorđe Mušicki iz Berislavićeve ulice (Gupčeve),
dvalom“, koje je osim impregnacije omogućavalo da a našao ih je u njihovom podrumu. Nekada su oni bili
se smanji trenje, odnosno prianjanje snijega i leda. A bogati ljudi. Ali te skije nisu imale vezova, pa sam ih ja
prije svakog spusta skije su podmazivane i voskom i napravio od kojekakvih kaiševa i nekako ih vezao za
to s donje strane i po rubovima. Kožne vezove na ski- cipele. Uglavnom smo skijali kod Popovićeve šumice,
jama i kožne vezice na štapovima redovito su održa- istočno od doma, kroz livadu i voćnjak bio je spust do
vane mastilom za kožu kako bi zadržale mekoću. Kož- nekog bunara, a bilo je i jedno skijalište kod vile Ružin
ne visoke cipele, „gojzerice“od životinjske kože, mora- gaj. Odlazili smo pješke Vinogradskom kraj Kolonije.
lo se također dobro namazati parafinom, kako bi bile Preko ferija svake godine smo mi tako skijali, onda su
vodonepropusne. Skijaš je na leđima nosio naprtnja- bile zime s puno snijega, a i Sava se često ledila. Ni-
ču, „ruksak“ s priručnom skijaškom opremom koju su smo mi onda imali nikakve trenerke, niti jakne, skijali
činili: rezervni kožni vezovi skija i štapova, kožne tan- smo u onoj robi koju smo imali na sebi, kaputima kra-
ke vezice za popravak oštećenja na pletenim krugo- ćim, netko je imao podrezani hubertus, u cipelama
vima štapova, posudica s voskom za skije, mastilo za bakandžama i nije nam bila zima. Nismo se imali niti
kožne cipele i kožne vezove. U ruksaku je trebao biti gdje zagrijati, jer planinarski dom onda još nije radio.
još par vunenih čarapa (radi zamjene mokrih), čutu-
rica s pićem (vodom ili čajem, a u nekoga i flašica ra- A sklizali smo se po zaleđenoj Savi. Naše je mjesto
kije), suha hrana i platneni zavoj za imobilizaciju ozli- bilo ispod Korza, pa smo prelazili i u Bosnu. Rijetko je
jeđenih dijelova tijela. tko imao prave „šličue“. Klizaljke smo pravili od do-
nje goveđe čeljusti, koju smo nabili na komad daske
Po povratku sa skijanja, skijaši su svraćali u neku od u veličini noge i vezali na obuću. Tada je bila potraga
gostionica koje su bile na putu do skijališta, da se za- za tim kostima. Otiskivali smo se štapovima od me-
griju i još uz pjesmu podruže i razvesele. tli s ukucanim ekserom. Klizaljke su mogle biti i samo
od komada daski s ukucanom debelom žicom s do-
Tatine skije su izrađene od tamnog drveta, dužine nje strane.
210 centimetara, s metalnim okovom i kožnim re-
menjem za prednji i stražnji dio cipele. Marke su Re- Popularnost skijanja među Brođanima, usprkos
cord i vjerojatno su nabavljene u Austriji. Štapovi su neimaštini, sve je više rasla, te je 7. veljače 1954.
od bambusa, s kožnim remenjem za šaku i pletenim godine u Brodskom brdu održano i prvo prven-
kolutima od šiblja i remenja na donjem dijelu, kako stvo Broda u skijanju. O tome piše „Brodski list“:
štapovi ne bi propadali u duboki snijeg. Organizator takmičenja bilo je Društvo za tjelesni od-
goj „Partizan“ u Slav. Brodu. Za takmičenje se prijavilo
Poslije Drugog svjetskog rata, u vremenu neima- 52 omladinca i člana i 31 pionir. Nisu izostali niti gle-
štine, skije je imao samo onaj koji ih je sačuvao iz daoci pa je i njih bilo pedesetak.
predratnog doba. Dečki su se stoga svakako dovi-
jali, ali su opet skijali, klizali, sanjkali se. Gospodin U štafeti 4x500 prvi su bili Vadžić-Perković-Potoc-
Marijan Vagner sjeća se tih dana s početka pede- ki-Trač. (U štafeti koja je zauzela treće mjesto bio
setih: – Bili smo jako jedinstvena grupa momaka s je i gospodin Vagner, ukazao sam mu na to, a on
Plavog polja, zvali nas „Plavopoljci“, braća Ožanići, se sjetio da je imao neke rashodovane skije). Trku
Andrija Vidaković, Makso Sklenar, Rudecovi i ja. Ljeti na 1000 metara poveo je Dragan Bresslauer i prvi
smo dominirali na Savi, a zimi, kad je pao snijeg, išli prošao kroz cilj. U spustu na 1200 metara na startu
smo na skijanje. Skije nismo imali, pravili smo ih sami je bilo 16 natjecatelja i Bresslauer je opet postigao

216

najbolji rezultat, premda je favorit bio Lozert. Visin- 101 brodska priča
ska razlika staze iznosila je oko 100 metara.
na divnim sunčanim vremenom, provela je cijeli dan
Najinteresantnija, a ujedno i najnapornija bila je tr- u blizini Planinarskog doma u grudanju, sanjkanju,
ka „maraton“(...) Vrijeme postignuto na ovoj stazi du- skijanju i raznim igrama na snijegu. Dobrom raspo-
goj 3100 metara je odlično. Poredak je slijedeći: Gor- loženju pridonijelo je i gostoprimstvo drugova iz Pla-
šić, Bognar, Mišić, Kangrga, Tomljenović i Vahtler – iz- ninarskog društva, koji su učenicima osigurali topli
vještava „Brodski list“. čaj i boravak u domu uz dobre gramofonske ploče. U
prvi sumrak učenici su se vratili kućama veseli i odu-
O pogodnosti Brodskog brda za zimske sportove ševljeni.
govori i članak u „Brodskom listu“ iz 1960. godine:
Učenici gimnazije „Zlatko Šnajder“ iskoristili su dane Onda smo se pohasili! Brodsko brdo nije nam bilo
zimskog raspusta u vedrom raspoloženju. Snježni po- dovoljno i krenule su kolone skijaša u alpska skijali-
krivač zabijelio se na Brodskom brdu i eto prilike da ci- šta. Rezultat toga je da danas skijati zna samo onaj
jela škola provede jedan sportski dan na snijegu. Pod koji ima dosta kuna i još više eura.
vodstvom nastavnika drugarice Tomić i drugova Ter-
zina i Ševculjka, rano ujutro, krenula je duga kolona Premda je prvi ovogodišnji snijeg kratko trajao,
od skoro 500 učenika, opremljena sanjkama i skija- već su najavljene nove snježne oborine, pa evo pri-
ma, prema brdu. Vesela omladina, još više razdraga- like Brođanima da ponovno otkriju zimske radosti i
u Brodskom brdu.

(Posavska Hrvatska, 22. siječnja 2016.)

Zimske radosti u Uidlovom vinogradu (Dražen na skijama, Željka na
rodlama u pratnji vjernog Đonija)
217

101 brodska priča

OBOGATILI SE
PEČENJEM RAKIJE

Anastas Pachany
upisan u Knjigu
građana Slobodnog
vojnog komuniteta
Brod 1847. pod
rednim brojem 106

Došavši iz Amerike tražiti svoje korijene, pra- Prvi se u Brodu spominje trgovac i posjednik Ana-
unuci brodske obitelji Pachany posjetili su stas Pachany. Bilježi ga Knjiga građana Slobodnog
početkom sedamdesetih godina prošlog vojnog komuniteta Brod. On je građansko pravo
stoljeća Slavonski Brod. Obišli su bivše kuće svo- dobio još 29. decembra 1847. godine. Njegov sin,
jih predaka, razgledali grad, a svratili su i u Muzej Constantin Anastas Pachany, trgovac i posjednik,
Brodskog Posavlja, te je tom prigodom u razgovoru ubilježen je u Registar brodskih trgovaca 1877. go-
zabilježeno nekoliko podataka o njima. dine, a trgovao je barutom i mješovitom robom. Od
1881. godine trguje samo mješovitom robom, što
Podrijetlom je cincarsko-grčka obitelj Pachany sa piše u istom Registru. Constantin (u Brodu su ga
sjevera sunčanog otoka Krete, otoka grčkih bogo- svi zvali Kosta), bio je oženjen Klementinom rođ.
va i drevnih civilizacija u Egejskom moru. Kreta je Wanner, kćeri generala i zapovjednika brodske tvr-
od 1204. do 1669. pripadala Kraljici mora - Veneciji, đave Karla Eugena Wannera. Nakon njene prerane
a zatim je bila pod turskom vlašću i život grčkom smrti 1872. godine (vjerojatno je umrla pri poro-
stanovništvu nije bio nimalo lak. Tek 1913. godine du i sahranjena je uz oca na brodskom katoličkom
Kreta je priključena Grčkoj. groblju u klasicističku kapelicu u kojoj je danas po-
sljednje počivalište brodskih župnika Rimca, Miha-
Kao i mnogi grčki stanovnici Krete, migracijama ljeka i Majstorovića), Kosta ženi Anu Popović. Ona je
za boljim životom, Pachanyjevi napuštaju otok. rođena 1848. od ocaTeodora i majke Ane, djevojač-
Baveći se trgovinom, nastanjuju se isprva u Bugar- ki Dimović. Stara je to brodska porodica iz Srednjeg
skoj, pa u Rumunjskoj i iz Rumunjske dolaze u Brod sokaka (Starčevićeve ulice), iz kuće gdje je danas iri-
na Savi. I, nisu se prevarili. Brod je spretnima i pro- tantno kičasta„Kuća piva“. Prema Knjizi zavičajnika
mućurnima tada pružao velike mogućnosti, što su u brodskom Državnom arhivu, Kosta i Klementina
Pachanyjevi iskoristili, te postali jedna od najboga- imali su dva sina: Constantina Leonidasa, rođenog
tijih brodskih obitelji. Pretpostavlja se da je to bilo 1867. godine i Anastasija – Tasu, rođenog 1872. Sa
u prvoj polovici 19. stoljeća.
suprugom Anom Popović Kosta
je imao jednoga sina, Benka, koji
je rođen 1881. godine.

Anastas je studirao medicinu u
Grazu i specijalizirao zubne bo-
lesti u Berlinu. Oženio je Melani-
ju Adamović iz Novoga Sada, ro-
đenu 1879. Živjeli su na Rijeci od
1907. godine, gdje je Anastas i
umro 1927. Napisao je na talijan-
skom jeziku nekoliko specijali-
stičkih knjiga o zdravlju zuba (Zu-
bi i zdravlje) i na hrvatskom zbirku
pjesama „Soneti“ koja je izdana
1921. u Karlsbadu. Anastas i Me-
lanija imali su troje djece, odreda
rođene u Rijeci: Astra 1909., Kon-
stantin 1911., Leonidas 1912.

Kuća Pachany u Starčevićevoj ulici broj 53 stoji više od 130 godina Constantin Leonidas ostaje u
Brodu i s ocem Kostom vodi fir-
mu„C. A. Pachany & Sohn“ osno-
vanu još 1862. godine, što vidno
ističu na službenim dokumenti-

218

101 brodska priča

Monogram C. A. P. - Constantin Anastas Pachany i je lijepi primjer klasicističkog oblikovanja. Ovu ku-
danas vidljiv na kući u Starčevićevoj ću će Constantinov sin Leonidas prodati 1916. go-
dine Milanu Cvjetkoviću. Njegov pak sin Branko u
ma tvrtke. Na veliko su se bavili prodajom vina i dvorištu otvara tiskaru u kojoj se od 1930. godine
rakije, te imali pecaru šljivovice i grožđane rakije, tiskaju brodske novine „Posavska štampa“. Branko
a u Brodskom brdu posjedovali su velike vinogra- je bio izvanredni student prava u Zagrebu, a ka-
de na Rozinki. Leonidas ženi Milevu Tassovac rođe- ko je smrću oca ostao bez financijske potpore za
nu 1871., kćer prebogatog posjednika prvog brod- studij, to je pokretanjem lista pokušao doći do po-
skog paromlina („vatrenka“, ugao Zrinske i Štampa- trebnih sredstava. List je isprva (od 1929.) štampan
reve). Potom je Leonidas bio bankar u Beču. Obi- u tiskari Vilima Bucka, onda je Branko radi nesugla-
telj Pachany radi toga tridesetih godina i seli sica htio promijeniti tiskaru, ali su se ostali brodski
iz Broda na Savi u Beč, gdje Leonidas umire tiskari pokazali solidarni s Buckom i odbili su ga,
1944. godine. stoga je Branko na kredit kupio moderne tiskarske
strojeve i pokrenuo vlastitu tiskaru. Bila je to tada
četvrta tiskara u Brodu: Buck, Pečvarac, Schulman,
Cvjetković.

Poslije Drugog svjetskog rata kuća Pachany po-
staje„društveno vlasništvo“ i napunjena je stanari-
ma. Pod kućom ima veliki podrum u kojem je pe-
desetih godina prošlog stoljeća bila proizvodnja
bezalkoholnih pića: soda-vode, malinovca, Cocte...
Od sedamdesetih godina „Brodvin“ je u tom po-
drumu držao restoran i pivnicu za koju je interijer
radio brodski umjetnik Dinko Perko. Između sepa-
rea sa stolovima i klupama od masivnog drveta, bi-
le su stilizirane drvene volovske glave s originalnim

Najmlađi sin, Benko Pachany, bio je vele-
tržac i živio je u Njemačkoj, u Frankfurtu na
Majni.

No, Kosta je imao i dvije kćeri, samo nije po-
znato iz kojega su one braka bile. Klementi-
nu udanu bar Dippel i Konstancu, suprugu
inspektora ing. Milorada Šimića, šefa Gra-
đevinske sekcije zagrebačke. Gospođa Ana
Popović-Pachany umrla je u Zagrebu 1925.,
o čemu su izvijestile „Brodske novine“, te je
ona vjerojatno bila Konstancina majka.

Pachanyjevi su se obogatili pečenjem raki-
je, najunosnijim brodskim biznisom u dru-
goj polovici 19. i na prijelazu u 20. stoljeće.
Tri pecare u varoškom ataru, dvije židovske i Reklama veletrgovine rakije, šljivovice i vina iz 1920.

jedna cincarska, gotovo jedna do druge: Sa-
muela Koppa, Constantina Pachanyja i Jako-
ba Kohna, radile su u punom pogonu. Brodska oko- rogovima.
lica bila je vrlo pogodna za uzgoj i bogata voćem, U Ulici Petra Krešimira IV. na broju 24, bivša si-
isplatilo se saditi šljivike i vinograde, jer sve tri peca- va, godinama oronula zgrada propalog tiskarskog
ra otkupljivale su velike količine voća. Pachanyjeva poduzeća „Plamen“, obnovljena te svijetlo oličena,
pecara nalazila se na Varoškoj cesti (sadašnja Ulica upravo je zablistala i plijeni poglede (danas je u
Petra Svačića), uz tadašnji prijelaz preko pruge za zgradi poslovnica Erste Bank). Građevinski podu-
Vinogradsku cestu, pa prema današnjem podvo- zetnik Vjekoslav Tauchmann gradio ju je 1906. go-
žnjaku. Bilo je tu više velikih zgrada, vrionica s ba- dine za bogatog Leonidasa Pachanyja, sina trgov-
zenima i ogromnim kacama, pecara s visokim dim- ca i vlasnika pecare Constantina. Građevinska do-
njakom, otvoreni i zatvoreni magazini. Danas je na zvola izdana je 25. svibnja, a već 29. studenoga iste
mjestu Pachanyjeve pecare skladište Zagrebačke godine ova monumentalna kuća, građena po tada
pivovare i velika trgovina pića. najmodernijem secesijskom slogu, je završena, te
je 1. studenoga izdana i uporabna dozvola. Na fasa-
U Brodu još postoje dvije reprezentativne Pach- di kuće ističu se dva trostrana ostakljena erkera na
nyjeve kuće. U Starčevićevoj ulici, od ugla sa Še- katu i „ondulirani“ dijelovi fasade, te reljefni akan-
noinom, na broju 53, duga je prizemnica s deset tusovi listovi s alkama. Lođa je obložena i keramič-
prozora i lučnim ulazom. Kuću je dao graditi Con- kim pločicama. Posebno je lijep balkon lođe ove
stantin Anastas Pachany (njegov monogram, C. A. kuće i elegantna balkonska ograda od kovanog že-
P., nalazi se u rešetki od kovanog željeza nad ula- ljeza sa slovima L. P. - monogramom vlasnika.
znim vratima). Pretpostavlja se da je kuća sagrađe-
na osamdesetih godina prošlog stoljeća, a fasada Prostrano prizemlje ima dva lokala. Isprva je u

219

101 brodska priča

kmeza, ulja, svih zemaljskih proizvoda i
ine robe.

No, naziv firme može i zavarati, jer
još 1910. Pachanyjevi su pecaru pro-
dali Colomanu Benčeviću i Šandoru
Krauszu, a 1920.„Brodske novine“ pišu
o osnivanju dioničarskog društva ko-
je vodi pecaru: Novo društvo u Brodu
osnovano je pod firmom C. A. Pachany
i sin nasljednici dion. društvo... U ravna-
teljstvo izabrani su na 3 godine Koloman
Benčević kao predsjednik, Šandor Kraus
tehnički direktor, Alex. Ehreman, Ervin
Müller, Makso Weiner, Rudolf Weidl...
Pachanyjevi se ne spominju. Prodajno
mjesto pića firma oglašava i u Mesiće-
voj ulici, u zgradi„Žute kuće“. Dioničko
društvo je u Registru do 1939. godine.
U teškim bombardiranjima za vrijeme
Drugog svjetskog rata pecara Pachany
Kuća Pachany u Širokoj ulici broj 24. izgrađena gotovo preko noći sravnjena je sa zemljom.
1906. godine
Poslije Drugog svjetskog rata i kuća
Pachanyjevih, iz Široke ulice, postaje
njima bila Pachanyjeva gostionica, koju će 1909. društveno vlasništvo i sjedište Tiskar-
godine preuzeti Maks Spitzer. Potom tu nalazimo skog poduzeća „Plamen“ (nastalo spajanjem Buc-
papirnicu tiskare Dušana Zdravkovića, a i njegova kove i Schulmanove tiskare), koje je na katu zgrade
manja tiskara vjerojatno je bila u stražnjim prosto- imalo upravu. U prizemlju je bila mesnica i trgovi-
rijama. Na katu je stanovala obitelj Pachany do od- na tekstila.
laska u Beč.
Kada je devedesetih godina propala tiskara „Pla-
men“, lokot je dugo vremena bio na kapiji kuće Pa-
Godine 1920. registrirana je firma„C. A. Pachany i chany, a fasada je postajala sve oronulija. Srećom,
sin, nasljednici“ d.d., pecara, poslovnica Starčeviće- u zgradu useljava banka, koja sve obnavlja i danas
va 4, radionica i skladište u Brodskom Varošu (atar je kuća Pachany opet prava secesijska ljepotica, u
Brodskog Varoša je tada bio sve do bosanske ram- Brodu rijedak primjer gotovo do u detalja dobro
pe). Bavili su se prodajom, kupovinom, te proizvod- restaurirane starine i kao takva ukras Široke ulice.
njom rakije, vina, šljivovice, grozdjanke, ruma, raznih
likera, konjaka, suhih šljiva, ostalog suhog voća, pe- (Posavska Hrvatska, 29. siječnja 2016.)

Monogram Leonidasa Pachanyja skladno uklopljen u
balkonsku ogradu

220

101 brodska priča

ISTJERANI I PREMLAĆENI

Berba u Tanculićevom
vinogradu u Stupničkom

brdu 1945. - Zvonimir
Alduk stoji sasvim desno

(gol do pasa), a Blanka
Aničić (udana Pešut) sjedi
spred njega u bijeloj bluzi

s još uvijek modernim
“grethen” pletenicama

Jugoslavenska armija oslobodila je Brod od du Ivan Benić. Iz V. c razreda isključen je Željko
okupatora 21. travnja 1945. U zgradu Gimna- Tomljanović, a iz VI. a razreda čak je četvero isklju-
zije smještena je vojna bolnica I. armije, koja će čenih – Ana Bošnjaković, Ivan Lovrić, Mato Mar-
iseliti 14. lipnja iste godine. Već sljedećeg dana, 15. tinović, Vladimir Parađiković. Iz VII. razreda dvoje
lipnja 1945., počeli su radovi na popravcima zgra- je isključenih – Zvonimir Alduk i Antun Matić. Iz
de koja je znatno oštećena za vrijeme bombardi- VIII. a razreda isključen je Stjepan Rajić, te iz VIII. b
ranja Broda. Čišćenje prostorija obavili su učenici, razreda Antun Štefančić.
učenice i nastavnici ustanove – može se pročitati u
Ljetopisu gimnazije za 1945. godinu, koji se nalazi u Sada je isključenih dvanaest, troje je višak? Kojih
Izvještaju za školsku godinu 1945.-46. Obuka za više je devet predloženih za isključenje 9. veljače? U Dr-
razrede počela je 9. srpnja, a za niže 13. srpnja. Sa- žavnom arhivu u Brodu prelistao sam Imenik škole i
stavljač Izvještaja u uvodu ističe: Okupator je prega- Zapisnike sjednica Nastavničkog zbora, gdje se daje
žen, fašizam je srušen. Pobijedila je pravda, bratstvo, i objašnjenje isključenja.
jednakost i istina. Nakon velikog vremenskog razma-
ka otvorena su vrata škole. Sakupila se omladina, da Prema Imeniku škole, N.P.O. i U.S.A.O.H (Ujedinjeni
sa novo stečenim iskustvom i jakom željom da uči is- savez antifašističke omladine Hrvatske) predložio
tinsku nauku, da se izgrađuje u karakterne ljude, da je isključenje učenika iz svih omladinskih organiza-
dokaže volju za rad i znanje, na korist svoga naroda cija. Na XI. sjednici Nastavničkog zbora, koja je odr-
i čovječanstva. žana 19. veljače 1946. predsjedavao je direktor ško-
le Mirko Seljan (Od đaka zvan „maršal gimnazije“,
Koja je to bila pravda, jednakost i istina, poka- ovaj direktor gimnazije u Požegi, rješenjem Mini-
zuje jedan događaj pun poniženja, nevjerojat- starstva prosvjete postavljen je 9. X. 1945. za direk-
ne okrutnosti, nečovječnosti... koji se urezao u tora gimnazije u Slavonskom Brodu. Dužnost mu
pamćenje brodskih gimnazijalaca školske godine je predao dotadašnji direktor Vlaho Cviić. Seljan je
1945./1946. Zabilježio ga je i spomenuti Izvještaj ostao na dužnosti ravnatelja do 31. VIII. 1948.), a
škole – Gimnazije Slavonski Brod – na stranici 29. u prisutni su bili svi nastavnici kolektiva. Prvo su pro-
godišnjem pregledu rada Narodne srednjoškolske čitana dva dopisa Ministarstva prosvjete br. 12598-
omladine (NSO): III-1946.: Sudjelovanje učenika srednjih škola u neo-
dobrenim društvima i Isključenje učenika iz škole, pa
9. veljače (1946.) bio je u Domu Kulture (danas Hr- također dopis Ministarstva prosvjete br. 37929-III-
vatski dom) sastanak NSO-e. Primljene su obaveze 1946. Pohađanje kinematografskih predstava.
za natjecanje u školskom i vanškolskom radu. Omla-
dina je predložila devet učenika i učenica na isključe- Onda se prešlo na pretres predmeta o isključe-
nje iz svih srednjih škola N.R.H. (Narodne Republike nju i raspravljalo o prijedlogu za isključenje koji je
Hrvatske). Nastavničkom zboru podnijela Narodna srednjoš-
kolska omladina. Nabrojano je devet okrivljenih
Prelistao sam Izvještaj. Na prvog isključenog uče- učenika. Među njima nisu Zdenko Rajić, Ivan Daus
nika nalazim u III. b razredu. To je Zdenko Rajić. U i Željko Tomljanović.
IV. a razredu isključen je Ivan Daus, a u IV. c razre-
Navedeni učenici (njih devet) okrivljeni su radi fa-

221

101 brodska priča

šističkog rada za vrijeme okupatora i poslije oslobo- đen 1927. u Travniku sa stanom u Brodskom Stu-
đenja. Rukovodstvo omladinske organizacije ispitalo pniku, sin je narednika, vodnika u penziji Ivana Al-
je okrivljene, saslušalo popisane svjedoke i podnijelo duka; Antun Matić rođen 1929. u Oriovcu, sin je ra-
sav materijal o istrazi nastavničkom zboru sa optuž- tara Marka Matića; Stjepan Rajić rođen 1926. u Sla-
bom i predlogom da se okrivljeni učenici isključe iz vonskom Brodu, sin je željezničkog činovnika Tadi-
škole. je Rajića i Antun Štefančić rođen 1926. u Gornjim
Nastavnički zbor uzeo je u pretres primljeni materi- Andrijevcima, sin je ratara Rudolfa Štefančića.
jal o optuženima. Pročitani su zapisnici o preslušanju Troje učenika: Rajić, Daus, Tomljanović, također
optuženih, kao i saslušanje svjedoka i sav materijal su isključeni, ali je naveden drugi razlog i njihova
optužbe i istrage. kazna nije bila tako drakonska. Objašnjenje je da-
no za Tomljanovića: - učenik je isključen radi noćnog
Direktor naglašava, da je u ovoj stvari najvažnije, da izlaženja po članu 40 toč. 6. Isključen na godinu da-
su učenici ove škole preko svoje organizacije riješili, na s pravom polaganja. Vjerojatno se radi o kasnom
da gore navedene okrivljene ne mogu trpjeti u svojoj pohađanju korza i kino-predstava, jer je o tome na
sredini. Oni su proveli istragu i sav materijal o istra- sjednici Nastavničkog zbora 19. veljače također či-
zi s predlogom kazne podnose nastavničkom zboru. tan dopis Ministarstva prosvjete.
Naši učenici opravdano traže, da se okrivljeni isključe
iz svih škola Hrvatske, jer je omladina ista u svim na- Gospodin Zvonimir Drugović i gospođa Štefica Ti-
šim školama, diše jednim duhom, pa stoga ni na kojoj ljak dobro se sjećaju tog dana 9. veljače 1946. Svi
školi ne bi trpjeli učenike fašističkog duha. gimnazijalci morali su ići u Dom kulture na veliki
omladinski miting, gdje su javno čitane osude i pri-
Predlog za kažnjavanje okrivljenih učenika podnije- jedlozi za isključenje.
la je kol. Ulrich (Olga, nastavnik kemije). Ona predla-
Dvorana je bila dupkom
puna, svi nisu mogli unu-
tra, stajali su u predvor-
ju i vani na stepenicama,
dvorištu. Na pozornici za
stolom sjedili su SKOJ-ev-
ci, koji su bili u partizani-
ma, „došli iz šume“, kako
se reklo. Među učenike su
ubačeni provokatori, ko-
lovođe, koji su na optužbe
uzvikivali parole, podgrija-
vali atmosferu, nogama lu-
pali o pod i urlali:„Van! Van,
iz škole!“ Situacija je bila vr-
lo mučna. Optuženi su bili
prisutni, na prozivku mora-
li su ustati, ali im nije pruže-
na mogućnost da se od op-
tužbi obrane, niti da netko
drugi stane u njihovu obra-
nu. Od terora i straha od
„crvenih“, to nitko nije niti
Zvonimir Alduk u sredini veće grupe berača nešto slasno jede, Blanka Aničić pokušao. A što su tada pro-
(Pešut) desno do njega življavali okrivljeni učenici,
tjeskobu, bol i gorčinu, ne-
že za sve okrivljene učenike kaznu isključenja iz svih vjericu, da im to mogu raditi prijatelji iz razreda, čak
škola Narodne republike Hrvatske po čl. 31.t.8 Disci- iz školskih klupa. Onda je napravljen špalir i najgo-
plinskih pravila. Predlog je primljen jednoglasno od re je tek došlo. Kroz špalir su ih istjerali iz dvorane,
svih prisutnih nastavnika. uz psovke, uvredljiva i ponižavajuća dobacivanja,
a pritom udarajući ih šakama u glavu, leđa, noga-
Smrt fašizmu - sloboda narodu! ma po cjevanicama, gdje je tko stigao. Sve je bilo

režirano, jer uz špalir zbili su redove SKOJ-evci, ras-
Ovaj zapisnik vodio je profesor Antun Milinković, poredili se tako kako bi bili „na pravom mjestu“ za
potpisao direktor Mirko Seljan, a potpisali su se i svi udaranje i kako im okrivljeni ne bi promakli. I to
prisutni članovi kolektiva Gimnazije. im nije bilo dosta. Kada su optužene istjerali van,
utjerali su ih u unaprijed žicom ograđeni prostor
O devet isključenih učenika u dokumentaciji ško- pred domom i nastavili premlaćivati. Strava, mrak...
le našao sam i ove podatke: Ivan Benić rođen 1928.
godine u Starim Perkovcima, sin je trgovca Ivana A, u pričanjima tadašnjih gimnazijalaca, sudioni-
Benića; Ana Bošnjaković rođena u Starim Perkovci- ka ovog nemilog i stravičnog događanja, najčešće
ma, kći je ratara Ivana Bošnjakovića; Ivan Lovrić ro- se spominje učenik Zvonimir Alduk. Svi polaze od
đen 1927. u Gašincima, sin je postolara Matije Lo- njega, svi će reći: - Kada je isključen Alduk i ostali…
vrića; Mato Martinović rođen 1927. u Starom Slati- ali tih “ostalih” se malo tko sjetio. Istražio sam tko
niku, sin je mlinara Mate Martinovića; Vladimir Pa- je on bio. Gospođa Blanka Pešut, djevojački Ani-
radžiković rođen je 1929. u Slavonskom Šamcu, sin čić, sjetila se Zvonimira Alduka, a ima i fotografije
ekonoma Mate Paradžikovića; Zvonimir Alduk ro- na kojima je on snimljen s većom grupom berača

222

u berbi grožđa kod Tanculića u stupničkom brdu. 101 brodska priča
Bio je „vlakaš“ iz Brodskog Stupnika. Obitelj Alduk
doselila je iz Bosne, otac je bio umirovljeni nared- stupcima nove„narodne vlasti“, a ona, kao savjesna
nik, a majka domaćica, podrijetlom Dubrovkinja. SKOJ-evka, ga je otkucala. Navodno, bila je i na bini
Imali su troje djece: Zvonimira, Nadu i Zlatu. Zvoni- za stolom u Domu kulture, među SKOJ-evcima koji
mir polazi brodsku Državnu realnu gimnaziju, VI. a su iznosili optužbe.
razred, školske godine 1942./1943. U ranijim godi-
štima nije na ovoj školi. Sljedeće školske godine, iz Po drugima, Alduk je za „zidne novine“ napisao
VII. razreda, je unovačen, kao i brojni drugi učenici pjesmu naslova„Tuga“, a došlo oslobođenje, hrvat-
s iste škole. Odlazi u Vojno predizobrazbenu školu skom narodu svanulo proljeće, granulo je sunce slo-
časničkih pripravnika oružanih snaga Nezavisne Dr- bode, Tito je ljubičica bijela i plava... a Zvonimir pje-
žave Hrvatske u Zagrebu. Ujedno u Zagrebu poha- va o tuzi, čemeru i razočaranju.
đa i gimnaziju. Kada je došao slom NDH i kraj rata,
škola je napustila Zagreb i pošla na zapad. Prošao Zbog Zvonimira je iz Učiteljske škole izbačena
je Bleiburg i križni put s većom grupom brodskih i njegova sestra Nada. Navodi se i slučaj učenice
đaka (Dragan Bresslauer, Remo Karakaš, Pero Mar- Štefice Krizmanić, koja je također izbačena iz Uči-
kovac, Ljubinko Šmit, Zorko Mahovne, Duško Vavri- teljske, jer je na ploči umjesto komsomolci napisa-
ca, Zdenko Šporer, Franjo Havelka, Nikola Begović, la komsomulci.
Đuro Bartek, Ante Nedeljković, Ante Ruhek, Stjepan
Rajić, Hrvoje Pečuvčić, Mirko Puškarić, Antun Štefan- Poslije isključenja Alduk je, kažu, pobjegao ne-
čić, Petar Soha, Dragan Jelenc, Dragutin Crnković, znano kuda od kuće, ali milicija ga je pronašla i pri-
Davorin Djanješić, Zvonimir Tiljak) od Maribora, Za- vela u zatvor u kojem je bio jedno vrijeme. Kada
greba, Čazme, Bjelovara do Osijeka, kada su pušte- se situacija oko ovoga slučaja smirila, Alduk je u
ni i vratio se živ kući. Sedmi razred gimnazije nije Zagrebu završio gimnaziju i upisao medicinski fa-
mu priznat i morao ga je 1945. ponovno upisati. kultet, koji je uspješno završio 1962. godine. Služ-
Išao je u razred s Draganom Bresslauerom, Alek- bovao je negdje na moru, u okolici Splita. Tu se i
sandrom Frančeskim, Slavicom Filipović, Zorkom oženio s dvanaest godina mlađom ženom, vrlo li-
Mahovne, Šteficom Sabljak, Elizabetom - Zden- jepom, za koju govore da je bila čak filmska starleta
kom Herbst, Zvonimirom Tiljkom, Ivanom Rude- u Italiji. Kasnije je Alduk radio u Zagrebu, a zatim u
com, Brankom Šepićem... Holandiji gdje je i umro, a imao je tek nešto preko
pedeset godina.
Zvonimir Alduk bio je markantan momak, naočit,
visok, privlačan, komunikativan, duhovit, omiljen Priča bar malo rasvjetljava jedno mračno vrijeme,
u ženskom društvu. Hofirao je i Dubravki Seljan, metode nove komunističke vlasti, kada su djeca re-
lijepoj dugokosoj blondinki iz VIII. razreda, kćeri volucije u svojoj zaluđenosti njenom idejom i da se
direktora Gimnazije. Među tadašnjim učenicima dokažu da su na liniji partije i revolucije samo uzvi-
kruži priča da ga je ona i izdala. On joj se povjerio kivali parole, prokazivali i smišljali ovakve okrutne
gdje je za vrijeme rata bio i iznio neslaganje s po- aktivnosti. Oni koji su to proživjeli, kažu da je to bilo
samo stoga da se dočepaju boljih položaja i privile-
gija. U tome su i uspjeli.

(Posavska Hrvatska, 5. veljače 2016.)

223

101 brodska priča

BROD JE MUKU MUČIO
S KANALIZACIJOM
Pod naslovom Poplava ulica, „Brodski tjednik“
1906. godine piše: Kako naš grad nije kanalizi- Iskapanje kanala za polaganje kanalizacijskih cijevi u
ran kako bi trebalo, imali smo i dosad česte ne- Zrinskoj ulici 1931.
prilike sa naglim kišama bujicama, jer su znale čitave
sokake poplaviti, a osobito kada bi se propusti zače- li bili plitko pod zemljom, znalo se dogoditi da se
pili. Kad je došao novi stručnjak na čelo gradjevnog uruše pod pritiskom tereta u prometu na površini.
odjela u gr. poglavarstvu, nadali smo se, da će se to- Jednom se i cijela Zajčeva ulica na potezu Savska
me doskočiti, jer tehnici na svijetu nije ništa nemogu- obala-Starčevićeva ulica urušila, pa je duže vreme-
će. I doista vidjesmo, kako se hrdjave rešetke na pro- na bila zatvorena za promet.
pustima zamjenjuju nekim novim spravama - zovu ih
sifoni, - pa se poradovasmo da će ovo biti bolje, jer se Iz novinskog članka u uvodu saznajemo da su se
neće začepljati kao rešetke. Ali u nedjelju doživjesmo hrđave željezne rešetke na šahtovima često znale
grdno razočaranje. Bila se oborila nešto jača kiša, - začepiti i nastajale su poplave. Ali isto se događalo,
a nikako pljusak - pa kad izadjosmo, imadosmo šta pa i još gore, kada su postavljene „nove sprave“ –
vidjeti. Mesićevim se sokakom kod hotela „Eduarda“ sifoni, te je Mesićeva izgledala kao more u Mlecima.
(kasnije zvanog„Tri gavrana“, na uglu sa Zajčevom) No uvjeravaju nas, da je krivo to, što su kupljeni manji
nije absolutno moglo proći. sifoni, nego što su bili odredjeni, naime po 40 cm, a ne
po 60 cm. Zašto je to učinjeno? A, onaj, ko je tome kriv,
Do izgradnje zatvorene kanalizacije u gradu su imao bi da namiri štetu. Još nam kažu, da i ove, a –
postojali otvoreni kanali za odvod oborinskih vo- da se i drugi dobave – obavljaju na račun grada, bez
da, obloženi lomljenim kamenom i ciglom. Ti plitki jeftimbe - oštro je kritizirao „Brodski tjednik“ 1906.
kanali, cestovni jarci, oduzimali su mjesto u i ona-
ko uskim brodskim ulicama, a u njih su nesavjesni Ciglom građena kanalizacija uzrokovala je zaga-
građani bacali i vodu iz domaćinstava, gostionica, đivanja podzemnih voda i vode u bunarima, ko-
obrtničkih radionica, premda je to bilo zabranjeno. ja je bila jako nezdrava i stalna opasnost, što je u
A ne treba ni reći da su se iz jaraka širili vrlo neugod- gradu često izazivalo pojavu smrtonosnog tifusa.
ni mirisi. Gradsko poglavarstvo pokušavalo je tome Stoga su starosjedioci radije pili savsku vodu, a i
stati na kraj donoseći odredbe i određujući sankci- potrošnja vina bila je enormna i mjerila se tisuća-
je, kao što je ova iz 1886. godine: Voda sapunica i ina ma hektolitara...
tekućina zabranjuje se pod strogu kaznu prije 10 satih
noći iz dvorišta na ulicu pušćati. Iz kućah na Jelači- Početkom 20. stoljeća rađena je kanalizaciji u
ćevom trgu i svratištah nesmije se nikakova tekućina brodskoj tvrđavi,„festungu“, pa se toj nakani pridru-
van pušćati nego se ima u burad sakupljati i u Savu žio i grad Brod. Kanal iz tvrđave išao je potom pre-
ispod kontumacijskog nasipa (na Vijušu) izvoziti. Za
fekalije bile su u dvorištima jame, koje su redovito
čišćene, a taj posao obavljao je živoder – šinter. Na
sjednici gradskog zastupstva 1917. razmatrana je
molba Stjepana Popravka, gradskog živodera, ko-
jom moli povišenje pristojbe za čišćenje zahoda.
Zaključeno je da se ima ubuduće živoderu platiti 4
krune za izvoz jednih kola fekalija.

A, podzemnu kanalizaciju počeli su u Brodu izgra-
đivati pred kraj 19. stoljeća, oko 1880. godine. Prvi
kanali bili su predviđeni samo za oborinske vode i
građeni ciglom, plitko pod zemljom, svega 50 do
60 centimetara ispod ulica pokrivenih kaldrmom
(oblim kamenom). Širina kanala iznosila je 60, a vi-
sina 80 centimetara. Također su ciglom građena i
okna za provjeru. Ova kanalizacija ugrađena je do
konca stoljeća u Širokoj ulici, Starčevićevoj, Mesiće-
voj, Strossmayerovoj od Gundulićeve do Karadži-
ćeve, zatim pokrajnjim ulicama Zajčevom, Šenoi-
nom, Preradovićevom i Karadžićevom od bolnice
Franje Josipa do granika na Vijušu. Ovaj je kanal do-
vršen i pušten u uporabu 14. VIII. 1897. godine, a na
njega je onda priključen i prvi brodski javni zahod,
onaj na marvinskom sajmištu kraj Save. Bilo je to
poslije 1907. godine. Ukupna je mreža kanalizaci-
je u Brodu tada iznosila 4000 metara, a završavala
je izravnim ispustom u rijeku Savu. Kako su kana-

224

ko Tiršovog trga (danas Trga Stjepana Miletića pred 101 brodska priča
koncertnom dvoranom) te duž savske obale, Uli- podzemnih voda, a to opet dovodilo do pojave već
com Stjepana Radića, do Malog Vijuša, gdje je iza spomenutog tifusa.
granika pušten u Savu. Kanal je bio dug 1480 meta-
ra. Plan ove kanalizacije načinjen je 1903. godine, a O problemu gradske kanalizacije govori u jed-
radovi izvedeni 1904. Bio je to u Brodu prvi podze- nom izvještaju iz 1948. i doktor Milenko Kajgano-
mni kanal s betonskim cijevima jajolikog presjeka. vić. Mreža kanalskih cijevi iznosila je tada 20.270
Na početku, u tvrđavi, kanal je bio širine 70 cm, visi- metara, ali one su izgrađene od različitih materi-
ne 105 cm, pa se postupno širio, tako da je kod Ma- jala i teško oštećene ratnim razaranjima. Iz tvor-
log Vijuša imao širinu 90 i visinu 135 cm. Kroz njega nice „Đuro Đaković“ izlazi otvoreni kanal s otpad-
je u sekundi moglo proći 1,85 litara vode. nim vodama i fekalijama koji prolazi kroz naseljeno
područje, što je opasan rizik za širenje raznih za-
Pred sam Prvi svjetski rat, 1913. i 1914. godine, raznih bolesti. Fekalije iz septičkih jama izvoze se
napravljena je„osnova“ (projekt) suvremene kana- u otvorenim buradima, putem se sadržaj prosipa,
lizacijske mreže za područje cijeloga grada. Prvi ka- što ugrožava i radnike koji fekalije voze, ali i ostalo
nal po tom novom sustavu položen je Trgom bana gradsko stanovništvo…
Jelačića i priključen na onaj kanal duž Ulice Stjepa-
na Radića. No, rat je omeo daljnje planove. Istom Zatrpavanje kanala nakon polaganja cijevi, također
1926. i u sljedećim godinama nastavilo se raditi u Zrinskoj
kanalizaciju po planovima iz 1913./14. godine. U
Državnom arhivu našao sam ove podatke: godine Velika epidemija tifusa pojavila se 1947. i 1948.
1928. rađena je kanalizacija u Svačićevoj ulici (po- godine. Doktor Dinko Berković u „Brodskom listu“
slije Drugog svjetskog rata nestala ulica, koja je išla 1949. apelirao je na održavanje čistoće, osobito na
od Krpanove kuće dijagonalno kroz Plavo polje do javnim mjestima. On pojavu tifusa povezuje s pret-
Pilareve), Trenkovoj (danas Cesarčevoj), Trgu kralja hodnim visokim vodostajem Save, oštećenom ka-
Petra (danas Trgu pobjede), Jelačićevom trgu (da- nalizacijskom mrežom u ratu i zagađenjem bunar-
nas Trg Ivane Brlić-Mažuranić). Radove je izvodila ske vode, koja je tada bila jedina za piće, jer Brod
brodska firma Holub i Šarac. Ukupno je položeno vodovoda još nije imao.
1326 metara cijevi kanalizacije, za što je utrošeno
758.665 dinara; godine 1929. kanalizirana je Beri- U kasnijim godinama ovi su problemi uklonjeni,
slavićeva ulica (danas Gupčeva), Ulica kralja Alek- ali ja dalje nisam istraživao. Važno je da smo se ri-
sandra Karađorđevića (danas Petra Krešimira), Trg ješili i neugodnih mirisa i opasnosti od bolesti iza-
kralja Petra, Jelačićev trg. Položeno je 1188 metara zvanih zagađenjem podzemnih voda.
cijevi, a utrošeno 722.373 dinara. Radove je izvo-
dila brodska firma Till i Šimić. Godine 1931. na red (Posavska Hrvatska, 12. veljače 2016.)
je došla Zrinska ulica. Kraljevska banska uprava
u Zagrebu odobrila je i potvrdila zaključak grad-
skog zastupstva o izvođenju radova na kanalizaci-
ji. Položeno je 716 metara cijevi, a za to je utrošeno
220.000 dinara. Radove je izvodila spomenuta gra-
đevinska firma Holub i Šarac. Do Drugog svjetskog
rata izgrađeno je ukupno 7210 metara suvremeni-
je kanalizacije i velikim je dijelom napuštena stara
kanalizacija građena ciglom.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata saveznička su
bombardiranja nanijela brodskom kanalizacijskom
sustavu oštećenja na brojnim mjestima, pa je na-
kon oslobođenja (...)Narodna vlast uviđajući važ-
nost pravilne kanalizacije za narodno zdravlje, ula-
gala ogromne napore na saniranju. U tijeku 1946.
pa do 1948. izgrađeno je 5450 metara kanala raznih
veličina, tako da je ukupna duljina kanalske mreže
1948. godine iznosila 17.270 metara.

No, problem koji je od početka pratio brodsku ka-
nalizaciju i dalje je bio prisutan. Naime, za visokog
vodostaja Save, pri vodostajima većim od +450 cm,
voda iz rijeke ulazila je u kanalizacijsku mrežu i za-
ostajala u kanalima dulje vrijeme. Pritom je dolazi-
lo do taloženja i zamuljenja, pa je učinkovitost su-
stava bila bitno smanjena. Zagađena voda također
je prodirala u okolišni teren i izazivala onečišćenje

225

101 brodska priča

MIA ČORAK –
AMBASADOR HRVATSKE
KULTURE I UMJETNOSTI

Na međunarodnom ple- la naklonost prema jednom pla-
snom turniru na Olim- vom momku. Bio je to sin ljekar-
pijadi u Berlinu 1936. nika Eugena Schreppela, tako-
godine mlada se hrvatska đer imenom Eugen, zvan Cico.
umjetnica Mia Čorak – Sla- Bio je dobar plivač, ma najbolji,
venska naglo uzdigla u prve prvak na natjecanjima u Brodu,
redove svjetskih umjetnika ali i prvak Jugoslavije u prsnom
plesa. Imala je jedva navršenih plivanju na 50 metara. Taj je na-
dvadeset godina. Plesala je hr- slov osvojio 1933. godine u Spli-
vatski narodni ples u original- tu. Bio je tada student u Zagre-
noj nošnji iz sisačke Posavine, bu i član Plivačkog kluba Con-
a tu je točku nazvala „Iz moje cordia. No, ta sitna Mijina avan-
domovine“. Sama je koreogra- tura trajala je samo jedno ferije,
firala taj ples još kao dvanae- prisjeća se Cicina sestra Branka
stogodišnja djevojčica i polu- Schreppel, zvana Dukica, koja je
čila je silan uspjeh te osvojila u to vrijeme bila još mala pa joj
prvu nagradu. Publika je bila se ova ljubav činila romantična
očarana i plesom i kostimom. i velika.
pPNsnulsbduvekneemjoeropgeaeiztzžšunenljdkbianečvzseaoru…tjetlzeoanjredaeaasjisejnlčntNokeitmskna,adojgpnieiborjaauim,saltohun“avtkna,rasancoacreskiičpkavi,jvdlkieiujšazaerva,iilđbjurpateusijsenlglzeosvićvakniieoakihlikasaelljrrerieesmAhaij,tljetspponei,opkkbaožipotarpPelMpoioelšvljpanjuefetnaiaivaieats--si,.lkaoalvaloaoj,N,„pjDadalsavojlepložjsačvikven“alHvjilcaiarmajv,u“apSpntlvosjaeikjrde-tirteat”oomgbdoa1Mlde6iit.njaIeIeI„.ČLIk9oiac3roia5tka„. msrskaolossnsgsrsksrivkktorcaanUucoooedsreedZiggjt“te.Ju“ibaejoSpunBgneFpsidčaorareleeoakrvlpztpjboemašeahrduongnediag,njnarmarnbeooeežt,abeiasdgWbjdletvaaeianarntečgktlirsekeieajoaskBeorz.sdaoaiuMag,nPimprblneairiBešiaaavnvmktariuašoepaleeočvpHzoit1isaibulsrnMćk9alvtateioo2ašoaalvemtvjj4trdeeaa----.
list”. A proricanja o svjetskoj karijeri talentirane hr-
vatske balerine Mije Čorak su se obistinila.

I Brod je bio ponosan na to svoje dijete. Mia Te-
odora Dragica rođena je u Brodu na Savi 20. velja-
če 1916. godine, ali je još kao sasvim mala, jedno-
godišnja djevojčica, otišla iz njega. Tek povremeno
dolazila je iz Zagreba u rodni grad, na ferije, kod
tetke Dore Majevsky rođene Palme, učiteljice kla-
vira i briljantne koncertne umjetnice. Mijini rodi-
telji, otac ljekarnik Milan Čorak i majka Hedviga ro-
đena Palme, stanovali su u Starčevićevoj ulici kb. 3,
gdje je otac radio u ljekarni Stjepana Matijevića „K’
Svetom Trojstvu“. Brođani su Miju upamtili za spo-
menutih ferija po egzibicijama na savskom – Re-
pićevom kupalištu, a gospodin Ivica Fehervary
sačuvao je, evo, i jednu malu fotografiju: Mia na
kupalištu izvodi teški stoj na rukama. Neki brod-
ski fotograf umnožio je ove snimke i mladi brod-
ski obožavatelji su ih u geldtašima pomno čuvali.
Momke je sigurno posebno očaravala i uzbuđiva-
la. Potajno su joj se divili i uzdisali za njom, jer bila
je i prelijepa mlada djevojka. A i ona je pokaziva-

Zagrebačka primabalerina u jednoj od
svojih uloga (fotografija Toše Dabca)

226

solistica baleta Hrvatskog na- 101 brodska priča
rodnog kazališta. Ples je usa-
vršavala u Beču 1928., gdje se O inozemnim uspjesima Mije
upoznaje i s modernim umjet- Čorak, koja “sama komponira
ničkim plesom, a usavršava se svoje samonikle plesove” piše
i u Parizu kod glasovitih ruskih zagrebačka štampa
balerina. Godine 1932. s par-
tnerom, plesačem Antunom le omogućiti razvoj i napredak
Vujanićem priređuje u Zagre- njihovog velikog talenta. Zbog
bu dvije plesne večeri klasič- toga je Mia Čorak zajedno sa
nog baleta i modernih pleso- svojim partnerom Antunom
va, o tome izvještava „Jutarnji Vujanićem otputovala u Pariz,
list“: Ne zanemarujući klasični da pred pariškom publikom po-
studij, a uživajući u bogatstvu kaže, koliko znade. Otputovali
plesnih i mimičkih pokreta što su tiho, bez ikakove obavjesti…
ih pruža moderni ples, dala se Pariški kritičari puni hvale iz-
Mia Čorak sa jednakom ljubav- javljuju: Njihova je umjetnost
lju na dvostruki rad, stvorivši otmjena, naglašena i nježna.
program klasičnih i modernih Oni su klasici, a u isto vrijeme i
plesova. Samo tako stvarajući, romantici. U njih je ne samo sa-
sa oduševljenjem u oba smje- vršeno znanje plesne umjetno-
ra, vežući staro sa novim, osje- sti, već povrh toga i ljubav za
tila je Mia Čorak opravdanost njihovo zvanje, koje oni sma-
svojeg djelovanja danas, kada traju svetom službom… Oni ni-
se nesmiljeno obaraju mnogi jesu došli k nama, da traže našu
estetski principi u svim umjet- susretljivost i nezasluženu sklo-
nostima. nost – kao toliki drugi – njihov je
talent tako snažan i istinski da
S istim partnerom, Antunom im toga ne treba. I možemo reći
Vujanićem, Mia 1933. pleše u sasvim jasno: ono što njima tre-
Parizu pred najbiranijom i naj- ba, to je posveta Pariza, potvrda
mjerodavnijom pariškom pu- njihove umjetnosti, ono što tre-
blikom. „Jutarnji list“ bilježi: ba svakome umjetniku, ne zbog
Nakon triumfalnog uspjeha u taštine, već zbog vjere u njega.
Zagrebu i ostalim gradovima
države, Mia Čorak i Antun Vuja- Od 1934. godine Mia Čorak
nić nisu dobili angažman, ne- je u Zagrebačkom kazalištu
go su bili prisiljeni, da potraže angažirana kao primabaleri-
druge mogućnosti, koje su ima- na, ali samo nakratko.

Zagrebačko kazalište nije još
imalo prima balerinu domaće dijete, Hrvaticu.
Dok su isprva sve balerine bile iz vanjskog svijeta,
a tek koja domaća sila, kasnije je u tom krenulo
na bolje, kada se je uz kazalište osnovala baletna
škola... piše „Svijet“ od 16. ožujka 1935., dono-
seći preko cijele naslovnice portret Mije Čorak,
fotografa Toše Dabca, što je bila čast kakva se
ukazivala samo velikim glamuroznim zvijezda-
ma. Ako se uvaži, da je Mia Čorak tehničku stra-
nu plesa prostudirala do u tančine, da svaki ples
sama, tako reći, produhovljuje, ulijeva u nj svoju
individualnost, a k tomu, da je vanredno lijepe
glave i savršeno oblikovana tijela – mora se pri-
znati, da je naše kazalište s njom steklo akviziciju
prvog reda. Uz sadanje prilike, koje se još uvijek
bore s općom krizom, za umjetnicu, bilo koje gra-
ne, ne znači materijalni uspjeh, ako ostane u svo-
joj domovini, na svojim kazališnim daskama. Ali
prava istinska umjetnica, pregorit će puno toga
i ostati vjerna svojoj publici, svome gradu i svo-
joj pozornici. Mia Čorak je imala lijepih ponuda u
daleko inozemstvo, koje su bile zamamne, ali je u
nje bila veća ljubav k rodnoj grudi, koja ju je kod
nas zadržala (…) Mia Čora blagotvorno djeluje i
na čitav ensembl baleta. Plesovi i plesni umeci su

Mia Slavenska u klasičnoj pozi balerine

227

101 brodska priča Slijedili su Mijini nastupi u Rigi, Stockholmu, Al-
žiru, Oranu, Londonu... Zatim pleše u kneževskom
skladni, proučeni, pa je pravi užitak gledati danas naš kazalištu u Monte Carlu i dobiva angažman prima-
balet, koji možda kvantitetom još ne zadovoljava, ali balerine u znamenitoj plesnoj trupi „Ballet Russe
kvalitetom svakako... de Monte Carlo“ s kojom kreće na gostovanje u
Ameriku.
No, unatoč pohvalama i uspjesima, kada je te iste
godine u „Jutarnjem listu“ izjavila da je balet HNK U Ameriku je Mia stigla 1938. godine. Nizali su se
zastario i iznijela ideje kako da ga se modernizira, uspjesi u Metropolitan kazalištu u New Yorku. Nje-
nisu joj produljili ugovor i morala je otići. Otjera- zini partneri su Sergej Lifar, pa Leonid Mjasin, Igor
na je! Juškevič. Mia je pobudila ogromno zanimanje kako
kod publike tako i kod kritike.
Novinarima je izjavila: - Ja ne mogu u Hrvatsku, u
svoj mili Zagreb, jer ne mogu izdržati neravnu borbu Postala je najveća balerina svoga doba, svjetska
za svoj umjetnički i materijalni opstanak sa brojnim zvijezda. Živjela je glamurozno, nesputano, potpu-
faktorima, koji iz svojih osiguranih položaja na razne no posvećena plesu.
načine nastoje da mi nanesu bolna razočaranja i da
me postave u podređeni položaj. Poslije Drugog svjetskog rata nastupat će i dalje
u Americi, raditi kao koreograf i direktor baleta u
Neposredno iza Olimpijade u Berlinu, nastupila je Fort Worthu.
Mia u Parizu s ogromnim uspjehom sa znamenitim
Sergejom Lifarom kao partnerom u baletu „Triumf Godine 1963. napušta baletnu scenu u 47. godini
Davidov“, prigodom otvaranja Rockfellerova kazali- života, posvećuje se pedagoškom radu, a od 1969.
šta u akademskoj četvrti Pariza. do 1983. godine predaje na University of California
u Los Angelesu.
Povodom nezapaćenog uspjeha njezine samostal-
ne plesne večeri u dvorani Pleyel, za vrijeme pariške Umrla je 5. listopada 2002. godine.
izložbe godine 1937., bila je Mia pozvana da preuzme U Titovoj Jugoslaviji o njoj se u Brodu gotovo ni-
ulogu u filmu „Smrt labuda“. šta nije znalo, pa niti to je li još živa. Tek 2004. Brod
se pokrenuo i Miji Čorak od tada iskazuje dužno
Taj je film zatim u međunarodnom natjecanju um- poštovanje.
jetničkog filma na pariškoj izložbi dobio prvu nagra-
du – čitamo u „Hrvatskom listu“.

Mia na Repićevom kupalištu fascinirala je i mladog mesarskog pomoćnika Ivicu
Fehervaryja koji je ovu fotogrrfiju desetljećima čuvao

228

101 brodska priča

MATIJA MESIĆ PRODIČIO
RODNI GRAD

Ideja o podignuću spomenika Mati- Brođanin Matija Mesić, preporoditelj,
ji Mesiću, velikom povjesničaru, pr- teolog, povjesničar, akademik, prvi
vom rektoru Zagrebačkog sveuči- rektor Zagrebačkog sveučilišta, sve
lišta, akademiku, preporoditelju koji je je to postigao u svom kratkom,
svojim radom prodičio rodni grad Brod, 53-godišnjem životu
nastala je odmah nakon njegove prera-
ne smrti 1878. godine. Za podizanje spo- dru Matiji Mesiću u Brodu, rodnom
menika Mesiću posebno se zauzeo Vasilj njegovom mjestu, podigne spome-
Bratelj, kasnije brodski gradonačelnik nik. Slavni pokojnik to zaslužuje i kao
(1882.-1886.). dobar, čist i bogobojazan svećenik i
kao ozbiljan i temeljit učenjak. Po-
Zagrebačke novine donesu ovu viest i već kojnik je meni uviek mio i drag bio,
8. ožujka god. 1879. stavlja glasoviti hrvat- mio i drag će ostati na vieke. Neka se
ski umjetnik Ivan Rendić svoju ponudu za za svetu crkvu i hrvatski narod Boga
izradbu spomenika. Ujedno je predložio tri moli, a crkva i narod će ga uviek štovati i zaziva-
osnove. Prva: Poprsje Mesićevo u naravnoj veličini, a ti.“). Od hrvatskog episkopata, kojemu se je odbor po-
na podnožju od dva i pol metra; druga: Poprsje uve- sebnim pismom obratio, odazvao se je i Preuzv. gosp.
ćano, a tako i podnožje; treća osnova u razmjerno“ko- Nadbiskup (zagrebački) Juraj Posilović; a nadamo se,
losalnoj“ veličini, to jest poprsje bi došlo još jednom, da će i drugi naši crkveni knezovi učiniti svoje...
koliko je u naravnoj veličini, a zauzimao bi osam pu- Na odborov poziv sa najvećom pripravnošću i su-
ta naravski volumen, dok bi ciela visina iznosila četiri sretljivošću odazvao se je „Savez hrv. pjev. družtava“
metra i 20 cm. Poprsje bi bilo izrađeno u kararskom u Zagrebu, obećavši da će družtva, koja su u savezu
mramoru, a podnožje u nabrezinskom sivom kame- dati po koju zabavu u korist spomenika. „Davor“ i „Li-
nu sasvim olaštenu. Za prvu osnovu tražio je Rendić
800 forinti, za drugu 1150 forinti, a za treću 2100 za-
jedno sa postavom na mjesto – piše Tomi-
slav vitez Pracny u „Prilozima za poznava-
nje Broda i okolice“, 1943. godine. Među-
tim, došla je okupacija Bosne 1878., borba
Starčevićanaca protiv mađarizacije i ova
se ideja morala odgoditi.

Rodoljubivi Bođani obnovit će devede-
setih godina 19. stoljeća nastojanja za po-
dignuće spomenika Matiji Mesiću, ali opet
su političke prilike, koje su poput teške mo-
re pritiskale i stezale slobodu hrvatskog na-
roda, zaustavile njihovu nakanu i ostvare-
nje.

Godine 1900. formiran je Odbor za po-
dizanje spomenika, kojem je predsjednik
bio umirovljeni krajiški carski i kraljevski
pukovnik, veliki domoljub Andrija Oluje-
vić, tajnik profesor kateheta Ante Barač, a Gradonačelnik Vjekoslav Tauchman govori na otkrivanju
blagajnik bankar Angelo D’ Elia. Rad Od- spomen-ploče Matiji Mesiću na zgradi Realne gimnazije
bora među prvima je podupro hrvatski
8. rujna 1926.

pjesnik Ivan vitez Trnski, priloživši za spo-
menik 20 forinti.
pa“ već su obećanje ispunili. Nu, kako će te iz blagaj-
Nakon dobivene dozvole za sakupljanje prinosa od- nikova izvješća razabrati, svota do sada sabrana nije
bor se je odmah obratio na sve prijatelje hrvatske na- ni iz daleka dostatna za podignuće dolična spome-
še prosvjete kroz skoro sve hrvatske novinstvo bez ra- nika; zato ćemo morati ponovno barem putem jav-
zlike stranke, ne bi li prinosima pritekli odboru u po- nih novina apelirati na rodoljubne Hrvate, da se življe
moć; a kasnije se je posebnim privatnim pozivima zauzmu u cielome narodu, kako bi se ova plemenita
obratio na vidjenije poznate mu rodoljubne ličnosti i patriotična namisao što prije i što dostojnije oživo-
(od prilike 1.500) sa jednakom zamolbom. Izmedju tvorila. Zato odbor nije mogao do sada ništa konkret-
prvih sa najvećom svotom (1.000 kr.) uz krasno po- noga ni pobližega odgovoriti umjetnicima, koji su se
pratno vlastoručno pismo odazvao se je slavni naš na nj zbog izradbe spomenika obratili. Jedini odgo-
Mecena Preuzv. gosp. J. J. Strosmajer. (Strossmayer vor što se je mogao dati, jeste, da će svakako imati
je, naime, obrazložio: „Vrlo je sretna nakana, da se prvenstvo u izradbi naši domaći umjetnici – izvije-
slavnom našem svećeniku i hrvatskom učenjaku stio je tajnik Barač na sjednici Odbora 20. kolovoza

229

101 brodska priča

1901. godine. i vrsnoću, slavi poviest hrvatske kulture, slavi triumf
A blagajnik, Angelo D’ Elia, upoznao je Odbor sa svoga kulturnoga rada, slavi svoju individualnost...

stanjem blagajne, u koju je do tada, za manje od Kad slavimo slavnu uspomenu na prvog rektora
godinu dana, sakupljeno u gotovom kruna 6.407 i hrvatskog sveučilišta, iskazujemo poštovanje i pije-
23 filira. tet svestranome i umno zamišljenome radu za pro-
cvat naše prosvjete usavršene u obliku stroge zna-
Već je nađeno i mjesto za spomenik, vrt pred Fra- nosti kao i u obliku lijepe književnosti. Stoga je i pra-
njevačkim samostanom, o tome je zapisano u Kro- vo, da su nam kulturne slave tako veličajne, kao što
nici 1901. godine: je u svakom pogledu uspjela ova današnja kulturna
slava. Vas sve učesnike Mesićeve slave pozdravljam
Samostanski vrt pred Samostanom želi slavno pozdravom bana Mažuranića: „Živjeli i cvali trajnom
gradsko Poglavarstvo u gradu Brodu od Samostana slavom hrvatskijeh kćeri i sinova!“
odkupiti te danas sutra, dok i druge kuće u tom jeziku
otkupi, želi ih sve demolirati i liepi Park, mjesto tih ku- U predvečerje, uoči proslave, priredila su sva
ća i našega vrta, nasaditi.
A k tomu misle i spomenik
pokojnom Matiji Mesiću,
prvom Rectoru Sveučili-
šta u Zagrebu, a rodjenom
Brodjaninu, u tom Parku
podignuti.

Nakon dvadeset godi-
na Odboru se ponovno
javio i kipar Ivan Rendić,
ali sada je u ponudi tražio
15 do 20.000 tisuća kru-
na, jer je podnožje spo-
menika želio ukrasiti sku-
pim bojanim mozaikom.
Ponudu je poslao i kipar
Robert Frangeš, te kipar
Mijo Štević rodom iz Pod-
vinja.

Samo, opet su burne po-
litičke prilike 1902. i 1903.
kada je hrvatska narodna
duša odlučno ustala protiv Uzvanici na svečanom otkrivanju spomen-ploče, u prigodi 100. godišnjice
sile i tuđinskog presizanja rođenja zaslužnoga Brođanina, među ostalima, biskup Akšamović,
u zakonom joj zajamčena gradonačelnik Tauchman, dr. Rudolf Horvat, dr. Svetozar Rittig, vitez Tomislav
historijska prava, zatim če- Pracny, brodski župnik Antun Leskovac...
ste političke promjene i re-
žimi sve do početka svjet-
skog rata, a onda i sam svjetski rat sa svim njegovim brodska društva uz pratnju đakovačke vatrogasne
teškim i nepravednim posljedicama za hrvatski na- glazbe podoknicu presvijetlom gospodinu bisku-
rod, zaustavile ove planove. pu Akšamoviću. On je odsjeo u kući predsjednika
svečanosnog odbora gospodina Đure Šimiće, gra-
Tako ovaj spomenik nikada nije podignut. Pred- ditelja. Tada je biskupa pozdravio predsjednik Hr-
sjednik Odbora, Andrija Olujević, umro je 1913. vatskog pjevačkog društva „Davor“ Franjo Rudolf.
godine, a blagajnik Angelo D’Elia 1920. Prikupljeni
novac od zaklade predala je 1924. godine Ange- Još samo je deset godina do 200. godišnjice Mesi-
lova udovica, gospođa Ljubica D’ Elia, Odboru za ćevog rođenja (19. veljače 1826.), stoga četvrti put
gradnju Hrvatskog doma. Novac je sigurno izgubio krenimo i već sada oživimo ideju o podizanju spo-
vrijednost, jer bila je to svota od samo 6.928 dinara. menika ovome slavnom hrvatskom velikanu. Park
pred Samostanom je uređen, u njemu su već po-
Ipak, prigodom proslave stogodišnjice rođenja stavljene biste zaslužnih Brođana: slikara Vladimira
Matije Mesića, 8. rujna 1926. godine, postavljena Becića, slikara Ivana Domca, slikara Vladimira Fila-
je brončana spomen-ploča s likom slavljenika na kovca, pjesnika Dragutina Tadijanovića i pisca Iva-
zgradu Realne gimnazije. Ploču je izradio profesor na Velikanovića. Među njima spomenik Matiji Me-
Milan Cindrić, akademski kipar, profesor crtanja na siću, kao najvećem brodskom sinu, našao bi svoje
brodskoj gimnaziji 1921.-1927. pravo mjesto. Usto, koncem prošle godine hrvatski

Na proslavi je bilo prisutno mnogobrojno brod- je Sabor donio zakon o osnivanju brodskoga sve-
sko građanstvo, bez razlike vjere i narodnosti, svi učilišta. Ono još nije zaživjelo, ali nije li baš sada
učevni zavodi, izaslanstva mjesnih bogoštovnih op- vrijeme i mjesto za prijedlog da ga se nazove ime-
ćina, sve prosvjetne i dobrotvorne organizacije, te ve- nom Matije Mesića, prvoga hrvatskog sveučilišnog
lika množina seljačkoga svijeta iz okolice. rektora. Tako bi i spomenik Matiji Mesiću, još bo-
Tom prigodom đakovački je biskup dr. Antun Ak- lje, mogao biti podignut pred zgradom sveučiliš-
šamović oduševljeno prozborio: - U brojnoj četi hr- nog rektorata da ga neprestano gledaju i profesori
vatskih preporoditelja zauzima Matija Mesić odlično i studenti.
mjesto. Kad narod slavi sebe, svoju duševnu snagu
(Posavska Hrvatska, 26. veljače 2016.)

230

101 brodska priča

VIRTUOZNA GLAZBENICA,
NAŠE GORE LIST

- Od profesora, jedino nju nikada
nismo oslovljavali s „drugari-
ce profesorice!“, već „gospođo profeso-
rice!“, jer bila je prava dama, svojim be-
sprijekornim izgledom, držanjem, po-
našanjem. Ona je po svemu tu pripa-
dala! – kazala je za svoju profesoricu
glazbenog gospođa Dragica Bognar.
Drugi govore o njoj kao uvijek veseloj,
nikada strogoj profesorici, koju su svi
jako voljeli. A, ta profesorica pjevanja
na brodskoj gimnaziji od 1945. godi-
ne bila je gospođa Zlata Fuks.

No, unatoč poštovanju, učenici su i Škola u Donjoj Bebrini u kojoj je radio ispitani učitelj Franjo Leović
profesorici Fuks spjevali pjesmicu ko-
ju su potajno pjevušili: DO–RE–MI–
FA–SO–LA–TI, Fuksovica dolazi, jedini-
ce donosi! Nisu niti drugi profesori bi-
li pošteđeni, tako su profesoru glazbe
Franji Pokazu spjevali inačicu: DO–RE–
MI–FA–SO–LA–TI, pijan Pokaz dolazi,
jedinice donosi!

Ali, s pričom ćemo započeti još mno- održavana u staroj učioni (drvenoj zgradi iz 1831.),
go, mnogo ranije i to u – Donjoj Bebrini. U Spome- te buduć da je 1877. godine gradjena nova učiona
nici za pučku učionu u D. Bebrini (koju u područnoj (koja i danas služi nastavi), obuka bijaše obustavlje-
školi u Klakaru brižno čuva ravnateljica O. Š.„Vladi- na, a učitelj Franjo Leović supliraše za to vrieme na
mir Nazor“ gospođa Vesna Šimić), koju je 1. siečnja djevojačkoj učioni u Garčinu, a godine 1878. već je
1882. godine započeo pisati učitelj Franjo Leović, započela obuka u novoj učioni.
u prva dva poglavlja, Poviest škole i Ljetopis škole,
zapisao je: (…) od godine 1856. primi službu na ovoj učioni Fra-
njo Leović rodom iz Dolnje Bebrine polazio je obću
Ovdašnja škola utemelji se godine 1830. pod ime- učionu jednu godinu u Dolnjoj Bebrini, nakon toga
nom „općinska narodna
škola“ sa dva razreda troš-
kom Dolnje Bebrine. Obu-
čavalo se je u vjeronauku,
čitanju, računanju i pisa-
nju, a kašnje u voćarstvu i
pčelarstvu.

Prvim učiteljem bijaše
Stanko Zvirotić izpitani uči-
telj tromjesečnog koursa, te
službovaše od godine 1830.
do godine 1853, poslje nje-
ga nasliedi Ivo Stanić ro-
dom iz Klakarja, od godine
1853. do 1856, posle gore
imenovanog učitelja primio
je službu Franjo Leović ro-
dom iz Dolnje Bebrine, koji i
danas ovdje službuje.

Leović je od godine 1856. Djevojčica Zlata Marija Anuncijata Višnja, Zlata i Boris Leović
do 1860. primao 80 fr i pisa- Leović s roditeljima
rine 2 fr. a od godine 1860.
do 1871. 120 fr plaće i 6 me-
tara drva.

Do 1876. godine obuka je

231

101 brodska priča bebrinsku učionu carsko-kra-
ljevski vojnik, zapovjednik Kra-
Kosovsko mjesto Đakovica nikako nije jine, zapovijedajući general Fra-
odgovaralo mladoj obitelji Fuchs njo barun Filipović prigodom
jednu godinu u trivialki u Garčinu, a tri godi- svog putovanja kroz Krajinu po-
ne u Brodu, te svršivši škole, bude jednu godi- kraj Save.
nu i 6 mjeseci u bivšoj satničkoj pisarni (kan-
celariji) praktikant; zatim bude odredjen go- Na stranicama bebrinske Spo-
dine 1842. 24. travnja kao provizorni učitelj menice su još i ovi podaci: Godi-
u Klakarju, a godine 1843. bude odredjen od ne 1884. bude stavljen učitelj Fra-
bivše pukovnije ispit položit u Winkovcih za njo Leović u mir.
učitelja, i to 24. travnja iste, a godine 1845.
bude na tro mjesečnom koursu u Winkovcih, Još zimi 1885. oboli učitelj „Jan-
i tako službovaše od 24. travnja 1842. do go- ko Bosiljevac“ na prsih; usljed če-
dine 1856. u Klakarju i do danas službuje u ga zaostade kod kuće na 4 mjese-
Dolnjoj Bebrini. ca. U to vrieme zamienio ga je „g.
Franjo Leović“, umirovljeni učitelj
Dana 15. lipnja 1880. godine posjetio je u mjestu, kao pomoćni učitelj.

1888. – Iste godine 29. veljače,
umro je učitelj Janko Bosiljevac,
koji je službovao na ovoj učioni.
Radi toga bijaše obuka prekinu-
ta do 15. ožujka. – Od 15. ožujka
pak do 13. listopada iste godine
suplirao je na ovdašnjoj učioni
umirovljeni učitelj Franjo Leović.

Odvjetnik Franjo Leović, Uvidom u matične knjige Mje-
Zlatin otac snog ureda Klakar, u Matičnom
uredu Brodsko-posavske župa-
nije u Slavonskom Brodu, nala-
zim podatak da je umirovljeni
učitelj Franjo Leović, udovac iza
pokojne Lize Matičević iz Do-
nje Bebrine kb. 95, umro 7. stu-
denoga 1901. godine od klenu-
ti pluća. Sada se lako dolazi i do
godine rođenja učitelja Leovića,
a to je godina 1826. Na žalost,
dio klakarskih knjiga nedosta-
je, prva je tek iz 1856. godine, a
do tada se Franjo Leović sigurno
već oženio i djecu dobio.

A zašto spominjem učitelja Leovića? On je pra-
djed gospođe Zlate Fuks, pa ona nije samo radom
vezana za Slavonski Brod, već je s očeve strane i
„naše gore list“.

Učitelj Franjo Leović imao je sina Ivana, za koje-
ga ne znamo kada i kako je dospio i nastanio se u
vinorodnoj Trnavi kod Đakova, gdje je bio bogati
posjednik. Njegova supruga bila je Njemica, kuća-
nica Ivanica Laubi. Oni su imali sina Franju, cand.
juris (pravnika), kako piše u njegovom vjenčanom
listu. Franjo je službovao u Spljetu (Splitu) i tamo
upoznao Aureliju Lukatela (Lucatella) podrijetlom
iz Senja, ali i s jakim dalmatinskim korijenima, jer
bila je kći općinskog povjerenika Frane Lukatela i
Katarine Baldasare. Franjo Leović i Aurelija Lukatela
sklopili su brak 6. travnja 1907. godine u župi Veli
Varoš pred svjedocima: e. k. financijalnim savjet-
nikom Đurom Maleševićem i poduzetnikom Antu-
nom Bettinijem. Vjenčao ih je upravitelj župe sve-
ćenik Marko Kalogjera. Franjo i Aurelija su roditelji
gospođe Zlate Fuks-Leović. Odvjetnik Franjo Leo-
vić službovao je potom kao sudski vijećnik u Bo-
sni: Sarajevo, Žepče, Zenica, Tuzla... U Bosni se rodi-

Zlata Fuchs s majkom Aurelijom Leović u Zagrebu
232

101 brodska priča

lo i njihovo troje djece – Zlata, Kvartet brodskih glazbenika – Zora Exlé, Andrej Petej, Stjepan Mateić i Zora
Višnja i Boris. Višnja je završila Fuchs – s velikim je entuzijazmom i humanošću priređivao dobrotvorne
domaćinsku školu, nije se uda- koncerte
vala i ostala je živjeti s rodite-
ljima. Boris je poginuo, ubijen
od ustaša zadnjeg dana rata,
8. svibnja 1945. godine. Zla-
ta Marija Anuncijata rođena
je u Sarajevu 26. ožujka 1911.
i krštena u župi Srca Isusovog,
gimnaziju je polazila u Tuzli, a
1926. odlazi u Zagreb na glaz-
benu akademiju i uči klavir kod
renomirane prof. Antonije Gaj-
ger Eichorn. Godine 1935. Zla-
ta, diplomirana učiteljica glaz-
be sa stanom u Zagrebu, De-
želićeva 44, sklopila je brak s
dr.Vladimirom Fuchsom, sud-
skim pripravnikom. Vjenčali su
se u župi sv. Blaža u Zagrebu.
Vladimir je rođen 5. kolovoza
1908. godine u Rijeci (Fiume).

Zagrebačke novine objavile su članak: Neko-
liko stotina zagrebačkih sudaca, odvjetnika i
znanaca otpratilo je danas do posljednjeg po-
čivališta dobrog čovjeka, vrsnog i pravednog
suca i Hrvata – rodoljuba Franju Leovića… Lju-
bazan prema sva-
kome, prema ko-
legama korektan,
kao sudac savje-
stan, poznavao je
samo zakon i ni-
šta drugo. Znanje
ga nije priječilo,
da bude dobar ro-
doljub Hrvat – ta-
kav je čovjek bio
Program dobrotvornog koncerta u Hrvatskom domu u pok. Leović i nje-
ožujku1943. gova će uspome-
na ostati trajna
medju svima, koji su ga
Njegov otac, također Vladimir, bio je trgovac, a maj- poznavali.
ka Miroslava djevojački se prezivala Fabick.
No, svjetska situaci-
Prvo radno mjesto mladi sudac Vladimir Fuchs ja se pogoršala, Dru-
dobio je na zapadu Kosova, u gradu Đakovici, mje- gi svjetski rat bio je
stu među vrletnim planinama na samoj granici s Al- i pred vratima Jugo-
banijom. S njim je otputovala i supruga Zlata. A Đa- slavije. Onda su none
kovica je tada bila, malo je reći, Bogu iza leđa. Kuća u Zagrebu potegnule
u kojoj su stanovali bila je potleušica sa zemljanim sve veze i poznanstva
podom, vodu su grabili iz otvorenog bunara... a Zla- da Vladimira maknu iz
ta je, uz to, još bila i trudna. Njima, koji su bili grad- Makedonije, da dobije
ska djeca, ti uvjeti života su bili prestrašni. Onda je premještaj iz Skopja. I
Zlati na liječničkom pregledu utvrđeno kao da se uspjele su. U svibnju
čuju otkucaji dva srca i liječnik je savjetovao da ode 1940. Vladimir Fuchs,
roditi u Zagreb, jer nije mogao jamčiti sretan ishod sudac u Skoplju, VII po-
poroda u Đakovici. Tako je Zlata otputovala u Za- ložajne grupe, dobio je
greb i 1936. rodila dvojke, dvije djevojčice, Marija- rješenje da se premje-
nu i Vladimiru, koju su svi zvali Inga. sti po molbi u sreski sud

Situacija se mladoj obitelj Fuchs poboljšala od u Slavonski Brod. Rješe-
1937. godine. U Skoplju je otvorena glazbena ško-
la „Stevan Mokranjac“ na kojoj je Zlata dobila po-
sao. Zapravo, ona je radila na formiranju i otvara- Najava jednog od
nju te škole. A Vladimir se zaposlio na sreskom su- “koncerta po želji” u
du u Skopju.
osječkom “Hrvatskom
listu”
Godine 1938. umro je otac gospođe Zlate Fuchs.

233

101 brodska priča

snik, bariton Andrej Petej, glazbenjak
Franjo Pokaz, gospođa Zlata Fuchs,
gospođa Zora Exlé... davala je brojne
koncerte za hrvatsku vojsku, njemačku
vojsku, građanstvo, a bilo je gostovanja
i izvan Broda. Koncerti su najčešće bi-
li humanitarni, za pomoć ranjenicima,
stradalnicima i potrebitima. Osječki
„Hrvatski list“ izvještava o ovim koncer-
tima u rubrici Viesti iz Broda (Brzoglasne
viesti „Hrvatskog Lista“). Evo što piše o
jednom koncertu održanom u prosin-
cu 1942.:

Koncert po želji u korist „Pomoći“, koji je
priredila glasba 5. pješadijske pukovnije
uz sudjelovanje HPD „Davora“ i nekoliko
solista uspio je dobro. Dvorana Hrvat-
skog doma bila je dubkom puna građan-
Letak koncerta posvećenog godišnjici Chopina 1949. stva. Dan prije velikog koncerta održan je

isti koncert za naše domobrane i njemač-
ke vojnike. Koncert je priređen u subotu
nje je donijela Banska vlast Banovine Hrvatske, Odjel navečer dne 12. prosinca. Građanstvo je i ovaj puta
za pravosudje, koje je potpisao ban dr. Šubašić. pokazalo da u svakom slučaju, kad je u pitanju bližnji,
znade i hoće pomoći. Razpored je bio obilan, a poje-
Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske dr. Vla- dine točke razporeda izvedene su s mnogo sklada i
dimir Fuchs postaje sudac Kotarskog suda u Sla- umieća. Osobito liep glasbeni užitak pružila je publici
vonskom Brodu i u srpnju 1941. podnosi molbu za prof. gđa Zlata Fuchs, koja je svirala na glasoviru Bet-
napredovanje u službi, jer je nakon tri godine koje hovenov C-dur koncert, koji je trajao pol sata. Isto je
je proveo kao sudac VII. grupe za to stekao uvjete. tako dobro pjevao finale iz III. čina opere Zrinski g. Mi-
U molbi navodi: Kroz to vrijeme ocjenjivan sam uvi- loš Zec, a gđa Brzulja i g. Petej su na sveobće zadovolj-
jek ocjenom „Vrlo dobar“, nisam kažnjavan, a niti se stvo obćinstva pjevali uz pratnju domobranske glas-
sada nalazim pod disciplinskim ili krivičnim postup- be. Vojna glasba svirala je vrlo dobro, a isto tako i že-
kom i nema nikakovih zakonskih smetnji mom una- ljezničarska glasba, koja je i ovaj puta pokazala svoje
predjenju. umieće. Domobranskom i željezničarskom glasbom
ravnao je kapelnik nadporučnik g. Stjepan Mateić.
Gospođa Zlata se za to vrijeme aktivno uključi-
la u bogati kulturni život grada. Grupa entuzijasta: U nedjelju 13. prosinca navečer održan je isti koncert
domobranski nadporučnik, kapelnik vojne glazbe i u Bosanskom Brodu, gdje je također dvorana „Hrvat-
dirigent„Davora“ Stjepan Mateić, domobranski ča-

Učenici Gimnazije s profesorima (Vaso Obranović, Olga Miletić, Zlata Fuks, Antun Milinković)
1952. godine

234

101 brodska priča

skog doma“ bila puna građanstva. U Derventi će se je rata Lovačkoj, a danas Nikole Tesle), u kući koja
održati isti koncert. nije imala podruma. Vladimir je dao iskopati provi-
zorni bunker u koji su se sklanjali. Djevojčice su se
U ožujku 1943. opet je Mjesni odbor „Pomoći“ u strašno bojale i bombardiranja i mraka u vlažnom
Brodu na Savi priredio koncert u Hrvatskom domu. bunkeru. Kod prvog bombardiranja bile su same u
Sačuvan je Razpored ove glazbene priredbe, pa ta- kući, jer ih je preplašena djevojka koja ih je čuvala,
ko znamo pojedinosti. Gospođa Zlata Fuchs svirala već na glas sirene, ostavila i pobjegla. Za osmogo-
je uz pratnju vojne glazbeWeberov Konzertstück, te dišnjakinje to je bio takav šok da je Marijana dobila
pratila na klaviru solistu Franju Pokaza koji je pje- napade frasa. Liječnik je preporučio da ih maknu iz
vao ariju Garmona (George Germont) iz Verdijeve Broda. Onda se otac sjetio rodbine u Donjoj Bebrini
opere„Traviata“. Pjevali su još Andrej Petej, Stjepan – Leovića, po selu Stanešini – i odveli su ih njima.Ta-
Petrović i tenor Ivan Križetić, te muški zbor „Davo- ko su Vladimira-Inga i Marijana dio drugog razreda
ra“. i cijeli treći išle u školu u Donjoj Bebrini.

Prije koncerta domobrane je pozdravio gradona- Sudac Vladimir Fuchs naginjao je ljevičarima, ka-
čelnik Broda gospodin Josip Koprivčević. ko danas kaže njegova kći, gospođa prof. Marija-
na Despot iz Zagreba. I, jednoga dana 1944., kre-
U jesen 1943. održan je koncert u korist Hrvat- nuo je u partizane. Otišao je do Donjih Andrijevaca,
skog Crvenog križa, koji najavljuje „Hrvatski list“.
Već u najavi puno je pohvala na dotadašnje na- pa se iz sela uputio na sjever,
stupe gospođe Zlate Fuchs: prema šumi i slobodnom te-
U nedjelju 3. listopada zapo- ritoriju. No partizani mu nisu
čeo je u našem gradu Tjedan priredili dobrodošlicu. Osu-
Hrvatskog crvenog križa. Čla- dili su ga i pogubili, te mu se
nice „Sestrinstva“ marljivo su niti za grob ne zna.
sakupljale priloge. U savezu s
proslavom tjedna Hrvatskog U tijeku sljedećih bombar-
crvenog križa održat će se u diranja kuća u Fijanovoj srav-
našem gradu veliki koncert njena je sa zemljom, pa se
po želji u korist Hrvatskog cr- odluka o odlasku na selo po-
venog križa. Na koncertu će kazala ispravnom. S djevojči-
se pokraj ostalih biranih to- cama u Donjoj Bebrini bila je
čaka razporeda izvesti i veleb- i gospođa Zlata. Ona je pred
ni a-mol za glasovir i orkestar kraj rata i kravu kupila da bi
od Eduarda Griega. Tako će djeca svaki dan imala mlijeka.

brodska publika imati prilike, Kad je rat završio, vratile su
da čuje izvedbu ovoga kon- se u razrušeni Brod. Gospođa
certa, koji se u ovoj godini sto- Zlata se zaposlila na Gimna-
te obljetnice Eduarda Griega ziji i Učiteljskoj školi, a usto je
osobito mnogo izvodi u svim davala privatno satove klavi-
svjetskim koncertnim dvora- ra. Imala je puno učenika. Ka-
nama. Ovo je jedini koncert za da je u Brodu 1949. otvorena
glasovir i orkestar, ovog veli- Gradska muzička škola i na
kog skandinavskog skladate- njoj je radila. Stanovale su u
lja, ali se to zato može ubrojiti Pilarevoj. Naokolo su bile sa-
u najveća i najznačajnija djela me ruševine, duboki krateri
ove vrste. Koncert se sastoji iz od avionskih bombi, preora-
tri stavka, puna svježine, pole- Plakat koncerta Učiteljske škole 1954. ne i nestale cijele ulice...
ta i lirskih ugođaja, a ističe se
melodičkim i ritmičkim osebuj- - Majka je morala raditi, a mi
nostima norvežke pučke glasbe, čije je bogatstvo bi- smo po cijele dane ostajale same, na nas nije imao
lo izvor i mnogim drugim skladbama toga skladate- tko paziti. Igrale smo se po tim ruševinama i majka
lja. Osobito je veličajni svršetak trećega stavka, koji se se bojala da ne stradamo, jer postojala je opasnost
izvanredno duboko dojimlje. od neeksplodiranih bombi, metaka i drugog oružja.
Tako nas je ona u jesen 1945. odvela u Zagreb baka-
Ovaj koncert izvodit će na glasoviru gđa. prof. Zlata ma - nonama, jednu kod jedne, a drugu kod druge.
Fuchs, koja je po svojim prijašnjim vrlo uspjelim na- U školu smo išle u isti razred i onda smo bile skupa.
stupima brodskoj publici već vrlo dobro poznata, pa Nama je ta razdvojenost i u Zagrebu i od majke jako
se može očekivati, da će njena virtuoznost i glasbeni teško padala, - kaže gospođa Marijana.
osjećaj osobito doći do izražaja na ovom koncertu,
koji od glasovirača zahtjeva velike virtuozne i glazbe- Uz naporni rad gospođa Zlata Fuks (kojoj je, kao
ne sposobnosti. Pratit će je domobranska glasba pod i svima drugima koji su nosili strana prezimena, u
ravnanjem poručnika-kaplenika g. Stjepana Matei- novoj Jugoslaviji 1945. prezime fonetizirano, te je
ća, koji je također brođanima vrlo dobro poznat i kao od Fuchs postala Fuks) sudjelovala je ponovno i u
dirigent domobranske glasbe i kao zborovođa Hrvat- bogatom poslijeratnom kulturnom životu Broda.
skog pjevačkog društva „Davor“(...) „Brodski list“ krajem 1949. godine piše: Nastoja-
njem Partijske organizacije i Narodnog fronta u Sl.
U nedjelju 2. travnja 1944. godine Saveznici su pr- Brodu je mnogo učinjeno u toku ove godine na polju
vi put bombardirali Slavonski Brod. Bombardiranje kulture, umjetnosti i prosvjete. Radom je počelo grad-
je ponovljeno i sutradan, pa 13. i 27. istog mjeseca. sko kazalište, formiran je muzički tečaj, otvorena je
Obitelj Fuchs stanovala je tada u Fijanovoj ulici (pri- druga sedmogodišnja škola, održavane su izložbe i

235

101 brodska priča

smotre, osnovano je nekoliko kulturno-umjetničkih Franjo Pokaz otpjevao je dvije arije: „Caro mio ben“
društava... Bili su to RKUD„Jedinstvo“ i RKUD„Đuro od T. Giordan-a i ariju iz opere „Rinaldo“ G. Händel-a.
Đaković“, RKUD „Đuro Salaj“ (pri Željeznici), RKUD Na klaviru ga je pratila M. Gojković.
„August Cesarec“ (pri drvnoj industriji „Slavonija“),
OKUD„Ivo Lola Ribar“ (pri Gimnaziji), OKUD„Marko Đ. Matković uz klavirsku pratnju E. Gliksmana, svi-
Orešković“ (pri Učiteljskoj školi). rala je „La Folli-u“ od A. Corelli-a. Pergolesi-evu „Ni-
nu“ pjevala je Nada Kler, a uz klavirsku suradnju Mi-
Nije bilo koncerta na kojem gospođa Zlata Fuks re Gojković.
nije svirala klavir. Tako „Brodski list“ donosi vijest
o održanoj Muzičkoj večeri 3. studenoga 1949. u Na kraju programa otpjevao je mali zbor RKUD „Je-
Gradskom kazalištu (nekadašnjem Hrvatskom do- dinstvo“ – pod rukovodstvom B. Rakijaša, dva madri-
mu). Obilježavana je 100. obljetnica smrti Frederic- gala starih engleskih majstora (...) Sala je bila puna
ka Chopina (1810.-1849.), najtipičnijeg predstavni- dobre i disciplinirane publike. Konferencu je držao B.
ka poljske nacionalne glazbe. Program su u prepu- Rakijaš.„Brodski list“ ističe da će ovo biti prvi u nizu
noj dvorani izveli: Zlata Fuks – klavir, Emanuel Glik- stilskih koncerata koji će RKUD „Jedinstvo“ pripre-
sman – klavir i Velimir Pat Ručević – violina. Uvodnu miti u cilju da upozna našu publiku sa svim značaj-
riječ i konferansu vodio je Franjo Pokaz. Iz Progra- nim razdobljima muzičkog stvaralaštva. Da je pro-
ma koncerta sačuvanog u Muzeju Brodskog Posa- gram uspio, potvrđuje i održana repriza.
vlja saznajemo i koja je Chopinova djela gospođa
Zlata Fuks na klaviru svirala: Trois Preludes – h mol, U Muzeju je i jedan plakat koncerta koji je 7. lipnja
Deux Etudes – f mol, Fantasie Impromptu – cis mol. 1954. priredila Učiteljska škola u Slavonskom Bro-
Koncert je organizirao Gradski savez kulturno-pro- du. Program su u dvorani Gradskog kazališta izvo-
svjetnih društava Slavonskog Broda. dila čak dva ženska zbora, mješoviti zbor, solisti uz
pratnju klavira, te tamburaški zbor. Dirigirali su: Đu-
Da je Brod prigrlio i zavolio koncertnu umjetni- rđa Matković, Branko Krizmanić, Franjo Pokaz i Bo-
cu gospođu Zlatu Fuks saznajemo iz židar Nađ, a zborove je na klaviru pratila profesori-
članka u „Brodskom listu“ 1950. go-
dine. U dvorani Gradskog narodnog ca Zlata Fuks.
kazališta (zapravo Hrvatski dom) Učenici gospođe Fuks hvale njen
ona je održala svoj solistički koncert
13. travnja. Bilo je to veliko prizna- pedagoški rad, stručnost, istančani
nje njenom radu, vrsnom muzicira- sluh... Gospođa Ivanka Janč – Da-
nju i stručnosti. Pun hvala, kritičar ju sović išla je kod gospođe Fuks pri-
naziva našom pijanisticom. Na pro- vatno učiti klavir. Ona je tada stano-
gramu su bila djela Bacha, Beetho- vala u Gajevoj ulici 15, u kući Dorne-
vena, Chopina, Liszta i Debussyja: ra. U drugoj polovici iste kuće bila je
obitelj Đaković.

- Ja sam u sobi za klavirom vježba-
la, a gospođa je jedno vrijeme bila uz
Uz svakodnevni naporni posao jed- mene, nadzirala me, a onda je otišla u
nog nastavnika, pronaći vrijeme da
se nastudiraju djela koja u klavirskoj kuhinju i prala veš. Na hoklici u lime-
noj pocinčanoj vanici, na limenu ri-
literaturi slove kao teška, nije laka fljaču, kako je to onda jedino bilo mo-
stvar ni za reproduktivnog umjetnika guće. Ali, pozorno je i slušala što ja svi-
instrumentalistu, koji ima iza sebe niz ram i iz kuhinje viče meni u sobu, da
godina napornog rada. Taj napor je
za pohvalu, i mi želimo da opet vidi- sam pogriješila: „Fis je to! Fis! Fis!…“.
Zlata Mattela Kasnije mi je predavala i na muzičkoj
mo Zlatu Fuks na koncertnom podiju- školi, - sjeća se gospođa Janč.
mu jer vjerujemo, da će ona sa svojim
ozbiljnim stavom prema umjetnosti
pridonijeti osvježenju našeg muzičkog života. Tih godina gospođa Fuks upozna-
je inženjera Heinricha Mattela, sudetskog Nijem-
ca iz Češke, koji je kao strani stručnjak bio zaposlen
Jedina je zamjerka što u programu koncerta nije u tvornici „Đuro Đaković“. On je već ranije došao u
bila nijedna kompozicija domaćih autora, jer ...mi Jugoslaviju i prvo je radio u fabrici strojeva„Ivo Lo-
svakako moramo uz standardna djela strane litera-
ture, njegovati i propagirati našu muziku (...) Poseb- la Ribar“ u Železniku kod Beograda.
no treba istaknuti odličnu interpretaciju I. stava Bet- - Jako je lijepo pjevao, posjećivao koncerte i tako je
hovenove Mondschein sonate, Chopinove E-dur eti- upoznao moju mamu, - kaže gospođa Marijana. -
de, Lisztovih Ljubavnih snova i Debussy-evog Clair On i mama su se oženili i 1954. odselili u Njemačku,
de lune, tu je Zlata Fuks proživljeno, osjećajno i mu- najprije u Dortmund, a potom u obližnji grad Witten,
zikalno ostvarila misli autora, ona je tonski, i sa po- gdje je Heinz, kako su Heinricha zvali, dobio mjesto
mnom izradom detalja, a u jednom lirskom raspolo- u čeličani. Tu su dobili i stan, te proveli sedamnaest
ženju ostavila jak dojam. Koncert je uspio, s publikom godina. Oni su u Njemačkoj počeli od nule, ali su se
je stvoren kontakt, i ona je našoj umjetnici odala pri- dobro snašli. Mama nije više svirala, davala koncer-
znanje. te, imala učenike. Njoj se još u Brodu dogodilo to, da

O koncertu 1953. godine, također piše „Brodski joj je poklopac od klavira pao na ruke i povrijedio ju.
list“: 12. ov. mj. održan je u Domu kulture (Hrvatskom Ja i sestra bile smo 1954. godine gimnazijalke, pred
domu) stilski koncert djela majstora 17. i prve polovi- maturom i ostale smo u Zagrebu kod nona. A, kad
ne 18. vijeka. Trio-sonatu u E-duru H. Corelli-a izveli smo dolazile u Brod mamu posjetiti, od njene preza-
su: Đ. Matković, B. Rakijaš i E. Gliksman. Zlata Fuks uzetosti, jedva smo ju i vidjele. Bila je vrlo sposobna,
svirala je dvije sonate (D-dur i C-dur) D. Scarlatti-a i marljiva, nije se libila nikakvog posla. Mene je to po-
C-mol preludij i fugu J. S. Bacha. nekad i smetalo. Tada je stanovala na Korzu u kući do

236

Gimnazije, došle su mi prijateljice, a ona je cijepala 101 brodska priča
drva. Ja sam se stidjela. Poslije gimnazije upisale smo
fakultet, sestra ruski jezik, a ja jugoslavistiku. kojem je za klavirom nastupila i Zlata Fuks, njena
majka. Javila se Arhivu i rekla da želi reprodukciju
No, u 60. godini gospodin Heinrich dobiva infarkt i toga plakata, te su joj ljubazni djelatnici Arhiva to
umire. Mama je opet ostala udovica, te se 1971. vraća i omogućili. Slučajno sam u Arhivu čuo za ovo, te
u Jugoslaviju, nama u Zagreb. Umrla je 1997. je tako došlo do kontakta s gospođom Marijanom.
Nju je razveselio moje zanimanje za gospođu Zlatu
Godine 2014. u brodskom Državnom arhivu pri- Fuks, koja je u Brodu pala u zaborav, a nesumnjivo
ređena je izložba„Kultura Broda kroz Zbirku plaka- je dio svog stručnog i umjetničkog rada utkala u
ta (1898.-1969.)“. Prikaz izložbe bio je na Hrvatskoj kulturni život Broda, obogativši ga svojom profesi-
televiziji, što je gledala gospođa Marijana Despot, onalnošću i virtuoznošću.
koja je u postavu izložbe uočila plakat koncerta na
(Posavska Hrvatska, 3., 11. i 18. ožujka 2016.)

Zlata Mattela u svom vrtu u Njemačkoj (fotografiju 25.
kolovoza 1962. posvetila Franciski Đaković, s čijom je

obitelji stanovala u Gajevoj ulici)
237

101 brodska priča

ŠTEFO SA ŠTRIKOM

Hvala Ti na svemu mila!
Ej, lako meni, sele,
Doći k Teb’ obilnom ručku – i
Vidjet radosno lice
I pripravne Tvoje ruke!!
Gledati ću skoro doći –
A Bog Te blagoslivo!!!

Živjela Svečarica
Kliče
o. Kamilo - Štefo

Rudi zora! Rudi Vagner bio je i uvaženi skladatelj, pjevač, orguljaš i ostva-
Užurbo se kao Kelner? rio je niz zapaženih djela na području crkvene glaz-
Da svi dodju, koji žele, be. Rođen je 1887. godine u Okučanima, kao še-
I čestitat, ko’ što vele: sto dijete Huge i Matilde Kolb. Rastao je u glazbe-
Vidi ljûdi, a stan mali, nom okruženju. Otac Hugo je svirao harmoniku i
Ali neka, nek se svali. volio pjesmu. Majka Matilda je bila počimalja u cr-
Grlo sitno sve propušta, kvi sv. Marije u Pakracu. Najstariji brat, Šandor, bio
Neka samo ruka svašta
Eto nosî, kólje, tóči,
Radost-slavu nek ne kôči!!

Šalaj Bato ijuju,
Razbili Ti kapiju!

Dragom Svečaru sve najbolje
Želi bez boli i nevolje
Bio pun dobre volje!

Puno Te voli Tvoj bratić Štefo

Ove dvije pjesmice - koje u akrostihu (početnim
slovima stihova) daju imena Hedviga i Rudi Va-
gner i brojna pisma oca franjevca Kamila Kolba
- čuva gospodin Marijan Vagner. Pjesmice je i na-
pisao Kamilo Kolb, kršten imenom Stjepan, Štefo,
u župnoj crkvi u Gornjim Bogićevcima, i posvetio
ih roditeljima gospodina Marijana, Hedvigi i Rudi,
čestitajući im rođendane. Ruda i Štefo bili su brati-
ći, jer su Štefina i Rudina majka (Marijanova baka),
Rozalija Kolb iz Okučana udana Wagner, bile sestre.
Rozalija se udala u Sibinj u bogatu kuću Wagne-
rovh, koji su imali trgovinu, mesnicu i gostionicu.

- Stanovali smo pedesetih na Plavom polju i očev
bratić Štefo, u to vrijeme franjevac Kamilo u brod-
skom samostanu, često nas je posjećivao, nedjeljom
dolazio na ručak. Bio je nevjerojatan veseljak i s ocem
se šalio sa svim i svačim, a već s vrata bi rekao: „Evo
vam dolazi Štefo sa štrikom!“- kaže gospodin Mari-
jan. Naime, franjevci preko odjeće – habita, vežu
bijeli pojas – pasac (štrik) s tri čvora koji simbolizi-
raju zavjete na koje se franjevci obvezuju, a ujedno
ih podsjećaju na pokornički život, pa tako je i Šte-
fo-Kamilo štrik nosio.

A, Kamilo Kolb, uz to što je bio svećenik franjevac,

238

101 brodska priča

je predsjednik Hrvatskog tamburaškog zbora u Be- glazbu te pjevanje u učiteljskoj školi i vodio njezin
ču, a brat Đuka, kao bogoslov bio je predsjednik zbor, bio zborovođa društva Zrinski i HPD Lipa). I
Hrvatskog glazbenog društva Vijenac na Bogoslo- svakodnevno sklada, sklada…
viji u Zagrebu. Treći brat, Pero, bio je vrstan pjevač,
bariton u pjevačkom zboru Slavuj u Petrinji. Dvije Godine 1945. je uhićen na povlačenju kroz Slove-
sestre, Anka i Mica, bile se opet pjevačice u samo- niju i presudom Vojnoga suda Komande grada Za-
stanskoj školi časnih sestara u Požegi. greba osuđen na smrt, ali je pomilovan i ponovno
osuđen na šest godina zatvorske kazne, koju je slu-
Još prije polaska u školu, Štefo je od strica dobio žio u zloglasnoj Staroj Gradiški (nalazio se u zatvoru
na dar tamburu brač i to mu je bilo prvo glazba- s mnogim poznatim intelektualcima i muzičarima
lo na kojem je svirao. Osnovno školovanje završio poput Borisa Papandopula, Lovre pl. Matačića, Ma-
je u Okučanima. U osnovnoj školi je naučio svirati rijana Zubera i dr.). Od 1950. službuje u franjevač-
violinu, onda se gusle reklo, i već je dobro svirao kom samostanu u Karlovcu, a u Slavonskom Bro-
pjesme i kola koja je čuo da pjevaju i igraju seoske du od 1952. do 1957. godine. U Brodu sklada veliki
djevojke i momci. broj djela: Misa u čast presvetog imena Isusova, Misa
u čast svetog Josipa, Sonetni stavak u f-molu...
Gimnaziju je polazio u Požegi, tu se upoznao s fra-
njevcima, te nakon četiri razreda gimnazije izrazio - S nekoliko prijatelja dolazio sam u franjevački sa-
je želju da stupi u njihov red. Godine 1902. došao mostan na vjeronauk. Ondje sam sretao oca Kamila,
je u Zagreb, a iz Zagreba u franjevački novicijat na našega Štefu. On je svirao orgulje i nama je dozvolio
Trsatu. Zatim odlazi na studij filozofije u Varaždin, da gazimo dasku pomoću koje se iz mijeha pumpao
gdje je ostao tri godine. Svirao je u tamburaškom zrak u orgulje i tako pomažemo svirku. To je nas po-
zboru koji je svake nedjelje zabavljao samostan- sebno veselilo. On je već tada bio jako poznati kom-
sku zajednicu. Tih godina je napisao i prvu sklad- pozitor i orguljaš, toga doba najplodniji autor crkve-
bu za tambure – koračnicu
Bunjevac.

Godine 1904. postao je
orguljaš. Bogosloviju je
polazio u Zagrebu i sve-
čane zavjete dao 1907., a
u katedrali je često slušao
sviranje orguljaša prof. Fra-
nje Dugana, koji mu posta-
je učitelj. Već u to vrijeme,
1908. godine, objavljuje
svoje prve skladane rado-
ve u časopisu Sv. Cecilija.
Osobito su lijepe njegove
crkvene pjesme: Pred dje-
vicom na koljena, Majko lju-
bljena, Marijo… U Stjepuši-
novoj Tamburici objavljena
je 1908. Kolbova mazurka
Bratski pozdrav, a 1910. ko-
račnica Za dom. Za svećeni-
ka je zaređen 1910. i mla-
du je misu služio kod brata Obitelj Kolb: s lijeva na desno sjede sestra Anka, brat velečasni Juraj, majka
Đure, svećenika u Orahovi- Matilda, o. Kamilo, sestra Maca, i djeca Dragan i Milan. Stoje bratić Karel,
ci. Potom neumorno skla- sestrična Tončika i brat Pero (iz albuma Marijana Vagnera)

da i djela šalje u Svetu Ce-
ciliju na objavljivanje.
Cijeli Prvi svjetski rat proveo je kao vojni svećenik, nih pjesama. Ja sam mu se obraćao sa Vi. Kad sam
počeo svirati gitaru, nije bio oduševljen, rekao je: „Do-
najprije u Sarajevu, pa na poljsko-ruskoj i talijan- đi meni da te podučavam svirci na klaviru.“ Nisam po-
skoj fronti, na Pijavi. Godine 1920. odlazi u Ljublja- slušao, već sam svirao u jazz sastavima – ispričao je
nu na studij pjevanja i kompozicije, a 1921. vraća gospodin Marijan Vagner.
se u Zagreb i nastavlja studij glazbe na Muzičkoj
akademiji, gdje je 1926. položio ispit za srednjoš- Oca Kamila Kolba dobro se sjeća i gospodin Tvrt-
kolskoga učitelja pjevanja. Nakon toga, on službuje ko Exle. Njegova majka pjevala je u crkvenom zbo-
po raznim mjestima. Duhovnik, vjeroučitelj, orgu- ru koji je vodio Kolb, zalazio im je u kuću. Tvrtko je
ljaš i zborovođa je u franjevačkim samostanima u bio ministrant, a po dvojica manjih ministranata bi-
Zagrebu 1921.–28., Vukovaru 1928.–29., Virovitici li su zaduženi da„pumpaju“ orgulje, no kada je bio
1929.–32. (ondje je i učitelj vjeronauka i pjevanja veći, mogao je to Tvrtko i sam.

u gimnaziji, te dirigent HPD Rodoljub, Hrvatskoga Djelujući u brodskome samostanu, ovaj franjevac
tamburaškoga društva Mladost i Crkvenoga pje- i orguljaš istančanoga uha nije bio zadovoljan sta-
vačkoga društva Sv. Cecilija), Iloku 1932.–35. (ujed- njem orgulja, te su na njegov poticaj pozvani maj-
no je bio i gvardijan samostana), Varaždinu 1935.– stori orguljari koji su staro glazbalo očistili i uredili
39. (predavao i u Franjevačkom kolegiju sv. Antuna u srpnju 1955. Koliko je poznato, to je jedini zahvat
te ondje vodio zbor, tamburaški i limeni orkestar), na ovim orguljama iz 1838. sve do njihove velike re-
Našicama 1939.–41., Osijeku 1941.–44. (predavao i stauracije 2010. godine. Tada je vjerojatno postav-

239

101 brodska priča

ljen i električni pogon, te više nije bilo potrebe da Kolbov skladateljski opus obuhvaća impozantnih
ih ministranti “pumpaju”. Otac Kamilo ostavio je u 1270 djela, skladbi većeg i manjeg opsega i oblika.
Brodu na Savi još jedan značajan trag, pozamašnu Napisao je tri oratorija, skladao je 80 misa, mnoš-
i vrijednu glazbenu zbirku koja se čuva u sklopu tvo misnih popijevki, svjetovnih skladbi. Najviše je
znamenite i bogate knjižnice brodskog franjevač- popijevki (228) napisao u čast Blaženoj Djevici Ma-
kog samostana. riji. Po ocjeni dr. Josipa Andrića, Kolbove skladbe za
tamburaške orkestre spadaju u vrhunska ostvare-
Iz Broda, otac Kamilo odlazi u Požegu, pa u Virovi- nja te vrste u nas. Mnoge njegove skladbe dobile su
ticu, posljednje mjesto svoga službovanja, odakle nagrade na raznim natječajima, a eto, i Simfonijski
piše pismo bratiću Rudi Vagneru: Kada ću u Brod? orkestar i zbor HRT-a uvrstili su upravo Kolbov Križ-
Kada šuma zazeleni i ševa zapjeva, onda me se na- ni put u veliki koncert Večer franjevačkih skladate-
dajte, ali svakako ako mi popusti reuma, jer ne želim lja pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića, koji smo
da se gegam po Brodu kao stari deda sa šalicom za imali priliku čuti i u Brodu 2012. godine.
milostinju. Ta boljetica mi ne da ni komponirati, sa-
mo prepisujem staro, ako me tko što zamoli. Uz to Melodioznost Kolbeove glazbe učinila je mnoge nje-
je i prehlađen. Ali vam priznajem da sam našao lijek gove skladbe vrlo popularnim. Svoje lijepe melodije,
samo u stolisniku (kunica), ona trava čim hrane ma- često bazirane na narodnim motivima umio je Kolb
le purice... Čekam proljeće, da zazeleni breza, onda zaodjenuti u veoma zanimljivo harmonijsko ruho, pa
ću si nabrati mladoga lišća i onih grozdića, na sitno se svaka skladba odlikuje posebnom bujnošću. Nje-
izrezati, osušiti i na dan ½ litre čaja s medom piti. Za gova je intima nepresušno glazbeno vrelo, iz kojega
tri mjeseca ću biti zdrav. Tako sam u Karlovcu jednu teku uvijek nove i nove glazbene misli. Njih pretvara
staru gospodju izliječio i priznala mi je da je mogla u opuse kojih je napisao preko tri stotine, napisao je
preko taraba skakati. Bila je zdrava kao dren. Mogla o Kolbovom radu Julije Njikoš.
je ona, moći ću i ja, a sada se kajem da nisam toga
načinio već u Požegi! - Jedna Kolbova posmrtna misa svirana je i prigo-
dom pokopa predsjednika Sjedinjenih Američkih Dr-
No, pobolijevanja su bila sve češća i otac Kamilo žava Johna Fitzgeralda Kennedyja 1963. – sjetio se
umire u Virovitici 1965. u 78. godini radinog i plod- gospodin Vagner.
nog života na polju glazbe i svećeništva.
(Posavska Hrvatska, 25. ožujka 2016.)

O. Kamilo Kolb u vrijeme
boravka u iločkom samostanu

(1932.-1933.)
240

101 brodska priča

OVO NISU
PRVOAPRILSKE ŠALE

PKako ostati mlada i lijepa do u kasnu starost samo Engle-
a tko to ne želi biti mlad, li- skoj masnoj noćnoj lanolinskoj
jep, da plijeni poglede, da kremi…
mu se dive, da onda samo-
uvjereno nastupa u komunikaciji i A jedna ugledna i bistra brod-
uspješno u društvu dominira... No- ska gospođa s Ribarskog trga
vine su oglašavale ponudu čude- kraj Save (iza Franjevačkog sa-
snih preparata kojima se to moglo mostana pa do vatrogasnog vo-
postići za tjedan dana, čak tri dana dotornja) shvatila je odmah koji
(?). Fantastično! Fascinantno! Daj, je to novi element koji hrani i po-
šta koštalo, da koštalo! mladjuje uvelu i ostarjelu kožu.
Nije ona te skupe, u „Svijetu“ re-
Zagrebački „Svijet“ 1934. godine klamirane kreme koristila, nego
reklamira kremu „Tokalon“ i piše: je potajno od dimnjačarskih po-
Sada je lako pomladiti uvelu i ostar- moćnika kod majstora Ive Vilče-
jelu kožu te učiniti je bijelom i svje- ka kupovala po lončić „muškog
žom. Znanost je napokon pronašla sjemena“, pa mazala lice, ma-
element, koji hrani i pomladjuje ko- ske pravila, ali i pila iz lončića,
žu. Kada se on uvodi u tkivo putem da bude uvijek mlada i zgodna,
titrajućih kretnja, bore, sujedice, ra- šik i shimmy. A što je bilo jedrim,
širene pore i ostali nedostaci nesta- zdravim i mladim momcima, do-
nu. Taj novi element, koji hrani i pomladjuje, dobiva brim „sjemenjacima“, lončić na-
se od mladih životinja, te se nalazi samo u novoj kre- puniti. Vilček je uvijek po četiri-pet njih držao. Eto,
mi Tokalon. Njeno poljepšavajuće i jačajuće djelova- već onda se i u Brodu znalo za ulogu živih ljudskih
nje daje koži onaj izgled zdravlja i mladosti, koji do- stanica kod pomlađivanja, okrepljenja, održavanja
lazi od podkožnih tkiva. Čak i najružnije lice postaje vitalnosti i mladosti. No, umjesto da su onda o to-
divno lijepim. me diskretno šutjeli, ti garavi i čađavi vragolani (ne
kaže se zalud: Dimnjačaru, đavolsko stvorenje!), di-
A, želite li ten filmske zvijezde,„Svijet“ 1935. opet mnjačarski pomoćnici, okolo su se bestidno hvali-
preporučuje novu, još bolju „Tokalon“ kremu: Kad sali i vrlu, ocvalu gospođu izblamirali, pa je o tome
se na kinematografskom platnu pojavi lice koje lijepe cijeli Brod krajem tridesetih godina prošlog stolje-
filmske zvijezde, možete biti uvje- ća na sva usta šaputao. Tako se gospođa nije po-
reni da zavodljiva ljepota njenog mladila, jer je kuru naglo preki-
tena nije samo puki slučaj. Njena nula.
tajna može biti i Vaša. Vaša koža
može postati isto tako divna kao i Za ovaj slučaj sigurno znamo,
njezina i to u vremenu od samo 3 ali možda je toga još u Brodu bi-
dana. Nova krema Tokalon, bijele lo, ali su sposobnije gospođe to
boje (nije masna), sadrži stanovi- radile u strogoj diskreciji.
te dragocjene sastojine, u kojima
ima svježeg obranog vrhnja i ma- I gle, šalbajzajući po interne-
slinovog ulja… tu, nalazim na istu stvar danas.
Nevjerojatnu tajnu zapanjujuće
„Svijet“ 1936. ne posustaje i mladolikosti. Izvjesna gospođa,
oglašava i čudnovatu Englesku ta baka, 67-godišnja Britanka
lanolinsku kremu: Tajna prave lje- Stella Ralfini iz Londona, otkri-
pote je ljupki uvijek svježi, čisti i bez la je svoju bizarnu tajnu, ona tvr-
ijednog nabora baršunasto glatki di da je za i njezinu vječnu mla-
ten. Hoćete li biti lijepi, mladi i za- dost zaslužna ljudska sperma. A
mamni Vi morate upotrebljavati i znanstvenici smatraju da ljud-
glasovitu Englesku lanolinsku kre- ska sperma kao moćni antioksi-
mu. Tajna ove čudesne kreme sa- dans ravna bore i uglađuje kožu.
stoji se u njenom kozmetskom dje-
lovanju, jer tijekom noći odstra- Gospođa Stella sebe opisuje
njuje svu staru i naboranu kožu kao autoricu, životnu trenericu,
lica. Ten postaje opet gladak, čist savjetnicu parova i učiteljicu tan-
i pun mladenačke svježine. Miliju- tre. Objašnjava da je svoj bizarni
ni amerikanskih i engleskih dama trik za pomlađivanje naučila za
imade zahvaliti ljepotu svog lica vrijeme boravka u Indiji gdje je
proučavala tantru. Objavljena je
i njena lijepa slika. Stvarno, gos-

241

101 brodska priča

pođa k’o britva, da izaziva more, kamo je iz Slavonskog
zavist i mnogo mlađih žena. Broda otišla živjeti i raditi. U
Ali, sva vražja baka Stella nije njenoj privatnoj ordinaciji bi-
„muško sjeme“ kupovala. Evo la je prava navala posrnulih
kako se snašla i što ushićeno djevojaka, kukavna im maj-
izjavljuje: ka, poglavito Turkinja, Tali-
janki i Španjolki, jer tada su,
- Sve što vam treba jest lju- posebno turski đerzi, jako dr-
bavnik, a sve što trebate uči- žali do virgo intakta - muš-
niti, svakih desetak dana, jest kom rukom ili drugim muš-
doživjeti ugodne trenutke, a kim pomagalom netaknutih
kad je vaša ljubavna seansa djevojaka i djevica. To je bilo
gotova, uzeti spermu i nama- još početkom šezdesetih go-
zati je po svome licu, ostaviti dina prošlog stoljeća. Danas
15 minuta, a zatim je isprati. se i turskim đerzima živo, re-
cimo, fućka za to.
Tako je gospođa Stella jed-
nim udarcem dvije muhe ulo- A tako preopravljene cure,
vila, ljubavnika i vječnu mla- onda su opet bile kao ispod
dost. Kad ženska zna znanje. čekića i, kao moralno pošte-
Još ako je ljubavnik i parajli- ne, mogle su se dobro udati,
ja bio, eto sreće, ne može bi- dobru partiju naći. A, truntla-
ti veće. vi đerzi pojma nisu imali da
su prevareni i da su cure već i
Vremešna Britanka nije je- na situ i rešetu bile.
dina žena koja koristi ovaj bizarni trik za pomlađi- Ta doktorica bila je gospođa dr. Jelena Nikiforo-
vanje, može se pročitati na internetu. Među sljed- vić Obranović, ginekologinja iz brodske bolnice.
benicima neobične metode jest i slavna plavokosa Njena majka Anka Nikiforović rođena Mirković,
glumica Heather Locklear, poznata Sammy Jo iz bila je učiteljica pjevanja na Gimnaziji i Učiteljskoj
tv-serije, sapunice Dinastija. Heather je svojevre- školi odmah poslije Drugog svjetskog rata, a otac
meno u intervjuu za TMZ priznala da na lice umje- Stevo Nikiforović bio je trgovac ogrjevnim materi-
sto kreme nanosi spermu. I postala je planetarno jalom. No, doktorica Jelena nije se duže zadržala u
popularna, ikona ljepote kojoj su se žene divile, a našoj bolnici, tako da svoje umijeće još nije uspjela
muškarci za njom patili. razviti i našim poštenim curama pomoći. Bila je ma-
lo teže i svadljive naravi i došla je u sukob s prima-
Pribojavam se samo da će u Brodu, poslije ove rijusom Svetozarom Begićem nakon njegovog po-
priče svi sposobni muškarci biti totalno iscijeđeni. vratka iz Engleske, a sukobila se i s doktorom Pan-
dakom i doktorom Gačićem i deložirala ih u - po-
Od kurvi pravila djevice drum. Potom je doktorica Jelena dala otkaz u bol-
nici. Kažu da se primarijus Begić, poslije iskustva s
Sve što je poderano, razdrto, ofucano, izraubano... nakostriješenom i goropadnom Jelenom, upravo
to se danas može opet fino dotjerati i pokrpati, pa panično bojao žena, pa su ispaštale ginekologinje
bude kao ganc novo i da se sve sja. Ali, nekada nije koje su se kasnije zaposlile na odjelu.
bilo tako, pa su šokački momci pjevali: Ali, gospođa Jelena se i s mužom razišla, ostavila
ga u Brodu, neka se snalazi kako zna
Curica bi tri dukata dala, i umije i otišla u gastarbajtere.
Da pokrpa što je poderala! A gospođa Jelena, kada je dovolj-
no kapitala stekla, ostavila je Nje-
Onda se poderanoj bilo kasno kajat’ mačku i kupila prostranu staru ka-
i spala joj cina. No jedna je brodska menu kapetansku kuću u Ičićima,
doktorica tome doskočila i tako je fi- malom mjestu 5 kilometara od
no znala poštopati poderano i pro- Opatije bajne, s pogledom na dale-
bijeno.Valjda nategnula odvud – na- ke morske pučine i nezaboravne za-
tegnula odnud (ja bar tako mislim, laske sunca. Kuću je opremila skupo-
koliko se ja razumijem, jer nisam ja cjenim antiknim pokućstvom i slika-
to studirao), pa čak je i od kurvi na- ma starih majstora, što je godinama
praviti djevice mogla, kako se govo- po trgovinama i sajmovima antikvi-
rilo. Kažu da je na tome pravo bo- teta kupovala i kao carica uživala u
gatstvo stekla, jer to se jako dobro mirovini.
plaćalo. Usto radila je abortuse, ne-
željenu djecu sklanjala, kako se kod (Posavska Hrvatska, 1. travnja 2016.)
nas kaže. Ordinirala je u Njemačkoj,
u velikom lučkom gradu Hambur-
gu na ušću rijeke Labe u Sjeverno

Sammy Jo iz “Dinastije” više se
puta udavala, pa vjerojatno

mijenjala i kremu

242

101 brodska priča

BRODSKI ZET

JELA Marijan Matijašević Ženik, Marijan Matijašević rođen
Modra gospođica, miss planinskog mira /Aljmaš, 1910. je 1910. godine u Aljmašu na Du-
Planinama snježnim vestalinski služi navu. Gimnaziju je završio u Osije-
I rijetko se kada bilo s kime druži - Zagreb (?)1945./ ku, a Poljoprivredno-šumarski fa-
Samoća joj draža od vita kavalira. kultet u Zagrebu, ali je apsolvirao
Bljedoliku bukvu u društvo si bira, i pravo. Školovao se uz pomoć Hr-
Kad joj je dosadno il kad joj se stuži; vatskog kulturnog društva„Napre-
Zabava im draga orao što kruži dak“. Kao šumarski inženjer služ-
Nad kudravim stadom gorskoga pastira. bovao je na pilani u Drvaru, pa u
Struka vitka i krhka u pasu Šumskoj upravi državnih šuma u
Nadvisuju je samo gorski visi, Donjem Kosinju na Velebitu, radeći
Al ujutro, kad još rosna sniva, na šumskim pilanama, da bi 1940.
Lahor joj kosu zelenu pomrsi. napokon dobio posao kotarskog
I cijeli dan se radi toga skriva šumara u Samoboru. Stvaranjem
U klepke stada što u daljini pasu. Nezavisne Države Hrvatske posta-
je visoki činovnik u državnom apa-
ratu i 1941. godine prelazi u diplo-
matsku službu kao tajnik Poslan-
stva NDH u Bratislavi (Slovačka).

Šaleći se, brodske novine hrvatski tjednik „Brod- Konzul-veleposlanik bio je tada i Josip Berković,
ska riječ“ u svom posebnom izdanju od 27. IV. 1940. liječnik iz Starog Grada na Hvaru i kasniji dopred-
godine, jedno su vjenčanje najavile bombastično, sjednik Hrvatskog državnog Sabora, stric brodskog
velikim slovima preko cijele naslovnice: Velika sen- književnika Josipa Berkovića. Godine 1943. Mati-
zacija u Brodu! Ženidba velikog hrvatskog pjesnika jašević se vraća u Zagreb, jer radi svojih stavova i
M. Matijaševića… distanciranja od ustaškog režima pada u nemilost.
Razmišljao je o odlasku u partizane, prelasku save-
Ženik, hrvatski pjesnik i pisac Marijan Matijaše- znicima. No, kako je bio jako kratkovidan, gotovo
vić, prisno je prijateljevao s brodskim intelektual-
cem, književnikom i profesorom Josipom Berkovi-
ćem, koji je bio u uredništvu„Brodske riječi“, u kojoj
je Matijašević objavljivao članke i pjesme. Također,
Matijašević je suradnik u Berkovićevim „Savreme-
nim pogledima“, pa je u izdanju tog mjesečnika za
književnost, nauku i umjetnost, u Buckovoj tiskari
1936. štampana Matijaševićeva zbirka pjesama „I
licu gnjevnom“.

Mladenka, gospođica Ljerka Cviić, mila košutica,
kako ju nazvaše u najavi vjenčanja, bila je kći brod-
skog geometra i građevinara Josipa Cviića s da-
našnjeg Trga pobjede, iz katnice koju je Josip sam
projektirao i 1921. sagradio na uglu s Mažuraniće-
vom ulicom. Ljerkina majka, Dinka Berković, sestra
je braće Ante i Rajmunda, trgovaca vinom. Ljerkin
djed Linart Cviić bio je vlasnik jako posjećene gosti-
onice„Cviić“ i sjenovitog, ugodnog vrta u Klasiji (na
mjestu današnje Kazališno-koncertne dvorane). Bi-
lo je to svratište ljubitelja dobre kapljice, gdje je
upravo bujao bogati društveni život Broda na pri-
jelazu 19. u 20. stoljeće.

Ženik Matijašević odnosi nam Ljerku, a ...tako je
i Zeus u spodobi bika ugrabio Evropu. Na cijeli naš
grad past će neumrla slava s tog silaska bogomda-
nog pjesnika među nas male ljude. Nadamo se da ni
muza neće zaplakati radi toga svečanog čina. Sreća
neka pomogne mladence i cijelu Hrvatsku! - nastavila
se šaliti „Brodska riječ“.

Kum na svadbi bio je prof. Josip Berković koji je Marijan s milom košuticom Ljerkom
mladoženji kupio - zlatni sat. Na omotnici je napi-
sao: „Za Marijana mladoženju - malo ali od srca, Jo-
zo“.

243

101 brodska priča

Rukopis pjesme„Dauthendeyski motiv“, objavljene u dva rata, u kojem je svaki od tridesetorice uvrštenih
zbirci„I licu gnjevnom“ pjesnika zastupljen s deset pjesama. Među njima
je i Matijašević. Članke sa šumarskom tematikom
objavljivao je u„Šumarskom listu“ od 1933. Njego-
va drama u tri čina„U brodolomu“, za koju je dobio
prestižnu Demetrovu nagradu, izvedena je 1944.
godine na pozornici Hrvatskog državnog kazališta
(danas HNK). No, to nije njegova jedina drama, ali
je jedina objavljena, ostale se samo spominju u bi-
lješci o piscu na kraju knjige„U brodolomu“. Matija-
šević je još kao gimnazijalac napisao dvije dramske
slike,„Na Masilnovoj gori“ i„Judita“ (koje, čini se, ni-
su sačuvane ), tragigrotesku „Aljmaš“ (sačuvanu u
rukopisu) i dramu „Gospođa Tina“ (Seoski događaj
u tri čina, kako je sam autor napisao). Na žalost, sa-
čuvan je u rukopisu samo uvod s opisom likova: žu-
pnik, bilježnik, Tina, učitelj, zvonar, zvonareva žena,
župnikova gazdarica, seoski momci. Glavni lik, gos-
pođu Tinu, autor oslikava: „Otmjena i duhovita. Na-
čitana i tiha. Sasvim diskretna u povjerenju. Obučena
čisto i uredno, ali bez natruhe povođenja za modom,
no zato ipak ne izgleda nemoderno. Melankolična i
lirska narav. Voli istinu i opredjeljuje se u kritičnom
momentu za borbu.“

Ostalo je još Matijaševićevih pjesama, novela,
objavljenih po raznim časopisima i novinama.

slijep, to ga je onemogućilo. Dubravko Horvatić na-
Kraj rata je dočekao u Mini- pisao je za Matijaševiće-
starstvu šuma i ruda. ve pjesme: ... predočuju
nam njegov raspon iz-
Na sam njegov rođen- među intimistične, te so-
dan, 8. svibnja 1945., Mari- cijalne i satirične lirike,
jana Matijaševića partizani kao i raspon od nevještih
su odveli iz njegovog stana do ponekih majstorskih
u Klaićevoj ulici, proglasi- stihova. A za Matijaševi-
li „narodnim neprijateljem“ ćevu dramu „U brodolo-
i od tada je „nestao“, kao i mu“ kaže da je jedan od
tisuće drugih ljudi, mirnih
nevinih građana, te kobne, najviših dometa hrvatske
drame u razdoblju Dru-
prve godine u „slobodnoj gog svjetskog rata i oko
Jugoslaviji“. Nije viđen ni-
njega.
tkssjsOjneeietioomin„dnusgsljiveiceorkialmujgcvotek,aioigodjidnlavtoeknialririnrrmoaasaKutgtmntia,idr.sč“nPaAkkjienraziolehilaulo,igučmgMgpk.k.rrr.oaneakaoGmbtnjzsmiiuedžjaj,aiebjžčogešMvekibeonnmovalvdajnomkaiuićio--n.ktaakm.riPavoašmsuetobjenoloov.oiTzgedkaanppjoleos„dlBi--rodskMtnseopeegar1isrsjeia9ićočf9eiij0“vjee.oogidjizoMu2osl7aipvc.roeiiIVj,dua.vin1nSeo9lćSav4tvoi0ro.dnibnbeosoakrčbmlpšoUaeejNomaanzvuđvaejiekćlekBljdaoeeoorvcvmonsLnoetSdjiearcsurivrušsuhkk,šnmrdkweotoooio,rsnemmpttvnekiaiin,dcoslseoiiejeM.gta,amsGržanuogijotaveukiofndjjaoeasnuizs-----
Dipl. ing. Marijan Matijašević ogledao se i u knji- „Aljmaš“, novelu „Tri sastanka sa demonom“, te no-
ževnom stvaralaštvu, kao pjesnik, novelist i drama- velu„Atentat“, koju je i objavio u „Brodskom kalen-
tik. Već u gimnaziji napisao je pripovijest„Aljmaška daru“ 1992. godine. Matijašević ju je napisao pod
gospa“, o poznatom prošteništu u svom rodnom pseudonimom Matej Matvejević Hlibakov.
mjestu. Prve pjesme objavljene su mu u„Hrvatskoj
reviji“ 1930., a godine 1931. pet njegovih pjesama Dio rukopisne ostavštine i fotografije Marijana
uvršteno je u zbirku„Lirika šestorice“ zajedno s De- Matijaševića sačuvao je i gospodin dr. Jure Šoljan
lorkom, Frolom, Kovačićem, Perovićem i Tadijano- i prije više godina poslao mi ih s otoka Krka, gdje
vićem. Objavljene su mu i dvije samostalne zbir- je posljednjih godina živio. Što je od ovih rukopisa
ke pjesama, jedna 1936. (spomenuta „I licu gnjev- već objavljeno, a što nije, stvar je pomnijeg istraži-
nom“, štampana u Slavonskom Brodu) i druga 1941. vanja. U svakom slučaju, vrijeme je da se konačno
pod naslovom„Nemir samoće“, štampana u Zagre- objave sva poznata i dostupna djela Marijana Ma-
bu u vlastitoj nakladi. Društvo hrvatskih književni- tijaševića.

ka objavilo je 1942. godine zbornik lirike između (Posavska Hrvatska, 8. travnja 2016.)

244

101 brodska priča

KAD UDARA SEDAM
TAMBURAŠA
Već godinama je
prava poplava
tamburaških sa-
stava, tamburaške glaz-
be. U svakom slavon-
skom gradu i gradiću
djeluje po više tambu-
raških partija, ali čini se
da Đakovo prednjači. Ni
u Brodu danas tambura-
ša ne manjka: Zdenac, Ši-
rok šor, Berde band, Gra-
ničari, Eveergrin, Zora, Va-
roški bećeri, Šokci za pet,
Pozitiva, Žir, Behar, Svirci,
Band, Marsonija, Dilberi...
Oni imaju snimke na no-
sačima zvuka, a često se
i uživo čuju na lokalnim
radijskim i televizijskim
postajama, tamburaše
reklamiraju plakati, oni
imaju svoju brojnu pu-
bliku, obožavatelje, kon-
certe, ali ipak najčešće Sedam brkatih tamburaša„Graničara“, prvi brodski tamburaški sastav

sviraju svadbe i zabave. le repertoarne notne bilježnice i jedan def – tambu-
A, kako je to u Brodu bilo tamo, prije više od sto rin, koji su vjerojatno koristili da atmosfera svirke
godina bilježi ova priča. na tamburama i njena ugoda bude veselija.

Narazglednicispočetka20.stoljećaje sedam mar- Postoji još jedna razglednica istog tamburaškog
kantnih tamburaša, s bart pomadom usukanim, ufi- zbora, ali na kojoj je samo šest tamburaša društva
tiljenim brkovima, podignutima prema gore. Ti br- „Graničar“. Na žalost, kao i na prvoj razglednici, sa-
kovi nisu radi umjetničkog imidža i radi scenskog mo nam je ime kapelnika poznato, a to je bio malo
nastup (recimo, kao lažni, čupavi, bujni crni brkovi korpulentniji, već spomenuti Ivan Bradić, kako i na
provokativne i često razgolićene riječke rock grupe ovoj razglednici piše: I. Brodsko Tamburaško druš-
„Let 3“), nego je to bila općeprihvaćena muška mo- tvo: GRANIČAR. Pod upravom njihovog zborovodje
da ondašnjeg vremena. Tako su se brkajlije osjećali gospodina Ivana Bradića iz Broda n/S. I na ovoj ra-
muževnijima. Tamburaši s razglednice su odjeveni zglednici pred njima na podu su notne bilježnice
u karakterističnu šokačku narodnu nošnju koja se i na njima def.
tada još svakodnevno nosila: široke bijele platne-
ne gaće, bijele platnene košulje – rubine, izvuče- Je li razglednica sa sedam tamburaša „Graničara“
ne preko gaća, tamne čohane prsluke s pucetima starija od one na kojoj se nalazi šest tamburaša, od-
- sjajnim metalnim dugmetima poredanim u dva nosno je li ih prvo bilo šest, pa onda sedam u sasta-
niza i sa nazubranom čohom uz rub otvora na pr- vu, ili je bilo obrnuto, nisam uspio saznati. Svakako,
sima. A opasani su i stegnuti šarenim vunenim po- postava se mijenjala.

jasevima – tkanicama, otkanim na tkalačkom sta- „Graničari“ su bili vjerojatno prvo brodsko tambu-
nu. Glave im pokrivene kapama – šeširima, kojima raško društvo, zbor i u tambure su udarali (baš ta-
je traka ukrašena nekim sjajnim bobičastim apli- ko se onda govorilo), da se sve prašilo (kako se još
kacijama. Sve je na njima do u detalja promišljeno. i danas kaže). A, da se za sviranje u prošlosti kazalo
Ta, kada ih gledaš, pravi obijesni šokački bećari, od udaranje, to potvrđuju i ovi stari bećaraci:

glave do pete. Jedino im nedostaju opanci, jer no-
ge su im obuvene u tada moderne tijesne cipele, Mila mi je tambura bugara,
koje su im sigurno žuljeve nabijale i jada zadavale. Još miliji, ko u nju udara!
U rukama drže tambure. Dominantni kapelnik, Ivan
Bradić, ima malu bisernicu, koja je poput igračke u Udri svirče, nek tambura ječi,
njegovim šakama. Ostali imaju bračeve, bugariju, Ima doktor što barabe lječi!
čelo i veliko berde, bas. Na razglednici piše: I. Brod-
zko tamburažko družtvo GRANIČAR pod upravom g. Udri svirče bogara ti tvoga,
Ivana Bradića iz Broda n/S. Moja banka, tvoja žica tanka!

Za primijetiti je da pred njima na podu leže debe-

245

101 brodska priča

Tamburaški zbor HPD„Davor“ 1910.

„Graničari“ su zabavljali Brođane u lokalima i ljet- brodski tamburaši. Također, 1895. godine oni svira-
nim baščama, na svadbama, na zabavama, veseli- ju Ličko-hrvatsku zabavu u gostionici„Zeleno drvo“.
cama... U to vrijeme su uživali veliku popularnost Oglase je objavila ondašnja „Posavska Hrvatska“.
u Brodu. Često sviraju u svratištu „Edouard“ u Me-
sićevoj na uglu sa Zajčevom, pa u gostionici Šime Brod je tih godina imao još jedan tamburaš-
Šarića „Zeleno drvo“ na uglu Trenkove (Cesarčeve) ki sastav, ali mnogo veći, onaj Hrvatskog pjevač-
i Berislavićeve (Gupčeve), u„Zlatnom šaranu“ Joze- kog društva „Davor“. Na fotografiji iz 1910. većina
fine Lazić u Mucvanju, u jako posjećenoj gostioni- od njegovih trinaest članova su također brkajlije.
ci Mije Terkala u Gupčevoj kb. 13, koja je i kuglanu No, oni su vjerojatno svirali samo za potrebe druš-
imala, onda sviraju u gostionici„Jelen“ Ive Marako- tva„Davor“, na njihovim koncertima pratili pjevače
vića u Mesićevoj kb. 61, u gostionici„Graničar“ Iva- i svirali na društvenim zabavama za ples. Osniva-
na Čaklovića na Tovarištu kraj Save, dnevno daju nje tamburaškog sastava predložio je potpredsjed-
večernje koncerte u kavani hotela „Sava“ na uglu nik Zefir Marac, izabran u Odbor 1893. godine, a za
Zajčeve i savske obale... predsjednikovanja Dobroslava Brlića.„Davor“ je do
tada morao za zabave tražiti glazbu i, naravno, pla-
Jedan njihov nastup zabilježen je na tiskanom ćati ju. Onda se prišlo prikupljanju sredstava od ula-
letku koji oglašava poziv na I. brodski pudarski ples. znica za nabavu instrumenata i, ubrzo, tamburaški
Evo što se na njemu može pročitati: Svirati će glaz- sastav je osnovan. Godine 1894. bisernice su svi-
ba podpunog prvog brodskog tamburaškog zbora rali, odnosno udarali: Benčević, Bogdešić, Wachtler
pod osobnim vodstvom kapelnika g. IVANA BRADI- i Arić, bračeve: Majdak, Deanović i Brčić, bugarije:
ĆA. Ples je održan 2. rujna 1905. godine u sjajno Nikšić, Dorić, Muravić i Vatroslav Brlić, a na veliko
razsvietljenim te u tu svrhu uredjenim cielokupnim berde je udarao Majdak.
prostorijama restauracije „CRVENOM KRIŽU“ pod
brodskim brdom (Omnibus štacija Rudolfovac). Da- Evo što je„Posavska Hrvatska“ 1895. pisala o tam-
kako, omnibus je bio na konjski pogon, a konji le- burašima: Hrvatsko pjevačko društvo „Davor“ u Bro-
gendarni Cezar i Fuksa, koji su letjeli ko sapete vile. du, daje u subotu, dne 26. o. mj. u prostorijah ovomje-
stne „Kasine“ koncert sa plesom uz solidni program:
Ali, tamburaši „Graničara“ imali su gostovanja 1). N. Fallewr: „Koračnica Zvonimira“, udara tambu-
i izvan Broda. Brodske novine „Materinska riječ“ raški sbor; 2). Ivan pl. Zajc: „Il slobodu, ili smrt“, pje-
1908. godine pišu o povratku tamburaškog zbora va muški sbor; 3). A. Stor: „Začinka“, pjeva mješoviti
Bradić iz Pule gdje je dva mjeseca lovorike brao. U sbor; 4). V. Klaić: „Na nehaju“, udara tamburaški sbor...
povratku gostovali su i 14 dana u Zagrebu u restau- A 1911. iste novine pisale su: „Davorov“ tamburaš-
raciji „Matković“. Prvi nastup po povratku u Brod, ki zbor odigro je sigurno i točno Smetanin karišik iz
najavljuju novine, imat će u svratištu „Žuta kuća“ „Prodane nevjeste“ i „Chant sans parols“ od Čajkov-
na Jelačićevom trgu. skoga. Još nam i sada struje u duši one lijepe hrvat-
ske popjevke, a izvadjale su ih „Davorašice“ i „Davo-
Kada su se „Graničari“ okupili i počeli u tambu- raši“. Obukli su se u narodno ruho i prikazivali ih tako
re udarati, nije mi znano, ali najraniji zapis o nji- vjernijim, a ulili im izmjenično radost i tugaljivost, ko-
ma našao sam iz 1894. godine prigodom otvorenja ja tako karakterizira našu hrvatsku narodnu pjesmu i
gostione kod Crvenog križa pod brodskim vinogradi- dušu hrvatskog seljaka.
ma u kući gdje Heintzel, gdje se navodi da sviraju

246

Poslije Prvog svjetskog rata ukus publike se mije- 101 brodska priča
nja, jer filmovi, posebno hollywoodski, donose no-
ve, brze i zvučnije ritmove. U tamburaškim sastavi- i zabavljali goste u bašči popularne restauracije „K’
ma tada udaraju još i veliki i mali bubnjevi, činele, lovcu“ na početku Široke ulice.
triangli... te takve, a ipak još dominantno tambura-
ške partije, nazivaju jazz sastavi. Ne trećoj fotogra- - Mnogo su putovali i nastupali po cijeloj ondašnjoj
fiji koju donosim je baš jedan takav novi brodski Jugoslaviji. Svirali su po notama i odreda bili dobri
sastav, osnovan oko 1923. godine, zvan „Bimbolo“, pjevači - kaže kći Josipa Kavedžije, gospođa Slavi-
a na njihovom bubnju još piše THE ORIGINAL NAVY ca Vukušić-Kavedžija iz Zagreba, koja je fotografi-
JAZZ BAND. U sredini bubnja je i slika djevojke koja ju i sačuvala.
nesputano, temperamentno pleše u stilu fascinan-
tne Josephine Baker. Na bubnjevima benda „Bim- I moda brkova i brčina je prošla, vidljivo je to s ove
bolo“ je Josip Kavedžija (on istovremeno udara i na fotografije, gdje je tek jedan „Bimbolovac“ pustio
druge udaračke instrumente, koji su pred njim), do posve male brčiće. Ili se zaboravio obrijati.
njega desno je Pero Versak. Prvi s desna stoji Josi-
pov brat Mirko Kavedžija, do njega je Balaš, a i ba- Za spomenuti je i brojne vrlo popularne ženske
sist je Balaš, brat prvospomenutog. Ljeti su svirali tamburaške damenkapele, koje su pravi hit i osvje-
ženje u zabavnoj ponudi toga poslijeratnog vre-
mena, ludih dvadesetih, kako se često kaže.

(Posavska Hrvatska, 16. travnja 2016.)

„Bimbolo“, brodski„originalni mornarički jazz band“
247

101 brodska priča

BEZ STOČNOG SAJMIŠTA
SVI SU ZAKINUTI

godina prošlog stolje-
ća i Trg pobjede uređen
kao park i na njemu u
prosincu 1951. podi-
gnut vitki spomenik
Pobjedi, kvalitetni rad
kipara Dušana Džamo-
nje, to je i žitno sajmište
s ovoga trga također
premješteno na sajmi-
šte u Zrinsku ulicu.

Narodni odbor grad-
ske općine Slavonski
Brod, povodom Dana
republike 29. studeno-
ga 1952. izdao je „Pri-
ručnik u svrhu što bo-
ljeg i lakšeg snalaženja,
čuvanja reda i sprovo-
đenja zakonitosti u gra-
du Slavonskom Brodu“.
Sajmište kod vatrenke, ulaz iz Zrinske ulice
Tu je i Sajamski red, ko-
Brodsko stočno, marvinsko sajmište mijenja- ji pruža više podataka
lo je lokacije. U 19. stoljeću bilo je na današ- o brodskom stočnom
njem prostoru Trga pobjede, koji se Zverinac sajmu i sajmovanju. „Priručnik“ se čuva u Muzeju
zvao. Godine 1907. preseljeno je na Mali Vijuš kraj Brodskog Posavlja i evo što u njemu piše:
Save, gdje su napravljeni ograđeni prostori za odre-
đenu vrstu stoke (svinjsko sajmište, konjsko sajmi- Sajmovi na području grada Slav. Broda mogu se
šte, rogato blago, telad bez krava, sitno blago), sazi- održavati samo na gradskom sajmištu. Mjesto za
dana sajmišna vaga, postavljena kućica za naplatu održavanje sajmova je određen prostor u Zrinjskoj
mjestarine. Izgrađen je i javni zahod, prvi u Brodu. ulici, kojim neposredno upravlja Tržna uprava. Grad-
Bio je šesterostran, šatorastog krova s tornjićem za sko sajmište dijeli se na odjeljenja prema vrstama
provjetravanje na vrhu i imao šest odvojenih upo- proizvoda: kao stočno odjeljenje, odjeljenje za stočnu
rabnih mjesta. Postavili su ga na odvod kanalizaci- hranu, za žitarice, ogrevno drvo i slično. Svako odje-
ljenje treba da bude obilježeno natpisom.

je, što je olakšavalo održavanje čistoće. Kraj sajmi- Zabranjena je svaka prodaja robe van određenog
šta odmah su niknule i birtije, jer tko bi suhog grla prostora za sajmište. Izuzetno, u slučaju većeg dovo-
mušterije čekao. za robe, može Tržna uprava dozvoliti da se roba mo-
že prodavati i van sajmišta, ali samo na prostoru koje
„Posavska Hrvatska“ redovito je donosila izvješta- neposredno graniči s njime.
je o prometu na sajmištu. Svakako da je na velike
godišnje vašare uvijek dotjerano najviše stoke. Pro- Poljoprivredni proizvodi, koji služe kao živežne
met sa marvom na godišnjem Katarinskom sajmu bi- namirnice, na sajmištu se nisu mogli prodavati u
jaše slijedeći: Dotjerano je 210 krava, 30 kom. telića, malim količinama, za dnevne potrebe, kao što su
50 junaca, 70 junica, 30 volova, 18 bikova, 20 ovaca, se prodavali na gradskim tržnicama. Tržna upra-
700 svinja i 500 konja. Od toga je prodano: 100 kra- va je određivala na kojem dijelu sajmišta se mogu
va, 21 telića, 26 junaca, 28 junica, 12 volova, 10 biko- prodavati koje vrste robe, a prodavači su zauzimali
va, 6 ovaca, 334 svinja i 102 konja – zabilježeno je mjesta prema redu dolaženja. No, nekima su bila
1911. godine. dodijeljena i stalna prodajna mjesta. Na sajmu ro-
ba se mogla prodavati s tezgi, klupa, pa i sa zemlje,
Poslije Drugog svjetskog rata sajmište je opet pre- ali i iz kola, kako je dovezena.
mješteno, s Vijuša u Zrinsku ulicu, na mjesto bivšeg
paromlina, vatrenke (koji je bio u vlasništvu Merka- Roba se na sajmištu prodaje po cijenama slobod-
dića i Tassovca), gdje je od 1931. godine bio sport- no ugovorenima između kupaca i prodavača. Zabra-
ski teren nogometnog kluba „Marsonije“ na zaku- njeno je svako dogovaranje između prodavača u cilju
pljenom zemljištu veličine 130x85 metara. Godi- povišenja cijena. Roba koja je kupljena na sajmištu
ne 1948. prišlo se izgradnji nogometnog stadiona ne može se u toku istog dana preprodavati na sajmi-
i dječjeg igrališta pokraj Save, tako da je prostor štu. Ako se utvrdi preprodaja, kaznit će se i prodavač
vatrenke oslobođen za sajmište. Kako je pedesetih i kupac prema odredbama ovoga sajamskoga reda.

248

101 brodska priča

Na stočno sajmište odnose se posebne odredbe. pijaci već je živo. Krave, telad, svinje i ovce, uglavnom
Stočni sajam može se otvoriti samo pri dnevnoj svje- krupnija stoka, a između toga kreću se seljaci i građa-
tlosti. Do otvaranja sajma moraju svi ulazi na sajmi- ni, kupci i prodavači, u kožusima i kaputima. Pogađa
štu biti zatvoreni. Kada se sajmište otvori, stoka se se, udaraju dlanovi o dlanove i padaju hiljadarke….
može uvoditi na sajmište samo od njegovog otvara-
nja pa do 12 sati. U Zrinskoj ulici stočno sajmište je bilo do 1964.
Svi prodavači stoke moraju za stoku, koju dovode godine, a onda je opet preseljeno, na početak Vi-
na sajmište u cilju prodaje, imati i propisno izdane i nogradske ceste.
ispravne stočne pasoše. Pored toga sva se stoka mo-
ra prije puštanja na sajmište veterinarski pregledati. „Brodski list“ te godine piše: Do ovoga je došlo usli-
Samo stoka, koja je snabdjevena ispravnim stočnim jed potrebe zidanja na ovome području novog stam-
pasošima i koja je pregledana i zdravom pronađena, benog bloka za one građane, koji su nastradali prili-
može se pustiti na sajmište. kom zemljotresa (i izgrađeno je naselje„Marsonija“,
Svaka stoka koja je puštena na stočno sajmište mo- ali ipak češće zvano„Vatrenka“). Stočna pijaca, kako
ra se smjestiti u odjeljke koji su određeni za određenu smo obavješteni iz Tržne uprave Slavonski Brod, pre-
vrstu stoke. Stoka se mora stalno čuvati, a krupna sto- selila je na Omladinsko naselje u Vinogradskoj ulici
ka mora biti vezana. kraj poduzeća Đuro Đaković i Slavonski partizan.
Navedene su i kaznene odredbe za prekršitelje
ovog Sajamskog reda, a kazna je iznosila od 500 U Vinogradskoj ulici sreo sam Đuru Müllera, on
do 3000 dinara. se sjeća da je njegov otac Stjepan 1968. godine na
tom stočnom sajmištu kupio dobrog konja i doja-
hao na njemu u Buk iza Dilja. Sajmišta se sjeća i
poštar Joza Lovrić, Glogovčanin, a sada stanovnik

Sajmeni dan na brodskom stočnom sajmištu pedesetih godina 20. stoljeća (nasuprot se vide i danas
postojeće kuće u Zrinskoj ulici na kućnim brojevima 73, 75 i 77)

Parkiranje seljačkih zaprežnih kola koja dolaze Kolonije. On je s ocem dolazio na sajam. Đuro i Jo-
na sajam dozvoljeno je duž Zrinske ulice iza saj- za pokazali su mi lokaciju vašarišta, ali koliko je go-
mišta do kanala Glogovice. Zapravo, sajmište je, dina bilo na tom mjestu, nisu sa sigurnošću znali.
kažu, isprva i bilo na tom prostoru, od bivše Defa-
rove trgovine špeceraja (ugao Jagićeve i Zrinske), Sajmište je zapravo bilo smješteno sjeverno od
pa do Glogovice (gdje je danas Naselje Lutvinka), Primorske ulice i zapadno od Vinogradske, tamo
a zatim je uređeno na bivšem igralištu „Marsonije“ gdje je kasnije izgrađen Tehnički pregled vozi-
(odnosno „Crvene zvijezde“ od 1946.). Sajmište je la. Preko ceste, gdje su danas trgovine, prodavani
od Zrinske ulice bili ograđeno visokim drvenim ta- su poljoprivredni proizvodi. Pred sajmištem je bio
rabama i imalo dvije velike kapije. U ostacima prize- drevni„Fanikin križ“, koji se nekada nalazio na ulazu
mnih zgrada nekadašnje vatrenke, onima do ulaza u Brlićev majur, a podignut je 1878. godine. Taj ka-
u sajmište, bila je sjemenarna i gostionica „Kutje- meni križ na ciglom zidanom postolju i danas tamo
vo“. Na sajam su izlazili i majstori obrtnici: užari, re- stoji, ali je neuspješno obnovljen. Umjesto izvor-
menari, kovači, kolari... Sajmište u Zrinskoj pamte nog bijelog kamenog križa i bijele kamene ploče s
kao jako blatno, jer je tek mali dio bio kaldrmisan tekstom, napravljen je crni križ i stavljena crna plo-
oblim kamenom. ča (?), pa je taj spomenik sada sav očajno taman i
neugledan i nitko ga niti ne pogleda.
U jednoj reportaži, naslova „Subotom u Slavon-
skom Brodu“, zabilježena je u „Brodskom listu“ Spomenuto Omladinsko naselje bilo je istočni-
1954. godine i ova crtica o stočnoj pijaci: Zora je. je od sajmišta, gdje je danas H.A.K. (Hrvatski au-
Preko zvučnika odjekuje svirka i pjesma. U veselom toklub). Šezdesetih godina bilo je to već naselje ja-
ritmu Karadžićevom ulicom, žure saonice za saonica- ko dotrajalih baraka sa skromnim, ali i nehigijen-
ma na stočnu pijacu. Izmiješale se i saonice i pješaci skim uvjetima života i srušeno je. Ali, mnogi ne zna-
i stoka i čitava ulica postala je odjedanput nekako ti- ju da je Omladinsko naselje sagrađeno neposred-
jesna i uska. Ponetko, usput, svrati kod Šaravanje, u no poslije Drugog svjetskog rata, budući da su u
buffet (nasuprot ulaza u bolnicu), na deci vruće raki- tvornici „Đuro Đaković“ namjeravali proširiti proi-
je, ispija je onako s nogu i odlazi opet dalje. Na stočnoj zvodnju te izrađivati i eksplozivne motore. Ove po-
gone trebale su dobrovoljnim radom izvesti omla-

249

101 brodska priča Nekada je Brod živio od sajmenih dana, jer grad
je ubirao maltarinu, pa placarinu, pa vagarinu.Toga
dinske brigade, pa je za njihov smještaj izgrađeno više nema. Svijet iz okolice dolazeći u grad na sa-
Omladinsko naselje. No, ove se puste želje brod- jam, pa pazarivši, potrošio bi odmah i u dućanima,
skih privrednika nisu ostvarile, ideja je napuštena birtijama, kupio što mu treba od majstora, zašao u
1949. godine, jer je u Rakovici kod Beograda niknu- crkvu i lemojzinu dao, zavjetnu svijeću zapalio... A
la, koje li slučajnosti, baš takva fabrika. Još jedna ovako, bez sajma, svi su sad zakinuti i na gubitku.
tvornica Brodu bi bila previše, riješile su vlasti u Be-
ogradu. Baš im hvala što su tako očinski brižno mi- „Brodske novine“ 1921. donose podatak da je
slili o nama. grad 19. svibnja ubrao na maltarini i mjestarini
21.000 kruna, a to su bili veliki novci. No, bili bi i
Stočno sajmište nije se niti na Vinogradskoj ce- veći da nije bilo seljaka koji bi pobjegli s kupljenom
sti dugo zadržalo. Bilo je tu možda osam godina, stokom bez prepisa marvenog pasoša i bez uplate
pa preseljeno, malo na Jelas, malo ispod Igrača, pa 1% poreza i prijenosa!
na cestu prije Trnjana, točnije kod trnjanačkog gro-
blja, daleko od Broda i grada. Danas se niti tamo vi- (Posavska Hrvatska, 22. travnja 2016.)
še ne održava.

Zgoda s brodskog marvinskog sajmišta

Jedan djed iz Glogovice, đed Šnjapo ga zvali, pred babom pohvaliti. U Grabarju stane kod
imao slabu kravu, nije se dojila, pa kada je sku- gostionice da aldumaš plati, krava ostala za ko-
cao malo novaca, on s njom u Brod na vašar, la svezana. Ali, kad će kretati dalje, a krave ne-
da ju proda, da je se riješi, pa novaca još nado- ma! Ukradena, misli on. Što će sada babi reći?
metne i bolju kravu kupi. A, krava k tome i za- Došao doma i stao babi sve pripovijedati ka-
puštena, zasrana, uprašila se do Broda, no us- ko je lipo vašarijo i kako je krava ukradena. Ali,
pije on nju prodati, pa pod mehanu i razvezao krava nije bila ukradena, ona se u Grabarju od-
jezik kako je on i kupac. Majstori su to i čekali. vezala i sama do Glogovice u svoju štalu došla,
Dok je đed Šnjapo bio pod mehanom, oni su baka ju za jasle svezala. Otišao je onda i đed u
kravu odveli u Savu (to je na vašarištu kraj Sa- štalu i, kad bolje pogleda, zbilja prepozna svoju
ve bilo), dobro ju oprali i đedu za dobre novce kravu i shvati kako je od prekupaca namagar-
prodali, a da on niti primijetio nije da je svoju čen i još novce izgubio.
kravu kupio.
(Priču je upamtila Marica Lazić-Mikina iz
Ide on s vašara doma i razmišlja kako će se Podvinja)

250