Toldi_Knjiga_2018

101 brodska priča

ćeš ispraviti kad u proljeće procvate magnolija! Sa- gimnazijom podignuta ukusna željezna ograda. Be-
mo, magnolija je cvala i cvala, ali mnogi ocjenu iz tonske i željezne radnje stajale su ukupno 15.000 di-
latinskog jezika nisu niti do kraja godine ispravili, nara. Ograđeni prostor pretvorit će se na proljeće u
niti su latinski ikad naučili. niski perivoj, te će svakako poljepšati izgled okoline
Nadahnuto o magnoliji piše književnik Dragutin i cijelog trga.
Horkić u knjizi „Nizvodno Ivani“: No, nije bila ograda samo pred Gimnazijom. Gi-
mnazijsko dvorište imalo je željeznu ogradu i od
Magnolija je toga davnog proljeća čitav grad izne- Mesićeve ulice i na uglu s Jelačićevim trgom. Ta jed-
nadila i očarala svojim do tada u Brodu neviđenim nostavna ograda sa šiljcima na vrhovima šipki bila
krupnim, sočnim cvjetovima i svi koji bi prolazili tr- je postavljena vjerojatno već kod izgradnje zgra-
gom, u čudu su zastajali i gotovo nevjerujući onome de u 19. stoljeću. Njome je bilo zatvoreno žensko
što vide, zadivljeno pitali odakle je samo i kad stiglo školsko dvorište. No, kad je počelo njeno obijesno
ovo čudesno stabalce. A kada su saznali da je k nama, uništavanje, „Brodske novine“ 1920. godine pišu:
u Slavoniju, došlo čak iz Japana, prema magnoliji su
izražavali posebnu brigu, neku osobitu nježnost. Pro- Naša realna gimnazija, imade školski vrt, koji je pro-
zvali su je „Naša Čočosan“, te iz godine u godinu, do- vidjen sa željeznom ogradom. Vršci na željeznim šip-
lazeći na trg, brižljivo pratili kako napreduje, kako se kama odjednoć su svi posavijani, neki naprama ulici,
u novoj sredini snašla, kako se u našem gradu osjeća. neki naprama vrtu. Tu štetu prouzrokovaše neki mla-
A ona bi odgovarala bujnim slapovima jedrog lišća, dići koji kano fijakerski sluge stoje sa kočijama na Je-
prštećim kaskadama sočnih, ljubičastih cvjetova ra- lačićevom trgu, na opredjelenom im stajalištu, ili za
sutih po skladnom zelenom kimonu, odgovara da joj vrijeme sajmenog dana, u Mesićevoj ulici. Oni hoće
je dobro, da eto – buja, cvate. da pokažu svoju jakost, pak istu iskušavaju na želje-
znim šipkama ograde školskog vr-
Magnolija se očito dobro prila- ta. Ograda izgleda ružno unakaže-
godila i snašla. Klima joj godi pa na, pak se čudimo da nitko to još
propupa čim okopne snjegovi na nije opazio i pozvao te objesnike na
Motajici i brodski Korzo prelete odgovornost. I na tu, po grad štet-
divlje guske u velikim V-formaci- nu i neliepu stvar, upozorujemo
jama vraćajući se u svoje daleke mjerodavne faktore.
krajeve na sjeveru Europe. Obri-
si Motajice podsjećaju ju na svetu Fakina je uvijek bilo. Danas obi-
planinu Fujiyama u Japanu, a na- jesno šaraju po fasadama i spo-
še najobičnije divlje guske koje zi- menicima, na sve strane ostavlja-
muju na Savi, u velikim visinama ju razbijene flaše i plastične čaše
na prvi pogled nalikuju joj krh- nakon noćnih pijanki, razbijaju
kim, dugovratim japanskim ždra- izloge, provaljuju u kioske i trgo-
lovima, samo što guske njoj ne- vine... Mjerodavni faktori nikako
razumljivo gaču - džalakaju, kako ne znaju kako da im stanu na kraj.
kaže šokački svit.
Obje su ograde, pred Gimnazi-
Kad smo kod džalakanja, ima jom i magnolijom, kao i ona od
jedna zagonetka, zabilježio sam Mesićeve ulice, sedamdesetih
ju u Sikerevcima. Ide ovako: godina prošlog stoljeća uklonje-
ne. Sada je tu “park” s polomlje-
Lećele divlje guske i džalakale, a nim klupama i stazama utabanim
iz Radovanovićeve avlije spazijo ji preko travnjaka.
pitomi gusan, pa sav nabrusit, po-
ovlnskmraipaadaš--PkareslDditoAodttojnreaane!nr?gšjnmoienstajijNatemaedajfoišeastasutuirjititjenčtnbpeieda.a:,,airiitlrskKovsj?aaeotolodj:oeidušlsmiotkkgztooondoubngžjisijaakćGnieetlesaaiilmjissetkeoonćoanide,anlpaelslmdooez,igtailkajoiduišobvitersviaiadlacjlakonjaadiisšhstivoamgimtšuiaenLs,Badijaknjaie!žkraak–aopaojoplioas,ioodvdekddozglaoenžjojbošgauavarmaltćoialinh.ej--ejtenbirruvorknBpđpldjtoeooerelsalmnkčlnikrjćeoeiaeD.lpzuloSsdarsštta„ursasaoUmgaebvtdjusailojanoepitnošniaonijisempmstooutaevmčpnmreudilćnsatrmjtteajikaoAmeemint.odavvlaBiaijmaoiii,urtiuukailnB.iBoohdt1Nardsvrojkoo9uouiorsodbr.dsd,gtttnausajgpoieiktiroioojojoičuaesedssluBanlljtj.etseevgrdaui1tjoćečrejaar8aaadenpnnš2jl.dn“aniirio0hIijubbijsgjev.ie;sprmlnatnaouzoronijnnakdmasimpjjoaouetsznoamvkaiptAoungseaiblemjljojneoeogzatnčovtaj:borsinziraltstNjdldiiioeeaavjjciaeej-------ii
U vrijeme sadnje magnolije pred Državnom re- kraj kuća; inžinirski major Schulz razširio je glasiju na
alnom gimnazijom u Brodu bila je ograda koja je štetu grada na više nego 10 hvatih a iza toga poče-
ovo rijetko i egzotično drvo i štitila. Ograda je po- še i inžinirski podpukovnik Erbenstein sa inžinirskim
dignuta 1930. godine, a o tome u brodskoj štampi satnikom Castelli oko tvrdje drvorede nasadijivati...
može se pročitati:
Dvostruke aleje jablanova pratile su zvjezdoliku
Pred zgradom državne realne gimnazije na Jelači- osnovu tvrđave. Započinjale su kod glavnog ulaza,
ćevom trgu stajao je do sada prazan prostor radi to- kod jugoistočnog bedema hornverka, išle u krug
ga što je gimnazija par metara udaljena od pločni- na zapadni dio tvrđave, spuštajući se prema Savi.
ka. To prazno zemljište vrlo je nezgodno djelovalo s No, puna ljepota ovog čarobnog zelenila mogla se
obzirom na arhitektoniku cijele gimnazijske zgrade sagledati tek iz zraka, a prvi čovjek koji je to i doži-
i s obzirom na uređenje i asfaltiranje Jelačićevog tr- vio bio je, u svijetu čuveni, zrakoplovac Giacomo
ga. Ta estetska pogreška sada je uklonjena jer je pred Merighi. Njegov orijaški zrakoplov zvan „Mont-

101

101 brodska priča digne se, al ne visoko. Vjetar ga zanese k sjev-zapadu
i on se spusti u brodskim livadama. Došla su kola, pa
golfier“, zapravo golemi šareni balon napunjen to- ga odvezla, a on ode dalje s novcima.
plim zrakom, podigao se 7. listopada 1894. godine
iz brodske tvrđave i puna je dva sata lebdio u zra- Tako su Brođani prvi put prošli s Giacomom, plati-
ku, a odvažni Giacomo pritom je izvodio smione li ulaznice, a vidjeli nisu ništa. On je iz zraka makar
akrobacije na trapezu koji je visio s balona. Sve je to vidio aleje jablanova i napunio svoju kesu novcima
promatrala očarana publika, plativši ulaznicu od 50 pa odletio k’o divlja guska u svoj daleki kraj.
novčića za sjedeća rezervirana mjesta, a 30 novčića
za stajaća mjesta. Uzlet balona pratila je domaća, Današnjom prezentacijom tvrđave ne predviđa
garnizonska pleh-muzika, infanterijske regimente se sadnja vitkih jablanova, pa će oni ostati tek dav-
br. 29, svirajući marševe, operne i operetne arije. na, historička brodska uspomena. I stara magnolija
je već historička znamenitost, koja do danas traje
Zrakoplovac Giacomo bio je Brođanima tada već te će, uz spomenute dvije mladice, sigurno još go-
poznat, on je još 1891. godine letio također iznad dinama u proljeće kada procvate svojim raskošnim
tvrđave. A učitelj Luka Lukić u svojim sjećanjima iz cvjetovima izazivati oduševljenje i divljenje Brođa-
djetinjstva piše da je Meridji bio u Brodu i 1889.: Išao na.
sam već u 3 r ili 4 r gradjansku školu u Brodu. Plakate
bile polepljene, da dolazi slavni Talijan Meridji, pa će (Posavska Hrvatska, 27. ožujka 2015.)
se dići i ići u balonu. Veliko veselje. On to zbilja uradi i

Dio čuvene brodske aleje jablanova našao se i
na razglednici

102

101 brodska priča

U BRODU OKO USKRSA
1922. GODINE

Počelo je s jednom ne- abonente su primali i izvan kuće.
umjesnosti, kako je to Kavanar Marko Hirsch oglašavao je prvorazredni
nazvao jedan zabrinuti
otac. Pisao je redakciji „Brod- „Hotel Evropa“ s restoranom i kavanom, prije „Ho-
skih novina“ žaleći se na po- tel Sava“ (na ćošku Ulice sv. Ivana i savske obale,
stupak novog katehete žu- danas „Iguana“ bar).
pnika Antuna Leskovca u cr-
kvi sv. Stjepana kralja: Proš- Preko puta Kraljevskog kotarskog suda, u Trumbi-
le nedjelje morali su đaci naše ćevoj ulici (danas Petra Krešimira IV.), u svojoj kući,
realne gimnazije čitav dan na- Rajmund Berković je otvorio neograničeno točenje
izmjence klečati u župnoj cr- pića, kao vino, rakiju, šljivovicu, rum, pelinkovac itd,
kvi. Ovu odredbu učinio je no- koje se mogu dobiti od najmanje količine dalje.
vi gosp. kateheta. Držim, da je
taj način neumjestan, osobito Pivovara David Dombović i sinovi kod„Crnoga kri-
ako se uzme, da među djecom ža“ dala je obavijest da je počela s proizvodnjom
ima 10-godišnje djece, koja svo- leda, kojega preporuča gostioničarima, mesarima,
jim organizmom ne mogu to da slastičarima i ostalom cijenjenom građanstvu.
podnašaju. Neznam otkuda g.
kateheti pravo, da nalaže djeci U nedjelju, prvi dan Uskrsa, igrala je u Brodu kao
vršiti neke dužnosti, koje zako- gost zagrebačka „Slavija“, jaka nogometna mom-
nom nijesu propisane. Imam dvoje djece u školi, pa čad, koja je godinu dana ranije izgubila od„Marso-
zato javljam g. kateheti, da ću se u ponovnom sluča- nije“, ali je tukla još uvijek jak brodski „Makabi“ sa
ju energično oduprijeti. 2:0. Teren je bio sav raskvašen i zahvaljujući onim
silnim jarugama na igralištu, igrači su izgledali kao
Pa što je još tog Uskrsa pisalo u„Brodskim novina- uskrsne pisanice.
ma“ i „Hrvatskoj zajednici“? Odrasli nisu imali pro-
blema s katehetom. Uskrs su slavili u velikom stilu. Uvečer je mnoštvo brodske publike nagrnulo u
kazalište, u restauraciju „Tri gavrana“ (ćošak Mesi-
Svijet se upravo natjecao, tko će da ga veselije pro- ćeve i Zajčeve ulice), gdje je davana Ogrizovićeva
vede. Neka vesela braća su počela već na veliki petak drama „Hasanaginica“. Red je na predstavi bio ta-
da treniraju za što dostojniju proslavu Uskrsa. Dobri
kršćani napunili su dupkom sve gostionice. Svijet, koji ko uzoran, da su se glum-
se u subotu vraćao sa Uskrsnuća, mogao je čuti vesele ci kupali u znoju. Publika
pjesme iz raznih gostiona, čije su gazde jedva doče- je bila vrlo nedisciplinira-
kali Uskrsnuće. (...) Konda je i naše redarstvo, išlo na na, osobito prvog dana,
ruku slaviteljima Uskrsa, jer je i ono bilo blago prema da su glumci imali mnogo
„malo“ veselim i kićenim društvima. Vidi se da je sišo muke dok su joj zaokupi-
duh mira i ono trenutačno otstupilo od svojih inače li pažnju. Prem je svaki stol
strogih principa. imao svoj broj, a opet svaka
ulaznica, sjedala je publika
Na prvi dan Uskrsa već u osam sati ujutro poče- na mjesta kud je prije doš-
le su se gostionice puniti. Dobri kršćani na putu za la i onda je nastala svađa
crkvu svraćali su u gostionice da si čestitaju i, kad i izrazi nezadovoljstava sa
su već unutra bili, izgubili su svaku orijentaciju. Tek strane publike obzirom na
poslije dvanaest sati, upozoreni od svojih stomaka, mjesto, jer skoro nitko nije
pođoše - vidno mamurni - kućama.

A uz brojne gostionice u Brodu je otvorena još
jedna. Uz veliku reklamu
gostioničar Ivan Čaklo-
vić otvorio je na Tovarištu
br. 3 kraj Save (danas Trg
Stjepana Miletića) lijepu i
čistu gostionicu „Graniča-
ru“. Svečano otvorenje bi-
lo je drugi dan Uskrsa uz
janjetinu s ražnja, cigan-
sku glazbu pod vodstvom
kapelnika Steve Nikolića i
brodska vina izvrsne ka-
kvoće. Gostiona je nudila
i dobru domaću hranu, a

103

101 brodska priča Utemeljen je i jedan novi sportski klub, zvan
sjedio na svojem mjestu i svoju nervozu istresao je na TVANK (Tvornice vagona nogometni klub). Osno-
glumce, koji su u tom metežu sve moguće činili, samo vali su ga činovnici, obrtnici i radnici Jugoslaven-
da publiku zadovolje. ske tvornice vagona. Igralište kluba uređeno je iz-
među željezničkih kolosijeka i tvornice, nasuprot
Kazalište gospodina Spasića davalo je iz dana u Željezničkog kolodvora.
dan nove „narodne komade“: „Crkvenjak se obje-
sio“, „Nevjernica“, „Koštana“, „Djevojačka kletva“, ali Netom ranije osnovana Prva brodska tvornica ko-
je dalje dvorana bila gotovo sramotno prazna, pa vinskih predmeta ubrzo je zabilježila veliki uspjeh
je ovaj nehaj brodske publike upravo čuđenje iza- u poslovanju, zahvaljujući ponajprije njenom agil-
zivao. nom komercijalnom upravitelju gospodinu Ru-
dolfu Buchwaldu, čitamo u „Brodskim novinama“:
Do Uskrsa Brođani su u zgradi Realne gimnazije Imali smo prilike razgledati ovih dana uredjaj toga
mogli razgledati izložbu slika darovitog učenika VI. poduzeća pa smo vidli izvrsnu organizaciju i poslo-
razreda Ivana Domca. Slike su vrlo uspjele i većinom vanje tog zavoda. Ovo naše domaće poduzeće zapo-
su studije glava, a ima i par prirodnih slika. Svega je sluje danas preko 100 radnika te imade u glavnom tri
izloženo 86 komada. Ulaznina je 6 K po osobi. Kako odjela i to za bravariju, limariju i odio za lakiranje. U
je ta svota za pojedince neznatna, svrha je plemeni- glavnome proizvadja željezno pokućtvo, pokućtvo iz
ta, preporučujemo svakome da ovu izložbu posjeti. mjedi i polumjedi, metalne lijesove i sarkofage, dok će
odio za dječja kolica naskoro takodjer otpočeti svo-
Daroviti slikar Ivan Domac, rođen je u Brodu 1904. jim radom. Svi su radovi prvorazredni te su glede so-
godine i upisat će Akademiju likovnih umjetnosti
u Zagrebu. Bio je u klasi još jednog Brođanina, Vla- lidnosti ravni svjetskim tvrtkama
dimira Becića. Njemačke, Austrije, Čehoslovač-
ke. (...) Nas osobito veseli, da ima-
Drugi je dan Uskrsa započeo svetom misom za- demo u našem gradu jedno ova-
hvalnicom u mjesnoj župnoj crkvi u čast 50-godiš- kovo poduzeće, koje je jedino ove
njice obstanka Dobrovoljnog vatrogasnog društva vrsti u našoj zemlji, te je naša želja,
u Brodu na Savi. Ali, vatrogasci su tu obljetnicu sla- da se podigne na niveau najjačih
vili tek u lipnju sljedeće godine pod pokrovitelj- industrija.
stvom đakovačkog biskupa Antuna Akšamovića.
Tvornica nije izdržala svjetsku
Oko Uskrsa sastao se odbor za gradnju dječačke gospodarsku krizu, potom je i iz-
pučke škole i raspisana je jeftimba za gradnju. Ško- gorjela 1925. godine, a sumnja
la koja će se podići biti će jednokatnica u Badalićevoj se i danas da je bila namjerno
ulici sa frontom na istu i na novu ulicu (Horvatovu) zapaljena da bi se podiglo osi-
preko tzv popove livade. U školi će biti 10 školskih so- guranje.
ba, 4 kabineta te 2 podvornička stana. Za grad Brod
je danas svakako izgradnja dječačke škole najvažni- Dok je u mnogim našim mjesti-
je pitanje, koje se hvala Bogu eto primiče ostvarenju ma već bila uvedena električna rasvjeta, u Brodu su
nakon dugog čekanja. još uvijek sjale plinske svjetiljke. Palili su ih dugim
štapićem nažigači, idući gradom od jedne do dru-
U subotu i nedjelju, dana 25. i 26. ožujka, bilo je ge lampe. Onda se plinara odlučila za suvremeni-
svečano otvorenje nogometnog igrališta na Vijušu, ji način paljenja, izvijestila je „Hrvatska zajednica“:
zabilježila je„Hrvatska zajednica“ u broju 12: Svi mi
športaši, koji iskreno želimo napredak športa u Bro- Uprava gradske plinare postavlja na svjetiljke za
du moramo da pozdravimo s veseljem ovaj za šport javnu uličnu rasvjetu samonažigče, kojih je 50 stiglo
u Brodu vrlo odlučan dan, kada se ostvariše naši sno- iz Njemačke. Postavljanjem skupocjenih samonaži-
vi o zatvorenom i uredjenom igralištu, evo napokon gača u velike će se popraviti rasvjeta grada, jer će ot-
taj dan je tu. Hvala budi gospodinu gradonačelniku pasti nažigači, koji su u Brodu vrlo često znali pojedi-
(a bio je to Stevan Bublić) kao i cijelom gradskom za- ne lampe posve zaboraviti i uopće ih ne zapaliti. Tek
stupstvu, koji su pokazali da shvaćaju da je šport jed- jedno je zlo kod te stvari što u Brodu ima toliko divljih
na društvena potreba svakog civilizovanog naroda, i nekulturnih elemenata, koji misle da sve moraju uni-
te nam podjeli igralište na gradskom zemljištu. Po- štiti pa tako i ove samonažigače. Čim su naime prvi
mogla su brojna brodska industrijska poduzeća, a nažigači postavljeni odmah su neki smatrali za duž-
odazvali se i mnogi građani. Drvenu građu darova- nost da ih razbiju i unište.
le su tvornice „Slavonija“, „Slaveks“ i trgovina gra-
đom „Gregerson“. Drugi dan Uskrsa gostionice su bile opet pune, na
104 kinematografe se jurišalo, a mnogi su otišli u Pod-
vinje na zabavu koju je priredila Narodna čitaoni-
ca. Davan je Molièreov komad „Silom liječnik“ s iz-
vrsnim diletantima, koji su brojnu publiku nasmi-
jali do suza.

Te, 1922. godine, već šesnaest dana poslije Uskrsa
dobili su Brođani priliku da ga još jednom proslave.
Bilo je veselo kao na Uskrs tog dana kada je Brod
posjetio Šapovaljenko sa svojim „Balalajkama“:

Koncert je bio prilično uspio, a pogotovo posli-
je dnevnog reda, kada su posjetioci već prilično bili
ugrijani dobrom i plemenitom kapljicom, a pogotovo
žarkim pogledima.

Počelo se je vatreno da pleše „Schimy“, „Wan-step“,

„Fokstrott“. Jedan je brat, takvim temperamentom 101 brodska priča
plesao, da je sigurno mislio da se nalazi sa damom
sam u ogromnoj kakvoj stepi. Osobito se je isticala raspisalo je gradsko poglavarstvo u Brodu, nagrade
jedna mala sa divnim nožicama i velikim očima, koja za najbolje njegovanu djecu, iz siromašnih slojeva,
je kako izgleda bila potpuno svjesna svojih čari. ovo područna pučanstva. Mato Jergović dobio je
za sina Ivicu tisuću kruna, a po petsto kruna dobili
Jedna damica imala je neobičan pech, jer joj je sva- su: Leopold Bošul za sina Leopolda, Ivan Nemet za
ki čas pri plesu decolte padao, ukoliko se ta činjenica kćer Anku, Jaroslav Prutka za sina Ivicu i Nikola Bo-
množe pechom nazvati. sančić za kći Anku.

Često sam zaslijepio, kada bi me zabljesnula ona Bilo bi zanimljivo znati je li koje od ove njegova-
divna raskošna bjelina, nastala padanjem decoltea... ne djece još uvijek živo. Ako je, nek nam se javi. Eto
- opisao je atmosferu koncerta i zabave revni re- ideje i današnjim oglašivačima i organizatorima ra-
porter „Brodskih novina“, i sam dobrano uspaljen, znih izbora za ovo i ono. Što im može bolje prodati
s izrazitim smislom za zapažanje detalja. silne kreme, pudere, ulja, masti i krepke papice ra-
znih fela od dobro njegovanog djeteta izabranog
Iste novine pod naslovom „Izložba djece“, pišu: na izložbi.
Prigodom obavljenja ovogodišnjeg cijepljenja djece,
(Posavska Hrvatska, 3. travnja 2015.)

105

101 brodska priča

I SAM JE CAR U ŽUTOJ
KUĆI PRESPAVAO

Brodsko
velesvratište

careva,
kraljeva,
vojvoda,
banova...

Godine 1877. u mjesecu studenome (29.) kako udobnije, a nazvat će ga također „Žuta kuća“.
Kronika Franjevačkog samostana bilježi: Ne zna se točna godina gradnje ni graditelj novog
Oko pola jedanaest sati noću, u dućanu Na- svratišta, ali to je svakako bilo osamdesetih godina
uma Dimovića, trgovca, izbio je požar. U kratkom 19. stoljeća. Ta monumentalna, lijepa historicistič-
vremenu plamen je zahvatio i susjedne kuće Stjepa- ka zgrada na kat i danas postoji zatvarajući ćošak
na Muravića, Teodora Dimovića, udovice Ane Ulić i Trga Ivane Brlić-Mažuranić i Mesićeve ulice.
svratište zvano Žuta kuća. Strah i trepet zahvatio
je sve zbog toga, što je puhao jaki vjetar, no društvu Jarići su plemstvo dobili 1796. godine za zasluge
zvanom „Vatrogasci“ uspjelo je herojskim naporom u austrijsko-turskom ratu, jer su potpomagali car-
obuzdati vatru. Unatoč tomu, spomenute su kuće sku vojsku robom i novcem, a svojim lađama na
ipak bile pretvorene u pepeo. Savi prevozili vojne jedinice i njihovu opskrbu, pa i
ranjenike. Plemstvo je tada dobio trgovac Stjepan
Vatra je oglašena zvonjenjem crkvenih zvona, u Jarić, a kako su Jarići u Brodskom Vinogorju obi-
cijelom mjestu je nastao veliki metež i panika. Po- tavali, dodijeljen im je plemenitaški pridjev „von
moć u gašenju pružila je i vojska, a ponuđena je i Brodberg“.
pomoć iz Bosanskog Broda, no ona nije stigla - jer
ju nije propustila carinska straža kod skele na Viju- Stara i nova „Žuta kuća“ pamte okrunjene glave,
šu! Carsko i kraljevsko glavno zapovjedništvo u Za- kneževe, barune, vojvode i nadvojvode, banove,
grebu zahvalilo je zapovjedniku brodske tvrđave maršale i feldmaršale... Tu su im Brođani priređivali
na pomoći, kao i mudiru (upravitelju) iz Bosanskog svečane dočeke sa slavolucima, vojnom glazbom,
Broda. Međutim, mnogi građani su došli samo skr- pjesmom, bakljadama i iluminacijama, tu su ugo-
štenih ruku gledati požar, stoga se na glavnoj va- šćavani na gala banketima, ručkovima i večerama.
trogasnoj skupštini zaključuje o uvođenju noćnih
straža koje će na vrijeme požar opaziti te poduzeti Knez Ludovik, predsjednik Ratnog vijeća te rav-
gašenje, kao i mogućnost da bi se kod gašenja va- natelj i nadzornik svih krajina, stigao je u Brod 26.
tre moglo prisiliti „gledaoce“ da pomognu. svibnja 1808. godine. U njegovoj pratnji bilo je više
vojnih zapovjednika. Dočekani su počasnom palj-
Već 31. prosinca noću izbio je novi požar u duća- bom iz 75 topova, a pred njima su jahali lakooru-
nu obrezanog Weinera, te susjedne dućane s ljekar- žani konjanici iz brodske tvrđave, kao i mnogi ča-
nom pretvorio u pepeo…, čitamo također u Kronici. snici. U čast kneza Ludovika gospodin Tomo Jarić
podigao je na Trgu slavoluk pred svojom gostioni-
Spomenutim požarom 29. studenoga 1877. zavr- com-svratištem „Žuta kuća“. Jedan redovnik iz sa-
šava jedno dugo i burno razdoblje u povijesti sta- mostana sastavio je tekst dobrodošlice:
rog drvenog svratišta „Žuta kuća“ („Gelbes Haus“).
Ono je do temelja nestalo u plamenu. Međutim, Živio, oče Domovine!
plemenitaški Jarići von Brodberg sagradit će na Na mnogo godina, kneže Ludoviče!
glavnom gradskom trgu novo svratište, veće i sva-

106

101 brodska priča

Slavonski Ti puk plješće, a Bođani kliču: završetak, dana 13., 14., 15. i 16. rujna. A, gdje je
car, tu je i sva sila visokodostojnika. Neki su i Bodu
Zdrav bio, Ludoviče careviću! prespavali. U Kronici piše: Prejasni Kneževi i Vojvo-
Svi Brođani od dragosti viču. de, Albert, general feldmaršal, i Vilhelm, s brojnom

su pratnjom također doputovali u Požegu, a oko 7 sa-
A samostanski kroničar još piše: Pred tom smo ga ti uvečer stigli su u Brod te uzeli smještaj u Svratištu
kućom (svratištem) s obje strane iščekivali mi redov- „Žuta kuća“.
nici zaogrnuti plaštevima, bez križa, zajedno sa svim
časnicima Tvrđave na čelu s glavnim zapovjednikom Tihoj svetoj misi, naručenoj po nalogu Prejasnoga
Wollffom. Čitav je gradski puk stajao u redu, ukraše- gospodina Nadvojvode Alberta za 8 sati ujutro, pribi-
ne djevojke također od slavoluka do kućnog ulaza bi- vala su prije spomenuta gospoda Nadvojvode sa svo-
le su raspoređene redom, a držale su cvijeće i klicale jom pratnjom. Rečenu svetu misu služio je otac Ivo
„Živio Ludovik“. Rodić. Oko 10 sati prije spomenuta gospoda Nadvoj-
vode otputovali su sa svojom pratnjom u Požegu.
Tom prilikom u Brodu Ludovik je obišao grad, ka-
rantenu na Vijušu, samostansku crkvu i vratio se u Onda, 1891. godine, 3. listopada, u Brod stiže Njio-
konačište, „Žutu kuću“. Pred noć, dok je knez ve- va Preuzvišenost Ban Kraljevinah Hervatske, Slavo-
čerao, slavoluk je bio osvijetljen, a svirala je vojna nije i Dalmacije Dragutin Grof Khuen-Hedervary.
glazba. Sljedećeg dana prisustvovao je svečanoj svetoj mi-
si u župnoj crkvi, a zatim primio poklonstva grada
Drugi dan knez je obišao Tvrđavu pa se, izašavši Broda. Navečer, bio je u „Žutoj kući“ na svečanom
kroz Osječka vrata, kočijom uputio u Oriovac. On- banketu upriličenom njemu u čast. Grad je bio ra-
da mu se dogodila nesreća. Srećom, ne kobna: Na svijetljen, a na Savi priređen vatromet.
oriovačkom je posjedu doži-
vio nezgodu. Časnik prethod- U lipnju 1909. godine Brod
nik, naime, pao je skupa s ko- je posjetio hrvatski ban Le-
njem, pa su se konji, koji su vu- vin Rauch. Upravo raskošni
kli kneževu kočiju preplašili i banket priređen mu je u ot-
kočiju prevrnuli. Hvala nebesi- mjenoj „Žutoj kući“. Bana je
ma! On je sretno izašao iz ko- dočekala garnizonska lime-
la, tako da se samo kočija gos- na glazba domaće infante-
podina zapovjednika Schims- rijske pukovnije br. 39., a„Po-
chena izvrnula, ali je i on pro- savska Hrvatska“ u detalje je
šao bez ozljede. zabilježila čak i bogati jelov-
nik banketa banu u čast: juha
zčBgsk(d2rdukngnnućcškuitjaaiair3rriojooaacDeloikeaonpmasrjo.onoddoeeajnndujprllmjibmsdeiueijvieniionskpobcFmsinkeiteedteipukerosonioatmFi.ta,ugekgrrMsnpanarg1snoJsucaaaćkaurbajvi7aorajaipimamsoaenehšjdr„ar9tdtrouaskŽčikevdovjaivN2ćivjtojotlujaniSeo.viir.ioaooojalmšnčetilaoIbds,jsudavtsokigodtmuIunictoTkvasspoj.usomicaaejatooo„reegkcvaj1rnzrresŽsevnoiHruioseraP8njvjkmbjousasksaćzedo3aiirkPakrkttiojiiomuaas.n5uboeja“oommeievvzgnN.,dissm)jne,kkuVs1ooevcobjaBćpuoasueonea8,dsskeuvprpočćadćajtktc1reoonpnlariaievrduaaaaš7jlrgdonoieniin“ae--------i,,.,lmgoaoaakVzpsZaaeugeaolbpoFtičprimrsplaaupojenonagosžsjlsloudjaliteislmivjaIbrnde.oeaenHjibpeFbjoaerso:rnabisagdnDt.isnnaKdcbbajeliraoenuikomršuaarIa-g,teSakvnei atnsniuploibi,poljorgieaaucvokvglaizrzvaliokjmvdmaebrvirrenkaaseaaviik.nvnvuesJolauiuetjtmgaliorpii,l:cmiondj,Aaasooborbjlsivkiibcmjtlieouvsilaaugnjue–egRvujaaupsflsjfgkćnsppneogaorrukižeupreadjaSožairrja,oaaka,ceičneutannmnm„amdhsgškveszmjavtcankiudiein!ianentaiubakoŠnokol(ioinmoo,iasoca,Dmčioau,kcrkgasgsnuspoo.tiakiojml,s,kmuaediavAklurovckemrojsedeirdoreioaaeh,apnkžtldnnnonččiam.ka,oerRiksgliehialiekur,Njnjjmgeaoilue“bktomvz,uledoankuraihau,ereisennlosrcamfuli„ikalnnršparjcuaiehgjresnnatniigvoaeano!iisnmozonj)sanrčlmtvaaasbm,eaouamcaerjnodumasredusnszojp,akgzo,ćutteaisseiačabndvircsačkllllobaueatpaleeaiiesđeoiucežm!krdsmanktit?karpvdollvžntaeijifniasaoilćoemedamaaašićual.i“ss--------iii,,,
Jarića. Zadržao se do jedanaest sati sljedećeg dana, Posjeta visokodostojanstvenika Brodu sigurno je
kada je posjetio Tvrđavu, karantenu i izmijenio neko- još bilo, no navedeni su samo oni koji su u „Žutoj
liko riječi s turskim vezirom. kući“ ugošćeni. Neki su, naime, i uTvrđavi odsjedali.

Na putovanju kroz Slavoniju hrvatski ban Josip „Žuta kuća“ nosila je naziv velesvratište, te se to
Jelačić stiže kočijom u Brod 7. rujna 1849. godine. pred tako visokim gostima i uređenjem nastojalo i
I njega ugošćuju također u Jarićevoj „Žutoj kući“. opravdati. Novac se nije štedio, pa „Žuta kuća“ sja-
Svečanom ručku prisustvovali su visoki vojni te cr- jem i luksuzom nije zaostajala za svratištima-ho-
kveni dostojanstvenici i viđeni građani Broda. telima u mnogo većim gradovima. Početkom 20.

Godine 1885. na Požeškom ravnom polju odr- stoljeća adaptirana je velika kavana koja je potom
žavane su velike vojne vježbe, kojima je i car Fra- zablistala u punom sjaju. To je zabilježila„Posavska
njo Josip prisustvovao, došavši u Požegu na njihov Hrvatska“ 1911. godine:

107

101 brodska priča steći riedku strukovnu vještinu i osobito dobar glas.
Otmjeno ovo svratište svakom zgodom nastoji da Do 1886. godine „Žuta kuća“ je u vlasništvu ple-
zadovoljava svim pa i najdalekosežnijim željama
svojih brojnih gostova, pa stoga osobitu pažnju po- menitaških Jarića, a 1888. vodi se na bogatom po-
svećuje i svom uredjenju. Ove je godine dalo na no- sjedniku Ottonu Popoviću.
vo slikati prostorije svoje kavane, pa je izvedbu toga
povjerilo ovdašnjoj glasovitoj tvrtki David Frank, koja Samo, uskoro je došao kraj Monarhije, a i otmje-
svuda diljem domovine uživa osobiti glas zbog izvan- nog velesvratišta „Žuta kuća“. Poslije Prvog svjet-
redno ukusne izvedbe svih joj povjerenih posala. Ovih skog rata u prizemlje useljava Hrvatska zemaljska
je dana g. Frank taj posao dovršio, pa možemo bez banka (danas taj prostor zauzima trgovina obuće
pretjerivanja uztvrditi, da je tu opet svjedočio fini svoj „Borovo“) i nekoliko trgovina, među kojima je naj-
ukus te preciznu, upravo umjetničku izradbu. Mi na- poznatija „Engleski magazin“, u kojem će poslije
šem općinstvu preporučamo, da si pogleda tu izrad- Drugog svjetskog rata biti „Delen“, a danas jedva
bu, koja u svakoj i najmanjoj sitnici odgovara svrhi, životari „Varteks“. Sobe velesvratišta na katu pre-
kojoj je namijenjena. Nema dvojbe, da će to medju tvorene su u stanove i uvijek se pitam jesu li njiho-
mnogobrojnim stranim gostima pobuditi pažnju, pa vi stanari danas svjesni da su tim hodnicima i so-
će tako gosp. Frank opet steći novih mušterija, što bama carske, vojvodske i banske noge kročile. Tko
mu i mi od srca želimo. Na toli krasno izvedenoj rad- zna, možda je tu poneki uglednik i vjetar pustio, ali
nji čestitamo koli svratištu Žuta kuća i njegovom vla- znate i sami, to je tek carski lahorić bio.
stniku, toli i g. Franku, koji si je ustrajnim radom znao
(Posavska Hrvatska, 10. travnja 2015.)

Što god da su mu Brođani
dovikivali, ban Rauch dobro je u
“Žutoj kući” omastio svoje bujne

brke i bradu

108

101 brodska priča

BROD NA SAVI U
PROLJEĆE 1941. GODINE

U osam sati u
jutro 12. travnja
po naređenju
komandanta
brodskog
garnizona Koste
Mušickog u zrak je
dignut željeznički
most na Savi

Bez objave rata, 6. travnja 1941. godine armije bilo i jedino bombardiranje Broda koje su počini-
fašističkih zemalja - Njemačke, Italije i Mađar- li Nijemci.
ske - napale su Kraljevinu Jugoslaviju. Izne-
nadni, munjeviti napad potpomognut moćnom Za to vrijeme ustaška je skupina zaposjedala sve
avijacijom, ubrzo je slomio slabi otpor demoralizi- javne ustanove kako u selima tako i u samom Brodu
rane jugoslavenske vojske. - općinske uprave, gradsko načelstvo, pošte, želje-
zničke stanice... i brinula se za čuvanje, kako su re-
U Brodu na dan proglašenja Nezavisne Države Hr- kli,„reda i mira“. Tako je u prvim danima NDH u Grad-
vatske (NDH), 10. travnja 1941., grupa od tridesetak skom poglavarstvu rad službenika nadzirao Slavko
mjesnih ustaša, predvođena trgovcem Slavkom Vr- Vrgoč, kasniji načelnik i logornik; u policiji Filip Mar-
gočem, provalila je u žandarmerijsku stanicu i na- kotić, a nakon par dana zamijenio ga je na tom po-
oružala se sa šezdesetak pušaka. Potom su krenuli slu svećenik Dragan Marjanović; Gimnaziju je već od
prema Tvrđavi u namjeri da razoružaju vojnike 10. ranije nadzirao dr. Josip Gunčević, Kotarski sud Bran-
puka Kraljevske jugoslavenske vojske stacionirane ko Šimunović, željeznicu Mile Balen, Tvornicu vago-
u garnizonu. Ali, vojnici su odbili predaju i pružali na Vinko Maratović, a zatim Junus Mehmedagić itd.
su otpor cijeli taj i sljedeći dan, a onda su se pred Osim njih u prvim danima preuzimanja vlasti bili su
nailaskom Nijemaca povukli u Bosnu, prethodno još zapaženi Josip Korajlija, Franjo Vojvodić i Franjo
miniravši veliki željeznički most preko rijeke Save. Javornik, policijski agenti, Josip Veber, trgovački po-
Shvaćajući važnost brodskog mosta i kako bi se us- moćnik, zatim novinar Tomislav Mesić, učitelj Vlado
porilo nadiranje Nijemaca, komandant brodskog Šimunović, radnik Stjepan Lujić, te zemljoradnici Ma-
garnizona Kosta Mušicki (rođen u Brodu 1897., to Martinović, Ivan Olujević, Franjo Kulundžić, Mato
osobni ađutant kralja Aleksandra I. Karađorđevića, Štivić i dr. - piše dr. Slavica Hrečkovski u knjizi „Sla-
a kasnije i kraljice Marije i mladog kralja Petra II.), vonski Brod u NOB i socijalističkoj revoluciji 1941-
naredio je rušenje mosta. Mine su postavljene u no- 1945.“ Dogodile su se brojne personalne promjene.
ći s 11. na 12. travnja, a u zrak je dignut 12. travnja Iz upravnih i redarstvenih službi otpuštene su mno-
u osam sati ujutro. Miniranjem, most se prelomio ge osobe nepoćudne novom režimu i koje su se ek-
na više mjesta i nekoliko dijelova gornjeg mosnog sponirale u službi Kraljevine Jugoslavije.
stroja palo je u vodu, a uništena su i tri nosiva stu-
pa. Porušeni most zakrčio je riječni promet Savom. Njemačka je vojska ušla u Brod 13. travnja, a već
A bio je to jedan od najvećih i najljepših mostova u sutradan, 14. travnja, prešla Savu kod sela Koraća
ondašnjoj državi, po njemu Brod je postao poznat i i nastavila napredovanje u dubinu bosanskog te-
izvan granica Jugoslavije. ritorija.

Njemački borbeni zrakoplovi bombardiraju i Sla- A 19. travnja 1941. godine Slavonski Brod je po-
vonski Brod 11. travnja. Meta su željeznička sta- novno nazvan Brod na Savi, kako se i zvao do
nica, željezničke komunikacije i Tvornica vagona. 1934. godine.
Nije načinjena neka veća materijalna šteta, a to je
Odredbom od 10. lipnja NDH je podijeljena na žu-

109

101 brodska priča

Samo tjedan dana
trebalo je Nijemcima
da podignu pontonski

most i uspostave
promet

pe, kotareve i općine, pa 21. lipnja Brod na Savi po- historijskog dana Njemačka je vojska ušla u Zagreb i
staje sjedište Velike župe Posavje koja je imala po- odonda se stalno nalazi ne samo po cijelom područ-
vršinu od 5.554 km i, prema izračunu, 1941. godine ju N.D.H., već i svim onim krajevima, koji su nekada
u njoj je živjelo 498.838 stanovnika u 6 kotara (dva pripadali Jugoslaviji, izuzevši jedan dio krajeva, u ko-
slavonska - Brod i Županja i četiri bosanska - Bije- jima su Talijani preuzeli vlast i nadzor. Svijet još i dalje
ljina, Brčko, Derventa i Gradačac) i 65 općina. U ko- gori i ratuje, a u srcima ljudskim sve većim žarom gori
taru Brod u 16 općina živjelo je 53.488 stanovnika, jedna jedina želja: „Spasi nas Bože rata.“
a 14.062 u samom gradu Brodu. Odvjetnik dr. Vla-
dimir Sabolić (rođen u Križevcima 1900.) postav- Poglavnika se veliča, njemu se zanosno kliče i pje-
ljen je za prvog velikog župana Velike župe Posa- vaju pjesme:
vje. Na ovoj funkciji bio je od srpnja 1941., ali već
sljedeće godine odlazi na istu dužnost u Bjelovar. Sini munjo iznad Trebevića
Dužnost podžupana obavljao je odvjetnik Šefki- I pozdravi Antu Pavelića!
ja Kadić iz Vlasenice. Na mjesto kotarskog pred-
stojnika imenovan je Antun Jelčić iz Šumeća. Za Zeleni se Trebević,
gradonačelnika izabran je (nagrađen) spomenuti na njem sjedi Pavelić.
trgovac Slavko Vrgoč (rođen u Sesvetama Požeš- Vino pije, peče janjce,
kim 1901. Otac mu je bio Mijo, a majka Kata rođe- tjera Srbijance!
na Baričević; oženio je Margu Zlatar rođenu 1900.
u Povljima na otoku Braču, i s njom je imao sina U broju 7.„Posavska Hrvatska“ 1941. izvještava: Iz
Zvonimira r. 1924., kći Željku-Slavu r. 1925. i sina javnih interesa nazivi nekih ulica koje su imale čisto
Hrvoja-Stjepana r. 1932.). On je trgovinu špeceraja i nehrvatsku tendenciju, sad su zamijenjene sa nazi-
dobre kapljice imao u Olujevićevoj ulici 13 u Malom vima u potpuno hrvatskom duhu. To su ulice: 1. Kra-
Parizu. Pripadao je desnoj struji Hrvatske seljačke lja Aleksandra (zapravo Široka) – Dr. Ante Paveli-
stranke, no kasnije se priklonio ustašama. Godine ća (Poglavnikova), 2. Cviića Jovana – Ivana Velika-
1935. Vrgoč je vlasnik, izdavač i odgovorni ured- novića, 3. Jagića Vatroslava – Matije Soldina, 4. Ka-
nik brodskih tjednih novina „Istina“, koje su pod tim radžića Vuka (danas Štampareva) – Dr. Josipa Stad-
imenom izlazile do 1939., kada će promijeniti ime u lera, 5. Vojvode Putnika – Josipa Begovića, 6. Branka
„Posavska Hrvatska“ Hrvatsko narodno glasilo. No- Radičevića (današnja Mačekova) – Marka Hranilo-
vine „Istina“ su zastupale interese Hrvatske seljač- vića, 7. Radnički trg – Trg Stipe Javora, 8. Vjekosla-
ke stranke, a „Posavska“ će 1941. postati Hrvatsko va Spinčića – Dobrilina, 9. Strosmajerova – Zvoni-
ustaško glasilo. List potpisuje Slavko Vrgoč, na če- mirova, 10. Užarevića – Vojvode Đure Brođanina,
lu uredničkog odbora je Tomislav Mesić, a izdavač 11. T. G. Masarika – Krešimirova, 12. Tyršov trg (da-
dr. Franjo Dujmović. Od 9. broja, 9. kolovoza 1941., nas Trg. S. Miletića) – Ustaški trg, 13. Vranicanijeva
„Posavska“ postaje glasilo cijele Velike župe Posa- – Stipe Marjanovićeva, 14. Zmaj Jove Jovanovića –
vje, te je znatno povećala tiražu. Ukupno je do 13. Hlinkina, 15. Olivina – Olujevićeva, 16. Trg Kralja Pe-
prosinca 1941. objavljeno dvadeset brojeva lista, a tra (sadašnji Trg pobjede) – Trg Adolfa Hitlera, 17.
tada prestaje izlaženje. Olujevićeva – Ulica „Hrvatskog Domobrana“, 18.
Šetalište Kraljice Marije (Klasija) – Šetalište Vojsko-
Za jedne je uspostava Nezavisne Države Hrvatske vodje Kvaternika.
bila historijski dan. U Brlićevu vinogradarsku Spo-
men knjigu Zora Milčić je zapisala: Od 10. travnja A ove ulice nisu promijenile nazive: Radićeva oba-
1941. godine živimo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj,
kojoj stoji na čelu Poglavnik Dr. Ante Pavelić. Toga

110

la, Starčevićeva, Mesićeva, Filipovićeva, Vukotinovi- 101 brodska priča
ćeva (današnja T. Skalice), Zrinjska, Osječka, Gun-
dulićeva, Bakačeva, Supilova, Livadićeva, Vrazova, drveni most na pilotiranim stupovima, ispod koje-
Pilareva, Mažuranićeva, Gajeva, Horvatova, Badali- ga su mogli ploviti brodovi. Most je bio širok 5,50
ćeva, Zajčeva, Preradovićeva, Šenoina, Basaričeko- metara, pa su se vozila propuštala samo u jednom
va, Lopašićeva, Kozarčeva, Florijanova, Reljkoviće- smjeru. Ispred stupova bili su štitnici za led. Preko
va, Gjalskog, Berislavića (danas Gupčeva), Trenkova ovog mosta promet je uspostavljen već 20. srpnja.
(sada A. Cesarca), Fijanova (Nikole Tesle), Haramba- No, radi važnosti željezničkog prometa preko Save,
šićeva (Vukovarska), D. Račkog, Herdijeva (V. Nazo- već 25. svibnja počeli su radovi i na obnovi minira-
ra), Trnskog, Kačićeva, Kukuljevićeva, Gupčeva (sada njem srušenog mosta iznad Ade. Glavni dio poslo-
D. Rakovca), Strigina (V. Lisinskog), Marulićeva (M. va povjeren je brodskoj Tvornici vagona, strojeva
Marukića), Tomislavov trg, Jelačićev trg (Trg I. B. Ma- i mostova d.d. uz nekolicinu njemačkih firmi. Ob-
žuranić)... nova je završena 31. kolovoza i, uz veliku pompu
i nazočnost mnogih visokih ustaških i njemačkih
I drugi nazivi se mijenjaju. Kino – slikokaz „Apo- dužnosnika, preko mosta su svečano puštena dva
lo“ u Starčevićevoj, nazvan je Slikokaz „Zvonimir“. vlaka, jedan sa žitom, a drugi s ugljenom.
Sportska društva se ujedinjuju, ali također mijenja-
ju nazive. Od Radničkog sportskog kluba „Jedin- U prvoj polovici 1941. održavaju se velike mani-
stvo“ i BSK-a nastaje klub „Svačić“, a od “Marsoni- festacije i skupovi na glavnom gradskom trgu te
je“ i„Viktorije“ formira se Sportski klub„Građanski“. akademije u Hrvatskom domu na kojima se veliča
Podvinjski sportski klub „Borac“ nazvan je „Zvoni- ustaška ideologija i iskazuje odanost Poglavniku,
mir“. a odaje zahvalnost „prijateljskim narodima“ Nje-
mačke i Italije, koji su pomogli i pomažu u vjekov-
Uspostava prometa preko Save i povezivanje s noj borbi hrvatskog naroda za slobodu i samostal-
Bosnom bilo je izuzetno važno kako Nijemcima, nost, koju su ustaše realizirale. Kada je 15. lipnja na
tako i ustašama, stoga 12. lipnja u Brod dolazi nje- Jelačićevom trgu u Brodu govorio doglavnik Mile
mačka Organizacija Todt, koja će u roku od sedam Budak, tada ministar bogoštovlja i nastave u vladi
dana na prikupljenim šlepovima i riječnim brodovi- NDH, okupilo se, kažu, 14.000 ljudi.
ma postaviti pontonski most preko Save. Most dug
300 metara nalazio se u pravcu Preradovićeve ulice Međutim, postupci novih vlasti u sljedećim mje-
i završen je 29. lipnja. Preko mosta su vozili kamio- secima, kao što su politika rasizma i genocida te
ni, lakša vojna vozila i prelazili pješaci. Kasnije će na „unutrašnjeg pročišćavanja“, i u redovima samog
istom mjestu, za samo dvadeset dana, biti izgrađen hrvatskog naroda sve su više dovodili do otriježnje-
nja i suprotstavljanja ustaškom režimu.

(Posavska Hrvatska, 17. travnja 2015.)

Već 31. kolovoza 1941. obnovljen je i željeznički most, na svečanosti su general Vilko
Begić, njemački veleposlanik u NDH Ziegfried Kasche, kao i gradonačelnik Slavonskog

Broda Slavko Vrgoč
111

101 brodska priča

SMRDI, SMRDI,
UUUŽASNO SMRDI!

ABC band - Štefo
na basu, Doda na
bubnjevima koje je
sam izradio, iznad
njega klavirist Tvrtko,
a sasvim desno, s
klarinetom, Toman

Pod naslovom: Vedro je dočekana Nova godi- ni na „Omladinskom stadionu“ u Klasijama, jedin-
na, „Brodski list“ u broju 1. godine 1961. piše: stvenom objektu u tadašnjoj državi (otvorenom
Novogodišnju noć Brođani su proveli po tradi- 1960. godine, dok je sam stadion malih sportova
ciji bučno i u vedrom raspoloženju. Gotovo sve dvo- - košarka, rukomet, odbojka, mali nogomet, zavr-
rane u poduzećima, ustanovama, školama i domovi- šen još godinu dana ranije). U dvorani se zabavljalo
ma bile su pune. Veselje se prenijelo i na gradske ulice. više od tisuću posjetitelja i to je trajalo tri noći do
Pjesma, svirka i vriska, grljenje i srdačna čestitanja na jutarnjih sati. Te noći dobro pamti gospodin Tvrt-
sve strane. ko Exle, jedan od članova banda „ABC“, koji je svi-
rao sve te tri noći u dvorani „Klasije“. Kako i kada je
Priređen je doček u Narodnom odboru kotara, nastao band, ispričao je gospodin Exle.
gdje vedrina nije popuštala. Svečana dvorana, oki-
ćena borićima, pružala je toplu sliku. Kada je izbila - Svi su me zvali „Malac“, jer imao sam dva velika,
ponoć predsjednik kotara drug Ivica Marinić i sekre- starija brata, Krunoslava i Čedomila, deset i trinaest
tar Kotarskog komiteta SK Antun Krajnović-Kepi, če- godina starije od mene. A na plesnjacima u Garnizo-
stitali su prisutnima Novu godinu. Općinski narodni nu svirao je onda band „Melody“ Bele Panthyja – Beci-
odbor priredio je doček u dvorani DTO „Partizan“. ja. On je znao da dobro sviram klavir i povremeno me
Veselje je trajalo sve do deset sati ujutro. Kada je iz- je zvao: „Ajde Malac, de malo zamijeni!“, i tako sam
bila ponoć mnogi drugovi iz NOK-a došli su da česti- ja upadao i ponekad svirao na plesnjacima u Gar-
taju svojim kolegama iz općine. U sindikalnom do- nizonu. U trećem razredu gimnazije, danas je to VII.
mu Drvno industrijskog poduzeća doček je priredi- razred, osnovali smo band „ABC“. U toj postavi bio je
la omladinska organizacija. U dvije sale nove stani- Toman Karača, svirao je saksofon i klarinet, Dragu-
ce NM (Narodne milicije) vladalo je odlično raspo- tin-Doda Hadžialić udarao je u bubnjeve (tata mu
loženje. RKUD „Đuro Đaković“ organizirao je doček je bio musliman, a mama katolkinja, stoga hrvatsko
u sindikalnom domu, a prisutno je bilo preko 600 ime i muslimansko prezime, a njegov je otac svirao u
posjetilaca, radnika poduzeća „Đuro Đaković“. Di- željezničarskoj limenoj glazbi), Stjepan-Štefo Bari-
rektor poduzeća drug Ratko Svilar, zadovoljan do- šić svirao je bas i ja sam svirao klavir.
čekom i radostan, svima je srdačno čestitao. Plani-
narsko društvo priredilo je doček u svome domu. A, zašto smo bandu dali ime „ABC“? U to vrijeme pu-
Školski komitet NOH-e (Narodne omladine Hrvat- no se slušala jazz glazba. I ima jedna kompozicija od
ske) Industrijske škole organizirao je doček u svo- Bennyja Goodmana koja se zvala „ABC“ („Ej-bi-si“),
joj dvorani. Veselje do zore trajalo je i u Općinskom brza, u ritmu swinga i nama se to jako svidjelo. Naj-
sindikalnom vijeću, Domu JNA, hotelu „Brod“, sport- više smo ju svirali i obavezno za špicu.
skoj dvorani „Klasije“, Poduzeću za održavanje pruge
i drugdje. Zapravo, Doda, Štefo, Toman i s njima Mirko Sečić
već su svirali u „Najlon bašči“ kraj Save, a ja sam se
Ipak, najveselije je bilo u novoj sportskoj dvora- vratio s ljetovanja i navratim navečer. Oni odmah na
mene navale, ajde neka i ja nešto zasviram. I ja sam
112

101 brodska priča

tako znao sjest za klavir i s njima sam svirao. Pritom je Bio je još jedan način da se dođe do novih kompozi-
pao dogovor: kad završi ljeto, idemo osnovati band! cija. Moj je stariji brat bio u Zagrebu, a onda se moglo
Probe su se održavale kod mene u špajzcimeru. Sva- preko američkog i engleskog konzulata doći do nota.
ku večer smo mi drndali mom starom i staroj od se- Odlazio je tamo, prepisivao note, donosio nam i tako
dam do devet. Sviramo, šibamo oštro. Naravno, pitao smo obogatili repertoar. Repertoar je nam bio uglav-
sam ja za dozvolu. Mama je pristala, ali da se izujemo, nom ti jazz standardi, pa afro-kubanske rumbe, sam-
jer na podu su bili skupocjeni ćilimi perzijaneri, da ih be, cha-cha-cha i nešto naših kompozicija koje su pje-
ne umažemo. Brod je onda bio blatnjav i da mama vali Ivo Robić, Đimi Stanić, Toni Kljaković...
za nama ne mora spremati. Nije onda bilo usisavača Cijelu jesen smo vježbali i prvi je naš nastup bio
prašine, već udri kloferom. doček Nove godine 1961. na stadionu Klasije u no-
voj sportskoj dvorani. Bilo je preko tisuću ljudi. Zoran
A, Doda je taman završio stolarski zanat i on je po Bujšić sve je to skupa tamo vodio i kažemo mi njemu:
slikama i dimenzijama bubnjeva iz limene glazbe „Trebamo klavir, osiguraj nam“. I on iz muzičke škole
napravio drvene kosture, no sada je trebao kožu ko- doveze klavir na binu i sve se to složi. Razglasi ondaš-
jom bi bubnjeve presvukao. U to vrijeme još nije bilo nji. Pored razglasa si onda morao imati jednu dugač-
plastike, stoga je za bubnjeve najbolja bila pseća ko- ku žicu za uzemljenje, pa se žica utakne u kantu sa
ža, jer je pogodna za natezanje i izdržljiva kod silnog zemljom i onda se kanticom vode zemlja zalije. Kir-
udaranja o bubanj. Doda je stanovao dole na Vijušu, hofer je pravio te razglase. To se koristilo i na utakmi-
kod fratarske pustare, a tamo je blizu, na kraju Baka- cama. Klavir je dovezen prije podne i mi ćemo praviti
čeve bio i šinteraj. kao tonsku probu kad, klavir je pol tona niže našti-
man. I to mi ne možemo u glavi transponirati, to je
I sada slijedi pseći horor. Ode on kod šintera, reklo da poludiš cijelu večer. Joj, šta ćemo sad! Kaže Toman:
se i živodera, izabere žrtvu, baš prstom pokaže i kaže: „Imam ja ideju!“ „De gukni golube!“ „Pa dovest ćemo
“Taj!“, i oni psa ogule. Sam je Doda štavio kože, sušio,
krojio po mjeri i natezao na bubnjeve. Ali, nije za bu-
banj dosta koža od jed-
nog psa, ogulio je šin-
ter još jednog, za drugu
stranu bubnja. Tako je
Doda napravio jedan
bubanj. Bio je presretan.
Presretni i mi, nije on-
da niti bilo bubnjeva za
kupiti. Donio Doda bu-
banj na svirku kod me-
ne, mi opalili ritam kad,
nešto smrdi. Smrdi, smr-
di, užasno smrdi! Pa tko
to nije oprao noge, pita-
mo se. „Tomane, smrde
ti noge!“ kažem ja. „Ma
nije, baš imam friške ča-
rape!“ on će. „Štefo, a da
nisu tvoje?!“, „Ma nisu!“
Onda osjetimo da je to Ugodna terasa hotela Park bila je kratkog vijeka, ali gosti su bili zadovoljni glazbom

od bubnja. Doda je u bu- tvoj klavir!“ „Pa jel ti znaš da taj klavir kako je donešen
banj stavio žarulju da grije, jer koža još nije bila najbo- u sobu nije mican!“ Ali, ajde, ja sam obećao, pitat ću
lje suha, pa da se do kraja osuši. A vjerojatno koža nije tatu Aladara. No, prvo smo se izjadali našoj „ministri-
niti bila do kraja i najbolje uštavljena. Pa, kada se od ci vanjskih i unutrašnjih poslova“, mojoj mami. Onda
sijalice bubanj ugrijao, cijela je soba smrdila. Mama dođe stari i ja kažem koji problem imamo. Nama je bi-
se isto pitala što to smrdi. Poslije je Doda, opet sam, lo važno samo hoće li on odobriti. Ali, klavir prenositi,
napravio cijeli set bubnjeva (doboš, bas bubanj, tim- to ti znači raštimati ga, o nešto lupiti, ogrebati ga... Ja
pan, male bubnjeve bongose) i za svaki je trebao po
dvije pseće kože iz šinteraja. Potamanio sve pse u šin- sam očekivao da će stari reći šta je to njega briga. Za
teraju. Pseći mu rod to nikada neće oprostiti. divno čudo, on je prvo pitao kako ćemo to prenijeti.
I moj se stari dosjeti da ima prijatelja u Starčevićevoj
Eh, a što bi na to danas rekli razni borci za zaštitu ulici, pored Antika, koji je bio treger na stanici s veli-
prava životinja. Digli bi dreku do neba! kim kolicima koja su imala dole federe. Sjedne moj
stari na bicikl, ode tamo i nije prošlo niti pola sata kad
Gospodin Exle nastavlja priču: - U to vrijeme vrlo je dolazi on s kolicima. S klavira su razmontirane noge,
malo bilo ploča, to su još uvijek bile 78-ice, koje su svi- podignemo ga na kolica i nas četvorica, a i stari cije-
rale s debelom iglom. Snimaka nije bilo, teško se do- lo vrijeme s nama, ajde kroz cijeli Brod guraj klavir do
lazilo do nota. Ali, bilo je već električnih gramofona, s stadiona Klasije.
malim zvučnikom. Kako smo dolazili do nota? Dola-
zili su u kino filmovi i mi smo išli na predstave, slušati
glazbu i zapisivali melodije. Na sve tri predstave smo Gospodin Aladar išao je pored kolica i nije klavir
bili i svi smo u mraku zapisivali note. Jedan sam nije ispuštao iz vida. Ulice još nisu bile asfaltirane, to je
tako brzo mogao sve zapisati, a mi smo svi bili notno bila kaldrma, kolica su drndala, ali ipak su klavir pa-
pismeni. Išli smo u glazbenu školu. I tako je kompo- žljivo, čitavoga dogurali u Klasiju. Tako je taj klavir
zicija zabilježena. Često smo i s ploča „skidali“. To je tri dana bio u dvorani, jer svirali su tri večeri. I sve tri
bilo 1960. godine. večeri bila je dvorana dupke puna. Prvu večer prati-

113

101 brodska priča

li su najpopularnijeg zagrebačkog pjevača, mlado- je ABC band prestao postojati – kaže gospodin Tvrt-
ga Ivicu Šerfezija, sjetio se gospodin Zoran Bujšić ko Exle.
(jer i njega sam konzultirao), a upamtio je i Šerfe-
zijev moderni štrafasti sako. Drugu i treću večer uz DISCO CLUB “6”, PRVI U BRODU
orkestar ABC zapjevale su i domaće snage.
Mladi Tvrtko Exle morao je Brodu reći zbogom,
- To je bio naš prvi javni nastup, prvo naše pojavlji- jednako i svirci u „Najlon bašči“, Garnizonu, na te-
vanje. Onda smo imali malih prekida između kratkih rasi Hotela„Park“, kao i kasnim satima poslije svirke
svirki u Garnizonu. I prvog petog otvarala se „Najlon kod„Vesele felge“ (na Autobusnom kolodvoru), ili u
bašča“, a stari Đurica Mandić ti je bio direktor „Brodvi- restauraciji stare Željezničke stanice, gdje je drve-
na“. Njegov sin Drago sa mnom je igrao košarku i to je ni pod mazan rabljenim crnim uljem, pa je sve po
bila dobra veza, pa mi kod njega. Kažemo: „Svirali bi tome ulju oporo vonjalo... Naime, svirka je u Garni-
u Najlon bašči!“ „Odlično, dečki!“, on će, „Najlon bašča zonu, Hotelu „Park“ i „Najlonki“ završavala oko po-
je vaša! Ali ne možete vi tako izgledati!“ Stanovao je u noći, odnosno u bašči hotela„Brod“ oko jedan sat, a
Končarici, a tamo pored bila je „Odjeća“, pa on dogo- onda su glazbenjaci, rasterećeni, odlazili tamo gdje
vori i mi u „Odjeću“, uzeli nam mjeru. „Ali treba vam i je i poslije ponoći još bilo otvoreno da se za svoju
pjevač!“ kaže Mandić. Koga ćemo za pjevača?! Bio je dušu zabave, zapravo da na miru popričaju i koje
u kombinaciji i Alaga Gagić, taman je počeo pjevati, piće popiju.
na tim „prvim pljeskovima“ se pojavljivao. Računali
smo i na jednog malog Roma, - To sve prestaje 1961., otišao sam u Zagreb na stu-
ne znam kao se zvao. Među- dij prava – kaže Tvrtko - ali
tim, koncem četvrtog mjese- nisam prestao s glazbom. Po-
ca u Brod dolazi Kvesić, a on je vremeno sam svirao. Bio sam,
taman sa svirke s broda sišao mi smo to zvali „skakač“. Uska-
i došao nam kao kec na jeda- kao sam u svirke i bandove ko-
naest. Boris se zvao. Bio je s Tr- ji su svirali po klubovima u Za-
ga pobjede. Mi smo za mjesec grebu. To su bili bandovi bez
dana priredili repertoar i on je imena i danas malo znače. A
išao također naručiti odijelo. klubovi, „Slovenac“ i „Mađa-
Imali smo plavo-sivu kombi- rac“ su slovenski i mađarski
naciju, sive hlače, plave sakoe. dom, imale su ih nacional-
Svaku večer druga kravata, u ne manjine. Ma, išlo se tamo
kombinaciji s jednakom ma- i zbog cura. Često sam svirao
ramicom u malom džepu. Sve u studentskom centru „Sava“.
u istom tonu. Ma, elegancija U jednom malom kafiću u Ni-
samo taka! Srećom, pojavile kolićevoj ulici, kojega smo svi
su se već najlonske košulje, pa zvali „kod Njumferice“, sazna-
se to lako pralo, inače bi ma- lo se gdje tko svira i treba li tko
ma izludila da je morala sva- glazbenika za stalno ili samo
ki dan košulje štirkat, kragne i zamjenu. Svirka je bila dobar
mandžetne peglat. Tako smo dodatak mom džeparcu kroz
se mi zbigecali i počeli svirati četiri-pet godina u Zagrebu.
u „Najlon bašči“. Na bubnju je Onda se dalo fino zaraditi.
pisalo „Orkestar ABC“, a natpis Kad sam svirao u „Najlon ba-
je osvjetljavala sijalica unutar šči“ ja sam imao duplo veću
bubnja pa se dobro isticao. A Tvrtko sa skupocjenim američkim orguljama, mjesečnu plaću nego moj brat
moram reći da su bubnjevi i zarađenim sviranjem„narodnjaka“ koji je došao na specijalizaciju
tada još uvijek pomalo smrdi- kao doktor u Brod. Joj, od to-
ga se svašta kupilo. Ja imao
li. To nisu gosti osjetili, ali mi, koji smo bili blizu njih, 35 tisuća dinara, a brat 18 tisuća. I to za četiri sata
jesmo. rada. To su bile tarife, tako su oni plaćali profesional-

To je nekako bio zadnji period kada je„Najlon ba- ne ekipe kada su im dolazile. Samo, svaku večer smo
šča“ radila, što bi se reklo, punom parom. Od petog svirali. No, pred kraj studija ja sam manje studirao, a
do sedmog mjeseca su svirali, do otvorenja „Ho- više zujio po Zagrebu. Upijao Zagreb. Tako sam upo-
tela Park“. Na otvorenju je nastupio Becijev bend znao mnoge mlade glazbenike, kasnije velika imena
i nastavio svirati u Garnizonu. Onda se je gospo- hrvatske estrade. Onda sam počeo surađivati, kao pi-
din Mandić dosjetio i orkestar ABC premjestio je janist, u Studentskom eksperimentalnom kazalištu. U
iz „Najlon bašče“ u „Park“. Svirali su gore, na terasi to vrijeme to je kazalište bilo možda najjače u Euro-
iznad kavane, pod zvijezdama. Dolje je ljeti bilo i pi. Gdje god su išli odnijeli su prve nagrade. Brođa-
prevruće, nije onda još bili rashladnih uređaja. Te- nin Tiho Snitko, sin gospođe Božene (Petrović) kod
rasa je imala krasan pogled na Korzo, bilo je uz la- Crnog križa, pozvao me, on je u tom kazalištu svirao
gani povjetarac ugodno, ali zbog nezgodnog po- bubnjeve i klavir. Sreli smo se i kaže on: „Joj pomagaj,
služivanja rad na terasi bio je kratkog daha. Bilo je spašavaj!“, otišao im je klavirist iz benda. To je bio ma-
tu nezgodno jer su konobari sve narudžbe morali li bend, klavir, bubnjevi i bas, ali njima dovoljno da
odozdol donositi, piće i sve skupa. Za jednu kavu poprate pjevanje u predstavama, međučinove, inter-
išlo se u prizemlje. mezza. Kaže Tiho: „Dođi na probu, a da vidiš, ima i
zgodnih cura.“ Odem ja, kad, kazalište se priprema-
- Svi smo imali 18-19 godina. Potom su Doda i To- lo za festival na Hvaru, pa ako budu najbolji, ići će
man dobili pozive za vojsku, Štefo je počeo raditi, a četrnaest dana u Istanbul. A ono, ljeto bilo, nikakvih
ja sam morao na faks i mi smo se raspali. I eto, tako

114

101 brodska priča

planova nisam imao, pa mislim si što ne bih išao na večer, do zore, polupali sve čaše, da su sutra imali pro-
more. Preslušao sam na magnetofonu što oni sviraju blem, nema čaša, a mora se raditi. Išli su preko Drine
i meni su to sve bile poznate stvari. I tako sam upao u u bosanski Zvornik da posude čaše dok ne kupe no-
band Studentskog eksperimentalnog kazališta. Otišli ve. To je bilo toliko stakla na podu da nisi imao gdje
smo na Hvar i, naravno, pobijedili. Sjećam se, koji smo nogom stati. Nisu oni razbijali pojedinačno čaše, ne-
peh imali baš kad je trebala početi naša predstava. U go povuku stolnjak i tresnu sve što je na njemu o pod,
luku Hvar uplovljavala je jahta engleskog princa, mu- čaše, flaše, tanjure... i odmah zovu konobara da pla-
ža kraljice Elizabete, a preko zaljeva išao je električni te, naruče novu turu pića, novu pjesmu, a „pesma im
kabel i srednje jedro jahte, kako je bilo više, zapelo je para grudi“, pa opet stolnjak tresnu i otresu i tako ne-
za kabel. Nestalo je struje. To je bilo pred sami početak koliko puta.
predstave, pa dok se kvar popravio, mi smo tri četvrt
sata glazbom zabavljali publiku. Naravno, išao sam s Onda nas je zapazio Aca Milošević, odličan muzičar,
kazalištem i u Istanbul, vidio Topkapi, Aja Sofiju, Pla- on bio direktor „Estrade“ i kaže nam: “A, nećete vi me-
vu džamiju... i ostalo. Po povratku u Zagreb prestao ni više svirati po bezveznim mjestima, odsad samo
sam s njima svirati. Tako je sa svirkom fakultet padao ekskluziva!“ I, Nova godina, otvara se hotel u Kostol-
u drugi plan, a ja sam se definitivno odlučio profesio- cu i mi dobijemo gažu. To je pored Požarevca, veli-
nalno baviti glazbom. ki rudnik ugljena i termoelektrane na Dunavu. Hotel
luksuzan, netko se iživljavao, kožne fotelje, separei,
Vraćam se onda u Brod i nakon nekoga vremena mramor, mesing... Istovremeno u Požarevcu još nijed-
javlja se Doda. On je poslije vojske otišao
svirati u Srbiju. Zove on iz Beograda, kaže
dolazi u Brod, ‘ajde da se vidimo i jesi li da
ideš na svirku po Srbiji. Oni su trebali klaviri-
stu, ali nije svaki hotel imao klavir, svaka sa-
la. Ja sam trebao orgulje, a nisam ih imao.
To je bilo 1965. Razgovaram ja sa starom,
kažem, nagovori starog da mi posudi nov-
ce da kupim pojačalo i orgulje. Ja to uvijek
mogu prodati i dobiti novce nazad. Kaže
stari: „Ti si svoju kvotu potrošio u Zagrebu.
Nisi ništa napravio!“ Što ću ja, Dodi sam već
pristao. Opet nastupa moja stara. Sinovi su
njoj uvijek bili über alles. Kaže: „Slušaj Ala-
dare, ako ti njemu ne daš novce, ja ću pro-
dati svoje briljantne naušnice, butone, i ja
ću mu dat!“ I to je starog smekšalo. On je
onda po švercu prvo kupovao marke, jer or-
gulje su se samo u Njemačkoj mogle kupiti.
Uglavnom, orgulje su kupljene, došle su i ja
sam trebao dva-tri dana da skužim kako taj “Uragani” (Tvrtko naprijed s mušketirskim brkovima i bradicom)

instrument radi.
U Brodu su već svirali rock sastavi. Čuli su da sam na ulica nije bila asfaltirana. Pa su zaredale gaže u
kupio orgulje i zovu mene iz „Marsona“ da sviram s Novom Sadu, Užicu, u Beogradu u Gradskoj kafani,
njima, svirat će u Garnizonu. A sviralo se na procent često smo svirali u Pančevu... Kod njih su palile njiho-
i mene pošalju da pregovaram. Ja dogovorio: 70 % ve nacionalne pjesme: „Tamo daleko“, „Marš na Dinu“,
nama, 30 % Garnizonu. Ne može bit bolje. Ali ja sam „Ustajte četnici“, nakon tih tura pjesama, ide kolce i
nakon dva mjeseca otišao. Otišao pred 29. novembar sva se sala raspameti, svi idu u kolo i „vezu“ nogama.
u Bora Spužvić-Kvaka band. Bora je tada bio velika Najviše smo love zaradili na pjesmi „Šaram ćilim vi-
narodnjačka zvijezda. On je iz Požarevca. Došao Do- jugama“. To je trajalo pune dvije godine, do svibnja
da po mene, spakovao sam orgulje i u Novi Zvornik. 1968. Bilo je sigurno stotinjak gaža i nama je već bi-
Tamo je bila hidrocentrala na Drini, mjesto prosperi- lo dosta, kažemo Spasi da ne bismo više, a i zaradili
tetno, a otvarao se novi hotel. smo novaca. “Narukvica“ - išla na ruke, a od gaža išlo
na žiro-račun. To je bila mog starog ideja i ja sam pao
U bandu, Bora je svirao harmoniku i pjevao, a pje- na tur kada sam došao u Brod i vidio stanje žiro-raču-
vala je i njegova žena. Onda bio je jadan gitarist, Do- na. Kupio sam instrument koji je koštao kao dva auta,
da, ja i moj bratić Badrov. Bila nas trojica iz Broda, oni američke orgulje. S Borom smo snimili tri singlice i još
su znali reći: „Vidi naša tri Hrvata.“ Bili smo prijavljeni godinama dobivao sam dividende.
preko „Estrade“, pa ja sada imam 2,5 godine radnog
staža u Srbiji.
Svirku sam nastavio na moru, u Portorožu, pa u Du-
Mogu reći, donijeli smo im „zapadni štih“. Kada sam brovniku i završio u Budvi u novootvorenom „Palasu“.
ih vidio kako izgledaju, kažem ja: „Prva lova koja se U tome bandu smo bili „nas tri Hrvata“, jedan gitarist
dobije na svirci - a to se „kitilo“, svaka pjesma - šijemo iz Pančeva i jedna mala je pjevala. Band se zvao „So-
novu garderobu.“ Nađem nekog čiču krojača, pitam: nor“, jer takva je bila marka novih bubnjeva, pisalo na
„Može da se kod tebe sašije, ali ne obična odijela, ne- njima. Svaku večer smo svirali i to je bilo vrlo naporno,
go smokinge?“ Kaže on:“Kolike sam ih ja sašio!“ I sa- te se ja nakon toga vratim u Brod. Onda sam jedno
šije on nama smokinge od crvenog baršuna. 4-5 mjeseci „lapio“ po Brodu.

A svirkom smo rasturali, još kad zasviramo „Zoki, A, priča dalje ide ovako. Imao sam jednu kolegicu u
Zorule!“, u sali se sve lupa, lomi! U Zvorniku su prvu Rijeci, jako smo bili dobri, s njom sam se znao iz Za-

115

101 brodska priča plesnjaci uz ploče, u Partizanu, u Zrinjskoj gdje je bi-
la menza, malo se zamračilo, upalila dva reflektora i
greba. Čuli smo se, pita ona „Šta radiš?“, „Pa ništa“, čak to je sve, ali nije bilo te sinhronizirane mašinerije. Par
nisam ni svirao. „Slušaj, ti se znaš sa Dariom Ottavia- mjeseci poslije mene otvorena je „Rupa“ u podrumu
nijem iz „Uragana“, njima ide orguljašica u Švicarsku i Schwendemannove kuće. Taj disco držao je Emil Kos.
pitali su bi li ti htio doć’.“ Kad, kroz par dana zovu i oni
mene neka dođem na audiciju. Menadžer „Uragana“ Ploče su nabavljane direktno iz Londona, prema
bio prvi muž Radojke Šverko, Franjo, a pjevao je Dali- top-listi, naruči se i dođe pošiljka, plati carina. A išao
bor Brun. Došo ja kod Franje, kad sam sjeo za klavir, sam i u Trst. Sjednem u auto, kupim ploče, pojedem
zasvirao, on odmah: „Primljen si!“ I ostao sam dvije pizzu i navečer sam kući s novim pločama. Puno je u
godine u Rijeci. Turneje smo imali po Češkoj, Slovač- klub dolazilo poznatih, svi smo se mi znali i atmos-
koj, sve kulturna razmjena na državnom nivou. Pratili fera je bila ugodna. To je bio prostor gdje su rodite-
smo Radojku Šverko, Lidiju Percan, starog Cetinskog, lji dozvoljavali djevojkama da izađu. Čekali su ih sa-
Tonija Kljakovića... Onda je bila turneja po Poljskoj. kriveni u Kozarčevoj ili u Bjegojevićevoj, iza ćoška. U
Svirali smo u Opatiji u „Kvarneru“, pa u riječkom „Ne- „Rupu“ ih već nisu puštali. Da publiku zabavimo, Toni
boderu“…i razišli smo se, ali sam ostao još u Rijeci i Bartek je predložio da radimo večeri poezije. Tu su go-
svirao u grupi „777“. stovali pjesnici iz Osijeka, Đakova, Zagreba, svirane
su šansone. Mladi Kemal Monteno je gostovao. Svaki
E, potom je došlo vrijeme da se ide u vojsku, imao četvrtak čitana je poezija i igrane društvene igre: ka-
sam 27 godina, ali sam se skompao s doktorima i iz- ko pojesti šampitu bez pomoći ruku, zagristi obješenu
misle oni neku infekciju koljena, da je to možda TBC. jabuku, ples parova s jabukom na čelu… Čak je bila
Bio sam suh, visok 183, a težak 62 kile. U Rovinju če- tabla, pa se na zadani pojam moralo odgovarajuće
kam odgovor od vojne komisije, ali je došao u Brod. nacrtati….
Tata javio, no nije rekao što piše. Ja nervozan - ako
idem u Skoplje, ubit ću se. Onda, tata kaže: „Piše, ne Disco je radio pune tri godine, onda je nastala fr-
ideš u vojsku!“ I savjetuje on: „Vrati se u Brod!“, to je ka. U novinama je pisano da su disco klubovi pre-
bilo koncem 1970. godine. Kaže: „Situacija je sada više prozapadni, antijugoslavenski, kvare socijali-
povoljnija, Baja Borevković, naš čovjek, je predsjed- stičku omladinu, da privatnici puno zarađuju... Bila
nik općine!“ Tako se ja vratim, nagovorim starog i u je racija i na šanku je nađena boca šampanjaca, a
našem podrumu otvorim disco club. Stvorić Željko je smjelo se točiti samo pivo, sokovi i kava. Onda je
napravio nacrte, a sve smo sami radili, ja sam vidio Tvrtko porazgovarao s ocem da od toga prostora
slično u Rovinju. Otvorenje je bilo 21. veljače 1971. napravi restoran i 1974. godine otvorio je „Slavon-
Klub je nazvan „Disco 6“, jer sve je bilo u znaku bro- ski podrum“ koji je bio uređen u slavonskom stilu, u
ja šest. No, svi su govorili „Kod Tvrtka“. Bila su tri veli- kojem je radio do 1980., a potom ga je dao u najam.
ka šesterostrana light-showa koja su imala svjetla is- Za rata restoran nije radio, onda je 1995. opet otvo-
pod podrezanih flaša. Svi su stolovi bili šesterostrani, ren, pa 2007. opet iznajmljen... Ovih dana ponov-
kao i taburei. Postavljeni su veliki reflektori, miks-pult. no je iznajmljen popularnom ugostitelju Dragecu
Radili smo od 19 do 24 sata. Za miks-pultom puštao i već je na restoranu natpis„Slavonski podrum kod
ploče Grban Grbić, prvi brodski disc jockey. Bio je to, Drageca“, ali siguran sam da će svi i dalje govoriti:
ja kažem, i prvi disco na Balkanu. U Osijeku, Beogra-
du... još nije bilo takvih klubova, tek dvije-tri godine - Idemo„kod Tvrtka“ , odnosno„Dragecu kod Tvrt-
kasnije su otvoreni. A prvi se otvaraju u Zagrebu oko ka“.
1970. („Saloon“) i na moru. U Brodu su već ranije bili
(Posavska Hrvatska, 24. i 30. travnja 2015.)

“Disco 6” - prvi i najstariji
u Brodu i na Balkanu

116

101 brodska priča

TKO JE BIO IVO ŠKRBINA

- On je došo kući, pobjego od
partizana i njetko je vojski doja-
vijo da je partizan u selu, kod ku-
će se krije - sjeća se baka Marica
Brkić udana Tekić – Beletića iz
Brodskog Varoša. - Došlo je puno
vojske i tražili ga po ciloj Jarači, ci-
li dan su tražili, a on se sakrijo pri-
ko, u Šorinu šumu u Velikom dolu.
Mi smo kroz pendžer baš gledali
kad je od kuće odlazijo u šumu i
poslje ga više nismo vidli, ni iz šu-
me izišo, al se čulo da je uvatit i
na Korzu objesit. Bio je Ivo Škrbi-
na krupan, jak, kudrave kose, ja-
ko lip momak.

Kuća Škrbina bila je odmah do
kuće Brkića u Varoškom brdu, u
Malom dolu, iduć čudotvornom Kandelaber kod taksi-stajališta na koji je obješen Ivo Škrbina

ljekovitom izvoru Grabovac. Zo- Slavonskom Brodu, a ovu priču je dopunio i neza-
vu to vrelo i sv. Ivan, jer na grabu poviš izvora je sli- obilazni Mata Baboselac – Mišin.
ka sv. Ivana, kupila ju i metnula pobožna gospođa
Štefančićka, Albina, supruga kipara i klesara Mar- - Bilo vako u jesensko doba, o svinjokoljema - kaže
tina. dida Andrija - partizani se krili kod Stanešini pojata,
vtj1jvvzkišnnu1jšdrnz1š(pgeeekertaunriii971aaleaajžoORLismcodeosaenčtk.aigu4..rdjapavnojdzvv:aLneotjsUe1so3kdzeieiiiiaanasuJtludenHvzojl9.iaijknuieuij,ćoeaakNkkme4duktriipzzidčrsdduvnčooe,ki3aouajshaaiietaćapeea)vočrmavo.vsbIbro.svs,rzgmnvaInkagizvltoUtviavibuiksneaorolltoiđlajassoeiiuozćajooi,e1jonnzpvBelpgztđaeiaend,mihjt8i.teskžrpVoociimašŠaennoaŠaisok.iraerioor.jbmkjlaanijkieadipIarja,Gunmnpdr.je.pzoo,aareuboeTiadotjia1pbaivdmstmeainalozojjojbdnnoji9arejeien.aldKeagbtpvnoinugina4I:J.iolIujaošajazojaePn.poau,4aNpelsaemtrkaamiv,sz..čvašeaedšnzužsdaonmveijPeerkzausirjeojjvts:oj,trBedkeeuaooćinarekapsignVDnra.zzbg,1rinrMtpujbaoiLouaiinaaasečsid6ivvioS,luidknbučogaisdjo.aiaztstnteBiotkajsvirjorjeeejjoslrmeižPktgeriieuoujigijmtlćčie,kišcveoenpaunrujščoauakepeaaaimtrbmiiadsddanrosŠamtnaniessodnrtbkeieikatibnoilirćuiovaarslnjVjiijnrnojeijeeč.laj.duaeb,z,oa.isopiSBlnvBshLvšmaiBe1erjrsrntrgglireiooiutoooaankieiu8loodonoaaaaaošz------lđi,.dpraLenueu,oumdgnačgkIoaivlllijuiabio1ićm.zsnbj9VeebvŠala2šejjkinkeelej3lroueeb---u.liis“nBtaur,o”suitspkupuTsdovaradloitADišnlevsmkmaovjt,kajaoaasrapmosiitjunpgjmnuurvemooijolgemszkejinebukglomkoeariz.ijomdnaedSaT,zkupsbskjpčbsČjkgikddrnaiiaoooapujamuaeeBaruuaiireKnovilpllasezzpa,psdijrdaosthspu.eeameodoodjaievšlč,skua.,auDv,eluttoa.oijdaundooejdIiuicaajsap.elcAmojsmdor,tl.aapakvPeivćtjailni,pBsbsgl.eiOceoadkolieKiaulspNreSujmirrrrarioaj,jnnnustuaniuiošueieeevtiikirdtlvikaseeszttzotdlskadaiprdošpdi,aaaulaueattanosšuiauzatasšeunkua,u.mktensvjigbi,vtpmČnboiucPpicuoČs.aulBpsejsaijkaeioeneaounreJsapeinkeapnlso,tsprrnlsžerjejjrZoibmaiekbaatuauejjjtjtalrkdćaeseiiuiaaiesrriivmrzdoeuezvslGdamlšriatpztosb,euanbeaaegzilidbinnjpieknlirazzrnea.eoia,dnsusiaimiajairnaajkTpjvsuzeeampsviaiisarlzČnnutlajonrioetauskeiiori,,as.tsauic.aeedbeeiskudd,jpešntČnDdšapŠtovrnl.pautali,niiisoljjkejtazmaaa,g.jaOeoiaBnuciusdooivesrIdsptrsrvinjakaical,npia.zpaatoieetdudoijoitpaejaliis’kdndo,d,monćuaooz,nudztmutbvnoriaeajaiašiatš,deasičBalniarcoiši.oevlinmelolakejpkuedaćneslIoanaearjilp,ujgoneeekaabćpuoaeuansljgpjgsavodolieneroeoviso,iiivinsoošoiuprizj.v,eišpuno芞uepdirltjJovsdvttraiidaeievkiotpupaoakaeezeprČČehpplseazuv.onusoomikajddktaienetunnZribućsšrotausrmnilaoovrrriinuuaoaaaoaaaeeć--------ii,,.
Kako je Ivo Škrbina izbjegavao potragu za sobom, tizani, pa će ji na oras na struke objesit. Jednom su Be-
nije poznato, ali onda se pridružio skupini partiza- brincu naredili da štranjgu donese. Kad, jednog parti-
na, vjerojatno također dezertera, no njihova grupa zana objesiše, štranjga puče, a on je svojim krvnicima
je opkoljena u ataru Donje Bebrine. O tome divanio onda reko: „Vidiš da sam prav čovjek!“ Nekada, kada
mi dida Andrija Jednobrković – Ferkov (1924.) iz bi se to dogodilo, obješenog se puštalo, oslobađalo,
Donje Bebrine, sada u jednom staračkom domu u al ovaj puta on je svejedno objesit. Isti je Bebrinac on-

117

101 brodska priča

da donijo drugu, deblju štranjgu. Obješeni su u Bebri- prepoznala: stabla pozadi kandelabera pripadala su
ne saraniti, kraj bebrinskog groblja. Kroz osam dana brodskoj Klasiji, nešto dalje kiosk s novinama, drven,
došla je njihova rodbina, tamo negdje od Sapca, ili okrugao, poznat Brođanima na prvi pogled.
od nekuda, pa su po noće kriomice otkopana njiova
tijela i odvežena. Dvojicu partizana su oterali za Brod Bilo je jasno: Slav. Brod, smaknuće mladog partiza-
i na Korzu su objesiti.. na Ive Škrbine. Oni koji su vidjeli fotografiju sjetili su
se i dana zločina. Bilo je to 16. studenog godine 1943.
Kada su partizane objesili, onda će Čerkezi i sve Uz podatke koje daje „Brodski“ i sjećanja Varoša-
dotjerane Bebrince pobiti, selo zapaliti, za odmaz- ca, nastavljam priču o Ivi Škrbini. Ivo je rođen u obi-
du jer su partizane skrivali. Tako su oni mislili. Sre- telji siromašnih nadničara, vincilira. Još nije niti po-
ćom, stigi su iz Brusnice Nijemci i domobrani, pa šao u školu, a izgubio je oca. Kažu, išao je u tuđe
su to spriječili. Među Nijemcima bio je jedan viši trešnje, gazda je pripucao i ubio ga. Majka Manda
časnik, Bebrinci pamte da se zvao Špis, ostala je s devetero siročadi (Anka, Ma-
čija je jedinica jedno vrijeme i u Donjoj
Bebrini boravila. Čerkezima je naredio rija, Kata, Elizabeta, Manda, Ruža, Jelka,
Franjka, Ivo) i ubrzo je od tuge i bolesti
da odmah sav taj svit raspušćaje. Špis se preminula. Osam sestara okružilo je pa-
s nekim Bebrincima jako dobro slagao,
često je k njima znao svratiti, dobro se žnjom i ljubavlju brata koji je tek počeo sri-
cati slova. Uz pomoć nekih prijatelja i uči-
počastiti jelom i pilom. I to je Bebrince telja Miletića (Mate, supruga profesorice
od sigurne smrti spasilo.
Olge), koji im je bio staratelj, naporno su
se probijali kroz život.
O Ivi Škrbini pisao je i „Brodski list“
1963. godine pod naslovom „Borac sa
Dilja“, u prigodnom članku uz 27. juli – Sedamnaestogodišnji Ivo zaposlio se
u Tvornici vagona 1941. godine. Bio je
Dan ustanka, prikazujući Ivu kao neu- transportni radnik, pa uznapredovao do
strašivog partizanskog borca, a možda
namjerno prešućujući da je bio partizan radnika na bušilici u lokomotivskoj hali.
dezerter, jer bilo bi jako nezgodno reći Postao je SKOJ-evac i po zadatku izvrša-
da se iz partizana i„petama dalo vjetar“, Svjedok Andija vao razne obaveze: prikupljao materijal,
Jednobrković-Ferkov slao partizanima podatke o neprijatelj-

odnosno bježalo. Evo izvatka iz tog član- skim snagama, raspačavao štampu koja
ka: je stizala u Brod s oslobođenog teritorija...

Pripadnici oružanih snaga njemačkog okupatora U ljeto 1943. otišao je u Diljski partizanski odred.
rado su nosili fotoaparate i škljocali njima gdje god Iako jedan od najmlađih partizana, postao je, kažu,
su stigli: snimali su pejsaže tuđih zemalja, ruševine i neustrašivi borac, diverzant, bombaš. Ivin partizan-
zgarišta iza njihovih bombi, izmučena lica kraj logor- ski odred često je postavljao zasjede na komuni-
skih ograda, ukočena tjelesa svojih žrtava. Zahvalju- kacijama, vršio diverzije na pruzi, razoružavao čete
jući takvoj navici, obavljanoj sa sistemom i pedante- domobrana i tako stvarao nesigurnost za neprija-
rijom, došlo se do niza jezivih dokumenata iz stravič- telja sve bliže i gradskim naseljima: Slatini, Viroviti-
nih dana rata, odmazde i prijekih sudova (...) ci, Našicama, pa i samom Slavonskom Brodu.

Kratko vrijeme nakon oslobođenja, neki borci iz jed- Neprijatelj je dovlačio pojačanja, vražju diviziju,
ne slavonske brigade, koje su tada bile smještene u feldžandarme, čerkeske horde. Rastao je broj hapše-
blizini austrijsko-jugoslavenske granice, uhapsili su nja; vješalo se na pruzi kod Sapca, strijeljalo u Starom
jednog sumnjivog četrdesetgodišnjaka, obučenog u Topolju. Grupe boraca s Dilja i dalje su nailazile noću,
neku kombinaciju civilnog odijela i njemačke unifor- likvidirale straže, dočekivale patrole Nijemaca i Čer-
me. Slučajno su se tu našli i neki Virovitičani, koji su keza. Škrbina je redovito učestvovao u akcijama. Po-
u uhapšeniku prepoznali SS podoficira Kissela, rani- lovinom studenog, neprijatelj je saznao da se manja
jeg pripadnika takozvane Ajnzac komade 3 u Virovi- grupa partizana kreće u okolici Donje Bebrine. Izdaj-
tici i Slav. Brodu. Prilikom pretresa nađena je kod nje- stvom se saznalo gdje se neki od boraca odmaraju;
ga jedna skupocjena kutija za cigarete, nekoliko ruč- Škrbina je opkoljen u jednom štaglju i uhvaćen.
nih satova, čitavo tuce prstenova i narukvica. Na dnu
džepa od hlača bilo je par zamotuljaka Lajka-filmo- Ivo je odveden u policijski zatvor u Brodu i dani-
va. Iako je Kissel bio policajac, on se nije mogao riješiti ma saslušavan, ali pitanja o saradnicima u Posavini,
snimaka, iako je mogao pretpostavljati da će ga oni o bazama u pojatama, ostala su bez odgovora. Dru-
teretiti. Nosio ih je sobom kao kroniku svoga pljačkaš- gačije nije ni moglo biti.
kog posjeta našoj zemlji da bi je pokazivao, da bi se
njome, ako se izvuče hvalio. Onda je slijedilo vješanje, koje je jedan od Nije-
maca, SS podoficir Kissel, zabilježio fotoaparatom,
Snimci su zabilježili tenkove na ulicama naših gra- kako je već rečeno. „Brodski list“ članak o Ivi Škrbi-
dova, lica prostitutki, pijanke pri nekoj svinjokolji kod ni zaključuje: Ime borca Ive Škrbine zabilježeno je na
jednog kulturbundaša iz naše okolice. Među njima spomen-ploči, u strojnoj obradi „Đure Đakovića“. Pe-
našao se i jedna snimak smaknuća: mladić bujne ko- deset koraka dalje, gdje sada rade novi strojevi, na-
se i zgrčenih ruku obješen o ulični kandelaber. Stup lazila se bušilica za kojom je Ivo stajao prije nego je
koji je služio za vješanje morao je stajati na promet- opasao fišeklije i uzeo pušku u ruke.
nom mjestu. Nepuni metar iznad glave obješeno-
ga stajali su strjelasti putokazi čiji su šiljci pokazivali Tako, na kraju pitanje, Ivo Škrbina - borac ili de-
pravce u kojima su se nalazile razne njemačke usta- zerter, ostaje bez odgovora, ili je odgovor - i borac
nove i komande. Pozadina ove jezive scene se ubrzo i dezerter.

(Posavska Hrvatska, 8. svibnja 2015.)

118

101 brodska priča

DOK JE BUDAINKA U
VAROŠKOM ATARU BILA

Na Budainki je dućan
mješovite robe držao
Đuro Jagnic (a to
je ćirilicom napisao
“Đorđe Jagnic”)
– razglednica u
vlasništvu Muzeja
Brodskog Posavlja

Na podnožju Brod. brda vidi se selo Varoš, istoč- Švabe te i drugi – također piše u „Spomenici“.
no od Varoša pruža se zidana cesta sve do A, u monografiji „Varoš, Narodni život i običaji“
Broda. Po ovoj cesti prije 40 godina nije bilo
nijedne kuće. Tek iza okupacije (Bosne i Hercegovi- (Zagreb 1919.), učitelj i etnograf Luka Lukić opisu-
ne od strane Austro-Ugarske, 1878.), počele se kuće jući svoje rodno selo Varoš iz 1898. godine, navodi
dizati. Ta cesta zove se Budainka. O njoj pripovijedao da je zemlja skupa, čak i čaere - podvodne livade:
je stari starosjedioc Joza Živković iz Varoša ovo: Bio Jutro čaere ili oranice prodaje se po sto forinti, dok su
je stranac samoživac imao veliko imanje, zemalja i Budainke nuz zidani drum i po 300 fr. jutro, jer kupuju
novaca, i zvao se Budainko. Kako nije nikoga imao ni Švabe, Pemci i Magjari za ausplac.
od roda ni od poroda, ostavio je na čas smrti, goto-
vi novac crkvi a zemljišta uz današnju cestu darovao Evo, još jedna potvrda tko su bili prvi stanovnici
seljacima mjesta Varoš i to tako da su to zemljište vi- Budainke. A, iz ovakvog sastava stanovništva, mno-
še stotina jutara u površini, imali svi skupa na jedna- ga su djeca s Budainke pohađala školu mađarskih
ko uživati. Po ovom narodnom dobrotvoru nazvali su državnih željeznica na stanici u Brodu (Mađarska
njegovo zemljište „Budainka“ – napisala je učitelji- škola je otvorena 1894.), jer su time i s naučenim
ca Anka Simonović o postanku imena i naselja Bu- mađarskim jezikom imala veće šanse za zaposlenje
dainka u „Spomenici škole u Brodskom brdu“ oko u državnim službama, posebno na željeznici. Sve
1913. godine. je to bila smišljena politika mađarskih vlasti, a cilj
mađarizacija Hrvatske. Tako je bilo do prevrata i na-
U monografiji „Brod“ Mirko Marković govori ta- rodnog ujedinjenja 1918. godine. Onda je Mađarska
kođer o darovanoj zemlji: Ime Budainke potječe od škola kao protunarodna dokinuta. Uslijed toga je i
brodskog časnika Budije, koji je ovu livadu prepustio petnaestak učitelja s ove škole otišlo u svoj orszag
Brođanima kao svoj dar. (zemlju), a s njima i dio školske mladeži.

Je li ovo tek legenda ili je stvarno tako bilo, ne „Brodske novine“ 1920. godine pišu o izgonu stra-
znamo, kao što ne znamo ni kada je to samoživac naca, 188 obitelji koje su kao državljani neprijatelj-
Budainko darovao svoju zemlju Varošcima, ali to skih država u roku od tri dana morale iz Broda od-
se svakako zbilo prije 1781., jer je na katastarskom seliti. Pa su se i „starosjedioci“ Budainke prorijedili,
planu te godine Budainka već ubilježena. Također, no na Budainku potom doseljava radništvo iz Dal-
Plan Broda i okolice iz godine 1811. (rad kartografa macije, Hercegovine, Like, Zagorja, Bosne...
J. Brännera), bilježi toponim Budainka s jedne i dru-
ge strane puta Brod – D: Ober Warosh (D = Dorf, se- Kako je Budainka bila varoška, atar općine Varoš
lo, Gornji Varoš). započinjao je već od ćuprije Fricovke na starom ko-
ritu Glogovice, jer zapadna granica imovne opći-
Ali, kako to već biva (...) Nesretna nesloga smotala ne Brod išla je od ušća Mrsunje u Savu, a zatim je
ih (Varošane, pa ih i dan-danas još ima znatan broj slijedila staro korito potoka Glogovice sve do mo-
smotanih), te su to zemljište parcelirali i med sobom sta na Podvinjskoj cesti. Kuće između dviju rampi,
podijelili. Domala došli stranci pa danas prodao svoj bosanske i zagrebačke, bile su dio Varoša. Ta bli-
dijel jedan, sutra drugi, dok nisu gotovo sve rasproda- zina Broda, a uz to i željezničke pruge, a još najvi-
li. Na tom zemljištu nastanili se najviše Mađari, Ličani, še što su stope doprinosa općine Varoš bile manje

119

101 brodska priča A naselje Budainka brzo se razvijalo i dobro na-
predovalo (1910. godine Budainka je imala 451 sta-
nego one brodske općine, pogodovalo je u „raču- novnika, a 1931. godine već duplo više, 976), pa je i
nu rentabiliteta“ spretnim brodskim špekulantima, školu dobilo. Građevinska dozvola za školu izdana
koji pred kraj 19. stoljeća na varoškom ataru podižu je 1930., a te godine su položeni i temelji. O otvore-
brojne industrijske pogone. Tri velike pecare alko- nju škole zapisano je u Kronici župe Slavonski Brod:
hola radile su punom parom: Pachanyjeva, Koppo- U nedjelju, dne 18. listopada 1931. godine blagoslo-
va i Kohnova, tu je bio i Koppov mlin, a Josip Hanza vio je brodski župnik Dominko Šarčević novu školu,
podigao je tvornicu cementnih proizvoda... koja je sagrađena kao jednokatnica, na Budainki.
Poslije blagoslova i govora župnikova bio je svečani
Ovakav položaj varoškog atara u odnosu na brod- banket za uzvanike, koji je priredila varoška općina.
ski bio je za razvoj grada Broda vrlo nepovoljan i
dolazilo je do nesporazuma, pa i sukoba dviju op- Dvije godine ranije, 1. lipnja 1929. osnovano je
ćina. O tome se može pročitati u „Jutarnjem listu“ i sportsko društvo „BAŠK“ („Budainski amaterski
1930. godine: športski klub). Nogometno igralište su imali preko
željezničke pruge, na prostranom varoškom utva-
Građani sela Budainke koja pripada općini Varoš, ju Jelas. Kako je istražio Željko Čeglaj, predsjednik
obratili su se svojedobno kotarskom poglavarstvu BAŠK-a bio je Franjo Baki – bravar, potpredsjed-
grada Broda, s molbom za pripajanje općini grada nik Stjepan Nemet – brijač, tajnik Ivan Rukavina,
Broda. Budainka gravitira sasvim Brodu, a osim to- blagajnik Stjepan Bognar – bravar i članovi: Ferdo
ga većina njenih žitelja uposlena je u Brodu, a i mno- Nemet, Josip Sobočan, Antun Kurkutović, Ljudevit
gi Brođani imaju svoje posjede u Budainki. Radi ta- Nagy, Josip Čičić, te revizori Pavle Štrumberger, Te-
kve nezgodne podjele teritorija općine Varoš i općine
Brod bio je uvijek sukob s nadležnim vlastima. Građa-
nima Budainke je u interesu da budu pripojeni Brodu,

Uprava i igrači BAŠK-a, Budainskog amaterskog športskog kluba, osnovanog 1. lipnja 1929.

jer mnogi imaju svoje kuće i na brodskoj strani. Kotar- obald Herbst i Ferdinand Rac.
sko poglavarstvo upravilo je molbu građana Budain- Djelovalo je tu i sokolsko društvo i imalo svoj dom
ke općini Varoš na rješenje, ali je ona odbila tu molbu.
Međutim molitelji se nisu dali smesti, nego su poslali – „Sokolanu“ na Pavičića numeru, a katolički „Orlo-
molbu i banskoj upravi u Zagreb koja je odgovorila, vi“ su išli vježbati u Hrvatski dom –„Orlanu“ u cen-
da se najprije upita općina u Brodu, da li je voljna pri- tru Varoša.
miti Budainku u svoju općinu, pa ako Brod pristane,
onda se ima provesti u Budainki plebiscit. Kako smo U većem članku pod naslovom Uzorno selo u Sla-
obavješteni većina brodskog zastupstva je za pripa- voniji, objavio je „Jutarnji list“ 1932. sve pohvale
janje i ta će stvar doći na sjednicu gradskog zastup- Brodskom Varošu, selu koje se proteže u duljinu
stva još ovog mjeseca. Prema tome će sigurno do ple- od 3 kilometra kao kažiprst brodski prema Zagrebu.
biscita doći u srpnju. Grad Brod bi time mnogo dobio, Selu je istočni krak zapravo sastavni dio Broda. Uisti-
jer bi mu se teritorij za daljnji razvitak povećao, a gra- nu – ova rastegnutost sela i daje mu ono tipično obi-
đani kraj toga ne bi imali sukoba sa vlastima, kao što lježje ukrštanja grada i sela. Polovica bliže Brodu ima
je to do sada bilo. obilježje gradske ulice i obzirom na nošnju stanovni-
ka i gradnju kuća, dok suprotna polovica upravo obr-
Do plebiscita (danas bismo rekli referenduma) ni- nuto, sačuvala je bogatu narodnu nošnju i hrvatski
je došlo, razlog ne znamo, ali ta je tema par godina seljački dom.
kasnije opet bila vrlo aktualna.
Kako piše „Jutarnji list“, 1933. godine opet je bi-
lo pokušaja dogovora između grada Broda i opći-

120

ne Brodski Varoš, a također i općine Podvinje o is- 101 brodska priča
pravljanju međa: Poslije svog pozdrava zamolio je
gradski načelnik dr. Dufek gradskog inžinira Sykoru, gdje bi se našli konzumenti, tj do seoske kapele, jer se
da prisutne upozna sa sadašnjim medjama odnosnih na tom teritoriju nalazi oko 300 željezničarskih obite-
općina na karti. Ing. Sykora opširno je predočio svim lji, a osim toga ima tu i više obrtnih radionica, kojima
prisutnima kako su se medje općina brodski Varoš i je elektrika od velike potrebe. U tu svrhu grad Brod bi
Podvinje duboko usjekle u područje grada Broda ta- dao sav električni materijal, a općina Brodski Varoš
ko, da je za grad Brod nastala nemogućnost urbani- drvenu građu za stupove i radnu snagu. Ovaj novi dio
stičkog izgradjivanja na modernim ustanovama gra- električne mreže bio bi sigurno jedan od najrentabil-
djevinskog zakona. nijih zbog velikog broja konzumenata.

Predstavnici Broda u traženju ispravke medja ostali A, život na Budainki tekao je tako da su njeni sta-
su kod zahtjeva gradske općine da se cijeli zaselak Bu- novnici tijelom i dušom bili više u gradu Brodu, a
dainka arondacijom pripoji gradu Brodu, jer njemu u administrativno u selu Varošu, s kojim ih gotovo ni-
svakom pogledu gravitira. Budući da na taj način nije šta nije vezivalo, ali su se ipak morali povijati va-
došlo do sporazuma izmedju spomenutih predstav- roškim općinskim proglasima, naredbama, ured-
nika, stavio je kotarski poglavar posredovni predlog, bama, nametima...
koji je sa cijelim elaboratom predložen banskoj upra-
vi na nadležnost. Istom poslije Drugog svjetskog rata, 1948. godi-
ne, područje MNO (Mjesni narodni odbor) Budain-
I o elektrifikaciji, općina Varoš morala je s brod- ka priključeno je gradskom NO-u (Narodnom od-
skom općinom pregovarati, jer električna centra- boru) Slavonskog Broda, zabilježio je „Brodski list“
la bila je u Brodu, izvještavao je „Jutarnji“ 1933.: u broju 23 iste godine. Potvrđeno je to ukazom Pre-
Kako je prije kratkog vremena općina Brodski Varoš zidijuma Sabora NRH od 18. 10. 1948., a na prijed-
uputila molbu brodskoj općini za proširenje električ- log Kotarskog NO Slavonskog Broda. I tako, konač-
ne mreže na njen teritorij, to je zaključeno, da se sa no, stanovnici Budainke postadoše pravi građani,
općinom Brodski Varoš povedu pregovori. Brodska je pa im se više nitko – kao što je bilo slučajeva rani-
općina voljna provesti električnu mrežu za onaj dio, je – nije mogao posprdnuti da se gospode a nisu
Brođani.

(Posavska Hrvatska, 15. svibnja 2015.)

121

101 brodska priča

UCVILITELJI
ŽENSKIH SRDACA

Kuća Radičević, iako
oronula još pokazuje

koliko je bila lijepa

N Afera Radičević nokatne škole na glavnom gradskom trgu (danas
ećemo mu zamjeriti mladenačke ljubavne Fakultet strojarstva). Kamen-temeljac za ovu ško-
nestašluke (koji su i njemu jada donijeli), jer lu položen je 14. srpnja 1874., a gradnja završena
ostavio je Brodu kuću – samo staj, pa gledaj!, u listopadu 1875. pa se je u nju, nakon svečane po-
kako se kaže! svedbe po mjesnom župniku, dne 18. t. mj. takodjer
odmah i uselilo...
Nigdje se u Brodu na Savi neobarok nije toliko ra-
zigrao! Nigdje toliko fine, kitnjaste dekorativne pla- Lovrin sin Antun bio je gradski inženjer. U Zapisni-
stike, frčica i kofrčica, kao na pročelju prizemnice na cima gradskog zastupstva 1890. godine raspravlja-
broju 33 na sunčanoj strani Mesićeve ulice. Najdoj- lo se o molba gradjevnog poslovodje Antuna Radi-
mljivije je desetak razgolićenih, dobro uhranjenih čevića za mjesto gradskog mjernika. Zaključeno je
bucmastih anđelčića nabreklih trbuščića, kojima i da ga se primi privremeno (danas bi rekli na odre-
obrazi pucaju od zdravlja i jedrine, a raširenih ruku đeno vrijeme) u službu, uz mjesečnu nagradu od
pred sobom u krilu drže bogate cvjetne i voćne vi- 50 fr. Podjedno zaključuje se u mjesecu siječnju 1891.
jence. Anđelčići vas naivno, bezazleno i radoznalo razpisati natječaj za definitivno popunjenje mjesta g.
promatraju s ove – najljepše brodske, ali i već jako mjernika. I, činilo se da je time stvar riješena.
oronule – fasade. Lijepa je i anjfort kapija s masiv-
nim drvenim duborezom ukrašenim vratnicama i No, prije sjednice gradskog zastupstva, na kojoj je
željeznom rešetkom u kojoj su inicijali vlasnika ovaj predmet trebao biti riješen, predao je pisme-
“AR” i njegove supruge “FR”, te godina gradnje ku- nu interpelaciju (podnesak za objašnjenje) jedan
će, 1897. Neshvatljivo je da ove lijepe fasade već od zastupnika, ugledni gospodin Stjepan pleme-
godinama i godinama nema u nikakvim planovima niti Kerznarić, kunsttišler iz Poštanske ulice (danas
obnove spomeničke baštine. Strossmayerove). Interpelacija je bila sljedećeg sa-
držaja:
Pa, tko je taj građanin brodski, inicijala“AR”? On je
Antonius Mathias Laurentius Radičević, rođen u 1. Dali je poznato g. gradonačelniku da se je gore
Brodu 13. oktobra 1865. godine. Njegov otac bio je navedeni slučaj (a što se dogodilo, tek kasnije po-
učitelj Lovro Radičević, a majka Magdalena Filipo- staje jasno) odigrao u mojoj kući.
vić. Učitelj Lovro je iz malog doljanačkog sela Ku-
pine, iz obitelji graničarskog časnika, rođen 1835. 2. Dali je poznato gosp. gradonačelniku da je gosp.
Učiteljevao je u vinkovačkim selima Komletincima mjernik Antun Radičević predao tužbu kod ovomje-
i Privlaci, a onda došao u Brod godine 1871. za pr- snog sl. kot. Suda radi povratjenja datog gospodjici
vog ravnatelja Građanske učione i ostao do 1875., Magjarević dara.
pa potom premješten u Glinu, gdje je umirovljen
1876. U Brodu je, dakle, u vrijeme gradnje tada jed- 3. Ako to g. gradonač. poznato nije, dali je voljan ove
moje navode ispitati dati, a napokon:
122
4. Ako je to pak g. gradonačelniku poznato, jeli vo-
ljan g. mjernika Radičevića pozvati na odgovor i na

101 brodska priča

pitanje: Dali se to slaže sa dostojanstvom jednog dvadesetih godina prošlog stoljeća, od čijega su
gradskog činovnika, te ako se ne slaže, dali je g. gra- magnetičnog pogleda žene u trans padale. Sudeći
donačelnik voljan držati još i dalje činovnika ovakvo- prema raspoloživim fotografijama, zapravo je Pero
ga u službi gradskoj. Gurman bio još i ljepši, privlačniji i k tome mužev-
niji nego besmrtni, našminkanih očiju, sladunjavi,
Gospodin pl. Kerznarić ocrnio je, dakle, mladoga bljedunjavi i bezmuskulaturni Valentino. Bilo je to
Antuna, budući da je bila povrijeđena čast nave- u vremenu tridesetih godina prošlog stoljeća, jer
dene gospođice. legenda o Rudolfu Valentinu tada je bila još jako
friška.
A, evo što je zapravo bio povod interpelaciji:

Dana 26. prosinca 1891. gospodin gradski mjer- A, pred Drugi svjetski rat imao je Brod i „Romea“
nik Antun Radičević navodno je u kući interpelan- neodoljivog i najprivlačnijeg momaka u gradu,
ta (pl. Kerznarića) zaručio djevojku Emiliju Magja- tako o njemu piše brodski satiričko-humoristički
rević i darovao joj u to ime zlatnu uru s lancem, a „Ondulirani jež“. U rubrici „Ježeva pošta“ obraćaju
sada pako odlučio je od zaruka odustati i, zamisli- mu se ovako: Romeo: Vašu obećanu fotografiju ni-
te, od zaručnice je zatražio da mu dar vrati. Budući smo primili, pa brođani neće imati priliku da upozna-
da zaručena nije htjela dobrovoljno dar vratiti, An- ju najzgodnijeg lafa u Brodu. Zna se da vi ucviljujete
tun se obratio Kraljevskom kotarskom sudu u Bro- ženska srca.
du (bio je na ćošku današnje Ulice Tome Skalice i
Kralja Petra Krešimira IV), te je sada nastupio put Ho-ho-ho! Pa, tko mu je sad to, taj Romeo!? Tko je
redovite pravde. ta momčina i lafčina?!

Gradonačelnik Aleksandar Radosavljević bio je A, evo kako je upamćen. „Romeo“ je bio stasit,
zatečen i dao si je pravo da će, dok zdravo razmisli, zgodan, imao je nešto kao Gary Cooper, ali i kao
na sljedećoj sjednici zastupstva odgovoriti. A, i ina- Clark Gable, Cary Grant... Uvijek besprijekorno ele-
če, bio je sporomisleći. Sjećate se, gradom je tada gantan, na sva usta razvikan, pa ga je i bez te foto-
zapravo iz sjene vladala gradonačelnikovica, gos- grafije koja nikada nije objavljena u „Onduliranom
pođa Ana.
ježu“ znao cijeli Slavon-
U travnju 1892. opet se ski i Bosanski Brod, a žen-
raspravljalo„o aferi Radi- ski rod osobito. On je bio
čević“ i zaključeno je da pravi brodski playboy na
gradskog mjernika An- kojega su se žene palile
tuna Radičevića gospo- i padale, za njim u če-
din gradonačelnik po- žnji uzdisale, a ostavlje-
zove na odgovornost, te ne potiho patile, pa čak
mu podijeli strogu opo- i bolovale.

menu, eventualno ukor, „Romeo“ je radio kao
odnosno izrazi negodo- trgovački pomoćnik kod
vanje gradskog zastup- bogatog poljskog Žido-
stva radi počinjenog či- va Osiasa Herschela Go-
ttesmanna, trgovca ro-
na, te da tu stvar s već bom na metere, finim
bivšom zaručnicom mir-
nim putem izravna. štofovima u najmoder-
Tako je i bilo, pa je An- Pročelje nakrcano bucmastim anđelima nijim bojama i dezeni-

tun primljen u stalni rad- ma, svilom za oprave,
rubljem, kratkom i galanterijskom robom. Gotte-
ni odnos na mjesto gradskog inženjera, a skoro je smannov dućan nalazio se u njegovoj novoj katni-
bio posao izgubio, jer tada takav čin nije priličio
jednom gradskom činovniku. Nevjerojatno, a da- ci u Ulici Ante Starčevića kbr. 16, zaobljeni ćošak sa
Zajčevom (tamo gdje je prije Domovinskog rata bi-
nas bi im se živo fućkalo. la popularna trgovina NAMA -„Narodni magazin“).

Emilija se, pak, udala čak u Ugarsku, što dalje od Lijepi, tamnoputi „Romeo“ oblačio je skupa kam-
Broda i nesuđenog Antuna. garn odijela otmjeno krojena, elegantne ogrtače –
balonce i trenčkote, obuvao dobre moderne lak-ci-
Potom je Antun još mnogo godina bio gradski in- pele i one u kombinaciji dviju boja kože, frizuru bri-
žinir.

Baveći se i privrednim poslovima došao je u upravni ljantinom njegovao, bio je komunikativan, pun fi-
odbor podružnice Prve hrvatske štedionice, kojemu je nih udvornih manira i eto ti uspjeha kod žena. Ro-
odboru bio i predsjednikom – piše„Hrvatska zajedni- meo je„pucao“ samo na veliko i bogato. Hofirao je
ca“. Umro je 1924. godine. i kćeri zamjenika direktora rafinerije nafte Standard
Oil Company u Bosanskom Brodu Eriki Riffer, uče-
Romeo, ah Romeo! nici Gimnazije. A, mogao je da bira i tako je i radio.
Mijenjao i ucviljavao zavedene i ostavljene žene.
Brod na Savi imao je svoga „Rudolfa Valentina“, a No, lukavi „Romeo“ pravim je imenom bio Stje-
bio je to tamnoputi, ljepuškasti, s brčićima i nače-
šljanim velnama u kosi punoj briljantina, Pero Je- pan Horvat. O njemu piše „Brodski list“ 1948. go-
linić zvan Pero Gurman, vlasnik popularne gostio- dine:

nice i restauracije s dobrom tečnom mezom, žup- Građani Sl. Broda prije rata svakodnevno su mogli
skim vinima i orijentalnim slasticama u Starčevi- vidjeti mladića obučenog po najnovijoj modi sa šeši-
ćevoj ulici na broju 19 (gdje je danas kafić „Alfa“). rom širokog i uskog oboda, kaputom koji razvija her-
Za Peru su rekli, „lijep kao Rudolf Valentino“ velika kulesa, dužine do kukova ili do koljena, hlača širokih i
i razvikana holywoodska zvijezda nijemih filmova uskih, cipela špicastih i odsječenih. To je bio Josip Hor-

123

101 brodska priča (POC) i glavni obavještajni centar (naravno, GOC).
MOC je radio za ROC, ROC za POC, a POC za GOC.
vat, trgovački pomoćnik u radnji O. Gotesmana. Naj- Na prvi pogled sve vrlo jednostavno, ali nije bilo
tipičniji je među hohštaplerima, na korzo je dolazio tako. Mogla se i glava izgubiti, dapače, izgubljene
oko pola dvanaest sati, kada se tamo šetala t. zv. „viša su mnoge.
klasa“: birokracija, trgovci, „političari“ i ostali privile-
govani. Odlazio je na elitne zabave i u „Grand hotel“ Vjerojatno je Horvatovo mešatarenje otkriveno,
(kasnije zvan Hotel „Brod“) u kojima onda nisu ima- pa„Brodski“ iz 1948. godine dalje piše: Poslije Oslo-
li mjesta radni ljudi, vrtio se oko dama koje su živje- bođenja Horvat se krije, ali svaki naš patriota je bu-
le na račun pljačke radnog svijeta. Svakom prilikom dan i vodi brigu, da ratni zločinci i narodni neprijate-
nastojao se dodvoriti gospodi, da bi dobio mrvice sa lji svih vrsta dobiju zasluženu kaznu. I tako je i Horvat
njihovog stola. nedavno otkriven i predan Narodnim vlastima, a za-
tim osuđen na 15 godina lišenja slobode sa prisilnim
Godine 1941. Horvat vidi mogućnost pljačke, trgo- radom, na kaznu gubitka građanskih prava i to bi-
vina čiji su vlasnici bili Židovi. Druži se sa negativ- račkog prava, prava na stjecanje i vršenje društvenih
nim tipovima Degom, Stojanićem, Čopom i sličnima. funkcija u društvenim organizacijama i udruženjima,
Zbog krađe dolazi u zatvor, ali se zahvaljujući ustaš- prava na državnu i drugu javnu službu i prava na pen-
kim vezama, brzo oslobađa. Zatim stupa u ustašku ziju u trajanju od dvije godine.
obavještajnu službu, radi na otkrivanju suradnika
NOP-a (Narodnooslobodilačkog pokreta). Sa spe- Što je dalje sa Stjepanom Horvatom bilo, nitko se
cijalnom propusnicom putuje u Osijek, Zagreb, Ze- u Brodu više ne sjeća, ali su sve donedavna neke
mun i Banja Luku, odakle šalje izvještaje svojim gos- gospođe još s uzdahom: Romeo! Ah, Romeo!, izgo-
podarima u Zagreb. varale njegovo ime i gajile tihi ljubavni plam u slo-
mljenim srcima svojim.
Samo, čini se da je Stjepan Horvat zvani Romeo
bio dvostruki špijun, ubačen i među partizanske ***
suradnike. U grupi obavještajaca iz redova trgova- Ove dvije priče povezuje samo to što su oba ova
ca, obrtnika, službenika, domaćica... koje su u Bro- momka lomili i ucviljavali ženska srca, istina Antun
du na vezi imali slikari Albert Gruber i Vasilj Anti- samo jedno, a Stjepan - „Romeo“ tko zna koliko!
pov, bio je i R. Horvat. Možda baš naš zavodnik„Ro-
meo“ Horvat? Partizanska obavještajna služba bi- (Posavska Hrvatska, 22. svibnja 2015.)
la je vrlo složena, u njenom sastavu bili su mjesni
obavještajni centri (MOC), rajonski (ROC), pomoćni

Gary Cooper Clark Gable Cary Grant

124

101 brodska priča

SRCE ZLATNE
POSAVSKE DOLINE

- Sinoć se ovdje po prvi puta prikazi- otvaranje obrtničke izložbe, kao i samu
vao domaći film pod nazivom „Srce zlat- izložbu. Sniman je gradski muzej, franje-
ne posavske doline“. Ulaznice su bile sve vački samostan, brodske ulice, kupalište
rasprodane. Mnogi su se vratili kući bez i život na sajmu. Grupa je jučer snimala i
ulaznica. Tehnička je obrada filma dobra, Bos. Brod. Film će biti dug 450 m, a nosit
ali se ne može reći da daje dojam jedne će naslov „Srce zlatne slavonske ravnice“.
zaokružene i harmonične cjeline. U filmu
je prikazan život grada Broda samo s lije- Franjo Ledić, redatelj Franjo Ledić zamolio je gradsko načel-
pe i udobne strane tako, da izgleda, kao i producent prvog stvo da plati snimanje, saznajemo iz Za-
da u Brodu teče samo med i mlijeko, a iz pisnika sa sjednica načelstva (21. kolo-
neba padaju pečene jarebice. Bezuvjetno filma o Brodu voza), a evo što mu je odgovoreno:
je trebalo uzeti nekoliko snimaka kako sa
periferije grada, tako i iz najbliže seljač- - Ledić Franjo i dr. filmski režiseri iz Spli-
ke okolice, pa bi film imao sasvim drugi ta mole subvenciju za izvršeno filmovanje
efekt i djelovao bi uvjerljivo - tako je kri- grada Broda povodom zanatske izložbe.
tički o prvom filmu snimljenom o Bro-
Odlaže se za 1935. godinu, a do toga
vremena osvjedočiti će se gradska upra-
va o uspjehu filma.
du pisao brodski dopisnik za osječki„Hr-
vatski list“.
Pametno, prvo dobro obavljen posao, a onda
Taj film snimio je 1934. godine Franjo Ledić, re- novci. Traženo je i da se film nadopuni. “Jutarnji
datelj i producent (rođen u Derventi 1892., a umro list”(31. kolovoza) opet izvještava:
u Zagreb 1981.). On je zanat ispekao u pionirskom
razdoblju kinematografije u tadašnjoj filmskoj me- - U Brod je ponovno stigla grupa National filma,
ki - Berlinu, radeći kao asistent u filmskim ateljei- koja je prije kratkog vremena vršila snimanje. Sada
ma za vrijeme i neposredno nakon I. svjetskog rata. će još snimiti brodsku industriju i vinograde u vrije-
Tada je režirao nekoliko igranih filmova me berbe. Film ima dva dijela. Jedan će se zvati „Srce

imitirajući ondašnje, a danas urnebesno
smiješne akcijske filmove. Prema vlasti-
tom romanu snimio je film Angelo - miste-
rij Zmajgrada (1919.), prikazan i u Zagre-
bu 1921. godine. A, u Zagreb Ledić dola-
zi 1925. i osniva filmsko poduzeće Ocean
film koji ubrzo preimenuje u Jadran film,
te najavljuje osnivanje i „filmske tvorni-
ce“ na Horvaćanskoj cesti. Snima spek-
takl Ciganska krv (1927.), koji je ostao
nedovršen. No, ovi veliki filmski projekti
donijeli su Lediću samo financijskih ne-
uspjeha. Od 1926. do sredine tridesetih
godina snimao je uglavnom filmske žur-
nale, pod imenom Zvono, koji su imali
ogromnu propagandnu moć, jer „film-
skim pričanjem“ suvremene vijesti mo-
glo se i te kako kontrolirati i manipulira-
ti. Snimao je po narudžbi i dokumentar-
ne projugoslavenske filmove, veličajući
dinastiju Karađoređevića. I film o Brodu Iscrpni obavjesni plakat za premijeru filma (iz fundusa
radio je po narudžbi. Navodni inicijator Državnoga arhiva u Slavonskom Brodu)

filmovanja bio je gradonačelnik Broda
dr. Henrik Duffek, a povod je bila zanatska izložba. zlatne posavske ravnice Slavonski Brod“, a drugi dio
Te, 1934. godine u Brodu je od 29. VII. do 5. VIII. „Vrata Bosne Bosanski Brod“.
održana velika zanatska izložba postavljena u svim
učionicama Realne gimnazije. Izložbom je obilježe- I onda, film je svečano prikazan u Brodu, pred pre-
na 25. godišnjica opstanka Mjesne organizacije Sa- punim gledalištem, pa u „Jutarnjem listu“ čitamo:
veza hrvatskih obrtnika (1909. - 1934.).
- Sinoć (2. listopada) je u kinu Hrvatski dom održana
Dopisnici novina redovito su pratili tijek snima- premijera kulturnog filma „Srce slavonske Posavine“
nja filma o Brodu i izvještavali. Tako„Jutarnji list“ 4. u kojem je prikazan grad Brod i bliža okolica. Film ima
kolovoza piše: dodatak „Vrata Bosne“, u kojem je prikazan Bos. Brod.
Ovaj naš domaći film je odlično uspio, kako u zamisli,
- Danas (3. VIII). je grupa National filma završila sni- tako i u tehničkoj obradi. Snimci su vrlo dobri naročito
manje kulturnog filma. Ova filmska grupa snimila je oni iz Brodskog Vinogorja i Bos. Broda.

125

101 brodska priča

Pa, kome sad vjerovati, dopisniku „Hrvatskog li- nemoguće vratolomije. Kao na žali Jadrana bilo je
sta“ ili „Jutarnjeg lista“? Po jednome, film je pun na pješčanom Poloju, prikazana je Ada, kao i dru-
mana, a po drugome, „odlično uspio“‘? I još nešto, ge savske plaže.
brljivi novinari u svakom izvještaju film su naziva-
li drugim imenom: Srce zlatne posavske doline, Srce Slavonskobrodski dio filma završio je u vinogradi-
zlatne slavonske ravnice, Srce zlatne posavske ravni- ma glasovitog brodskog Vinogorja i omiljenog izleti-
ce, Srce slavonske Posavine... šta brođana. Snimano je, dakako, u vinogradu gra-
donačelnika Duffeka. Berba u filmu. Kako mošt vrije.
Ali, uspjeh filma kod Brođana bio je nesumnjiv, Veselje i kolo uz rujno brodsko vince. Nazdravljalo se
pa kada je na gradskom načelstvu ponovno o sub- u gradonačelnikovom oslikanom podrumu.
venciji raspravljano (11. listopada), bez komenta-
ra subvencija je odobrena. U Zapisnicima je zabi- U filmu Vrata Bosne – Bosanski Brod vidjela se: No-
lježeno: va katolička crkva. Pravoslavna crkva. Džamija. Že-
ljeznička stanica, najljepša u državi. Narodne bosan-
- Ledić Franjo iz Zagreba vlasnik f.f. Narodna filmska ske nošnje. Otvorenje igrališta S.K. „Željezničara“. Go-
industrija moli subvenciju za izvrše- sti iz Slavonskog Broda BSK „Viktori-
ja“. Na utakmici hezene BSK – „Vikto-
no filmovanje grada Broda. rija“. Doček Bana Vrhbosanske bano-
vine. Bakljada J. S. u počast rođenda-
Odbor predlaže da se moliocima na NJ. Vis. Prestolonasljednika Petra.
odobri subvencija od 3.000 dinara
za film već prikazan u ton kinu Hr- U istoj večeri premijere plakat
vatski dom na opće zadovoljstvo uz,
i da naknadno popune filmovanje. najavljuje još jedan pikantni film,
kbrpztBpfBdnsjoB11cncdnJeieouerieu86rkloiruoeaiST-lovvmktnadoomllol78OeldvtcgBse)iutBicdioajDd,88ša,euk.naerBkluernt.kkdmoo..avnčarr.oooGrek.Gp.Honoa,saooFidePdglHo5sduarkjPojojonrodbtrjapaaii5dazneeekjglvsdauakfjvaeago0v..nFfeopono.uz.lldmkr.anmr8aLjrirjoGf1aanšipćaaijoioiuj9vazrvkelmj5taveidoauntrmeilakat2rvm3aneiMBDadpizjtpnamni.d1o,de6nmaonsre.uupesca0a–ajll.o1o,.jILpsiSikčif“ri0bučrćntM.4knfjjgeisleea8kieieeašarP(ae5gotodskdni2raiekMravošv0uaiongnsaia7.khtmsSiooćlu.imlodeuaikacs.rsljmanauaeanjeirondnzcutk,enoJ.tjspvvtiueet„ieairaevzskćkjjvasimSenrvjeetkvrclokaiaaai.ntpraađćizliaipogonactGm,oilnčivreaparabaegnorčjinireiinsukjaćošbarFiBvtpVaza,obuaeoazoipvnielordiklllgzobavvnlonainiokjzinaprjisrtojoinemkdočevažaearojlndoiomeadaaahaasagvsoudevaat------etnji,,nzspikulćkjijdoremraeies.ajNpkiupd“kaGAsusooarsBriuBnesgdtajoosalrdgduofioisjvilmemonvruldjlmenljnnu.o.eeeoiau.GGnnct–gTačboaooBllnemoemiddieLolaz---..erislditneićureinal„mngbnAjiavBZrieaasOlgeaaerlbnzmkirorkđkoiiidoaafmvtdsinaadođillBaaijsmnjizgkšiairjnokgualaonorniuideatćfdadmlkivdrdiil„ucpoesamoGSaaoitodojmr”urn“ožlecejne1aešoMendal9svgpoailtpđJsvprsrd1„dZvea6zićnuv.araaBotšeoi0rloaaaaNo2:izaaeeaćtn“sktizI0ngvtHka.sur,rznjatleeuiaežeagtmiaeonstrkjr%ikšiosiezalregklvovojIlkejesftoalssijaviliboeasaieouvmnntodsvtlnžnj“akimnuipeurag,njčeuishiijekeedhlpnaeipnnzt,o.iŠitt(mipmiamfšatkoe9ćaisjsNrsk,bipdrteieuodlcka,na,.soasaamsorasrouimol,eajavcjoajuioklmnciočevatkelspasgokpoedidnojkidiimtoonkepjonpovonnnoijsaiempaezejeevrnaarnktjtikaaplrraslaneo“naire.jiuijeorardujavehauevikoneosoki,jšzppjdooteejlissftpu-.tdasueašenriartfuladMonslnmkećeiliniznjumgpoinmakeaaoaž1šintvnjottmnaaoe-doninsla9Gioe„„posšgašnz„on“zšGnSotj3ee,alSleg,aicnagdieazrvojg4prsnrmzlaiiecdaooadajnentatna.gieolenr)brtsiisdšanarigba,Lsnćraoatuasnniazlnsmšfeeoioiedtakugoivillijađkmjrlždhjacadernvulmnoeiikiiajiasadtipjnnviasirćžiroennfklnnkl“zsooeeuaaaieijianuilhueaaaalei-----------iii,,
Zatim je u filmu predstavljen grad: – Današnji Sla- matografa. Pojedini obrtnici nudili su autoru financij-
vonski Brod. Život po gradskim ulicama. Crkve i zna- sku pomoć uz uslov da se filmom prikaže i njihov udio
menitosti Broda. Franjevački samostan. Idila sa brod- u privrednom životu grada i okolice.
skog sajma. Gradski muzej. Vježba vatrogasne čete.
Prva zanatska izložba u Slav. Brodu. Svečano otvo- Uz iscrpni Katalog zanatske izložbe, koji na 100
renje i nekoliko snimaka sa izložbe. Izložba učeničkih stranica donosi mnoštvo podataka iz prošlosti Bro-
radova brodskih škola. Interesantni snimci tvornice da, te privrednom i društvenom životu tridesetih
vagona. godina prošlog stoljeća, film o Brodu (ako bi se pro-
našao) dodatno bi obogatio naša saznanja o tom
Brođanima je sigurno najzanimljiviji dio filma bio razdoblju.
Kako se Brođani zabavljaju. U dvorani je bilo zabav-
no, smijeha, temperamentnih upadica, komentara Navodno, jedna se kopija ovoga dokumentarnog
na brodske „junake s ekrana“. Izazovne i zavodljive filma nalazi u zbirci Jugoslavenske kinoteke u Be-
brodske ljepotice u modernim kupaćim kostimi- ogradu. Bilo bi dobro ovo provjeriti i, ako je to mo-
ma, stegnute girtlovima, protezale su se na bam- guće, nabaviti kopiju.
busovim ležaljkama, plivale, veslale... i izazvale naj-
veći ushit. Gradsko Repićevo kupalište bilo je puno Na kraju da spomenem da je Franjo Ledić otac
vreve. Brođani su majstori u skoku, piše na plakatu. svojevremeno vrlo popularnog Vjesnikovog„Luta-
jućeg reportera“ Gerharda Ledića.

A skakali su čuvari kupališta Mata i Grga, izvodeći (Posavska Hrvatska, 29. svibnja 2015.)

126

101 brodska priča

SVJETLOSLIKARI
BAUEROVI

Karlo B. Tuboly-Smodić, kupac Marija Smodić prije nego što je Marija i Adolf Bauer sa sinovima
Atelijera Terezije Schemnitz postala Bauer Edvinom i Ivicom

Gospođa Ljiljana Puđa iz Slavonskog Broda đen je u Ostrogonu u Mađarskoj 15. IV. 1865. od
čuva djelić ostavštine poznate brodske fo- oca Karla i majke Karoline r. Šimanek. Obitelj je bi-
tografske obitelji Bauer, preko stotinu obi- la plemenitog roda, što potvrđuje jedna dopisnica
teljskih slika i jedan ugovor o kupnji fotografske pisana u Bjelovar 1903. godine Blagorodnom gos-
radnje. Njena sestra Zdenka Olčar bila je udana za podinu Dragutinu pl. Smodić. On je bio državni či-
sina Bauerovih, Ivicu – Karla, Dragutina. Živjeli su u novnik, kraljevski gruntovničar, često je po dužno-
Velikoj Gorici kraj Zagreba. Njihovom smrću ta je sti mijenjao radna mjesta, pa je i u Brodu na Savi
ostavština dospjela gospođi Ljiljani. službovao, a tu je i umirovljen. Opet, prema jednoj
razglednici upućenoj Dragutinu, vidljivo je da on
Godine 1918. u Brodu na Savi sklopljen je Ugovor boravi u Brodu već 1914. godine. Njegova supru-
između svjetloslikarice gospođe Terezije Schemni- ga Terezija Harniček umrla je, a druga supruga, La-
tz i gospodina Karla B.Tuboly-Smodića, kojim mu dislava Tijanić udova Horvath rođena 1872., bila je
gospođa Terezija prodaje svoju svjetloslikarsku (fo- iz Iloka. Dragutin Smodić imao je sina Josipa rođe-
tografsku) radnju s Atelierom u Starčevićevoj ulici nog 1902. u Kostajnici.
55., te svemi k’ istoj spadajućimi potrebštinami.
No, gospodin Smodić imao je i četiri godine sta-
Podjedno dozvoljujem, da se tvrdka i obrt vodi na riju kćer Mariju – Mici, nježnu djevojku krupnih
moje ime sve dotle dok g. kupac nebude mogao do- plavih očiju, koja je, po svemu sudeći, bila ta vješta
biti (...) vještu pomoćnicu da samostalno tjeruje rad- svjetloslikarska pomoćnica, koja je i samostalno tje-
nju... ugovorom se obvezala gospođa Terezija. rala radnju, pod nazivom„Foto Smodić“ (na poleđi-
ni jedne fotografije u kružnom žigu radnje je nat-
Točkom 3 Ugovora gospođa Terezija je također na pis: Atelier M. Smodić Brod n/S i zvijezda u središtu
sebe primila: Vještog pomoćnika ili pomoćnicu duž- kruga). Otac Karlo za nju je kupio svjetloslikarski
na je prodavateljica nabaviti, kako je to prigodom po- atelijer gospođe Terezije Schemnitz u Starčeviće-
godbe ustanovljeno. voj 55. Je li gospođa Schemnitz možda i uvela Ma-
riju u svijet i tajne svjetloslikarstva, nije poznato, ali
Karlo Smodić kupio je navedeno za 4.000 kruna, tako bi prema odredbama u spomenutom Ugovo-
te potpisom ugovora stupio odmah u posjed. ru trebalo biti.

Ovaj dokument otkriva nam potpuno nepoznato Oko 1920. godine mlada Marija se udala za jeda-
ime među do sada znanim brodskim fotografima s naest godina starijeg naočitog Adolfa Bauera. I o
početka 20. stoljeća, svjetloslikaricu Tereziju Sche- njemu nalazimo podatke u Knjizi zavičajnika: ro-
mnitz. Nitko ju do sada ne spominje, a čudno, niti đen je 1887. godine u Neuburgu, u Austriji, od oca
se je našlo fotografija s oznakom ili potpisom nje- Franza i majke Marije r. Dobesch; po zanimanju je
nog atelijera. baš bio fotograf, a supruga mu je Marija Smodić
(Mici) rođena 1898. u Rumi od oca Karla i majke Te-
A tko je gospodin Smodić? Podatke o njemu na-
šao sam u Knjizi zavičajnika u brodskom Držav-
nom arhivu. Dragutin (Karlo) Smodić Tuboly ro-

127

101 brodska priča mo i ondašnje rekvizite - stolice, klupice, naslonja-
če, štendere za vaze s cvijećem i sl. uz koje su kod
rezije Harniček. Supružnici Bauer od tada zajednič- fotografiranja smještali likove koje su portretirali.
ki rade, imaju atelijer „Foto Bauer“, u Starčevićevoj Međutim, u strašnom nevremenu i tuči koja je za-
55, gdje su i stanovali, u kući udove gospođe Ane hvatila Brod, stradali su i stakleni krovovi atelijera
Krvarić-Brandstäter. Njen muž Hugo Krvarić bio je brodskih fotografa. Bauerovi su to zabilježili na fo-
umirovljeni bosansko-hercegovački solarski prija- tografijama svoga atrlijera, uz naznaku da je to bilo
mnik i preminuo je 1907. Prema reklamnim omot- 1937. godine. Krš i lom posvuda. Komadi stakla raz-
nicama za fotografije, kasnije je atelijer jedno vrije- derali su zavjese, oštetili pokućstvo... na sve strane
me bio i u Širokoj ulici na broju 7, u dvorištu.Tehnič- u atelijer je prokišnjavalo i voda je dodatno upro-
ki, atelijer je bio jako dobro opremljen, pa u reklami pastila stvari, fotografske aparate i opremu. Šteta
ističu: Izradba svih fotografija do naravne veličine. - je bila velika.
Kino snimke. - Reprodukcije. - Diapozitivi. - Uljeni ti-
sak. Radili su i fotografije na svili, od kojih dvije ču- Bauerovi su imali ekskluzivno pravo snimanja
va gospođa Puđa. U Registru obrtnika u Državnom konjskih trka na trkalištu - hipodromu„Vijuš“, kasni-
arhivu„Foto Bauer“ vodi se od 1920. godine, na ime je „Poloj“, koje je od 1926. priređivalo Kolo jahača
Marija Bauer, rođ. Smodić-Tuboly. „Ljudevit Posavski“. U tiskanom Programu trka na-
glašeno je: Upozorenje! Isključivo pravo fotografira-
Godine 1921. godine Adolf i Marija dobivaju sina nja na trkama dano je „Foto Bauer“ u Brodu n. S. Ama-
Edvina, a 1929. sina Ivicu – Karla, Dragutina. terima dozvoljeno je snimanje jedino uz iskaznice, ko-
je se mogu podići na blagajnama i sudačkoj tribini.
Posao je Bauerovima dobro išao, sudeći prema Stoga u reklami Bauerovi i ističu izradbu specijalno
mnogobrojnim fotografija na kojima su oni snimili sportskih snimaka. Ipak je njih bilo dvoje i to do-
Brođane: pojedince, bračne parove, njihove svato- brih profesionalnih fotografa. Pa dok je Adolf više
ve, njihovu djecu, proslave i rođendane, značajne
manifestacije u gradu (posveta zastave Hrvatskog

Svjetloslikar Adolf
Bauer u svom
atelijeru

sokola), zabave brojnih gradskih društava, komu- bio terenac, snimao izvan atelijera, Marija je studi-
nalne radove (asfaltiranje Jelačićevog placa, po- ozno portretirala u njihovoj fotografskoj radionici.
stavljanje kanalizacije u Zrinskoj ulici), gospodar-
ske objekte (Tvornicu vagona, Tvornicu turpija Iva- Adolf i Marija družili su se s obitelji Pavla - Paje
na Meglića u Strossmayerovoj, Holubovu radionicu Dimitrijevića, fotografa i vlasnika kino-kazališta
cementnih proizvoda kod bosanske rampe, bačva- „Apolo“ u Starčevićevoj ulici, koje je Pavle zidao
riju Exleovih...). To su odreda sadržajno i tehnički 1919. godine, a kinopredstave nijemih filmova po-
vrlo kvalitetne, izoštrene fotografije. U portretira- čeo prikazivati 1920. I danas na zgradi (bivšeg kina
nju, oni su u lokalnom ambijentu slijedili svjetske „Partizan“, današnjeg Centra mladih) postoji osta-
trendove, a iz portretiranih osoba uspjeli su dati nji- kljeni erker Dimitrijevićevog fotografskog atelije-
hovu osobnost i karakter. Posebno je značajno da ra. Na sačuvanim fotografijama vidimo Bauerove i
je u ostavštini Bauerovih i nekoliko fotografija koje Dimitrijevićeve bezbrižno izvaljene na toplom pi-
prikazuju izgled i opremu njihovog atelijera. Izvor jesku Poloja dok se Edvin igra s lopaticom, pa kako
svjetlosti u ondašnjim atelijerima bio je stakleni se kvase i brčkaju na savskoj Africi vis-à-vis Grani-
krov i jedan bočni ostakljeni zid. Zavjese, bijele i ka. Zajedno su za stolom u dobrom raspoloženju
tamne, regulirale su količinu svjetlosti, pa se moglo u vinogradu kumova Nežić... Na jednoj fotografiji
igrati sa sjenama. Tako je bilo do konca tridesetih, Marija je napisala: “Moja dugogodišnja prijateljica
kada je Brod dobio električnu rasvjetu (1927.), te u Dimitrijević” (Marija-Vera). Na drugoj pak slici Ma-
atelijerima uvode reflektore s električnim žarulja- rija Bauer spremila se u svečanu„brđansku“ šokač-
ma. Na spomenutim fotografijama u atelijeru vidi- ku narodnu nošnju: šlinganu suknju, svilene rukave

128

sa zlatom i plišeni kalut sa zlatom, kosa joj je naco- 101 brodska priča
knana i povezana svilenim podvezalom sa zlatom.
Onda je Marija snimljena i kako oko vrata nosi ve- Kada je 1945. godine rat završio, Marija se s Ivi-
liku svilenu maramu prandžaru na grane. Nošnje com vratila u Brod. On je pošao na brijački zanat
su od snaše Marice Knežević iz sela Glogovice, što kod gospođe Rapanić na početku Strossmayerove
također piše na poleđini fotografija. I gospođa Di- ulice, a onda je primljen u vojnu školu za pilota.
mitrijević je obukla šokačku nošnju. A gospodin Završio je školu, dobio stan u Velikoj Gorici, a 1952.
Bauer sa slušalicama na ušima strastveno je slušao godine se oženio Zdenkom Olčar s kojom ima kći
koncerte iz najnovijeg Philipsovog radioaparata sa Branku rođenu 1953. godine. Iste godine gospođa
zvučnikom u obliku roga. Ako je još netko htio slu- Marija Bauer odlazi iz Slavonskog Broda sinu u Veli-
šati, morao je također staviti slušalice na uši i pri- ku Goricu, gdje je i umrla 1966. godine. Nakon jed-
kopčati se za radioaparat, a radioaparat za bateri- nog ranjavanja na straži nesretnim slučajem, Ivica
je, jer u Brodu električne struje onda još nije bilo. više nije upravljao zrakoplovima. U mirovini, živio
je na otoku Rabu i umro u Gorici 2013.
Adolf je umro oko 1939. godine i Marija je sama
nastavila voditi fotografsku radnju. Onda su zare- A Josip Smodić, brat gospođe Marije, živio je
dale i druge nesreće. Stariji sin Edvin nestaje u ratu također u Brodu, u Filipovićevoj ulici do kuće Kave-
(na kojoj je strani bio, nije znano). U Foto atelijeru džija, u jednoj staroj tipičnoj drvenjari s čelom kuće
Bauer nađen je pod čudnim okolnostima mrtav je- okrenutim putu. Bio je mrtvozornik.
dan njemački vojnik. Marija s tim nije imala nika-
kve veze, ali je unatoč tome uhićena, optužena i s Bauerovi su otišli iz Broda (umrli, odselili), ne ispri-
malodobnim sinom Ivicom odvedena u nacistički čavši svoju brodsku priču, te su ovo tek fragmenti iz
logor kraj Beča u Austriji. Što se u logoru događalo, njihovog života i boravka među nama. Ali, Bauerovi
o tome isto ništa ne znamo. su ostavili bezbrojne fotografije koje će nadopuniti
mnoge brodske priče, oni su povijest Broda zabilje-
žili i ispričali fotografskim aparatom.

(Posavska Hrvatska, 6. lipnja 2015.)

129

101 brodska priča

BURNA BIOGRAFIJA
JOSIPA DABČEVIĆA

Josip Dabčević sa skupinom
jugoslavenskih obrtnika u Parizu
1931.

saznajemo kako je mladi brodski
krojački obrtnik Josip Dabčević
upoznao i doživio ovaj svjetski
velegrad, kozmopolitsku me-
tropolu svjetlosti. Dabčević je
bio u jednoj delegaciji od 86 Ju-
goslavena koja je 1931. godine
otputovala u Pariz. Položili su vi-
jenac na spomenik neznanom
junaku u Trijumfalnoj kapiji na
Elizejskim poljanama, razgleda-
li crkvu Notre Dame, obalu Se-
ine, obišli tvornicu automobi-
la Citroën u kojoj je onda radilo
18.000 radnika, letjeli aeropla-
nom. …U početku mi je bilo teš-
ko radi jezika, a sad već ide lakše,
Draga moja Maco! jer sam se uvježbao za najnužnije, a ovdje ima sviju
nacija tako da se čovjek iznenada natrefi na lancma-
Paris 10. VII. 931. na. Ali uz sve ove protokolarne i zabavne sadržaje
……… Puno sam zaokupljen poslom, a i razgleda- oni su imali priliku i da se usavršavaju u svom za-
njem Parisa i okolice, ali uvijek mislim na vas dvoje, - natu. U drugom pismu Dabčević govori o povratku
piše Josip Dabčević supruzi Anici i kćeri Teici i na- 18. VIII., pa se može zaključiti da je u Parizu bora-
stavlja: - Jučer sam bio na izložbi, a danas u Versaju. vio nešto manje od mjesec i pol dana i, kako piše,
Znaš Pile to su ti čudesa što sam vidio, kad dođem kući još će javiti kuda će poslije Pariza, u Njemačku ili u
sve ću ti opširno pričati. Izložba je prekrasno uređena i
to na kompleksu kao pol Broda. Bio sam u svim pavi- Švicarsku.
ljonima gdje je izložena sva kul- Na usavršavanje Josip Dabče-
tura i običaji sviju nacija i koloni-
ja, i gdje se može vidjeti čudesa vić odlazi i 1938. godine, ali sada
za nas provinclere. u Njemačku, u Berlin. Supru-
Bio sam u operi u fraku kojeg zi javlja: Sad sam dragom Bogu
sam ovdje pozajmio, jer se tamo hvala stigao sretno u Berlin. Prvi
nikoga ne pušta bez fraka. Ope- posao evo poslije što sam se na-
ra je krasno dekorirana, a komad stanio da se Vama svojim najdra-
je igran „Romeo i Julija“ i silno je žima javim, a onda će sljediti sve
uspio. drugo. Nemogu Ti da opišem ko-
liko sam umoran, izmrcvaren od
Bio sam u Kasino De-Pari, gle- puta, ali nište ne smeta samo kad
dao sam Jozefinu Beker, i onda je dobro prošlo. To je jedan daleki
sam bio u „Gamon kinu“ najve- put da si ga zamisliti može samo
ćem na svijetu… onaj ko putuje 40 sati. U pismu,
on piše supruzi o ljepotama
Spomenuta izložba bila je ve- “Crnoj napasti“ Josephine Baker nije Berlina i kako se snašao: Berlin
lika svjetska L’ exsposition colo- odolio ni Brođanin Dabčević je divan i veliki grad to mi je prvi
niale internationale, a Jozefina utisak kada sam izašao iz kolod-
(Josephine) Backer je američka vora pa do mog hotela. Za stan
crna egzotična gola plesačica sam se namučio 1 sat dok sam
koja je svojim plesom, „odjeve- našao jer ovdje se uvjek treba
na“ samo u suknjicu od banana, rezervirati stan. Ali zadovoljan
zaludila i na juriš osvojila cijeli sam imam lijepu sobu sa kupati-
svijet, da se duhovito govorilo lom kako i dolikuje ovakom kao
o„ludilu zvanom bekeritis“, a Jo- ja seljaku... A odsjeo je u hote-
sephine nazivalo„Crna napast“. lu prve klase „Haus Stephanie“
koji se nalazio u čuvenoj ber-
I tako iz dva sačuvana pisma
iz Pariza upućena supruzi Anici

130

101 brodska priča

linskoj ulici Kurfürstendamm. Dabčević radi i usa- je već 1911. godine također umro.
vršava se kod majstora Rudolfa Maurera te stječe
diplomu koju njegovi nasljednici (kćer Vladimira i Kada je Josipu bilo četrnaest godina pošao je u
zet Branko Čeliković), uz brojne dokumente briž- Brod u šegrtsku školu i krojački zanat. Poslovna knji-
no i danas čuvaju. ga Josipa Dabčevića navodi sve majstore krojače
kod kojih je radio kao krojački pomoćnik. Godine
Uz to što su Dabčevića interesirali svjetski modni 1917. do 1919. kalfa je kod Josipa Grünessa na oba-
trendovi u odijevanju, kao i materijali koji su pre- li Save kraj magistrata, zatim iste godine radi kod
poručivani za nastupajuću sezonu, posebno se že- Adama Doppelhmera, pa kod Franje Sekulića od
lio usavršiti u šivanju odjeće koja će mušterijama 1919. do 1921. i 1922. do 1923., od 1924. do 1926.
sakriti razne njihove fi- ponovno je kod Doppel-
zičke nedostatke kao što hamera, a od 1. VII. 1926.
je jedno spušteno rame, do 14. X. 1926. prijavljen
ili spuštena oba ramena, je kod čuvenog modnog
pogrbljena leđa, grba na krojača Josipa Kuhnera.
leđima, mršavost, pretje-
rana debljina, nesklad Težak položaj krojačkih
ekstremiteta i tijela... šegrta utjecao je na mla-
doga Josipa Dabčevića
S ovako stečenim zna- da se vrlo rano uključio u
njem imao je Josip Da- radnički pokret. Presud-
bčević u Brodu krojački no je bilo i poznanstvo
modni salon za gospodu s Đurom Salajem, koji
i gospođe, što bi se re- je jedno vrijeme stano-
klo, na visokoj razini. Sa- vao kod majstora Josipa
lon se nalazio u Ulici kra- Grünessa, kod kojega je i
lja Aleksandra (Širokoj) Mladi i elegantni krojač Josip Dabčević šegrtovao. Ka-

na broju 15, a osnovan da se krajem 1919. godi-
je 1926. godine i ubrzo je postao najveći i vodeći ne u Brodu prišlo organiziranju SKOJ-a (Savez ko-
modni salon u Brodu na Savi. Mušterije su bile sva munističke omladine Jugoslavije), Dabčević je bio
najveća brodska gospoda a, povodeći se za njima, jedan od osnivača. Do stvaranja omladinske orga-
i ostalima je bila stvar prestiža imati Dabčevićevo nizacije došlo je intervencijom krojača Đure Sala-
odijelo, mantil, kostim... Krojačka radionica Josipa ja. On je zajedno sa Stevanom Bublićem (tada ta-
Dabčevića upošljavala je do dvadeset radnika i po kođer krojačem, a kasnije i gradonačelnikom Bro-
šest naučnika. U reklami ističe: Izrađujem sve vrsti da) u svoj stan pozvao krojačkog pomoćnika Josipa
odjeće za gospodu i dame po najnovijem kroju i mo- Dabčevića i kao predstavnici Komunističke partije
di. Držim uvijek sve vrsti žurnala, naročito engleskih i stavili su mu u zadatak da osnuje omladinsku or-
francuskih, kao i sve ostale novosti za odijevanje. ganizaciju. Prvom sastanku omladinske organiza-
cije, uz Josipa Dabčevića, prisustvovali su: Stjepan
Pa i kada je već imao svoj krojački salon, nasta- Kirhoffer, Maksimilijan Brčić, Ivan Bakić, Mato Bo-
vio se usavršavati u svom zanatu. Tako 1928. go- sančić, Antun Parković, Zlata Müller, Adam Šiling,
dine polazi Praktično krojno učilište Josipa Bublića Albert Gorjanić i Roza Popravak. Josipa Dabčevi-
u Brodu i dobiva Naukovnu svjedodžbu, na kojoj je ća izabrali su za prvog sekretara SKOJ-a, a Stjepa-
istaknuto Bublićevo odlikova-
nje zlatnom kolajnom i diplo- na Kirhofera za predsjednika.
mom na međunarodnoj izlož- Na kongresu SKOJ-a u Beogra-
bi u Rimu. du 1920. Dabčević je bio pred-
stavnik brodskih omladina-
A, tko je Josip Dabčević? U ca. Godine 1922. izabran je za
svim njegovim dokumentima blagajnika brodskog Mjesnog
piše da je rođen u Gornjoj Be- sindikalnog vijeća, a godine
brini 1902. godine, što je toč- 1923. govori na mitinzima za
no, ali on je zapravo bio iz Tr- vrijeme štrajka brodskih me-
njanskih Kuta. Njegova majka talaca. Brodske krojače 1922.
Luca, djevojački Valjetić iz Do- godine predstavlja na 1. kon-
nje Vrbe, išla je baki Lemešić- gresu Saveza šivaćo-odjevnih
ki (po selu Andrići) u Gornju radnika Jugoslavije koji je odr-
Bebrinu i tu ju zateklo i stislo, žan u Brodu. S mladim snaga-
te rodi Josipa. Eto, tako je on ma komunisti su ostvarili za-
ispao Gornjobebrinac. Ni kriv, pažene rezultate u radu, pa
ni dužan! se u novinama „Organizovani

Josipov otac Petar Dabčević radnik“ u jednom članku ka-
– Birtov bio je šećeraš i rano že da „na mutnom horizontu
je umro. Pomoć samohranoj radničkog pokreta u Jugosla-
majci Luci s dva dječaka, Josi-
pom i bratom mu Lukom (izu- viji Slav. Brod predstavlja ne-
sumnjivo jednu svetlu tačku“.
čio za brijača i radio također u
Brodu), pružio je majčin ujak Diploma s krojačkog tečaja u Berlinu Dvije godine Dabčević služi
major pl. Lemešić de Bebrina- 1938. vojni rok u Kumanovu, 1923. i
gornja iz Broda na Savi, ali on 1924., i tada je registriran kao
rasturivač komunističkih leta-

131

101 brodska priča

ka. Po povratku u Brod u najužem je rukovodstvu usavršavao pa, kako je već na početku rečeno, od-
brodske partijske organizacije s Đurom Salajem, lazi i u svjetske modne centre, Pariz, Berlin.
Đurom Đakovićem, Jovom Zlatovićem, Alojzom
Bradićem i Ivanom Fajerbahom. Dabčević je često Za Drugog svjetskog rata, pred sam njegov kraj,
hapšen, sve do 1930. godine, a jednom je i protje- morao se prihvatiti gradonačelničkog mjesta, što
ran iz Broda, pa mu se ime često spominje u poli- ga je stajalo zatvora i logora. Poslije rata radio je u
cijskim kartotekama, kao poznati komunista na ko- krojačkom poduzeću„Odjeća“ i predavao tehnolo-
jega treba obratiti strogi nadzor. giju na Školi učenika u privredi.

Josip Dabčević je i aktivni sportaš, a i jedan od Josip Dabčević, čovjek bogate, burne i tragične
osnivača brodskog Radničkog športskog društva biografije umro je 1967. godine.
„Proleter“ (osnovano 1919.), u kojem je bio tajnik
društva i prvi kapetan momčadi. Sudjeluje u radu UCJENOM POSAĐEN U NAČELNIČKU
Radničko kulturno-prosvjetnog društva „Sloga“. STOLICU
Kasnije je igrao za nogometni klub „Marsonija“, a
bio je i njen potpredsjednik, 1933. Sud za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hr-
vatskoj za okrug Sl. Brod, pod predsjednikom Obre-
Dabčević se ženi 1927. godine Anicom Filak, kćer- nom Vukomanovićem, te s još četiri člana, na teme-
kom krojača. Njoj je tada bilo samo sedamnaest lju teških optužbi izrekao je 12. srpnja 1945. godine
godina, još je išla u brodsku gimnaziju. Josip je bio odluku protiv Josipa Dabčevića, rođenog 1902. u
devet godina od nje stariji, jako zgodan, guste vel- Gornjoj Bebrini, nastanjenog u Slavonskom Bro-
naste kose i nije čudo da je mnoštvo djevojaka bilo du, rimokatoličke vjere, Hrvata, krojačkog obrtni-
u njega zaljubljeno. ka, oženjenog, oca dvoje djece, vlasnika kuće, vino-
grada i gradilišta, za vrijeme Jugoslavije kažnjava-
Kako je Anica bila maloljetna, njen je otac Josipu nog radi političke djelatnosti, a koji se od 30. lipnja
postavio uvjet: „Anica da, ali politika više ne!“. Pri- 1945. nalazio u istražnom zatvoru.

U ime naroda! - u presudi se navodi, Josip
Dabčević je kriv - što je kao radnik svjesno
sudjelovao u okupatorskom aparatu na vid-
nom položaju gradskog načelnika u Sl. Bro-
du od 25. marta 1945 g. sve do oslobodje-
nja. Da je dakle služio u činovničkom apara-
tu na mjestu naročito važnom za okupatora
i njegove pomagače, čime je počinio krivično
djelo iz toč. 6 čl. 2 Odluke o zaštiti nacionalne
časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj.

Na temelju navedene Odluke, Dabčević je
osuđen na kaznu prisilnog rada u trajanju
od petnaest godina i gubitak nacionalne
časti u trajanju od pet godina te upućen
u zloglasni logor na Bonovoj ciglani u Vin-
Josip Dabčević sa svojom ustrajnom i kuražnom suprugom kovcima.
Anicom
Ova presuda je samo jedan od dokume-
nata koje još čuvaju gospođa Vladimira i
gospodin Branko Čeliković, iz kojih se išči-
stao je i tada se povlači iz radničkog političkog po- tava sva teška kalvarija Josipa Dabčevića, oca gos-
kreta, pa kao dobro situirani obrtnik uplovljava u pođe Vladimire.
sigurnije vode građanskog društva. Godine 1932.
odlukom banske uprave u Zagrebu izabran je za U opširnom obrazloženju suda navodi se: Okrivlje-
gradskog zastupnika. Jutarnji je zabilježio: Odlu- ni priznaje, da je primio dužnost gradonačelnika u Sl.
kom banske uprave u Zagrebu razriješen je dužno- Brodu (...) Na taj način, da je policija došla po njega i
predala ga šefu policije Španjolu, koji mu je rekao da
sti dosadašnji gradski zastupnik Dominko Šarčević, se dosta sakrivao kao poznati komunista i da mora
župnik i Stevo Klas, poslovodja radničke komore. Na bez daljnjega primiti dužnost.
njihova mjesta imenovani su Leonardo Novaković,
gvardijan franjevačkog samostana i Josip Dabčević, Ovakovu obranu ovaj sud nije mogao uvažiti, jer je
krojački obrtnik. svakako moralo biti govora, predloga i raspravljanja
o tome, da se okrivljeni postavi za gradonačelnika, te
Sada i Dabčevićevi radnici dolaze u sukob sa svo- to nije nikako moglo da bude izvršeno nekom silom,
jim poslodavcem. U trodnevnom štrajku krojačkih da se okrivljeni odlučno odbio da se primi te dužno-
radnika 1937. godine iz njegove radionice štrajku sti, naročito ako je bio bolestan, u kojem slučaju ga ni-
se pridružilo devet radnika. Potpisivanjem kolek- jedna vlast ne bi mogla prisiliti, da se primi dužnosti.
tivnog ugovora uspjeli su smanjiti radno vrijeme s Nadalje je nevjerojatno, da bi šef policije Španjol
devet na osam sati, dok su tjedne nadnice povećali poznati ustaša okrivljenoga silom postavio na mje-
za oko 20 dinara. sto gradskog načelnika kao poznatog komunistu, jer

Josip Dabčević bio je izuzetno cijenjen, društven, navedeni Španjol nije mogao imati koristi od toga…
predsjednik brodskih obrtnika, pjevao u „Davoru“, Dalje se navodi izjava Dabčevića, koji priznaje da
igrao tenis, planinario, bio vatrogasac (za predsjed- je do 1927. godine bio aktivni član komunističke
nika DVD-a izabran 1946.)...U poslu se neprestano partije, a zatim se povukao. Bio je u gradskom vi-

132

jeću i stupio u vezu sa strankom JRZ (Jugoslaven- 101 brodska priča
ska radikalna zajednica), a po mišljenju suda ta je tužitelj bio je Josip Bosak. (Bosak je, inače, krojač iz
stranka radila na tome da se slabi otpor demokrat- Broda, član KPJ od 1927., a u NOB-u od 1941. Radio
skih snaga jugoslavenskih naroda i pripravi teren je u Agritpropu Okružnog komiteta KPH Slav. Brod
za slom Jugoslavije. i bio član Oblasnog NOO-a za Slavoniju. Nositelj je
partizanske spomenice 1941. Poslije rata bio je po-
Dabčeviću se ne uzima kao olakotna okolnost što vjerenik za prosvjetu općine Slav. Brod! Bez komen-
je intervencijom kod ustaških vlasti iz zatvora spa- tara.) Onaj isti Bosak sa kojim se moj muž još u mla-
sio mnoge ljude. Dapače, sud je to uzeo kao očiti denačkim godinama posvadio radi djevojke, koja je
znak da je okrivljeni svakako imao upliv kod ustaških istome kasnije postala ženom i koji još od tih vremena
vlasti, jer je samo kao takav mogao uspjeti, da se ne- goji nepomirljivu mržnju prema njemu. To je onaj isti
koga oslobodi i spasi bilo iz logora, bilo na koji dru- Bosak, koji je u šumi, a prije nego što je naša oslobo-
gi način. dilačka vojska protjerala okupatora izjavio, da će nje-
gova prva kugla, koju će odposlati kada stigne kući,
Sve ove okolnosti dakle govore u prilog teze politič- biti upravljena u glavu mojega muža, a povukao se
kog oportuniteta zbog čega je okr. i primio se vidnog istom onda kada mu je jedan drugi drugar dobacio,
mjesta gradskog načelnika. da to neće učiniti dok je on živ.

U posjedu Čelikovića je i Zapisnik od 21. ožujka Bosak Dabčeviću stavlja u krivnju da je maltreti-
1945. kojim se Josip Dabčević postavlja za povje- rao i izrabljivao radnike u svome šnajderaju. Naveo
renika grada Broda na Savi, odnosno gradonačel- je slučaj radnika Andrije Lunga. Ali, taj si je Lung
nika. Evo što u Zapisniku piše, jer rasvjetljava do- kroz petnaest godina rada kod Dabčevića iz svo-
sad nepoznate okolnosti o njegovom izboru na je zaslužbe napravio kuću, a kada se ženio uzeo je
ovo mjesto: Dabčevića za kuma. Kakvi su dakle odnosi vladali iz-
medju Lunga i mojega muža, nije potrebno pobliže
Na osnovu naloga Velike župe Posavje u Brodu na opisivati, jer nitko nije taka luda da svoga zlotvora
Savi od 12. ožujka 1945. broj taj. 544/945. stigao sam
niže potpisani Levin Eršeg odjelni savjet- Vladimira i Tea s ocem Josipom
nik kod velike župe Posavje u Brodu na Savi uzimlje sebi za vjenčanoga kuma, – kaže u molbi
u svrhu da uvedem u dužnost privremenog gospođa Anica.
povjerenika za Gradsku općinu Brod n/S gos-
podina Josipa Dabčevića krojačkog obrtnika Bosak navodi još neke slučajeve, pa ističe da je
i gradjanina grada Broda na Savi, te da ga Dabčević omalovažavao obrtnike, a zaboravlja da
propisno zaprisegnem. Odmah pristupa za su ga baš obrtnici izabrali svojim predsjednikom na
danas pozvani gosp. Josip Dabčević i polaže najdemokratskiji način i to ogromnom većinom gla-
propisanu zakletvu prema zapisniku. sova – navodi gospođa Anica.

Pozvani gradski senator g. Stjepan Ručević I tako gospođa Anica na svaku Bosakovu ima od-
predaje odmah privremenu upravu gradske govor. Ona ne poriče da se njen muž prihvatio na-
općine Broda na Savi gosp. Josipu Dabčevi- čelničke stolice, ali se mogu poreći izvodi koji se u
ću. osudi navode kao razlozi prihvaćanja.

Primopredaju našestra gradske općine kao Dabčević je od najranijih svojih godina bio poznat
i gradske blagajne izvršiti će gg. Josip Dabče- kao komunist. Bio je odlučan i kao dobar govornik
vić i Stjepan Ručević izmedju sebe i odnosni imao je uvijek uspjeha. To mu je međutim pribavilo
zapisnik sa likvidacionalnim izkazom o sta- ne samo glas nego i zavist nekih drugova (Bosak!!),
nju gradske blagajne predložiti Velikoj župi koji mu nisu bili dorasli. Često je osuđivan, a 1935.
Posavje u Brodu na Savi. godine i protjeran u Čajniće i jedva se spasio pro-
gonstva. Već 1941. počeo je surađivati s partizani-
Time je gospodin Josip Dabčević sa današnjim da- ma. Prikupljao je lijekove i novac i slao u šumu. Jed-
nom uveden u dužnost privremenog povjerenika nog dana šef policije Španjol mu je rekao neka ne
gradske općine Boda n/S, te isti dužnost odmah pre- misli da se za njegova djela i za njegovo mišljenje ne
uzima. zna. U takvim prilikama i okolnostima pozvan je na
načelničku stolicu. Kakva je kod toga bila kombina-
Tako je gospodin Dabčević načelnikovao samo
mjesec dana, ali to ga je stajalo hapšenja i osude 133
te upućivanja u logor, kako je gore već rečeno. Me-
đutim, gospođa Anica Dabčević, supruga Josipo-
va, nije mirovala. Ona stupa u akciju i s pravnikom,
gradskim senatorom, gospodinom Stjepanom Ru-
čevićem piše Sudu za zaštitu nacionalne časti Hrva-
ta i Srba u Hrvatskoj, za okrug Sl. Brod opširnu molbu
za pomilovanje svoga muža. Molba je datirana 11.
rujna 1945. godine.

Kazna je neosporno velika, a čovjek koji je na istu
osudjen, mora da je veliki zločinac, koji je počinio svje-
sno i promišljeno teške zločine sa nakanom da tim či-
nima počini štetu. Jasno je dakle da moraju postojati
i razlozi, koji tako strogu osudu opravdavaju. Gore ci-
tirana osuda ih i navodi. Ona kaže, da se krivnja mo-
ga muža sastoji u tome što se za vrijeme okupatora
primio načelničke časti i na taj način tobože svjesno
sudjelovao u okupatorskom aparatu. Glavni njegov

101 brodska priča Okolonost da je spasio od strijeljanja 11 ljudi, samo
je otegotna, jer je po mišljenu osude dokaz da je imao
cija ustaških glavešina to ja naravno ne znam, ali je nekog upliva, kad je mogao spašavati ljude, ili pako
činjenica, da mu se reklo da će biti otpremljen u logor odvraćati od njih vješala.
kao komunista, ako se ne prihvati načelničke stolice.
Valjda su ustaše s njime kao komunistom mislili ucje- Ne napadam osudu, niti je osuđujem. Suci koji su je
njivati NOP. Moj muž se na to hoćeš-nećeš razbolio i izrekli su ljudi pa ne mogu zaviriti u dušu čovjeka. Za-
legao u krevet. Brod se smijao toj „načelničkoj gro- to su i uzeli cijeli rad moga muža kao rad oportunite-
znici“ (…) On se nadao da će svaki čas nadoći naša ta. Ali to nije nikakav oportunitet. To je ljubav prema
oslobodilačka vojska i da će ga spasiti iz te situacije. narodu i prema Komunističkoj ideji za koju se on od
Ali naša vojska nije dolazila, pa kada je jednog da- najranije svoje mladosti bori.
na došla po moga muža policija, nije mu preostalo
drugo nego ili na načelničku stolicu ili u logor (…) Ali Sud je razmotrio i uvažio molbu gospođe Anice
klada je na taj način već bio prisiljen da se primi te ne- Dabčević, pa je bila obnova procesa i njen je muž
ugodne dužnosti, odlučio je da svoj položaj na korist oslobođen. Sve skupa, u zatvoru i logoru odležao
građanstva bar izrabi. je Josip Dabčević nešto manje od godinu dana. Pu-
šten je početkom 1946. i vratio se kući, supruzi i
Nabavio je oružje pomoću kojega je spasio Tvor- dvjema djevojčicama, Teici i Vladimiri. No, ostale
nicu vagona i električnu centralu koju su Nijemci su posljedice u duši i tijelu - kako se kaže. U du-
kod povlačenja htjeli dići u zrak. Spasio je i Jugosla- ši gorčina na nanesene nepravde, a u blatu i vlazi
venskoj armiji predao magazin s hranom u Konfi- vinkovačke ciglane u koju je upućen po kazni, teš-
novoj jajčari, a hrana je u to vrijeme imala ogromnu ko je prehladio kičmu. Onda nije bilo medicinskih
vrijednost. Novim vlastima predao sve stvari - no- pojaseva, pa je oko struka vezao zečje kožice, ali to
vac, inventar, pisaće mašine, što je uspio sakriti od mu nije pomoglo i do kraja života je imao bolove u
Nijemaca. Nastojao je da što više ljudi spasi ustaš- kičmi. Patila je i obitelj i godinama bila obilježena.
kog logora, pomagao je partizanskim obiteljima i
slao pakete u logore... (Posavska Hrvatska, 12. i 19. lipnja 2015.)

Obitelj Dabčević oko 1965. godine

134

101 brodska priča

EMANKOVAC, DIKA
NAŠEG GRADA!

Vasilj Antipov: Emankovac (galerijski odjel Muzeja Brodskog Posavlja)

Za one koji još ne znaju, „Emankovac“ je ne- ciji (Klasiji), sa troškom od 46.927.90 dinara. Ministar-
službeno, popularno, nazvan novi javni za- stvo vojske i mornarice dalo je dozvolu da se zahod
hod podignut tridesetih godina prošlog podigne na vojno državnom zemljištu „Glacija“.
stoljeća na rubu Klasije, vis-à-vis palače Benčević,
kraj fijakerskog i taxi stajališta. Na njega se, kao i I. Licitacija u skraćenom roku raspisana je za dan
za mnogo toga u Brodu, godinama i godinama 21. IX. o. g. Za gradnju je osiguran budžetom kredit
čekalo, mudrovalo, raspravljalo. Tapkalo. O tome od 25.000 dinara pa je potrebno, da se manjkajuću
je već napisana jedna brodska priča. A, „Emanko- svotu od 21.927.90 din. osigura u budžetu za 1937/38
vac“ je dobio ime u znak zahvalnosti gradonačel- godinu.
niku dr. Emanuelu Kovačiću za čijeg je petogo-
dišnjeg mandata (1935.-1939.) ovo, za Brod važno, Odbor jednoglasno uzima do znanja izvještaj, te
zdanje uzidano. Za nekoga, taj je naziv zapravo bio predlaže, da se gradnja preda najpovoljnijem nad-
posprdljiv i podrugljiv, a na račun gradonačelnika metaču i da se sa gradnjom što prije odpočne, da se
Emanuela. Kako se uzme. po mogućnosti još ove jeseni dovrši.

No, nije se znala točna godina gradnje„Emankov- Uf, za jedan obični zahod treba ti rješenje Kraljev-
ca“, kao ni njen graditelj. Sada je i to poznato, te na- ske banske uprave, pa dozvola Ministarstva vojske
dopunjujem priču o „Emankovcu“. – i mornarice, čak – a zahod 350 kilometara dale-
ko od mora! Ali, takva je procedura. Cijela brodska
Istražujući u Državnom arhivu u Zapisnicima sjed- Klasija bila je još od Krajine vojno vlasništvo, grad
nica gradskog zastupstva naišao sam na ove po- je godišnje plaćao vojsci za njeno korištenje (lado-
datke. Godine 1936. Građevnom odboru zastupstva vanje i friškog zraka udisanje, kibiciranje i koketi-
podnesen je Izvještaj o novogradnji javnog zahoda: ranje, hofiranje, šetnje, promenadne koncerte, gi-
Kr. banska uprava svojim rješenjem br. V.29371/36 mnastičke produkcije,„zalijevanje“ drveća i iza nje-
odobrila je projekt za gradnju javnog zahoda u Gla- ga čučenje, a u noćnim satima i za sve ono što se
po noći na klupi ili uz drvo može raditi…), stoga se i

135

101 brodska priča

za svaku gradnju u Klasiji neizostavno morala pitati u Klasiji zgrada,
vojska (pa, eto, i mornarica) za dopuštenje. slava-spomen-dika,
našeg Broda grada.
U mjesecu listopadu 1936. opet je pred gradskim
zastupnicima bilo na dnevnom redu pitanje jav- („Ondulirani jež“)
nog zahoda:

Izvještaj o II. licitaciji za novogradnju javnog nužni- A tko su ta dva najzaslužnija čovjeka da je zahod
ka. Izvješćuje se, da je na dan 7. X. 1936. god. održana „Emankovac“ izgrađen i stavljen u funkciju pra-
II. licitacija za novogradnju javnog nužnika na kojoj žnjenja mjehura i crijeva? Bili su to, dakle, dr. Ema-
su se prijavila dva nadmetača:
nuel Kovačić i ing. Ladislav Holub.
1.) Josip Meiksner, gradj. poduzetnik iz Prvi, zapravo Emanuel Kohn, pre-
Slav . Broda, koji je ponudio izvedenje šao je na katoličku vjeru i promije-
javnog nužnika uz 1% popusta na je-
dinične cijene predračuna. nio svoje židovsko prezime u Ko-
vačić. Rođen je 1870. godine u
2.) ing. Ladislav Holub, ovl. gra- zapadnoj Češkoj u okolici gra-
dj. inž. iz Slav. Broda, koji je po- da Plzena. U Pragu je polazio
nudio izvedenje javnog nužni-
ka na 1,5% popusta na jedinič- gimnaziju i studirao medicinu.
ne cijene predračuna. Fakultet je završio 1894. Kao
vojni liječnik radio je u Sara-
Licitaciona komisija je konsta- jevu, a 1901. godine dolazi na
tovala, da je najpovoljniji nad- dužnost primarnog liječnika u
metač za ovu novogradnju ing. brodsku bolnicu nazvanu ime-
L. Holub, koji je voljan istu izvesti nom Njegovog Veličanstva cara i
uz 1,5% popusta na jedinične cije- kralja Franje Josipa I.
ne predračuna t.j. za ukupnu svotu od U Brodu je mladi dr. Kovačić našao
38.344.03 din. pa predlaže, da se njegova i ljubav svoga života, Helenu Mako-
ponuda prihvati. vica, s kojom se oženio i radi koje je
prešao na katoličku vjeru, ali obitelj
Izvjestitelj nadalje izvješćuje da je Dr. Emanuel Kovačić, u Češkoj ga se stoga odrekla. Ema-
preduzimač ing. L. Holub već uveden izgradnjom javnog nuel i Helena imali su dvije kćeri, Iva-
u posao 12. X. 1936. god. kako bi se zahoda vodio je računa o nu i Olgu. Ivana se udala za advokata
ova novogradnja uzmogla još za li- civilizacijskim i higijenskim Branka Stefanovića (oca dr. Bogdana
jepoga vremena dovršiti. uvjetima gradskoga života,

Gradjevni odbor predlaže, da se a građani mu se odužiše pa Stafanovića), a Olga također za Bro-
primi prijedlog licitacione komisije zahod krstiše “Emankovac” đanina, inženjera kemije Stjepana -
t.j. da se ova novogradnja povjeri na Slavka pl. Horvata iz Široke ulice.
izvedenje ing. L. Holubu, kao i to, da
se primi do znanja izvještaj izvjestitelja o uvedenju Dr. Emanuel Kovačić dugo godina bio je gradski
preduzimača u posao. Prijedlog odbora prihvaćen fizik (od 1916. do 1930.), ravnatelj bolnice, pa i gra-
je jednoglasno. donačelnik Slavonskog Broda 1935.-1939. No, to je
bila više želja njegove ambiciozne supruge, jer on
Novi gradski zahod bio je moderna gradnja, rav- se distancirao od svake politike. Bio je blage naravi.
nog betonskog krova s ulazima na bočnim strana- O njegovim liječničkim kvalitetama čuju se same
ma zgrade, ekstra ulaz za muškarce, ekstra za žene, pohvale. Prije svega, kod njega možemo prepoznati
kako to već ide. I, zabune nije trebalo biti, jer i pisalo visoku profesionalnu razinu koja se vidi kroz temeljiti
je na vratima„Za dame“ i„Za gospodu“, a diskrimi- pristup bolesniku i struci. Odlikovala ga je strpljiva i
nacije nije bilo, sa spuštenim hlačama i gaćama i či- kvalitetna komunikacija s bolesnikom, vrlo detaljan
ča iz Jakačine Male u„Emankovcu“ bio je gospodin. pregled i racionalan pristup, koji je dijelom posljedi-
O redu i čistoći brinula se jedna hausmajstorica. ca ograničenih tehnoloških mogućnosti. Tu su i visoki
građanski i profesionalni moral, bez šarlatanstva, ru-
Je li svečano otvaranje „Emankovca“ održano uz ralnog lukavstva, varanja bolesnika ili drugih oblika
fanfare, presijecanje vrpce – učkura iz nečijih gaća, negativne manipulacija bolesnikom – pišu o njemu
možda? Tko je imao čast da prvi isproba„Emanko- dr. Ivica Balen i dr. Stjepan Čeović u knjizi:„Tragom
vac“? Ne zna se. poznatih liječnika iz Broda i okolice“.

Zahod je od građana primljen s velikim odobra- U društvenom životu grada dr. Emanuel Kovačić
vanjem, jer u Klasiji su se zaista događale i nemile bio je vrlo aktivan, vježbao u sokolskom društvu,
scene, pa je„Ondulirani jež“ donio karikaturu gdje bio član Rotary kluba, lovačkog društva.
za svakim drvetom u parku netko obavlja fiziološ-
ku potrebu, a istovremeno nevine djevojke se par- Za Drugog svjetskog rata nepoćudan je vlasti
kom šeću, sjede na klupama majke, mala djeca se Nezavisne Države Hrvatske i kuća u Starčevićevoj
igraju... To ushićenje izraženo je i kroz pjesmu: (ugao s Preradovićevom, kasnije je to bila kuća kro-
jača Gašparca) mu je oduzeta, a logora se spasio
jer je prešao na katoličanstvo, te što je bio u braku
Ima vam u Brodu, sa ženom katolkinjom. Razbolio se 1944. godine i

mnogo lijepih stvari ubrzo je umro u iznajmljenoj kući u Trenkovoj (da-

samo mnogi za njih nas Cesarčevoj) ulici.

upravo ne mari. Ing. Ladislav - Laca Holub drugi je sin brodskog
Među prve spada građevinara, također imena Ladislav. Firma Holub
aktivna je u komunalnim radovima: asfaltiranje ce-

136

sta, asfaltiranje i uređenje glavnog trga – Korza, po- 101 brodska priča
stavljanje kanalizacijske mreže po gradskim ulica-
ma... Veliki proizvodni pogon za izradu betonskih firmama i u JNA. Tako je radio na izgradnji autoputa
elemenata imali su kod “bosanske rampe”, između Zagreb-Beograd, pa na asfaltiranju aerodromskih
varoške ceste i željezničke pruge. Tu su izrađivane pista aerodroma Krk, Dubrovnik, Zemunik kod Za-
vodovodne i kanalizacijske cijevi, betonski stupo- dra, Mostar, Podgorica... zauvijek napustivši Brod.
vi, podne pločice, nadgrobni spomenici... Stariji sin Rodnom gradu vratio se nakon smrti 1995. da bi
Eduard radio je u očevoj firmi, a radio je i Ladislav bio sahranjen na brodskom groblju.
mlađi. On je rođen 1910. godine. Građevinarstvo,
niederbau (niskogradnju) studira u Njemačkoj, u Na mjestu „Emankovca“ danas je, mogli bismo
Münchenu, a po povratku s fakulteta bio je i vodi- reći,„Mirkovac“, zahod lijepo renoviran u mandatu
telj obiteljske firme. Firma Holub gradila je i Hotel našeg gradonačelnika dr. Mirka Duspare. Po razini
„Grand“ (bivši Hotel „Brod“). Holubov pogon teško usluge to je zahod za 21. stoljeće, na koji se također
je stradao u bombardiranjima za Drugog svjetskog kao i za„Emankovac“ jako dugo čekalo. A on je on-
rata i poslije rata nije obnovljen. da bio malo otvoren, pa opet zatvoren zbog tehnič-
kih razloga, pa opet otvoren. Sada i posebno ugod-
Ladislav Holub mlađi zaposlio se onda u državnim ne plave boje, na ponos je i diku našeg Broda grada.

(Posavska Hrvatska, 26. lipnja 2015.)

Inženjer i graditelj Ladislav
Holub, neznano je je li
mu iskustvo na izgradnji

“Emankovaca” bilo od pomoći pri
izgranji aerodromskih pista

137

101 brodska priča

ZVIJEZDA BRODSKIH
PLESNJAKA
Na nagovor gospodi-
na Bele plemenitog su bile velike rupe od bombi,
Panthyja – Becija, na nije još bilo niti struje, ali ubr-
natjecanju za mlade pjevač- zo je priključeno. Ostala su
mi sjećanja na igru „piriz-pa-
ke talente koji je 1959. godi- le“. Oko kuća bilo je prostrano
ne raspisao„Večernji list“ na- i imali smo se gdje igrati. Jed-
stupila je i darovita osamna- ne godine, još je moj muž bio
estogodišnja Brođanka Da- živ, obnovili smo tu igru u br-
nica Valković. Od oko 120 du kod sestre, da bi djeci po-
prijavljenih natjecatelja, Da- kazali, a i da nauče. Godine
nica je na audiciji ušla u uži 1952. dobili smo stan u jed-
izbor od njih 24. Te „Revijal- noj od većih zgrada, također
ne večeri Večernjeg lista“ na Plavom polju. U prvi ra-
održavane su u Zagrebu na zred osnovne škole išla sam u
Šalati, dakako pod zvijezda- „mušku školu“, jer nova škola
ma, kako se danas kaže. „Nada Božić“ (danas „Antun

- Ja sam pjevala jednu laga- Mihanović“) još nije bila za-
vršena.
nu baladu, Becijevu pjesmu
„Zašto“ i pjesmu u brzom ri-
tmu „Crvendać“. Zauzela sam Moja sestra Dinka je 1938.
godište. Sa osam godina po-
drugo mjesto i to je bio najve- čela je vježbati gimnastiku.
ći uspjeh u mojoj karijeri. Pr-
va je bila Elvira Voća, a tre- Još nije bila dvorana „Parti-
zan“ napravljena i vježbali su
ća Tereza Kesovija. Obadvije u „Đuri“ u nekoj dvorani. De-
sam tada upoznala, to su bi-
li i njihovi počeci. Elvira je bi- kval im je bio trener. Dinka je
bila jako uspješna gimnasti-
la prekrasna djevojka, prirod- čarka, imala je fine rezultate.
no plave kose i crnih očiju. Išle Danicin nastup u„Đurinoj“ Sindikalnoj Onda je i mene silom poku-
smo zajedno u slastičarnicu – dvorani 1961. Haljina je samtana boje pijeska šala pridobiti, ali ja sam bila

sjeća se gospođa Danica. antitalent za sport. Jednom

Elvira i Tereza iskoristile su ove pobjede i napravi- sam došla u „Partizan“ i morali smo preskakati preko
le sjajne pjevačke karijere. Elvira se kasnije i udala kozlića, zaletila sam se i nabila na kozlića i više nika-
za glazbenog urednika Stjepana Mihaljinca kojega da nisam niti pokušala. A, Dinka još i danas vodi re-
je tada upoznala. Da je ostala u Zagrebu, sigurno kreaciju, ima dvije grupe, utorkom i četvrtkom, baš u
bi i Danica uspjela, postala slavna, ali ona se vratila dvorani škole „Antun Mihanović“.
u Brod, gdje mogućnosti za napredovanje pjevača
nije bilo. No, ipak, ona je ostala u sjećanju kao pje- Uvijek sam pjevušila, ali se ne sjećam na koji smo
vačka zvijezda brodskih plesnjaka. način Ankica Ajanović i ja dospjele na Radio Brod i
„propjevale“. Tada sam još išla u osnovnu školu. Njena
Danica Valković – Obučina rođena je 1941. u Del- mama bila je prijateljica moje mame, bila je isto tako
nicama, a 1943. godine obitelj je doselila u Brod, udovica. Ankica je malo starija od mene i prijateljica
otac Tomo i majka Anka, Danica i njena tri godine sestre Dinke, a jako je lijepo pjevala. Radio Brod nala-
starija sestra Dinka. zio se onda na Korzu, iznad „Bate“. Pjevale smo u du-
- Tata je iz Bizovca, mama iz Ogulina. On je službo- etu neku poznatu dalmatinsku pjesmu.
vao u Delnicama, bio je domobranski oficir. Onda je Opet ne znam kako, već sam išla u gimnaziju, valjda
dobio premještaj i u Brodu je imao neko skladište koje je raspisan neki natječaj, ali ja sam nastupala u „Par-
je vodio. Na sam dan oslobođenja išao je vratiti klju- tizanu“, koji je bio popularni plesnjak. To je bila 1958.
čeve, ali je uhapšen. Bio je zatvoren pet dana u zatvo- godina. Na sve strane organizirana su natjecanja pje-
ru na Vijušu i mama mu je svaki dan nosila ručak. Jed- vača, pa valjda i Brod nije htio zaostajati. Taj put pje-
nog dana tamo ga više nije bilo. Nestao je. Vjerojatno vale su još Viktorija Kler i Ivana Brozina. Ja sam pje-
je „otplivao Savom“. Mama nikada ništa nije doznala. vala neku talijansku pjesmu sa San Rema. Imala sam
Za vrijeme rata stanovali smo u Livadićevoj ulici iza tremu, glas mi je strašno drhtao, kao da ću zaplakati,
zatvora pa još jedna ulica lijevo, Dajč se zvao vlasnik Dinka me zbog toga još i sada zafrkava. Tako, moj pr-
kuće gdje smo bili podstanari. Onda je mama 1946. vi nastup nije prošao slavno. Pratio nas je sastav gos-
godine dobila posao u „Đuri“, uspjela se zaposliti i ra- pođe Mirjane Vilagoš (harmonika) i gospodina Đure
dila je na obračunu plaća, imala je srednju školu. Do- Nakarade (klavir). Ali, od tada, počela sam često pje-
bila je i stan na Plavom polju u onim malim kućama, vati u „Partizanu“, „Garnizonu“ i Sindikalnom domu
tek su bile sagrađene. Okoliš još nije bio uređen, svuda tvornice „Đure Đaković“ - popularnoj „menzi“, gdje

138

101 brodska priča

Danica Valković s orkestrom„Bambino“ u Novoj Gradiški 1960. godine

su i zabave priređivane. Mislim da u „Najlon bašči“ Mama je podržavala moje pjevanje, ali do jedana-
nisam nikada nastupala. Bila mi je želja učiti svirati est sam morala biti kući. Nije se ostajalo tulumariti.
klavir, pošla sam na satove koje je u gimnaziji dava- Mama se poštivala i slušala, nije nas nikada pustila
la profesorica glazbenog Zlata Fuks, ali mama to ni- na Korzo, u kino na matineje, dok nismo cijeli stan
je mogla financijski podnijeti i morala sam prekinuti. očistile, ali temeljito i ispod kreveta. Znala je reći: „Ne-
mojte čistit’ samo gdje popovi igraju!“ U bendu ja sam
Onda je na plesnjacima najviše pjevao Nikica Đura- bila plaćena, ali nije to bilo nešto veliko. To je išlo na
ković, pa Nikica Kerdić. Bili su stariji od mene i iskusni- garderobu. Šivala mi je gospođa Burić, Zlatkova ma-
ji. Volila sam pjevati repertoar Lole Novaković, Nade ma, koji je isto glazbenik. Bila je jako dobra krojačica.
Knežević, beogradskih pjevačica i, dakako, Gaby No- U modi su bile široke suknje i široke haljine, puni krug,
vak („Vino i gitare“, „Ljubav ili šala“), koja je tada bila a ispod smo nosile podsuknje od platna, pa još s vo-
jako popularna. Ja nju i dan danas obožavam sluša- lanima. Njih smo u u samom brašnu štirkale da budu
ti, kao i Olivera Dragojevića. Bile su tražene melodi- krute. Znale su grepsti noge, ali to je bilo moderno,
je sa San Rema, opatijskog i zagrebačkog festivala. pa trpiš. Pojas se stezao širokim girtlovima, ali ja sam
Slušala sam radio i zapisivala riječi skladbi, skidala onda bila i previše vitka i nisam imala što stegnuti.
sam s ploča. Vrtim ju sto puta, da zapamtim. Najvi-
še sam nastupala uz orkestar „Đurinih“ omladinaca, Najljepši su plesnjaci bili u Garnizonu, jer tu je vla-
zvan „Bambino“ (osnovan 1959. godine, a činili su dao red i disciplina, a u Partizanu znali su se dečki i po-
ga Mirko Sečić, Mile Diklić, Stjepan Barišić, Antun tući. U pratećem orkestru u Garnizonu svirali su Veso
Štos, Zlatko Šintić, Toman Karača, Dragan Hadžialić Gradić - harmonika, stari Emil Gorec na bubnjevima,
i Karlo Potocki). Nastupali smo i u drugim mjestima kontrabas Bajo Brezičević, Karlo Hauska, Vili Kem-
širom Slavonije, a priredbe su se zvale „Uz pjesmu i ri- pf… svih se ne mogu više sjetiti… Jednom sam na-
tam“. Evo, imam fotografije s nastupa u Novoj Gradiš- stupila i s jako popularnim Ivicom Šerfezijem. Nismo
ki. Pjevala sam i u duetu s Nikicom Đurakovićem. Bilo zajedno pjevali, već sam bila u njegovom programu.
nas je uvijek više pjevača, a znali su s nama nastupiti i
Toni Kljaković, Zdenko Dobek iz Osijeka… Počela sam raditi u „Đuri“ 1960., u računovodstvu,
a 1963. sam se udala za Josipa – Joleta Obučinu, po-
U traženju novih pjevačkih talenata Radio Za- znatog brodskog boksača. On je rođen u Varošu. Nje-
greb 1960. godine organizira javna snimanja emi- gov dida i baka su doselili iz Like i živjeli su u Brodskom
sija pod nazivom „Mikrofon je Vaš“ i emitira ih na Vinogorju. Onda su došla djeca, sin Dražen i kći Na-
svojim valovima. Danica se prijavljuje na audiciju s talija, i ja sam prestala pjevati, a on boksati. Ali sam
dvije pjesme „Crni kos“ i „Ljubav ili šala“. Emisija je tada pjevušila dječici.
snimana uživo iz Broda pred više od 5.000 ljudi iz
„Đurine“ nove hale strojne obrade, u kojoj još nisu Kad sam već bila udana, televizija je 1965. godine
bili strojevi postavljeni. U muškoj konkurenciji po- snimala emisiju „Smjerom putokaza“. Predstavljani
bijedio je Nikica Đuraković (pjevao je„Stranci u no- su gradovi, pa tako i Slavonski Brod. Pozvani smo Ni-
ći“ Franka Sinatre), a u ženskoj Danica Valković. Pri- kica Đuraković i ja, a pjevala sam pjesmu Višnje Kor-
redbu je vodila popularna Gordana Bonetti. bar „Posljednje ruže“. Neki valcer, prekrasna pjesmi-
ca. Išli smo u Zagreb tonski snimiti pjesme i u Brodu
- Na audiciji glazbena urednica Danica Markulin mi pjevali na plejbek. Prvi i zadnji put, a bio je to i moj
je rekla da ni ne pokušavam imitirati glas Gaby No- posljednji javni nastup. Sinčić je ostao na Brlićki kod
vak, jer to je nemoguće, ona pjeva kao da ima čara- bake spavati, a kako su oni to gledali na TV-u, kaže
pu u grlu. on baki, onako tepajući: „Daj mi bako sjekiru da ma-

139

101 brodska priča ju na Romea i Juliju. Andrej i mala Samardžićka bili su
moderni Romeo i Julija. Pjevali su divno i Andrej je bio
mu izvadim iz televizora!“. I nikako se nije htio smiriti tako dobar da su svi govorili - to je dar od bake. I bila
i zaspati. Sirota baka morala je njega u pol noći nositi sam jako ponosna. Ali i njegov tata Goran je glazbe-
preko pružnog mosta na Plavo polje nama u stan, da nik, svira klavijature u bendu.
on vidi da mama nije ostala u televizoru.
Eto tako, ostale su samo uspomene i samo jedan
Ono što nisam u mladosti mogla ja, priuštili samo snimak, pjesma „Posljednje ruže“, koji je sačuvao Ni-
djeci. Išli su u glazbenu školu. Sin je završio gitaru, a kica Đuraković, te mi ju presnimio na CD - završila je
kći klavir, iako su u pubertetskoj dobi htjeli odustati, priču gospođa Danica Valković-Obučina.
bilo im je to bez veze. Sin ima kćer Niku, sada završava
prvu godinu, studira novinarstvo, a kći Natalija ima (Posavska Hrvatska, 15. srpnja 2015.)
sina Andreja. Kada je Klasična gimnazija slavila dva-
deset godina postojanja imali su u programu parodi-

Raspjevana Danica na sceni1960., a krep suknju dvije uštirkane podsuknje šire
140

101 brodska priča

STRPALI IH U LOGOR
DA SE DOMOGNU
NJIHOVE IMOVINE

Unoći 30. prosinca 1945. ćeni, rodbina i znanci koji su doš-
godine za obitelj Wa- li na stanicu vidjeti što će s nama
gner iz Sibinja počinje biti. Stražari jedva kontroliraju
užasna tragedija, patnja, stra- situaciju. Došla je i sestra Ruži-
danje, poniženje, pljačka, prije- ca i Dragina sestra Jelka Činkl,
vara, a taj zločin koji im je uči- uspijevaju odvratiti pažnju stra-
njen i dan danas osjećaju. žara i odvode me uz prugu pre-
ma Malom Parizu. Skrivamo se
Naoružani partizani upali su iza vagona, provlačimo ispod
u njihovu kuću u središtu sela,
istjerali ih na dvorište i, samo vagona, a kada je pripucalo za-
legli smo između tračnica. Mi-
sa stvarima koje su imali na se- slili smo da je na nas pucano, a
bi, potjerali na željezničku sta-
nicu, utovarili u stočne vagone možda je još netko bježao. Ni-
smo se osvrtali, već ponovno
i odvezli u Slavonski Brod. Re- bježimo, bježimo… Uspjeli smo
čeno im je da će u Brodu biti
samo ispitani i vraćeni kući u doći u Kvaternikovu ulicu, u ku-
ću gdje su živjeli Ružica i Drago.
Sibinj. Vagoni su bili krcati nje- Nakon par dana došao je na ka-
mačkim folksdojčerskim obite-
ljima koje su usput kupljene od piju jedan čovjek i pitao je Ruži-
cu tko je dječak kojega su odvele
Gradiške, Kapele, Oriovca... U iz transporta. Od straha, isprva
Brodu na stanici opet vika, tje-
ranje iz vagona, grubo guranje, nije znala što će mu odgovoriti.
On ju je smirio, rekao je da je sve
psovke, pa i udarci kundakom vidio, ali nije ih prijavio i drago
puške u leđa, ako se, po njiho-
vom mišljenju, netko sporije Rudolf - Ruda Wagner i Hedviga r. Hudec mu je čuti da su uspjele i da sam
iskrcavao. U mrkloj noći, pod vjenčani 1921. ja dobro. Nikada nismo saznali
tko je bio taj dobri čovjek. A, tata,
oružanom pratnjom, vodili su mama i stričeva obitelj odvezeni su stočnim vagoni-
te jadne ljude do jedne barake kod današnjeg Za-
voda za zdravstveno osiguranje. Baraka je bila pre- ma u logor Krndija kod Đakova.

krcana, ali u njoj je bar malo toplije, jer vani je bi- To su njemačko selo pred kraj rata napustili njego-
lo tako hladno, a svi oni su umorni, prozebli i iscr- vi stanovnici. Preko Mađarske, uz Dravu, otišli su u
pljeni. dugoj koloni konjskih zaprega za Austriju, ponijev-
ši svu svoju imovinu. Onda su seljaci iz okolnih sela
- U Brod je dotjeran moj otac, trgovac Rudolf - Ru- opljačkali sve što se dalo, pa su logoraši bili smje-
da Wagner, majka Hedica - Hedviga i ja, zatim stric šteni u devastiranim kućama, bez prozora, vrata,
Đuka, gostioničar, njegova supruga Micika i njihov
sin Đuro - Rođo. Meni je bilo sedam godina – ka-
že gospodin Marijan Vagner (On je najmlađe
od petero djece Rudolfa i Hedvige. Brat mu je
Bruno umro 1938. od trbušnog tifusa, kojega
je dobio u Osijeku kao mesarski pomoćnik. Se-
stre Danica i Ružica bile su već udane. Dani-
ca u Oriovac za Zvonka Držajića, Ružica u Brod
za Dragu Šarića. Brat Štefo poginuo je na„križ-
nom putu“).

- Ja ne znam kako, ali kod barake se stvorio muž Kuća Rude Wagnera u Sibinju iz koje je istjeran u logor
moje sestre Ružice, Drago iz Malog Pariza, nasta-
vio je priču gospodin Vagner - izveo me je van
i žurno smo pošli prema Trenkovoj ulici (danas
Cesarčevoj), no za nama polazi jedan partizan,
sustiže nas, Dragi prijeti da će ga ubiti, a mene
uzima i vraća u baraku. Tu ostajemo dva-tri da-
na, gotovo gladni i žedni i stalno pod oružanom
stražom. Onda nas opet tjeraju na željezničku
stanicu i drže satima, možda i cijeli dan, ne mo-
gu se već više sjetiti. Neopisiva je gužva, tu su uhi-

141

101 brodska priča

podova, stropova… Logor je bio pun nje- Preživjeli su zahvaljujući sestri Ružici i zetu
mačkih obitelji iz cijele Slavonije, koje su Dragi, koji su ih u logoru posjećivali i do-
tamo već bile zatočene pet mjeseci. Zima, nosili im hranu. Znam da su nekada slali
oskudna prehrana, premorenost, uzimali i po mesaru Kolaru (mesnicu je imao kod
su danak. U logoru se pojavio pjegavi tifus „Male crkve“), koji je na taj način isto ne-
i dnevno su mnogi umirali. koga spašavao.

- Po pričanju tate i mame, iz Broda je u Kr- Ja sam u Brodu ostao kod sestre Ružice,
ndiju dolazio doktor Berković. Bojali su se išao sam u školu, u prvi razred, koji sam za-
da se tifus ne proširi i izvan logora. Od ti- počeo u Sibinju. Ispričat ću sada jedan ne-
fusa je oboljela mama, a i strina Micika, no vjerojatan doživljaj istinskog prijateljstva.
začudo preboljele su – sjeća se gospodin U Sibinju smo imali prave sanjke - rodle i
Vagner. - U logoru su saznali da obitelji iz Marijan Vagner sva djeca iz komšiluka koristili smo ih za
mješovitih brakova u drugim mjestima ni- spuštanje po snijegu niz Koceljev sokak.
su dirali, konfiscirali im imovinu, niti ih slali u logore. Kada smo mi otjerani iz kuće, moji prijatelji Tunja Vin-
Moja majka je Čehinja. Mi smo se unatoč njemačkom čaz, Šimo Topalović, Ivan Čudina, Ivo Šarić, ukrali su
podrijetlu osjećali Hrvatima, nismo imali njemačko te sanjke iz našeg dvorišta i pješice mi dovezli u Brod.
državljanstvo, svi smo nosili hrvatska imena, u kući Ružica ih je počastila što je imala i oni su se opet pje-
se nije govorilo njemački, a u Kulturbund oca i strica šice vratili u Sibinj. I sada im zahvaljujem na toj gesti,
upisali su neki, da oni to nisu niti znali. Mi nismo, kao koju ne mogu zaboraviti dok sam živ.
drugi kulturbundaši, za vrijeme rata dobivali potpo-
ru, dizali „fasung“... Naprotiv, po noći je otac otvarao Onda su se moji vratili iz logora i došli u Mali Pariz,
trgovinu partizanima i davao cigarete, sol i što su za- kod Šarićevih. Tata je pomagao da se zetova kuća ko-
iskali. Dobivao je potvrde na komadu „škanicle“ (pa- liko-toliko obnovi, jer je jako stradala u bombardira-
pirnate kesice). njima, kao i sve kuće u Malom Parizu. Brojne nenasta-
njene, srušene kuće bile su djeci raj za igru, a prema
Kada su moji iz kuće istjerani, u Sibinju u kući ostaje tvornici „Đuro Đaković“ bile su livade pune ogromnih
gospođa Milka Klasiček, koju su moji roditelji primili rupa od aviobombi. Ako su se rupe još i vodom napu-
jer nije imala kuda nakon što joj je muž ubijen. S njom nile, mogli smo se u njima i kupati.
je bio sin Damir i kćerka. Ona nam je iz kuće spasila
dokumente, nešto fotografija i knjiga, drugo se nije Za ferija mama i ja smo otišli u Sibinj i primljeni smo
usudila, da ne prođe kao i mi. No, ubrzo je i ona mora- u kuću kumova Koceljevih. Jednom sam otišao u dvo-
la iz kuće van. Potom je u kuću uselio i dobio ju jedan rište naše kuće, ja dijete od sedam godina, ali tamo
suradnik komunista, da ne kažem zločinac, koji je od me je uhvatio čovjek koji je dobio našu kuću i tako me
mog oca iz trgovine uzimao stvari da to nosi partiza- nogom lupio u stražnjicu i uz pogrde otjerao iz dvori-
nima, ali je prodavao za svoj račun. šta, da sam pao u jarak pred kućom i sav u suzama,
plačući otišao kod Koceljevih. Dobili smo od nekoga
U Krndiji tata je shvatio da su u zadnji čas dignuti i knjižicu s imenima dužnika trgovine Wagner, koji su
na prijevaru (30. prosinca 1945.), jer već 1. siječnja kupovali na veresiju i većina je njih vratila dugove u
1946. nije se više nikoga odvo- naturi, a mi nismo bili gladni.
dilo u logore, niti je oduzimana
imovina. Komunistima u Sibi- Rudolf i Hedviga Wagner s unucima, Tata je 1946. tražio povrat na-
nju trebale su naše trgovačke Željkom (Ružicin sin) te Mladenom i še imovine. Na sudsku raspravu
kuće za potrebe zadruge i pošte pozvano je osam svjedoka, koji
i to je bio pravi razlog da smo Miroslavom (Marijanovi sinovi) su tamo čekali osam sati, ali sud
proglašeni nepoželjnima. Od- ih nije htio saslušati i poslani su
veli su nas noću, a ne danju, da kućama. Konfiscirana nam je
se susjedi i selo ne pobune, jer kuća na broju 65 u centru Sibi-
Wagnerove su u svih četrnaest nja s nusprostorijama, potkuć-
sela tadašnje općine Sibinj znali nicom, trgovinom i pekarom,
kao vrijedne i poštene ljude, koji sve namješteno. Uz to, oduzeto
su sa svima surađivali na dobro- je dvanaest jutara zemlje, ora-
bit svojih susjeda i svih u općini. nica, vinograd, voćnjaci, liva-
Radili su neumorno, osim trgo- da, šuma. Imali smo kravu, ko-
vine imali su pekaru, mljekaru i nje, kola i svu opremu za to i još
obrt soda-vode. Moj otac aktiv- mnogo toga što je posjedovalo
no je sudjelovao u svim kultur- jedno solidno gospodarstvo. U
no-prosvjetnim i sportskim ak- pivnici bilo je sedam hektoli-
tivnostima. Među osnivačima tara vina, sto i dvije litre rakije,
je dobrovoljnog vatrogasnog pedeset litara vinskog octa...
društva, „Hrvatskog sokola“, Poslije toga tata je dobio prijet-
općinski je i školski odbornik, nje. Rečeno nam je da smo još
sudjeluje u radu Crvenog križa, dobro prošli, jer poslat će nas u
zaslužan je za postavljanje spo- neki još i gori logor, i slično.
menika hrvatskom kralju Tomi-
slavu na sibinjskom placu 1925. Ipak, povrat imovine Wagne-
godine. rovi su dobili, ali tek u novoj
Hrvatskoj državi, 2003. godi-
Roditelji su u Krndiji, u gro- ne i to samo 5 katastarskih ju-
znim uvjetima, ostali šest mje- tara i 170 četvornih metara ze-
seci, do raspuštanja logora. mlje. Ostali su u Brodu, isprva

142

101 brodska priča

Stara obiteljska kuća
Wagnerovih u kojoj
su živjeli prije diobe

u Malom Parizu kod Šarićevih, preko puta sodara Odmah sam ga prepoznao, uzeo sam špricu i upi-
Barišića. Stanovali su u dvorišnoj zgradi, adaptira- tao ga, zna li tko sam ja. Nije znao. Kad sam mu re-
noj veškuhinji. Otac Rudolf zaposlio se u „Đuri Đa- kao da sam ja Marijan Vagner, pozelenio je od straha.
koviću“, a 1948. dobili su i stan na Plavom polju. Moram priznati da mi je palo na pamet da mu punu
Marijan je završio gimnaziju, pa otišao u Zagreb u špricu zraka uštrcam u venu. A što bi to značilo, zna se.
Višu školu za laboratorijskog tehničara. Zaposlio se Hvala Bogu pa to nisam učinio. Onda me je netko po-
u brodskoj bolnici i sudjelovao je u osnutku mikro- zvao iz sobe, a njemu sam rekao da ću se brzo vratiti.
biološkog laboratorija. Kad sam se vratio, njega nije bilo na stolici, niti u sobi.
Pobjegao je. Kasnije sam čuo kako je postao kronična
- Poslije potresa u Brodu 1964. godine, u laboratori- pijanica, a bio je i prezren od Sibinjaca.
ju sam sreo čovjeka koji je dobio našu kuću u Sibinju.
Nisu mu mogli izvaditi krvi i mene su pozvali da to (Posavska Hrvatska, 10. srpnja 2015.)
učinim, što sam često radio.

U Rudinoj kantini iscrpljeni su rudari najviše
konzumirali piće i suhe kobasice

143

101 brodska priča

KAKO SU SIBINJSKI
WAGNEROVI POSTALI

BROĐANI
Kao iz najromantičnije priče, gdje suđe-
ni dojaši na konju, tako je započelo i Rozalijina djeca, Antonija iz prvog braka te Andrija, Rudolf i
poznanstvo momka Rudolfa - Rude Đuro iz drugog braka
Wagnera i djevojke Hedvige Hudec. On je
na konju jašio iz Stupnika u Sibinj, vraćao se
s posla iz rudnika ugljena, a na putu, njemu
ususret, dolazila je kočija s dvije žene. Kočija
se zaustavila i one su upitale Rudu kako do-
ći do Stupnika i rudnika. Rekle su da putuju
iz Češke u posjet, da su supruga i kći tehno-
loga Denjeka Hudeca koji je bio zaposlen u
stupničkom ugljenokopu. Ruda im je obja-
snio put, a i rekao da poznaje gospodina Hu-
deca. Onda, na prvi pogled, Amor je odapeo
strelice, Ruda se zagledao u Hedvigu. Daka-
ko, i ona u njega. Ruda je bio feš momak s
muževnim brkovima, a Hedviga sitna crnka
s izražajnim živim očima.

Gospodin Hudec došao je oko 1920. godi- današnje teške životne prilike, do količine 20 q (kvin-
ne u Stupnik iz Češke, iz rudarske Moravske tal = 100 kg) ugljena za ovu zimu uz znatan popust,
Ostrave, iz mjesta Orlova, gdje su rudnici kamenog ispod proizvodne cijene po K 80 – za 100 kg uključivo
ugljena antracita. Zadatak mu je bio da provede dostave u kuću, predmjevajući da će transportne pri-
tehnologiju proizvodnje u stupljanskom majdanu. like željeznice omogućiti dopremu ugljena.
Prije toga radio je u zeničkim rudnicima u Bosni.
No, majdan je radio kratko vrijeme, svega par go-
Vjerojatno je rudnik u Stupniku započeo s radom dina, do 1923., pa je zatvoren, jer je u ugljenu bilo
još 1907. godine. Brodske novine„Materinska riječ“ dosta jalovine i eksploatacija se nije isplatila. Gos-
te godine pišu da je obavljen očevidni pregled lo- podin Hudec je nakon zatvaranja rudnika otišao ra-
kaliteta i utvrđen sloj debljine tri metra. Dozvola diti u Bugarsku i kasnije se vratio u Češku.
za iskopavanje podijeljena je Heinrichu Kolenu iz
Beča, kojega navode i kao vlasnika rudnika. Za vri- A zaljubljena Hedviga Hudec, naravno, nije se vra-
jeme Prvog svjetskog rata rudnik nije radio, a po- tila u Češku. Pogođena Amorovom strelicom, udala
slije rata opet se pokreće proizvodnja, ali s novim se 1921. godine za suđenog joj Rudu Wagnera, pa
vlasnicima. dok je rudnik radio, radila je i ona u administraciji,
a Ruda u spomenutoj kantini.
Dvadesetih godina rudnikom upravlja dioničko
društvo„Stupničko ugljenokopno d. d.“ s poslovni- Po zatvaranju rudnika, mladom bračnom paru
com u Brodu, u Staračevićevoj ulici 18. U ravnatelj- Wagner pomaže Hedvigin otac iz Češke, te oni u
stvu su ugledni privrednici, bankari iz Zagreba te Sibinju otvaraju trgovinu, a uz to kasnije su imali i
Brođani Slavko Brdarić, Josip Hanza, Maks Sessler, pekaru, mljekaru te obrt soda-vode.
Emil Kaufmann. Rudnik se nalazio tamo gdje je ka-
snije bila ciglana, na međi stupljanskog i slatinskog Wagnerovi su obitelj koja je neizbrisivo vezana uz
atara. Iskrčena je šuma i podignute brojne barake, Sibinj.
cijeli grad za radnike, kojih je znalo biti više stoti-
na (navodno i do 800), najviše iz Srbije i Slovenije. – Po predaji, Wagnerovi potječu iz Luksemburga i od
Od naših ljudi u rudnik su išli raditi samo Ličani iz tamo su krenuli kao obrtnici iz političkih, ali još više
stupljanskog brda, a Šokci nisu silazili u majdan. Ra- iz vjerskih razloga. Oni nisu prihvatili protestantizam,
dilo se punom parom u smjenama, od šest do dva, te su pošli u zemlje koje su u većini bile katoličke. Kada
od dva do deset i usto bila je i treća smjena koja je to točno bilo, nije znano. Preko Mađarske, iz Peču-
je obavljala razne popravke u oknima i gdje je što ha, doselili su u Slavoniju, u okolicu Stare Gradiške i
trebalo. U rovu su postavljene tračnice i ugljen je Okučana, a onda u Sibinj – kaže gospodin Marijan
izvlačen natovaren u vagonima koje su vukli konji. Vagner. – A to je znano da je bilo oko 1880. godine,
nakon okupacije Bosne i Hercegovine od strane Au-
Za brojno radništvo otvorena je i kantina, trgovi- stro-Ugarske. Došla su dva brata, Pero (rođen 1844.)
na, koju je držao Ruda Wagner iz Sibinja. i Đuro (1848.). Pero je oženio Rozaliju Kolb, sestru sve-
ćenika, franjevca Kamila Kolba poznatog glazbenika,
Ugljenom iz Stupnika grijali su se i Brođani. U no- orguljaša i kompozitora (u brodskom Franjevačkom
vinama iz 1920. godine može se pročitati: samostanu bio je od 1952. do 1957.). Braća Wagner
u Sibinju grade veliku obiteljsku kuću, otvaraju trgo-
Stupničko ugljenokopno d. d. zaključilo je davati či- vinu, mesnicu i gostionicu i posjeduju oko dvadeset
novnicima javnih ureda grada Broda, uvažavajući

144

jutara zemlje. Pero umire 1890., a tada se njegova su- 101 brodska priča
pruga Rozalija udaje za njegovog brata Đuru. Pero i
Rozalija imali su dvoje djece, sina Romana i kćer An- tili iz rata. Tada je imovina Wagnerovih podijeljena i
toniju. S Đurom Rozalija rađa tri sina - Andriju, Rudo- počinje njihov samostalni život. Stric Andrija dobiva
lfa - Rudu i Đuru - Đuku. rodnu kuću s gostionicom i mesnicom. Stricu Đuki je
na kredit kupljena kuća i otvorena trgovina mješovi-
Rudolf Wagner je moj otac. On je rođen 1895. Oca te robe, a kuća je kupljena i mome ocu. On nasljeđuje
Đuru je rano izgubio (umro 1904.), te mu je skrbnik i još pekaru i obrt soda-vode.
oslonac, kao i braći, pa čak i unučadi, bila majka Ro-
zalija, udovica 41 godinu. Poslije smrti muža ona je Sva tri brata žene se 1921. godine, Andrija Dragi-
glavni nosilac poslova u gostioni, koja je u to vrijeme com, Ruda Hedvigom Hudec, a Đuka Micikom.
bila posljednja postaja kirijaša koji su od Gradiške i
Slavonske Požege išli u Brod na Savi. Slasni gulaš kod Moji roditelji imali su nas petero djece: Brunu, Dani-
Wagnerice naprosto su svi morali pojesti. cu, Ružicu, Štefu i mene, Marijana.

Ja baku Rozaliju pamtim kao „našu bakicu“, kako Poslije Drugog svjetskog rata, na samom kraju
smo ju svi sinovi i unuci od milja zvali. Išli smo k njoj 1945. godine, braća Wagner, Ruda i Đuka, obilje-
„kao muhe na med“, jer je uvijek bila ljubazna i znala ženi kao folksdojčeri, istjerani su iz kuća i s obite-
o svemu ugodno pričati. Kada su se njeni sinovi pože- ljima odvedeni u logor Krndija. Imovina im je kon-
nili, živjela je bez ikakvih obaveza najprije kod najsta- fiscirana. Andrija to nije doživio, jer umro je 1930.,
rijeg sina Andrije, a poslije njegove smrti bila je jedno a sedmogodišnjeg Marijana od logora spašava se-
vrijeme kod mog oca Rude, da bi na kraju završila kod stra Ružica.
sina Đuke, kod kojega je 1945. godine i umrla.
Uz bolesti, glad, poniženja, Wagnerovi su preži-
Moj otac Ruda s uspjehom je završio pet razreda vjeli strašne uvjete života u logoru i nakon šest mje-
osnovne škole u Sibinju i otišao na zanat kod jednog seci vratili se živi.
tiskara u Vinkovce. Poslije dvije godine naukovanja
počinje njegovo putovanje „trbuhom za kruhom“ – Ali, više se ne vraćamo u Sibinj, postajemo Brođa-
preko pola Europe, sve do početka Prvog svjetskog ni. Mali Pariz, kod sestre Ružice udane za Dragu Ša-
rata. Radi u Varaždinu, Koprivnici. S jednim prijate- rića, a potom Plavo polje, naš je novi dom. Godine
ljem, prezivao se Mesić, ide pješke od Zagreba preko 1947. otac je dobio posao u „Đuri“, jedno vrijeme je
Ljubljane u Graz, Beč, Brno, Olmuc, do Opave u Češ- vozio onaj granik po halama, no kasnije je prešao ra-
koj. Usput rade u tiskarama, namjeravaju zaraditi no- diti u kancelariji, kao ekonomist.
vaca, doći u Hamburg i krenuti za Ameriku. No, tada
se Ruda razbolio i po savjetu liječnika vraća se 1913. Zahvaljujući i nekim Sibinjcima koji su uvidjeli da
u toplije krajeve, kući u Sibinj, a Mesić je otputovao u se prema Wagnerovima pogriješilo, 1948. dobivamo
Ameriku. trosobni stan na Plavom polju, s kupatilom koje se lo-
žilo. To je za nas bio veliki dobitak, jer nismo baš ništa
Kod kuće Ruda zatječe majku i starijeg brata Andri- imali. Tata je od dasaka koje smo našli na okolnim
ju koji vode gostionicu i mesnicu, a mlađi brat Đuka gradilištima pravio krevete i ja sam mu u tome po-
bio je trgovački pomoćnik u Brodu na Savi. Onda iz- magao. A na Barišićevu pustaru, preko puta Poljopri-
bija svjetski rat, Andrija i Đuka odlaze na frontu, a Ru- vredne škole, išao sam brati šušku od kukuruza i na
da ostaje uz majku voditi imanje, jer imao je iščašeno njoj smo spavali…
desno rame i nije primljen u vojsku. Znalački, vrijedno
i pošteno radi, dok mu se braća nisu živi i zdravi vra- Tako, od trgovaca i obrtnika, Wagnerovi postado-
še puki proleteri, jer Partija je tako htjela, a Partija
je uvijek bila u pravu.

(Posavska Hrvatska, 17. srpnja 2015.)

Baka Rozalija
Wagner okružena
sinovima,
snahama i
unučadi

145

101 brodska priča

DOK JE SAVA
VRVILA KUPAČIMA

Pogled uzvodno:
granik, bazen

kluba, stari drveni
most preko Save
i ledobrani pred

stupovima

Kad bi se pobrojile sve nekadašnje brodske na Kamenu, kod granika, stara skela, veliki li-
savske plaže i kupališta, bio bi to podugi niz. man, Bandar, Fašine, Žuta zemlja, Makarevac, a
No dok o jednima znamo gotovo sve, jer je uzvodno: vojnički šlajs, granik kod veslačkog klu-
o njima zapisano, opisano, fotografirano i objavlje- ba, šlajs na Mrsunji, mlinovi, Burum, Varoško.
no u novinama, knjigama, razglednicama, a slika-
ri su ih ovjekovječili crtežima ili prenijeli na platna Iako im je bilo zabranjeno kupanje u Savi, vojni-
(drveno Repićevo kupalište, prostrani pješčani Po- ci su krišom izlazili iz žicom ograđenog garnizon-
loj, privlačni zeleni otok Ada, topli plićak male pla- skog prostora i kupali se na vojničkom šlajsu. To
že Afrika na bosanskoj strani Save, ekskluzivno ča- je ustava kojom se iz tvrđavskih opkopa ispušta vo-
sničko kupalište, veslački Klub kod mosta, drvene da u Savu. Šlajs i danas postoji, izbetoniran, otprili-
vešerske splavi), dotle se o drugima - mogli bismo ke oko pola puta od Korza do mosta, zapravo bliže
reći mjestima na otvorenoj rijeci za kupanje, brčka- mostu. Malim potočićem i sada voda propuštena
nje i pranje - malo zna, malo je napisano ili se go- kroz šlajs teče u Savu. Otprilike na tom je mjestu
tovo i ne spominju, a bilo ih je bezbroj na nekoliko plutalo ukotvljeno časničko kupalište koje je uni-
kilometara duž savske obale pred Brodom na Savi. šteno u bombardiranjima za vrijeme Drugog svjet-
Čista je Sava upravo vrvjela kupačima. Smjenjiva- skog rata. No, na šlajsu obala je strma, Sava duboka,
le su se veće i manje grupe i pojedinci, jedni su se sigurno je i koji liman vodu vrtio, pa je bilo nekoliko
sunčali, drugi kupali, skakali u vodu i ronili, igra- slučajeva utapanja vojnika, stoga je i razumljiva za-
li u vodi loptom... sve je kipjelo od života i radosti brana izlaska vojnicima na Savu.
življenja. Cijeli se dan s obale čula vriska, doviki-
vanje, smijeh, žamor, stoga današnje stanje beži- Sljedeći je bio veslački klub ili samo klub prije
votnosti, većim dijelom betonom okovane obale, savskog mosta koji je nastao na predratnom Ve-
upravo deprimira. slačkom klubu „Sava“. Poslije Drugog svjetskog ra-
ta opet oživljavaju sportovi na vodi, a 1950. godi-
Da bi u komunikaciji označili gdje se kupaju, ka- ne klub dobiva plivajući bazen, pa se uz veslanje
mo idu na kupanje ili gdje su se kupali, tim su mje- tu igra vaterpolo, pliva i skače s visoke skakaonice.
stima na rijeci kupači nadjenuli određena imena Godine 1952. sagrađeno je stotinjak dojmljivih ka-
prema konfiguraciji tla, odnosno obale, sastavu tla, bina. Klub je u to vrijeme jedno od najpopularni-
riječnim strujama, prema nekim objektima koji su jih mjesta za mlade u gradu. No, sve brzo zamire,
uz rijeku bili... No, s vremenom, sama je rijeka mi- bazen je propao, pa „Brodski list“ već 1961. piše o
jenjala svoje korito, jer Sava je obalu derala, kako zaboravljenom mjestu i zaboravljenim kabinama:
kažu, zemlju odnijela, neka su mjesta radovima na
učvršćivanju obale nestala, neprepoznatljivo izmi- Prijašnjih godina netko je uložio društvena sredstva
jenjena, ili su postala nepogodna za kupanje, pa i za izgradnju većeg broja kupališnih kabina u blizini
za prilaženje do same vode. savskog mosta. Vjerojatno je bila namjera, da se na
tom dijelu razvije sport na vodi. Uslijed brzopleto-
Nizvodno su na Savi takva mjesta: kod rampe, sti nije se mislilo, da mjesto ne odgovara sanitarnim
uslovima. Tako kabine već godinama stoje neiskori-
146

štene. 101 brodska priča
Građanima je krivo ako vide objekt koji ničemu ne od vodeničkog kola koje je nastavilo okretanje, pri
čemu se s dasaka u mlazovima cijedila voda. Onima
služi, pa se često čuju pitanja: što će konačno biti s koji su s obale ovaj nestašluk uz zebnju promatrali
kabinama? tih par časaka bila je cijela vječnost. I bilo je razloga
za zabrinutost, jer ruke su se mogle lako okliznuti
A kad gazde nije bilo, omladina je haračila klu- po dasci sluzavoj od algi i ronilac bi otišao pod vo-
bom. Ako je razina Save dopuštala, omiljena zaba- denicu, a bi li se snašao i izronio, pitanje je. Iako je
va hrabrih bila je i skakanje u Savu s granika. On do Ade bilo blizu, preplivati su se usuđivali samo
je podjednako visok i podjednako opasan za ne- najbolji plivači, jer plivajući trebalo je svladati, pre-
iskusne skakače kao i onaj na Vijušu. S kluba se i na sjeći, brzu riječnu maticu. Stoga se kod šlajsa nije
Adu plivalo i to od jednog do drugog stupa starog preplivavalo, nego se spuštalo od mlinova i struja
mosta, odnosno do drvenih ledobrana postavlje- bi plivača odnijela na Adu. Samo, na Adu nisu svi
nih pred svakim stupom. plivali da se izvale na njenom toplom pijesku, koji
je, kažu, i ljekovit i ima ga u izobilju. Momci su imali
Ljeti je do Ade bilo pet stupova mosta u vodi, zna- djevojke iz Bosanskog Broda i na Adi su zakazivali
či trebalo je plivati do pet ledobrana. Na ledobra- rendese, a koji djevojke nisu imali, nadali su se da
nu se plivač mogao odmoriti pa opet zaplivati do će ih i oni naći, jer djevojke iz Bosne nisu bile tako
drugog, trećeg ledobrana i tako bi bez umora do-
plivao na Adu.

Pogled nizvodno: Mlinište s vodenicama, kupači na Adi i šlajsu

Iza mosta, uzvodno, prvo je bio šlajs kod ustave uštogljene kao one iz Slavonskog Broda.
na ušću Mrsunje u Savu. Za visokog vodostaja us- Dalje od mlinova bilo je još jedno kupalište, reklo
tava je zatvarana kako savske vode ne bi prodrle u
korito Mrsunje i izazvale poplavu nižeg Jelas-po- se kod Buruma, nasuprot bivše Stipančevićeve ci-
lja. Kod šlajsa i malo dalje uzvodno, kod mlino- glane, a u Bosni u tom pravcu je katolička crkva.
va, kupali su se Plavopoljci, Jelašani, Budainčani, Danas je uz cestu trafostanica i u blizini gostionica
s Brlićke, s Kolonije... i otuda preplivavali na Adu. imenom„Burum“, što govori o popularnosti tog ku-
Riječni otok Ada suzio je korito Save i struja rije- pališta. Obala je na Burumu bila strma, gotovo oko-
ke na tom je mjestu najjača, Sava najbrže teče, te mita, Sava odmah uz obalu prilično duboka, po-
je stoga tu u matici bilo pogodno za postavljanje godna za dobre, odvažne skakače da pokažu svoje
mlinova vodenica. Nekada ih je bilo i desetak, usi- vratolomije, elegantnu „lastu“ ili tek da kao „bom-
drenih malo uzvodnije od šlajsa. Pedesetih godina ba“, sa zgrčenim nogama i rukama a začepljenim
prošlog stoljeća ostale su još samo dvije. Odvažni nosom, pljusnu u vodu, a ona onda uz pravi prasak
dečki doplivali bi do vodenice pa, da ih vodeničar visoko špricne. Tu je također bila žuta zemlja u kojoj
ne vidi, s nje skakali u rijeku. Vodeničari su im ska- je bilo latica, mamaca za ribu. Do Buruma dolazili
kanje branili u brizi da se neka nesreća ne bi dogo- su kupača i iz Varoša, koji su prolazili kroz kubu na
dila, no bilo je tako hrabrih koji su se znali uhvatili željezničkoj pruzi, pa idući preko nepreglednog Je-
za daščane lopate velikog vodeničkog kola i onda, lasa i kroz dvorište ciglane izišli na Savu. No, dio ku-
duboko uzevši daha, s kolom zajedno zaroniti u vo- pača znao je ostati i kupati se na ciglarskim jamama
du, a ono ih je, okrećući se, poslije par časaka izro- koje su nastale iskopavanjem zemlje za rad cigla-
nilo. Otpustivši onda ruke, hitro su zaplivali dalje ne. Jama je bilo je više, različitih veličina i dubina.

147

101 brodska priča nasuprot skretanja puta za selo Kanižu. Brza Ukrina
s bosanskih je planina nanijela velike količine pije-
Oko kilometar uzvodno od Buruma dolazilo se na ska, šodera, pa na spoju rijeka napravila prostrane
Varoško (danas nasuprot romskog naselja), gdje je plaže, sprudove, na kojima se bijele veći i manji ka-
čorda varoških krava tjerana u Savu. Preko Save u meni obluci, upravo majstorski oblikovani i ugla-
Bosni bila je„pekmezara“. Krave su pasle na Jelasu, čani samom snagom rijeke. Flotilu dereglija Jove
nije bilo drvceta da napravi hlada, pa su se čoba- Baradaka i Frane Kljajića iz Zbjega radnici su pu-
ni hladili pod razapetim velikim crnim ambrelama. nili pijeskom i šljunkom, vozili u Brod i istovarivali
U podne, žedne krave same bi žurno pošle prema na savskoj obali ispod gelendera i iza samostana,
Savi, prešle drveni most - gaz na Mrsunji i preko Lo- te prodavali Brođanima kao građevinski materijal.
kvanja, zemlje gdje su sada romske kuće, rampom Uzvodno je deregliju vukao konj, ili su tegleća sna-
sišle u savske plićake, napile se i uživale stojeći ili ga bili i ljudi, a nizvodno plovila je dereglija sama,
ležeći u vodi. Krave su plandovale – odmarale u Sa- no ljudi su morali kormilariti i lađu upravljati veli-
vi do petnaest sati, pa su ponovno preko gaza po- kim veslima.
tjerane na Jelas. Dabome, i čobani su iskoristili to
vrijeme da se do mile volje iskupaju, a po plićaku Samo, doći do daleke Ukrine kupačima nije bilo
mogli su gaziti daleko od obale. Na Varoško dolazi- tako jednostavno, pa i odlasci na nju nisu poduzi-
li su Varošci i žito prati, okupati se umorni kopači... mani često. To su bili baš pravi avanturistički izleti
Još početkom dvadesetog stoljeća tu su se kupale koje se pomno planiralo, za koje se spremalo jelo
i šokačke cure i snaše i to već u„dvodijelnom kosti- i pilo, poneki su nosili šator i obavezno popular-
mu“ dok su se gospojama u bademantlima tek gole nu gitaru, jer ostajalo se cijeli dan i uživalo u svje-
ruke vidjele. Luka Lukić opisuje: Žene se kupaje tako, žoj vodi Ukrine. Moglo se tamo doći i bosanskom
da si maramicom okomoću život („stid“) počam oko stranom, biciklima, a još češće se Savom čamcem
pasa, a dol maramicu pušću. Na prsa si samo metnu plovilo. Motorni čamci su bili rijetkost, pa je valjalo
maramicu koja se veže oko vrata, da joj se sise ne vi- veslati, veslati, opet mukotrpno veslati… I eto pri-
du. No žene ređe sise pokrivaje, već to radu cure, jerbo like dečkima da se pred djevojkama produciraju i
kažu, da se po njima more lako poznat, jesu l’ cure, il’ pokazuju svoje mišice koje su ih, doduše, poslije
su već š njekim bile. još danima boljele.

U brodsku plažu svakako treba ubrojiti i ušće ri- (Posavska Hrvatska, 24. srpnja 2015.)
jeke Ukrine u Savu, koje se nalazi iza Migalovaca,

Izlet brodom na Ukrinu (lijevi veslač Branimir Jelaković, na pramcu čuči Zvonko
Radoš zagrljen s nepoznatim kamaradom)

148

101 brodska priča

OD “DUBROVNIKA” DO POLOJA

Bauerovi i Dimitrijevićevi na
„Africi“ oko 1926., iza njih,
preko Save, vidi se zaton kod
rampe, granik, na Kamenu i
zaton stara skela

Krenimo sada nizvodno Savom, računajući bila rotirajuća parna dizalica za istovar balvana ko-
od gradskog kupališta zvučnog imena „Du- ji su šlepovima dovezeni Savom ili su doplovili po-
brovnik“. Doduše, njega su svi„Matino kupa- vezani u splavi.
lište“ zvali, a službenog imena „Dubrovnik“ čak se
nitko niti ne sjeća. Mata je bio dugogodišnji kupa- Odvažne je granik mamio da s njega skoče u rije-
lišni pazitelj, čuvar reda i učitelj plivanja. ku. To nije bilo bezazleno, trebalo se zaletjeti i što
dalje od granika strmoglaviti u Savu gdje je voda
Najbliže kupalištu, na Malom Vijušu, ispred bivšeg veće dubine. Međutim, nisu svi koji su se kupali
marvinskog sajmišta (otvoreno 1907. godine, pa na podno granika i skakali s njega. Uvijek je bilo više
tome mjestu bilo do iza Drugog svjetskog rata, ka- onih koji su dolazili samo da se dive skakačima, a
da je preseljeno na prostor izgorjele „vatrenke“ u dobri skakači onda su bili ponosni, jer bili su junaci
Štamparevoj) kupalo se kod rampe (da-
nas prije „Brođanke“). Bio je tu kao ma-
li zaton i do vode se postupno dolazilo,
stoga i naziv rampa. Savsko dno bilo je fi-
no šljunkovito. Zaton je napravljen kako
bi se stoka dotjerana na prodaju mogla
u Savi okupati i oprati. Seljaci bi se i ko-
lima dovezli do vode, pa prali kola, pra-
li i pojili žedne konje. Kada sajmište više
nije bilo na Vijušu, ova mala plaža vrvje-
la je kupačima, posebno onima s malom
djecom kojoj sitni šljunak na sprudu nije
mogao ozlijediti nježne nožice.

Dalje nizvodno, korito Save je bilo
učvršćeno i osigurano gromadama na-
bacanog lomljenog kamenja, a također
ispred granika i još malo iza njega. Tu je
bilo nespretno silaziti u vodu, trebalo je
oprezno stajati na oštro kamenje da se
noge ne posijeku, ali neki su baš izabrali
to mjesto za kupanje i govorili da se ku-
paju na Kamenu, jer smetala im je preve-
lika gužva i bučnost na Matinom kupali-
štu, ili nisu imali novaca da svaki dan pla-
te ulaz, a Poloj im je bio predaleko.

Najizazovniji je ipak bio granik, poput Obitelj Djanješić i prijatelji prije 75 godina na jednom od
kule visok šest metara, zidan ciglom, s nizvodnih savskih kupališta
platformom na na vrhu gdje je nekada

149

101 brodska priča

u svojoj sredini. izuzetna hrabrost. Dečki su znali elegantno skoči-
U knjizi „Iz mladih dana“, profesor Josip Berka ti, raširenih ruku, ispruženih i skupljenih nogu, str-
moglavo su letjeli, pa udarili samo prsima o vodu,
opisuje svoj skok s granika, koji ga nije proslavo. To tek malo zaronili i odmah izronili. Tako nije posto-
je bilo još dvadesetih godina prošlog stoljeća: No, jala bojaznan da će potonuti do dna rijeke i možda
u mojoj ugrijanoj glavi i u srcu javila se neka luda že- se na nešto ozlijediti. No, uvijek je bilo onih koji su
lja da prkosim svima. Mladenački ponos, samosvijest skočili paufleka i fest tresnuli trbuhom po vodi, a
i težnja da se pokažem pred drugima – kako to obič- skok lastu nikada nisu naučili.
no biva kod mladih – sve je to prostrujilo kroz moju
glavu i potisnulo u stranu svaki strah, oprez i razbor... Tamo gdje danas cesta iz Vrazove ulice oko nogo-
I dok su mi oni odozdo još uvijek vikali nastojeći me metnog stadiona i pored sportske dvorane „Vijuš“
odvratiti od opasnog nauma, ja gore nagonski raširih dolazi na Savu, mjesto se isprva zvalo stara skela.
ruke, pružih ih naprijed i otisnuh se nogama... Moje Bio je kao zaton, poput onoga kod rampe na Ma-
tijelo poleti najprije u luku, a zatim strmoglavce..., ali lom Vijušu, samo veći, s blagom kosinom kojom se
– u letu se najednom, još uvijek u zraku, naglo trgne, prilazilo do vode. Nekada je ovdje pristajala turska

kompa, skela, koja je vozila putni-
ke i robu preko Save, iz jednog car-
stva u drugo, ali izgradnjom mosta
preko Ade (1880.) više nije brodila.
Plitki zaton služio je potom za pri-
stajanje dereglija, istovar pijeska i
šljunka, pristajanje flosova - spla-
vi koje su drvenu građu dovozile
iz Slovenije. Dakako, bio je pogo-
dan i za kupanje. Više se nije rabio
naziv stara skela, već veliki liman,
jer se savska voda tu vraća uzvod-
no. Od današnje prve splavi u Spla-
varskoj ulici voda se ponaša kao u
nekom velikom viru. No, utvrđiva-
njem obale izgubio se zaton, naba-
cano je veliko kamenje i taj dio ri-
jeke postao je potpuno nepodesan
za kupanje.

Idući dalje nizvodno, obrasla oba-
la i grmlje bili su ponekad i skrovi-
ta utočišta nudista. Stariji se dobro
sjećaju Mađarice Juliške, šankerice
za koju kažu da je bila prva brod-
ska nudistica, koja je u predratnom
i poslijeratnom Brodu izazivala jav-
nu sablazan ne samo što se kupa-
la gola, kao od majke rođena, već
i što je pušila, hodala u hlačama i
Obitelj Djanješić na izletu, možda na Bandaru, 1941. muških„mušterija“ imala na pretek.

Brodska golobrada balavurdija od-
lazila je iz granika potajno gledati Julišku i naslađi-
ispruži i u horizontalnom položaju pljusne u vodu. Za- vati se njenim bujnim preplanulim putenim obli-
ronivši malo u vodu, pokazah se opet na površini, no nama. A poslije su se, dakako, pretjerano hvalili i
nisam plivao dalje, nego se odmah okrenuh i zapli- ponosili svojim nestašlukom.
vah k obali... Strašno sam se osjećao... Zbog silnog
udarca ploštimice u trbuh, taj ga je podvig stajao Tu negdje je već i Bandar (oko pete-šeste splavi
boli i pet-šest dana ležanja u krevetu, ali mogao u Ulici splavara) nazvan vjerojatno stoga što je baš
ga je stajati i glave! On je, kako piše, padajući dolje na tom dijelu Save najaviše grizla riba bandar. Ka-
opazio u vodi veliki kamen i stoga je naglo podi- zivači su ga različito locirali, ali uglavnom svi se sla-
gao gornji dio tijela uvis, ali je zato snažno trbuhom žu da je Bandar prije Žute zemlje. Bandar voda nije
pljusnuo po vodi. podlokavala i na njemu zemlja se nije rušila. Obala
je strma, Sava duboka i idealno mjesto za skakanje
A gospodin Zlatko Suman - Cota, danas svakod- (danas sportski ronioci kažu da je tu dubina Save
nevni kupač na „Bajicinoj splavi“ koja pluta prije 12 metara i to blizu obale).
granika, upamtio je kao dobrog skakača Jozu Ju-
harta iz Karadžićeve, a to je bilo pedesetih godina Nakon Bandara je Žuta zemlja (oko Firecove spla-
prošlog stoljeća. Pokušao je i njegov brat Markica vi, rekli bi„stanovnici“ Splavarske ulice), nekada ja-
Suman s granika skočiti, ali se uplašio visine pa odu- ko popularno odredište za kupanje i za ribiče, jer
u toj žutoj ilovači ribiči su nalazili mnoštvo letica,
stao i osramotio se. Juhart je skakao čak s kućice di- mamaca za ribu. Obala je na tom dijelu rijeke str-
zalice, pa mu i to nije bilo dosta, već je okrenuo že- ma i obrušavala se. Kada je na najoštećenijem dije-
ljezni kran prema Savi, popeo se na njega i skočio, lu korito rijeke sanirano snopovima pruća na koje
a to je onda sigurno bila visina, možda i deset me- je nabacano teško kamenje, za taj dio obale rabio
tara od površine vode. Za ovaj skok zaista je trebala se naziv Fašine. Samo, ribarima onda više nije bilo

150