pogodno za bacanje struka, što su ranije upravo na 101 brodska priča
Žutoj zemlji činili, jer su im udice sada zapinjale za
snopove pruća, fašine. Naime, struk se i bacao više pravili da ne znaju. A jednom je to čak i imponiralo.
s kraja, a ne sredinom Save, budući da se i riba više Sva dosad nabrojana mjesta kupanja predstav-
zadržavala prema obali.
ljala su i opasnost za neiskusne plivače, a još više
Krene li se dalje nizvodno ugaženom stazom uz za neplivače i djecu koja su se kupala bez nadzo-
samu obalu, kroz gusto šipražje, još je bilo mjesta ra odraslih, pa„Brodske novine“ 1919. godine pišu:
za kupanje do kojih se silazilo strmim stazicama, ili Kupanje na zabranjenim mjestima. Prošlog tjed-
u zemlju usječenim stepenicama. Računajući da- na, kupalo se je nekoliko 5–10 godišnji dječaka pokraj
nas od Sočkine (Sočkovićeve) splavi pa prema Po- savske splavi kod Jelačićevog trga. Na tom je mjestu
loju je Makarevac. Otuda do Poloja proteže se pli- Sava duboka, a mališi neznaju plivati. Dužnost je bila
čina, sprud kojim se može gaziti preko pola rijeke. redarstva pripaziti da se nekupaju u otvorenoj Savi, a
Splavari su jedne godine tu i pečenku pekli sjedeći napose na opasnim i zabranjenim mjestima, jer zlo i
na stolicama usred Save! U vrijeme Vojne krajine na nesreća u čas može se dogoditi, a onda je kasno upo-
Makarevcu je bila istoimena stražarnica, čardak, jer zoravati na opasnost.
na tome mjestu su Turci mogli lako prijeći i stoga
trebalo je uvijek biti na oprezu. Međutim, zabrane i ophodi redarstvenika ma-
lo su vrijedili. Tek je sve jače zagađena Sava odbi-
Tako daleko, do Makarevca, odlazili su na kupanje la kupače od svojih obala. Uređeni pješčani Poloj
samo oni koji su baš tražili skrovite kutke za inti- (od 1960.) postao je onda mamac Brođanima, kao
mnija druženja, da se daleko od znatiželjnih pogle- i voda koja je na Poloju radi riječnih struja donekle
da i neometani prepuste slatkim užicima. A svježe bila čistija.
uvaljana trava, koja je na jakom suncu onda brzo
požutjela, ostajala je kao znak tih bliskih susreta. Danas je nestalo svako kupanje na savskoj oba-
Jesu li djevojke na Makarevac odvedene i tamo za- li ispred grada, tek par zaljubljenika u Savu dolazi
vedene znale da se to mjesto baš tako zove? Pa, ni- na Bajicinu splav, a veslači se okupaju samo malo
je im bilo niti važno! nizvodnije na svojoj splavi. Ali, zato je Splavarska
ulica oživjela savske obale sve do Poloja. No, ima li
Makarevac je bila i kupališna destinacija jednog u Splavarskoj ulici danas i nudista? Pa, da ih i ima
gimnazijskog profesora, poznatog zavodnika, koji - nikoga to ne bi sablažnjavalo. Ima li zavedenih
je očito osim klasičnim vladao i nekim drugim jezi- djevojka u splavarskim kućicama? Pa, da i ih i ima
cima. Društvo su mu pravile posrnule brodske gos- - zar bi o tome netko vodio računa! Ima li posrnu-
pođe čiji muževi o tome ili nisu ništa znali, ili su se lih gospođa...
(Posavska Hrvatska, 24. srpnja 2015.)
Splavari Svirac, Miki, Švabo, Buljo, Joka, braća Firec, Frka, Kara i Gambo peku pečenku u Savi na
Makarevcu 17. rujna 2011.
151
101 brodska priča
GLOGOVICA NAM JE
BILA NAJ!
Drveni
most preko
Glogovice
na cesti za
groblje i Vrbu
(oko 1950.)
Ako je ljeti vodostaj dozvoljavao, na pojedi- ska sekcija koju je vodila gospođa Kalinić. Stanova-
nim proširenjima korita moglo se i u Glogo- la je prije stare pekare u Karadžićevoj (danas Štam-
vici kupati ili makar smočiti se i rashladiti. parevoj) u onoj velikoj kući. Učili smo igrokaze, pje-
Bilo je tu i dubljih „bazena“ gdje su djeca pokuša- vali, plesali... Imam fotografiju, ja balerina u suknjici
vala i zaplivati. Kad je Glogovica regulirana, nastala od bijelog krep-papira i s papučicama na nogama. A
su ispod betoniranih stepenica jezerca s nešto više kod moje bake u dvorištu davali smo priredbe. Baka
vode, kao stvorena za brčkanje i „ćukće“ plivanje. nam je sve dozvolila, napravili smo šator, pozornicu.
I danas na Glogovici ima kupača, a kako je to bilo Kod bake je na ferije dolazio i moj drugi bratić, Vladi-
nekad, evo što sam zabilježio. mir Filak, Cican smo ga zvali. On je mojih godina bio.
Vladimir, Tugomil, ja i sva ta djeca s livadice, iz dram-
- Moj bratić Tugomil Štefanić, sin Antuna - Pube Fi- ske, puno nas je bilo, popodne smo se išli kupati na
laka, krojača, koji ga nije priznao, studirao je medi- Glogovicu: Tono Krajina, pa Kliškovićeva, Bosakova,
cinu, a volio je jako prirodu, životinje i nema šta sve Fajerbahova djeca...
nije radio. Mi smo ti se dizali u pet, pola šest-šest i išli
smo redovito na Glogovicu pa hvatali bandare. To je, Pješačili smo uz Glogovicu uskom stazom, a tim su
šta da ti kažem, nekakva mala ribica. Odlazili smo na puteljkom prije nas već prošle krave tjerane na ispašu
kraj Glogovice, na ušće i tamo smo pecali. Tugomil bi na Poloj i ispuštale su, znate već šta. Tugomil je kao
narezao bandare i metao na udice kao mamac. To prvi, ujedno i izvidnik, vikao: „Pazi!“. Drugi bi upozo-
je bilo pedesetih godina. Ja sam onda imala desetak ravao trećeg, treći četvrtog i tako redom... preskakali
godina, a on je već studirao. smo, ali zadnji bi uvijek stao u veliko kravsko ... i sve
noge umuljao i zasmrdio. Jedva smo čekali šlajs da si
Ušće Glogovice u Savu bilo je jako muljavo, propa- operemo noge. Kupali smo se tamo gdje ima rakova,
dalo se u blato. Tugomil je pecao s jedne strane ušća, opet je to Tugomil određivao, jer gdje ima rakova, tu
a ja s druge. Najviše su grizle štuke. A popodne smo svi je i čista voda. No, bio je neki čovjek kod šlajsa koji baš
išli opet na Glogovicu na kupanje, sva djeca oko nas iz nije volio da mi tu skačemo, đipamo. Nije nas kažnja-
ulice i dakako, Tugomil je, kao najstariji, bio vođa pu- vao, ali nije volio da se tu kupamo. Kupali smo se i u
ta – priča mi priču gospođa Vladimira Čeliković, bazenu ribnjaka. Samo, znalo se dogoditi da zajedno
koja je djetinjstvo provela u Strossmayerovoj ulici plivam sa zmijom bjelouškom. Što sam se onda bo-
blizu kanala Glogovice. jala, iako sam znala da ona nije opasna. Tugomil je
hvatao žabe, kojih je u ribnjaku bezbroj bilo. Izvadio
- Moram reći da smo mi imali lijepu zelenu livadicu bi im utrobu, napunio ih slamom i onda djecu plašio.
(gdje je danas benzinska pumpa u Strossmayerovoj) Žabetinu bi im turio pod nos, a djeca su od straha vri-
i djeca iz svih okolnih ulica dolazila su i igrala se na
toj livadici. U našem kvartu u domu radila je i dram-
152
101 brodska priča
štala. Njemu ništa nije bilo gadljivo. tih godina je pobjegao u Ameriku i još je živ negdje na
Glogovica nam je bila naj! A, što je meni još bilo jako Floridi. Pa i Dragi Macuki je nastradala ruka, otvarao
je neku „paštetu“.
lijepo - kad je moja mama na Glogovicu išla prati te-
pihe. Odvezli bi se fijakerom na ušće Glogovice, oprali Kupali smo se i ispod drvenog mosta kod Veterinar-
tepihe i iznijeli ih na sunce da se suše tamo gdje je tra- ske, a nekada nam se dalo ići i dalje, nizvodnije uz
va bila najčistija, a onda smo se kupali i u Glogovici i Glogovicu. Onda smo pješačili s one strane Glogovice
u Savi. Skakali naglavačke u Savu. Cijeli dan smo ta- gdje su Bugari imali vrtove (danas je tu naselje He-
ko proveli dok se tepisi na jarkom suncu nisu osušili. brang) i uz put krali paradajze ili lubenice. Kod mosta
Ponijeli smo jelo, ali smo išli i preko Glogovice u polje za groblje Bugari su imali diesel motor marke „Aran“
otrgnuti i koji kukuruz, pa smo pekli. Dobro sam pli- koji je tjerao elevator sa zdjelicama, a one bi grabile
vala, već sa šest godina sam naučila. Sa šlaufom sam vodu iz Glogovice i istresale ju u kanale za natapanje
preplivavala Savu. nasada povrća. Stoga je u tim njihovim vrtovima sve
tako lijepo bujalo i napredovalo.
Još nešto, kraj Glogovice, tamo gdje je danas Komu-
nalac, kod mosta za groblje, gospodin Bosak je imao U Glogovici hvatali smo rukama klenove, uske du-
rasadnik cvijeća i u njemu veliku cisternu iz koje je on gačke ribe. Oni su se zavlačili u rupe u ilovači u oba-
zalijevao nasade. To je bio kao bazen s fino toplom li. Mi smo već znali gdje ih ima. Onda bi pred rupom
vodom. Bosak je imao dvije kćeri, Ivanku i Ružu, s ko- zagradili kamenjem i pipali u mulju. Samo, ribu je ru-
jima sam se ja družila i on nam je dopustio kupanje u kama teško uhvatiti. Već ju imaš u ruci, ali začas se
cisterni. Tako smo uživale u tome. koprcne i sklizne iz ruke u vodu.
Evo i doživljaja jednoga dječaka, kojemu je
također kupanje u Glogovici bilo naj.
- Ja sam s Osječke ulice, preko puta Geršića –
nastavio je priču gospodin Branko Čeliković,
suprug gospođe Vladimire: – Išli smo se i mi ku-
pati na Glogovicu, ali i na mnoga druga mjesta.
Pa krenimo redom. Jedno su bile bare uz auto-
put. One su nastale izgradnjom autoputa Za-
greb-Beograd, jer je ta iskopana zemlja posluži-
la za nasipanje, kao podloga cesti. Bare su bile s
lijeve strane, tamo gdje je bila šuma ispod Vra-
novaca u kojoj je vojska imala neka svoja skladi-
šta. To su bile velike bare, voda topla, ali sada ih
više nema, zatrpane su. Bilo je dosta riba u bara-
ma, sunčara, malih žutih ribica, pa dosta kornja-
ča. Kad smo se iskupali, išli smo se sunčati, osuši-
ti i legli bi na topli beton autoputa. Kako nam je
prijalo, ispočetka čak je furilo. Promet je autopu-
tom bio slab, tu i tamo prošao bi koji automobil,
svaki sat možda se provezo jedan auto. Mi smo
im mahali. Vjerojatno su bili automobili diplo-
mata, jer tko ga je u to vrijeme imao, i znali su
nam iz auta baciti bombona. Ja sam onda imao
šest-sedam godina. Sa šest sam i ja proplivao.
Bilo nas je u društvu puno: Drago Macuka, Uz Glogovicu i Savu ljeti je bilo i “Indijanaca” (Tono Krajina i
Zvonko i Vlado Jovanović, Ivica Pasler, Fredika Vladimira Dabčević – Čeliković oko 1953.)
Bruker, Hari - njegov brat, Mirko Šalamon i Jo-
sip Olčar... sve dečki s Osječke, stanovali smo svi
u krugu sto metara.
Išli smo se kupati i na šlajs, ustavu na Glogovici. Kad
A na ciglarskim barama onda se nije kupalo, tu je je šlajs bio zatvoren, onda je uzvodno Glogovica na-
radila ciglana i nisu dali. Ali zato, jedno od mjesta ku- rasla tako da smo s njega mogli naglavačke skakati
panja bile su ciglarske bare ugasle Britzove ciglane uz u duboku vodu. Šlajs je zatvaran i kad je vodostaj Sa-
Glogovicu u Malom Parizu. Tu su najviše dolazili deč- ve bio velik, kako savske vode ulivene u Glogovicu ne
ki s Dombovićeve livade. S njima se nismo tukli, ali bi izazvale poplavu. Taj „veliki šlajs“ bio je tamo gdje
preko mosta na Glogovici nitko iz grada nije smio u je danas most iz pravca Vrazove ulice. A, na polovi-
Osječku. Ako je koji pratio curu, mogao je doći samo ci puta od „velikog šlajsa“ do ušća Glogovice u Savu
do mosta, dalje se nije usudio ići. bio je „mali šlajs“, koji je regulirao vodu u ribnjaku, jer
ribnjak se punio vodom iz Glogovice. I on je zatva-
Poslije smo išli na Glogovicu, ispod željezničkog mo- ran kad je razina Save porasla, a zatvaran je i kada je
sta, tamo je bio kao mali slap, jer je bila izbetonirana Glogovica bila mala, da se voda u ribnjaku podigne.
stepenica, a voda dublja. Uživali smo u kupanju, ali I mi smo se kupali u bazenima ribnjaka, u puno topli-
smo na dnu tražili i municiju zaostalu iz Drugog svjet- joj vodi nego u Glogovici, jer to je bila pličina, ustaja-
skog rata. Ronili smo i nalazilo se metaka, granata, la voda. Tako smo se ugrijali ako je voda Glogovice
bombi... Jedan dečko iz Malog Pariza, Ante Kolovrat, bila hladna.
stanovao je kod mosta gdje se išlo na Dombovićevu
pustaru, našao je granatu, rastavio ju da izvadi barut, Nekada smo odlazili pecati na „Žutoj zemlji“, na
ali je eksplodirala i odsjekla mu nogu iznad koljena. ušću Glogovice. U toj žutoj ilovači bilo je letica – ma-
Mogao je tada imati oko dvanaest godina. Šezdese- maca za ribe. Kečige su najviše išle na letice. Za pe-
153
101 brodska priča vojska dolazila vježbati, a i članovi streljačkog save-
za. Iza tog brda zemlje bila je ogromna rupa, nastala
canje smo uzimali i crve. Klaonica „Slavonka“ iz Stro- iskopom zemlje i u toj rupi smo se mi kupali. Netko je
ssmayerove, kod mosta za groblje, ispuštala je kanali- tu baru i poribio i hvatali smo sunčare. Vrećom smo
zacijom otpad i tu su se legli crvi u trulim iznutricama. ih lovili, dvojica vreću vuku kroz vodu i onda ju naglo
Šaran je nabolje išao na crve. Glogovica je bila čistija podignu. Nekada uspijemo, ali češće su ribe bile brže.
od Save, bilo je dosta ribe, te smo u njoj lovili bandare,
babuške, klenove... Šarana nije bilo u Glogovici. Ovo su tek dvije priče s male Glogovice, a i dru-
gi brojni mali kupači i pecaroši sigurno su doživjeli
Na kraju, spomenuo bih još jedno mjesto gdje smo još mnogo toga. Potaknut ćemo ih da nam svoje
se mi kupali, streljana uz prugu prema Donjoj Vrbi. doživljaje ispričaju.
Do streljane najbliže nam je bilo doći poprijeko, preko
oranica. To je sada sve kupio Slavko Bilandžija - Šu- (Posavska Hrvatska, 7. kolovoza 2015.)
ger. Tamo je jedno ogromno brdo za streljanu, gdje je
S Glovice nerijetko se išlo kupati i na Poloj (Branko
Čeliković, čuči, s prijateljima Šalamonom i Olčarom
1958.)
154
101 brodska priča
JADRANSKA STRAŽA
NA SAVI
Proslava Jadranskog dana, parada na Korzu, uz građane, učenike, plehmuzika, odred vojske, časnici...
Netko s balkona kuće Brlić drži govor (Fototeka Muzeja Brodskog Posavlja, 1934. godina)
Na brodskoj Državnoj realnoj gimnaziji po- predavanja iz svih oblasti života našega mora. Osim
stojalo je više učeničkih udruženja, društa- toga su poručene od Izvršnog odbora iz Splita dvije
va: Đačko literarno društvo „Mesić“, Kolo trez- kolekcije diapozitiva: „Naša kupališta i lječilišta na Ja-
vene mladeži „Jedinstvo“, Stijeg izvidnika i planinki, dranu“ te „Ratna mornarica“ što je također prikazano
Podružnica ferijalnog saveza, Podmladak Crvenog đacima - donosi Izvještaj 1932./1933. godine.
križa, Podmladak Jadranske straže. Ovo posljednje
društvo osnovano je u Brodu početkom školske go- Tko je bio u Školskom odboru „Jadranske straže“
dine 1931./1932. (kada je osnovan i gradski odbor školske godine 1933.-1934. može se pročitati u Iz-
„Jadranska straža“). U prvoj godini društvo je broji- vještaju škole za tu godinu. Šimo Jurišić iz VII. razre-
lo 280 članova – učenika Gimnazije. Svaka od ovih da izabran je za predsjednika, Josip Batagelj iz VI.
organizacija imala je jednog nadzornog nastavni- razreda za tajnika i Neda Brlić, VII. razred, za blagaj-
ka. Tako je profesor crtanja Julije Tomić bio zadu- nika. Veliki broj članova „Jadranske straže“ iz nižih
žen za „Jadransku stražu“. razreda bili su pojedinačno pretplaćeni na časopis
„Mladi stražar“.
Tokom godine održano je 4 sijela, na kojima se ra-
spravljalo o ciljevima Jadranske straže, o pomorskoj Godine 1934.-1935. održano je osam sijela s te-
ekonomiji i uopće o životu na moru, naročito na Ja- mama koje šire interes za život i prilike našega Jadra-
dranu. Sijela su uvijek bila vrlo dobro posjećena. U na i Primorja. Društvo je imalo 430 članova. Pred-
proslavi 10 god. osnutka Jadran. straže, učestvovao sjednik je bio učenik Vojislav Mandić, tajnik Milojko
je i Pomladak sa nekoliko točaka. Pandak, a Henrijeta Satler blagajnik. Članovima je
omogućeno besplatno kupanje na drvenom grad-
U svakom razredu osnovan je pododbor koji se bri- skom kupalištu na Savi, kao i učenje plivanja i ve-
nuo o sakupljanju članarine, rasparčavanju revije Ja- slanja.
dran. straže (od koje je, osim nekih članova posebno
– svaki razred držao po jedan primjerak) i pozivanju U školskoj godini 1935./1936. nadzorni nastavnik
na sijela. Osnovan je i školski odbor koji je vodio svu „Jadranske straže“ postaje profesor prirodopisa i
brigu o radu – piše u Izvještaju Gimnazije za školsku geografije Branko Kikerec. Upisano je gotovo sto
godinu 1931./1932. novih članova, pa ih je tada bilo 520. Josip Batagelj
bio je predsjednik školskog odbora, Josip Lončar
Školske godine 1932./1933. u „Jadransku stražu“ tajnik, a Željko Tješić blagajnik.
bilo je učlanjeno već 439 učenika i učenica koji su
uplaćivali 50 para mjesečne članarine. Sijela su odr- Sljedeće godine, 1936./1937., broj članova je
žavana mjesečno i na njima su stariji članovi držali znatno smanjen, bilo ih je tek 200. Mijo Sekulić iza-
bran je za predsjednika, Vlado Bogatec za potpred-
155
101 brodska priča
Priredba„Jadranske straže“, simbolički prikaz nica dr. Josipa Štadlera, Podporno društvo i Veslački
patnje stanovništva krajeva koje je Italija okupirala. klub „Sava“.
Ali, hrabri„stražari“ spremni su priteći u pomoć
(Fototeka Muzeja Brodskog Posavlja, 1934. godina) O „Jadranskoj straži“ zabilježio sam sjećanja gos-
pođe Branke Šrepl, kćeri poznatog brodskog lje-
sjednika, Milojko Pandak za tajnika, a Emica Purić karnika Eugena Šrepla, koji je također bio član ove
za blagajnika. udruge:
Uz predsjednika Valentina Majstorovića, potpred- - Ja sam bila tako ponosna i sva važna kada sam na
sjednika Vladimira Bogateca, tajnika Ankicu Crljen nadlaktici imala znak JS („Jadranska straža“) i, daka-
i blagajnika Velimira Ručevića, izabrana su i dva ko, bila obučena u lijepu marinersku uniformu, kao
cenzora, Milojko Pandak i Antun Ferić, te knjižni- da je to bilo nešto jako veliko. Išla sam u gimnaziju.
čar Emica Purić - piše u Izvještaju 1937./1938. go- Mi stražari uživali smo povlasticu besplatnog kupa-
dine, uz napomenu: Društvena knjižnica je dobila nja na Repićevom kupalištu na Savi, ali samo u ranim
ove godine malu biblioteku (veća izdanja centralnog jutarnjim satima, od pola osam do devet. No, tada su
odbora iz Splita), u kojoj se nalaze knjige iz područja voda i zrak ponekad bili još prilično hladni, onda po-
historije našeg Jadrana, života naših ljudi u Primorju, plavimo od zime i nije nam bilo ni malo ugodno. Uz
biljnog i životinjskog svijeta i dva romana o pomor- nas mlađe učenike uvijek su bili oni stariji, koji su na
skim porodicama. nas pazili, učili plivanju, skokovima, ronjenju, vesla-
nju, jer uz kupalište je bio privezan i jedan veći čamac
Za sada društvo raspolaže sa gotovinom oko 500 vlasništvo „Jadranske straže“, s kojim smo se do mile
dinara. volje vozili po Savi. Stariji dečki vješto su preplivava-
li Savu i nikada se ništa nije dogodilo, a veslali su do
Broj članova u godini 1938./1939. opet je sma- Ade, čak i Poloja. Oko devet sati pristizali su na ku-
njen, prepolovljen, jer ih je upisano tek 102. Nad- palište prvi ozbiljniji kupači i mi iz „Jadranske straže“
zorni nastavnik i dalje je bio prof. Branko Kikerec. Za morali smo ga napustiti, disciplinirano, bez gužve i
predsjednika izabran je Vladimir Bogatec, za pot- bilo kakve galame. „Jadranska straža“ je organizirala
predsjednika Mihajlo Štoković, tajnika Ankica Cr- i „kolonska ljetovanja“ (zajednička, u kolonijama) u
ljen, blagajnika Ivan Hanžeković, a za knjižničara manjim mjestima na Jadranu, ali ja nisam išla.
Đuro Jović.
U brodskom Državnom arhivu našao sam popi-
I sljedeće godine članstvo se osipa i opet prepo- se članova gradskog udruženja „Jadranske straže“
lovljuje, pa ih je upisano samo 54 (25 muških i 29 u Slavonskom Brodu 1936. i 1937. godine.„Jadran-
ženskih). Izvještaj ne donosi članove školskog od- skih stražara“ bilo je u Brodu čak 317, svi najugled-
bora. niji Brođani su učlanjeni: Zdenka Albert, Zvonko
Benčević, Vasilj Biga, Slavko Brdarić, Koloman Dja-
Propašću Kraljevine Jugoslavije i uspostavom nješić, Aladar Dombović, Heinrich i Cvijeta Duffek,
Nezavisne Države Hrvatske ukida se rad svih ovih Otto Kahn, Vilim Buck, Emanuel Kovačić, Tomislav
đačkih društava na Gimnaziji, osim Crvenog križa, Pracny, Stjepan Ručević, Ivica Koprivčević, Alojz Še-
a osnivaju se nova: Muška Ustaška Mladež, Ženska tina, Eugen Šrepl, Rudolf Vilagoš…
Ustaška Mladež, Hrvatska krila (modelarska škola),
Đačko križarsko Bratstvo, Đačko križarsko Sestrin- „Jadransku stražu“ - organizaciju za promicanje
stvo, Zajednica doma i škole, Radna književna zajed- mora i pomorstva - osnovala je 1922. godine u
156
Splitu nekolicina intelektualaca i rodoljuba 101 brodska priča
kako bi se suprotstavilo otvorenoj namje-
ri Kraljevine Italije da zauzme još veći dio U cijeloj zemlji svečano je proslavljan Jadranski
naše obale. Program organizacije temeljio se dan – praznik mora, kako se još reklo (31. listopa-
na rodoljubnom cilju oslobađanja i povratka da), a to je ujedno bio i Dan Kraljevske Mornarice,
prepuštenog dijela naše obale pod okrilje do- dan kada su nakon više vjekova ponovno zavijorile
movine, te na gospodarskom, kulturnom i op- na slobodnom Jadranu naše narodne zastave.
ćem napretku Jadrana.
Matični grad„Jadranske straže“ bio je Split, a pre-
To je razlog što je „Jadranska straža“ po- poznatljivi simboli amblem JS, himna, odora, za-
primila obilježje masovne organizacije, pra- stava. Dužnost predsjednika „Jadranske straže“ u
vog narodnog pokreta. Bila je otvorena svi- vremenu od 1929. do 1941. godine obnašao je Ivo
ma, bez obzira na uzrast, stupanj naobraz- Tartaglia, ban Primorske banovine (1929.-1932.),
be, a osobito je usmjerila brojne aktivnosti dok je predsjednik brodskog udruženja bio profe-
prema mladima, pod geslom: Čuvajmo Ju- sor Branimir Kikerec.
goslaviju! – Čuvajmo naše more! Naime, ple-
meniti ciljevi„Jadranske straže“ perfidno su Organizacija„Jadranska straža“ prestala je posto-
iskorišteni u projugoslavenske ciljeve, jer je jati 1941. godine, nakon izbijanja rata i raspada Kra-
tako i onima iz Pirota i Kragujevca Jadran ljevine Jugoslavije.
bio „naš“.
(Posavska Hrvatska, 14. kolovoza 2015.)
No, neki ipak ističu kako nisu mogli biti čla-
novi te organizacije, jer nisu imali novca da
plate članarinu, nabave uniformu, kamo li da plate
boravak na moru... Godine 1939., s ograncima po
cijeloj Jugoslaviji i s oko 180.000 članova, „Jadran-
ska straža“ bila je najbrojnija organizacija u zemlji,
ali onih imućnijih: državnih činovnika, profesora,
učitelja, obrtnika, trgovaca, liječnika...
Među brojnim aktivnostima „Jadranske straže“
osobito je bila raznovrsna izdavačka djelatnost (ča-
sopis Jadranska straža, kalendari, letci, plakati, al-
manasi...) kao i organiziranje izleta i putovanja po
Jadranu i Sredozemlju, osnivanje domova i ljeto-
vališta čiji je cilj bio omogućiti djeci i mladima da
otputuju na more i zavole ga. Izdavana je i lutrija
„Jadranske straže“.
Dobrovoljnim prilozima „Jadranske straže“ 1933.
godine je sagrađen školski brod „Jadran“ i predan
ratnoj mornarici.
Odore „Jadranske
straže“
157
101 brodska priča
MATINO KUPALIŠTE
Kad upitate Brođane koji
su pedesetih i na početku na, oko 1953. i svakodnevno sam
šezdesetih godina proš- bio na Savi, osim što sam išao ku-
log stoljeća bili omladinci koja ći ručati, a nekada ni nisam išao.
U početku roditelji su mi branili,
su im najmilija mjesta zabave u jer oni nisu znali plivati i bojali su
mladosti bila, svi će redom reći: se. U mom je društvu najčešće bio
Korzo, kino, plesnjak „Partizan“, Krunoslav - Baja Barbarić, pa Vi-
„Matino kupalište“… li Čaldarević, Bakić - Gambo, Ja-
plnvdtšvpjni„dvtkieraDišoaaiiozioLroćurhtć,ta,aueagsiudiMdMnz(srblgvb1ebssnerpapiaaepraavv9n,geisrootlnmtrvee1epvtniiaivdjsasd.nj2daorzientkvukežKaenj.rvš-eoisieizkru1kDaaoraannelaag“p9n,ljrmr,kieićalgnjhr8uaaj„ueaazčaerooMi9lgRlpn.etiidknikišg.eoeKd)iauajsitasm,kpepgeukltafpvmsitrioMoši,painuaapćjsbtdsagevalsnoerevoaliuaresuilšv,jjdkjitpkeserktešooakaasauigtlvtuoumidadsnekrmavaMpkbdamt,atičummaaonttieapkakikoaluloginouaiolora,,šenkksomspvgčtztrunaaičveooumaaaavoliiszea“-----------,aomboČaslikutaaSnMaabva.retToa,ad,gknsookatajsopus-oazvnskaatpdijailatenigitanaesnejnkpderraapoholaejzmrn. laAjivkoranvgtjsdpjkjrptvPkeaeaaamohrtooraaoadkuimodrejmdltlKpooneiii“dinrr,ćkliaromžaikćaajiee„oppteao„kmgsvkvie-odrMmlcnjurooaiaaepaaiZviapvja,lulgnrihkeaapmnaitjžtualuecdieuibaeak,smnl.bprii.tjeunoitnc.“eooaažz,aonu,iFasesavpzldkaii„mijbernnljrišemuajevćzopmitaaailoiap,oeoasočsul,čioa,iavnnušesikkšapnjllljel,idpkeooiejo„ilieapšneKuiažrćmj.jttaouneseaeoeisnšbvrjog.nem“oksiekj,iZijkgajeuoldecsepujoaunmelemla.iKopseonar,nderUsuaa“noma„ouzoeo.tlcuilinišigdBkakbomšTcodtoottuaaeciacojduoaoei“-------,,.
pobožni fratri s prozora svojih soba imali pogled na Mi smo kao dečki, momci, studenti, na „Matinom
kupalište, kupače i kupačice, kao na dlanu, a koliko kupalištu“ proživljavali cijelu svoju mladost. Bila nas
ih je to izlagalo kušnjama i napastima i imalo upliva je jedna grupa koja je uživala povjerenje čika Mate. Tu
na njihove zavjete čistoće i nevinosti, sam Bog zna! smo se stalno motali, pomogli mu kada je što trebalo
i nismo plaćali ulaz. Po danu smo se kupali, navečer
Razgovarao sam s gospodinom Zlatkom Suma- hofirali. Po noći smo se također išli kupati na Savu.
nom, koji je radio na ulazu u Matino kupalište, ku- Naravno, koji je imao djevojku i ona se pridružila. Ku-
pačima naplaćivao ulaznice, ključeve kabina izda- palište nije imalo radno vrijeme. Službeno je bilo od
vao... 8 do 8, ali mi smo imali tu privilegiju da smo mogli
ostajati i poslije. Mata otiđe kući, a nama kaže: „Deč-
- Počeo sam dolaziti na kupalište s desetak godi-
Fotografija pokazuje
kako su komunisti
zabiberili fratrima
158
ki, vodite računa! Nemojte da vas bude previše i ne- 101 brodska priča
mojte skakati da nešto ne pokidate! Nemojte praviti „rusle“, kartarošima je uz pivo bila prava delikatesa.
nered!“ Mi smo sve obećali, a čim je čika Mata zama-
kao, kupalište je bilo naše, za sve ono što je on branio! Ja sam dvije godine, 1962. i 1963., preko student-
Tko bi nas zaustavio. skog servisa i radio na kupalištu, na ulazu naplaćivao
ulaznice. Drugih obaveza nisam imao. Dnevni utržak
Ujutro je on sve pomno pregledavao. Naravno, ni- sutradan sam odnosio u „Komunalac“, koji je tada
kakvih tragova mi nismo ostavljali. Mata je uza se imao upravu na obali Save, odmah kada se s Korza
uvijek imao neku kožnu futrolu s ključevima s koje krene. Bila je jedna dvorišna zgrada s kancelarijama,
je visio kajišičić s jednom željeznom nitnom na kra- a u istom dvorištu su skladištili rasklopive drvene klu-
ju. Od toga se nije odvajao. Ujutro mu prilazite, ni ne pe s pijace koja je srijedom i subotom bila na Korzu.
nadate se, a on oplete po turu s tim kajiškom, ili po
ramenu lupi, da nitna ostavi crveni trag koji još da- Kupalište kao da sada gledam. Kada ste s obale,
nima peče. „Ovo ti je za ono što ćeš tek u toku dana preko debele i široke daske ušli, desno sam ja iz jed-
napraviti“, znao je reći. Isto bi bilo kada smo odlazili ne kabine naplaćivao ulaz, sljedeća je bila Matina i
kući, dobili smo „predujam“ za sutra. Sve je rješavao na nju se nastavljao niz kabina uz veliki i mali bazen
tim kajiškom. Tako je pravio reda. Nismo se zbog to- sve do „špica“ – sunčališta na zapadnom dijelu. Po-
ga na njega ljutili, on je to napravio kao u šali. Ali i sljednja kabina u tom nizu bila je duplo veća i zva-
nije bila šala. li smo ju „studentska“. A njima je bila i namijenjena.
Kabina broj sedam bila je za dečke, a devetka za dje-
Imao je Mata i jedan bambusov štap od oko metar i vojke. Neki ugledni građani imali su cijele kupališne
pol dužine, koji je isto često bio u „prometu“. Mladi su
se u igri znali zanijeti, trčali su duž kupališta, nagu- Zlatko Suman s bratom Markicom (Markom) na
ravali se, vrištali, skakali u bazen, sve okolo špricali, gelenderu Matinog kupališta šezdesetih godina
ometali druge kupače... e, te je onda dočekao bambu- sezone u zakupu svoju kabinu: gospodin Koprivčević,
sov štap. Isto se događalo onima koji su se u bazenu stolar Hofman, doktor Stefanović… Kabina se mogla
igrali „vatanja“, pri čemu su ronili, a otiskivali se o le- i samo za jedan dan unajmiti. Širinom „špica“ bio je
tve sa strane ili o podne daske bazena. Mata je takve još jedan manji niz kabina. Mislim da su ukupno bile
igre strogo zabranjivao, jer se bazen oštećivao. Stoga 43 kabine. U istu je išlo više korisnika. Ključevi kabina
je neposlušne igrače, kada izrone, dočekivao i nena- imali su na špagi vezan pluto da ne potonu ako pad-
dano bi dobili bambusovim štapom po glavi. nu u vodu. Lijevo od ulaza bile su Matine prostorije i
tu je teta Katica prodavala. Tu, unutra, bila je i jedna
Mata je otvarao sezonu prvog svibnja. Prije toga kabina sa spuštenim dnom, kao malim zatvorenim
spustio je drvene bazene u vodu. To smo mu mi po- bazenom. Koristili su ju specijalni kupači, koji se ni-
magali, krpali smo s njim daske, mijenjali letve sa su htjeli izlagati pogledima. Okupali bi se, ručnikom
strane velikog i malog bazena, učvršćivali ograde na osušili i zadovoljno obukli, sve u zatvorenoj kabini.
sunčalištu, ogradu prema Savi, popravljali stepeni- Onda su bile dvije velike kolektivne dječje svlačioni-
šta... da netko ne nastrada. Nekada je trebalo i ko- ce, muška i ženska. Nad ovim svlačionicama i Mati-
je bure zamijeniti ako ga je hrđa nagrizla. Iz „Komu- nim dijelom bio je ravni krov – sunčalište, na koje se
nalca“ su poslali sav potrebni materijal za popravke. penjalo stepenicama s prihvatima. Okolo je bila ogra-
Onda bi on skuhao ogroman lonac fišpaprikaša. Po- da. Sunčalište je uvijek bilo do zadnjeg centimetra po-
zvani su gosti uglednici, oni koji su bili cijelo ljeto na punjeno.
kupalištu. Morao im je titrati. Naravno, počastili smo
se i mi. Od tada pa do prvog devetog, kupalište je sva-
kodnevno posjećivalo i više tisuća ljudi željnih osvje-
ženja i uživanja na suncu i u čistoj Savi. Nekada je pod
težinom kupača stalo kupalište i tonuti, pa smo žurno
skakali u Savu da se odtereti.
Mata je lovio klade, panjeve, deblje grane koje je Sa-
va nosila i izvlačio na obalu. U tome smo i mi sudje-
lovali. Kada se drvo na suncu osušilo, mi smo ga cije-
pali, pilili, sve izrezali i onda napunili vreće koje smo
nosili teti Katici. Oni su imali kuću u Ulici Branka Radi-
čevića (danas Mačekovoj), do kuće Panthyjevih. Čak
su kroz njihovo dvorište ulazili u svoje. A kuća im je bi-
la skromna, uvučena od ulice. Za nagradu smo dobili
besplatno čamac da se vozimo po Savi. Onda smo se
pravili važni pred djevojkama, jer znali smo ih odvesti
gdje još nikada nisu bile. I, nismo ih razočarali.
Na kupalištu je prodavano i pivo. Mata bi nas poslao
motornim čamcem u Bosanski Brod da kupimo koju
gajbu, jer bilo je jeftinije. Imao je jedno drveno bure,
pa bismo u amperima s njegovoga bunara donijeli
hladnu vodu i napunili ga. Odnekud je on i led na-
bavio i pivo se lijepo hladilo. Kartaroši su bili najbolji
konzumenti. Pamtim i kako je teta Katica u dunstfla-
ši od pet litara na suncu kiselila ribe bjelice. Stavljala
je red ribe, posolila, pa red luka i mrkve, posolila, pa
opet ribe i tako do vrha flaše. Ta slana riba, reklo se
159
101 brodska priča nazad, ali „šrauba“ skočiti i u
letu se oko svoje osi okrenuti,
Zlatko Suman i Baja Barbarić sjede na ogradi malog takvih je malo bilo...
bazena
Čika Mata se bavio i ribo-
Veliki bazen imao je veću dubinu u nizvodnom dije- lovom i imao je sav potrebni
lu, a uzvodno je bio plići. Dubina se postupno poveća- pribor, štapove, vrške, mreže...
vala. Kroz rešetke bazena savska je voda bez zastoja Nisam siguran da je to sve bi-
neprestano protjecala. lo legalno, jer on je Savu sma-
trao svojom. Tu smo mu ta-
Odvažni su se penjali na visoku trambulinu i s nje kođer pomagali, skupljali gli-
skakali u otvorenu Savu. Za skokove bila je i elastič- ste, mrmke, letice... a onda je
na, odskočna daska, koja je skakača odbacila u zrak, čamac cijeli dan bio naš. Slu-
a on se morao okrenuti i elegantno pasti i zaroniti u šao je radio i bilježio vodostaj,
vodu. Iskusni skakači skočili bi salto naprijed i salto ne samo u Brodu, već i u mje-
stima nizvodno i uzvodno, te
kako je voda rasla i opadala,
on je znao na kojem vodosta-
ju riba najbolje grize. Tri puta
na dan bilježio je temperaturu
zraka i vode, pa su se kupači
po tome ravnali.
No, uskoro dolazi i kraj Matinog kupališta. Od
1960. godine počinje se uređivati i forsirati Poloj.
Sava je u gradu sve zagađenija, u kupalište se više
ne ulaže i ono postupno sve jače propada, trune i
raspada se. Mata sam spašava i održava koliko se
još može, ali to je bio uzaludan napor. Do sedam-
desete, od kupališta ostaje samo jedna manja splav
s dvije kabine na kojoj je svakodnevno prebivao
usamljeni savski vuk čika Mata, vjeran Savi sve do
svoje smrti 1989. godine.
(Posavska Hrvatska, 21. kolovoza 2015.)
Brojni kupači na kupalištu jednog ljetnog dana pedesetih godina
160
101 brodska priča
KUĆERAK IZ ŠIROKOG
SOKAKA
Slično čuvenom i razvi-
kanom Ringu, najši-
roj i najotmjenijoj beč-
koj ulici koja je izgrađena
na mjestu srušenih grad-
skih bedema i utvrđenja pa
u krug opasala najstariji dio
Beča, tako je nastala i brod-
ska Široka ulica. U starom
dijelu Slavonskog Broda Ši-
roka ulica je među mlađi-
ma, formira se tek u 18. sto-
ljeću, kada je 1759. porušen
i uklonjen sjeverni gradski
bedem, pa zatrpani i isušeni
opkopi oko grada koji su bili
napunjeni vodom. A unutar
gradskih bedema bio je još
srednjevjekovni - renesan-
sni i turski - Brod, današnja
Starčevićeva (Srednji sokak),
Mesićeva (Rasolski sokak) i
Ulica braće Radića (Savski Najstarija i još očuvana kuća u Širokom sokaku
sokak). Brvnana je među ušacima, omazana blatom i obo-
Planovi grada iz 18. stoljeća pokazuju kojim su sli- jena žuto, tipična kuća „starog Broda na Savi s dra-
gih slika Rusa Vasilja Petroviča Antipova“, likovnog
jedom i kako nastajale promjene u razvoju Broda. povjesničara Broda, kako je za njega rekao Vladimir
Dok je grad bio opkoljen bedemima, na glavni ulaz Rem. Nekada su u starim brodskim sokacima bili ci-
– gradska vrata sa sjeverne strane (danas bi to bilo jeli nizovi ovakvih malih drvenjara koje su svakom
na gornjem dijelu Trga Ivane Brlić), iz tri pravca do- pravom Brođaninu srcu prirasle. I ova kuća iz Širo-
lazila su tri puta (od Požege, Osijeka i Rače) i pred kog sokaka čelom je okrenuta putu, s dva prozor-
samim ulazom su se sastajala. Put od Rače, austrij- čića, poluskošeni zabat joj je zatvoren daskama, a
ske utvrde kod ušća Drine u Savu, išao je dolinom dvoslivno krovište produženo u otvoreni trijem po-
Save, pa od Klakara i Vrbe za Brod, a kod Broda pa- duprt s dva drvena stupa. Izvorno, ovakve su kuće
ralelno je slijedio sjeverni bedem grada i taj put je bile pokrivene šindrom ili daskama, koje je kasnije
zapravo začetak brodske najšire ulice – Širokog so- zamijenio einfach biber crijep. Ističu se visoki dim-
kaka. Prve kuće na tom Račanskom putu (Weg na-
ch Ratscha), kako je nazivan u 18. stoljeću,
grade se poslije 1760. godine, pa na planu
grada 1763. već ih je nekoliko sagrađenih,
devet kuća na sjevernoj strani puta i dvije
na južnoj. Te kuće smještene su na podjed-
nakim uskim parcelama - numerima, čelom
okrenute putu. Sve kuće se grade počevši
od župne crkve sv. Stipana, jer je zapovjed-
ništvo brodskog festunga branilo naselja-
vanje zapadne strane toga puta. Ipak, pet-
naestak godina poslije broj kuća se pove-
ćao, no one su još uvijek građene samo u
istočnom dijelu ulice, a zapadni dio, prema
tvrđavi, bio je potpuno neurbaniziran.
I, čini se da jedna od tih kuća - kućica, ku- Zvonko Šporer u svojoj trgovini fine čelične robe i prvoj
ćeraka, koje su prve podignute u Širokom brodskoj električnoj brusioni
sokaku i danas postoji. Pri kraju ulice, u sje-
vernom nizu, na današnjem kućnom broju
51, nešto više od metra izvučena na pješnik,
stisnula se na uskom numeru ljupka, ma-
la niska prizemnica. Drvenjara kao iz bajke.
161
101 brodska priča ća je srušena u Drugom svjetskom ratu. Trgovina
je nosila naziv: Prva brodska električna brusiona
Braća Zdenko i Zlatko Šporer i trgovina fino-čelične robe. Uz poslove brušenja,
njaci. Prostorije kuće nastavljaju se jedna na drugu Šporer je prodavao kvalitetnu čeličnu robu, nože-
u nizu, pa kuća duboko zalazi u dvorište. ve svake vrsti, kuhinjske, mesarske, vinogradarske,
škare svih veličina i namjena, razne ručne brusili-
Sve je na kući tako jednostavno, ali s mjerom i dra- ce, komplete pribora za jelo za 4, 6 i 12 osoba, pro-
žesno. Odiše nepatvorenom starinom, jednostav- davao sav brijački pribor, žilete marke„Četiri keca“,
nim graditeljskim konstrukcijama, koje su i na prvi aparate za šišanje, a popravljao je i kišobrane. Ro-
pogled izvana vidljive. Idilu povećava veliko staro bu je uglavnom nabavljao iz Solingena u Njemač-
stablo na ulici pred kućom, koje ju zaklanja i kao koj. Kada je u bombardiranjima sravnjena zgrada s
da ju štiti. I dvorište je idilično, flastrovano (poplo- radionicom, strojeve za brušenje i robu prenio je u
čeno) opekom, vodu iz bunara crpi stara pumpa, obiteljsku kuću.
vinova loza penje se po drvenim brajdama pod ko-
jima je ugodno sjediti u hladovini na ljetnoj brod- Kako je život u gradu zbog učestalog bombardi-
skoj omari... ranja postajao sve opasniji, cijela obitelj se preseli-
la kod znanaca na selo, najprije u Gornju Bebrinu,
U već prilično uništenoj Vlastov- a zatim u Brodski Varoš. Početkom 1945. djeca su
nici brodske gruntovnice nalazi- s majkom otišla u Zagreb kod njene sestre Ludmi-
mo podatak da ova kuća iz Bro- le, koja je sa suprugom, krojačem Josipom Najhar-
da, stari broj 390, a novi 67 (odno- tom, živjela u Brodu do 1938. godine.
sno danas 51), temeljem ugovora
od 11. studena 1893. otpisana je - Osim rada u svojoj trgovini i brusačkom obrtu, otac
sa imena Stane Stanić na ime i ko- je bio vrlo aktivan i u društvenom životu grada. Tako
rist Antuna Bauera mlađeg (godi- je od jeseni 1938. do jeseni 1939. godine bio predsjed-
ne 1910. kuća je u vlasništvu Eve nik, a potom do sloma Jugoslavije potpredsjednik na-
Bauer, stoji u popisu građana iz te cionalne organizacije „Hrvatski junak“, a vrlo je akti-
godine), a godine 1932. prodana van bio i u katoličkoj organizaciji „Križarsko bratstvo“.
je brusaču Zvonku Šporeru (ro- Zbog svog istaknutog djelovanja u ovim organizaci-
đenom 1902. u Sičama kod Nove jama, te bliskih odnosa s hrvatskim nacionalistima i
Kapele) i njegovoj supruzi Ankici protivnicima komunizma, bio je odmah po povrat-
Huličar (rođenoj 1907. u Podrav- ku iz Zagreba (16. 6. 1945.) osuđen od Vojnog suda
skoj Slatini). Kuću im je prodala Vojne oblasti za Slavoniju na 15 godina robije, gubi-
Franciska Šperk za 55.000 dinara. tak građanskih prava i konfiskaciju imovine. Obitelj-
Roditelji Zvonka Šporera, An- ska kuća ovime nije bila obuhvaćena, jer je majka bila
tun i Franciska, podrijetlom su suvlasnica, a i morala se brinuti za troje djece. Kaznu
iz Fužina u Gorskom Kotaru, a u je služio većim dijelom u kaznioni Stara Gradiška. Po-
Slavoniju su došli krajem 19. sto- vodom molbe za pomilovanje i iskaza više svjedoka,
ljeća. Zvonko 1916. godine odla- kazna mu je smanjena na 6 godina, te je 1951. pušten
zi u Brod kod starije sestre Fani, na slobodu – kaže Zvonkov sin, umirovljeni profe-
pa od 1917. do 1920. godine polazi šegrtsku školu sor Zlatko Šporer, koji sada živi u Zagrebu i na-
te uči brusački zanat kod majstora Venturinija Lo- stavlja: – Zanimljivo je da je na ovom suđenju jedini
renca. Potom otvara samostalni obrt i 1925. ženi svjedok optužbe, koji je i potvrdio sve njene navode,
se Ankicom Huličar. U njihovom braku rođeno je bio ustaški gradonačelnik od osnutka Nezavisne Dr-
troje djece: Zdenko (1927.), Zlatko (1930.) i Dub- žave Hrvatske, Slavko Vrgoč. On je, naime, kao izvršni
ravka (1938.). U to vrijeme živjeli su u Mesićevoj dužnosnik ustaške vlasti vrlo zdušno i samoinicijativ-
ulici na broju 25. Kuću u Širokom sokaku, kako je
već rečeno, kupuju 1932. godine i ona postaje nji-
hov obiteljski dom. A Šporerova brusačka radio-
nica i trgovina bila je u istoj ulici (tada Trumbiće-
voj) na njenom suprotnom kraju, na kbr. 1. Ta ku-
162
no provodio maltretiranja i zatvaranja Srba i Židova, 101 brodska priča
što mnogi građani nisu odobravali, a među njima i
moj otac, koji je kao istaknuti vjernik i sugrađanin sa Zatko Šporer diplomirao je na Matematičko-fi-
svim ljudima dobre volje bio protiv takvih postupaka, zičkom odjelu Prirodoslovno-matematičkog fakul-
iako se uistinu radovao osnutku samostalne hrvatske teta u Zagrebu, a završio je postdiplomski studiji i
države. On je, u skladu sa svojim uvjerenjima, zajed- stekao magisterij. Od 1958. do 1962. radio je kao
no s grupom uglednih građana otišao u Zagreb da se profesor matematike i fizike na Gimnaziji „Zlatko
mjerodavnima žale na takve postupke Slavka Vrgo- Šnajder“ u Brodu, pa zatim do 1969. kao profesor
ča. Na njihovo traženje, gradonačelnik je ubrzo bio fizike na Pedagoškoj akademiji u Brodu. Potom, do
smijenjen, no pred svjedocima je tom prilikom izja- mirovine, bio je urednik„Školske knjige“ u Zagrebu.
vio da će se za ovaj postupak kad-tad osvetiti Zvon- Objavio je više knjiga, udžbenika i stručnih radova,
ku Šporeru. I to je na ovom suđenju, a pred svoju smrt, a prilozima javlja se i u dnevnom tisku. Knjige su mu
svjedočenjem na sudu, uistinu i učinio. Kratko vrije- prevedena i na strane jezike.
me nakon suđenja tati, nad Vrgočem je na Vijušu iz-
vršena smrtna kazna vješanjem u prisustvu velikog Od nasljednika brusača Zvonka Šporera, njego-
broja ljudi. ve djece Dubravke, Zdenka i Zlatka, kućerak u Širo-
kom sokaku kupila je vlasnica Šporerima nasuprot-
Tata je nastavio brusački obrt u našoj kući i radio je ne trgovine tekstila („Vera stil“). Suludom devasta-
sve do nekoliko tjedana prije svoje smrti 1982. godine. cijom Mucvanja, rušenjem, neprimjerenim adapta-
cijama, dogradnjama i pregradnjama, ili gradnjom
Gospođa Ankica Šporer živjela je u kući u Brodu novih kuća koje bi trebale biti „kao stare i još stari-
do 1990., a onda je otišla u Dom umirovljenika u Po- je“, odgovorni za arhitektonski izgled našega gra-
žegi, gdje joj živi kći Dubravka udana Čmelar. Gos- da potpuno su se izblamirali i osramotili, ovaj grad
pođa Ankica umrla je 1994. godine kulturno osiromašili. Stoga je vrijednost kuće iz Ši-
roke ulice s broja 51 to veća, jer ona je zaista po-
Zdenko Šporer za gimnazijskog školovanja bavio sljednja tipična kuća „starog drvenog Broda“. Pod-
se veslačkim sportom. Na koncu Drugog svjetskog vučeno, posljednja! Samo, ako se i njoj već ne piše
rata, sa skupinom brodskih gimnazijalaca, učenika ona ista zla sudbina kao i starim mucvanjskim ku-
Domobranske časničke škole, prošao je križni put ćercima, od kojih je ostala tek polovica jedne kuće.
od Bleiburga do Osijeka i zaradio tifus. Bio je za- Hoće li tko od odgovornih ovo shvatiti??? Ta i ovo
poslen u administraciji Hrvatskih željeznica. Umro ću podvući!
je 2009.
(Posavska Hrvatska, 28. kolovoza 2015.)
Ankica i Zvonko Šporer slave 50. godišnjicu braka
163
101 brodska priča
PEKMEZARSKA POSLA,
REKLI BI BROĐANI
Antunovo u Podvinju dok
su im svile stvarno šuškale,
a pekmez se na veliko
pekao
Usvim našim selima dosad je tako bilo da kad osnovane su regimente-pukovnije, a one na sat-
djeca prohodaju prvo po prašini bosa trče nije podijeljene. Brodski je kraj VII. i VIII. regimenti
i drumom stare, probite, orondane i obite pripao. Vinkovci su sijelo VII. regimente bili, a VIII. je
rajlike na uzici za sobom vuku. To je neopisiva lar- bila Gradiška. U VII. regimenti bile su satnije: Pod-
ma, a sve nogama po prašini tapaju-tapaju, noga- vinje, Trnjani, Garčin, Andrevci, Sikerevci, Babina
ma razgrtaju prašinu da što veće oblake iza sebe Greda...
ostavljaju, pa od silne prašine i sama sasvim pobi-
jele. Eto, tako su se dosad djeca igrala i u tome uži- U Granici je sav muški svijet od šesnaest do šezde-
vala. Tako je u svim selima bilo, ali u Podvinju ni- set godina vojsku služio, na čardake kraj Save stra-
je. U Podvinju, kažu u Varošu, čim dijete prohoda, ži išao. O svom ruvu i o svom kruvu, kako se reklo.
ono uborak-oborak-krinju-varičak-kabran-drvenku, Čardaci na puškomet jedan od drugog udaljeni bi-
il kak’o manje burence preokrene, stane na njega, li, a u svakom posada od 32 vojnika, koji su po tje-
rukama se uzmaše i već govor kao kakav veliki po- dan dana ostajali i budno stražarili, izvještavajući
litičar drži. Zato na jeziku Podvinjcima premca ne- o stanju na granici. U slučaju opasnosti signalizira-
ma, a i mnogi politiku teraju, u politiku se dali i s li bi pucnjem, dimnim signalom paljenjem mašale
politikom druge zaluđuju. Ta i žene im se politikom (snopa slame na visokoj motki) i signal bi se preno-
bave. Stoga, baš si zamišljam našu gradsku vijeć- sio do ostalih čardaka i u unutrašnjost, te je uskoro
nicu gospođu Romanu, kad je dijete bila, kako na cijela Granica bila na nogama, spremna oduprijeti
oborku stoji, rukama maše, a sva šljivovim pekme- se Turcima.
zom, od uva do uva, uprčkana.
A Brođani, da se od vojske izvuku, pa da mogu„ši-
Pa kad su već tako dobri „advokati“, što bi onda, lom bocat“ (a najviše je majstora opančara u Brodu
misle Podvinjci, Brođani njima upravljali?! Zna- bilo), pa da se mogu još i trgovinom i kirijom baviti,
ju oni i sami sobom upravljati, o sebi brigu voditi, isposlovaše da slobodnu općinu dobiju, da vojnih
svojom kesom sami drmat’. I upeli se da svoju op- obaveza i kuluka oslobođeni budu. I dobiše civil-
ćinu imaju, da se od Broda odijele. To je još prije nu vlast, slobodnu općinu, godine 1753. Međutim,
dvadeset godina bilo. No, odcjepljenje im uspjelo te su povlastice Brodu 1787. ukinute i istom su ih
nije i sada se o tome šuti. A i prkos je to bio, a i po- 1820. godine opet dobili. Najviše je Brođane pe-
nos, jer još se u Podvinju pamti kad je Brod na Savi klo da su, kao kakvo zadnje selo, onda pod upravu
pod Podvinje potpadao, kad je Podvinje sijelo Prve podvinjske satnije pripali. Zapisano je da su Pod-
satnije, kumpanije, Sedme brodske regimente bilo vinjci (zapovjednik podvinjske satnije) 1808. godi-
i kad su Podvinjce„Prvaci“ zvali... Eno im u pol par- ne 85 brodskih sinova u vojsku uzeli i na pašnjaku
ka zgrada kumpanije s trijemom na kvelbove, nisu Zverincu (danas Trg pobjede) ih muštrali, dok nisu
ju srušili i dobro ju održavaju. Ta nek’ se zna otkud sasvim slipsali i s nogu spali. I zakletvu su u Pod-
se nekada cijelom okolicom drmalo! vinju položit’ morali, pa onda stražu na čardacima
čuvali. A 1809. muštrali su cijelog ljeta sve Brođane,
Mi se u to nećemo miješat’, al ćemo ispisat’sve ka- i staro i mlado za vojsku sposobno: lijeva – desna –
ko je to dosad bilo, pa se spominjalo. naprijed – marš!!!, dok to nisu svladali i naučili. Pa,
ruku na srce, nije niti bilo pravo da na čardaku na
Znate li ono?! Kad je u 18. vijeku granica prema ušću Mrsunje stražare Varošci, a na čardaku na Ma-
Turskoj naređena, mirom u Sremskim Karlovcima lom Vijušu svijet iz podvinjske satnije i da, dok oni
1699. Sava postala granica dva moćna carstva,
164
stražare i granicu od Turaka čuvaju, Brođani zaba- 101 brodska priča
ve, balove i parade prave. poniženjima koje su Brođani od Podvinjaca doži-
vjeli, te veze i bliskost su ostali, pa je logično da
A, znate li i ono, kako je sa školom bilo?! Po nalogu je došlo do pripojenja Podvinja i Broda, samo što
carice Marije Terezije u Brodu je 1776. osnovana tri- je sada Podvinje Brodu podloženo. Zbilo se to iza
vijalna njemačka škola. Bila je to pučka trogodišnja Drugog svjetskog rata. Danas je Podvinje Gornji
škola koju su pohađala sva muška djeca do navrše- grad Broda, koji je svoju vojničku prošlost zabora-
ne 13. godine života. Nastava se održavala u iznaj- vio, dok etnografsku i industrijsku pokušava gajiti
mljenoj privatnoj kući. Onda je car Josip II. godine s deset litara šljivovog pekmeza i bez metra šuš-
1787. franjevački samostan ukinuo i u prazni je sa- kave svile.
mostan smještena trivijalka. Baš u blagovaonici ča-
snih otaca. Brodska je trivijalka 1803. godine imala A, zašto svila, zašto pekmez?
86 učenika. Ali, 1806. franjevcima je samostan vra- Još u 18. stoljeću, kada Brod nije niti znao što je to
ćen, pa je trivijalka bez zgrade ostala. Potom je za- manufakturna proizvodnja, Podvinje je imalo svi-
povjedništvo brodske pukovnije odredilo da se tri- lanu. Na području Brodske regimente podignute
vijalka iz Broda u Podvinje premjesti. I što ćeš, sluša- su još dvije svilane u Vinkovcima, a u Gradiškoj re-
ti vojne vlasti moraš! Brođani su svoju djecu u Pod- gimenti bila je svilana u Oriovcu i Cerniku. Svilana
vinje u školu slali, ali da spriječe tu sramotu, odlučili u Cerniku ubrajala se u veće, radila je sa 36 kotlo-
su vlastitim sredstvima školu sagraditi. Odmah su va i zapošljavala 80 radnica. Za podvinjsku svila-
stali novce skupljati, priskočio je i đakovački biskup nu nema podataka o broju kotlova i broju zapo-
Mandić, 1000 forinti dao, skucali Brođani novce i slenih. Sagrađena je oko 1780. godine i ispredala
1807. počeli su na varoškom trgu školu graditi. Sa- je svilu iz čahura dudovog svilca. Naredbama voj-
mo, vojska je gradnju spriječila, jer se škola nalazila
u zoni zabrane gradnje novih kuća. Nije bilo druge Kumpanija, posljednji trag slavne podvinjske vojne
nego kuću iznajmiti, a s gradnjom su u Srednjem povijesti, zgrada zapovjedništva I. satnije, od kojeg
sokaku (Starčevićevoj ulici) 1808. nastavili, te ško-
lu 1810. dovršili i tako se istom Podvinjaca riješili. su se i Brođanima gaće tresle
nih vlasti, sve su graničarske obitelji morale uzga-
A, znate li ono, kako je s poštom bilo?! Nisu po- jati dudove svilce i saditi stabla bijelih dudova, či-
štanske linije isprva u Brod zalazile. Pošta je vože- jim lišćem su gusjenice svilca, guge, hranili. U sla-
na „carskim drumom“ od Karlovca, preko Oriovca vonskim svilanama proizvodila se sirova gugarska
kroz Podvinje, pa na Trnjane, ispod Klokočevika na svila koja je potom slana u Italiju, u Lombardiju, na
Novo Topolje i Lapovce za Đakovo i Osijek, Petro- doradu. Podvinjska svilana radila je sto godina, a
varadin, Zemun. I tako, ako si pismo htio poslati, radila bi još i više da nije 1888. godine izgorjela.
osedlaj konja ili upregni kola i hajd’ opet u Podvi- Srećom, veći dio zgrade ostao je sačuvan do dana
nje, pa ga tamo predaj. Na svako pismo poslano iz današnjeg, pa je ova svilana pravi i jedinstveni bi-
Broda udaran je žig “PODVINJE”! Shvaćate li vi to! ser predindustrijskog doba, ali ju na žalost ne zna-
Istom je 1819. zidani drum Brod-Podvinje uzidan, mo cijeniti. Svila iz podvinjske svilane izlagana je na
a 1820. godine, na veliku molbu brodskih trgova- velikoj izložbi u Pešti 1885. godine, gdje je dobila i
ca, poštanski je ured u Brodu otvoren. Međutim, nagradu za kvalitetu.
poštanski službenik morao je pošiljke građana sa-
kupiti i opet odvesti u to Podvinje, koje je poštu Pekmezara u Podvinju je posebna priča. Nju je
imalo još od 1787. godine! Poštanska kola na ovoj osnovao neki Židov i dobro je radila, pekmez od
liniji uvedena su tek 1848., te su i u Brod redovito šljiva iz Podvinja je na sve strane liferovan. Zabo-
svraćala. ravljeno je kada je to točno bilo, zaboravljeno je i
ime Židova, ali je zato Podvinjcima podrugljiva pri-
A, znate li da su se Brođani na groblju oko kame- dimenka „Pekmezari“ ostala. I oni se s tim ponose.
nite crkve svetoga Antuna u Podvinju i sahranjiva-
li, jer nisu svog groblja imali? Zapisao je to kanon- (Posavska Hrvatska, 3. rujna 2015.)
ski vizitator Juraj Dumbović, koji je po nalogu za-
grebačkog biskupa Jurja Branjuga 5. lipnja 1730. u
Brod došao. Trgovište Brod imalo je tada 250 kuća
u kojima su sami katolici stanovali, a samo su dvi-
je kuće „šizmatici“ (pravoslavni žitelji) posjedovali.
Vizitator je za Podvinje zapisao: U Podvinju se nala-
zi 30 katoličkih kuća. Tamo je zidana crkva sv. Antu-
na Padovanskog. Crkva ima zidani toranj, u kojem je
jedno blagoslovljeno zvono. U crkvi se nalaze tri ol-
tara (...) Oko crkve u Podvinju postoji valjano ogra-
đeno groblje, u kojem se pokapaju mrtvaci iz Broda,
pa i umrli Franjevci iz samostana brodskog. Sljedeća
kanonska vizitacija bila je 1. srpnja 1746. Vizitator
tada izvještava o groblju u Brodu i kapeli sv. Lovre
koja je na groblju podignuta: Oko kapele je župno
groblje koje još nije ograđeno drvenom ogradom, ali
je oko groblja iskopan jarak i uređen nasip, kako bi se
životinjama zapriječio ulazak u groblje.
Eto, toliko je toga što je Brod na Savi i Podvinje
kroz povijest povezivalo. Unatoč svim ljutnjama i
165
101 brodska priča
DA SVE SNAGE U JEDNO
SE SLOŽE!
“Krunidba kralja
Tomislava“,
poznata slika
Otona Ivekovića
prikazuje
događaj na
Duvanjskom
polju 925. godine
Proslava 1000 godina od utemeljenja Hrvat- nu, a vila Jadrankinja zaključuje:
skog Kraljevstva 1925. godine u Brodu na Sa- Dobri Bože, što ti sve sjedini
vi protekla je izuzetno svečano. Umjesto spo- U toj lijepoj našoj domovini:
menika, koji su podizani diljem Hrvatske, Brođani moje more – i te kršne gore:
sagradiše„Hrvatski dom“ i to u rekordnom roku od njive rodne – i poljane plodne:
samo šest mjeseci. Otvorenje je bilo 14. ožujka. tiha sela – pitoma i bijela:
i gradove – vrelo snage nove:
Gospođa Aurelija Kuss-Bogdanović, dobrotvorka a na svemu, svagdje dobri ljudi,
koja je darovala svoje nekretnine kako bi Dom bio vedra duha – plemenite ćudi,
izgrađen, prigodom otvorenja izrekla je ove riječi: i radini – vrijedni gospodari,
Iskreno želim da se u novom Domu i pod svojim kro- i pošteni – i svjesni čuvari
vom nađu naši dragi Brođani što češće u veselju i slozi od stoljeća starih naših prava.
zadojeni ljubavi i u buduće pravim osjećajem i čistim Vječni oče, hvala ti i slava!
duhom hrvatskog domoljublja. Samo daj još pomozi nam Bože,
Da sve snage u jedno se slože!
Jedan od programa u novome, tek otvorenom
Domu, bio je i pjesnički prikaz hrvatske književni- U prizoru drugom polagano i dostojanstveno na
ce Zdenke Smrekar pod naslovom„Na Duvanjskom scenu dolazi Majka Hrvatska, sve vile ju pozdrav-
polju“ izveden 4. srpnja iste godine. ljaju, okupe se oko nje i žele joj dobrodošlicu. Ona
ih opominje:
U ovome pjesničkom igrokazu sudjeluje devet vi-
la hrvatskih rijeka i mora: vila Jadrankinja, vila Po- Do godine, djeco moja draga,
savkinja, vila Vrbaskinja, vila Podravkinja, vila Po- Navršit će tisuću se ljeta,
dunavka, vila Pokupkinja, vila Neretljanka, vila Mir- Što Tomislav, dalmatinski knez naš,
na, vila Šujica i Majka Hrvatska. Vile su odjevene u Sve hrvatske okupio zemlje
narodnu nošnju svoga kraja. U raspletenoj kosi no- I prvim se proglasio kraljem.
se vijence od cvijeća i bilja koje je karakteristično Za taj spomen pripraviti valja,
za kraj koji prikazuju. Tako je Jadrankanja okićena sav hrvatski narod zemlje moje,
lovorovim lišćem i mirtom, Posavkinja žitom i ma- zato sam vas danas amo zvala.
kom, Podunavka vinovom lozom... Majka Hrvatska
odjevena je u dugu bijelu haljinu s hrvatskim gr-
bom na prsima, a na glavi nosi zlatni vijenac.
Radnja se događa u rano jutro 1924. godine. U pr-
vom prizoru sastaju se vile na Duvanjskom polju,
jer to je predrago mjesto uspomena svetih. Svaka vi-
la govori o svom kraju, veličajući njegovu ljepotu,
spominjući njegove junake, spominjuću zlu sudbi-
166
Majka Hrvatska pojašnjava vilama i kako treba tu 101 brodska priča
obljetnicu proslaviti:
čuditi, ako je uskoro naše kazalište ubroji medju svo-
To je ono, što upamtit treba: je najbolje sile. Imena vila se ne navode, već ističe:
Svakim radom i onim najmanjim, One su bile vile u pravom smislu riječi i svoje su uloge
O kom nigdje i ne govori se, vrlo dobro odigrale.
O kom možda i malo što zna se,
I njime se časti domovina, Na pozornici je nastupio i Hrvatski sokol prikazav-
Ak’ se djelo vrši dušom čistom, ši u četiri alegoričke slike hrvatsku povijest. Sokolaši
Nesebičnom, čestitom namjerom, su stajali poput kipova sa određenim prema smislu
Svaki rad – i svaka suza čista, slike izražajem na licu, a bengalsko osvjetljenje da-
Svaki napor – i molitva svaka, valo je slici nekakav fantastičan izgled.
I riječ ona, što istinu zbori,
Pjesma vedra, što se domom ori, I time proslavama oko otvaranja „Hrvatskog do-
Priča svaka, što je baka priča ma“ nije bio kraj, jer 7. i 8. rujna bila je još i posveta
Unučadi o prošlosti mojoj, – Doma, na koju je došao đakovački biskup, presvi-
U svem ja sam – i sve je u meni! jetli gospodin monsignore Antun Akšamović. Na
Svaki sin moj, kćerka moja svaka, Vilsonovom trgu (danas Godlarovom), kod „male
Svako dijete – dijel je domovine, crkve“, podignut je slavoluk biskupu posvetitelju u
I čest živa – žive snage njene. čast, kroz koji se on provezao.
Tek to treba zajedno povezat,
I sjedinit sve u jednu volju, „Hrvatska zajednica“ opisuje taj doček: Kod slavo-
Jednu snagu, jednu četu silnu luka sabrala se je nepregledna množina gradjanstva
Što se bori – ne ognjem i mačem sviju slojeva sa svim društvima, predstavnicima vla-
Ali radom i poštenjem živim, sti, ureda i škola. Oko 5 sati najaviše mužari i zvona sa
I gdje svaki pojedinac diže crkve dolazak biskupov u grad i već nakon par časaka
Sreću doma više nego svoju! ukaže se ponajprije veliki seljački konjanički banderij,
koji sastaviše seljački mladići iz sela Varoša, Vranova-
„Hrvatska zajednica“ piše da takve slave Brod ne ca i Bukovlja i dočekavši biskupa na čelu pratnje uve-
pamti. Dana 4. srpnja grad je osvanuo u moru za- doše ga u grad. Iza banderija slijedio je auto uzviše-
stava, prozori i balkoni bili su rasvijetljeni i okićeni nog gosta, koji je uslijed nevremena morao odustati
cvijećem. O samoj predstavi novine daju malo po- od nakane da udje u grad na četveropregu.
dataka. „Hrv. Majka“ – gdja. Blažeković, pokazala je u
izvedbi vrlo mnogo snage i rutine, pa se ne ćemo za- Kod slavoluka je vrlo lijepo i upravo dirljivo pozdra-
vila odličnog gosta gospodična Reza Margetić, slije-
dećim govorom:
Presvjetli gospodine!
Da sam bijela vila, sazvala bih na ovo mjesto svoje
sestrice, sve vile Hrvatice, razapele bih tanke žice od
Dilj-gore do Motajice i uz tu velebnu harfu zaorila bih
sa tisućama svojih sestara u divnoj melodiji: „Dobro
nam došao, Naš dični biskupe!“
U predvečerje 7. rujna priređena je bakljada i ve-
lika povorka svih društava i građana uputila se od
Vatrogasnog doma kraj Save do Jelačićevog trga
i Starčevićevom ulicom. Otpjevane su podoknice
Pjesnički prikaz„Na
Duvanjskom polju“
izveden u Brodu 1925.
i 1936. u dvorištu
“Kasine” prigodom
komemoracije u
spomen 40. godišnjice
smrti dr. A. Starčevića.
Sve je uvježbala i Majku
Hrvatsku glumila
gđa. Đurđica Hobolja
167
101 brodska priča Banket za 90 osoba priređen je u„Hrvatskom do-
presvijetlom gospodinu biskupu, predsjedniku od- mu“, te popodne pučka svečanost u Klasiji na ko-
bora za gradnju Doma gospodinu Anti Markotiću, a ju je došao sav Brod, jer bio je lijep i topao dan. Tu
potom i dobročiniteljici, gospođi Aureliji Kuss-Bog- su pjevačka društva zajednički zapjevala dvije pje-
danović u Mesićevoj ulici. Pjevao je muški zbor„Da- sme, „Hrvatskoj“ i „Planula zora“. Sve je zabavljala
vora“. Sljedeći dan započeo je budnicom, pa sa- vatrogasna glazba iz Đakova. Pred večer, svratio je
stankom društava i korporacija na Jelačićevom tr- i biskup u Klasiju da se s narodom proveseli, a na
gu, od kuda je pošla povorka u Franjevačku crkvu večer sva je mladež otišla na ples u„Hrvatski dom“.
na službu božju, koju je uz veliku asistenciju slu-
žio biskup. Poslije mise bila je posveta Doma, otkri- Brojni koncerti, kazališne predstave, zabave, kon-
vanje ploče u spomen 1000. godišnjice Hrvatskog gresi, a od 1929. godine i kinoprojekcije, otad se
Kraljevstva i spomen prvog hrvatskog kralja Tomi- redovito održavaju u ovom, za tadašnje potrebe
slava. Program je u Domu nastavljen „pjevačkom grada, dostatnom i lijepom hramu kulture, a koji
matinejom“ u kojoj su nastupila hrvatska pjevačka danas, prepušten na milost i nemilost, niti najma-
društva:„Franjo Kuhač“ i„Lipa“ iz Osijeka,„Prerado- nje kulturno ne izgleda, pa je pitanje hoće li stotu
vić“ iz Đakova,„Nada“ iz Mitrovice,„Dunav“ iz Vuko- obljetnicu i dočekati. E, da nam je domoljubne hr-
vara,„Neven“ iz Petrovaradina,„Reljković“ iz Vinko- vatske sloge kakva je 1925. godine bila!
vaca“ i, dakako, „Davor“ iz Broda.
(Posavska Hrvatska, 11. rujna 2015.)
Sudionici svečanosti dobili su na
spomen ovakav znak obrubljen
trobojnicom
168
101 brodska priča
POGIBELJNA STAZA
Jedan bezimeni pješački put kroz
park Klasiju godinama je bio da-
nju najprometniji u gradu, ali u
jednom vremenu noću i najopasni-
ji, pa eto razloga da se i o njemu
brodska priča napiše. U „Brodskim
novinama“ 1920. godine može se
pročitati:
Nesigurnost u Brodu nastoji naša
policija da umanji, i u tom joj poslu
svako priznanje. Nego ipak, čini se,
da ona posvećuje premalo pažnje
upravo ondje, gdje bi to morala da
čini najviše. Otkad je ovdje počela
da vlada nesigurnost života i imetka,
otkada su pljačke i razbojstva poče-
la da zauzimaju među dnevnim do-
gađajima prvo mjesto, put na želje-
zničku stanicu kroz Klasiju jest sigur-
no najopasniji dio grada. I ko se spre-
ma na stanicu ili ide kući sa stanice
taj nikada nije siguran, da ga neće iza
nekog drveta u pomrčini dočekati ko-
god sa puškom ili toljagom, napasti
ga i oteti mu sve što ima. Taj put je
najopasniji, ali usto i najmračniji. Od
Jelačićevog trga pa sve do stanice ne-
ma ni jedne jedine lampe. Kad su još Plan Broda osamdesetih godina 19. stoljeća na kojem je naznačen i
onda i noći mračne, ne vidi se ni prsta kolni i pješački put rubom Klasije
pred okom. Pa ko pametan onda mo-
že da zamjeri čovjeku, koji je siguran,
da ga neće niko ni uhvatiti ni prepoznati, da dovede Vjerojatno je policiji dodijala ovakva kritika gra-
prolaznike u poznanstvo sa svojom batinom i ujed- đanstava i postupila je po naređenju: Ovih dana je
no ga pouči, da su posljedice rata u uskoj vezi sa teš- poduzelo kr. redarstveno povjereništvo opsežnu raci-
koćama putovanja i sa čarolijama noćnog mraka… ju na razne sumnjive i po tudji imetak pogibeljne ele-
mente, koji su se opet na jedamput pojavili u već od
Iste godine, također „Brodske novine“ pišu: … prije omiljenom okolišu Klasije. Tom prigodom uhva-
Vlakovi dolaze u Brod najviše noću. Putnici su izvr- ćeno je tečajem jednog dana 17 opasnih i poznatih
gnuti opasnosti, da budu napadnuti od razbojnika, džepara i to: Subić Mihajlo, Benda Josip, Mažić Mato,
kada prevaljuju neosvijetljeni put od stanice do mje- Ozren Gomirac, Radovanović Čedomir, Popović Vaso,
sta (centra grada), gdje tumaraju od jednog do dru- Ljiljak Kosta, Brkljačić Pavo, Kovač Franjo, Dokić Risto,
gog svratišta, te ne našav konačište moraju se ponov- Rukavina Gjuro, Kiso Vojislav, Bugarski Kosta, Laka-
no izložiti pogibeljnoj stazi i vratiti na kolodvor gdje toš Roza, Gjurašek Ivan, Dizić Muharem zvan Murat,
sprovode besnene noći u prljavoj čekaonici... Čurčić Momčilo („Brodske novine“ 1922.).
A Brođani, kada su noću išli na željezničku stanicu, Pod okriljem mraka Klasijom su se tada motali kri-
kroz Klasiju su si svijetlili i fenjerom da vide put, ali minalni tipovi svih vrsta. Ali, prepada, pljački i raz-
i da bi bili sigurniji i kuražniji. bojstava na toj mračnoj stazi kroz park nije bilo sa-
Radi opće nesigurnosti u gradu je osnovana„noć- mo u nesigurnom poslijeratnom vremenu (poslije
na straža“. U službu su primane samo pouzdane i Prvog svjetskog rata), naprotiv, događalo se to i pri-
zdrave osobe koje drugoga posla se netrebaju hva- je i još dugi niz godina poslije.
tati, nego savjesno samo ovu noćnu stražu izvršivati. Pogibeljna staza kroz Klasiju i danas postoji, vodi
Prozivana je policija i ukazivano na njenu nespo- ispod sjenovitih starih stabala, od tužno oronulog
sobnost: Još prošle nedjelje nadjen je u Klasiji umo- i napuštenog hotela „Park“, do jednako ofucanog
ren nepoznati čovjek koji je tamo ležao dva dana. nebodera u Pilarevoj ulici. Staza je dobro asfalti-
Do danas se nije još ustanovio identitet umorenog a rana, osvijetljena i na njoj više nema razbojnika i
kamo li, da se je našao zločinac. U našem gradu vla- razbojstava, grabežnih umorstava, seksualnih na-
da već dugo vremena i lična; imovinska nesigurnost, pasnika i silovatelja, ali su se iznad nje u visokim
pa je upravo sramota, da se još za ni jednu veću kra- krošnjama naselili glasni i brbljavi, crni„pernati raz-
dju i eto dapače za umorstvo ne može naći krivac... bojnici“, koji bez milosti i pardona po prolaznicima
(„Brodske novine“ 1921.). rasipaju svoj ubojiti bijeli izmet. Neki kažu: - To ti
169
101 brodska priča Izgradnjom novog, velikog reprezentativnog Že-
ljezničkog kolodvora 1977. godine, tek malo istoč-
je sreća kada te ptica zgrsta. Ma, hvala lijepo na toj nije od krajnje dotrajalog starog, pa podizanjem
sreći! naselja „Slavonija I“ i uređenjem pješačkih staza
kroz isto naselje i putnici su se okrenuli na tu stra-
No, nešto se i drugo s tim nogostupom kroz Klasi- nu i opet ih je sve manje prolazilo kroz Klasiju, a isto
ju dogodilo. Od nekad vrlo, vrlo prometne pješačke je tako i do danas.
komunikacije, možda i najprometnije u gradu, ko-
jom su rijeke ljudi išle u oba pravca (najviše s vlaka Evo jednog članka iz „Brodskog lista“ 1962. godi-
i na vlak), postala je vrlo tiha, čak pretiha. Zna se ne iz, mogli bismo reći, zlatnih vremena puta kroz
dogoditi da cijelu njenu dužinu prijeđete kao jedan Klasiju, kada je najprometniji bio. Naslov je „Vašar-
jedini prolaznik i k tome još, na usputnim klupama, ska staza“:
ne vidite da itko sjedi. To je u vezi s današnjim op-
ćim lošim stanjem privrede, trgovine, željezničkog U jutarnjim i popodnevnim satima, pa i u druga do-
i autobusnog prometa, nezaposlenošću i sve ma- ba dana najveći promet gradom obavlja se na dije-
njim brojem putnika. lu od hotela „Park“ – Klasijom te dalje putem prema
stanici. Putnici svih kategorija, za sve pravce, građa-
I đacima vlakašima staza kroz Klasiju bila je naj- ni, seljaci, učenici i radnici vlakaši, osobito pijačnim
kraći put do stare gimnazije, ali izgradnjom zgra- danima, s obilnom i raznovrsnom garderobom kre-
de gimnazije na drugoj lokaciji i đaci su promije- ću u oba pravca.
nili smjer kretanja. Prometu staze u mnogome je
pridonosila i tržnica – pijaca (zelena i majstorska) Samo, i ta zlatna vremena imala su svoju tamnu
koja je do 1963. bila na glavnom gradskom trgu,
tada Trgu maršala Tita. Svi iz zapadnog dijela gra-
Početak
pogibeljne staze
od Jelačićevog
placa prema
kolodvoru.
Sajmovalo se na
glavnom trgu i
današnjem Trgu
pobjede
da, s Budainke, Kolonije, Brda, Plavog polja, ali on- stranu, pa u „Brodskom“ dalje čitamo:
da i seljani iz Varoša, Gromačnika... pješke su žurili Tragovi tog prometa ostaju danima neuklonjeni
tim poprečnim putem, jedni da prodaju, drugi da
kupe, a mnogi da preprodaju, jer uvijek je na pija- s obje strane puta. Svi mogući otpaci i papiri ostav-
cu švercera bilo. ljaju neupućenom prolazniku dojam da se tu održa-
vao vašar ili tko zna kakvo događanje na istom ni-
Slušao sam od snaša iz Varoša kako su srijedom i vou. Takav dojam dopunjuju i dvije slastičarske ba-
subotom još za mraka hitale da stignu na pijac. Sta- rake ovdašnjih pečalbara. Začuđuje da su urbanisti
zom kroz Klasiju bilo je još tamnije. Ljeti se iz nasute (ako je netko njih i pitao) dozvolili postavljanje ovih
šljake dizala neugodna crna prašina. Ako je kišilo, dvaju objekata vašarskog izgleda na toj prekrasnoj
staza je postajala blatnjava, prava pokora za onoga zelenoj putničkoj magistrali, a u neposrednoj blizini
tko prolazi. Šljaka se lijepila za obuću. Kad je staza novih modernih višekatnica... Slastičarnice su put-
bila posuta šljunkom, od silnog prometa nastajale nike, a pogotovo djecu, mamile šarenim kolačima,
su na njoj rupe u koje su se opanci zaplitali. Znalo pa alvom, baklavom, gurabijama, rahatlokumom,
se dogoditi da je snaša i upala, korpa joj s proda- oblizalima, sladoledom... Kolika je trajnost ovih na-
jom spala s glave, prodaja se rasula. Ajd, ako je u mirnica, koje pod nehigijenskim uslovima predanjuju
korpi bio samo grincajg, ali nosile su one i dojivo, i prenoćuju u izlogu barake vjerojatno je nemoguće
jaja... e, onda su i štetovale. A morale su žuriti da na utvrditi, kao ni njihovu valjanost s obzirom na propi-
drvenim klupama zauzmu mjesto, jer na pijacu je se Jugoslavenskog standarda o proizvodnji i prome-
navala prodavača bila, pa su neki u Brod dolazili i tu živežnih namirnica – pitao se novinar„Brodskog“.
na konak, spavali na klupama, samo da ujutro bu- Djeca te dileme nisu imala. Oko zgrada na Plavom
du prvi i na pravom mjestu za prodaju. polju pedesetih godina bili su i kokošinjci, pa kad
170
koka snese jaje, a mali kripoštoli, ako nikako druga- 101 brodska priča
čije, ukradu ispod koke još toplo jaje i za njega od
Šiptara dobiju kuglicu slasnog sladoleda. va zasađene dvostruke aleje jablanova kojim se on-
da Brod ponosio. Paralelno s ovom stazom ulazila
Na kraju, znamo da je ta„pogibeljna staza“,„vašar- je u grad i zapadna cesta za kolni promet dolazeći
ska staza“... nastala uređenjem šetališta na tvrđav- od Varoša, koja se na mjestu hotela„Park“ spajala s
skom Glasijeu oko 1830. godine. Ona je bila rubna Jelačićevim trgom. Istočno od nje bilo je žitno saj-
staza, na granici tvrđavskog i gradskog zemljišta i, mište, a do 1907. i marvinsko, koje je onda prese-
kao na svim stazama parka Klasije, na njoj su ispr- lilo na Vijuš.
(Posavska Hrvatska, 18. rujna 2015.)
Drugi kraj pogibeljne staze, ulazeći iz Pilareve. Lijevo slastičarska buda, a u dnu staze vidi se
i druga
171
101 brodska priča
BLATNA LUTVINKA
livadi isto toliko rali od polja Vijuš, a cijelu
je livadu okružila opkopom i opasala kol-
cima. Svaki je dan bilo 4.000 radnika (na
gradnji savskih nasipa i iskopu Glogovi-
ce) iz svih dijelova Krajine.
I godine 1811. Kronika piše: Lanjske je
godine rijeka Glogovica skrenuta drugim
tijekom te u dubinu i širinu povećana.
O Lutvinki Brlić još spominje: Na paš-
njaku Lutvinki smieštali su (Brođani) sie-
no i vršaje, te su samovlastno ogradama
taj pašnjak suzili.
Tako je bilo još sljedećih više od sto
godina. Na zelenom pašnjaku Lutvinke
marva je mirno pasla sočnu travu, a tra-
va je i košena, sušena, prevrtana pa još
sušena, potom slagana u stogove te je
mirisno sijeno spremano stoci kao krma
za zimu.
U Zapisnicima gradskog poglavarstva
može se pročitati da je pašnjak davan i
u zakup. Tako 27. travnja 1915. za zakup
prava napasivanja marve i konja na paš-
njaku Lutvinki prihvaćena ponuda An-
Detalj plana grada iz 1924. godine prikazuje Lutvinku u kojoj još tuna Magdića za 105 kruna.
nema većine sadašnjih ulica
No, stanje se poslije Prvog svjetskog
rata mijenja i Lutvinka je dio Broda koji
je tada doživio pravi građevinski bum,
- Razumljivo, da je 150-godišnje tursko gospodstvo grade se desetine kuća, nastaju nove ulice, niče no-
u Brodu moralo ostaviti traga. Ali unatoč tome osta- va stambena četvrt.
je samo pretpostavka da je Lutvinka dobila ime po
spahiji koji je, navodno, imao svoje posjede na tom „Hrvatska zajednica“ 1922. piše: Izgradnja Lutvin-
području, a zvao se Lutvan-beg, - napisao je Vladi- ke. Kako smo javili parcelacija je Lutvinke obavljena i
mir Rem. Turci su u Brodu vladali od 1536. do 1691. na sjednici odbora obdržavanoj 21. o. m. provedena
godine. je individualna podjela čestica moliteljima.
Također je pretpostavka da naziv Lutvinka dolazi Budući da su 42 molitelja zamolili doprinos nužnih
od latinske riječi lutum, što znači blato, mulj, mož- nacrta gradjevne dozvole izaći će tijekom buduće ne-
da i podvodne čaere – blatni pašnjak. A Lutvinka je djelje gradjevno povjerenstvo na lice mjesta i moli-
i bila veliki brodski pašnjak na istočnom prilazu gra- teljima će se podijeliti gradjevne dozvole. Tako ima
du koji se nastavljao na pašnjak Balatin, na mjestu izgleda da će se tijekom ove godine Lutvinka zbilja
kojega je nastala Balatinska ulica (kasnije nazva- izgraditi, tj. da će se ondje podići nova četvrt sa rad-
na Srpska, pa Vuka Karadžića, a danas dr. Andrije ničkim kućama.
Štampara). Početkom 19. stoljeća, prokopavanjem Iste godine, 1922., nešto kasnije,„Hrvatska zajed-
kanala Glogovice, pašnjak Lutvinka postupno je nica“ opet piše: Lutvinka, koja je kako je poznato par-
isušen. Glogovica je regulirana i njen tok skrenut celirana za radničke stanove, na 43 parcele, pokazuje
izvan područja grada u kanal dug 3,8 km, iskopan novo lice – na njoj se dižu kuće, nekoje su već posve
1810. godine, pa oni Brodjani koji su za Glogovački dovršene i u njima se već i stanuje, dok se velik dio ku-
kanal ustupili zemlje na malih nizinah dobili su odš- ća nalazi u gradnji.
tetu na pašnjaku Lutvinki, piše Ignjat Alojzije Brlić u
„Uspomenama na stari Brod“, koje je zabilježio oko K tome, kao što je uz Vinogradsku cestu, u predje-
godine 1838. Time je Glogovica u velikom luku za- lu Čaplja, planski izgrađeno radničko naselje Prve
obišla tvrđavu i grad i više ih nije mogla ugrožavati jugoslavenske tvornice vagona (Kolonija), slično je
poplavama. planirano i na Lutvinki, ali radničko naselje tvorni-
ce za preradu drveta „Slavonija“. Uz Glogovicu po-
Kronika Franjevačkog samostana bilježi o ovim dignute su dvije kuće katnice, svaka sa po osam
radovima: Glogovica je pak od gornjeg mlina iznad skromnih, ali funkcionalnih stanova, prema istim
pivovare uz groblje sprovedena u Savu preko samo- nacrtima kao i one na Koloniji. Jedna od ovih zgra-
stanske livade imenom Aleksinka, od koje je za obli- da srušena je u bombardiranjima za vrijeme Dru-
kovanje riječnog korita oduzeto nekoliko rali zemlje. gog svjetskog rata, a druga i danas postoji. Kuće
Mjesto nje, slavna je Krajina pridodala spomenutoj je gradila brodska građevinska tvrtka Adama Tilla i
172
Đure Šimića, koja je gradila i Koloniju. O tome čita- 101 brodska priča
mo u „Hrvatskoj zajednici“ 1922. godine: Radnički
stanovi tvornice vagona i tvornice „Slavonija“ (gra- ostvaruje nakon njegove smrti. Na prostoru izme-
di ih tvrtka Šimić i Till) se dovršavaju. Kroz izgradnju đu rijeke Save, Jelačićevog trga, Trga kralja Petra
ovih stanova biće oko 100 radničkih familija smješte- (Trga pobjede), Trumbićeve ulice (Široke) i Florija-
no u lijepe, zdrave stanove, što je obzirom na stanar- nove, razvija se trgovačko-obrtnička četvrt. Mirna
sku nevolju u Brodu velika dobit. četvrt vila na Zverincu (južno od Željezničkog ko-
lodvora) počela se izgrađivati i predviđeno je da se
Osnovu za parcelaciju Lutvinke izradio je grad- širi uz Vinogradsku cestu sve do Brodskog Brda. A
ski nadinženjer Dragutin Žugaj, silno angažiran, Lutvinka je određena za radničku četvrt, jer bi bi-
iskusan, savjestan, koji je sve svoje snage stavio na la najbliža tvorničkom dijelu, koji bi niknuo preko
dobrobit i procvat Broda. Izradio je Regulacionu Glogovice (na mjestu današnjega Naselja Andrije
osnovu za sjeverozapadni dio grada (Zverinac, da- Hebranga).
nas Plavo polje), gdje je kasnije podignuta četvrt
modernih obiteljskih vila. Pod njegovim nadzorom Nove ulice na Lutvinki nastaju istočno od Bolnič-
podignut je drugi kat na Realnoj gimnaziji, građena ke ulice (od 1933. nazvana po filologu Vatrosla-
je velika suvremena pučka škola (Osnovna dječač- vu Jagiću). Na planu grada iz 1924. ova ulica već
ka škola u Badalićevoj), ali i planirani cijeli stambe- postoji u cijeloj svojoj dužini, od Relkovićeve do
ni blokovi i prometnice na mjestu tvrđavskih be- Zrinske. Također i Relkovićeva ulica proteže se do
dema. Samo, ing. Žugaj umire početkom 1923., u Lutvinske (Ulice Jurja Dobrile – dobila je ime bisku-
pa, dobročinitelja i preporoditelja istarskih Hrvata).
Lutvinskoj ulici tada je pripadala i današnja Supilo-
Pogled na
prostrane
livade Lutvinke
pedesetih godina,
gledajući iz
Zrinske, s mosta
na Glogovici
47. godini života, skrhan dugotrajnom akutnom va (Frano Supilo - novinar, političar, publicist). Sa-
bolešću. dašnja Nazorova od Ulice Vuka Karadžića (Štampa-
reve) do Bolničke nosila je naziv Herdijeva sve do
Došavši prije 16 godina kao mladi inženjer u Brod kraja Drugog svjetskog rata.
nastojao je ing. Žugaj, da doprinese razvoju i procva-
tu Broda. Za njegovog djelovanja načinjena je sva si- Do 1922. godine sav prostor do Glogovice nije bio
la osnova koje da su se izvele, grad Brod bi danas bio nastanjen. Samo je usred Lutvinke, na osami, sva u
jedan od najmodernijih gradova u državi (klaonica, zelenilu, okružena poljima i pašnjakom, bila jedna
kanalizacija, ribnjak na Vijušu, realka i.t.d.). lijepa secesijska prizemna vila zemljoposjednika,
gradskog zastupnika i prijevoznika Franje Graffa,
Za vrijeme rata (Prvog svjetskog) bio je zarobljen i sagrađena još 1911. godine.
kao zarobljenik prošao je albanske gore. Njegov or-
ganizam nije sve strahote i oskudice mogao da pod- U Zapisnicima gradskog zastupstva u brodskom
nese. Povratio se iz ropstva pa malo se oporavljao, no Državnom arhivu možemo naći podatke kada su
nikako nije mogao da dodje do potpunog zdravlja, nove ulice na Lutvinki dobivale imena. Tako 7. pro-
teške boli, teška oskudica ostavila je na njemu trago- sinca 1928. godine pod točkom 269. raspravljalo se
ve i evo on tima podliježe, mlad, u naponu muževne o Pokrštavanju bezimenih trgova i ulica. Zaključeno
snage, iskusan i savjestan i pošten čovjek. je te je Bregovita ulica na Šalati od„Janje mlina“ de-
sno, krštena Supilova. Ulica uzduž Glogovice dobi
Iza rata nastoji, da se grad razvije iako bolest ga mu- ime književnika Ksavera Šandora Gjalskog. Ulica iz
či, on ipak ustrajno radi – čitamo u „Hrvatskoj za- Strossmayerove, paralelna s Gjalskog, nazvana je
jednici“. Ulica Marka Marulića (književnika), a ona se spajala
s Ulicom Ivana Kukuljevića Sakcinskog (povjesniča-
Žugajeva vizija razvoja Broda tek dijelom se
173
101 brodska priča 1931.), a Strossmayerova je postala Ulica kralja Zvo-
nimira. Poslije Drugog svjetskog rata opet su vra-
ra, književnika, političara). Ulica od vile Graff prema ćeni stari nazivi.
sjeveru krštena je Gupčeva (danas Ulica Dragutina
Rakovca, književnika i hrvatskog narodnog prepo- Danas je Lutvinka sva urbanizirana i nema više
roditelja). Ulica od Zrinske na jug, paralelna s Uli- niti traga zelenom pašnjaku i blatu, a potomcima
com Ksavera Šandora Gjalskog, prozvana je 1933. Lutvan-bega ako jednom padne na um da bi tražili
godine Ulica Ivana viteza Trnskog (književnik), a povrat prađedovske, pra-pra-bábine imovine, ka-
Lutvinskoj ulici ime je promijenjeno u Ulicu Vjeko- zat ćemo im: - Jok valaj! Razumjet će oni, jer to je
slava Spinčića (političar, pisac, svećenik). Današnja na turski - Nema ništa!
ulica Vatroslava Lisinskog zvala se Štrigina (Alberto
Ognjen pl. Štriga, operni pjevač). Možemo i ovo dodati: - Brus! Proš’o rok žalbe!
A, popustimo li i Lutvinku damo, javit će se i po-
Godine 1941., za Nezavisne Države Hrvatske, mi- tomci drugih begova, jer sve je begovsko oko Bro-
jenjaju se nazivi ulica, jer neki su bili nepoćudni no- da bilo, i eto nam velikog belaja.
voj vlasti. Ulica Vjekoslava Spinčića nazvana je Jurja
Dobrile, Ulica Vatroslava Jagića dobila je ime Mati- (Posavska Hrvatska, 25. rujna 2015.)
je Soldina (pripadnik pravaške omladine, obješen
Neuređeni kanal Glogovice, drvored jablanova i kuće u blatnoj Ulici K. Š. Đalskoga u kojoj
se vidi i očuvana stambena zgrada “Slavonije”
174
101 brodska priča
OBRT ZVAN FODRUKERAJ
Gradski porezni ured u Brodu na Savi iz-
dao je 1925. godine Oglas porezne ko-
misije za razrez tecivarine i poreza na po-
slovni promet (lokalnih Linića je i prije Linića
bilo), u kojem su nabrojani obrtnici svih zani-
manja, k tome trgovci i ugostitelji, koji su tada
u gradu Brodu radili. Oglas je u formi velikog
plakata i čuva se u brodskom Državnom arhi-
vu. Mnoga od ovih zanimanja već davno su u
našem gradu nestala, čak su zaboravljena i ni-
kada se više neće povratiti, pa ih se vrijedno
podsjetiti.
Prepisao sam koji su obrtnici te, 1925. godi-
ne, bili na usluzi građanima i seoskom svijetu iz
brodske okolice, a bilo ih je 46 raznih zanima-
nja: bačvari, brijači, bravari, čarapari, češljari,
dimnjačari, fijakeristi, vozari-kirijaši, fotografi,
jorgandžije, crtanje na platnu (fodrukerke), ka-
zandžije, kaldrmadžije, kefari, klobučari, knji-
goveže, kolari, košarači, kovači, kitničarke, kro-
jači, krovopokrivači, krznari, licitari, limari, lon-
čari, pećari, mesari, opančari, peglerice, brusa-
ri, pekari, postolari, remenari, sapunari, sikira-
ši, sitari, slastičari, soboslikari, tapetari, stolari,
tesari, užari, urari, vrtlari, zidari.
Više od pola ovih obrta danas više nema, sto-
ga nas veseli da je jedan stari obrt nakon što
je gotovo zamro, ipak živnuo, pa se na pijaci
svakodnevno opet može naći fodrukerka, gos-
pođa Kata Magić iz Supilove ulice. Radila je
fodrukeraj njena mama Marija Sertić, a sada
se i Kata prihvatila toga posla. Gospođa Ma-
rija iz ulice Dragutina Račkog počela je fodru-
kati oko 1960. godine i to joj je bilo dopun-
sko zanimanje uz posao u brodskom bolnič-
kom šnajderaju. Naučila je od sestrične Ljubi-
ce Pavlinušić iz Vrbanje, a i prve mustre je od Ivana Predmerski i Milorad Todorović na dan vjenčanja
nje dobila. Plavu boju nabavljala je
iz Bošnjaka, a kasnije iz Mađarske.
Kod fodrukovanja, perforirani crtež re, peškiriće, salvete, u svim veliči-
nama… netko još uvijek i kuhari-
s mustrama na paus-papiru stav- cu, zidnu krpu kupi, jer ručni rad je
lja se na platno pa se preko njega opet u modi i mlade žene prihvatile
pređe krpicom na koju je nanesena se igle i konca pa po zadanim fodru-
plava boja u prahu. Onda se crtež kovanim mustrama vezu i bocaju
pošprica špiritom ili alkoholom, bo-
ja se rastopi i kroz rupice na papiru svakovrsnim bodovima, križiće, ko-
prijeđe na platno na kojem ostaje sovski vez, puni vez, neke šlingaju
plavi crtež, plava slika. Šablona na ili rišiljaju, a neke i toledaju.
paus-papiru može poslužiti i za sto
fodrukovanja. Gospođa Sertić pre- Gospođa Kata prodaje i ručne ra-
stala je raditi prije petnaestak go- dove, navezene i šlingane stolnja-
dina, pa su posao nastavile njene ke, tabletiće, pregače za svatovske
kćeri Marija Rogošić i Kata Magić, kuvačice, lijepe moderne torbe od
no Marija je odustala. starih reljefnih tkanja, od grubljih
lanenih tkanja, tkanja s ulogom u
Danas na tržnici mušterije kod crvenoj boji, prodaje nošnje, mara-
me… Osim u Brodu, ona odlazi na
gospođe Kate mogu naći komade sajmove u Đakovo u vrijeme„Vezo-
bijelog platna s fodrukovanim pla- Marija Danijel izučila je va“, u Vinkovce kada su „Jeseni“, u
vim mustrama za stolnjake, nad- fodrukeraj u domaćinskoj školi Ludbreg za proštenje i na sajmove
stolnjake, miljee, tabletiće, peški- u organizaciji turističkih zajednica.
u Osijeku
175
101 brodska priča
O ovome obrtu, fodrukeraju, ili predrisariji, kako la Ferić. Onda je mlada Ivana, ta bilo joj je samo
se još zvao u prošlosti Broda na Savi, evo što sam sedamnaest godina, upoznala na plesu u Kasinu
zabilježio. naočitog konjičkog oficira Milorada Todorovića iz
brodskog garnizona. On je svirao i violinu u garni-
U vremenu „između dva rata“, Prvog i Drugog zonskom orkestru koji je i u Klasiji nedjeljom održa-
svjetskog, u Brodu je fodrukeraj radila gospođa Sa- vao promenadne koncerte za brodsko građanstvo.
veta Cekić Gaćeša, koja je u Mesićevoj ulici ima- No, Milorad je bio Srbin iz Aranđelovca i obitelj nije
la obrt„Saveta, trgovina ručnog rada i predrisarija“. htjela niti čuti za tu vezu. Usprkos protivljenju rodi-
Tada se i gradskim djevojkama spremao štafir, mi- telja, Ivana i Milorad su se vjenčali 1938. godine u
raz, vezena posteljina, šlingana, rišiljana, toledana. pravoslavnoj crkvi u Slavonskom Bodu. Otac se ta-
Djevojka je u mirazu morala imati i nekoliko gar- da odrekao Ivane. No, mladi par primila je u kuću
nitura, a to znači stolnjak, pokrivke za hoklice, po- očeva sestra, učiteljica Marija Predmerski iz Mesiće-
krivku za sanduk s drvima i za klupicu s posudom ve ulice kbr. 29. Ona se nije udavala, kako je to bilo
za vodu, štrajfne u kredenci, draperije na prozorima, uobičajeno za učiteljice, i živjela je sama. Godine
vrećicu za šibice i vrećicu za češljeve, kefe obješene 1940. oficir Todorović dobio je premještaj u Mitro-
na zidu… sve rađeno štilštihom ili križićima u istoj vicu, pa je s njim iz Broda otišla i Ivana. Rodio im se
boji, najčešće plavoj ili crvenoj i sve s istim mustra- sin, a kasnije, 1942. godine u Aranđelovcu rođena
ma. Kuhinje su krasili zidnjaci, zidne krpe – kuharice je i kći Rajka. Sin je u Aranđelovcu umro, Milorad je
(također su išle uz garnituru) s navezenim poruka- poginuo u ratnom vihoru i gospođa Ivana se posli-
ma i savjetima za mlade domaćice i supruge, kao je rata, već u svibnju 1945., s Rajkom vratila u Brod.
i za njihove muževe, kako bi im brak bio skladniji. Doputovala je teretnim vlakom i opet ju je primila
Ti svojevrsni posteri trebali su da poduče, ali i da
teta Marija Predmerski.
Pedesetih godina gospođa Iva-
na je počela raditi fordrukeraj, pri-
javila je obrt predrisarije. U brod-
skom Državnom arhivu nalazimo je
u Poreznoj knjizi samostalnih zanatlija
1956./1957.
Gospođa Rajka Todorović udana
Bašić sjeća se kako je pomagala ma-
mi preslikavati na platno mustre, ili
bocati nove mustre na papiru – ša-
blone.
- Mama je izlazila na brodsku pija-
cu koja je tada bila na Korzu, ali odla-
zila je vlakom i u Požegu, Našice, Ka-
pelu… Posebno se pripremala za po-
jedino mjesto, već je znala gdje se što
traži. Najviše se fodrukovanje proda-
valo pred zimu, jer onda su seoske že-
ne imale više vremena raditi ručne ra-
dove.
Marija Danijel (udana Raumber-
Obitelj Raumberger ranih pedesetih (Marija i Đuro sa sinovima ger) iz Osijeka, rođena je 1920. godi-
Vladom i Želimirom) ne. Otac joj je bio državni službenik,
sudski pisar. Završila je stručnu do-
maćinsku školu u kojoj su djevojke
opominju, pokude i kritiziraju ono što nije dobro. učile mnoge vještine, kuhanje, šivanje, vezenje, pa
Uz predrisarije – fodrukeraj, gospođa je Saveta gra- i fodrukovanje, što će Mariji kasnije biti i zanimanje.
đankama ali i šokačkim curama i mladim snašama Ratne godine 1943. udala se za Đuru Raumbergera
radila guverire na paru i plisire, sitno nabirala ko- iz Đakova, kožara po struci. On je služio domobran-
made tkanina koji su se na svečanu odjeću naši- stvo u Osijeku. Kumovali su njihovi mladi prijatelji
vali. Modu plisira i guverira selo je preuzelo iz gra- Rupnikovi, Stanko i Ankica djevojački Špicer iz Sla-
đanske modne odjeće već s kraja 19. stoljeća, pa vonskog Broda.
su tako ukrašavane šokačke bluze, suknje, prega-
če, marame… Iz reklame koju su donijele brodske Raumbergerovi, njemačkog podrijetla, bili su vrlo
novine„Istina“ 1935. saznajemo da je bilo plisiranja bogati zemljoposjednici. U Đakovu su imali veliku
na ruže, jabuke, ružmarin, vijugasto. Poslije Drugog kuću, a prema Osijeku prostrane obradive površi-
svjetskog rata, nekako istovremeno, radile su dvije ne. Đurina sestra bila je udana za Wagnera, vlasni-
fodrukerice, u Mesićevoj na broju 29 gospođa Ivana ka ciglane u Đakovu. Onda je došla 1945. i Raum-
Predmerski-Todorović i u Gajevoj na broju 17 gos- bergerovi gube svu imovinu, prolaze logor Krndiju
pođa Marija Raumberger. i sve ono što se u njemu s folksdojčerima događa-
lo. Potom Đuro i Marija odlaze trbuhom za kruhom,
Ivana Predmerski rođena 1921. godine potječe prvo kratko vrijeme, dvije-tri godine, u Zagreb. Ka-
iz velike i stare brodske obitelji iz Karadžićeve uli- ko je Đuro bio u domobranima, posao nije mogao
ce. Otac Andrija bio je bačvar, a bačvar je bio i nje- birati. Zatim dolaze u Slavonski Brod, pomogli su
gov otac. Ivanina majka Ana djevojački se preziva- im i kumovi Rupnikovi, a kod njih su isprva i sta-
176
novali. Đuro se uspio zaposliti u poduzeću „Jedin- 101 brodska priča
stvo“ u Širokoj, gdje će postati i poslovođa. Oko
1950. Marija počinje raditi fodrukeraj, presvlačenje za presvlačenje. Na šablonama vidi se štambilj: AN-
dugmadi, šnala. I tapetarima je također presvlači- DOR M. BLEIER, SENTA – BAČKA, tvornica šablona za
la dugmad za namještaj. Godine 1953. grade kuću ručne radove, Sokolska ulica 5, Dunav. ban.
u Gajevoj 17. Marija je srijedom i subotom izlazila
na pijacu, ali mnoge mušterije dolazile su i njiho- Kako danas stvari stoje, fodrukeraj ne donosi neku
voj kući i naručivali ili kupovali već gotova fodruko- zaradu, ali uz pojačan interes za ručni rad i iz nostal-
vanja. Kada je pijaca s Korza preselila na današnju gije za prošlim idiličnim vremenima, fodrukeraj će
lokaciju, gospođa Marija imala je kiosk, a kiosk Ra- se sigurno još jedno vrijeme održati, premda vje-
umbergerovi imaju i danas na pijaci. ština vezenja i veliki štafir kod današnjih djevojaka
nije baš nekakav plus za dobru udaju.
Uz fodrukeraj i presvlačenje dugmadi, šivala je su-
knje i prodavala, imala veliku ponudu predložaka P. S.
za vezenje goblena. Gospođa Rumberger radila je Fodrukerice se toga još nisu dosjetile, a da pove-
gotovo do smrti 1993. godine. ćaju prodaju, predlažem im, da fodrukuju zidnja-
ke s porukama za vladajuće, oporbu i nezavisne,
Snaha gospođe Raumberger, gospođa Dragica, a agilne bojovnice stranaka nek onda sitno vezu
čuva još sve svekrvine šablone, nek njena djeca i štilštihom, jer vez i živce smiruje i stišava uzavrele
unuci imaju uspomenu, kaže. Šablona ima stotine, strasti. Navezene zidnjake nek’ povješaju u Saboru
od onih posve malih, samo s monogramima (što se po dvoranama, klubovima, hodnicima, predvorji-
vezlo na posteljinu, maramice), ili s imenima, do ve- ma…svuda. Jednu od poruka za zidnjak već imam:
likih šablona s mustrama za stolnjake. Sačuvala se i Sabornici više njuha, da država ne prokuha!
punu kantica plave boje i kutije metalnih dugmeta
(Posavska Hrvatska, 2. listopada 2015.)
Marija Sertić fodrukeraj je radila
do kraja 20. stoljeća, a sada je obrt
preuzela njena kći Kata Magić
177
101 brodska priča
„CRVENA KUĆA“ I NJEN
GRADITELJ
Hotel “Crvena
kuća” na
Jelačićevom
placu
Uobitelji Kovačević se prepričavalo da je ujak Proschu dobro krenuo, on godine 1907. otvara na
Josip Prosch gradio „Crvenu kuću“, hotel svome numeru u Zrinskoj ulici radionicu cemen-
na Jelačićevom placu, govorila mi je gos- tne robe s najmodernijim strojevima. U „Materin-
pođa Marica Kovačević iz Strossmayerove ulice br. skoj riječi“ oglašavao je: Industrija cementne robe i
16. Prema Knjizi zavičajnika u brodskom Državnom gradjevno poduzetništvo, proizvodi i drži, pa nabra-
arhivu, Josef Prosch rođen je 1867. godine u mjestu ja: cementne cijevi za kanalizaciju, propuste ispod
Racknitz – Bischoffteinitz u Plzenskom kraju u Češ- ceste, mostove, cementne ploče u svim bojama za
koj, graničnom području prema Njemačkoj. Nje- taracanje crkava, hodnika, kuhinja i.t.d., pa cijevi
gov otac Andrija bavio se zidarskim obrtom, što je za bunare i stumbole, jasle i valove za konje, roga-
i nastavio doselivši u Brod na Savi, te je bio obće po- tu marvu, svinje i živad, u raznim duljinama. Proi-
znat, a i od svakoga štimana ličnost – pisala je brod- zvodio je šuplje sadrene ploče za razdjelne zidove,
ska„Materinska riječ“, a gospođa Marica s ponosom umjetno kamenje u svakoj imitaciji naravnog ka-
podsjeća: - Reklo se, gdje je Proš gradio podrum, nije mena i granita. Kod njega se moglo nabaviti stu-
bilo vode! Nije bilo fajtno! Tako je to bio solidan maj- pove za ograde i stupove za vinove loze, kano i sve
stor! I otac i sin! u tu struku zasjecajuće.
Josipova majka zvala se Magdalena, rođena Gru- Sljedeće godine, 1908., nakon teške i kratke boli,
ber. Proschovi su u Brod došli s troje djece: Josip, umro je Josipov otac, starina Andrija Prosch u 77
Margareta - Marga i Marija (1872. - 1950.), koja se godini života.
udala za financijskog nadstražara Milana Kovače-
vića (1869. - 1945.). Kovačevići su stanovali u kon- Na nacrtima kuća, Josip Prosch potpisu je doda-
tumacu (Vrazova ulica) i imali su dvije kćeri, spo- vao: Geprüfte Mauermeister (ispitani zidarski maj-
menutu gospođu Maricu (1914.- 2005.), poštansku stor). Njegove solidne gradnje dekorativnih proče-
činovnicu i Ankicu (1911.- 1990.), koja je radila u lja, izvedene koncem 19. i na početku 20. stoljeća,
banci. One se nisu udavale. Živjele su u obiteljskoj mogu se i danas vidjeti u brodskim ulicama. U Me-
kući u Lopašićevoj, koju su kasnije prodale i kupile sićevoj na broju 54 secesijska je kuća urara, dragu-
kuću u Strossmayerovoj na broju 16. ljara i optičara Franje Schwendemanna, Dragutino-
va brata, koji je kao folksdojčer tragično skončao
Josip je polazio baušule u Beču pa, sa stečenim u logoru Krndija kod Đakova. Ovu prizemnu kuću
znanjem i dobrom praksom kod oca, postao uspje- Prosch je zidao 1911. godine. Fasada je dosta uni-
šan graditelj. Početkom 20. stoljeća bio je jedan od štena probijenim izlozima raznih lokala, ali je ostala
najaktivnijih brodskih graditelja i građevinskih po- dobro sačuvana jedna od najljepših brodskih hau-
duzetnika. Josip je oženio Sofiju Hochwald iz Ru- stor-kapija, u secesijskom slogu s polukružnim osta-
me, rođenu 1878. godine. Kako je posao Josipu kljenim otvorima i rešetkama od kovanog željeza,
178
101 brodska priča
posebne likovnosti. U istoj ulici je i monumentalna
prizemnica na broju 18 (u kući je doskora bio caffe
„Piramida“, a sada „Spoon“), također dobro očuva-
ne secesijske fasade, građena 1910. Prizemnica Đu-
re i Antonije Barac u Ulici Nikole Zrinskog na broju
23, građena 1905., izuzetno je bogata biljnom or-
namentikom. Ispod krovnog vijenca cijeli je friz od
lovorovog lišća, a lučne prozore obavijaju pletenice
od plodova i bilja.
U Državnom arhivu još je niz planova kuća koje
je Josip Prosch gradio u Širokoj ulici, Badalićevoj
(Josefa i Marije Hoffinger, 1905.; Jakoba i Ane Vuč-
ković, 1905.), Gajevoj (Terezije Sack, 1906.), Berisla-
vićevoj (Agneze Huber, 1905.), Filipovićevoj (Ljube
Pupavaca, 1905.)... Međutim, neke od njih srušene
su u bombardiranjima za vrijeme Drugog svjet-
skog rata. Među njima svakako treba istaknuti ku-
ću Nikole Katalinića koja je bila na početku Široke
ulice, br. 3. Ta secesijska stambeno-poslovna kat-
nica sagrađena je 1906. i u njenom je prizemlju bi-
la trgovina pomodne i manufakturne robe Adolfa
Kisića, pa skladište konfekcije za gospodje, gospodu
i djecu, nadalje veliki izbor šešira i pomodne robe Vje-
koslava Jakoba – uz objašnjenje – Što je jeftino? Jef-
tino je ono, što je dobro i trajno. No, je li Josip Prosch,
uz ove brojne gradnje, doista bio i graditelj svrati-
šta „Crvena kuća“, to treba još pomnije istražiti.
Izgradnja hotela „Crvena kuća“ započela je 1892. Andrija Prosch sa sinom Josipom i kćeri Marijom
godine na praznom placu između novosagrađe-
ne škole, Građanske pučke učione (1874. položen je Ipak, sama zgrada ovog hotela izgledala je mno-
kamen temeljac, a 1875. škola je već počela s na- go skromnije i pružala također skromnije smještaj-
stavom) i kuće Colomana Benčevića s trgovinom ne usluge nego susjedno velesvratište „Žuta kuća“,
mješovite robe, na ćošku Širokog sokaka. Dakle za ali gosti „Crvene kuće“ mogli su se u velikoj dvora-
samo dvije godine, u ono vrijeme monumentalni, ni restauracije ipak dobro zabaviti. Najveća je pred-
hotel bio je završen i svečano otvoren. „Posavska nost svratišta bila, kao i„Žute kuće“, da se nalazilo u
Hrvatska“ pisala je: Danas u subotu 2. lipnja 1894. samom centru Broda na Savi.
godine, se slavi otvorenje na kat podignutog i posve
moderno uređenog svratišta „Crvena kuća“, koja sa- Brodu je u to vrijeme itekako trebalo dobrih smje-
činjava vlasništvo našeg sugrađanina g. Franje Ben- štajnih kapaciteta, jer njegov položaj i razgranate
čevića. trgovačke, industrijske i obrtničke veze, dovodile
su mnoge poslovne ljude u grad, a Brod je uz to
Vlasnik hotela Franjo Benčević (1862.- 1925.) sin bio i velika željeznička i cestovna raskrsnica, gdje se
je Josipa, brat Colomana Benčevića. U diobi nakon presjedalo na uskotračnu prugu za dalje putovanje
očeve smrti on dobiva staro drveno svratište „Cr- u Bosnu, ili čak do Jadranskog mora, ili se u Brodu s
vena kuća“ na početku Širokog sokaka, a datira- uskotračne pruge, dolazeći iz Bosne, presjedalo na
lo je još s kraja 18. stoljeća. U Brodu, gradiću pri- prugu normalnog kolosijeka.
zemnih malih drvenih kućica, impozantna zgrada
svratišta doimala se još golemijom i, dakako, bila je „Posavska Hrvatska“ redovito je donosila popis
obojana crveno, kako bi putnicima namjernicima gostiju hotela, pa evo što je zabilježeno u broju 27.
bila uočljivija. Za svoje vrijeme, kada se putovalo iz 1894. godine pod naslovom Prispjeli u Brod (od
diližansama, bilo je to udobno svratište i konačiš-
te s europskom poslugom, smještajem i hranom,
premda su u njemu odsjedali i egzotični podani-
ci turskoga carstva: Cincari, Grci, Ćifuti, Turci, Ar-
menci... Kako je„Crvena kuća“ bila drvena i nju je
znao zahvatiti požar, kakvi su u Brodu tada često
izbijali, jer Brod je sav drven, po tome naliči puno
susjednim turskim gradovima, napisao je za svog
boravka u Brodu 1861. književnik Janko Jurko-
vić. Gorjela je stara „Crvena kuća“ 1809. godine,
a poslije većeg požara, koji ju je poharao nekako
u vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine 1878.,
prestala je s radom.
Tada Franjo Benčević, na suprotnoj strani ćoš- Reklamni letak Proschove tvornice cementnih proizvoda
ka, na Jelačićevom placu, gradi veliko suvremeno
svratište jednostavnog historicističkog pročelja
i daje mu isto ime, „Crvena kuća“, kao što je već
rečeno.
179
101 brodska priča rublja Ivanić i Vujić Brod n/S“.
Vratit ćemo se Proschovima. Na sjednici gradskog
Na tavanu Proschove kuće ovu je firmu našla
gospođa Vesna Šimić zastupstva 26. siječnja 1933. godine raspravljalo
se o otkupu zemljišta, katastarske čestice površine
5 – 11. srpnja) u svratište „Crvena kuća“. U tih sedam 480 četvornih hvati, vlasništvo Josipa Proscha, ka-
dana upisana su prezimenom i imenom 54 gosta, ko bi se otvorila Mihanovićeva ulica i spojila sa Zrin-
što znači da je bio dobro popunjen, a među njima skom te Gajevom. Za ovo zemljište Prosch je tražio
najviše je bilo trgovaca. Gosti su doputovali sa svih 20.000 dinara. Ponuda je prihvaćena.
strana velikog carstva, pa i izvan njega, iz Budim-
pešte, Beča, Graza, Sarajeva, Zagreba, Novog Sada, Proschovi su imali dvije spojene kuće u Zrinskoj,
Fiume (Rijeke), Osijeka, Vinkovaca, Kostajnice, Du- kraj današnjeg „Vodovoda“, obje kbr. 31 (danas je
bice, Ključa, Pljevlja, Niša, Siska... u jednoj obitelj Taradi, a vlasnici druge su Zdenka
Bošnjaković i Vesna Šimić) i veliku parcelu zemlji-
Hotel je samo kratko vrijeme bio u vlasništvu Fra- šta (od ćoška, gdje je danas katnica dr. Jelića) duž
nje Benčevića, jer je već 1897. prodan braći Brlić, Mihanovićeve, koja je prodana za placeve, pa je na
Vatroslavu i Dobroslavu. A, kako je tada bilo uobi- njoj sagrađeno nekoliko kuća.
čajeno, iznajmljivan je, uziman u zakup, i vodili su
ga poznati ugostitelji Samuel Pinkas, Vjekoslav Tu- Posjednik, graditelj, ugledni građanin i gradski za-
cherer, Šandor Krauss, Jakob Schwartz …Benčevi- stupnik Josip Prosch umro je 1937. godine, Supru-
ći ponovno postaju vlasnici 1916. godine, kada je ga Sofija nadživjela ga je dvadeset i četiri godine.
Coloman otkupio hotel. Onda je došao Prvi svjetski Kako je bila dobro materijalno osigurana i cijeli ži-
rat, raspala se Austro-Ugarska Monarhija, izgublje- vot nije radila, a djece nije imala, dane je provodila
na je internacionalna klijentela, smanjen je priliv družeći se s prijateljicama, ispijajući kavu, grickaju-
gostiju i hotel je tek životario. Pokušalo se opstati ći kolačiće i kartajući damske igre. Umrla je na staru
promjenom imena u Hotel„Corso“, ali već 1921. go- godinu 1961. u 83. godini života.
dine hotel je propao i prizemlje je pretvoreno u ve-
liko skladište brodske industrije „Domaći proizvod Proschovicinu kuću naslijedila je gospođa Ljubica
Jelinić, udana za krojača Stjepana Jurića.
Nju je odgojila i školovala tetka, mamina sestra,
koja je bila jako dobra sa Sofijom Prosch, brinula se
o njoj u starosti, te je dobila u nasljedstvo sve njeno.
A nakon devedeset godina, u sada sivoplavoj„Cr-
venoj kući“, opet je jedan ugostiteljski sadržaj, Caffe
bar„Green park“. Ali, svakako bi bilo primjerenije da
je „Crvena kuća“ crveno ofarbana i da u njoj caffe
bar, možda nosi ime „Ban Jelačić“, kako se do do-
laska crvenoga maršala Tita 1945. i cijeli trg zvao.
(Posavska Hrvatska, 9. listopada 2015.)
Sofija i Josip
Prosch, fotografija
dobivena
posredstvom
gospođe Gabrijele
Orlović
180
101 brodska priča
U MUCVANJU KO U
MALOM BEČU
Historička brodska
starina, Mucvanj,
čest motiv slikara
Netočna je tvrdnja brodskog kroničara Josi- na za gradnju novih kuća, parcelaciju čestica, tehnič-
pa Joze Koprivčevića da ulice Mucvanja na- ke radove i zidanje vršili su sve sami vojni funkcioneri
staju poslije 1787. godine. O tome on piše Nijemci, koji su pri takvim radovima znali češće zaći
u brodskim novinama„Istina“ broj 112 iz 1938. Me- u gostionu kod Moce Alasića, da se tu malo odmore i
đutim, na planovima Broda iz 18. stoljeća vidimo da da popiju tamo vino. Ti Nijemci znali su u razgovoru
je to bilo znatno ranije. i spominjati, da su pili vino kod Moce i prozvaše nje-
govo vino Mocawein. Tako su znali govoriti: „Ich ha-
Istočni bedem grada, iza franjevačkog samostana, be Mocawein getrunken“ („Pio sam Mocino vino“)
porušen je već prije 1732. godine, ali na pašnjacima ili „Der Mann ist lustig, weil er bei Moca Wein getrun-
(što odgovara današnjem Mucvanju) još nije bila ken“ („Čovjek je vesel, kada kod Moce popije vino“).
sagrađena niti jedna kuća, no na planu 1738. grad
se proširio izvan zidina, te su Srednji sokak (današ- Stari brođani, kojima njemački jezik nije išao lako u
nja Starčevićeva ulica), pa Rasolski sokak (današnja glavu, a željni, da imitiraju ono, što je tada bilo mo-
Mesićeva ulica) izgrađeni do kraja, do Ulice sv. Flori- derno, pretvoriše brzo, „Mocawein“ u „Mocwein“, jer
jana, a također su formirane i dvije južnije ulice (da- im je to ime nekako čudno i veselo zvučilo, dok se nije
našnja Mačekova i Filipovićeva). Dakle, Mucvanj je konačno prepričavanjem i iz šale pretvorilo „Mocwe-
ipak naseljen pedeset godina prije. in“ u „Mucwanj“.
A zašto naziv Mucvanj, to već možemo vjerovati Kako je gostiona Moce Alasića stajala još dugo, a
Koprivčeviću. U spomenutoj „Istini“ zapisao je: iza toga događaja, dadoše ostali brođani, novosazi-
danom dijelu grada, koji je graničio sa Mocinom go-
U to je doba stajala negdje na prostoru, gdje je da- stionom od šale ime „Mucvanj“, isto kao što su od nje-
nas kip sv. Florijana ili sv. Ivana (još postoji prazna mačke riječi „Lebcelter“ načinili ime „licitar“.
niša u Florijanovoj ulici na kući kb.7, gdje je bio kip
ovoga sveca), mala drvena kuća, slamom pokrita, u Gostiona Moce Alasića izgorila je godine 1803. pri-
kojoj je držao gostionu brodski građanin Moca Ala- godom velikog požara u Brodu, a živući tada Alasići
sić. On je bio član stare brodske familije još iz turskih počeše se nazivati pod utjecajem germanizacije, ko-
vremena, a porodica se još uvijek bavila ribarenjem, ja je tad u Brodu jako cvala, imenom „Fišer“, što znači
pa i riječ „alas“ znači turski ribar. U njegovu gostionu isto ribar, kao i Alasić.
zalazili su većinom ribari, te oni brođani, koji su čuvali
goveda po Vijušu i Palatinu (pašnjak Balatin na ko- Još prije 40 godina živio je u Mucanju uvaženi bro-
jem je nastala današnja Ulica dr. Andrije Štampara). đanin Tomo Fišer, bačvarski obrtnik, gradski vijećnik i
meštar drvarskog ceha, kao potomak gornjih Alasića
Kada se je počeo mjeriti teren istočno od samosta- koji mi je ovu zgodu pripovijedao. S njime su izgleda
181
101 brodska priča
Ulica Branka
Radičevića
tridesetih godina
20. stoljeća
brodski Alasići ili Fišeri izumrli, ali se ime „Mucvanj“ siji„Kod Cviića“, a u Mucvanju kolo je još uvijek igra-
zadržalo do danas. lo na sokaku ili na gumnu iza franjevačkog samo-
stana, da je sve orilo. U jesen na blatnjavo krstopu-
Mucvanj su naselili Brođani ratari, mali obrtnici, će nabacali bi kukuružnjaka da može kolo igrati, pa
kirijaši, ribari... a Ignjat Alojzije Brlić u „Uspomena- i da se može prijeći preko druma, radi blata, morao
ma na stari Brod“ piše: Oba Mucvanjska sokaka na- se opet kukuružnjak prostrti. Kao u Donjoj Bebri-
selili su ciglari… Žene su timarile marvu, prodava- ni. Stoga se u kolu čula ova podrugljiva pjesmica:
le mlijeko i sir, a iz vrtova povrće, jer uz svaku mu-
cvanjsku kućicu bila je i mala baščica. Na planovi- U Mucvanju ko u malom Beču,
ma se ulice u Mucvanju nazivaju Gornji i Donji mu- Preko druma kukuružnak meću!
cvanjski sokak (Ober Mucwany Gasse i Unter Mu-
cwany Gasse). Kako su ta dva sokaka bila malo po Mucvanjski sokaci službeno su imenovani 1886.
strani u odnosu na ostali dio grada, Bogu iza leđa, godine na skupštini gradskog zastupstva pod pre-
kako se kaže, straga iza samostana, na kraju ondaš- sjedavanjem gradonačelnika Vasilja Bratelja. Šara-
njeg Broda, posprdno su Gornji mucvanjski sokak gljice su nazvane Ulica Branka Radičevića, Donji
zvali i Šaragljice. A šarage su stražnji dio zaprežnih mucvanjski sokak Ulica Ivana Filipovića, a Florija-
kola, pa tko sjedi u šaragama najviše se nadrnda na nova je zadržala stari naziv. Tako je bilo do 1941.,
neravnom putu i neugodno nabije debelo meso, kada je Ulici Branka Radičevića promijenjeno ime
najneudobnije mu je putovanje. u Ulica Marka Hranilovića. Hranilović je kao pri-
padnik pravaške mladeži nakon atentata na Toni-
Šaragljice i Mucvanj često su od gradske uprave ja Schlegela, režimskog novinara, vlasnika „Jugo-
bili i zaboravljeni. U Mucvanju je bilo više blata, ma- štampe“ i pouzdanika kralja Aleksandra Karađor-
nje plinskih svjetiljki, najduže se održale ciglom iz- đevića, uhapšen i obješen 1931. godine, zajedno s
građene staze kraj kuća.„Posavska Hrvatska“ 1894. Matijom Soldinom, po kojem je pak u isto vrijeme
godine piše: nazvana ulica na Lutvinki. Poslije sloma NDH, 1945.
vraćen je naziv ulici Branka Radićevića, da bi 1991.
Ni jedna od ulicah valjda nije tako zapuštena kao opet bio ukinut i ta ulica nazvana po dr. Vladku Ma-
„Mucvanj“ i „Šaragljice“, te historičke starine grada čeku. A Filipovićeva ulica nosila je to ime do 1945.
Broda, koje danas paradiraju okrštene pod zvučnim godine, onda je dobila naziv Masarikova, po češ-
imenom ulice Filipovića i Branka Radičevića. Svaki od kom„ocu domovine“, političaru Tomašu Masaryku.
ovih znamenitih muževah zahvalio bi se patronom Danas se opet zove Filipovićeva.
ovog blata. Mislio bi čovjek da onuda ni nema prome-
ta, il da tamo prestaje grad Brod. Tako žalosno izgle- Mucvanj se do početka 20. stoljeća nije mnogo
daju onuda i cesta i pločnici. A ipak kroz „Šaragljice“ izmijenio, duž njegova dva sokaka nizale su se jed-
prolazi valjda više kolah nego kojom drugom (doli nake drvene kućice s dva pendžerka. Građene još
možda Širokom) ulicom. Cieli istočni kraj Brodskog u 18. stoljeću, od čvrste hrastovine, dugo su odo-
zaleđa, pa svaki koji po sol dolazi, prolazi bilo „Šara- lijevale zubu vremena. Isticale su se tek dvije veće
gljicom“ bilo kroz „Mucvanj“, pa bi bilo u redu da se to kuće, također drvenjare, ona gradonačelnika Dra-
uzme dužna obzira, ako već ne radi drugoga, a ono gutina Piskura (koja je prvobitno bila „turska kava-
radi uredah, koji su tamo smješteni (u kontumacu). na“ i prenoćište bosanskih trgovaca) i kuća bogate
trgovačke obitelji Mihajlović. Zidanice koje su po-
U drugoj polovini 19. stoljeća drugačije se već i slije 1900. godine tu sagrađene, kao da nisu tamo
zabavljao Brod iz centra, s Jelačića placa, iz Ban- niti pripadale. Gradski blagajnik Eduard Zeich zida
ske ulice (Starčevićeve), Mesićeve... od Broda u„flo- veću prizemnu kuću historicističkog pročelja 1905.
rijanskom i mucvanjskom kraju“. Tada gospodski,
otmjeni Brod nalazi zabavu u plesnim dvoranama
„Žute kuće“,„Kasinu“, ljeti u bašči„Jankomir“, u Kla-
182
(danas Mačekova kb. 37), kuća Petronele Senko, 101 brodska priča
udove poštanskog savjetnika, podignuta je 1904.,
a Emilije Mihajlović 1900. (danas kuća Panthy, Ma- tima kao „znamenitost“ koju u Brodu treba vidjeti,
čekova kb. 47)... ali ništa se nije radilo na zaštiti te stare brodske ar-
hitekture pa su, zaslugom nesavjesnih arhitekata i
No, mnoge stare kuće u Mucvanju dokrajčilo je zaštitara, vlasnici dokrajčili i taj ostatak ostataka dr-
bombardiranje u Drugom svjetskom ratu i građe- venog Mucvanja, historičkih brodskih starina. Jedi-
vinski bum šezdesetih, kao i nebriga grada za kul- na sličnost današnjeg Mucvanja sa starim Mucva-
turnu baštinu. Na kraju, ostao je samo jedan niz od njem zadržala se u prometu. Samo, prije više od sto
pet drvenih kućica pri kraju Filipovićeve ulice, čest godina to su bila brojna zaprežna kola, a danas Ša-
motiv brodskih slikara Golla, Kerna i drugih. Ondaš- ragljicama tutnji rijeka automobila i nekada je pravi
nji turistički djelatnici isticali su Mucvanj u prospek- poduhvat prijeći preko ceste.
(Posavska Hrvatska, 16. listopada 2015.)
Filipovićeva ulica, osamdesetih godina prošlog stoljeća
183
101 brodska priča
CINTORAŠI
Da biste bili cintoraš, ne mo- preko puta šeširdžije Franje Prpića,
rate oltare lizati, redovito do gospodina Nakarade, to je blizu
na ispovijed i svetu pričest crkvenog cintora, tako sam i ja po-
ići, u crkvenom zboru pjevati, lije- stao pravi cintoraš. Vlasnica kuće
po se s velečasnim gledati, lemoj- bila je Štefica Švegić, ratna udovica
zinu, lukno i milodare crkvi davati, s jednom djevojčicom. Prodavala je
na vjeronauk ići, u crkvi ministri- karte u kinu „Jadran“. Ulica je inače
rati, ta ne morate uopće u crkvu bila puna ratnih udovica i mnoštva
niti ići, ali ako imate stalno boravi- djece. Prpićevi su imali dva dječa-
šte u blizini crkve i crkvenog dvori- ka, Jadranka i Dubravka, onda Ilija
šta, cintora, Župne crkve sv. Stipa- Zorica, policijski službenik, imao je
na Kralja (danas Crkve Gospe Brze dva sina, Milana i Zdravka, kod Ive-
Pomoći), e onda ste cintoraš. Tako zića, službenika u banci (stanovao
se u Brodu nekada reklo. kod Prpića u dvorištu), bilo je šeste-
ro djece, kod Lucovih troje... Na sve
Razgovarao sam s jednim cinto- strane, gdje kreneš, još su bile ruše-
rašem, gospodinom Mirkom Fire-
com. On je rođen u Brodu 1943. vine od bombardiranja i tu smo se
mi igrali. Iza kuća u našoj ulici, pre-
godine. Firecovi su tada imali ma Širokoj, gdje je danas „Slavoniji-
iznajmljeni stan u dvorištu do me-
sara Fehervaryja u Mesićevoj. Bilo na“ četverokatna zgrada, sve je bilo
je ratno vrijeme i sljedeće godi- Mirkov otac, Mijo Firec, snimljen u porušeno od ugla Šenoine do zavo-
ne započela su žestoka saveznič- Pragu 1934. ja kod župnog dvora. Preko Široke
ka bombardiranja. Jedne nedjelje opet su bile ruševine. Na tim ruševi-
nama smo se najviše igrali hvatanja i žmire, jer si se
Marija i Mijo Firec s dvoje starije djece otišli su u mogao sakriti u kratere od bombi i visoki korov. U cin-
„veliku crkvu“ i zateklo ih je bombardiranje. Kad je
opasnost prestala, vratili su se kući, ali kuće više ni- toru, prema Mesićevoj, igrali smo nogomet, jer tu je
bio ravni teren. Velečasni Šarčević nije branio, nismo
je bilo. Sve uokolo (između Starčevićeve i Mesiće- mi pravili nered, ništa kidali, šarali po zidovima crkve,
ve, gdje je danas Ulica Tome Skalice i zgrada suda)
bombe su sravnile i pretvorile u hrpe ruševina. Mir- kao što to danas djeca rade. Nogomet su dolazili igra-
ti i dečki iz Strossmayerove i sa Vijuša. Vrsni nogome-
kova majka našla je samo jedan oštećeni porculan- taš bio je Gajer – Gašo, pa Adam Citerbart – Cito, Ante
ski kipić Majke Božje i to su godinama čuvali. Sre-
ćom, tada jednogodišnji Mirko i njegova dvogodiš- Prpić i njegov brat Edo zvan Gebl, Mile Jerković – Mi-
ćo, Josip Valenta... Mene su zvali Čička. Bo sam brz,
nja sestra bili su kod tete. okretan, nestašan, živ, volio biti svuda prisutan, sve
- Moja majka Marija je Čehinja. Otac Mijo Firec iz sam htio da vidim, svuda letio, lijepio se kao čičak...
Daruvara, podrijetlom također Čeh, bio je profesio-
nalno vojno lice, za Kraljevine Jugoslavije vojni ataše U cintoru smo se znali zadržati i do kasno navečer.
u Pragu i tamo je upoznao majku. Vjenčali su se 1934. Bilo je jedno veliko drvo i pod njim klupa. A kad sta-
godine – kaže gospodin Firec. – Kada je počeo rat, nemo na klupu, lako smo mogli dohvatiti prve grane
raspala se jugoslavenska vojska, otac je otišao u do- i onda se kao majmuni uzverati u krošnju drveta. Tu
mobrane. Prvo je službovao u Požegi, pa premješten bismo se pritajili i čekali da zaljubljeni sjednu na klu-
u Brod. Bilo nas je četvero djece, Milan rođen 1935., pu. Oni nisu znali da ih gledamo i vidimo sve što u
Marija 1936., Ankica 1942. i ja, Mirko, 1943. godine. mraku rade.
Onda su bombardiranja postala još učestalija i že- Jednom smo u haustoru kod Cerovečkog napravili
šća, pa smo izbjegli u Vrbu i Ruščicu. Otac je u domo- predstavu za roditelje i komšiluk. Ulaz bio pet dinara.
branstvu bio zajedno s Radom Kernom, koji je otišao I svako je dijete nešto izvelo. Ja sam pjevao: „Bila ma-
u partizane, zvao je i oca, ali on se, pored nas četve- ma Kukunka, Kukunka, / bio tata Taranta, Taranta, /
ro, nije odlučio, nije mogao majku ostaviti samu. No, imali su maloga Ju-ju. / Jednom su se šetali, šetali, /
pomagao je partizane. Došao je preokret i otac, čiste kraj duboke rijeke Nil, rijeke Nil, / gdje je bio velik kro-
savjesti, jer nije bio na ratištu, radio je kao intendant, kodil…“.
otišao se predati. Od tada ga više nismo vidjeli. Ne-
stao je, ubili su ga. Volio sam ići s majkom u „veliku crkvu“ ona je pje-
vala na koru u zboru, a onda sam se i ja napjevao.
Majka je ostala udovica, nije se udavala, bilo joj je
teško, ali nije nas dala po domovima i svi smo dobi- Veselili smo se Božiću, Uskrsu, jer išli smo u čestita-
li kruh u ruke. Znalo se za očevu vezu s partizanima i nje i dobili kolača, novaca. U ulici je bilo obrtnika ko-
majka je dobivala bonove za opskrbu, a Rade Kern ju ji su davali i po deset dinara. Nama preko ulice bio je
je zaposlio kao blagajnicu u „Veleprometu“ i to nas je šeširdžija Prpić, dvije kuće dalje s naše strane licitar
spasilo. Radila je u trgovini „Delen“ na Korzu, bivšem Aleksandar Mateša, išao sam čestitati kod remenara
„Engleskom magazinu“. Zlamana, mesara Frehervaryja. E, njemu sam nosio i
novac u upravu, u klaonicu „Slavonka“ na kraju Stro-
Poslije rata mi smo stanovali u Mesićevoj kb. 54, ssmayerove. U veliki mesarski ceker, veći od mene, on
184
101 brodska priča
bi zamotao novac u papir i ja
sam odnio. Nikada se ništa ni-
je dogodilo, nikada ja nisam
niti pomislio da bih uzeo. Ali
onda sam dobio lovačke sa-
lame, šunkerice...
Subotom smo čekali svato-
ve i uzvikom: „Kume, izgori ti
kesa!“, od kuma mamili nov-
ce i bombone. Vjenčanja je
po nekoliko u istu subotu bi-
lo, jer onda je Brod bio župa i
za Varoš, Gornju Vrbu i Rušči-
cu. Kum je u torbi imao pripre-
mljenih sitnih dinara, bacao
ih u zrak, a mi smo odmah
gledali gdje su pali i otkotrlja-
li se, te hitro kupili. Tko je od
nas bio brži, nakupio je više
novaca. Isto je bilo i s bom-
bonima. Za nas bi bilo dosta Gospođa Marija Firec s djecom (Ankica, Mirko i Milan, a iza Marija)
i novaca i bombona, ali znali sims od tvrde cigle. Dva-tri metra od kuće na zemlji
su doći veći dečki s Vijuša, ili se nacrta krug, to je „banak“ i oko njega još jedan ko-
od nekud drugdje, pa nas oteraju, a nekada su nas i ji smo zvali „kasa“. Igraju trojica, četvorica, a pet-šest
natukli, oteli nam novce. Novce sam potrošio na sla- čeka i gleda. Baci se dugme da udari u ciglu i odbi-
doled u budi kod braće Đorđević. Buda je bila na ula- je se. Kad dugme padne u „banak“, onda nosiš. Malu
zu u cintor iz Gundulićeve ulice. Oni su meni kao kom- dugmad od košulja zvali smo „lasta“, veliku dugmad
šiji uvijek dobro natovarili sladoleda. Sjećam se, kod „terač“. Američka, od Unre, bila su najbolji „terači“. Za
njih i bombona „jagoda“, bila pol’ dinara. A baklava
je najbolja bila kod Piće, u šiptarskoj slastičarni na ovu igru dugmad se i kupovala. Dobro dugme, ako
ćošku Mesićeve i Zajčeve. je pravo, mogao si prodati i za deset dinara. Ja sam
od gospodina Šarića, direktora „Delena“, dobio jed-
Jako sam volio igrati „crte“, što smo često igrali baš u nu kartonsku kutiju punu dugme-
cintoru. To je bilo sitno kockanje, za ta, a ne znaš koje bolje odgovara za
dinar. Nikada nisam od majke uzi- igru. I u „dugmetanju“ bio sam ne-
mao novac, ja sam se snašao. Imao nadmašan. To je bila i praksa, jer ja
sam od svatova, skupljao i proda- sam i kad nikoga nije bilo dolazio i
vao staro željezo, brao i prodavao vježbao bacanje. Ali niti „pucetat“
lipu... Bio sam vrlo dobar igrač „cr- se nije smjelo, milicija nas rastjeri-
te“. Tamo gdje smo igrali nogomet vala, dobili smo i pendrekom. Kada
nije bilo trave, bilo je ugaženo, na- su nas zatekli pred Platnericinom
bito, ravno i pod onim drvetom hla- kućom, Josip Bakić je dobio bati-
da. Dobro je kada je zemlja i malo na, a od svih su pokupili dugmad.
vlažna. Novčićem povučemo rav- Samo, ja sam imao pune džepove
nu crtu oko dva i pol metra dugu i i, kao najmanji, morao sam ih ići
njoj na krajevima, pod pravim ku- baciti u Savu. Oni sa gelendera gle-
tom, kraće crte, koje smo zvali „lo- daju, a ja bacam i sve biram koja
ca“. Igra nas trojica, četvorica, peto- su bolja, „terače“ bacam bliže oba-
rica, ostalo je previše. Dinar se ba- li, pa da ih izronimo. Milicajci su to
ca „sječke“ s udaljenosti tri-tri i pol primijetili, te se uzvikali: „Bacaj da-
metra. Ja sam uvijek bacao iza cr- lje!, Bacaj dalje!“
te, a dinar se inercijom vrati na crtu.
Koji najbliže crti bace, najbolje pro- Jednom nas je pred turpijanom
đu. Kad vrte i bace u zrak, sve što je Trgovački naučnik Mirko Firec uhvatio milicajac Andrija, zvan
„pismo“ to pokupe, njihovo je. Dok postao je ugledni brodski trgovac Kantiflas, gdje igramo „crte“. Turpi-
dođe do petog da vrti, sve je već iz- jana u Lopašićevoj već nije radila, a
vrtito. A što je palo izvan crte, ide u „kasu“ i nemaš pred ulazom, gdje su bila velika vrata, bilo fino ugaže-
pravo uzeti, kao da nisi niti bacao. Nas je milicija ga- no, dosta se hodalo, i mi igrali. Kantiflas odmah: „Svi
njala, nisu dozvoljavali da se igramo „crte“. Samo, tko izvrni džepove!“ Novac nam oduzeo i zapisao nas. Bio
bi nam zabranio, to je bilo zadovoljstvo, a bilo je i ko- je jako opasan, posebna faca, ali poslije se upucao iz
risti. Igranje „crte“ bila je onda masovna pojava među pištolja i tako je završio.
dečkima u gradu.
I na Vijušu smo igrali nogomet, a „crte“ još koliko.
Kockali smo se i na dugmeta, ali to nismo mogli u Bilo je uređeno igralište, ljuljačke, ringišpili i djece sa
cintoru, jer dugme se baca na zid, a nije dobro igrati sviju strana grada. Između dvije streljane, barake, ze-
na zidu koji je ožbukan. Mora biti tvrda podloga. Pred mlja ugažena gdje se stajalo kad se gađalo. Onda,
Platnericinom kućom, ćošak Filpovićeve i Florijanove, jedni igraju s jedne strane „crte“, a drugi s druge.
bilo nam se najbolje „pucetat“, „dugmetat“. Dolazili su Svima nam je kino bila velika zabava. Ja sam na sve
dečki i s Vijuša, Plavog polja. Kuća je imala izvučen matineje išao. Nisam kupovao karte. Gospođa Štefica
185
101 brodska priča dio je u trgovini„Delen“,„Nama“,„Brodski magazin“.
Poslovođa je bio u„Teni“ i jako je volio posao trgov-
mi da po tri bloka karata i ja na svaku kartu štambi- ca, baš mu ležalo, kako kaže. Ta, i naučio je dobro tr-
ljam datum. Lupam nekoliko stotina puta. Njoj to bilo govati, jer šefovi su mu bili stari brodski trgovci, koji
dosadno. Onda dobijem kartu besplatno i odem u ki- su, još prije rata, kod Židova ispekli zanat.
no „Jadran“. Isto sam pomagao i gospođi Kosani Zori-
ca koja je radila na blagajni kina „Partizan“. A cintoraš je prestao biti kada su 1962. godine iz
Mesićeve preseli u Široku ulicu, kod stolara Zanetti-
„Dugmetanja“ i „crte“ igralo se najduže do šezdese- ja. No, ostale su uspomene na njegovo cintoraško
te, dok nije standard porastao. Tih godina, a možda djetinjstvo.
i koju godinu prije, nismo se ni mi više toga igrali, jer
krenuli smo dalje u škole, zanate. (Posavska Hrvatska, 23. listopada 2015.)
Gospodin Firec počeo je naukovati za trgovca
1959. godine. Tri godine je trajalo naukovanje. Ra-
Cintoraš Mirko na dječjem igralištu na Vijušu sjedi na gondoli
malog ringišpila 1958.
186
101 brodska priča
GROBLJE NA SAMOTNOM
MJESTU
Groblja su od prapovijesti sma-
trana svetim mjestima i poseb-
no štovana. Nekada su oko cr-
kava nastajala groblja, pa biti poko-
pan što bliže crkvi, ili čak u samoj crkvi,
bliže oltaru i Svetom otajstvu, smatra-
lo se posebnim privilegijem, čašću i
nagradom koju su si mogli priuštiti
samo bogati. U brodskoj samostan-
skoj crkvi ispod svetišta postoji krip-
ta uređena 1766. godine, u koju su se
sahranjivala samostanska braća i sa-
mostanski dobročinitelji. Groblja oko
„velike crkve“ nikada nije bilo, kao ni
oko župne „male crkve”, premda je po
planu trebalo biti, čak je mjesto bilo i
ograđeno, ali u njega nitko nikada ni-
je ukopan. Onda je car Josip II. (vladao
od 1780. do 1790.) zabranio ukapanje
oko crkava koje se nalaze u naseljenim
mjestima i odredio da groblja moraju
biti na mjestima udaljenim od naselja
bar stotinu koraka.
Kada je nastalo današnje brodsko Grobljanska kapelica svetog Lovre, izvana još nekako, iznutra baš
groblje, još nije sa sigurnošću utvrđe- nikako
no. Nezaobilazni povijesni izvor za po-
vijest groblja su kanonske vizitacije i
Kronika brodskog franjevačkog samo-
stana. Prvi sačuvani zapisnici vizitacija
su iz 1730. i 1746. godine, iz vremena
zagrebačkog biskupa Juraja Branjuga
(1723.-1748.), jer brodsko je područ-
je tada bilo u sastavu zagrebačke bi-
skupije, koja je uz Savu dopirala sve
do Štitara. Zagrebački kanonik Franjo
Thausy obavio je uime biskupa vizita-
ciju brodskog područja i evo što je on
između ostaloga zapisao:
Dana 5. lipnja godine Gospodnje bodnica.
1730. osobno sam posjetio drvenu crkvu presv. Troj- A Kronika franjevačkog samostana u Brodu na Sa-
stva smještenu u trgovištu Brod s drvenim tornjem i 4
blagoslovljena zvona, ali bez groblja. vi 1737. godine, u mjesecu kolovozu bilježi: U pred-
večerje svetoga Lovre mučenika pozornost se okreće
Trgovište Brod imalo je oko 250 katoličkih kuća. groblju, pučki Brekinja, kako bi se pokosila trava i mje-
Uz crkvu je bio i drveni franjevački samostan, a u sto očistilo, a od granja s drveća pravi se koliba ili sil-
naselju stiještenom unutar gradskih zidina nije uz nica za sutradan, gdje će posljednju svetu misu s pro-
crkvu niti bilo mjesta za groblje. povijedi služiti otac propovjednik.
Župi Brod pripadalo je selo Podvinje, a ono ima Na svečev pak blagdan (...) A poslije prve svete mi-
oko 30 katoličkih kuća, postoji zidana crkva sv. Antu- se skupljaju se svi redovnici za procesiju. Dvojica kle-
na Padovanskog sa zidanim tornjem i jednim blagos- rika, obučena u rokete, pjevaju „Litanije svih svetih“
lovljenim zvonom, kao i dobro ograđeno groblje gdje na hrvatskom jeziku. Pošto otpjevaju litanije, dvoji-
se pokapaju i časni oci ovoga samostana. Neki izvori ca dječaka, obučeni u košuljice, nose sliku spomenu-
upućuju na to da su se na podvinjskom groblju sa- toga sveca, a ona je najljepše ukrašena. Idu naprijed
hranjivali i svi ostali građani Broda. na čelu procesije, a jedan dječak s križem ili barjakom
ide sasvim naprijed. Svećenik pak zaogrnut plaštem
U sastavu župe Brod bila su još i ova sela: Rastušje, ide s pjevačima. Slijedi ih ostali puk. Svi ne odlaze na
Tomica, Bukovlje, Vrba, Ruščica, Bebrina Gornja, groblje, nego samo kratak komad puta prate procesi-
Klakar, Bebrina Dolnja, Šumeće, Mala Kaniža i Slo-
187
101 brodska priča
ju i vraćaju se kući. Potrebno je najmanje pet klerika i ji, kod podsuca Ivana Ivančića iliti Bogdanića i njego-
toliko svećenika koji će obaviti zadušnice. Tri se mise vog sina koji inače dosta dobro stoji. Ta će se kapela
služe izvan, jedna u kapeli, a ostale vani jedna za dru- podići iz zida iznad groba pokojnog od te spomenu-
gom, kako bi puk mogao obaviti pobožnosti. Kod ku- te oporučene svote. A da taj legat vaša preuzvišenost,
će nema mise zbog odlaska gotovo svekolikog puka. prema svojoj vlasti kojom se revnošću odnosi za Božje
crkve, može dobiti od nasljednika, ponizno preporu-
Također u Kronici samostana može se za mjesec čujem, kako se ne bi posljednja volja pobožnog opo-
svibanj 1738. godine pročitati: ručitelja, koji je umro prije 15 godina, izigrala. Okolo
te kapele nalazi se župno groblje zasađeno s nekoliko
Na prvi prosni dan oglašavaju se sva zvona, a „pri- voćaka te premda nema drvene ograde ipak je uoko-
kucava” se samo velikim zvonom za prvu misu koja lo načinjen dobar jarak koji lako sprječava ulazak bi-
se služi u šest sati. A u pola šest održava se procesija lo kojoj životinji.
oko naše crkve, poslije procesije služi se misa u crkvi.
Drugog prosnog dana zvona se oglašavaju kao i pr- Kada je na groblju sagrađena drvena kapela sv.
voga, a oko pola šest procesija kreće uz Savu prema Lovre, opet nemamo zabilježen podatak, no ona je,
trgu. Blagoslov se obavlja po običaju, a misa se služi kako se u vizitaciji kaže, već 1746. godine trošna i
pod križem na istom trgu. Na treći prosni dan doga- u ruševnom stanju. Želja sina satnika Ivana Ivanči-
ća da se nad grobom njegovog oca podigne
zidana kapela nije ostvarena, izigrana je. Ko-
me se 400 forinti „prilijepilo” nije znano. Vi-
zitacija 1758. godine opet govori o drvenoj
kapeli, koja je doduše omazana i oličena, ali
- nema stropa. Vizitator opominje da se strop
napravi bar iznad oltara, jer će u protivnom u
toj kapeli biti zabranjeno služiti mise. Crkva
ima samo četiri drvena svijećnjaka, a sve dru-
ge stvari potrebne za služenje mise donose
se iz župne crkve. Groblje je od grada uda-
ljeno pola sata hoda, na osamljenom mjestu
zvanom Brekinja. No, iako je Brod imao svo-
je groblje, neki od pokojnih franjevaca još su
sahranjivani na groblju oko crkve u Podvinju,
kao i tri brodske obitelji, koje od prije tamo
imaju grobna mjesta. Još jedan podatak – ra-
zvaljena ograda oko groblja, govori o nema-
ru Brođana za svoje groblje i pokojnike.
I prilikom vizitacije 1761. godine Brođani-
ma je progledano kroz prste što groblje još
nije dobro ograđeno. Naime, ograda ovisi i
od nekih sela koja ondje imaju pokop (Gornja
Vrba, Ruščica), a oni se sada, jer su graničari,
u sadašnjem ratu posvuda rastrgani, ne mogu
strože pritisnuti, što će se moći tražiti da udo-
volje svojoj obvezi kad nastane mir – piše vi-
zitator.
Iz vizitacije podvinjske župe 1761. saznaje-
mo da su neki Brođani i Vrbljani zapravo ne-
voljko sahranjivali svoje mrtve na brodskom
Jedna od najsatrijih obiteljskih grobnica na brodskom groblju i još uvijek su ih radije pokapali u
groblju Podvinju oko crkve sv. Antuna. Da se tome
doskoči, uvedena je dvostruka pristojba koju
đa se isto, ali procesija ide na Brekinju. Putem se bla- treba platiti za ukop pokojnika. Platiti i brodskom i
gosiva tri puta kod groblja. Na groblju se služi misa. podvinjskom župniku bilo je Brođanima ipak previ-
Ovo su prvi zapisi u kojima se spominje brodsko še i odustali su, te se počeli pokapati u svojoj župi.
katoličko groblje na mjestu zvanom Brekinja, na A kapela sv. Lovre na brodskom groblju i dalje je
putu koji iz Broda vodi u Gornju Vrbu i Ruščicu. Ka- bila u bijednom stanju, krov joj je prokišnjavao i
snije će se to mjesto zvati Biliš. Groblje je, dakle, na- opet se prijetilo zabranom služenja misa (inerdik-
stalo između 1730. i 1737. godine. tom). I vizitacija 1775. bilježi razvaljenu ogradu oko
Sljedeća kanonska vizitacije bila je 1746. godi- groblja pa, sablažnjivo, i životinje mogu u groblje
ne. Vizitator izvještava biskupa, te pod naslovom ulaziti. No te je godine kapela ipak konačno po-
O kapelama i grobljima piše: Prva je kapela, udalje- pravljena. Osim toga sam odredio, da svećenici pra-
na odavde (od Broda) oko četvrt sata hoda, sv. Lo- te sve pokojnike do mjesta pokopa, osim ako ih ne
vre, koja se već sva urušila, no pripremljeno je drvo ispriča vrlo težak razlog, da ondje blagoslove grob po
za izgranju nove pomoću općine, ako ne bi dostajalo obredu svete majke Crkve i biskupijskoj zapovijedi –
oporučenih 400 forinti, koje je dao blago pokojni An- zapisao je vizitator.
drija Ivančić brodski satnik, koje je bilo deponirano po Ili su popravke kapele radili loši i fušerski majsto-
njegovim nasljednicima, osobito u srijemskoj župani- ri, ili je drvo u vlažnoj brodskoj klimi tako brzo pro-
188
padalo, ali već 1782. kapela sv. Lovre ponovno je 101 brodska priča
sva trošna i treba ju popraviti ili sagraditi novu. Ta-
ko je bilo sve do 1805. godine, kada je kapela sv. kao sam ju jednako derutnu i zapuštenu kao i prije
Lovre napokon podignuta od čvrstog materijala, 250 godina.Velika vlaga rastače zidove, izvana žbu-
uzidana, piše u vizitacijama. Kod jednog kasnijeg ka opada i na visini od dva metra, a iznutra zidovi su
popravka kapele, na pročelju lijevo od ulaza, otkri- pozelenjeli i pocrnjeli od plijesni. Srećom da krov
vena je upisana 1807., godina, te se smatra da je to još ne prokišnjava, jer je za velečasnog Mate Leši-
zapravo godina gradnje kapele. No, može biti i to ća pretresen. Noga biskupskog vizitatora tu očito
da je 1805. započela njena gradnja, a 1807. godine davno nije stupila. A da sam ja biskupski vizitator,
je završena. bez pardona, stavio bih zabranu upotrebe – inter-
dikt. Pa nek’ se slikaju. Trošak popravka trebale bi
Zadnji veći popravak kapele sv. Lovre bio je vjero- snositi sve brodske župe čiji se stanovnici pokapa-
jatno 1978. godine, za župnikovanja prečasnog Vi- ju na ovome groblju. Mogao bi i „Komunalac” po-
da Mihaljeka, pa kapela, nakon tridesetsedam go- moći, kao što je upravo obnovio i mrtvačnicu na
dina, opet vapi za obnovom. židovskom groblju.
U vizitaciji, koju sam obavio prošle nedjelje, zate- (Posavska Hrvatska, 30. listopada 2015.)
Drevna grobnica obitelji Rechmann, pomalo nalik rimskim
grobovima
189
101 brodska priča
BRODSKI I ORIOVAČKI
PLEMENITI HORVATI
- Naše je srodstvo sa Stjepanom pl. Hor- i mađarskih oficira. Potomaka Stjepan
vatom (1844.-1927.) nedvojbeno, budu- pl. Horvat nije imao. Umro je 1927. go-
ći da nam je porodični grb identičan. Po- dine i sav imetak, prostranu kuću, pu-
uzdano znamo na temelju sačuvanih staru iza groblja, vinograde, ostavio je
dokumenata da je originalna slika toga Brodu za pomoć gradskoj sirotinji.
grba svojevremeno bila u posjedu Ivana
Horvata, koji je živio u Mađarskoj (Na- Oriovačka grana plemenitih Horvata
gy Bajom). On je imao pet sinova: Ivana bila je, naprotiv, plodonosna, pa njenih
(1789.), Josipa (1792.), Stjepana (1793.), potomaka i danas ima živih.
Mihovila (1801.) i Antuna (1805.). Uz nji-
hova imena naveo sam godine njiho- Oriovčanin Milan pl. Horvat kupio je
vog krštenja. Također pouzdano znamo u Brodu netom sazidanu kuću (1911.)
da je jedan od njih (a ne zna se sa sigur- graditelja Vjekoslava Tauchmanna -
nošću koji) bio otac (ili možda djed) mo- Lojzeka u Širokoj ulici na broju 32. Tau-
ga pra-pradjeda Petra Horvata (1840.- chman je ovu raskošnu secesijsku kat-
1902.), koji je živio u Oriovcu i tamo nicu vjerojatno gradio za sebe, ali ju je
iz nepoznatih razloga odmah prodao.
imao trgovinu mješovite robe. Moj otac Petar Horvat Mihovil - Milan Horvat sin je trgov-
(1814.-1902.) ca Petra (1840.- 1902.) i Julijane Ferić
pretpostavlja da je Petrov otac bio Miho- (1841.- 1912.), rođen u Oriovcu 1871.
vil (1801.), te da je po njemu nazvan Pe-
trov sin Mihovil (Milan) Horvat (1871.-1934.), koji se godine. Bio je oženjen Marijom Maričević iz Broda
oko 1912. doselio u Brod na Savi - napisao je u pi- na Savi. Živjeli su u Oriovcu, gdje je Milan u svojoj
smu potomak plemenitih Horvata, Vladimir Hor- kući, također kao i otac, imao trgovinu mješovite
vat, sveučilišni profesor iz Texasa, koji je doktorirao robe, a usto bio vlasnik i velikog posjeda. Pred Prvi
fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u svjetski rat zatvorio je dućan i doselio u Brod, kako
Zagrebu. je već rečeno. Ugledni građanin Broda, gradski za-
stupnik, osnovao u Brodu prvu industrijsku pecaru
Vladimirov otac Stanko - Stanislav (s kojim sam se i bio njen direktor. Bio je prvi predsjednik organiza-
ranije dopisivao) smatrao je da rod Horvata potječe cije JNS (Jugoslavenske narodne stranke) u gradu i
iz zapadne Ugarske, kamo su, povlačeći se predTur- vodio je dugotrajnu i energičnu borbu protiv ljudi, koji
cima, vjerojatno doselili iz Bosne. Originalnu ple- se prije u najteže doba nikada nisu u jugoslavenskim
mićku diplomu ne posjeduju, ali imaju spis s konca redovima nalazili. Veliki rodoljub Milan Horvat bio
18. stoljeća kojim je, nakon provedenog službenog je poznat i cijenjen kao valjan i čestit čovjek. Već pri-
postupka, potvrđeno pravo na plemstvo, plemićke je rata stajao je u prvim redovima boraca protiv ma-
privilegije i grb. To je provedeno u Županiji Šopron djarske najezde i zloglasne nagodbe. Došavši u naš
u korist nasljednika Stjepana pl. Horvatha, koji je grad produžio je svoj patriotski rad i brojio medju one
26. travnja 1684. godine plemstvo dobio od cara Jugoslavene, koji se altruistčki za svaku poštenu stvar
Leopolda II. za zasluge u ratu s Turcima. oduševljavaju. Tek kada ga je bolest sve više prisili-
la, da se sa javnog poprišta povuče, napustio je ovu
Plemićki grb Horvata znan je s nadgrobnog spo- borbu - piše o njemu „Jugoslavenska sloga“. Umro
menika gradonačelnika Stjepana pl. Horvata na je u Brodu 1934., a pokopan u obiteljsku grobnicu
brodskom groblju uz kapelu sv. Lovre. Grb je ta- u Oriovcu. Milan i Marija imali su dva sina, Petra i
kođer naslikao Josip Muravić na plemićkoj povelji Stjepana – Slavka.
Stjepana pl. Horvata, a ponosni nositelj plemstva,
Stjepan pl. Horvat, stavio je grb i na svoju palaču Petar pl. Horvat (1896.-1969.) rodio
sagrađenu 1896. godine u Starčeviće- se u Oriovcu. Završio je trgovačku aka-
voj ulici na broju 8. Iznad dva balkonska demiju u Zagrebu (srednju školu trgo-
prozora, među kitnjastim štuko ukrasi- vačkog smjera). Radio je Brodu u Prvoj
ma fasade u stilu historicizma, ističu se hrvatskoj štedionici, sve dok nije pro-
grbovi s pozlaćenim krunama. pala. Nakon toga je radio u Osigurava-
jućem društvu Feniks, ali je i tu izgu-
U plemićkom grbu Horvatovih je zlat- bio mjesto zbog lošeg poslovanja fir-
na kruna, nad njom raširena crna ga- me. Nakon što mu je umro otac Milan
vranova krila, a između krila ruka savi- (1934.), naslijedio je obiteljsko imanje u
jena u laktu drži povijenu sablju (kao u Oriovcu na koje je otišao živjeti i o ko-
grbu Bosne). Na sablju je obješen po- jem se brinuo do smrti. Bio je oženjen
bjednički zeleni vijenac.
Stjepan pl. Horvat, mesarski obrtnik, učiteljicom Ljerkom rođenom Tomić
načelnikovao je u Brodu samo jednu (1900.- 1980.), s kojom je imao kći Mir-
godinu, 1894., te je morao dati ostav- nu, koja je završila farmaciju i radila u
ku, a povod je bila tučnjava na mađar- Mihovil (Milan) Horvat struci. Bila je udana za pravnika Mar-
skom balu između brodskih momaka (1871.-1934.) cela Kuševića, potomka stare plemićke
190
101 brodska priča
obitelji izTuropolja. Njihov sin Aurel, ta- zije završio je u Osijeku. Od svibnja do
kođer pravnik, zamjenik državnog pra- prosinca 1945. proveo je na odsluženju
vobranitelja Republike Hrvatske, umro vojnog roka u JNA. Gimnaziju je završio
je 1996. u 46. godini od srčanog udara. u Zagrebu 1946. Studij je započeo na
Mirna i Marcel imaju i kći Liviju koja je Ekonomsko-komercijalnoj visokoj ško-
udana za liječnika Dragana Dujmovića, li, koja je tijekom njegovog studija pre-
potomka stare oriovačke obitelji. rasla u Ekonomski fakultet. Stanko je
diplomirao 1950. godine. S diplomom
Stjepan - Slavko pl. Horvat (1898.- inženjera ekonomije, Ministarstvo pro-
1945.) također je rođen u Oriovcu. Za- svjete raspoređuje ga na radno mjesto
vršio je klasičnu gimnaziju u Požegi. profesora na Ekonomskom tehnikumu
Godine 1916. je mobiliziran i odlazi na u Splitu, gdje je radio do jeseni 1950.
topničku obuku u Mađarsku, a 1917.,
u činu zastavnika, biva raspoređen na Mijenjao je radna mjesta: šef računo-
talijanski front, na Soči. Sudjelovao je vodstva u Narodnom magazinu u Spli-
u bitkama na Piavi i Tagliamentu. Za tu, šef uvozno-izvozne poslovnice u
zasluge i hrabrost u ratu dobio je dva Stjepan Horvat Poljoproduktu, komercijalni direktor u
austrijska odličja. Nakon rata odla- tvornici Vinilplastika u Zadru, generalni
zi u Prag i završava studij kemije. Go- (1898.-1945.) direktor Chemotransa (kasnije preime-
dine 1924. oženio se Olgom Kovačić novan u Kepol)... Odlično je vladao en-
(1903.- 1983.), kćerkom brodskog grad- gleskim jezikom, njemačkim i talijan-
skog fizika dr. Emanuela Kovačića (ko- skim, a služio se ruskim, češkim, špa-
ji je prešao na kršćanstvo i kroatizirao njolskim, poljskim, mađarskim, grčkim,
svoje židovsko prezime Kohn) i grado- iranskim i kineskim. Godine 1950. vjen-
načelnika Broda 1935.-1939. godine. čao se s Blaženkom Kostelnik, rodom
Potom mladi par seli u Osijek gdje se iz Petrovaca kraj Vukovara. S njom ima
Slavko zaposlio u Prvom hrvatsko-sla- dva sina: Jaroslava (1951.) i Vladimira
vonskom dioničkom društvu za indu- (1958.), te kćer Jasenku (1962.). Jaroslav
striju šećera (skraćeno „OŠ“ ili „Osječka je doktorirao na Prirodoslovno-mate-
šećerana“). U poslu je napredovao, te je matičkom fakultetu u Zagrebu, te radi
1939. postao tehnički direktor tvornice. na Institutu Ruđer Bošković u Odjelu
Za građanske zasluge dobio je dva ju- za organsku kemiju i biokemiju (OKB).
goslavenska ordena: Svetoga Save IV. Oženjen je, ima dvoje djece. Vladimir je
reda i Jugoslavenske zastave III. reda. otišao na post-doktorsku specijalizaci-
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Slav- Stanislav Horvat ju na Sveučilište Texas A&M u College
ko je kao nadsatnik bio zapovjednik ta- (1927. -) Stationu, gdje je tri godine kasnije do-
kozvane „Veleobrtne zaštite“ šećerane, bio stalno radno mjesto. Oženjen je i ta-
u sastavu hrvatskog domobranstva. Nosio je re- kođer ima dvoje djece. Jasenka živi u Zadru.
volver i odoru, a istovremeno obavljao svoje redo-
vite dužnosti u tvornici. Godine 1944., ili čak i prije, Tako muški potomci plemenitih Horvata danas
povezao se s partizanima i radio je na formiranju žive u Zagrebu i Texasu, a u Brodu su ostale samo
grupe inženjera i radnika koji bi u momentu povla- njihove dvije palače, ona neostilska u Starčevićevoj
čenja ustaša i Nijemaca iz Osijeka spriječili unište- Stjepana pl. Horvata na broju 8 i secesijska Milana
nje šećerane miniranjem ili odvlačenjem postroje- pl. Horvata u Širokoj na broju 24. U njoj je Mari-
nja. U tom je poslu bio otkriven, te je 20. rujna 1944. ja Horvat, Milanova supruga, živjela do svoje smr-
uhićen i odveden u Zagreb u zatvor, u kojem je u ti. Palača Horvat u Starčevićevoj sjedište je kultur-
travnju 1945. ubijen. nih ustanova, Galerije umjetnina grada Slavonskog
Broda sa Spomen-domom Dragutina Tadijanovića,
Prvo dijete Slavka i Olge, Marija - Branka rođena te HIP – Podružnice za povijest Slavonije, Srijema
1926., umrla je od tetanusa nakon nekoliko tjeda- i Baranje. Jednako lijepa i stilski vrijedna palača u
na života. Infekcija ja navodno nastala kad je babi- Širokoj vapi za obnovom, pa da povrati stari sjaj.
ca prerezala pupčanu vrpcu. Drugo njihovo dijete
bio je sin Stanko, rođen u Osijeku 1927. godine. (Posavska Hrvatska, 6. studenoga 2015.)
Pučku školu i sedam razreda Muške realne gimna-
Grb obitelji Horvat naslikao
je Josip Muravić (Muzej
Brodskog Posavlja)
191
101 brodska priča
SULTAN I MICA
Za normalno poslo-
vanje kao i za sva-
kodnevni život i
poslovne potrebe, boga-
te brodske trgovačke obi-
telji morale su imati razli-
čita prijevozna sredstva,
od običnih seljačkih kola
i konjskih zaprega do ka-
miona i luksuznih auto-
mobila. Robu je trebalo
prevesti i mušterijama ra-
zvesti, u vinograd se od-
vesti, širu u podrum dove-
sti, na pustarama napoli-
čare obići, ljeti na Poloj
na sunčanje i kupanje oti-
ći, na Vijuš na hipodrom
(otvoren 1926.) ili moto-
drom (uređen 1927.) doći,
pa konjske trke ili, još uz-
budljivije, mototrke gle-
dati, odvesti se na izlete u Uidlov kočijaš priprema Sultana i Micu za uprezanje
bližu i dalju brodsku oko- da je berba, iz vinograda u grad prosike i burad sa
licu, pa čak i do slovenskih slatkom širom, vinovom lozom okićene, da se zna
razvikanih ljekovitih banja, ili ljeti posjetiti našu li- da je vesela i bogata berba bila. U Brodu čekala su
jepu morsku obalu i plavetni Jadran... već spremna druga, također obična, kola i bure.
Sultan i Mica su isprezani iz prvih i uprezani u dru-
Uidlovi konji Sultan i Mica, dorati, crvenka- ga kola, a i ona su bila Uidlova, i opet su Sultan i
sto-smeđi, kao naglancani, dobro timareni, dio su Mica vozili u vinograd. Nije se čekalo da se bure iz
ove priče. Upregnute u obična drndava kola, Uidlo- prvih kola isprazni, šira u podrum pretoči.
vi kočijaši Mijo, Miho ili Celestin, kada koji, potjerali
bi ih da izvezu đubre u vinograd na brdu Košarev- Uidlovi su podrijetlom iz Varaždina. Trgovački po-
cu. Trgovac željezom, Vatroslav Uidl, vlasnik tvrtke moćnik za trgovinu željezne robe, Vatroslav Uidl
Vatroslav Uidl i sin s glavnog gradskog trga – Jela- (1879.- 1939.) oženio je 1901. godine Katarinu Val-
čić-placa, imao je u Brodskom Vinogorju u koma- dec koja mu je donijela u miraz 800 kruna, kao i
du veliki vinograd, voćnjak, livade i šumu. Ukupno potrebno posoblje i opremu. Oni dolaze živjeti u
dvanaest jutara posjeda. Vozili su Sultan i Mica, ka-
Slavoniju i u Brodskom Stu-
pniku Vatroslav ima trgo-
vinu mješovite robe. Godi-
ne 1903. rađa im se kći Mira
(udana za Vinka Alberta), a
1904. rodio se sin Vatroslav,
Slavko (oženjen za Dragicu
Jagar). U Brodu na Savi Uid-
lovi otvaraju trgovinu špe-
cerajskom robom i gvožđem
1919. godine.
Sultan i Mica kreću iz vinograda za Brod s buretom slatke šire Uidlovi su živjeli u iznaj-
mljenoj kući Radosavljevića,
kasnije Stjepana Štefe Šimi-
ća (bogatog fijakerista i vla-
snika pet Fordovih taksi-au-
tomobila), koja je imala ve-
liki podrum potreban vino-
gradaru. Ova uglovnica na
južnom ćošku Starčevićeve
ulice i Jelačić-placa bivša je
kuća Aleksandra Radosavlje-
vića, koji je u prizemlju imao
192
101 brodska priča
trgovinu poljoprivrednih potrepština i mješovite iznajmljenoj kući Šimića, a kasnije također i u Širo-
robe. Od 1920. trgovinu preuzima Josip Hanza, a koj ulici, tada zvanoj Viteškog kralja Aleksandra I.
1927. godine Vatroslav Uidl. Šimić je ovu reprezen- Ujedinitelja (danas Petra Krešimira IV.), na broju 50,
tativnu kuću kupio 1931. Uidl drži trgovinu želje- kada su 1937. godine kupili veliku lijepu secesijsku
zne robe (eksera, šarafa, okova i brava, fijaker-špo- prizemnicu od gospođe Tugomile Brdarić. U pro-
reta, umivaonika, vaga...), svakovrsnog gospodar- stranom dvorištu, do štale i veškujne, bio je i stan
skog oruđa (plugova, zubača, runjača...), kuhinj- kočijaša. Jednom se ta zgrada i zapalila, gorjelo je
skog emajliranog posuđa, jedaćeg pribora, nada- sijeno, sukljao je crni dim, nastala je silna strka, ali
lje cementa i trstike za stropove... konji su spašeni.
Sačuvan je Najamni ugovor za trgovinu koji je Va- Štalu za konje imali su Uidlovi i u vinogradu. U toj
troslav sklopio s Đurom Radosavljevićem, ali osim zgradi bile su i vinogradarske potrepštine, rebrače,
trgovine on unajmljuje i cijeli kat kuće za stanova- preše za grožđe i čak tri uzidana bakrena kazana
nje, dvorište s magazinom na kat, letvama ograđen za pečenje rakije. No, u vinogradu su Uidlovi imali
magazin za željezo, te štalu i podrum. Dogovorena i magaricu s ljupkim magarčićem. Njoj su na samar
je mjesečna najamnina u iznosu od 2.000 dinara. stavljali po dvije limene kante napunjene vodom,
Vratit ćemo se Sultanu i Mici. Ako je Uidlovima pa je magarica vodu raznosila na par mjesta u vi-
trebalo robu za trgovinu
prevesti, a naručena je ro-
ba u Brod željeznicom u
teretnim vagonima dola-
zila, opet su Sultan i Mi-
ca uprezani, no sada u
čvrsta platon kola, jakih
točkova, pa na kolodvor
i vozi teške terete, želje-
zne traverze, šipke, mre-
že, vozi brojne teške vre-
će cementa, kanalizacij-
ske cijevi... prvo do skla-
dišta, magazina uz trgo-
vinu, u Starčevićevoj 2, a
onda prodanu robu do
mušterija po cijelom gra-
du. Platon nije imao sje-
dala, već samo jednu da-
sku na kojoj je kočijaš na
deki sjedio i od drndanja
kola nije mu bilo nimalo
ugodno.
Imali su Uidlovi i laka, Uidlove štajervagen-saonice i radosna djeca na rodlama
(Dražen Uidl sasvim desno)
prava gospodska kola –
štajervagen na federima,
u kojem se tako fino i udobno vozilo i federiralo na
mekanim tapaciranim sicevima, da su se rupe na nogradu da je bude kada se loza galicom šprica. U
putu osjetile tek kao blago ljuljanje čamca na Savi. vinogradu je stanovao vincilir s obitelji. Vinciliri su
Štajervagen su kola koja čine prijelaz prema fijake- bili Dujmovićevi, a onda Belirovi, Pišta i Katica i nji-
ru. Štajervagenom se odlazilo do vinograda, a če- hovo jedanaestero djece.
sto se išlo, i to ne samo kad grožđe prispije za ber- Sin Vatroslava Uidla, također Vatroslav, Slavko
bu, jer obitelj je dio godine i boravila u ladanjskoj (1904.-1971.) nakon gimnazijskog školovanja (a
kući, u svježini i zelenilu vinograda, livada i šuma. maturant je prve generacije brodske gimnazije,
Vozilo se na izlete, pa do groblja, po gradu ako je 1922.-1923.) upisuje Visoku školu za svjetsku trgo-
što trebalo obaviti dalje, vozilo preko mosta u Bo- vinu u Beču. Po obavljenoj praksi u Sarajevu, 1926.
sanski Brod... Zimi su se ovim kolima točkovi ski- godine počinje raditi u očevoj trgovini na mjestu
dali i montirana su na saonice, pa se na sv. Vinka prokurista. Tako nakon smrti Vatroslava starijeg,
samo muško društvo po snijegu odvezlo do vino- vlasnikom trgovine željeza postaje Vatroslav mlađi.
grada trsove posvetiti i bučno sv. Vinka, zaštitnika On ju je držao do 1948., kada mu je„narodna vlast“
vinograda, proslaviti, još više grla slasnim i tečnim oduzela pravo vođenja trgovine. Godine 1945. Va-
vinom napojiti, ukusnom i obilnom hranom pod- troslav Uidl je uhapšen pod optužbom za surad-
ložiti, a onda su to svake godine u knjigu zapisali, nju s neprijateljem. Sud za zaštitu nacionalne časti
svojevrsnu„Uidlovu spomenicu“. Djeca su za štajer- Hrvata i Srba u Hrvatskoj za okrug Slavonski Brod
vagen-saonice vezala svoje male saonice - rodle, a izrekao mu je presudu od šest mjeseci prisilnog ra-
kočijaš ih je onda, na njihovu neizmjernu radost, da, tri mjeseca gubitka građanskih prava i konfis-
vozio i zavažao ulicama grada dok nisu promrzla i kaciju polovine njegove imovine. Kaznu je služio
poplavila od zime. u logoru Ciglana kod Vinkovaca. Vatroslavova su-
Za Sultana i Micu imali su Uidlovi u dvorištu zgra- pruga Dragica već u lipnju 1945. podnosi molbu
du sa zidanom štalom, a sijeno je spremano u nje- za obnovu postupka i prilaže niz dokaza koji pobi-
no potkrovlje. Štalu su imali u Starčevićevoj ulici, u jaju optužbu protiv njenog supruga. Tako je Vatro-
193
101 brodska priča palište Poloj, u kupke u Varaždinske toplice, sloven-
sku banju Radence... Nakon kupnje auta Sultan i
slav već 17. kolovoza 1945. pušten iz zatočeništva. Mica imali su odmah manje posla.
Potom je nastavio voditi svoju trgovinu do 1948.,
a onda se zaposlio na poslovima komercijalista pri Štajervagen i konje, Sultana i Micu, Uidlovima su
Kotarskom savezu poljoprivrednih zadruga u Sla- 1945. godine partizani oduzeli, zaplijenili, kada su
vonskom Brodu. u završnim operacijama potjerali Nijemce i ustaše
na povlačenje prema Zagrebu.„U ime naroda“ par-
Gospodin Dražen Uidl, sin Vatroslava, Slavka, na- tizani su Uidlove „oslobodili“ još mnogo toga. Ali,
stavio je priču. Dobro se sjeća Sultana i Mice, mir- gle, kojega čuda i sreće! Kola i konji nađeni su čak
nih i poslušnih, tako pametnih plemenitih konja. u Ivanić-Gradu. Sultana i Micu prepoznao je Rudika
Upamtio je da su za njih najmanje deset vozova si- Jagar (veterinar, mlađi brat Vatroslavove supruge
jena na tavan štale spremali. A suho sijeno je tako Dragice), partizanski kapetan ili nešto slično, neki
mirisalo. Igrao se Dražen s društvom svojih vršnjaka čin je imao, sjeća se gospodin Dražen. Rudika se po-
u tom sijenu, „bušili“ su tunele, skrivali se u njima, brinuo da su Sultan i Mica, zajedno s kolima, vraće-
provlačili, pa onda jedan drugog lovili, valjali se i ni u Brod, odnosno Uidlovima.
skakali na sijeno. Nagutali su se silne prašine, no
bilo je jako zabavno. Iako je tada bio mali, upamtio Još jednom je partizan Rudika pomogao Uidlovi-
je i konje susjeda, trgovca Stjepana Parcena, koji je ma, kaže gospodin Dražen: - Bio je prisutan i kad su
u Starčevićevoj ulici kb. 4, do njih, imao veliku tr- nam treći put pravili premetačinu, navodno radi uta-
govinu špecerajske robe, brašna, posija, kukuruza... je robe. Nekog boga su tražili, a našli samo nekoliko
naziva „Aprovizacija“. toaletnih sapuna, no to je onda bilo dokaz protuna-
rodnog djelovanja, radi kojega se u zatvoru završava-
- Samo, kakve je prekrasne konje Parcen imao! Pre- lo. Srećom, nabasao je Rudika i istjerao ih van. Sestra
divne! Parcenovi su konji bili najbolji u Brodu. Uvijek Željka je već bila odrasla djevojka, petnaest godina je
nas je šio! – kaže gospodin Dražen. imala i htjeli su ju silom odvesti u partizane, no maj-
ka nije dala, obranila ju je, ali presudan je bio Rudika.
Je li luksuzni Fordov kabriolet iz 1926. godine s
velikim farovima iznad blatobrana bio prvi auto- Povratkom Sultana i Mice u Uidlovoj kući je nasta-
mobil koji su Uidlovi kupili, gospodin Dražen nije lo neopisivo veselje, a i oni kao da su shvatili što se
siguran. Imati tada automobil bilo je stvar prestiža to s njima zbivalo, nakon dugog i zamornog puta
i mogli su si ga priuštiti samo jako bogati. Auto je do Ivanić-Grada i natrag, odmorni i dobro nahra-
vozio ujak Pepi Valdec, a i otac Vatroslav je šofirao. njeni, u štali su zadovoljno rzali, jer prepoznavali
Zadnji auto koji su imali bio je Opel 6. Njega su im su svoje dobre gazde i timaritelje.
za rata ustaše oduzeli. Ostalo je samo šest rezervnih
guma, koje su onda opet partizani odnijeli. (Posavska Hrvatska, 13. studenoga 2015.)
Brojne Uidlove obiteljske fotografije dokumenti-
raju odlazak ljeti autom na omiljeno pješčano ku-
Ford kabriolet obitelji Uidl na Poloju 1926.
194
101 brodska priča
DOMAĆI PROIZVOD RUBLJA
U privredno zahuktalom Brodu na bijelog platnenog muškog rublja. Švelje su
Savi u vremenu iza Prvog svjet- polazile tečaj od tri tjedna, a dnevno su
skog rata, njegovom „drugom mogle zaraditi od 35 do 50 kruna. Firma
zlatnom dobu“ kako se reklo, ali ko- se već tada zove „Domaći proizvod ru-
je vrlo kratko bijaše, nicale su razne blja“ i zapošljavala je deset radnica.
industrije, još više planirane mno-
ge. Jedna od njih je i „Domaći pro- Početkom 1921. godine ova per-
izvod rublja Ivanić i Vujić Brod“, spektivna tekstilna industrija na tri-
skraćeno D.P.R., sa znakom med- deset godina iznajmljuje i useljava
vjeda. u cijelo prizemlje propalog hotela
„Corso“, odnosno bivšu, legendar-
Tko zna kako je bilo teško osnovati nu„Crvenu kuću“ Franje Benčevića
i podizati za vrijeme austro-madžar- na Jelačićevom trgu, koja je tu sa-
sko domaće industrije, ma i najma- građena 1894. godine.„Crvenu ku-
nje, pa kad danas pogleda koliko je, ću“, odnosno Hotel „Corso“ napro-
naših rodjenih ljudi odvažno i bez sto je pregazilo novo vrijeme koje
straha prešlo na osnivanje industri- je tražilo komforniji smještaj hotel-
ja sviju grana i sa vlastitom snagom skih gostiju.
i znanjem, taj može samo da se pora-
duje i da kaže: neka, hvala bogu, umi- „Hrvatska zajednica“ od 22. siječnja
jemo i mi da stvaramo kad smo svoji o tome piše: „Crvena kuća“ – Tvornica
na svome – pisale su „Brodske novine“ rublja – Kako saznajemo iz pouzdanih
1924. vrela na 15. veljače će se useliti u prostori-
je bivše kavane i restauracije „Crvena kuća“,
Razvoj tvornice rublja D.P.R. možemo pra- Domaći proizvod rublja, naša brodska tvor-
titi preko brojnih novinskih oglasa i čla- nica rublja, koju je osnovao naš agilni
naka u lokalnoj štampi. Naočiti i sposobni Flora domaći sin, mladi trgovac g. Flora Iva-
nić. Uz tvornicu, koja će u prvi mah za-
Posao je godine 1919. započeo, i to Ivanić brižno nadzire posliti lijepi broj radničkih sila, biće u
vrlo skromno, Florijan - Flora Ivanić, svoje tekstilno carstvo istim prostorijama i skladište manufak-
izuzetno spretni trgovac, sin babice iz turne konfekcije i rublja.
Mesićeve ulice. Najprije je otvorio malu
manufakturnu trgovinu i uz nju imao je 4-5 švelja Vlasnik, sada s kompanjonom IvanomVujićem, tr-
koje su šivale muško i žensko rublje. si se da i uređenjem izloga privuče mušterije. Štam-
pa to pohvaljuje: Natječaj što ga je raspisala „Večer“
Godine 1920. mladi Flora nudi, razašilje i prodaje za najljepši izlog u Zagrebu pobudio je i razumljivo
najveći izbor muških i dječačkih odijela pomodnog zanimanje i ovdije u Brodu, te je sa više strana izne-
kroja. Trgovina je kod crkve sv. Stjepana, južni ugao šena tvrdnja da bi izlog domaće tvrtke „Ivanić i Vujić“
Starčevićeve i Florijanove ulice. Iste godine objav- mogao stajati i služiti za ures i u najprometnijim uli-
ljen je oglas o primanju švelja početnica za šivanje
cama grada Zagreba.
Vješti i ukusni raspore-
đaj predmeta upravo
zadivljuje i privlači ma-
gnetičnom silom sva-
koga pa i najzaposleni-
jeg prolaznika, te odaje
iskusna aranžera.
Tvornica je proizvodi-
la isključivo muški veš,
radničko rublje, košu-
lje i gaće, nudila ga „an
gro“ industrijalnim i
šumskim poduzećima.
Tih godina i seosko
Moderni pegleraj
Domaće tvornice
rublja s električnim
peglama (fotografija
iz zbirke Muzeja
Brodskog Posavlja)
195
101 brodska priča
Stotine brodskih
djevojaka našlo
je posao na u
tvornici rublja,
šnajderaj s
rotacionim
električnim
Singer strojevima,
pokretanima iz
vlastite elektrane
(fotografija iz
zbirke Muzeja
Brodskog Posavlja)
muško stanovništvo napušta svoju lijepu narodnu Same zgrade nisu još izvana dovršene, ali unutra
nošnju, nošenje rublja od domaćeg platna – rubine sve je to izvedeno moderno, praktički i higijenski, da
i gaće od bijelog pamučnog i lanenog tkanja ruč- čini lijep utisak i da potpuno odgovara svrsi. Nade-
no šivane i ukrašene ručnim radovima lješćanjem, sno, odmah je strojarnica, koja proizvađa električni
spljetanjem, isicanjem, šlingom, eklovanjem... te je pogon za tjeranje svih mašina u fabrici i za rasvjetu.
potražnja za gotovim muškim košuljama i gaćama Dalje je velika dvorana oko četrdeset metara dužine u
bila velika. Firma „Ivanić i Vujić“, kako se tada zva- kojoj su smješteni veliki i najmoderniji rotacioni šivači
la, nudila je radništvu i seljacima jeftine košulje za strojevi Singer, dobavljeni direktno iz Amerike. Ti šiva-
27 dinara. ći strojevi specialni su za pravljenje rupica, za ažurira-
nje, tamburiranje, prišivanje dugmeta, ušivanje mo-
Tvornica uspješno posluje, u kratkom roku uz- tiva itd., ozdo ih tera elektrika i samo treba upravljati
digla se, te 1923. godine Ivanić i Vujić podižu na snjima. Neobičnom brzinom izrađiva se rublje. U toj
vlastitom zemljištu, u Ulici Augusta Šenoe, veliku dvorani izrezuje se platno za košulje, kragne, onda se
modernu radionicu na kat, s krojačnicom, šnajde- posao izvađa na svojoj mašini i porubljuje, šije, dube
rajem, peglerajem, skladištima, prostranim i zrač- rupice, dugmeta itd. U toj dvorani zaposleno je oko
nim, sa cijelim stijenama u staklu. Dugo vremena 60 radnica.
poslije Drugog svjetskog rata u tim je prostorima
bila kartonaža bivše tiskare „Plamen“. Danas je na Na prvom katu bio je moderni pegleraj s 15 elek-
tom mjestu novoizgrađena trgovina „Metalka“. tričnih parnih glačala. Najavljeno je proširenje na
40 pegli. Bila je i posebna zgrada s praonicom u ko-
Naša domaća tvrtka Ivanić i Vujić je u posebnoj joj su instalirani najmoderniji strojevi za pranje i su-
zgradi u ulici kraj „Dalmatinskog podruma“ uredila šenje. Tu je dolazilo sašiveno rublje, a iz praonice
moderno uredjenu tvornicu rublja sa električnim po- oprano je rublje išlo na glačanje. Poviš praonice na-
strojenjima. - Mi se veselimo napretku naše domaće lazila se kartonaža u svrhu expedicije rublja.
tvrtke, koja već sada omogućuje zaposlenje i zaradu
60 – 70 radnica. G. Ivanić nas je informirao, da će se Gospođa Ketika Tomljenović, čije su dvije sestre,
radnja postepeno proširivati - pisala je„Hrvatska za- Ana i Mandica, radile u ovoj tvornici rublja, sjetila se
jednica“. još nekoliko brodskih djevojaka uposlenih na šiva-
nju: Katica Janković, Ankica Andrić, Marija Plattner,
A „Brodske novine“ godine 1924. opširno pišu o Adela Turina… Radilo se u smjenama. Za ono do-
udruživanju Florijana Ivanića i Ivana Vujića, koji su ba sve je bilo tehnološki jako moderno i napredno.
osnovali jednu od najvećih manufakturnih radnja, Izuzetno se pazilo na čistoću, a o disciplini govore i
spojenom sa izradbom muške i ženske konfekcije. napisane poruke koje su lebdjele nad glavama rad-
Njih dvojica su odmah usavršavali nerazgranjenu in- nica i stalno ih opominjale: Vrijeme je novac, Štedi
dustriju rublja pomoću domaćeg stručnog osoblja, i gdje možeš, Izrađuj čisto i savjesno, Podučavajmo je-
već te godine bilo je zaposleno 30–35 radnika. U 1922. dan drugoga, Pomažimo se u svakoj prilici... Netko,
godini toliko je proizvod bio usavršen i potražnja je vlasnici Flora i Ivan, ili tvornički tehnolog, ako su ga
bila tolika da se sa dotadanjim načinom izradbe nije tada imali i ako su ga tada tako zvali, očito se dobro
moglo udovoljiti tim silnim porudžbinama. Zato su brinuo o produktivnosti firme. Godine 1924. u tvor-
vlasnici firme prošle 1923. godine na svom vlastitom nici je radilo 100 radnica i radnika, ali je planirano
zemljištu na uglu Mesićeve i Šenoine ulice sagradili i taj broj povećati na 150.
uspostavili jednu veću i modernu fabriku za konfek-
ciranje muškog i ženskog rublja. Izrađeno rublje nosi oznaku „Medved“, a traži se i
prodaje najviše u samom Beogradu i po Srbiji, pa on-
196
da u Vojvodini, po Sremu, Hrvatskoj i Slavoniji. Rublje 101 brodska priča
se izrađuje iz zefira, platna, u svim vrstama i fazona-
ma, a odlične je kvalitete. U samoj cijeni velika je razli- ća. O ogromnom izboru gotovog muškog rublja… O
ka, jer se može da prodaje za 30 posto jeftinije od sva- izvrsnoj kvaliteti i ukusnim modernim bojama… O
ke inostrane firme – izvještavaju „Brodske novine“. savršenom kroju i prvorazrednoj izradbi rublja „Fib“
(od tada rublje nosi tu oznaku, a znači Flora Ivanić
Čini se da je poslije 1924. godine firmi loše kre- Brod). O senzacionalnim niskim tvorničkim cijenama
nulo, jer ni nju nije mimoišla opća privredna kri- uz koje se rublje prodaje. O tome, kako je zbilja u re-
za. U štampi su oglasi preko dvije stranice o veli- du, da osobito brodjani troše „Fib“ proizvode već i s
kim totalnim rasprodajama, nuđenju robe po ne- razloga, što g. Ivanić u svojoj tvornici rublja već go-
vjerojatnim sniženjima. Jedan letak, prilog novina- dinama zaposluje stotinu isključivo domaće ženske
ma, oglašava o rasprodaji ženske konfekcije, koju radne snage... Trgovina je bila u Trumbićevoj ulici
su odlučili potpuno napustiti, nude: markizetaste (Širokoj) na broju 5 i zvala se upravo bombastično:
i štofane oprave, suknje, zimske kapute sa i bez kr- „Kod 100.000 košulja“. U njoj je bio poslovođa šar-
zna, bluze, dječje opravice, svilene džempere i.t.d. mantni gospodin Antun Leskovac.
Godine 1925. firmu je zadesila smrt. Umro je Gu- Iz reklame saznajemo da tvornica i dalje radi, ali
stav Nechuta, upravitelj krojačkog odjela. A nova koliko još dugo, nije poznato, jer 1933. sve je u vla-
svjetska ekonomska kriza 1929. godine još snažni- sništvu Jugoslavenske banke i Tekstilne tvornice
je se odrazila na poslovanje tvornice. Mautner iz Zagreba.
Onda su se kompanjoni Ivanić i Vujić razišli i Vu- Flora je bio feš, zgodan i veliki hofirant, kako se
jić je Ivaniću prodao svoj dio. Kada je to točno bilo, to onda reklo, i brodska jako dobra prilika, pa su
nije mi znano, ali u novinama početkom tridesetih mnoge udavače bacale oko na njega... Poslije se
posebne su reklame trgovine odijela, cipela, čara- bavio vinogradarstvom i imao na vrh Brodskog Br-
pa Ivana Vujića, a „Posavska štampa“ 1930. donosi da, prema Varošu, ispred šume Pribudovac, 5-7 ju-
reklamu pod naslovom: O čemu se govori ? i nabra- tara vinograda i u njima veliku vilu. Oglašavao je
ja: O upravo otvorenom tvorničkom depotu (trgovi- prodaju starih brodskih vina, rizlinga i portugisca
ni) muškog rublja našeg sugrađanina g. Flore Ivani- („Istina“ 1936.).
(Posavska Hrvatska, 20. studenoga 2015.)
197
101 brodska priča
TKO MI SE ZAMJERIO, NIJE
SMIO KROZ „CRNI PUT“
Bio je tajanstveni mrak u „Cr-
nom putu“, tmica puna du-
gih, zastrašujućih sjena, jer
samo su dvije sijalice škiljile i slabo
osvjetljavale taj uski prolaz kroz
bašče i dvorišta. No, često su i te
dvije sijalice bile šlajderima razbi-
jene, kao i bijele porculanske čaši-
ce na drvenim stupovima električ-
nih vodova.
- Tko mi se zamjerio, nije smio
kroz „Crni put“ prolaziti. Ja sam
svoje osnovce, protivnike, na tom
putu dočekivao i plašio, pa su neki
od straha obilazili okolo, išli do Ma-
le crkve i Strossmyerovom, a bili su
iz Relkovićeve ulice. Imao sam sta-
rijeg brata Marka i osjećao sam se
sigurnije, nitko mi ništa ne može, – Kararadžićeva (Štampareva) ulica, pogled iz Strossmayerove, početkom
sjeća se gospodin Zlatko Suman 20. stoljeća
– Cota. - Tada to još nisam znao, ali Gospodin Suman nije baš siguran koje je godine
kad smo odrasli, od kolega sam saznao koji je strah put napravljen, ali to je moralo biti početkom pe-
od „Crnog puta“ među njima vladao. Djeca kao dje- desete, možda pedesetdruge-treće godine proš-
ca, učas smo se potukli, svaka igra završavala je pre- log stoljeća. To potvrđuje i gospodin Drago Ciglar
pirkom i tučom. A popodne svi smo se opet igrali na iz Ulice Dragutina Rakovca i dodaje: - Prije nego što
prostranoj travnatoj ledini ispred Radničkog doma. je „Crni put“ napravljen, djeca s Lutvinke išla su u ško-
Tu je dolazilo veliko društvo iz svih okolnih ulica. No- lu prečacem, kroz dvorište i vrt gospođe Flass (kb. 25).
gomet nam je bio najmiliji, ali lopta je znala razbiti i Samo, ona to baš nije odobravala i ljutila se na nas,
koje okno najbližih kuća. pa smo rađe prolazili kroz Šimekovo. To je samo dvi-
je kuće dalje, jer dobroćudni stolar Đuro Šimek nije
Kroz Karadžićevu ulicu, ispred same moje kuće, pro- nam branio.
lazila je uskotračna pruga kojom su s granika na Savi,
s Vijuša, voženi balvani u drvnu industriju „Slavonija“.
Pruga je na kraju Karadžićeve ulice presijecala Zrin- Gospođa Flass je uzgajala i prodavala cvijeće
sku i ulazila u tarabama ograđeni krug tvornice, do (imala je i staklenik), a djeci vrag nije dao mira, pa
njihovih otvorenih skladišta. Uživali smo kriomice se su poneki i otkinuli koji cvijetak, te je razumljivo što
popeti na vagone s trupcima i malo se provozati. Va- se na njih ljutila.
gone su vukli teški konji belgijaneri s dugom bijelom
dlakom dolje na kičici nogu. Vodili su ih kočijaši s biče- Priču je dalje nastavio gospodin Suman: - Da bi se
vima kojima su nekada uspjeli i nas dohvatiti. To vo- napravio taj put-prolaz, nama je oduzeto i pola dvori-
ženje trupaca nije bilo svakodnevno, ovisilo je o tome šta i pola bašče. Mi onda više nismo imali ulaz s ulice,
koliko je drveta Savom dovezeno u šlepovima ili do- „Crni put“ je bio do same naše kuće, pa smo si morali
plovilo nizvodno u splavima od povezanih trupaca. iz prolaza napraviti ulaz u dvorište. A susjedu Rafi Ra-
jiću su također oduzeli dio dvorišta i ostavili mu samo
Nestali i zaboravljeni„Crni put“ bio je prolaz izme- jedan metar od kuće da ima za pješački ulaz. Oduze-
đu Gundulićeve i Karadžićeve (Štampareve) ulice, to je Šumariji još najviše, a i Koprivčevićima, pa onda
tamo gdje je danas lijepi, široki prolaz, prava uređe- onima iz Gundulićeve. Nisam siguran da li je oduzeto
na šetnica kroz Gradsku tržnicu, koja istim pravcem što zemljišta i od dvorišta Učiteljske škole. Put je na-
vodi i spaja dva dijela grada. Ovih dana izvađeno sut crnom, prašnjavom šljakom iz „Đurine“ ljevaoni-
je, tek prije nekoliko godina posađeno, drveće ko- ce, stoga je odmah nazvan „Crni put“. Prolazeći lje-
je se već lijepo razvilo, pa su na ista mjesta usađe- ti, obuća ti se dobro naprašila, a za kišnog vremena
ni bagremi loptastih krošnji. A bagremi su nekada mokra se šljaka, pretvorena u blato, lijepila na obuću.
i bili zasađeni kroz „Crni put“ da bi napravili hlada, „Crni put“ bio je ravan i izlazio kod bunkera u dvorištu
no neodgovorni su ih često lomili. Učiteljske škole. Taj bunker smo mi i otkrili. Često smo
se igrali u dvorištu škole, dolazili gledati kako se igra
„Crni put“ je probijen radi lakše komunikacije gra- košarka, tu su bili počeci tog sporta u Brodu. A bila je
đana, onih iz zapadnog dijela prema bolnici i stoč- jedna hrpa zemlje i mi smo u njoj pronašli prvo ma-
nom, te vašarištu u Zrinskoj, a onih iz istočnog dije- lu rupu. Čeprkali smo, čeprkali i rupa je postajala sve
la prema centru grada. Učenicima je olakšao put do veća i veća, dok se nije ukazao ulaz u bunker. U njemu
osnovnih škola,„muške“ i„ženske“, a starijim učeni- smo našli oružja, šljemova, metaka, ali došli su stariji
cima do Učiteljske škole. dečki, natukli nas i sve nam oduzeli.
198
„Crni put“ službeno je nazvan „Prolaz Nade Božić“. 101 brodska priča
Ona je bila partizanka s Osječke. Moj je otac znao ka-
zati: „Čistila je puške partizanima!“ Nije volio partiza- čak i još neke, a kuća je bila, reklo se, društvena imo-
ne, bio je jako religiozan. Dvaput dnevno je išao u cr- vina. U lokalu se nalazila birtija„Kod Lojze“, sjetio se
kvu, ujutro i navečer, a poslije mise ostajao u cintoru s gospodin Mladen Jelić. U dugoj kući bila je mesnica
grupom starijih ljudi koji su tu imali „političku scenu“. Polak. Bila su dva brata Polak, Drago i Jendo. Pra-
vili su finu lovačku salamu koja je bila kao obična
Sumani potječu iz Zagore, od Oklaja, Drniša. Zlat- tanka kobasica, ali tako dobra da se mogla jesti i
kov otac Ivan još kao četrnaestogodišnjak radio je bez kruha. A gospodin Suman priznaje kako su išli
u rudniku. Rano je ostao bez majke, njegov se otac u parnu pekaru i kruh krasti. Velika pekara nalazila
ponovno oženio i onda je Ivan otišao u Zagreb i se ispod „Crnog križa“, u zgradama bivše pivovare.
zaposlio se na željeznici. Oženio se iz svoga kraja i Pekari bi naslagali kruhove na drvene police, a kako
suprugu Peru doveo u Zagreb. Zatim je dobio pre- su prozore držali otvorene, a police tik do prozora
mještaj u Nijemce kod Vinkovaca. Tu se rodila kći bile, dečki su se lako popeli na prozor pa dohvatili
Ružica i sin Marko. Godine 1942. Ivan je opet pre- kruh i to onaj od tri kile, velik kao točak. Polakovu
mješten, i to u Slavonski Brod. Stan su dobili u ku- kuću kupio je mesar Mato Jelić oko 1957. godine.
ći broj 13 u Karadžićevoj ulici, a tu će kuću dese-
tak godina kasnije i otkupiti. U njoj je rođen Zlatko U dvorištu Polakovih bila je i konjska klaonica. Gle-
1943. godine. dao sam ubijanje konja i to me se tako dojmilo, to je
nešto strašno, – opisuje te scene gospodin Suman.
Propitujući i druge o„Crnom putu“, čuo sam i priče – Konj je bio svezan na dvije strane, da se ne može po-
o zagonetnim napadima koji su se dogodili u mr- micati. Stavljen mu je povez na oči. Za ubijanje bila je
klim noćima. Napadnuti su i pretučeni politički pro- specijalna sjekira, tubasta s druge strane, kao čekić.
tivnici komunističkog režima. Govorilo se o osvet- Tom sjekirom konja bi snažno udarili u čelo i pao je
ničkoj „Crnoj ruci“, no sve je to bilo izvedeno u re- kao pokošen. Čekalo se nekoliko minuta, jer ako uda-
žiji UDBE. Noću sigurno nije bilo ugodno proći tim, rac ne bi bio precizan, moglo je biti svašta, morao se
kako su ga zvali,„fantomskim prolazom“. „Išao je ‘ko udarac ponoviti, a to je tek bilo strašno za gledati.
je imao jaja da prođe“, kako reče jedan suvremenik.
Niska kuća do Polakovih bila je također društvena
Nazivao se „Crni put“ još i „bećarska staza“, „hofi- imovina i puna svakakvih stanara. Onda je bila ku-
rantska staza“, jer tu se na veliko hofiralo. Momci ća šeširdžije Habuzina. On je već bio stariji i nije vi-
su baš ovim putem vodili cure u mrak, ili još bolje še radio u zanatu. U kući do„Crnog puta“ stanovao
u mračno dvorište Učiteljske škole, gdje je nevinost je trgovac Rafo Rajić, a prije njega su bili Kneževići.
bila bez zaštite. Rafo je imao trgovinu preko pruta „Janje“ mlina u
Strossmayerovoj, potom je držao trgovinu stakla i
Velika promjena dogodit će se desetak godina porculana u Širokoj. Zatim je bio„Crni put“, pa kuća
nakon što je „Crni put“ otvoren. Kada je početkom Sumanovih, a do njih su bili Jankovići, koji su u Za-
šezdesetih godina prošlog stoljeća odlučeno trž- greb odselili. Stipo Janković je radio u „Brodvinu“.
nicu s Trga maršala Tita preseliti, mjesto je nađeno Sljedeća u nizu bila je kuća gospođe Katarine Flass,
u vrtovima između Strossmayerove, Karadžićeve koja je živjela s kćerkom Ružom. Pekara Stjepana
i Gundulićeve ulice, baš uz „Crni put“. Zemljište je Milkovića radila je u kući do gospođe Flass. Milko-
vlasnicima prisilno oduzeto i 1962. godine je poče- vić je tu doselio 1957., a ranije je imao pekaru pre-
lo premještanje tržnice. Najprije je preseljena „ze- ko puta Vatrenke. U staroj, visokoj „Trenkovoj kući“
lena pijaca“. Tada je „Crni put“ postao ulaz u tržni- stanovala je obitelj brijača Pokopčića, a na prostra-
cu od Gundulićeve i Karadžićeve ulice, a da bi se nom numeru do njih, u dvorišnoj kući, obitelj sto-
tržnica otvorila bar prema jednoj ulici, postupno lara Šimeka, koji je to kupio od lončara Kliškovića.
su otkupljivane i rušene kuće u Karadžićevoj i time
omogućavan lakši prilaz prodavačima i kupcima. Za šezdeset godina sve se izmijenilo, danas tek Je-
lići žive na suprotnoj strani ulice, a nasljednici pe-
Dvije fotografije koje donosim uz ovu priču, prika- kara Milkovića još su vlasnici svoje kuće i imaju dva
zuju izgled Karadžićeve ulice prije ovih rušenja. U lokala u kući gospođe Flass koju su dohranili.
prvoj kući na crno-bijeloj fotografiji, koliko gospo-
din Suman pamati, stanovale su obitelji Jurišić i Či- (Posavska Hrvatska, 27. studenoga 2015.)
Izgled ulice
pedesetih godina,
neposredno pred
probijanje „Crnog
puta“
199
101 brodska priča
BRODSKA PLAVA KRV
UBrodu na Savi plava plemenitaš-
ka krv nije baš potocima tekla.
Stare plemićke obitelji mogle su
se gotovo na prste jedne ruke nabroja-
ti: plemeniti Jarići von Brodberg s Je-
lačić placa, vlasnici otmjenog velesvrati-
šta-hotela „Žuta kuća“, dubočki plemen-
ti trgovci Filipovići de Freudenberg s
obale Save, dvoji plemeniti Horvati (No-
beillis De Horvath), iz Starčevićeve 8 i iz
Široke ulice 32, pa plemeniti Kerznarići
iz Strossmayerove te plemeniti Lemeši-
ći de Bebrina Gornja iz Štampareve i to
je gotovo sve.
Plemstvo su Kerznarići dobili u 17. sto-
ljeću, također i Horvati, 1684., Jarići do-
biše plemstvo 1796. godine za zasluge u
austrijsko-turskom ratu, kada su potpo-
magali carsku vojsku robom i novcem,
slično kao i Filipovići, koji su nagrađeni
plemstvom 1798., a uz to su još i svojom
lađom prevozili hranu za vojsku i vozili
bolesnike u bolnicu u Sisak. Najmlađe je
plemstvo Lemešića, jer datira tek iz 1906.
godine. I ovo je plemstvo dobiveno za
zasluge stečene u vojničkoj službi. Major
Josip Lemešić posebno se istaknuo u bi-
ci kod Custozze 1866. godine, gdje je ta-
lijanska vojska bila hametice potučena.
Ne imaše ti naši plemenitaši tvrde kule i Stjepan i Ljubica pl. Kerznarić
gradove, dvorce i sjajne palače, perivoje,
lovišta i velike posjede na kojima su pro-
vodili lagodni i bezbrižni život priređuju-
ći zabave i balove. Živjeli su životom do-
brostojećih građana, trgovaca, ugostite-
lja, obrtnika, vojnih časnika, a plemstvo
im je samo ugled nosilo.
Od starog brodskog plemstva na
brodskom groblju sv. Lovre postoji
još samo grob plemenitih Horvata, Jedan od najljepših nadgrobnih
mesara i gradonačelnika Stjepana i spomenika na brodskom katolič-
supruge mu Magdalene, te pleme- kom groblju Svetog Lovre sigurno
nitih Kerznarića. Na mjestu velike je plemenitih Kerznarića, odmah
grobnice plemenitih Jarića sada je iza apside grobljanske crkve sv.
grob glazbenika Bele plemenitog Lovre. Elegantni, vitki, crni, upra-
Panthyja. Grobovi plemenitih Le- vo luksuzni mramorni obelisk izra-
mešića na bivšem vojnom groblju đen je u radionici, klesariji J. Korn
prodani su nakon Domovinskog Baja-Vinkovci. Na obelisku su slike
pokojnika u ovalnom porculanu.
rata, a dva nadgrobna spomenika Na spomeniku piše: Stjepan pl.
plemenitih Filipovića, s križevima
na vrhu, već odbačena s grobova, Kerznarić preminuo 1904. godine
u 64. godini starosti, a njegova su-
intervencijom u „Komunalcu“ po- pruga Ljubica pl. Kerznarić rođe-
stavljena su uz spomenik dobro- na Stilinović, preminula 1925. go-
tvorke gospođe Aurelije Kuss Bog- Grb plemenitih Kerznarića dine u 74. godini starosti. Do 1918.
danović, vis-à-vis domobranskog oni su se pisali Kerznarić, a kasnije
drvenog križa. Plemeniti Horvatovi iz Široke sahra- Krznarić, pa tako na osmrtnici gospodina Stjepa-
njivani su u Oriovcu. na piše Kerznarić, a na osmrtnici gospođe Ljubice
O plemenitim Kerznarićima je najmanje pisano, - Krznarić.
o njima najmanje i znamo, pa evo što sam dosad o Pri vrhu spomenika uklesan je i grb plemenitaške
njima zabilježio. obitelji Kerznarić. Štit grba podijeljen je na četiri di-
200
The words you are searching are inside this book. To get more targeted content, please make full-text search by clicking here.
Toldi_Knjiga_2018
Discover the best professional documents and content resources in AnyFlip Document Base.
Search