101 brodska priča
NAŠ DRAGI LOJZEK
Uvremenu s početka 20. trnovite ruže s cvijetom, a pot-
stoljeća po Brodu na Sa- krovni vijenac sav je u ispreple-
vi brojne kuće grade„Ge- tenim listovima lovora, baš ona-
brüder Heschl i Mayek“ te Josip ko kako je to često u secesijskom
Prosch, ali najveće poslove ipak slogu. Naravno, i tu su bile dvi-
dobiva graditelj Vjekoslav Tau- je tirkizne keramičke pločice, jer
chmann. Kuće koje je on podi- bez toga prava secesija kao da
gao i danas su pravi ures našega ne ide. Međutim, one su kod ob-
grada. Većina ih je građena u ta- nove ili uklonjene ili prekrečene.
da novom, osebujnom, secesij- Šteta! Danas je u kući uprava„Vo-
skom slogu, stoga ga s pravom dovoda“.
možemo nazvati graditeljem
brodske secesije. Prolazimo li Badalićevom uli-
com kraj „muške škole“, divit će-
U Ulici Petra Krešimira IV. na mo se njenoj monumentalnosti,
broju 24 bivša siva, dugo godina skladnosti i izvedbi, frizu s relje-
oronula zgrada propalog tiskar- fima koji simboliziraju školstvo,
skog poduzeća„Plamen“, obnov- a pogledamo li pažljivije pri ćoš-
ljena je, pa sada ova reprezenta- ku zgrade, uočit ćemo na fasadi
tivna katnica upravo blistala i pli- i natpis u reljefu: Gradilo gradjev-
jeni poglede (danas je u zgradi no poduzeće V. Tauchmann 1922.-
poslovnica Erste Bank). Graditelj 1923.
bfkLadcgrTdktTPuaraaePukraorvUaoauuusacćalnpds-ksihgncceijtariemsoenhhroaatttaun)ukreommnčo,konjkssaijyenentksoriaatjzauaartouoaannvkaartšl.gsiakainnimeioc:tlrtna.„NbaniiGganps,itoaOkčaomautrriosncklaoavgajdkadoeioeddvazmmaeinsumiaiggtk„ortpsooailšaroaaioealtrVgvmaokjodrapddur.llalčakvnkjaTiijfeLčiseukajaairace“eknnorsmuesbb.jioeiadvtetm.cPkaraanaaihoaojl“1.kiinekem.sjdpdPo9ekrolotaolko0iađvunongčsevs6anećjčuaaeii-.anžrmi-ncbfelagoa(1inlžšmsjrđm9etoeaa1oezo,ddaj1,anžeeijVa.oieea,sjIleegiiatsmVzjoblekereemjvaosrpeogruodulskeoedaajliroađtulvkanljeevoseuiutlml3sljjfđnćLaeenj4boueaaav--i,rjozedkskTsjđbBjcpvgbieevaahoearPainliuonvomaslmsoiizjcdlneadesajabhaceouapžvtjinbmemoetooae1nsnirnsl9aoinapiijp.jtozsene2daoaoSkgn1nvsieadčrn,.kilpaveujgtatieđoirthvz,onjuimteeortdirgditvnmrenoivnraribnatideijšzuknneckdekleauPeii.aodiokrrmhtPrnognlaveginterg.ikaajlierjViaejciuoaungtammvapjeddedooiB“mormkaionuiptdaspjoeamoauseradisstillš,gg.nljanriaaeasziaolcimjt:ivorhsVoićvraNpukto.eoožzviiTaoTjrzvmrieaatttavuvooavriruaaueiajabvpocc„smnzaijrbHhhtiegij,izzjjammkrdmreeasnvataskahaaaaaoddetmnutnntsiaPcjjsedtennjsoarkeoočvuovua,avaTisegv,amtdanačkzorrjktouooueaaalouje--------i,
Čini se da je Tauchman tu
zgradu gradio za sebe, a
onda ju oko 1920. godine
prodao Milanu pl. Horva-
tu, trgovcu i veleposjed-
niku koji je iz Oriovca do-
selio u Brod na Savi. Tau-
chmann je sa suprugom
Antonijom potom živio u
lijepoj prizemnici s hau-
stortom pri kraju Široke
ulice (tada zvane Trumbi-
ćeva), na broju 52.
U Zrinskoj ulici na bro- Impozantna dječačka škola osnovana po najmodernijim principima i
ju 29 Tauchmann je 1906. zahtjevima
godine sagradio kuću Te-
odora Wolfa, ravnatelja
pilane „Slavonija“, prize-
mnicu jednostavne, ali
otmjene fasade. Uz cen-
tralni trokrilni prozor uz-
diže se po jedna grana
251
101 brodska priča
čelnik i g. Tauchman. Samo
ipak treba g. Tauchman da
onako kad je nasamo, ma-
lo razmisli, ne bi li ipak bilo
bolje da on tu brigu prepusti
ljudima, čije su glave druge
strukture nego njegova. Da
imade glava u koje neke
stvari ulaze ponešto teže, a
možda i nikada – pisale su
projugoslavenske „Brod-
ske novine“, 1919.
Ipak, on je uspio. Na iz-
borima za gradsko vije-
će u Brodu 20. rujna 1925.
nositelj liste Hrvatske se-
ljačke stranke je pred-
sjednik gradske organi-
zacije HSS-a Vjekoslav Ta-
uchmann. Tajnik stranke
bio je tada odvjetnik Jo-
sip Krpan. Te godine Tau-
Kuća Teodora Wolfa, prepoznatljivi rad poduzetnika i gradonačelnika Lojzeka chmann pokreće list „Spo-
razum“, tjednik za politiku i
narodno gospodarstvo, ko-
Lijepu, modernu i danas postojeću vilu „Antuno- jem je glavni urednik bio Krpan. Iste godine Tau-
vac“ u Brodskom Vinogorju, Tuchmann je gradio za chmannn je vladin povjerenik za grad Brod od 24.
sebe, a naziv je vili očito dan prema imenu njegove srpnja do 31. prosinca 1925., a sljedeće godine iza-
supruge Antonije. bran je i za načelnika Broda. Na toj je funkciji bio od
19. veljače do 15. prosinca 1926. godine.
Knjiga zavičajnika u brodskom Državnom arhivu
bilježi da je gospodin Vjekoslav Tauchmann rođen Opet ga nisu štedjeli, još žešće ga napadaju, pa
u Zagrebu 1868. godine. Otac mu se zvao Ivan, a brodske novine„Hrvatska svijest“ pišu: Kod nas je, -
majka Filomena De Marsili. Oženio je Antoniju Pe- čini se već sve udarilo „po balkanski“. Danas je n. pr. i
truhar, rođenu 1874. u Cerniku.
Gospodin Tauchmann je društveno vrlo aktivan.
Bio je među osnivačima„Hrvatskog radiše“ u Brodu
1920., a sastanak zakladnih članova održan je u Va-
trogasnom domu. On je i među utemeljiteljima Hr-
vatskog planinarskog društva „Dilj gora“ 1924. Iste
godine, kad su na konstituirajućoj skupštini obnov-
ljenog „Hrvatskog sokola“ za podstarješine izabra-
ni Rajmund Berković i Franjo Dittrich, za starješi-
nu je izabran Vjekoslav Lojza Tauchmann. Iz punih
grudi i ponosni što se je obnovio Hrvatski sokol skup-
ština je odavajući počast hrvatskoj himni, stojeć ot-
pjevala dvije kitice – pisala je „Hrvatska zajednica“.
Tauchmann je i potpredsjednik Lovačkog društva
1929. godine.
Isto tako je aktivan u politici, što mu je donosilo Štrafastu kuću u Širokoj ulici gradio je za sebe
i velike građevinske poslove. Stoga ne čudi da je
1918. s kompanjonom Dušanom Cekićem imao čak
dvije ciglane, u Brodskom Varošu (tvornica opeke) i
u Brodskom Stupniku. Bio je član političke stranke
„Hrvatska zajednica“ i prvi odgovorni urednik nje-
nog istoimenog glasila (novine „Hrvatska zajedni-
ca“ izlazile su od 1921. do 1926.). Njegove političke
ambicije da bude načelnik grada protivnici ismija-
vaju: On uistinu nije do pred kratko vreme ni u snu sa-
njao, da bi se mogao osim sa pravljenjem austrijskih
ratnih baraka te kupovanjem i prodajom drva, da se
bavi još i javnim poslovima. Zna on, da je vrlo malen
i da toj zadaći nije dorastao. Ali eto, hoće stranka pa
hoće i on. Kao veli, kad je mogao jedan Benčević da
bude načelnik, zašto da ne bi mogao biti to isto, ili još
bolje jedan Tauchman. Ako je Benčević znao da brije,
zna on, Tauchman, da šiša. – Uistinu ako je samo do
brijanja i šišanja, mogao bi da postane u Brodu na-
252
već svakom djetetu u Brodu poznato, da je „obljublje- 101 brodska priča
nom“ brodskom načelniku g. Vjekoslavu Tauchmanu
odglasano još XI. nepovjerenje, no državna vlast mje- društvima, te je svaku nacionalnu, kulturnu, huma-
sto, da ga već jednoć makne i da zbaci sa načelničke nitarnu i prosvjetnu akciju izdašno podupirao. Stajao
stolice čovjeka, kojemu je radi njegove nesposobnosti je dulje vremena kao komesar na čelu uprave grada
odglasano nepovjerenje, ona samo šuti i spava. Sa- Broda što je bilo najboljim dokazom, da su se njegove
mo su 3 zastupnika i to Dr. Krpan (neopredijeljen), Dr. vrline i sposobnosti i u višjim krugovima cijenile pa je
Abramović (židovska lista) i Geršić (obrtnička liga), zato i bio odlikovan čašću prvog gradjanina, obna-
glasovala načelniku povjerenje, dočim su svi protiv šao je čast predsjednika udruženja kućevlasnika i Cr-
njega, pa ipak - državna se vlast ne miče. Zar to znači venog Križa, te čast starješine Hrvatskog Sokola, gdje
raditi za narod? Je li grad Brod ovdje zato, da uzdrža- se je osobito istakao u jačanju i širenju sokolske ideje.
va ljude, koji si ne mogu naći zarade?... Ako li se već g. Prijatelji su ga volili radi njegove mirne i vesele nara-
Tauchman toliko prilijepio uz tih kukavnih 5000 Din., vi, radi njegovog uzor poštenja te obilnog i zdravog
da mu se nikako neda od njih rastati, - državna bi se humora, kojim je znao svakom zgodom društvo i pri-
bar vlast morala starati o tome, da se gradska imo- jateljski krug zabaviti. Plemenitoj i dobroj duši našeg
vina ne troši na uzdržavanje čovjeka, koga već nitko dragog Lojzeka, daruj vječni pokoj Gospode.“
neće i kojega se sve stranke odriču.
Gospođa Antonija poživjela je gotovo do kon-
No, nije se dao. I još jednom će zasjesti na čelo gra- ca Drugog svjetskog rata. Ali, za jednog strašnog
da. Bilo je to 1929. godine, kada je nakratko izabran bombardiranja 1945. i njihova je kuća u Širokoj uli-
za komesara. Međutim, ubrzo je umro. ci pogođena. Gospođa Antonija se sklonila u po-
drum, no od silnih detonacija popucale su velike
„Brodska Tribuna“ 1931. donosi ovaj nekrolog: bačve pune vina i ona se u prolivenom vinu ugušila.
Dana 6. o. mj. preminuo je nakon duge i teške bolesti
u 65. godini života ugledni gradjanin, kućeposjednik Grob gospodina Vjekoslava Tauchmanna i gos-
i graditelj Vjekoslav Tauchman – zvan Lojzek. pođe Antonije, obilježen crnim mramornim obe-
liskom, bio je na samom glavnom ulazu u gradsko
Pokojni Vjekoslav Tauchman bio je štovan i rado vi- groblje, prvi, desno od staze. Onda je odjednom
djen u gradjanskim krugovima jer je imao dobro srce samo nestao. Jer u ovome gradu se ne poštuje nit-
i plemenitu dušu. Obnašao je mnoge časti u raznim ko i ničije zasluge.
(Posavska Hrvatska, 29. travnja 2016.)
Reljefni natpis i danas svjedoči da se Tauchmann nije stidio
svoga djela
253
101 brodska priča
ZADIVLJUJUĆI PRIZOR
- KRAVLJA PARADA
USRED BRODA
Krave na bebrinskom utvaju 2002., snimio Mata Baboselac-Mišin. Od ove godine više niti bebrinske čorde
N nema. Takva je bila i brodska čorda na velikom Vijušu
ekada su na prilazima grada prostirali pro- ma sačuvane do dana današnjega u nekim starim
strani travnati pašnjaci. Na sjeveru je bio brodskim dvorištima: Gajeva 19, Mesićeva 37, Gup-
najveći brodski pašnjak – Zvjerinac (Hutwe- čeva 23, kod Brlićevih... Marva je na Vijuš istjerivana
ide Zwerinac, planovi grada 19. st.), kraja mu se ni- na ispašu od ranog proljeća pa do u kasnu jesen, do
je vidjelo, koliki je bio. Istočno od Srpskog sokaka snijega. Početak pašarenja oglašavao je bubnjar di-
(danas Ulica Andrije Štampara) do kanala Glogovi- da Joza. Krave na gradskim ulicama bile su dojmlji-
ce bio je pašnjak Lutvinka i jugoistočno od grada, vi prizor, same su znale iz svoje štale otići na paš-
uz rijeku Savu i njezin veliki luk - Veliki Vijuš, koji njak, a isto tako i vratiti se. Trebala je samo kapija
je pješčanim Polojem završavao. A, beskrajno veli- biti otvorena. Slavna balerina Mia Čorak Slavenska
ki, podvodni pašnjak Jelas na zapadu od grada ne u svojoj autobiografiji opisuje upravo te scene, ko-
spominjem, jer on se tada nalazio u varoškom ata- je su joj se usjekle u pamćenje. Iz Zagreba dolazila
ru. Staro korito Glogovice, zapadno od tvrđave, bila je teti Dori Majevskoj i provodila ljeta u Brodu i evo
je granica Broda i Varoša. što je zapisala:
Zvjerinac je dolaskom vatrenjače – željeznice - Rano svakoga jutra na dalekom kraju grada prva
(1878.), izgradnjom kolodvora, staničnih kolosije- bi krava bila puštena iz svoje staje. Nakon toga, sve
ka i željezničkih postrojenja, skladišta i magazina, bi bilo prepušteno samim kravama. Prva bi krava za-
te mnogih industrijskih pogona, prestao biti veli- stala uz staju najbliže kuće, potresla glavom tako da
ki pašnjak već krajem 19. stoljeća, ali trava se na bi zazvonilo zvono privezano oko njenog vrata. Vrata
nekim mjestima još kosila, pa tako u Zapisnicima su bila otvorena i druga bi joj se krava pridružila i tako
gradskog zastupstva ima podatak da je 1915. go- dalje. Te su krave bile same svoji pastiri. Okupljale bi
dine trava sa Zvjerinca prodavana na dražbi, a po- jedna drugu i produžile niz glavnu ulicu - kravlja pa-
nekom je davano i pravo napasivanja blaga. Mesa- rada - istinski zadivljujući prizor. Nakon što im se pri-
ri Mato Petrović i Josip Wachtler dobili su to pravo družila i posljednja krava, nastavile bi prema pašnja-
1917. godine uz uvjet da plate 300 kruna i o svom ku na poluotoku (Vijušu). Tamo bi provele čitav dan
trošku čuvare blaga postave. Te iste godine pravo na paši. U predvečerje, ponovile bi svoj jutarnji ritual
zakupa napasivanja marve i konja na Lutvinki grad- natraške. Tako moj grad nije trebao gradskoga gla-
sko poglavarstvo dalo je najboljem ponuđaču, a to snika da objavi kraj dana ili početak novoga. Krave
je bio Antun Magdić. Od dvadesetih godine paš- su to sasvim dobro radile.
njak Lutvinka se parcelira, gradilišta prodaju i iz-
građuju brojne obiteljske kuće pretežno brodskog Ipak, nisu one bile prepuštene same sebi, bili su uz
radništva. njih čordari, koji nisu svaku pojedinačno vodili od
kuće i kući, to su one zaista znale i same. A, neke su
Mnogi Brođani držali su konje i krave i to u samom krave i njihove gazde dotjerali do Vijuša, ili su za to,
središtu grada. O tome svjedoče i štale sa sjenici- u obrtničkim kućama, bili zaduženi šegrti i kalfe. Na
254
Vijušu su ih morali čuvati čordari, jer bi inače otišle 101 brodska priča
u štetu, otišle u zasijana polja koja su zauzimala sav
prostor sjeverno od Vrazove ulice, današnji Mikro- će gradjane, za govedo 10 K, a za konje 12 K po ko-
rajon. Neke bi pregazile i Glogovicu, odlutale u atar madu, dočim za strane za goveda 20 K, a za konje 24
Gornje Vrbe i Ruščice, pa se i pogubile. Odlutale K po komadu. Pašarina se ima platiti u ovo gradskoj
su čordari i konjari bili dužni tražiti. Kad su ih naš- blagajni, te takova dok nije uplaćena, ne smije nitko
li, dotjerali su ih do početka Vijuša (nasuprot ulaza blago na pašu tjerati, što se ovime slavnom općinstvu
u Ulicu Frana Mažuranića, Brođanima je poznatu do znanja stavlja. Gradonačelnik Benčević.
kao nekadašnja Zmaj Jovina), gdje su bila dva ve-
lika dudova stabla i u njih ukucane karike, da se za U proračunu grada Broda za upravnu godinu
njih mogla stoka svezati. Tu je stoka čekala da nji- 1887. ustanovljena je svota za plaću dva poljara
hove gazde dođu po njih. Malo dalje od dudova kroz cijelu godinu i za dva poljara kroz šest mjese-
bila je kućica s krovom na četiri vode, zapravo to je ci u iznosu od 720 forinti. Plaća za četiri govedara
bio nekadašnji graničarski čardak, u kojem je sta- kroz devet mjeseci u iznosu od 792 forinte. Kasnije
novao konjar Cerić (otac poznatog brice Rude Ce- je grad oglašavao radna mjesta i to: tri govedara -
rića koji je imao bricanu na Korzu kraj “Varteksa”). čordara, dva konjara i jednog poljara. Godine 1914.
za govedare su primljeni: Anto Bogdanović, Franjo
Vijuš je tada bio bez drveća, te je ljeti i stoci bila Nikšić i Štefan Šimić, za konjare Nikola Puškarić i
nesnosna vrućina, pa su krave jedva čekale podne, Mijo Krajščić, a za poljara Antun Šimunić. Poglaviti
gospodin gradonačelnik predložio je da se jedan
konjar postavi da bdije nad čuvanjem ovdanjeg paš-
Od brodske čorde htjelo se slikati samo ovo telce, a i nas je ono “uslikalo”. U pozadini se vide Franjevački
samostan i granik
kada su ih čordari potjerali na Poloj u Savu, da se njaka Velikog Vijuša, budući je opaženo da mnogi isti
napiju i u vodi rashlade. Nakon plandovanja, opet oštećuju i ledinu kvare.
su otjerane na pašu, pa u smiraj dana potjerane ku-
ćama. Tada je čorda krava nad tim dijelom grada Godine 1903. izgrađen je obrambeni nasip uz rije-
digla oblak prašine, koji je zaklanjao sunce. Jedne ku Savu u dužini 4,4 km za zaštitu pašnjaka “Veliki
bi krenule kroz Livadićevu ulicu u Bakačevu, druge Vijuš”na trošak gradske općine u vrijednosti 10.000
Vrazovom. Kada su prolazile pored “solare” (Vrazo- k. Time se od poplave zaštitilo 400 jutara zemljišta.
va 5) krave bi nagonski letjele lizati njene ogoljele
zidove, jer su cigle solare kroz sto pedeset godina Bilo je i primjedbi na čordaše, pa“Brodski tjednik”
bile zasićene solju koja je tu bila uskladištena, te su 1906. oštro kritizira i čordaše i gradsku upravu: Ka-
ih čordari jedva sprječavali u tome. da su u sriedu u večer gg. Jančiković i Djanišić sa još
dvojicom pošli na Vijuš da se kupaju, opaziše kako se
Ali, prije ispusta blaga na pašu na Veliki Vijuš gra- nad nekom grmu skupljaše vrane. Kad podjoše tamo
đani su bili obavezni platiti pašarinsku pristojbu ko- opaziše novo rodjeno telce, koje su već vrane nemi-
li za goveda - toli za konje, ili od napasivanja nije bi- losrdno napadale. Odmah ga dignuše te odvezoše
lo ništa. Gradsko poglavarstva dalo je 1917. godine Jančikoviću kući. Usljed prijave kod redarstva pošlo
u “Posavsku Hrvatsku” oglas o otvorenju pašarine: je za rukom pronaći vlasnika teleta, te mu istog uru-
čiti. Kod te prilike ne možemo ino, već da najoštrije
Dana 1. svibnja t.g. otvara se pašarina na Vel. Vijušu osudimo postupak naših čordaša, koji se valjda za sve
te ustanovljuje se pristojba za pašarinu i to: za doma- drugo prije brinu, nego za marvu, koja je njihovoj brizi
255
101 brodska priča U svrhu većeg prihoda u gradsku blagajnu 1929.
godine raspravljano je o ograđivanju 150 jutara
povjerena. Da su oni svoju dužnost vršili, nebi se mo- pašnjaka i njegovog racionalnijeg korištenja. Slje-
glo dogoditi, da se krava oteli, a da oni to i ne opa- deće godine zaključeno je da se sav Vijuš za mar-
ze, nego ostave telce tamo u jarku. Ne treba se tome vu zatvori, jer bi prodajom trave grad mogao veći
čuditi, jer kakav je gazda, takav je i sluga, pa ako oni prihod ostvariti.
na grad. Poglavarstvu ne vrše svoje dužnosti, nepoj-
mljivo je, zašto da bi baš naši čordaši morali da svoju A, onda je izgradnjom velikog modernog ribnja-
dužnost vrše. Ta svaka riba od glave smrdi. ka 1932. godine pašnjak na Velikom Vijušu znatno
smanjen. Za ispašu marve ostavljen je tek mali dio
Nije bilo dozvoljeno istjerivanje marve dok je tra- vezan uz Poloj. Od tada se smanjuje i broj brodskih
va bila još mala, da ju marva ne izgazi i pašnjak goveda u čordi kojih je početkom 20. stoljeća bilo
upropasti, tako su 1914. godine ispust dozvolili još preko 400.
tek od 10. maja. Ali, jedan gradski silnik nije se na
to obazirao, u “Brodskim novinama” 1922. godine U Zapisniku gradskog zastupstva iz 1936. kaže se
je prozvan i kritiziran: Naši sugrađani koji drže ko- da je prijavljeno još samo 88 krava i građani tra-
nje i marvu jedva čekaju, da mogu ih pustiti na Vijuš že da im se dozvoli napasivanje na Velikom Vijušu.
na pašu, da tako prištede strašno skupe krme kao što Odobreno im je uz cijenu od 100 dinara po komadu
je ove godine. Ali poglavarstvo je prinuždeno da za- za goveče starije od godinu dana. Na gradskom po-
branjuje još par nedjelja pašu iza kako je voda na Vi- glavarstvu 1933. godine bio je i prijedlog postav-
jušu otišla, jer marva ugazi pašnjak odviše, pa pravi ljanja 3,5 kilometara ograde oko nasipa ribnjaka,
veću štetu općoj stvari nego sebi hasnu, dok se Vijuš ali cijena od 35.000 dinara bila previsoka, te se od
ne osuši. toga odustalo.
Zato poglavarstvo nije još ni dalo dozvolu za pašu. Poslije Drugog svjetskog rata Veliki Vijuš je di-
To vrijedi valjda samo za sirotinju, a ne i za gospodu. jelom pošumljen, a dijelom pretvoren u gradsko
Tako podnačelnik g. Dolenc uzjaši glavom sam svo- odlagalište. Smećem su zatrpavani bazeni ribnja-
je konje, pa ih vodi već 14 dana na Vijuš, valjda zato ka, smeće istresano stanovnicima Vrazove gotovo
ih vodi sam, da poljari vide da su njegovi, pa da ih ne pred kućnim pragom, pa umjesto zelene, cvjetne i
vrate. Na svakom drugom mjestu bio bi g. podnačel- mirisne livade, s Vijuša se širio nesnosni smrad tru-
nik takvim sebičnim postupkom i izrabljivanjem svog leži i spaljenog smeća.
položaja u tolikoj mjeri kompromitiran, da bi se mo-
rao zahvaliti na svoje mjesto. Kad već g. načelnik (Ste- (Posavska Hrvatska, 6. svibnja 2016.)
van Bublić) to toleriše.
“Šareni štagalj” u dvorištu kuće Duždagić u Gajevoj ulici na broju 19
256
101 brodska priča
AUTOMOBILOM NE BRŽE
OD KONJA U KASU
Kada su se uz glasnu Jedan od prvih brodskih automobila bio je Uidlov Ford,
buku, zagušljive is- snimljen na Poloju 1926.
pušne plinove i obla-
ke prašine na ulicama pojavi-
li prvi automobili, reklo se: To
nisu čista posla, sam crni vrag
tim upravlja! Ali, uz strah, au-
tomobili su izazivali senzaci-
ju i oduševljenje. Tako je bilo
i 1906. godine, prije točno sto
deset godina, kada se na pro-
putovanju kroz Brod Trgom
bana Jelačića provezao prvi
automobil. „Brodski tjednik“
je zabilježio: U utorak je uve-
čer došao u Brod krasan auto-
mobil, na kome su se dovezli
bečki akcionari pilane u Zavi-
doviću u Bosni. Došli su na po-
vratku iz Zavidovića, te su dru-
gi dan otputovali u Beč. Kako
su upravo u to doba izišli šegrti
iz škole, bilo je dosta strke i po-
cikivanja oko automobila.
Tko je u Brodu bio vlasnik usporedo, na jakim zakretajima, križanjima, mosto-
prvog automobila, ne zna- vima, strmim cestama itd. ne smije se sa automobi-
mo, ali to je možda bilo već te 1906. godine, jer u lom i motorkotačom voziti brže, no što idu pješaci. Tek
opširnom„Službovnom naputku za gradsku redar- kada se je upravljač uvjerio, da više nema nikakve po-
stvenu stražu u gradu Brodu n/S.“, koji je Gradsko gibli, može opet voziti brže. Znak ima upravljač dava-
poglavarstvo za načelnikovanja Zefira Marca izdalo ti uvijek u pravo vrijeme i to rogom. U koliko se auto-
9. prosinca 1906., u članku 67 nalaze se i odredbe mobili rabe u obrtne svrhe poput fijakera, vrijede za
koje se odnose i na automobiliste. njih propisi fijakerskog štatuta.
Osobito je nadzirati stražarima one koji voze auto- Poslije Prvog svjetskog rata sve je brže krenulo.
mobilima i motorkotačima. Za ravnanje neka u tom Imati automobil bilo je stvar prestiža, ali još uvijek
pogledu bude straži ovo:
Automobil smije za vožnju u Omnibus hotela “Central” koji je goste prevozio sa Željezničke stanice do
gradu rabiti samo onaj, koji je hotela i nazad
tome posve vješt. Upravljač ne
smije nikada da ostavi vozila
prije, no što je sustavio broj i
pritegnuo zavor, pa jamči oso-
bito za to, da nitko, ko nije ovla-
šten, ne stavi vozila u gibanje.
Brzina vožnje ne smije biti veća
od one konja u dobrom kasu;
no izvan grada može se brzi-
na umjereno povećati, ali ipak
samo na cestama, koje su ši-
roke, ravne bez zavoja, a nisu
prometne. Dogodi li se, da se
uslijed približenja automobi-
la (motorkotača) plaše konji ili
druge životinje, ima upravljač
brzinu odmah smanjiti i pre-
ma potrebi kola zaustaviti. Na
sajmovima, u uskim ulicama,
gdje dvoje kola ne može voziti
257
101 brodska priča
rijetki su ga mogli imati. jena od Požege do Broda iznosi 62 dinara.
Prvi auto-taksi u Brodu je počeo prometovati za Iste godine u Brodu je osnovan Auto-klub, a za
gradski i vanjski promet 1. rujna 1920. godine. Vla- predsjednika je izabran dr. Henrik Duffek.
snik taksija bio je svestrani, spretni i domišljati Lujo
Stančić, koji je prije toga (1908.) imao omnibus na U brodskom Državnom arhivu nalazi se jedan
konjski pogon i prevozio Brođane na izlete u njiho- dragocjeni dokument, Spisak privatnih automobi-
va krasna vinogradarska brda. la, nalazećih se u gradu Brodu na Savi, 30. III. 1927.
U Brodu je tada bilo 30 vlasnika putničkih i jedan
Najpoznatiji vlasnik taksi-automobila u Brodu bio teretnog automobila, od toga, kako se navodi, tri
je Stjepan - Štefa Šimić. On je isprva imao fijakere, auta nisu bila u prometu. Zabilježene su marke au-
a kada je tridesetih nabavio automobile, radio je i s tomobila i njihovi serijski brojevi kako slijedi:
jednima i drugima. Njegovih pet taksi-automobila 1. Građevni poduzetnici Till i Šimić – Austro Dai-
marke Ford bilo je danonoćno na usluzi građanima. mler, 2. Posjednik Milan Cvetković – Laurin & Kle-
Pošlihtani na štandu uz rub Klasije, nasuprot Benče- ment (nije u prometu), 3. Gradsko trgovačko d. d. –
vićeve palače, čekali su mušterije. Taksi se mogao Ford, 4. Trgovac Hugo Weiss – Lancia Touring, 5. Po-
naručiti na autozov, jer tu je bila i jedna daščana sjednici C. A. Pachany i nasljednici – Fiat, 6. Trgovci
kućica u kojoj je bio telefonski aparat. Šimić je sva- i posjednici C. Benčević i sinovi – Fiat, 7. Direktor
ki dan bio kraj taksija da posao organizira, primao tvornice vagona Zoltan Herz – Fiat, 8. Vatrogasno
pozive, nadzirao i kontrolirao vozače... društvo – Laurin (auto s vatrogasnom spremom),
9. Posjednik i gostioničar Josip Hrvojević – ? (nije u
Prvi autobus u Brodu najavljen je u „Brodskim prometu), 10. Liječnik Dr. Anton Pandak – Ford, 11.
novinama“ 1922. godine kao nova velika senza-
Trgovci Ivanić i Vujić – Ford, 12.
Posjednik Alois Bezdek – Per-
lbec, 13. Dionička pivara Sa-
rajevo-poduzeće Brod – Fiat
(teretni), 14. Mesar i posjed-
nik Gjuro Markovac – Singer,
15. Bravar Antun Berka – Puh,
16. Bravar Antun Kušić – Puh,
17. Posjednik Mijo Marbah –
Opel, 18. Posjednik Ivan Keller
– Opel, 19. Inženjer Filip Frank
– Buick Mosler, 20. Trg. putnik
Adam Hingemann – Ford, 21.
Krojač Josip Kuhner – Ford, 22.
Posjednik i šofer Jakob Klep –
Fiat, 23. Posjednik Ante Berko-
vić ml. – Ford, 24. Inženjer Dra-
gutin Müller – Ford, 25. Veletr-
govina „Centrocomis“ – (nije
ubilježeno, op. Z.T.), 26. Liječ-
nik Dr. Emanuel Kovačić – Re-
nault, 27. Trgovac i posjednik
Vatroslav Uidl – Ford, 28. Di-
Moderni dvosjed, mogli bismo reći “sa šaragama”, jer je u otvorenom rektor tvornice vagona Valter
prtljažniku moglo sjediti dvoje putnika, na izletu 1931. Šifer (?) – Opel, 29. Maks Sa-
mlaić – Praga, 30. Priv. činov-
cija: Ovih dana stigao je iz Zagreba ogromni Auto- nik Eugen Zdanović – Clement Bayard.
bus (automobil-omnibus) sa dva odjelenja vlasniš- Najviše je bilo automobila američke marke Ford
tvo Invalidskog udruženja koje će vršiti vožnju publi- (osam), pa Fiat (pet), Opel (3), Puh (2),…
ke „pod brdo“, Bos. Brod itd. U ponedjeljak drži se sjed-
nica Udruženja koja će odlučiti cijenu i utvrditi plan Iznenađuje da neke vrlo bogate i ugledne brodske
vožnje. obitelji tada još nisu imale automobile: Duffekovi,
Golubićevi, Horvatovi, Ridnikovi, Rotmüllerovi, Spi-
Godine 1927. brodski su vatrogasci kupili auto- tzerovi, Gottesmannovi, Tauchmannovi...
bus i Vinogradskom cestom uveli liniju do„križa“, a Ali s vratolomnim brzinama, još neiskusnim šofe-
ljeti i za kupalište Poloj. rima, došle su i automobilske nesreće i s tragičnim
Lavoslav Spitzer, vlasnik svratišta „Tri gavrana“ posljedicama. O njima novine opširno izvještavaju:
uzeo je 1931. godine u zakup kupalište Poloj, po- Na 18. o. mj. u 7 sati navečer vozio se vlasnik tvor-
stavio kabine, nudio razna jela i pila, a goste prevo- nice tijesta g. Franjo Lovre Lovreković iz Novog Sada
zio autobusom unajmljenim od vatrogasaca. u društvu Milana Bernata u Novsku. Kako je vozio br-
zinom nije u mraku opazio da je na malti na Osječ-
Brod se autobusom povezuje i s drugim gradovi- koj cesti spuštena rampa. Auto je naletio na prečku u
ma. Pod naslovom: Nova autobusna pruga,„Jutarnji koju je šofer Ljudevit Hein udario glavom, a kakvom
list“ 1931. izvještava:. Jučer je otvorena autobusna snagom je zadao udarac vidi se po tom, što je preč-
pruga Požega – Slav. Brod. Iz Požege polaze autobusi ka odmah pukla a šofer je razbio oko koje mu je kao
svaki dan u pola 7 u jutro i stižu u Brod u 9 sati. Iz Bro- jabuka nateklo.
da polaze svaki dan u 1 i u Kapeli čekaju priključak na
osobni vlak, poslije čega nastavljaju put u Požegu. Ci- Nakon što je šoferu rana povezana nastavili su put.
258
Da je prečka bila hrastova kao što je jelova i pod tim 101 brodska priča
udarcem odmah se prelomila, šofer bi ostao na mje-
stu mrtav. bremza i „volant“ te se je auto survao u jarak. Na mje-
stu je ostao mrtav g. Konstantin Klein, dok su ostali
Nesreću je skrivila maltarica koja nije rampu osvi- saputnici teško ranjeni.
jetlila makar za to dobija petroleum, a za slučaj da
ga nema, ima naređenje da rampu drži otvorenom. No, unatoč nesrećama, automobili su nezaustav-
(„Brodske novine“ 1922.) ljivo napredovali u broju i sve savršenijim modeli-
ma. „Posavska štampa“ 1939. donosi broj registri-
Iste novine 1924. pišu: Teška automobilska ne- ranih motornih vozila brodskog kotara: 41 osobni
sreća. Jučer poslije podne uputila su se gg Lujo Teufel, automobil, 13 teretnih i 8 motornih kotača.
Josip Samlaić, Konstantin Klein i Emil Kaufman s au-
tomobilom na izlet u Pleternicu. Vraćajući se po no- A, prema policijskom izvještaju od 23. ožujka
ći kući izmedju Andrijevaca i Krajačić-Mala pukla je 1941. godine, u Brodu se za petnaest godina broj
automobila udvostručio, bilo ih je točno 77.
(Posavska Hrvatska, 13. svibnja 2016.)
Šimićevi taksi automobili pošlihtani na štandu pred Željezničkom stanicom i
Mađarskom školom
259
101 brodska priča
JEDNO OBIČNO
BRODSKO RANO JUTRO
Treća od ćoška je kuća obitelji Špoljarić u Mesićevoj, mala drvenjara pokrivena šindrom tik do velike kuće
Pilarevih. Ove su kuće i njihovi stanovnici bili svjedoci gradske jutarnje vreve. Seljaci ranoranioci kola
parkiraju uz cintor prema Gundulićevoj ulici i, dok snaše u kantama raznašaju kontama mlijeko, kočijaši ih
kod kola čekaju ili prikraćuju vrijeme u gostionici Damjančević gdje ih dočekuju širom otvorena dvokrilna
vrata na ćošku Mesićeve i Ulice sv. Florijana
Rijetka fotografija iz 1896. godine prikazuje
prometno raskrižje kod male crkve i poče-
tak Mesićeve ulice, bučne gradske promet-
nice. Lijevo se ide u Mucvanj, desno pored cintora
u Gundulićevu, Mesićevom i u Široku, a na raskri-
žje dolazi Poštarskom (Strossmayerovom). Prije ve-
like kuće Pilarevih je mala kuća Špoljarića, tipična
kuća starog Broda. Bajkovita drvenjara od čvrste i
dugotrajne hrastovine. U njoj je rođen Vladimir, in-
ženjer šumarstava, koji se prihvatio pera i opisao
svoje djetinjstvo, povijest obitelji, iznoseći bezbroj
zanimljivih i vrijednih podataka o Brodu, životu i
običajima Brođana, počevši od dvadesetih godi-
na prošlog stoljeća. Zahvaljujući Vladimirovu sinu,
gospodinu Davorinu Špoljariću, evo tih zapisa.
- Ljetno je rano jutro, sunce je ipak već povisoko od-
skočilo i, probivši se kroz krošnju stare dunje, nekoliko
njegovih zraka ulazi kroz dvorišni prozor u našu spa-
vaću sobu. Izvana, s ulice, čuju se poznati jutarnji zvu-
kovi, glasovi i šumovi, to mama mete pločnik pred ku-
ćom i dvorište, prvi jutarnji posao brodskih domaćica
i odzdravlja na pozdrave ranih prolaznika. Doduše,
smeća nema mnogo. Naš grad Brod je, u vrijeme ko-
je želim opisati, mali grad s oko 12000 stanovnika,
jedva četvrtina od današnjeg broja. Nema ni mnogo
smeća, na pr. papira ima malo i ne odbacuje se, plasti-
ka još ni ne postoji, a nije ni običaj građana da svagdje
Stolar David Špoljarić vjenčao se primaljom Terezijom
1907. godine
260
101 brodska priča
bacaju otpatke. Uostalom, pred kućom, a tako i dvo- Kuća je, dakle, stara i trošna. Već odavno je treba-
rište, mete se svakog jutra, ako je potrebno pomest lo zidati novu, ali djed Grgo ml., koji je prema svojim
će se ponovno i kolikogod treba, da na stazama gdje prihodima mogao to učiniti, nije valjda mario, dobra
prolaze ljudi ne bude ni praha ni lišća ni ikakve nečisti. mu je bila i takva, a tata David nije stigao. Prije no-
ve kuće trebalo je sagraditi radionicu, kuća može pri-
Od časa do časa čuje se štropot kola i bat konjskih čekati. No najprije rat, onda smrt, prekinuli su velike
kopita. To seljaci ranoranioci dolaze u grad, dovoze planove oca obitelji, i tako je stara kuća ostala neta-
mlijeko i košare pune povrća i voća, mliječnih proi- knuta do kraja rata.
zvoda i pilića. Kasnije pod jesen gusaka i pataka.
Nema još današnjih uređaja za zaštitu od kvarenja. Kuća je to obitelji Špoljarić, tridesettrogodišnje
Umjesto hladionika koristi se bunar. Meso, sir i sl. na- udovice Reze i njene četvero djece. Veri (1908.)
mirnice poveže se krpom i spušta u bunar do iznad je trinaest godina, Vladimiru (1911.) deset, Ljerki
razine vode, ondje je dovoljno hladno da se i pokvar- (1913.) osam i Nadi (1915.) šest. Otac obitelji, maj-
ljiva hrana može sačuvati dan-dva. stor stolar David Špoljarić umro je 1915. od bolesti
sušice. Reza je gradska primalja i prihodi obitelji su
Zatim se zvukovi mijenjaju. Slušam štropot s buna- skromni, no ona je ipak 1921. godine smogla sna-
ra, sada mama vadi vodu, zalijeva i škropi cvijeće. A ge i sredstava te uspjela kuću temeljito renovirati.
cvijeća ima mnogo, to su lize (pelargonije), petunije, Prednji dio kuće je prezidan, krov umjesto šindrom,
žabice, fajgli, ljetne lijepe kate i grmovi georgina, ole- prekriven crijepom, izgrađeni dimnjaci.
anderi, hibisk. Cvijeće je ukras naše stare kuće, a i lje-
to se ne bi moglo zamisliti bez ljepote i svježine koju Vladimir dalje piše: I kuća se sada održava dobro,
daje cvijeće. svake godine se oboji krečom izvana i iznutra, kuhi-
nja i dvaput godišnje. Sve to tada radi mama, no po-
Malo zatim, uz zvukove
iz kuhinje, osjeća se i miris
svježe kuhanog mlijeka i
tek tada ulazi mama u sobu
s pozivom: „Ustajte djeco!“
A mi smo budni, probudili
su nas već prvi zvukovi, ali je
i tako ugodno još malo dri-
jemati u postelji.
Ustajanje nam nije teško,
doduše šest je sati, nije da-
kle rano. Radni narod, a to
su i sve mame, je već barem
jedan sat na nogama, njih
budi jutarnje crkveno zvo-
no – „pozdravljenje“. Ipak
su svi dobro naspavani, jer
se uvečer ide rano na spa-
vanje, s prvim mrakom. U
doba o kojem pišem, to je
oko 1921. godine, u našem
gradu još nema elektrike, a
štedljivim građanima skup
je petrolej. Da se ne štedi,
potrošila bi se litra „gasa“
za dva-tri dana, a to je tro- Udovica Terezija Špoljarić s djecom Verom, Vladimirom, Ljerkom i Nadom 1919.
šak s kojim jedna obična i
prosječna građanska kuća
računa. Zato se u ljetnim večerima obično ni ne pali
svjetiljka, nego se zadnji poslovi obavljaju u sumra- stepeno i polako takvi poslovi prelaze na mene.
ku, a s mrakom dolazi i vrijeme odmora, tome ne tre- Kuća je dakle mala, no nama se čini velikom i kao da
ba svjetla. U tim časovima mogu se vidjeti domaći-
ce oslonjene na prozoru, ili svi ukućani sjede pred ku- je građena točno za nas. Pruža se od ulice u dubinu
ćom, djeca su naravno razigrana i trče i skaču, neg- dvorišta, ima tri sobe i kuhinju. Prva do ulice je rodi-
dje se čuje pjesma, po neki prolaznik naiđe, malo raz- teljska spavaća soba s dva prozora na ulicu i jednim
govara, pozdrav i odzdravljanje, pomalo ljude hvata prema dvorištu, zatim soba koja se koristi za svečani-
drijem, zijevanje i, konačno, već u devet sati roditelji je zgode, onda stražnja soba, zapravo za dnevni bo-
ravak i konačno kuhinja.
pozivaju na spavanje, ubrzo su svi u krevetu i – san. No, gotovo više od same kuće, ostalo mi je u sjećanju
naše dvorište. Ono je poveliko, iznosi 116 četv. hvati
Naša kuća u Brodu, tada 1921. godine, u Mesićevoj ili 420 m. U dnu dvorišta sagrađena je velika zgrada,
ulici br. 80, je stara pradjedovska kuća koja je jedno radionica majstora Davida Špoljarića, koja sama za-
stoljeće nosila kućni broj 290. Malena je i starinskog prema 100 m2, uz nju velika natkrivena šupa.
izgleda, građena od drva i pokrivena drvenom šin-
drom. Iznad stare kuhinje, druge prostorije od ulice, U dvorištu se gotovo cijele godine, osim snježne zi-
nalazio se starinski otvoreni dimnjak. Dim se ispuštao me i nevremena, odvija gotovo sav život obitelji. U ku-
na tavan, koji je ujedno služio i kao pušnica, a odatle ći se samo spava, kuha i ruča, inače se sobe ljeti već
se polako kroz dimnjak vio van. ujutro pospremaju, prozori zatvore i zamrače da ne
261
101 brodska priča ministrant prilikom mise u našoj župnoj crkvi, po-
moćnik kod služenja mise našem starom župniku
ulazi vrućina i muhe, od kojih se inače teško obraniti. Stjepanu Leskovcu – sjeća se Vladimir – Naravno, bi-
U dvorištu pak je ugodno, tu je hladovina, koju čini ve- li smo prvi susjedi crkve sv. Stjepana Kralja i moji sta-
liko stablo jabuke (stara slavonska srčika) i ne mnogo ri, sigurno već od pradjeda Grge, bili su kao djeca mi-
manje stablo dunje. Tlo je obraslo travom i cvjetnim nistranti, a kao gospodari, članovi crkvenog odbora,
gredicama. Možeš se slobodno ispružiti gdje hoćeš. crkveni tutori.
Godine 1925. stolarsku radionicu je uzeo u zakup U kući su često zajednički molili devetnicu u čast
„Hrvatski sokol“ za gombaonu, te je u Špoljariće- sv. Josipa, sveca zaštitnika njihove kuće, pa devet-
vom dvorištu svakodnevno vrvjelo od mladosti i nicu sv. Antunu, sv. Mariji, majci Božjoj. – Tada smo
živosti. A, vježbači Sokola biti će i četvero djece pri- u večerima klečali pred kipom sveca i odgovarali na
malje Špoljarić. Sokolstvom je posebno oduševljen litanije – „Moli za nas!“, koje je mama čitala iz moli-
Vladimir, on kaže: U društvu smo mi, grupa djece, za- tvenika. Ipak mogu reći da smo sve to činili – tako mi
tim omladinaca, marljivo gimnasticirali, vježbali tije- se čini, koliko poznajem našu mamu – više iz običaja
lo pod latinskim geslom – Mens sana in corpore sa- i navike iz njenog djetinjstva, nego iz naročite velike
no! (Zdrav duh u zdravom tijelu!) Društvo je među- pobožnosti i vjere. Mama je bila pobožna, u to nema
tim, razvijalo i veoma živ društveni život, priređivalo sumnje.
predavanja, gimnastičke akademije, sletove. Društvo
je imalo svoju glazbu, tamburaški orkestar, za svoje Potajna, u duši velika želja majke Terezije bila je
članove redovito priređivalo zabavice (čajanke) i sl. da Vladimir postane svećenik, a vrhunac želje – da
jednog dana postane brodski župnik. Sebe je već
Preko puta kuće Špoljarić je crkveno dvorište, kao zamišljala kao uvaženu i poštovanu domaćicu žu-
stvoreno za igru. Vladimir je svakodnevno u njemu, pnog doma. Te se želje nisu ostvarile, jer Vladimir
a dolaze dječaci i iz daljih ulica i igraju se klikerima, je poslije svršene gimnazije u Brodu otišao studirati
ali i raznih drugih igara. Ljeti u grupicama odlaze na šumarstvo i u tom zvanju proveo cijeli radni vijek.
pecanje i kupanje u bistroj Savi. Nije im bilo teško
prepješačiti gotovo tri kilometra do Poloja. (Posavska Hrvatska, 20. svibnja 2016.)
– Ne smijem propustiti reći da sam tih godina bio
Sestre Nada, Ljerka i Vera s bratom Vladimirom ranih tridesetih godina
262
101 brodska priča
ŠINTER MATER!
Kada je bila jako ljuta, ovako bi prijeteći pod- Juraj iz brodske artističke obitelji Sliva s majkom i
viknula nama djeci i moja baka. Današnjoj svojim kućnim ljubimcem
generaciji to je sigurno nerazumljivo, jer vi-
še nema šintera i šinteraja. Šinter je po brodskim nog naputka, o tome govori članak 77 Poslovanje
ulicama hvatao pse koji su lutali bez nadzora, bez živodera. On je uz hvatanje pasa odvozio u gradu
brnjice i vlasnika i odvodio ih u šinteraj, gdje im se uginule životinje i zakopavao ih na mrcilište, pra-
ništa dobro nije pisalo ukoliko vlasnik nije došao po znio zahodske jame, izvažao fekalije iz kuća i dvo-
svoga psa i platio globu. rišta. Živoder je dužan sve svoje prostorije, a i mrcilište
držati čisto, te ne smije dozvoliti da meso, kosti i drugi
No, danas, pseći život se u mnogome promijenio i odpadci leže nezakopani.
psi žive kao„lordovi na lancu!“ Kako nema više po-
reza na pse - psetarine, psa si svatko tko želi i voli Živoder i njegove sluge, kada su u poslu, imadu bi-
može priuštiti. Malo tko kroz grad da na povodcu ti trijezni i ponašati se bezprikorno prema svakomu,
ne navlači kućnog ljubimca i od njega očekuje da te točno izvršiti odredjene im poslove; naročito im je
baš sve, kao kakvo čeljade, na njegovu komandu zabranjeno, kod izvršivanja njihova posla kleti, vikati
izvršava. i mučiti životinju.
Kako je tekao postupak lovljenja pasa lutalica po Svaku parnalu (uginulu) životinju, bila velika ili ma-
gradu saznajemo iz Službovnog naputka za gradsku la, valja predati živoderu, da ju zakopa. Živoder će
redarstvenu stražu u gradu Brodu n/S iz 1906. godi- manje životinje prenijeti u vreći, a veće u posebnim,
ne. O tome govori članak 57. Toj hajci na pse morao za to priredjenim zatvorenim kolima.
je uz živodera i njegove pomagače biti prisutan i je-
dan gradski redarstveni stražar, koji je vrlo savjesno Glede izvažanja izmetina valja slijedeće: izvažanje
i odgovorno nastupao. Naputak mu je uvijek bio u izmetina pneumatičkim strojem smije se obavljati u
džepu, pa ako je što zaboravio, lako je, kao molitve- svako doba, po danu i po noći; izvažanje pak izmeti-
nik, prelistao knjižicu i našao pismene upute. na u bačvicama i prosekama smije se obavljati samo
noću i to: od 1. listopada do konca veljače od 11 sati
Pratnja živodera pri hvatanju pasa u noći do 4 sata u jutro, a u ostalo doba godine do 11
Gradski živoder ima po propisu loviti pse, koje u gra- sati u noću do 3 sata u jutro.
du zateče bez marke i brnjice. Kad on ili sluge mu pse
love, ima ih pratiti po jedan stražar. Dužnost je tog Pri izvažanju izmetina imadu živoderski radnici
stražara, da živodera štiti proti smetanju, povredama osobito na to paziti, da bačvice i proseke dobro za-
i zlostavi i paziti na to, da živoder ne prekoračuje svo- tvore, te da ne zamažu ulice, hodnike i dvorišta.
ga prava i da se točno drži svog službovnog naputka.
Ulovljenog psa ne smije se bez dozvole gradskog Živoderu je strogo zabranjeno liječiti životinje i da-
poglavarstva izručiti vlastniku i stražar ne smije to- vati ili prodavati ljekove, izdavati živinarske svjedoč-
ga ni pod koju cijenu dopustiti, makar bi vlastnik bio
i spreman odmah platiti propisanu globu. U takvom 263
slučaju neka stražar uputi stranku na gradsko pogla-
varstvo. Djecu, koja prate živodera pri lovljenju pasa
i ulovljene pse draže, ima stražar odstraniti.
Kada je hvatanje pasa dovršeno, ima stražar podni-
jeti prijavu, u kojoj treba navesti broj pohvatanih pa-
sa i ukratko opisati dogadjaje, koji su se pri hvatanju
dogodili, a mogli bi dati povoda uredovanju (oh, si-
roti stražar). Marke pohvatanih pasa ima stražar od
živodera preuzeti i s prijavom predati poglavarstvu.
Živoder je hvatao pse mrežom ili omčom od žice
na dugom štapu, pa bi omču nastojao prebaciti psu
preko glave, stegnuti mu oko vrata i tako ga uloviti.
A ulovljene pse zatvarao je u kola s kavezima, pa ih
konjskom zapregom odvozio u šinteraj. Lavež i cika
pasa bila je nesnosna i neopisiva, a to je posebno
djecu privlačilo, te su pratili lov u stopu, dražili pse,
dok ih stražar nije rastjerao. Gradski šinteraj bio je
pri kraju Bakačeve ulice, koja je onda bila kraća ne-
go danas. Uz šinteraj bio je i stan šintera, kojega su
i živoder zvali, a šinteraju je onda netko i živodernica
rekao. Stoga su sve koji su stanovali bliže šinteraja,
ali i one u njegovoj široj okolici, podrugljivo nazivali
Šinteraši, Šinterajci.
O djelatnosti živodera saznajemo još iz Službov-
101 brodska priča ali i oni luksuzni, koji ne budu imali propisane marke.
be, prodavati meso, te držati svinje i toviti. Kontumac pasa prestao je već mjeseca ožujka, ali po-
javi li se ponovno koji slučaj bjesnoće, bit će im opet
Kažu da su neki živoderi i sapun kuhali od utama- odredjen najstrožiji kontumac.
njenih pasa, a uštavljene kože prodavali kožuhari-
ma koji su ih bojali i koristili za šare na kožusima. Spomenut je porez na pse - psetarina, koji se pla-
ćao prema vrsti psa, ali i dijelu grada, gdje je pas
Živoder je bio na popisu plaćenih osoba grad- boravio kod svojih gospodara.
skog poglavarstva. Godine 1917. živoder Stjepan
Popravak molio je povišenje pristojbi za čišćenje U Zapisnicima gradskog zastupstva 1933. odbor
zahoda, hvatanje pasa, izvoz strvina. O tome su nadležan za pseća pitanja predložio je visinu po-
na sjednici raspravljali gradski zastupnici, te mu je reza na pse, odnosno da to bude isto kao i 1932.
odobreno: za izvoz 1 kola fekalija 4 K, za uhvaćenog godine.
psa 3 K, za prevoz velike strvine iz gradskog područ-
ja 4 K, a izvan gradskog područja 6 K, za prevoz male 1. 150 dinara za svakog raskošnog psa pod kojim se
strvine iz gradskog područja 2 K, za izvan gradskog podrazumijeva u centru grada svaki pas, a na perife-
područja 3 K, za utamanjenje velike životinje i prevoz riji samo raskošni (par živih pilića bio je 12 do 14 di-
iste iz gradskog područja 4 K, izvan gradskog područ- nara, pa si izračunajte koji su to novci)
Djevojčica iz obitelji Berković i njezin Šarko 2. 100 dinara za svakog lovačkog psa
ja 6 K, za utamanjenje male životinje i prevoz iz grad- 3. 50 dinara godišnje za svakog kućnog čuvara koji
skog područja 2 K, isto izvan gradskog područja 3 K, se stalno drži na vezu na periferiji grada
a utamanjenje velike životinje u gradskoj živodernici 4. 25 dinara za kućnog psa u Brodskom Vinogorju i
2 K, za malu životinju 1 K. skrajnjoj periferiji
Godine 1937. Zapisnici gradskog zastupstva,
Koje je probleme u svom odgovornom poslu opet bilježe: Odmjera psetarine za 1937. godinu. Od-
imao živoder ako se pokvare živoderska kola, piše bor predlaže, da se odmjeri psetarina kao i u 1936.
„Hrvatska zajednica“ 1921. godine: U bilješci u pret- godini i to:
prošlom broju našega lista tuži se jedan gradjanin I. za kućnog psa na lancu: 1.) u središtu grada po ko-
na skitanje pasa po ulicama našega grada. Propitali madu 75 dinara 2.) na bližoj periferiji po komadu 50
smo se na mjerodavnom mjestu za razlog tomu ne- dinara, 3.) na krajnjoj periferiji i u Brod. Vinogorju po
milom pojavu, te saznali, da je krivnja na obrtniku, komadu 25 dinara
koji već mjesec dana opravlja živoderska kola, bez ko- II. za lovačke pse, koji se zaista za lov i upotrebljuju,
jih razumije se, živoder ne može da lovi pse. Kola će po komadu 100 dinara
medjutim biti popravljena već narednih dana, te će III. Za sve ostale pse po komadu 150 dinara
se onda svi kućni psi pohvatati, koji se nadju na ulici, Ustanovljuje se:
1.) U središte grada spadaju sve ulice u izgradjenom
prostoru bivše parobrodarske stanice do uključivo
Okružnog ureda, nadalje Berislavićeva do prelaza
željezničke pruge, Zrinjskla ulica do gradskog uboš-
kog doma, Vuka Karadžića, Gundulićeva, Strosmaje-
rova do Vuka Karadžića, Radičevićeva i savska obala.
2.) Sve ostale ulice spadaju u srednju periferiju.
3.) U skrajnju periferiju spadaju: Brodsko Vinogorje,
Kumičićeva ulica od Jaićeve do gradske mitnice, Vra-
zova, Osječka dalje od željezničke pruge, pustara Die-
trich, Dombović, Reizova, Bosničeva, Kellerova.
Gradsko je poglavarstvo 1925. godine izdalo ovaj
proglas:
Drži li tko više od jednog psa, to plaća za svakog
daljnjeg dvostruku psetarinsku pristojbu dotične ka-
tegorije.
Svaka marka stoji 5 dinara. Osim marke koja vrije-
di za tekuću godinu, ne smije pas imati na ovratniku
koju drugu marku.
Polovicom mjeseca marta t.g. obavit će se kao svake
godine revizija pasa od kuće do kuće te koga se uhvati
da svoga psa nije oporezovao i da ga je htjeo zatajiti
platiti će trostruku pristojbu a osim toga snosit će sve
troškove skopčane sa revizijom.
Svi psi koji se na ulicama skiću bez propisane marke
i brnjice biti će po gradskom živoderu uhvaćeni i na
živodernicu izveženi.
Povjerenik za grad Brod, Golubić.
Porez na pse plaćan je još i 1952. godine, o tome
piše „Brodski list“: Ovih dana počeo je po gradu po-
264
pis pasa i ubiranje psetarine. Pristojba za psa čuvara 101 brodska priča
na periferiji je 50 din/kom, a za luksuzne 500 din/kom.
prozovu „Društvo za zaštitu pasa kitnjastog repa“, ali
Humoristički „Ondulirani jež“ 1937. šali se na ra- kako bi oni sa „štucovanim“ repovima bili izloženi na-
čun šintera i najavljuje osnivanje Društava za zašti- pasti, predlaže druga struja da se zove „Društvo za za-
tu pasa, ako i to nije bila samo šala: štitu repokratkodalakih pasa“. U svakom slučaju stvar
je vrlo zamršena….
Radi se dakle na osnutku društva za zaštitu pasa,
koje će kako se tvrdi proširiti svoj djelokrug i na okol- Na sreću, šinteri nisu pohvatani i za glave skraćeni,
na sela. Pošto su najveći neprijatelji pasa šinteri, to njih je vrijeme pregazilo, premda bi možda još tre-
će društvo glavnu borbu povesti protiv njih. Za glavu bali na ulicama i sve po propisu uredovati, jer neki
svakog šintera plaćat će 100 din. Međutim već su na- vlasnici pasa, pretjerano zaljubljeni u svoje ljubim-
stale trzavice. Neki hoće da prema svojim kerovima ce, na ljude su zaboravili.
(Posavska Hrvatska, 27. svibnja 2016.)
Poštovana gospođa Ivana Brlić-Mažuranić i na imanju Brlićevac imala je
četveronožnog plemenitog čuvara
265
101 brodska priča
NAKON LJUBAVNOG
ROJENJA, SAVA PROCVATE!
Savom nizvodno, iza Grani- sto na prsa i izronili sa što većom
ka i Stare skele (do izgradnje busom koju bi iznijeli na suho. On-
mosta 1879. Sava se skelom da bi po busi pljusnuli vode da se
na Vijušu prelazila, a skela je bi- zemlja ispere i u njoj su nalazili li-
la u turskom zakupu), idući pre- činke – letice vodencvjetova.
lrSavdtmklzlsnnpsmnPjsgcŽiivrsjaeeeeiottkeaoaeaaeuiijaabToppaameajminnbčvsnnatdotskjeduurrnbbereeejŽeuejoieiraPsboeil.lšlomaasrotjčodotodjzvoPuitmraeinzstbuzjezbeekufinobeeelrlabvniopesoolvurmuannnknrcadišizztailineežipljvbaozkšeaaajdućaoeiuaullekaacViiaojžombrnabjsnmrale,kaakvorjaialŽeupvs)bljeaznsaeaadrgiiaav.šaoullilšvštmol(idiunjmainlkoaeralir1vAakeutnoekazšabmavaašjjb1sova9,tlkSaddoaouedninlikiija.93mabafozzacue(ldgaaeziolKpjbiioB3l0teaiiverk,auarvGsmnjjovSrrozma2.,eiaooerVouŽuazliovoarkbl(kjo.olpškjiov)uibtilćaoavIsebooorjatjontvaookaIkuaagt.iuoiano,dsjašjjaoemgioKlačmneVaš.eotltakn–lčSivezrojujmToiie,ke,jveiso,s)eeiiSeaeiVluf,pFćujdtsgešuiiacp,epmevacnpuaIeegneai,oarsšdnnleBnvearinaešnjaadalpieoosVeme,IijaetrjnpaSckjdnevejoteuvbbradrInpteaajskaariIaoeoasbroeđnm.kaiaansarovrmsbenjp.zsgvlooemaalavvinšaaijMsuuoiiDealikalaš---------la,,aiijSjki,aiovvennakpimniattšvjaoraraareaeeiasmjsntkjismkti,czosaosaerjeanejuianldeb,hkiurckipuinvrojnlčoazeiaaćaNbiaanjmnitnujcajiroŽeeleleiaolaijžeučdde,bdiv,nlvtpcstoueiaioirtooaai-----ijv, odenkmliktlSkdsnneaevooitjaduc.tea)loGvziCjvbnsmcrujzaeieeliiaojaeojjde,iie,.lmkbzgztaTsrkvouniikeoivaalbm(ašauovva,kSielčaoidmoiaurbciidiesv,zeajbnzauekao.ugelreučoBom.žuuemknijBeSrozipuo.ooalavsdŽjcčusgčgdjnzsnctožgvjaeguivtkrkaiivveaoleoduaamINsaagmraieuvoiakčlmiDubildjttjntantiezrikacbae,irenrtakoročmrsiamjosekaizsištopobeuoatvazkueepiibjduoklm–maladiagvjaehjknomeoiioasjs,ibsa,mgzzommu,remusaožu,untlmedaaav.aeiousnkcteirmgenm,lrZioopgrniauakbjzjdnia,ehjkaneuiemaemuesconakv,latdiadjtžimleirmjHejčobjnaegiizlmuevaesaioumeatnkcnnlioeudtksamdpislvtiluipdcaociaskaooiioiurljnrenrimlmiibaemrnm,kitoaetiligmgjijiejčoi,rzovčieiinvienretbćupmhnazaerkiiaammlmoobebezidkuiđmiiaom,inbučd,ttaprigllnaiebjdortismlaaišaaiaaezaeooilnosčpmaeariigjmnts“juictaidiorćvaša.bzervrrtbvulijedeiainsaciodaačucd,voznrač–mnišvokaniaačjaaantagdaičćdudsuaaseiiillahzbpmjk„ekuozt,nzimaridvmeVlagrba,suavrelaaijzaeuniikapovparuadnlgzoublačiimssikaaalzjnradgnić,adeiinie,sltiisotnnajkzisekaroosgerumilpmiaakmsvcuteeamjaaaeenlrtrtuouoiuaaeist-------------ii,,.
tice. A bilo je letica i na Burumu,
iza mosta, uzvodno od ušća Mr-
sunje u Savu, gdje je obala isto
strma i ilovasta.
Djeci, pecarošima, bilo je do-
voljno da ličinkama, leticama,
napune svoje limene pikse (ku-
tije od vikse za cipele), prebace
preko ramena pecaroške štapo-
ve od običnih debljih šiba i upu-
te se prema plićacima, gdje je
voda bila sporija i toplija, a vr-
vjela je slasnim somićima - cver-
glima. Niti udice nisu imali prave,
već savijene bumbačice, s kojih je
živi mamac često padao, a goto-
vo svaka druga riba se otkvačila.
Ali ipak, i tako su znali naloviti ri-
ba i pecanje im je pričinjavalo ve-
liko zadovoljstvo.
Ribarske mreže na obali Save Uz letice povezan je i jedan pri-
rodni fenomen. Zavisno od vo-
dostaja i ujednačenosti tempe-
266
rature vode i kopna, jednom godišnje, početkom 101 brodska priča
lipnja, najčešće u popodnevnim satima, pred smi- toliko i na brodskoj promenadi, Korzu, da se upravo
raj dana, kukci – larve u bjeličastim opnama – izla- nije moglo šetati. Korzo je postalo klizavo od uga-
zili su na površinu rijeke, svlačili košuljice i za sa- ženih vodencvjetova koji su se lijepili na obuću. Isto
mo nekoliko minuta pretvarali se u nježne leptire tako, morala se prekinuti košarkaška utakmica SD
dugog tijela s dva para opnastih krila, od kojih su „Proleter“ iz Broda s klubom iz Zadra. Igrači su posr-
prednja znatno veća. Leptiri su letjeli nad vodom, tali, padali, sklizali se, jer je cijeli teren bio kao zasut
parili se, letjeli još neko vrijeme, pa ženke polaga- sluzavim opnokrilcima. Usto se doslovno ništa nije
le jaja i to uvijek toliko uzvodno da bi ih struja vo- vidjelo kroz zrak pun letećih napasnika privučenih
de donijela točno na ono mjesto otkuda su larve iz svjetlom reflektora, budući da je igrana noćna uta-
glinastog tla izašle na površinu vode. Tu su jaja po- kmica. Košarka je tada u Brodu bila novi sport, jako
tonula. Nakon par sati, iscrpljeni ljubavnim svadbe- popularna, a igralo se na igralištu posutom lešom
nim rojenjem i polaganjem jaja, leptiri vodencvje- i ograđenom tarabama koje se nalazilo na mjestu
tova su ugibali i padali na vodu. Bilo ih je toliko da je današnje Kazališno-koncertne dvorane. Uz taj ko-
cijela površina rijeke izgledala kao posuta laticama
nježnih cvjetova i sva se bijelila, stoga se govorilo Brodski pecaroš Mirko Firec često je na leticu hvatao
o cvjetanju Save. ribe
Iz oplođenih jajašaca za dvija-tri tjedna izlegle su šarkaški teren bilo je rukometno igralište i teren za
se larve koje bi se ukopale u glinasto dno Save gdje boksačke treninge, jer i to su bile sekcije SD „Pro-
su, rastući polako do stadija odraslog kukca, osta- leter“. Ovo društvo nastalo je 1952. godine spaja-
jale tri godine. Za to vrijeme presvlačile su se i do njem SD „Crvena zvijezda“ i SD „Metalac“.
dvadeset puta.
Zbog velike zagađenosti Save cvjetanja nema vi-
Ali nisu kukci prekrivali samo vodu, ponekad u še, još tamo negdje od 1965./66. godine. No, na ne-
sloju debelom i nekoliko centimetara, nego ih je kim čistijim rijekama ovaj jedinstveni prirodni fe-
i na Matinom kupalištu te svim drugim plovilima nomen još uvijek se događa, kao na rijeci Tisi, Ukri-
na rijeci bilo toliko da se imalo dosta posla dok se ni, Vrbasu, na rijekama oko Karlovca... Neki to po-
sve očisti. Mata ih je meo i ispirao pljuskajući vodu kušavaju pretvoriti i u turističku ponudu.
iz ampera po daskama kupališta i tako se nastojao
riješiti napasnika. Jedni su od ovoga napravili i dobar biznis, pa za
skupe novce nude i prodaju ribičima mamce od
Kada se po Brodu pročulo - Sava cvate!, Sava cva- vodencvjetova. Sakupljaju ih i zamrzavaju u ma-
te!, znatiželjnici su išli da cvjetanje vide, a djeca su njim pakiranjima pa, kada će pecati, miješaju kuk-
upravo trčala prema rijeci. Stotine Brođana bilo je ce s pšeničnim ili kukuruznim brašnom te kučinom
duž obale i na gelenderima da dožive ovu neobič- i rade mamce. Takve kuglice, mamci, su čvrste i ne
nu prirodnu pojavu. Tada su ribe izlazile na površi- padaju s udice. Vodencvjetove hvataju i tako što ja-
nu (posebno su kečige išle na vodencvjetove, ali i ko svjetlo automobilskih farova upere u bijelu pla-
šarani) i, dok je Sava polako nosila plutajuće uginu- htu, pa se leptiri zalijeću i padaju i lako ih je po-
le leptire, jata lasta, pa i galebova, nadlijetala su vo-
du i imala pravu gozbu. Pecati se nije moglo, jer su
ribe imale hrane u izobilju i nisu grizle mamce. Neki
su sakupljali vodencvjetove pa nosili kući i hranili
patke kojima je to bila velika poslastica.
O cvjetanju Save pisala je i stara brodska štampa,
pa tako „Materinska riječ“ u broju 49. od 1908. go-
dine donosi:
Godimice opaža se ljeti na Savi čudnovata prirod-
na pojava. Jednoga dana leprša nad površinom vode
diljem cijele rijeke miljarde opnokrilaca, t.zv. jednod-
nevne muhe (Eintagsfliege). Veći dio popada u vodu,
te je površina Save posve isprutana, dok ih sva sila
popada po obalama, gdje ih ljudi gaze, da ih se obra-
ne. Posavci u Slavoniji vele, kada se ovo pojavi: „Sava
cvate“. Ova na oko dosadna navala zaraznika zapra-
vo je dar božji, jer su baš ovi jedno-dnevni opnokri-
lci najbolja hrana za pastrve. U drugim zemljama,
gdje je ribogojstvo na visoku stepenu, hvataju se ovi
opnokrilci s velikom pomnjom, pohranjuju se cijeli, ili
se samelju, te služe za odhranu pastrva u potocima i
ribnjacima. Kao specialna hrana za pastrve ovi zara-
znici imadu u trgovini vanredno dobru prodju. Bilo bi
i kod nas već od potrebe, da se narod upozori na ovaj
prirodni dar. Vlasnici ribnjaka trebali bi se zaintere-
sirati, a i Posavcima valjalo bi naznačiti tvrdke, koje
ovom ribjom hranom trguju.
Upamćeno je, za cvjetanja Save sredinom pedese-
tih godina prošlog stoljeća, ne samo da je Sava i sva
njena obala bila prekrivena kukcima, nego ih je bilo
267
101 brodska priča Brodu opet cvasti, kao posuta bijelim nježnim cvje-
tovima koji sporo plutaju na njenoj površini i Bro-
kupiti. Ako se sakupljaju s površine rijeke, prvo ih đani će opet uživati u ovoj jedinstvenoj prirodnoj
suše nekoliko sati na suncu, potom ih pospu braš- pojavi. Tko zna, možda će i ovaj fenomen gospo-
nom, okrenu i još suše, pa u suhim drvenim kuti- đa Biljana uvrstiti u turističku ponudu. Što je ljubav
jama čuvaju. jednog para roda naspram svadbenog rojenja mili-
juna opnokrilih vodencvjetova od kojeg uzbudlji-
Ipak, kažu da se vodencvjetovi pomalo već i na vo drhti topli lipanjski zrak!
Savu vraćaju, što govori da je danas i savska voda
čistija. Ima ih u gornjem toku, na mjestima gdje je (Posavska Hrvatska, 3. lipnja 2016.)
obala građena od ilovače, jer samo u ilovači mogu
živjeti ličinke - letice vodencvjetova. Proces vraća-
nja je spor, ali nadamo se - jednoga dana Sava će u
Sušenje ribarskih mreža na graniku
268
101 brodska priča
GIMNASTIČKE PRODUKCIJE
NA PLAVOM POLJU
Na vojnom vježbalištu Plavo polje okupilo se Ipak, najčešće su gimnastičke produkcije održa-
mnoštvo svijeta, učenici Gimnazije, profe- vane na vojnom vježbalištu Plavo polje koje se mož-
sori, roditelji i brojni drugi građani. Ugledni- da nalazilo, otprilike, između današnjeg Doma HVI-
ci su sjedili, a ostali stajali i iz hlada orijaških topola, DR-e i Osnovne škole„Hugo Badalić“. Na planovima
bagrema i vitkih jablana promatrali zanimljiv i dina- brodske tvrđave iz prve polovine 19. stoljeća, vid-
mični program. A na njegovanoj livadi, uz pratnju ljivo je na glasijeu između kontragarde XIX i lunete
blještave i prodorne pleh-muzike, kostimirani uče- XI. Vojska je uz vježbalište imala neka skladišta, sje-
nici su u ritmu izvodili skladne sokolske vježbe. Sve nike... Za jednu šupu ubilježeno je: Condicionirungs
je bilo tako dobro uvježbano i izvođeno na ushit Schoppen (ili nešto slično, jer tekst je nečitak), te je
prisutnih gledatelja. U pojedinim vježbama sudje- vjerojatno i služila za kondicijske treninge vojnika u
lovalo je odjednom i po dvjesto učenika. Bilo je to svrhu održavanja borbene spremnosti i spretnosti.
veselo i ugodno popodne, provedeno u zelenom
okruženju, na svježem zraku. Ljetopis zavoda Kraljevske realne gimnazije u Bro-
du školske godine 1919.- 20. prvi put bilježi javnu
Gimnastičke produkcije izvođene su i u školskom gimnastičku produkciju školske mladeži. Sljedeće
dvorištu, perivoju Djevojačke škole u Gundulićevoj godine javna vježba učenika Gimnazije održana je
ulici, ali„Hrvatska zajednica“ 1921. godine piše ka- 15. svibnja i na njoj su sudjelovali i učenici bližih za-
ko se to više neće dozvo-
liti, jer se vrt odviše ošte-
ćuje.
Brodske novine „Istina“ Učenice Gimnazije na vježbalištu Plavog polja 28. lipnja 1923.
1936. godine najavljuju
vježbu mladeži ovdašnje
realne gimnazije koja će
se održati na vježbalištu
„Viktorije“, na Trgu kralja
Petra (danas Trg pobje-
de). Ovo igralište za ha-
zenašice HŠK „Viktorije“
uređeno je 1935. duž Ma-
žuranićeve ulice, a izlazilo
je na Trg kralja Petra. Bilo
je ograđeno drvenim ta-
rabama i imalo montira-
ne naprave za odigravanje
noćnih utakmica. Te godi-
ne brodske su hazenašice
bile prvakinje države.
269
101 brodska priča Josip Čolić na Gimnaziji je bio eksterni učitelj iz gi-
voda iz Požege, Nove Gradiške i Dervente. Došlo je mnastike od školske godine 1919./20. Izvještaj ško-
oko 200 srednjoškolaca. I bili su primljeni na stan i le bilježi da je bio i vođa Sokola u Brodu. Vera Pilić
hranu kod brodskog građanstva. Ravnateljstvo Gi- bila je honorarna nastavnica, a u rubrici Zvanje, piše
mnazije zahvalilo je svima koji su tako nesebično da je načelnica Sokola u Brodu.
bili dobri domaćini, poduprli nastojanje organiza-
tora da ova produkcija učenika što bolje uspije, jer I godine 1930., dana 29. svibnja, održana je na voj-
se tako i mladež navikava na lijepu i plemenitu so- nom vježbalištu Plavo polje vrlo uspjela javna gi-
kolsku gimnastiku, a odvikava, po moralni i fizički mnastička vježba, zapisano je u Izvještaju za škol-
razvoj tako pogubnog nogometa. Produkcija je van- sku 1929.-30. godinu brodske Gimnazije i tako sva-
redno uspjela, a tako i večernji koncert istoga dana. ke godine Izvještaj bilježi gimnastičke produkcije
školske mladeži na kraju školskih godina, a bilježi
„Jutarnji list“ 1929. godine piše: Brodska gimnazija ih i brodska štampa, pa i zagrebačka: Mladež držav-
uvela je već više godina vrlo lijepu tradiciju da prire- ne realne gimnazije priredjuje u nedjelju 31. ov. mj. na
đuje koncem svake školske godine veliku gimnastičku vojničkom vježbalištu Plavo polje velika gimnastička
produkciju. Raspored je bio vrlo zanimiv i biran. Vrlo natjecanja. Sve vježbe izvodit će se uz pratnju glazbe
skladno i efektno bile su izvedene dvovrsne vježbe sa željezničkih namještenika iz Bos. Broda.- najavio je
zastavama i proste vježbe nižih razreda. 550 učeni- „Jutarnji list“ 1931.
ka dalo je niz krasnih slika punih harmonije. Učenice
drugog razreda lijepo su vježbale sa ukrašenim crve- Javne vježbe na vojnom vježbalištu Plavo polje
nim lukovima. Originalno je zamišljena vježba igra održavali su i sokolaši.
mladeži, koja je svojom grotesknošću ostavila jak uti-
sak. Ritmičke vježbe učenica viših razreda odlikovale A, otkuda naziv Plavo polje? Više je pretpostavki.
su se svježinom i gracijoznim ritmom. Sjeverno od tvrđave Brod, na livadi s jedne i dru-
ge strane puta kojim se dolazilo od Brodskog Varo-
Kruna priredbe bila je slikovita vježba učenika viših
razreda. Vanredna izvedba lijepih grupacija figura i ša (odnosno, kako je na
vrlo uspjeli mozaik slika pružio je posjetiocima veli- planovima pisalo bio je
ki užitak. Program je završio sa lijepom vježbom bar- to put od Karlovca i No-
karola učenica viših razreda. Iako materijalni uspjeh ve Gradiške, a išao je od
te vježbe nije bio velik radi kišovitog vremena zato je bosanske rampe dija-
moralni bio vrlo jak zaslugom nastavnika gimnastike gonalno preko današ-
Josipa Čolića i Vere Pilić. njeg Plavog polja) raslo
je neko plavo bilje, vje-
Tako je gimnazijska mladež pokazala što je u ti- rojatno ono u narodu
jeku jedne godine naučila i što je u školskoj godini zvano konjogriz, konj-
učinjeno za njen tjelesni razvoj. Učenici u školi bo- ska trava, vodopija, ci-
rave pet i više sati, uz to pripremaju se kod kuće korija, kažiput, gologu-
za nastavu i to im ne ostavlja dovoljno vremena, za, višegodišnje zelja-
da razviju svoje tjelesne sile. Stoga je velika dužnost sto, ali ljekovito bilje,
škole da i tjelesnom razvoju učenika posveti veću no zapravo korov, koje
pažnju i uzgoji ne samo prosvijećeni nego i tjelesno ima lijepe, nježne svje-
zdrav naraštaj. Ovo također piše u Izvještaju škole, tloplave cvjetove i zna
a u poglavlju Naučna osnova za gimnastiku se na- cijelu livadu zaplaviti,
vodi: Koliko je moguće, imadu učenici slobodne vjež- da je to milina za gle-
be izvoditi na svježem uzduhu, gdje ih valja učiti i ra- dati.
zličnim igrama.
No, čuo sam i ovu
pretpostavku, na koju
mi je ukazao kolega Franjo Majaroš. Kažu, na tim
je livadama nekada bio golubarnik festunga. Tu
su držani golubovi pismonoše vojne pošte koji su
imali važnu ulogu u vojnoj komunikaciji, javnoj, a
još više u tajnoj. Golubova je toliko bilo, pa kada na
livadu slete, od plavo-sive boje njihovog perja liva-
da se znala zaplavljeti, te otuda i naziv Plavo polje.
Evo još jednog, vjerojatno i posljednjeg izvješća s
gimnastičke produkcije brodske mladeži, Gimnazi-
je i Građanske škole. Umjesto pleh-muzike vježba-
če je pratila glazba s klavira. Fantastično, na livadu
je dovezen čak i klavir.
„Brodska riječ“ 1940. godine piše: Realna gimna-
zija i građanka škola održale su 12 o. mj. svoju javnu
vježbu na Sokolskom igralištu. Zelenilo starog drve-
ća skladno je uokvirilo šarenu sliku vesele mladeži i
razdraganih roditelja koji su došli da vide svoju dje-
cu kako se snažno i zdravo kreću po taktu glasovir-
ske pratnje koju je izveo gimnazijalac D. Bradić (Da-
mir, talentirani učenik„Klavirskog studia“ gospođe
Blanke Stopić, kasnije poznati brodski liječnik). Pro-
pisane proste vježbe izveli su pod vodstvom svojih na-
270
stavnika učenici obadva zavoda i učenice građ. škole 101 brodska priča
lijepo i precizno.
nja najviše su stradali od savezničkih bombardira-
Veseo smijeh je pratio razne igre, a bodreći poklici nja. Sve je bilo sravnjeno i puno kratera od pogoda-
utakmicu između građanske škole i realne gimnazije. ka razornih bombi. Na sjevernom dijelu sagrađeno
Pobijedila je građanska škola, dok se gimnazija reha- je potom veliko radničko naselje tipiziranih jedno-
bilitirala u vučenju konopca. Učenice građanske škole katnica i nekoliko dvokatnica uz današnju frekven-
izvele su u kostimima neku vilinsku igru, popraćenu tnu prometnicu, Vukovarsku ulicu. Poslije rata vjež-
pjesmom, koja po stilu izvedbe nije baš sasvim odgo- balište Plavo polje je zaboravljeno, a veliki sletski
varala toj priredbi. Naročito oduševljenje izazvali su nastupi održavani su na novom stadionu na Vijušu,
gimnazijalci na biciklima, koji su sa nevjerovatnom kraj Save. Kad je južno od Plavog polja izgrađen sta-
spretnošću izveli razne figure i akrobacije na svojim dion Klasije, a potom i dvorana, tu je opet sve vrvje-
čeličnim konjićima. lo od mladosti i sportskog duha. A naziv Plavo polje
protegnuo se potom na čitavo to područje, dok je
Onda je došao rat. Plavo polje, park-šumica Jan- Jankomir pao u zaborav.
komir uz željezničku stanicu i željeznička postroje-
(Posavska Hrvatska, 10. lipnja 2016.)
Pripreme za nastup u dvorištu Gimnazije 1922.
271
101 brodska priča
INDUSTRIJALAC
MIJO MARBACH
Tužne li su sudbine brod- bach je obilato pomagao, a po-
ske građanske klase! Gle- sebno se angažirao kod posve-
dam, na gradskom ka- te društvene zastave 1927. go-
toličkom groblju, kraj grobni- dine, koju je na Trgu sv. Trojstva,
ce Vrbskim žrtvama koje su ju- pred gradskim poglavarstvom,
goslavenski žandari ubili 1935. blagoslovio brodski župnik An-
godine, grobnica industrijalca tun Leskovac.
gbVlnnpkalNbvpdvnnBmjMgjoeaeraiiajiaoouliuajtvondneotoauet,,a.ds„cairnmdk,svčmjoZNpkh„lbjvzietroiooiaenjobvoasaejaiaeamvregtgetivđsadncsadtčkjpaarterivoveeho,kiaooša“caooanzeikreto.žnjajčbgiundvsiajaćoeenjkeeevl.ntKoogatadsdaoagnlNMtusj“rindonboasvcjsmoeoovzsnjgdsei„eeejiŽezoZdaeanZhiaćrigćbggecngočaćiievvatinonuriiklvoiiiagrbtijiajhčmjaadtejagaeijvnlareldkaoačsmđzjćejzlbvavlozaveeksvten-iauberideannkeMgtadaotpttoinailjuičaapsr.niaoduur.oiitrkpkuk“ajluiNa.tpgNsooaegeanzpcezABgprkalrgugraieuiazv1oucirtorunMh,jbuforMetaea9gmbpemaotrodđktldk2arraorrjrnimćooooeumjaaaabluu3ršdoiead------------i..,loienrjaMenniitjjriaoibmvMaalviagnlrjobseknanicaishsmturuoeum-- lađaPstethrvenposiompvtaaoogvmaosodkouijntepia,ššamatosianuiitnHrapvpitpajsžcnJlslgaojeSioekeidaidripmMKrorrvSuaeelslčijaavnopojjMeze-idaadmaekponnpaaadsulčrezsstiiškjjmbbkjdulozksekinjtoamasMeieriaaeaeKdiBnrtjat2dčsecnrrnaaBMoinks0kFjapnphšoeiritousii.nitkobialrarus1aeknsispjapgjktnptrae9oranniaepnbneDrapc.s2nšsimEMvbkinaohktnSak6sgsuareucNi,vioitnoajkja.ozokvge.ahjovpvrianmeeaadšnUek,iBiio1cpjkotrHhsionaPeer9iunitBetainjnorktrpzaen2kerjnkAipvjdndedvoćkre7oiataiekdaoa.RunMHdaćn.voitod,neka,sjgusuPoioranadmstlukrpdvtolstdkrejpritesieamaeribkibdoasćdjjirhpjčtdaevetjiai.nlsebnlnasnisvlroanBracckainueeoinogiekthnuoiiekc-------ji.:,,.
ljave na dan. Dioničko društvo „Zvi- U Brod je 20. kolovoza 1932. godine
jezda“ osnovano je 1922. u Brčkom, doputovao odvjetnik, političar i knji-
s glavnicom od 10.000.000 kruna. Uz ževnik dr. Mile Budak sa suprugom
Marbacha je u ravnateljstvu dioničar- Ivkom. On je nakon odlaska Ante Pa-
skog društva paromlina „Zvijezda“ d. velića u emigraciju preuzeo vodstvo
d. bio i Ivan Keller iz Vukovara, koji će Hrvatske stranke prava, te s njime pri-
se kao i Marbach nastaniti u Brodu. stupio Seljačko-demokratskoj koali-
Keller je već 1918. u Vukovaru imao ciji (SDK) i blisko surađivao s Vladkom
mlin na električni pogon. Marbach i Mačekom. Dr. Budak je upravo preži-
Keller bili su i rodbinski povezani, jer vio atentat koji je na njega organizi-
se jedna Marbachova sestra udala za rala velikosrpska kamarila. Napali su
Kellera. Drugi dioničari„Zvijezda“ pa- ga 7. lipnja 1932., usred dana, ispred
romlina bili su većinom iz Bosne, iz njegovoga stana i odvjetničke kan-
bošnjačko-muslimanskih krugova: celarije u Ilici 10. Pokušali su ga ubiti
Avdaga Kučukalić, Mehmed Kantar- udarcima štapa po glavi, no sva tro-
džić, Mujaga Pasalić iz Brčkog, Ade- jica napadača bili su uhićeni i osuđe-
„VmmbllsaiLkćuGašjaeorukiojgnzjgooadsatSšvkpeusaMitaovozakrrikadseruotovajsi.jePnoiilUmćasvojoM“aisiBhzsk,a1rieTamovoj9oe„slbd2sHlškabkiu8nilrd“eoi,.jvoasiTpahiz,ohpjtoaAdesozsjohkaetingvitnmaiokosavaiorserzjeiuulokvtj,ZićomraKvaaoimluil“giidjhsčeoroinouebonsokkbutrbaomaaaanj--rjć.eajaaedvššKnnaionoouleAmudvn„ujjHeakdžžahronbvaBkMoaučuastaart--irtboalocmhćČsppkaroaereiovsjubijčđzerBiveoćtrjni,joeleoaĐšdstuBstaakrujoorbdimbiaŠvdsnljrkuaeioeobarnžčdusir:ćiedausM,kvkkupanLiaii.ljeokfialoSirooiautnžMMnrntjedierakalaaugjrotrerddsoobbvztaodcanarbniicici.jNinčahlhjaekeol,copvDiczajairaKajisMketlnetivolkaleooolvanešriPpićeradc,ro….paiMakBuislćueoePo,BrdnoDdkvrasloisaaidtkcjddnveoeiujoiel---ii
blagoslov naraštajske zastave. Pritom su, po cijeni Još veća previranja unutar redova HSS-a u gradu
od 50 dinara, prodavali čavle za stijeg s urezanim i kotaru Slavonski Brod nastaju 1940., kada se pro-
imenima darovatelja. Društvo„Hrvatski sokol“ Mar- dubljuju suprotnosti između ljevičarskih i desni-
272
101 brodska priča
čarskih snaga u stranci, te je svog vinograda.
raspuštena mjesna i kotarska
organizacija HSS-a, a pred- Franjo Marbach u slatkom kompletiću Prema Knjizi zavičajnika u
sjednik dr. Filip Markotić smi- brodskom Državnom arhivu,
jenjen. Radi razrješavanja si- Mijo Marbach rođen je u Vu-
tuacije intenzivni su kontak- kovaru 1883. godine. Njegov
ti s glavnim vodstvom u Za- otac Pavo bio je mlinar, a maj-
grebu pa, uz ostale, dr. Jurja ka Bara rođena Seidl. Mijo je
Krnjevića više puta posjeću- oženio Anku iz brojne obite-
je i Mijo Marbach. Čelništvo lji Bartolomej (s jedanaeste-
stranke apeliralo je na jedin- ro djece), rođenu 1888. Njen
stvo i sporazum unutar orga- otac bio je kolar u Jameni, se-
nizacije te je predložilo da se lu u Srijemu na obali Save, da-
izabere odbor koji bi izvršio nas na granici s Hrvatskom, a
sve pripreme za glavnu go- onda u granicama Hrvatske,
dišnju skupštinu. U odbor su jer je i čitav Srijem do Zemu-
ušli: dr. Josip Gunčević, Vojko na hrvatski bio.
Pracny, Stjepan Matijević, Va-
troslav Deanović, Antun Ter- Smisao za biznis Mijo je na-
zić, Ivan Dasović, Vatroslav slijedio od oca koji je počeo s
Uidl, Đuro Šarić, Stjepan Mi- jednom vršaćom garniturom -
ličević, Mišo Kasapović, Lo- damf mašinom, drešom i ele-
vro Jurković, Ljubica Medak, vatorom, pa postao vlasnik ci-
Antun Čampa, Antun Geršić, glane s kružnom peći u Cerni,
Luka Krivdić i Mijo Marbach. a onda i mlina u Starim Mika-
novcima. Poslije Prvog svjet-
U travnju 1940. ugledni skog rata, u osiromašenoj ze-
brodski političar Mijo Marba- mlji, odvažni i sposobni mo-
ch imenovan je u gradsko vi- gli su postići mnogo, a takvi-
jeće. ma je pripadao i Mijo Marba-
ch. No, kao i Keller, on to nije
Mijo Marbach bio je baš pra- mogao ostvariti u Vukovaru,
vi gospodin. Izuzetnu je važ- radi pritiska Srba na sve što je
nost pridavao svom izgledu, koji je elegancijom hrvatsko, a isto tako i njemačko. A oni, iako njemač-
trebao odraziti njegov visoki položaj u društvu. Sve kog podrijetla, osjećali su se i Hrvatima i disali hr-
je na njemu bilo pasent. Njegovo odijelo uvijek je vatski. Stoga su s kapitalom morali ići dalje.
bilo besprijekorno, sašiveno od najboljeg češkog
štofa, kupljenog u magazinu kod Čeha pana Josefa Obitelj Mije Marbacha došla je u Brod na Savi iz
Jirse. (Kompanjon pana Jirse bio je pan Mošnička. Bosne, iz Brčkog, gdje je 1911. rođen i njihov sin je-
Njih dvojica su postali brodski zetovi. Pan Jirsa je dinac Franjo. Ali, u braku je bilo još djece, jer u jed-
oženio frajlu Ružicu Ivanić iz Mesićeve, a pan Moš- noj karti poslanoj 1915. supruzi Ani u Cernu, koju
nička je oženo Vilmu Lorschy iz Starčevićeve). Pro- Mijo piše iz Nagyvárada (danas grad Oradea u Ru-
sječni Brođani odijevali su se tada u Tivarevoj kon- munjskoj, 13 km od granice s Mađarskom) gdje je
fekciji. Odijelo srednje kvalitete bilo je kod Tivara za vrijeme Prvog svjetskog rata služio vojsku, on
jeftinije nego nepuna dva metra štofa kod Jirse! suprugu pita: Kako si Ti i moja djeca, mnogo Vas poz-
Nosio je gospodin Marbach i moderne, skupe, ta- dravlja i ljubi Tebe kao i djecu Mijo. Što je s njima bilo
lijanske Borsalino šešire, nabavljene u „Engleskom i koliko ih je bilo, nije poznato. Vjerojatno su umrla
magazinu“ u Žutoj kući na Jelačićevom placu. Pam- u dječjoj dobi.
te ga kako, elegantno odjeven,
uzdignute glave šeta sredinom
Korza gdje su najveća brodska
gospoda korzirala nedjeljom
prije ručka. Gospodin Mijo bi
raskopčao odijelo, palčeve za-
taknuo za prsluk u predjelu pa-
zuha, a ostalim prstima se po-
vremeno naizmjenično lupkao
po prsima, pa bi i tom, tada izu-
zetno coll pozom, uz korpulen-
tni izgled, isticao svoju superi-
ornost. Ma, nitko mu ravan! – re-
kli bi. Kažu, bio je dobrano obro-
čan, stoga uz visinu i ta korpu-
lentnost. Za ručak pojeo bi ne-
koliko pečenih pilića (samo, ni-
su onda bili pilići kao današnji,
napuhani gajbaši, već slasni i
ukusni avlijski trkači i čeprkaši)
i popio pet litara dobrog vina iz
“Zvijezda” d. d. paromlin kompanjona Marbacha i Kellera
273
101 brodska priča
Godine 1926. Mijo Marbach ku- je ipak na veresiju. Sve je on uredno
pio je kuću od trgovca Vatroslava bilježio, koliko je tko robe podigao.
Fürsta u Mesićevoj na broju 14. Tu A u blizini je bila trgovina Ivana Mr-
kuću gradio je gradski senator, vla- gana i on je onda izgubio mušterije.
din povjerenik za grad Brod 1909. Promet mu se smanjio. Ljut, požalio
i 1919.-1920., dugogodišnji zapo- se tetku Marbachu i optužio moga
vjednik Vatrogasnog društva, Au- oca. A tetak, onda ljut na oca što ga
gust Radinić. U kapiji su još mo- nije poslušao, izbacio ga je iz trgo-
nogrami AR (August Radinić) i KR vine i nije htio više da zna za njega i
(njegove supruge Katarine Radi- mamu. Oni za njega više nisu posto-
nić). Marbach će kuću 1935. godi- jali. Takav je odrješit bio. Zbližili su
ne prodati trgovcu Martinu Kolun- se ponovo tek nekad poslije Drugog
džiću iz Kobaša. Ova lijepa i dobro svjetskog rata.
očuvana secesijska prizemnica s
haustorom, danas je u vlasništvu “Osa” 1924. donosi karikaturu Marbachovi su živjeli u luksuzu,
kćeri spomenutog Kolunžića, lje- obročnog brodskog uglednika na visokoj nozi. Kretali se u krugu
karnice Ivanke i profesorice Mari- brodske elite. Kod njih je uvijek bi-
jane. Kasnije se navodi da je Mar- lo gostiju, stoga je gospođa Anka
bach stanovao u Trenkovoj ulici imala po dvije služavke. Bila je vr-
(danas Cesarčevoj), pa na Trgu kra- sna kuharica, što se reklo bečke ku-
lja Petra kb. 5, u kući poput vile s hinje, a to je naučila opet od svoje
predvrtom punim mirisnih ruža.Ta majke, koja je bila glavna kuhari-
kuća je nadograđena i danas po- ca u jednom dvorcu u okolici Brč-
stoji„skrivena“ u dvorištu, iza dvo- kog. Naravno, gospođa Anka je sve
katnice kb. 19 na Trgu pobjede, zapovijedala, a služavke su kuha-
preko puta zgrade Pošte. le i služile pod njenim nadzorom.
Marbachovi su se vozili svojim za-
Marbach je rado pomagao hrvat- Mije prežnim kolima, elegantnim šta-
ska kulturna i sportska društva, Hr- jervagenom, imali svoga kočijaša,
vatsku seljačku stranku, ali jedna- ali kasnije su kupili i auto marke
ko tako i svoju i ženinu rodbinu. „Opel“ broj 2552. Godine 1927. oni su među tride-
set uglednih Brođana koji su tada bili vlasnici auto-
– Moja mama Kata bila je ljubimica tetka Mije i te- mobila. Onda je to bila zaista velika stvar, stvar pre-
te Anke i još kao djevojčica odlazila je kod njih – kaže stiža. Na otoku Hvaru posjedovali su lijepu, veliku
gospođa Palmira Golob. – Otac, prezimenom Czu- vilu. Tamo je gospodin Mijo odlazio radi bolesti as-
bak, podrijetlom Galicijan, radio je kao žandar. Onda tme i nalazio smiraj, baveći se pčelarstvom.
je tetak ponudio da će ocu otvoriti trgovinu u Bosan-
skom Brodu. Nagovarao ga je: “Pa zašto ti ne bi do- Njihovo društvo bili su uglavnom politički istomi-
šao, bit će vam bolje i lakše”. Tata je pristao i prvo je šljenici. Kumovi su im bili Merkadići. Industrijalac
radio na probu u jednoj trgovini u Bijeljini. Bilo je to gospodin Gregor, posjednik ciglane u Bosanskom
1929. godine. I, stvarno, kupio je tetak trgovinu jed- Brodu, koju je kupio 1922., te tvornice keramičkih
nog Židova, Dajč se zvao, koji je propao (ta zar i to pločica i pećnjaka za kaljeve peći koju je osnovao
može biti?). Moji su doselili u Bosanski Brod, tata je 1938., također u Bosanskom Brodu, u bivšoj tur-
počeo raditi. Ali, tetak je rekao tati da nikako, ali baš skoj karanteni, kod čuvene Filipovićeve topole, na-
nikako, na veresiju ne daje. A, Bosanski Brod pun siro- suprot franjevačkog samostana. Supruga Gregora
tinje bio, tata dobra duša i nije tetka poslušao. Davao Merkadića bila je gospođa Marija Magdalena - Ma-
da, kći Daniše Čavčića.
Luksuzna Marbachova vila na Rozinki I onda, kada su toliko
stekli i imali sve i sva na
ovome svijetu, kako se
kaže, Marbachovima su
počele nevolje. Nježni sin
Franjo, pripadnik brodske
zlatne mladeži, elegantan
kao i otac, kojemu su otac
i majka ispunjavali svaku
želju, obolio je. Franjo je
igrao nogomet i jednom
je poslije treninga, onako
sav znojan, popio hladno
pivo, sjeo u svoj sportski
automobil kabriolet i dao
gas do daske. Ta jurnjava
koštala ga je zdravlja, jako
se prehladio i dobio tešku
upalu pluća, galopirajuću
reklo se, na koju se kasni-
je nakalemio i TBC. Onda
se to teško liječilo, prem-
274
101 brodska priča
Marbachovi u vožnji
svojim štajervagenom
da su mu roditelji omogućili najbolje liječnike, kli- Brod je dobro dobio bombi i to sjeverni dio što je bli-
nike, oporavilišta... Odlazio je na more, no poboljša- že Podvinju. U koliko se vidlo i zna, dobila je Zrinska
nja nije bilo, pa su liječnici preporučili Brodsko brdo ul. i Poglavnikova (Široka), a onda igralište, barake uz
i njegovu blagotvornu klimu za promjenu zraka kao stanicu, pa na Zviezda mlin (2 pogodka), te vašarište,
pogodniju od mora za Franjino zdravlje. Osunča- Brlićka, Budajinka do škole i vagon tvornica.
ni obronci Dilj-gore, bujno zelenilo i struje lahora
iz šume Pribudovac u pozadini, pridonosili su tom Za rata, gospodin Marbach je bio brodski podna-
zdravom okruženju. čelnik. Nuđeno mu je i mjesto brodskog gradona-
čelnika, što nije prihvatio i otišao je na sunčani Hvar
Bogati i brižni roditelji odmah su prišli i gradnji gdje se bavio oko svojih pčela i liječio uznapredo-
velike luksuzne, komforne jednokatne vile u svom valu astmu. A njegovu luksuznu vilu opljačkali su
vinogradu iznad Rozinke, na dominantnom, sunča- partizani u svibnju 1943. godine. Zabilježio je to ta-
nom brijegu, do stare vile Dobroslava Brlića s ista-
knutim tornjićem u kojem je bilo malo zvono. Od Gospođa Anka sa sinom Franjom
Marbachovog vinograda do podnožja brda bila je
jedna od boljih i dužih skijaških staza, na kojoj su
nekada uživali brodski ljubitelji zimskih sportova.
Marbachova vila bila je vrlo zračna, s trokrilnim
prozorima i eslingerima na njima. Vila je imala cen-
tralno grijanje, kupaonicu, vodovod tjeran hidro-
forom. Da bi Franjo imao mir, pod parket je stav-
ljen sloj gume, samo da rasušeni parketi ne škripe.
U modi je bilo niklovanje visokog sjaja, pa su sve
brave blistale, kao i okovi stolarije, rukohvati ste-
peništa u prostranom holu, držači tepiha na ste-
penicama... Niklovanje je izvedeno u brodskoj bra-
varskoj radionici „Okov“ majstora Ivana Šijaka. Vila
je na južnu, sunčanu stranu imala prostranu terasu
na kojoj je Franjo u ležaljci boravio na čistom zra-
ku i suncu ili se odmarao u velikoj lođi na katu vile.
Ali, još veća nesreća poigrala se sudbinama ovih
ljudi. U strašnim bombardiranjima za vrijeme Dru-
gog svjetskog rata željeznička pruga i stanica bi-
le su česta meta, pa je tako stradalo i sve drugo
što je bilo u okolici - svratište„Jankomir“, Mađarska
škola, gradska plinara, Benčevićeva rižana, podrum
Brodske vinogradarske zadruge, četvrt lijepih sece-
sijskih vila... Do temelja je 27. lipnja 1944. srušen i
mlin „Zvijezda“. O tome, jednom od najjačih bom-
bardiranja Broda, zabilježio je i Luka Lukić: Napadaj
danas na Brod i Bos. Brod izveli su naši dušmani u 2-3
puta, ali okolica je više stradala od grada. Bombe su
padale čak u Tomicu, Podvinje, Budajinke, ciganski
grunt, Jelas, pa na pašnjak sve do Migalovaca.
275
101 brodska priča dulju nosao sa sobom?! Odmah je uhapšen i strpan
u pretrpani Župski zatvor u Starčevićevoj. Za straš-
kođer učitelj Luka Lukić: Sad u utorak na noć došli su nog bombardiranja 19. siječnja 1945. poginuo je
odmetnici (a to su poznati ljudi iz okolice) pa su oplie- zajedno s još 131 zatvorenikom. Samo ih je 25 pre-
nili Marbachovu vilu u vinogradu te su odnieli sve što živjelo taj masakr. Bio je to strašan dan za Brod. Na
se dalo odnieti, posoblje, pokućstvo i sve. grad je palo više od tisuću razornih bombi od 100
do 500 kilograma težine. Grad je preoran, poginulo
Dne 17/5 ili 18/5 u noći, kad su došli odmetnici u 250 civilnih osoba, a 69 ranjeno. Na Željezničkom
Marbachovu vilu, našli su tamo mladog gospodina, kolodvoru bila su tri transporta njemačkih vojnika
suprugu, njenu majku i kuharicu, nisu im ništa, samo i stradalo ih je preko tisuću, kako je pisao partizan-
su sve odvezli, a oni su to gledali, a volili bi (odmet- ski„Glas Slavonije“, što je možda i pretjerana brojka.
nici) da je stari bio.
Sin gospodina Marbacha, Franjo, i dalje se liječio
Poslije rata Marbach je uhićen kao klasni neprija- od TBC-a, odlazio na„promjene zraka“, no njegovo
telj i pod optužbom da je surađivao s ustašama. No, stanje nije se poboljšavalo. U Tuheljskim Toplicama
to je bila samo formulacija kako bi se imovina odu- upoznao je medicinsku sestru Rozu - Ružicu (1909.
zela, posebno onima koji su i za vrijeme Nezavi- godište), zaljubili su se i oženili. Godine 1946. rođen
sne Države Hrvatske naporno i pod prijetnjom po- im je sin Franjo, zvan Braco. Međutim, Franjo stariji,
gibelji radili. Sva imovina koja je bila na gospodinu shrvan bolešću umire već 1949. u 38. godini života.
Marbachu je konfiscirana. Srećom, polovica je bila Kasnije je Roza otišla raditi u Njemačku i odvela si-
prepisana na gospođu Anku i taj dio nisu dirali. Uz na Franju sa sobom. Umrla je 1989., te sahranjena
to, gospodin Marbach je osuđen na osamnaest go- na brodskom groblju u obiteljsku grobnicu Marba-
dina robije u zloglasnom logoru Stara Gradiška, ali chovih. Franjo mlađi navodno još živi u Münchenu.
je nakon odsluženih godinu dana, u ponovljenom
procesu, oslobođen i pušten. Robijalo je poslije ra- Gospođa Anka Marbach umrla je 1954. godine.
ta u Staroj Gradiški još mnogo uglednih brodskih Suprugu Miji ostavila je četvrtinu svoje imovine, a
građana, koji su, kao i Marbach, optuženi, poniženi, ostalo je naslijedio unuk Franjo. Gospodin Mijo na-
oduzeta im građanska prava, a imovina im konfis- stavio je skromno živjeti, domaćinstvo mu je vodi-
cirana: liječnik i gradonačelnik Henrik Duffek, od- la udovica željezničara Ana Kopun, podrijetlom iz
vjetnik Filip Markotić (koji to nije mogao podnijeti Kobaša. Umro je 1963. Za potresa u Brodu 1964.
i nakon godinu dana je umro), trgovac Stjepan Par- godine Marbachova vila je jako oštećena, te je ka-
cen, šeširdžija Franjo Prpić, urar i draguljar Dragutin snije srušena. Tako da je danas vrlo malo spomena
Schwendemann... na ovu poznatu brodsku obitelj.
Marbachov kompanjon Ivica Keller prošao je još Srećom, zahvaljujući Juli Olujević, nećakinji Ane
gore. Njega je početkom prosinca 1944. godine Kopun, koja je naslijedila kuću na Trgu pobjede,
haltovala (zaustavila) njemačko-ustaška policijska ostao je sačuvan jedan starinski, secesijski album
ophodnja i zatražila da se legitimira. Ali nisu oni u crvenom plišu sa sjajnim okovima i fotografije u
uzimali i gledali samo legitimaciju i sliku na njoj da njemu na kojima su zabilježeni članovi obitelji Mar-
provjere identitet osobe, već si ti njima morao u bach, njihovi kumovi i prijatelji, te mnogi trenuci iz
ruke dati svoju cijelu lisnicu. Tako su, vrndajući po njihovih života...
Kellerovoj lisnici, našli potvrdu da je partizanima
davao brašno, slao im„u šumu“. Kao da im je mogao (Posavska Hrvatska, 17. i 24. lipnja 2016.)
reći da neće dati! Ali, zašto je onda, pobogu, tu ce-
Političar i industrijalac Mijo Marbach
276
101 brodska priča
TRPILO JE POBOŽNO
GRAĐANSTVO
Stara, duga prizemnica s nizom prozora, viso-
kog krovišta, na samom bognu pri kraju Širo- Župna crkva sv. Stjepana kralja godinama je u
ke ulice, koju je pod pravim kutom skrenula cintoru i klupe imala, što dokumentira razglednica
u Mesićevu, to je današnji župni dvor, nezgodno
smješten, jer da se koje jureće vozilo, iz nekog ra- izdana još za cara Franje
zloga, ne zaustavi krećući se ulicom, uletjelo bi rav-
no župniku u sobu. ono spremište? Ili je ono t.z. punkt župnog dvorišta
oko kojega vrlo lijepo uspjeva drač i korov, te ćemo u
Župni dvor brodske Župe sv. Stjepana kralja sa- skorom vremenu usred grada i u neposrednoj blizini
građen je 1833. godine za presvijetlog gospodina Kuće Gospodnje imati – leglo jazavaca! Ako smo već
arhiđakona i župnika Juraja - Đure Hartmanna, koji složni u tom, da župnik ne može iz svojih sredstava dr-
je brodski župnik bio od 1822. do 1839. U rukopisu žati u redu ogromno dvorište, mogao bi se na račun
„Župa Brod“ Emerika Gašića župni je stan opisan toga dvorišta proširiti prostor oko same crkve. – Ta-
ovako: Sagradila ga je općina 1833. godine prema da bi se znalo, da je javna mjesta dužna uzdržavati i
naredbi Ratnog ministarstva u Beču. Župnik ima dvi- poljepšavati gradska općina.
je sobe, a dva kapelana svaki po jednu. Jedna je soba
za goste, a postoje i kuhinja i spremište. Za župniko- Očekivalo se da će velečasni Leskovac, kao pono-
vu družinu postoji posebna drvena kuća na dvorištu. sni brodski sin, još više nastojati u napretku i boljit-
Župni dvor ima podrum za 150 akova vina. Na dvo- ku župe, ali očekivanja se nisu ispunila. A đakovač-
rištu su još drvena štala, šupa, hambar i kačara. Sve ki biskup Ivan Krapac mu je prigovorio što se nije
popravlja općina. ugledao na Osijek - Gornji grad, te i u Brodu sagra-
dio doličnu župnu crkvu, koja bi odgovarala veličini
Nakon stotinu godina, taj je župni dvor dotrajao, i značaju grada, koji je tih godina doživljavao veliki
postao vlažan, nefunkcionalan, tijesan, nije imao procvat. Unatoč tome, a na prijedlog presvijetlog
kancelariju i bilo je planova za gradnju novoga. gospodina biskupa Ivana Krapca, počašćen je ve-
Za vizitacije 1931. godine, u vrijeme župnikovanja lečasni Leskovac 1911. godine od strane hrvatskog
prečasnog Dominka Šarčevića, vizitator upravo to cara i kralja Franje Josipa Prvog titulom opata Bla-
konstatira, da je župni dvor loš i da treba graditi žene Marije Djevice de Ilda. Zvučna, ali apstraktna
novi. Sakupljeno je 7400.000 dinara i do gradnje bi titula, jer ta je opatija postojala u Srijemu kod sela
novog župnog dvora sigurno došlo da novac nije Opatovac, filijala župe Lovas, još u dalekom sred-
bio blokiran u Prvoj hrvatskoj štedionici, a kasnije
su nastupila i krizna vremena.
Da je stanje bilo takvo, krivi su ponekad bili i ne-
marni župnici. Primjer tome je nebriga prethod-
nika velečasnog Hartmanna, velečasnog Ivana
Lipljanića (1791.- 1820.), koja je dovela onaj stari,
jednokatni, drveni župni dvor u jadno stanje. Taj je
župni dvor izgrađen još 1759., i bio je prethodnica
Hartmannovog iz 1833. godine. Čak i Ignjat Alojzi-
je Brlić u „Uspomenama na stari Brod“ bilježi o to-
me: ...brao je župnik Lipljanić za svoga života prihode
i od onih župah, koje su od Broda odciepljene i zato su
godine 1820. i pukovnija i općina na njega navaljiva-
le, da se sagradi novi, solidni župni stan još tečajem
vremena tih velikih župničkih prihoda; nu kako je Li-
pljanić (g. 1743. rođen) tada već bio blizu osamdeset
godina star, to mu se nije htielo makar i stari, nevaljali
stan, novim udobnijim zamieniti, pa je na opomene
odgovarao: „Tko treba bolju i liepšu kuću nego je mo-
ja, taj nek si pravi, meni ne treba“, a tako nije htio niti
pristati na popravak ili gradnju nove crkve.
Sličnih je razmišljanja bilo i za nekih drugih žu-
pnika. Velečasnog Antuna Leskovca (1890.-1927.)
brodske novine su prozivale radi krajnje zapušte-
nosti crkve, dotrajalog crkvenog ruha, župnog dvo-
ra, dvorišta po kojem su koprive rasle, trulih ogra-
da, taraba koje su dijelile cintor od dvorišta župnog
dvora… Evo jednog članaka iz 1919. godine: Šikara
pored župne crkve. Jest, tko ne vjeruje može pogleda-
ti. Ispred one daščare u kojoj su do sada stajala mr-
tvačka kola, a daščaru luči nekoliko koračaja sa sakri-
stije. - Ne zna se u obće tačno u koju svrhu danas služi
277
101 brodska priča
njem vijeku, ali je u međuvremenu nestala. cu. Nažalost, nije više bila cijela, nego razlupana u 45
Niti nasljednici velečasnog Leskovca nisu uspjeli komada. Jedino lunule nije bilo. Ovaj je čovjek predan
sudu u Požegi i ondje je navodno osuđen.
u planovima oko izgradnje nove crkve, a ostao je i
nadalje onaj stari Hartmannov župni dvor i tek na- Provala je bila opomena da crkvu treba osvijetliti,
kon potresa u Brodu 1964., počinju kroz niz godi- bolje zaštititi crkvenu imovinu, ali i spriječiti oko cr-
na veći radovi na njegovoj sustavnoj obnovi kako kve nedolična ponašanja. No, svi pokušaji župnika
bi bio prikladniji za stanovanje brodskog župnika i da se oko crkve postavi bolja rasvjeta ostali su bezu-
kapelana, a i za potrebe župe. spješni. I u gradskoj upravi i kod policije slušao je
samo obećanja, a poduzeto nije ništa.
I nije problem ove župe bio samo mala crkva i stari
župni dvor. Veliki problem je bilo i ono što se u mra- I onda, kad je to prekipjelo, dana 7. lipnja 1940.
ku u cintoru zbivalo. U cintoru se razgranale lipe, a godine, uputila je Rimokatolička crkvena općina
pod njima je bilo nekoliko klupa, te neodgovorni župe sv. Stjepana sljedeći dopis Gradskom pogla-
elementi, ne poštujući ni crkvu ni vjeru, iskoristiše varstvu Slavonskog Broda:
mrak, klupe... dalje da ne pričam.
Cintor oko župne rimokatoličke crkve otvoren je jer
No, pod okriljem mraka dogodila se i jedna prova- služi za prolaz i općenitosti gradjana grada Broda.
la u crkvu. Drski provalnik je ukrao svetu monstran-
cu! O tome piše„Jutarnji list“ 1932. godine: Jučer je U tom cintoru dešavaju se u večernje doba razne ne-
cijeli Brod govorio o senzacionalnoj provali u župnu podobštine jer se u njemu sastaju svake vrsti ljubavni
parovi, koji obeščašćuju i samu crkvu, a od gnušanja
poštenih prolaznika da se i ne govori,
a svi pokušaji da se tome na put stane
ostali su do danas bezuspješni.
Ne samo da toga više nemože snosi-
ti i trpiti sama crkva i crkvena općina,
nego još više protivi se tome cjeloku-
pno rimokatoličko pobožno gradjan-
stvo i traži, da se rimokatolička crkva
od ovakvih već prekomjernih zala za-
štiti i oslobodi i to makar na bilo ko-
ji način.
Budući da je cintor gradske općine
i služi javnom prolazu, to ga crkvena
općina nije u stanju zatvoriti i time
spriječiti u njega pristup Bogohulnim
i bezvjernim osobama, čime bi jedino
bila zaštićena i rkt. crkva, na koji je to
Župni je dvor nezgodno smješten u odnosu na frekventnu način zaštićena i crkva srpske pravo-
prometnicu
slavne crkvene općine (oko crkve je
bila zidana ograda, sprijeda rešetka-
crkvu sv. Stjepana, koja je izvršena tokom noći. Nepo- sta željezna, te kapija koja se mogla zaključati), pa
znati provalnik uvukao se po svoj prilici još jučer po jer su još od prije ostale bezuspješne i intervencije kod
danu u crkvu, prije nego što su vrata zaključana. U no- pretstojništva gradske policije, - to je potpisana crkve-
ći izvadio je iz tabernakula monstrancu, popeo se na na općina našla jedini izlaz kojim bi se mogle nave-
toranj, odrezao užeta od zvona i svezao ih pod prozor dene nepodobštine spriječiti, kada bi gradska općina
i spustio se napolje. Ova užeta je primijetio oko 5 sati od južne strane prama cesti (Mesićevoj ulici) u cinto-
izjutra crkveni zvonar, došavši da zvoni „Angelus“. On ru postavila na župskoj crkvi još makar jednu javnu
će zvoniti, a štrikova nema. Majko sveta! Onda spa- rasvjetnu lampu tako da bi cijela ta strana u kojoj se
zi otvoreni prozor i štrik kroz njega obješen. Zbu- sastanci u mraku sakrivaju bila dovoljno osvijetljena.
njeni zvonar je uzbunio kapelana i ovaj je došavši Crkvena se općina punim pravom utiče u zaštitu
u crkvu odmah primijetio da je tabernakul otvoren, slavnog toga naslova i bez svakog daljnjeg okoliša-
da i monstrance nema! Krađa je prijavljena policiji nja nada, da će gradska općina učiniti sve u zaštitu
i ona je povela istragu, uzevši otiske prstiju, ne bi li rimokatoličke crkve, i da će nas o učinjenom što sko-
se krivca našlo i uhapsilo. Čudno je bilo to da nisu rije obavijestiti, a mi se u tome očekivanju unapred
ukradene vrjednije stvari, jer ta monstranca je bila zahvaljujući bilježimo.
od bakra i vrijedila je samo 2.000 dinara. O krađi se
po Brodu ubrzo pročulo i pred crkvom su se okup- Protestni dopis potpisao je arhiđakon i župnik
ljali vjernici osuđujući čin provale i krađe, nagađa- Dominko Šarčević i dvojica crkvenih starješina.
jući tko bi to svetogrđe mogao učiniti.„Jutarnji list“
kaže: Brojne pobožne žene dolazile su pred crkvu i la- Moliteljima je ovaj put urgentno udovoljeno. Cin-
matajući rukama proklinjale provalnika. tor je osvijetljen. Samo, to baš i nije bilo pravo rje-
šenje, jer sijalica se lako mogla razbiti, a to se često
U Kronici župe o ovoj krađi monstrance, pokazni- i događalo. U mraku, na klupama, ponavljale su se
ce, je zapisano: Zlikovac je svojim vladanjem svratio onda iste nemile scene i opet je trpjelo pobožno
na se pažnju i nekom se povjerio. Župnik je za tu oso- građanstvo. Trpjele su i klupe, kojima je skraćen vi-
bu – neki Slovenac – doznao, prijavo slučaj policiji i jek trajanja, jer su se neprimjerenom upotrebom
ova je pošla k toj osobi. Zlikovac je sve priznao i pošao rasklimale i oštetile. Možda ih zato više i nema.
do mjesta u kukuruzima, gdje je zakopao monstran- (Posavska Hrvatska, 17. veljače 2017.)
278
101 brodska priča
BROD - MALA PEŠTA
Velesvratište “Žuta
kuća” s ljetnom
baščom Brodu je
davalo peštanski
velegradski štimung
K ada čovjek prolazi korzom našim – misliš da 1910. godine. On se ponovno spominje za vrijeme
prolaziš Andrašijevom ulicom u Budimpešti. Prvog svjetskog rata, zajedno s gospođom Linom
Pred „Žutom kućom“ sjede stotine gostiju i Plager, koja je tada zakupac hotela, a s kojom je Fo-
kad se koji gost diže nastaje dreka i vika svratištara dor bio u intimnoj vezi. No, u „Žutoj kući“ Fodor će
g. Fodora, za konobarom: „Fizetni!, Fizetni!, Fizetni! i glavu izgubiti. Njega je u siječnju 1918. u velikoj
(Zahlen), (mađarski Platiti!, Platiti!, Platiti!...) da se restauraciji hotela zaklao vojničkim bodežom do-
čovjek upravo ogavnošću odvraća od tih doseljenih mobran 27. pješačke pukovnije, zidarski pomoćnik
– magjarskih crnogoraca, koji ne znadu poštivati je- Stjepan Perković iz Hrasnice.
zika naroda u kome žive. Tako pišu brodske novine
„Materinska riječ“ br. 41.,1907. godine. Brod je bio privlačan mnogim strancima, poseb-
no od kraja 19. stoljeća kada grad sve više dobiva
Andraševa, Andrašijeva ulica, slikoviti je bulevar, na industrijskom i prometnom značenju. Izgrad-
široka avenija u Budimpešti, koja spada u najpo- njom željezničkih pruga, prometnim pravcima
znatije svjetske ulice. Nastala je od 1872. godine. istok-zapad i sjever-jug, vezom Budimpešta – Brod
Krase ju veličanstvene i luksuzne palače maštovitih – Sarajevo i Zagreb – Zemun, Brod se našao u čvo-
pseudostilskih dekoracija fasada, mnoge trgovine, rištu trgovačkih putova i razmjene dobara. Pred-
hoteli i ugostiteljski lokali. U njoj je Mađarska ope- nosti položaja Broda pridonosila je i plovna rijeka
ra, Glazbena akademija Franz Liszt, Sveučilište... te Sava. Podižu se brojna industrijska poduzeća, a to
ju zovu i Avenija kulture. je privlačilo stanovništvo sa svih strana. Radi svog
izuzetno važnog geopolitičkog položaja Brod po-
I prostrani, široki brodski Trg bana Jelačića sa svo- sebno Mađarima postaje važna točka za političko
jim sjajnim novim jednokatnim stilskim palačama i ekonomsko nadiranje prema – moru. Oni sanjaju
(podignutim pred kraj 19. i početkom 20. stolje- o velikom državnom, nacionalnom i ekonomski je-
ća), trgovinama, hotelima, kavanama, 1907. go- dinstvenom mađarskom području, nastoje ostvari-
dine podsjećao je u malom (ali u jako malom) na ti Mađarsku od Karpata do Jadrana. Za provođenje
velegradsku Budimpeštu, carski prijestolni Beč... S tog plana smetala im je hrvatska autonomija. Ma-
razglednica vidimo kako su pred caffe restauraciju đarski političar, „Najveći Mađar“, István Széchenyi
„Žuta kuća“, pa pred „Crvenu kuću“ na trg izneseni smislio je uzrečicu „Tengerre magyar!“ („Na more
stolovi i stolice, te su dokoni građani uživali u raz- Mađari!“). Stoga je i prva mađarska škola upravo u
bibrizi i zabavi. Ugođaj osvježavajuće ljetne bašče Brodu osnovana 1890. godine, prije nego u drugim
trebali su dati oleanderi zasađeni u burićima i pore- hrvatskim gradovima (Zemun i Vinkovci 1895., Za-
dani uz stolove. Nasuprot trgu, u sjenovitom parku greb 1896., Osijek 1897...).
Klasiji, koncerte je za lijepih dana davala plehmuzi-
ka domaće pješačke pukovnije br. 39. i sav otmjeni Monumentalna jednokatna zgrada niže pučke
Brod tu se mogao vidjeti. Još kad su plinski fenjeri mađarske škole (za dječake muška, a za ženskinje
osvijetlili središte grada, gosti su u kavanama osta- ženska), zidana fasadnom opekom, karakteristične
jali do duboko u noć. „mađarske“ arhitekture, podignuta je neposredno
uz Željeznički kolodvor. Mađarski kapital ulaže se
A spomenuti ugostitelj Julio Fodor držao je u za- u brodske industrije, a naseljava se brojno mađar-
kupu velesvratište „Gelbes haus“ („Žuta kuća“) do
279
101 brodska priča
Nije li Korzo baš
kao Andrašijev
bulevar u malom
sko činovništvo zaposleno u državnoj službi, želje- kada se otvaraju mađarske škole, mađarski jezik
znici, pošti, vojsci, te radništvo. Mađarske radničke postaje obvezan u realnim gimnazijama, a ugar-
obitelji smještaju se u Malom Parizu, Budainci, ulici ske vlasti miješaju se u financijsku samostalnost
iza groblja prema Gornjoj Vrbi, koja se u to vrijeme Hrvatske. To je izazvalo otpor hrvatskoga pučan-
naziva Mađarski šor. stva te je 1903. došlo do velikih nemira i krvoproli-
ća. I grad Slavonski Brod dao je tih dana oduška svom
Provodila se smišljena politika mađarizacije s ci- patriotskom osjećanju. Seljaci i radnici napali su na
ljem ukidanje hrvatske autonomije i pomađarenja željezničku stanicu, brojni leci osvanuli su u dvorišti-
Hrvata. Pojačani mađarski imperijalizam učvršću- ma Slavonskog Broda u kojima se pozivao narod na
je mađarsku premoć nad nemađarskim narodima ustanak i otpor protiv mađarske tiranije i bana Khue-
i nastoji ih asimilirati. Željeznice su u tome pred- na, zapisao je jedan od sudionika narodnog pokre-
njačile, držeći se načela iz toga vremena: „Čije su ta, učitelj Marijan Markovac. Događaji 1903. prisi-
željeznice, njegova je i zemlja!“ I službeni jezik na lili su mađarske političare na ukidanje odluka koje
željeznici bio je mađarski. Tko se htio zaposliti na su označavale mađarizaciju, a ban Khuen je morao
željeznici morao je znati mađarski. Željezničke sta- dati ostavku.
nice sa skladištima i postrojenjima smatrale su se
mađarskim teritorijem. Kod dolaska u Brod kralja Mađarima se i ovako odgovara, kako piše brodska
Franje Josipa I., 1885. godine, od slavoluka na Bu- „Materinska riječ“ 1907. godine: Hrvati su imali svoj
dainci do Korza bilo je postavljeno 300 jarbola s ustav i svoja prava, dok nijesu Magjara niti pozna-
hrvatskim trobojnicama i carskim zastavama, ali na vali, Kraljevina Hrvatska je drevnija od Ugarske, naša
cesti pred kolodvorom vijorili su se samo mađarski povijest sjajnija od magjarske. Hrvati su u monarkiji
barjaci i tek dva hrvatska. značili i značit će vijekom kao narod vrijedan svoje sa-
mostalnosti, svojega državljanstva. Nagodba je ugo-
„Posavska Hrvatska“ 1895. piše: Magjarština na že- vor te ga §-om 70-tim razriješiti možemo, a nakon to-
ljeznici. Od putnika primismo sliedeće. Putovao sam ga ostaje Hrvatom pravo samoopredjeljenja kako ga
ovih dana u Brod. Imao sam siesti na vatrenjaču (že- imao 1861., kako mu ga je i kralj Franjo Josip I. u 42.
ljeznicu) u Starim Mikanovcima. Uza se sam imao članku i priznao.
veliki kovčeg, koji sam htio predati. Izvadim kartu i
reknem da mi vagnu kovčeg, jer će ovaj čas stići že- Kraljevina Hrvatska nije dakle ničija prikrpina i želj-
ljeznica. „Nem tudom horvatul beszelenji“ odgovara na milosti od Magjara, nego je ona država, kraljev-
ovaj. „A znaš žderati hrvatski kruh“ – viknem mu ja. stvo sa svim atributima te ima svoje državno pravo,
a nikakove koncesije od svojega ravnopravnoga sa-
Dok su po popisu stanovništva iz 1843. u Brodu ži- veznika ne treba tražiti…
vjela samo 3 Mađara, već 1880. godine bila su 264,
a godine 1905. bilo ih je već 2.146, ili 21 % cjeloku- Iako se Mađari nastoje u inozemstvu prikazati ka-
pnog stanovništva. Stoga i naziv za Brod – Mala ko su slobodoumni i uslužni prema narodima koje
Pešta nije pretjeran, jer mađarski jezik čuo se na im je godina 1868. predala na milost i nemilost, već
sve strane. su i strane novine pisale istinu o mađarskoj tiraniji
nad slavenskim življem, posebno Hrvatima.
„Posavska Hrvatska“ 1908. godine primjećuje: Še-
tajući gradom, uglavnom se čuje mađarski i njemački Tako„Materinska riječ“ 1907. prenosi tekst iz svjet-
jezik isto kao na vašaru, u hotelu, restauraciji i u trgo- skih novina„Morning Post“ koje pišu: Magjari su od
vini. Natpisi su uglavnom na njemačkom, jedan čak i svog šovinizma tako zasljepljeni, da ne vide dalje od
na srpskom. Hrvatskog je najmanje. nosa (...) Hrvatsko pitanje sramoti Magjare tako silno,
da Englezi ne mogu za Magjare tako toplo osjećati,
Posebno snažno nastojanje mađarizacije Hrvat- kao prije koje vrijeme (...) stoga Mađare i opominju:
ske događa se u vrijeme bana Khuen-Héderváryja,
280
Hrvatima koješta u zdjelu drobiti nije probitačno, jer 101 brodska priča
oni znadu u potrebi kašikom grozno po prstima klo-
piti. Ta, bravo Englezi! toga došla je sad u Brod magjarska kazalištna druži-
na i daje (pomisli!) u Kasini deset predstava. Brodski
Za banovanja Slavka Cuvaja (1912.- 1913.) opet se mladići (Sekulić kao kolovodja) bili su odma prvi dan
režim služi nasilnim metodama, suspendira ustav- zatvoreni jer su pravili propagandu proti toj družini -
no stanje, uvodi otvoreni apsolutizam, a Cuvaj je a sada magjarska muza bez zaprieke širi svoje zvuko-
imenovan kraljevskim komesarom. Mađarizacija je ve na obali Save. Ovo su upravo odvratne okolnosti...
opet uzela velikog maha. O brodskim prilikama iz
tog vremena, saznajemo iz jednog pisma Ivane Br- Poslije Prvog svjetskog rata raspala se Au-
lić-Mažuranić kćeri Nadi 1912. godine: stro-Ugarska Monarhija, nastat će promjene u na-
cionalnom sastavu stanovništva grada, tako se broj
Kod nas pako specialno u Brodu tako se bezobzirno Mađara smanjuje na manje od jednu četvrtinu pri-
širi pod okriljem komisarijata magjarska propagan- jašnjeg, te ih je po popisu 1921. bilo samo 535. Ve-
da, da se upravo čovjeku gadi zaviriti u taj posao i liki ih je broj, kao građana neprijateljskih zemalja, u
makinacije. Ovih dana ima biti velika svečana posve- jednom danu upravo protjeran iz Broda. Mađarska
ta škole magjarske (gimnazije) koja je ogromna kao škola je ukinuta, mađarski učitelji su pobjegli. Hr-
grad. Sadanja škola ima 500 djaka - koliko će sada tek vati su se riješili jedne stoljetne nesretne zajednice,
imati! Na posvetu pozvane su sve naše škole! - Osim ali su„kao guske u magli“ uletjeli u drugu, još goru.
(Posavska Hrvatska, 3. ožujka 2017.)
Mađarska škola, središte bezobzirnog širenja mađarizacije
281
101 brodska priča
KINO BUDAINKA
- To je nama bio cen-
tar svijeta. Za djecu
s Budainke, Brlićke, Kellero-
ve, dijela Kolonije, Jelasa,
Brda, Varoša... - svojedob-
no mi je rekla gospođa Ka-
tarina Huljić.
Riječ je o kinu „Budain-
ka“ otvorenom u istoime-
nom brodskom prigrad-
skom naselju 1956. godi-
ne, u vrijeme najveće po-
pularnosti filma kao ma-
sovne zabave. Uz stara ki-
na „Jadran“ (bivši „Hrvat-
ski dom“) i „Partizan“ (biv-
ši Dimitrijevićev „Apolo“),
1953. godine otvoreno je
kino „Dilj“ u Podvinju, pa
1958.„Radnički“ u Radnič-
kom domu, a 1964., kada Zdenka Novaković, jedna od prvih žena u Hrvatskoj koje su “terale kino”
kino već gubi posjetitelje,
i kino„Omladinski dom“ u
tadašnjoj Partizanskoj ulici (danas Osječkoj). Bila Varošu), njegova je žena Reza bila na blagajni. Ili je
su to sve kina u sastavu „Kino poduzeća“ Slavon- moj otac bio na vratima, a majka na blagajni. A ja
ski Brod. sam sve radio, plakatirao, mijenjao slike... Dođe avi-
zer, da je stigao film, a ja s tačkama na željezničku
Rekoše mi, gospodin Dane Cvjetković terao je ki- stanicu i preuzmem špagom vezane drvene sandu-
no„Budainka“. Potražio sam ga, te zabilježio njego- ke s filmskim rolama pakovane u okruglim aluminij-
va sjećanja: skim kutijama. Rola je bilo četiri-pet-šest, kako je ko-
- Kao dijete uvijek sam najviše volio film. Bila je samo ji film dužine. Svaki film je imao popratnu knjižicu u
očeva plaća, nije se imalo i svakako smo se snalazili. koju je prethodni operater zabilježio u kakvom je sta-
Švercali samo se, perforirane odreske od ulaznica po- nju poslao film, jer filmovi su kružili, kako je ugovore-
novno bi na poništene ulaznice lijepili. Tako sam ne- no. Stoga sam svaku rolu morao prvo pregledati ima
ke filmove i po nekoliko puta gledao. Na vratima kina li oštećenja i kolika su, pa ako su veća nego što piše,
„Jadran“ bila je jedna starija korpulentna gospođa, morao sam obavijestiti distributera. Kako smo imali
svi smo ju zvali „baka Reza“, a bila je jako neugodna samo jednu aparaturu, film smo prekidali dok se ne
kad bi uhvatila da netko na taj način pokušava ući. stavi sljedeća rola. Kasnije smo tome našli rješenje.
Gospodin Marko Ružić također pamti baku Rezu i Za nagradu, na ljeto su me poslali u Pulu na filmski
njenog budnog psa Cigu uz nju. Kraj njih nije mo- festival. Sam sam si našao sobu i bio tri dana, kupao
glo biti švercanja, a ako je ipak nekoga uhvatila, od se u moru, gledao filmove. Tad sam prvi puta izbivao
Livađana najviše, prvo s njim u jednu komoricu de- iz kuće. Sada kad razmislim, bilo je i komično, ja klinac
sno od ulaza... Tko je dopao baki Rezi šaka, nije više sam sam pravio repertoar. Odlazio sam u Zagreb, ta-
niti pomišljao švercati se. mo su bili distributeri. No, ja sam pratio i dobro znao
što publika voli. Vesterni su bili najposjećeniji. Mi ni-
- Onda su roditelji preselili u zgradu društvenog do- smo niti mogli dobiti najbolje filmove, s obzirom na
ma na Budainci, gdje je tata dobio mjesto domara, našu staru aparaturu. Dobivali smo izraubane kopi-
a u domu je bilo i kino - nastavio je priču gospodin je. U sjećanju mi je ostao film „Rapsodija u plavom“s
Cvjetković. - Tu sam došao na svoje. Sjećam se prvih Elizabeth Taylor u naslovnoj ulozi. Film je pukao bar
projekcija, dolazio je operater Blajer iz kina „Jadran“, 15-20 puta. Kada mi je dosadilo, a ja odmah novu ro-
a u kinu „Partizan“ bio je Bresslauer. Aparatura je bila lu stavim. Koliko je onda publika shvatila sadržaj, nije
neka mala, stara, sklepana i izraubana. Radila je kao mi niti danas jasno.
da traktori tuku. Sastavio ju je Kristijan, on je radio u
„Đuri“. Bio je i operater, pa kasnije njegov sin Ivica, a Filmove smo prikazivali srijedom, četvrtkom, su-
onda sam došao ja. Bilo je to 1957./1958. godine. Ja botom i nedjeljom, s tim da je nedjeljom bila i ma-
sam imao pristup u kabinu, što je trebalo pomagao tineja.
sam, to sam volio i naučio sam od Kristijana. Bio sam
osmi razred, petnaest godina imao. Sjedilo se na običnim drvenim klupama, a onda su
nabavljene stolice, da bi kasnije napravili demontaž-
Kino je osnovao SSRN (Savez socijalističkog rad- ne podijume u nekoliko visina, te zadnje redove stoli-
nog naroda), predsjednici se angažirali i sve je ra- ca podigli kako bi posjetitelji nesmetano gledali film.
đeno besplatno. Na vratima je bio gospodin Herbst Kada su bile zabave, podijumi su micani. Herbst je bio
(njihova je kuća bila odmah do doma, prva prema poslovođa u „Izgradnji“, pa je dao nadozidati projek-
282
101 brodska priča
cionu kabinu izvan sale, nad ulazom u dom. je rata, Božina kuća je postala društvena imovina,
Inače, ta je dvorana doma bila, što bi danas rekli, po- te pretvorena u dom.
livalentna. U njoj su, uz kinopredstave, održavane sve O Boži Ciganinu bilježi i učitelj Luka Lukić iz Varo-
zabave, veselice, nedjeljom od 14 sati plesnjaci. Svirali ša (Novosti, 1943.)
su već onda poznati glazbenici: Doda, Hauska, Perlić,
Sečić i bilo je jako posjećeno. Sjećam se da su braća - Govori se po selu i po Budajinki, da je ciganin Bo-
Guganović, blizanci s Jelasa, bili najbolji plesači. žo ostavio svoje novce onom što pili drva, a kažu mu
„Bačura“, a vele da ima i vreću kave, al neda nikom.
Bilo je dečki koji su pravili nered, galamili za vrijeme
projekcije, tuče izazivali. Posebno se u tome isticao je- - Govori se po selu da je ciganin Božo poklonio ob-
dan momak s Jelasa. Opomene nisu pomagale. On- ćini (Varoš) 30.000 kuna, a tko je to vidio, a gdje su ti
da je Herbst tome doskočio. Predložio je, i galamdžiju novci, a možda i nije, nego se samo govori.
smo izabrali za predsjednika omladine. I uspjeli smo.
Od tada je u sali bio red i mir. On je bio krupan i klinci A evo što je (osim kina) i o drugim aktivnostima
ga se bojali. Uz to bio je i savjestan predsjednik, polo- u domu Budainka upamtio Franjo Majaroš: - Dom
žaj mu je imponiralo. na Budainki je bio središte svih kulturnih zbivanja, a
nosioci organizacija su bili SSRN, AFŽ, Društvo „Naša
Ja sam obavljao i svu korespondenciju za kino i to djeca“ i škola. U Društvu „Naša djeca“ poznat je bio
mi je bila dobra životna škola. Naučio sam komuni- „deda Krtak“. Isti je preko nekih svojih kanala, od UN-
cirati, poslovno razgovarati, biti odgovoran. Išao bih RE, za muzičku sekciju, u kojoj sam ja svirao harmoni-
i ja rado na korzo, bio s djevojkom, ali morao sam bi- ku, pribavio petnaestak kompleta muzičkih uniformi
ti u kinu. Meni su, doduše, kao operateru nešto malo koje su došle iz Kanade. Moj otac (krojač) preuredio ih
i platili i to mi je dobro došlo. je i podesio prema svakom pojedincu iz sekcije. Uni-
forme su bile prekrasne, sastojale su se od sivih hla-
Godine 1961. preselili smo s Budainke na Lutvinku i ča s crvenim paspulom duž nogavica, a sako je bio
prestao je svaki moj kontakt s kinom „Budainka“. Što crveni s izraženim strukom, s čvrstom kragnom i na
se dalje događalo nije mi pozna-
to. Znam samo da me je na mjestu Scena iz filma “Vrata ostaju otvorena”
operatera naslijedio Štefa Novako- njoj izvezenim zlatnim lirama. Sako se zakopčavao
vić, a njega njegova žena. sjajnim dugmetima. Na glavi smo imali sive kape ta-
kođer s crvenim paspulom. Promocija uniformi bila
To je meni bio lijepi period života, je na zabavi povodom 8. marta 1957. ili 58. godine.
koji mi je puno dao, bila mi je to ško- U Domu su, osim dočeka Nove godine, bile razne za-
la života, jedan zanat sam naučio. I bave, za maškare, pa „berbe grožđa“. Uz zabave bile
danas volim film. Rado sam sa su- su bogate tombole i „ples srdaca“ kada su plesači po-
prugom išao u kino, ali došla je te- bjednici dobivali tortu i vino. Znam da je u Domu bilo
levizija, kina su prestala s radom... i sportskih aktivnosti. Bilo je nešto gimnastičkih spra-
va (od boljih vježbača spomenuo bih Baju Abrahama
Spomenuta supruga Štefe No- i nekog Barišu), igran je stolni tenis. Tu su se isticali To-
vakovića bila je kinooperaterka, na Gajger – Leni i braća Ostrolučani, sinovi šustera…
gospođa Zdenka. Evo što je o njoj A i Varošcima je kino„Budainka“ također ostalo u
pisala „Posavska“ 1993.: Zdenkin nezaboravnoj uspomeni. Mnoštvo mladih hrlilo je
suprug, radnik u „Đuri“, prihvatio na predstave, posebno matineju. I oni su se šver-
se posla mjesnog kino-operatera, cali, karte izrezivali iz tankog papira od plakata no-
ali se zbog posla događalo da nije gometnih utakmica, pa ih perforirali „singericom“.
mogao stići na vrijeme i pokrenuti „Kartu“ bi sakrili u ruci, a pokazali samo odrezak,
projektor, pa je pokazao svojoj že- koji se onda mogao lako otkinuti. No, Varošcima
ni što i kako treba raditi i eto… ona je bilo nezgodno što je nedjeljna misa završavala
se obrela u ovom zvanju. Kasnije je
postala radnik Kinopoduzeća „Are-
na“... Osim nje, u Hrvatskoj je taj
„muški posao“ tada obavljala još samo jedna žena.
Mnogi mi rekoše da je zgrada doma, kina na Bu-
dainci, bila prije Drugog svjetskog rata „ciganska
kuća“, vlasništvo Ciganina Bože Stefanovića, koji je
bio nakupac i trgovac konjima za Italiju. Taj mu je
posao dobro išao i jako se obogatio. U ono vrije-
me, kada je malo tko imao, on je vozio auto, limu-
zinu. No njegova, kažu zgodna, žena bi na Rokovo
(kirvaj u Varošu) oblačila dugu šarenu suknju s vo-
lanima i išla po selu prositi kolača i pečenke. Nije
im to trebalo, bili su imućni, ali navike predaka bile
su jače. Ciganin Božo, kako su ga zvali, imao je tri
sina: Jozu, Franju i Zvonimira, koji je išao u gimna-
ziju, ali to još treba provjeriti. Zaboravljeno je i ne
zna se točno kako je za rata skončala obitelj Ciga-
nina Bože. No, povjesničarka Slavica Hrečkovski bi-
lježi ovu obitelj među stradalnicima logora Jaseno-
vac, navodeći ih pojedinačno: Božo Štefanović ro-
đen 1896., trgovac, Dragica 1906., kućanica, Franjo
1921., radnik, Zvonko 1928., đak, Dado 1929. Posli-
283
101 brodska priča „Brodski list“ o kinu „Budainka“ donosi tek jednu
knap pred početak kina. Onda bi nastao stampe- vijest, pa 1961. godine piše: Renovirano i uređeno
do kroz Varoš i Budainku da stignu na početak fil- kino Budainka, kupljen novi projektor i poboljšane
ma. Obično su i malo kasnili, govorio mi je Vlado projekcije. Za uređenje i napredak kina imaju zaslu-
Tekić – Beletić: - Još koji su ministrirali, nikako nisu ge članovi SSRN Antun Herceg, Teobald Herbst, Reza
mogli izaći iz crkve prije kraja mise. Međutim, tih go- Herbst, Jelica Bognar, Franjo (zapravo Tomo, Danin
dina počelo je raditi kino i u Varošu, u domu, u bivšoj otac) Cvjetković. Prošle godine 32.074 građanina gle-
„Orlani“, ali samo jedno mjesec dana. Dolazio iz Bro- dalo je 273 predstave. Najposjećeniji film „Vrata osta-
da operater, utorkom bile predstave. Prestalo je igra- ju otvorena“ (domaći, snimljen 1959., u režiji Franti-
ti odmah nakon jednog tragičnog događaja. Igrao šeka Čapa, s Milenom Dravić u glavnoj ulozi), „Odi-
je film s kaubojima i Indijancima, a dvojica varoških sej“ i „Serenada u Meksiku“.
momčića se posvađali oko nečega. I onda prijeteći, je-
dan kaže drugome: „Pričekaj pa ćeš vidjet šta će bit!“ Sedamdesetih godina kina sve više gube publiku,
Otišao je kući po samoučki napravljeni pištolj, gdje njihovo zlatno doba je prošlo i prvo se zatvaraju
ekser izbacuje metak od flobertice, nategnuo gumu i mala kina kao „Radnički dom“, „Omladinski dom“,
uperio pištolj u „protivnika“. Baš kao na filmu. Ovaj se „Budainka“. Preostala dva kina,„Jadran“ i„Partizan“
na njega bacio drvenom klompom, da ga spriječi, da (1990. nazvana„Hrvatski dom“ i„Brod“) jedva živo-
mu pištolj istepe, ali ga je promašio, pištolj je opalio i tare, da bi oko 2000. prestalo s radom kino „Brod“,
usmrtio nesretnog dječaka. Od tada u Varošu nikada a „Hrvatski dom“ 2007. godine.
više nije bilo kina.
(Posavska Hrvatska, 17. ožujka 2017.)
284
101 brodska priča
TUŽNA MILICA
Jedna crno-bijela filmska reklama počinje kadro- Natalija se smeje u reklami za “Kaladont”
vima Beograda viđenim s rijeke Save, nastavlja
se uličnom vrevom ljudi, tramvaja, zaprežnih kinima u cijeloj tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji i po-
kola, pa prizorima s lijepo uređene gradske plaže. stigla je veliki uspjeh, a nama je posebno zanimlji-
Na pijesku vesela djevojka okružena udvaračima se va, jer režirao ju je Josip Novak, rođeni Brođanin.
smeje, koketira, pokazuje lepe bele zube. U moder-
nom je badekostimu sa suknjicom. Kada potrči u O njemu nalazim podatke u brodskom Državnom
vodu, opet ju prate momci, u tada također moder- arhivu. U Matici krštenih, 23. veljače 1902. godine
nim badekostimima s naramenicama. Zajedno pli- upisan je zakoniti sin Josip Vilko Novak. Njegov otac
vaju, brčkaju se, rone. Cika i vika ne prestaje. Ona bio je Antun Novak, poslužnik pilane, a majka ku-
je Natalija, lokalna ljepotica, kraljica plaže i muških ćanica Marija Grübl. Kao mjesto prebivališta navo-
srdaca, zavodnica za kojom se svi okreću. Za razli- di se Brod pilana. Kuma je bila gospođa Marija Ba-
ku od nje, Milica sedi u hladu drveta sama, mašta, umeister, supruga bogatog brodskog posjednika.
čeznutljivo sve to gleda. Iako je i ona jednako le- Josipa je krstio opat župne crkve Antun Leskovac.
pa, usamljena je i tužna. Uzdiše, jer za nju se nit-
ko ne zanima. Muškarci ju zaobilaze. Odbačena je Kako i kada je Josip Novak dospio u Beograd nije
od svih. A kad joj koji mladić i priđe, čim vidi njen poznato, ali on će postati jedan od pionira jugosla-
osmeh pobjegne. Katastrofa! venske kinematografije. Srpski izvori navode da je
završio mehaničarski zanat, potom igrao u amater-
Zatim mladi odlaze u prirodu na izlet, gramofon skom kazalištu i bio član Beogradskog kluba filmo-
svira, svi veselo i zanosno plešu, Natalija je opet u fila, a onda, po završetku dopisnog filmskog kur-
centru pažnje. A, Milica ide tužna ulicom, susre- sa Bavaria filma, odlučio se profesionalno baviti fil-
mom. Zajedno sa sličnim zanesenjakom, Milanom
Tužna Milica dok nije otkrila “Kaladont” Hofmanom, osnovao je u Beogradu 1926. godine
će Nataliju i pojada joj se, traži savet. Natalija joj filmsko poduzeće „Pobeda“, koje je posjedovalo
preporučuje da, ako hoće kao i ona privući pažnju vlastitu snimateljsku tehniku, te laboratorij. Tako
muškaraca, otvoriti put k njihovim srcima, nek poč- su snimili petnaestak naručenih reklamnih doku-
ne koristiti zubnu pastu „Kaladont“, pa će joj zubi mentarnih i kratkih igranih filmova. Prvi je bio Mod-
biti beli poput snega, a osmeh će joj biti neverova- na revija po narudžbi trgovca Jerolineka. Snimio ga
tan. I, odvodi ju u apoteku „Kod cara Dušana“ da je i režirao Josip Novak, no nije sačuvan. Ti su filmo-
pastu kupi. vi imali uspjeha i osigurali financijsku dobit za slje-
deće „Pobedine“ realizacije. Reklamni film Sve radi
U posljednjim kadrovima, Milica na plaži sva sret- osmeha je sačuvan, a filmski znalci kažu da je dobro
na i sada se smeje, radosna pokazuje svoje bele zu- snimljen, režiran i montiran. Josip Novak ovim je
be, a udvarači navalili, jednako kao i oko Natalije, ostvarenjem pokazao svoj talent i smisao za filmsku
koja je također prisutna. Kada Milica krene u vodu fotografiju i kazivanje priče pomoću pokretnih slika.
i nju sada prate momci u stopu. Reklama završava Poznati su naslovi još nekoliko reklamnih filmova
natpisom: Upotrebljavajte „Kušakovićev Kaladont“. koje je režirao Josip Novak, no oni su zagubljeni.
To su iz 1928. godine filmovi: Senzacija dana, Ode-
Ovo je sadržaj prve jugoslavenske filmske rekla- lo čini čoveka i Da sam ranije znala - reklamni film za
me. Snimljena je 1926. godine u produkciji „Pobe- ženske čarape u kome su igrale glumice Nevenka
da filma“ kao kratki crno-bijeli nijemi film u traja- Urbanova i Ruža Tekić. Po narudžbi društva „Tradi-
nju od - 7,5 minuta! Milicu je glumila Ljubica – Bu- cija“, iste godine „Pobeda“ je snimila i film Ženidba
ba Veljković (poznata i pod umjetničkim imenom kraljevića Marka.
Anita Mir), a Nataliju Nevenka Urbanova, tada već
poznata glumica beogradskog kazališta. Ova rekla- Najambiciozniji Novakov reklamni film svakako je
ma pod naslovom Sve radi osmeha prikazivana je u Rudareva sreća, poznat i kao Blago cara Radovana
iz 1929. godine. Za ovaj srednjemetražni film (tra-
je gotovo jedan sat) Novak je napisao scenarij za-
285
101 brodska priča vući, ona ga ošamari. Marko je sada bijesan i na Zo-
jedno s Hofmanom, a naručila ga je direkcija novo- ru kao i na njenog oca koji potpiruje i buni radnike.
otvorenog rudnika ugljena„Jerma“ iz istočne Srbi- Da bi rudare uvjerio u svoju priču, pokazuje im da
je, ali i Željeznica, te Eskontna banka iz Beograda. ima mapu koju je skupo platio te ih umiruje, a oni
Dakako, film je nijemi. otjeraju Ristića te on s obitelji odlazi tražiti ugljen,
a s njima i radnik Branko koji se u Zoru zagledao.
Kroz jednostavnu priču o nastanku rudnika, utka-
na je i melodramska priča o ljubavi mladog rudara I stvarno, Ristić nalazi ugljen. Putuje u Beograd da
prema kćeri vlasnika rudnika. No, tu je i jedan ne- pokaže uzorke i nađe zainteresirane koji bi uložili
gativac, trgovac koji rudare vara. On želi obeščasti- kapital u eksploataciju. Uzorci su se pokazali jako
ti djevojku i uništiti rudnik, ali to mu ne uspijeva. I dobri i ulagače je našao.
ovaj film rađen je u produkciji „Pobede“.
Ubrzo rudnik otvaraju, strmim kanjonom rijeke
Na početku filma je ovaj tekst: Kao i po celom sve- gradi se željeznička pruga koja do stanice Rakita
tu, tako i kod nas postoje bajke o zakopanom blagu. I kroz same tunele prolazi. Uz rudnik nastaje i rudar-
mnogi lakoverni ljudi prodali su i poslednje parče svo- sko naselje za stotine rudara koji iz cijele zemlje
je zemlje da idu u poteru za blagom.
dolaze raditi. Sve je u rudniku mehanizirano.
Plakat za film Josipa Novaka iz 1929. Film detaljno pokazuje moderna rudarska po-
U krševitom i surovom kanjonu rijeke Jerme, u kli- strojenja.
surama i vrletima u okolici Pirota, stotine ljudi ko-
pa, nadiže i razbija kamenje i traži zakopano blago Za godišnjicu rudnika priprema se veliko
cara Radovana, jer jedna legenda priča da je ono slavlje. Prije prikaza proslave je tekst: Sa svi-
baš tu skriveno. Iskorištava ih trgovac Marko pro- ju strana nagrnuo svet da izrazi u veselju svoju
dajući im loš alkohol i hranu sumnjive kvalitete. On ogromnu sreću. U dolini je masa naroda, igra
ih uvjerava da ima mapu i da je blago baš u ovom nekoliko kola, djevojke su sve u svečanim na-
kanjonu zakopano. Onda se među njima pojavlju- rodnim nošnjama. Ali Marko, kome su svi pla-
je rudar Ristić sa suprugom i lijepom kćeri Zorom. novi propali, smišlja paklenu osvetu. Otima
Upita ih ima li u tim brdima ugljena, jer on ugljen Zoru, no ona bježi, a u pomoć dolazi i Branko,
traži i došao ga je pronaći. Govori im da su lakovjer- kome su rudari javili da je Zora oteta. Branko
ni, jer nikakvo blago cara Radovana ne postoji, te ih ih sustiže, a Marko na njega navali s velikim
uvjerava da ih Marko iskorištava. Zora se odlazi na kamenom. Samo, kako je zamahnuo držeći
rijeku oprati, Marko ju prati, a kada ju pokuša pri- kamen s obje ruke iznad glave, izgubi ravno-
težu i nauzak padne u duboku provaliju. Bran-
ko grli i ljubi Zoru. I to je kraj filma.
No, uz filmsku priču, u vrijeme snimanju na-
staje još jedan, čak i napetiji ljubavni zaplet.
Glavna glumica Ljubica - Buba Veljković, iliti
Anita Mir, i glavni glumac, geometar Čedo-
mir Penčić (u filmu Branko), naturščik čije su
glumačke sposobnosti otkrivene u rudniku
na samom mjestu snimanja, se stvarno ludo
zaljubljuju. A kako je u Anitu bio zaljubljen i
drugi glumac, već proslavljeni Milutin - Bata
Nikolić (glumio je negativca, trgovca Marka),
između Milutina i Čedomira dolazi do sukoba.
Baš kao i na filmu. Milutin prijeti, te Anita i Če-
domir – bježe! Prije završetka snimanja filma.
Josip Novak je morao film zgotoviti od materi-
jala s probnog snimanja! Ipak je redatelj profi-
tirao, novine su se raspisale o ovim ljubavnim
peripetijama glumaca i publika je hrlila u kina
gledati film koji je pratila takva fama.
Čedomir i Anita skrivali su se jedno vrijeme,
a onda su došli od njegove mame i tetke (oca
nije imao) tražiti dozvolu da se vjenčaju. Čedi-
na majka nije time bila oduševljena i odlučila
je stvar prekinuti. Držala ga je zaključanog u sobi
dok se nije odrekao Anite! Zbog ovog skandala, Če-
du je napustila dotadašnja djevojka Hilda, a u Piro-
tu mu je spjevana podrugljiva pjesma: Don Žuan si,
Čedo posto, i za ljubav dade sve. Ne bilo ti, Čedo pro-
sto, zašto sada varaš dve!
Poslije filma Rudareva sreća, s nesumnjivim reda-
teljskim talentom, Novak želi postići više, te pro-
daje svoju tehniku i laboratorij i odlazi u Njemačku
na usavršavanje. Polazi šestomjesečnu filmsku ško-
lu, a usto se praktično usavršava radeći u više film-
skih laboratorija. Poslije godinu dana, 1930., vratio
se u Beograd i opet snima. Za beogradsko filmsko
286
101 brodska priča
poduzeće „Adrija Nacional“ radi igrani
film Kroz buru i oganj, a potom snima
i režira niz dokumentarno-propagand-
nih i komercijalnih filmova za„Jugosla-
venski prosvetni film“. Ovi filmovi su
snimljeni uz financijsku pomoć države.
Novakov film Simfonija vode (1931.) na-
građen je za poetične snimke na Me-
đunarodnom festivalu dokumentar-
nog filma u Berlinu 1931., a dva filma,
U carstvu snova i bajki i U fjordu Boke,
nagrađeni su na istom festivalu 1932.
godine. Bile su to prve jugoslavenske
međunarodne filmske nagrade! Ove
filmove odlikuje odlična fotografija i iz-
vrsno poznavanje filmskog jezika, pisala
je kritika.
Nakon ubojstva kralja Aleksandra Ka-
rađorđevića, filmska proizvodnja je u Lakoverni ljudi u potrazi za blagom cara Radovana
Jugoslaviji zamrla. Stoga Novak 1934.
godine odlazi kao filmski stručnjak ra-
diti u Bugarsku, gdje je uz veliki broj dokumentar- se u rad tadašnje jugoslavenske kinematografije.
nih filmova, snimio i prvi bugarski ton-film Pesenta Ipak, film Rudareva sreća ostaje Novakovo najsnaž-
na Balkana (Pjesma Balkana). Osniva vlastitu film- nije djelo, vješto režirano i za svoje vrijeme vrlo mo-
sku tvrtku i laboratorij, te 1938. snima film Strahil derno koncipirano.
voyvoda, a 1939. film Te pobediha (Oni su pobijedili). Brođanin, istaknuti pionir jugoslavenske kinema-
tografije Josip Novak, jedan od prvih cjelovitih au-
Godine 1948. odbio je potpisati Rezoluciju Inform- tora, producent, scenarist, redatelj, snimatelj, jedna
biroa, uz to je kao Jugoslaven izbačen s posla, bu- od najsnažnijih ličnosti jugoslavenskog filma izme-
garske komunističke vlasti su ga uhapsile i strpale đu dva rata, umro je u Beogradu 22. svibnja 1970.
u zatvor. Poslije četiri godine tamnovanja, naruše- godine. Zanimljivo da je sve ovo u njegovom rod-
nog zdravlja, pušten je iz zatočeništva. U Jugosla- nom Brodu do sada bilo nepoznato.
viju, u Beograd, vratio se 1954. godine.
Opet je snimao i kao direktor fotografije uključio (Posavska Hrvatska, 7. travnja 2017.)
Trgovac Marko s fatalnim pogledom Holivudski poljubac Branka i Zore nad
rudnikom Jerma
287
101 brodska priča
ZANIMACIJA ZA ZUBE!
Plavi dućan grickajuće
robe braće Miftari u
Duždagićevoj kući
(zbirka Josipa Majića)
Prije šezdeset godina, a i prije toga, u Brodu je Ovih dana i sami smo se uvjerili koliko je neugod-
problem bilo - grickanje. Zamislite! Sitno gric- no sjediti u kinu i slušati grickanje sjemenki, šuškanje
kanje, pa problem! I nisu znali kako se gricka- i pljuckanje. I ako, prije početka filma, posjetioci ja-
nja riješiti. U drugim gradovima našli su ipak neka- sno čitaju upozorenje: „Umoljavate se da za vrijeme
kvo rješenje, ali u Brodu se nastavilo grickanje, gric- kino-predstave ne jedete sjemenke i ne bacate smeće
kanje, grickanje, ma upravo nekulturno grickanje, po podu“- u isto vrijeme, bez ikakvog obzira, mnoge
koje je tako ušlo i u povijest brodskih kina s kojima osobe nastavljaju s grickanjem i pravljenjem smeća.
je bilo neraskidivo povezano.
Zadnje vrijeme Redakciju „Brodski list“ je zamolilo
Pod naslovom E, pa dokle će kino posjetioci trpje- više građana da nešto napiše o tom nekulturnom po-
ti maltretiranje „grickaroša“ stari„Brodski list“ 1962. našanju nekih kino-posjetilaca. S pravom su postavili
godine piše: pitanje: Zar nitko, pa ni Sanitarna inspekcija ne može
tome stati na kraj?!
Jedan građanin iz manjeg slovenskog mjesta bo-
ravio je, prije nekoliko dana, u Slav. Brodu. Dolazeći Eto, tako nam je jedan Slovenac očitao lekciju,
sa Željezničke stanice svidio mu se naš grad sa lije- premda vjerujem da je tog slovenskog građanina
po osvijetljenim ulicama, visokim i modernim stam- pisac članka izmislio, jer onda se za sve Slovenija
benim zgradama... Očekivao je da će u skladu s tim uzimala kao uzor gdje vlada savršeni red i čistoća.
izgledom mjesta naići i na određeni kulturni nivo A tko zna je li to ikad tako i bilo.
građanstva. Očekivao je to, jer, - kako nam je kasnije
pričao - u njegovom malom slovenskom selu vlada „Brodski list“ 1964. godine opet kritizira: Gricka-
uzoran red i kulturno ponašanje mještana, osobito nje sjemenki je nezgodna i nekulturna pojava koja se
na javnim mjestima. dešava za vrijeme prikazivanja filmova. Usprkos per-
manentnih upozorenja na početku filmova, jer je ja-
Još istu večer kada je došao u kino „Jadran“, da po- snim slovima i rječnikom napisano: „Molimo ne gric-
gleda film „Maratonska bitka“ - promijenio je mišlje- kajte sjemenke i ne bacajte smeće na pod!“, nastavilo
nje. Pred ulazom u dvorište kina dva dječaka u sav se grickanje. Ništa se ne poduzima prema prodavači-
glas su vikala: „Kupite koštice, prvoklasne koštice… ma sjemenki. Jakšić Đuro iznosi kako je direktor kina
Jeftino – samo za banku…“ „Zora“ u Bosanskom Brodu napravio reda, jer je sve
one koji grickaju uhvatio za rukav i udaljio. Kada je
Putnik iz Slovenije zastao je u čudu. Oko dječaka s to ponovio više puta, grickanje je prestalo. Zar se to
košarama punim bundevskih sjemenki okupilo se do- ne može i kod nas?
sta ljudi. Paketiće sa „špicama“ gurali su u džepove, a
zatim ulazili u kino-dvoranu. Odmah mu je bilo jasno Tih godina pred kinima, još najviše„Jadranom“ i„
što ga čeka za vrijeme predstave… – Pa ovo se ne do- Partizanom“, stajali su prodavači s korpama preko
gađa ni u mom selu – rekao je. Kod nas vlada savršen ruke punim fišeka u špic, smotanih od bijelog me-
red i mir za vrijeme kino-predstave. Ako tko uznemi- sarskog papira, napunjenih bundevskim sjemen-
rava posjetioce, bilo na kakav način, ili pravi nered, kama, košticama ili kako bi neki rekli, špicama. Nu-
osoba koja je zadužena za red u kinu upozorava, a dili su, uzvikujući: Kupite koštice! Kupite koštice! Za-
ako to ne pomaže – poduzimaju se efikasnije mjere… nimacija za zube! I kad su se posjetitelji kinopred-
288
101 brodska priča
stave na sjedalima udobno smjestili, a u zamrače- na korzu i po ulicama mogu se vidjeti i ne samo ljuske
noj dvorani na filmskom platnu jasno i glasno ogla- od koštica, već i od kestenja. Potrošači kao da se ta-
šeno: Molimo ne grickajte sjemenke!, baš tada je po- kmiče, tko će više da napravi nereda i smeća.
čelo to grickanje, grickanje i šuškanje po papirna-
tim fišecima. Rijetki, koji su kupili skuplji kikiriki, bili Čemu su onda postavljene na svim javnim mjesti-
su još glasniji kad bi zdrobili suhu mahunu. I tako ma košare za otpatke?
sve do kraja filma.
Jako dobre mušterije za pečene bundevske košti-
Pritom, sve otpadne ljuske bacali su, naravno, na ce bili su, eto, i posjetitelji nogometnih utakmica
pod. Šef brodskih kina Kruno Opačak prisjeća se da i drugih sportskih priredbi. Ta zanimacija za zube,
je muka bila to poslije pomesti. Trgači karata i za- grickanje koštica, jer onda još nije bilo guma za žva-
duženi kinoredari, Taib Slabić u„Partizanu“, a Andri- kanje, im je bar malo smirivala napete živce i uz-
ja Vrbljančević u„Jadranu“, bili su gotovo nemoćni. burkane navijačke strasti. Snižavala im adrenalin,
Taib bi, već na ulazu, čim vidi fišek u nečijoj ruci, danas bi rekli, jer onda se za taj adrenalin nije niti
povikao: Bacaj to! i rukom pokazao na koš za ot- znalo. Ali, znalo se da ipak neki vrag u ljudima ima,
patke. Redari su i prigušenom bater-lampom svije- koji ih vrka i mira ne da. Eh, onda još nije bilo oči-
tlili kroz redove da prekršitelje, grickače, uhvate na šćenog kikirikija niti bundeva golica. Mora da su te
djelu. Anto Opačak bi, da zavara i zaplaši grickače, bundeve sa špicama bez ljupe izmislili neki kojima
Taibu doviknuo: - Ti samo pokaži koji je, a ja ću klat’! je grickanje u kinu smetalo.
Pa tko ih se ne bi bojao. Među-
tim, dovijali su se i posjetitelji ne
bi li zavarali Taiba, Antu i Andri-
ju. Umjesto u fišecima, kupovali
su koštice na mjeru, mali lončić,
pa tražili da im se koštice saspu u
džep. Tako bar nisu papirom šu-
štali, a Andriji i Taibu pokazali bi
da nemaju fišek u ruci. Samo, ta-
kvima je sol s koštica znala dže-
pove progristi.
Grickanje i šuškanje smetalo je
i većini publike, onima koji su na
miru htjeli pogledati predstavu
i da, plativši kartu, uživaju, a ne
da im nekulturno ponašanje od-
vlači pažnju. Ovako su bili prisi-
ljeni da trpe i šute.
Poslije predstave koja je poči-
njala u 18 sati pod se bijelio od
ljusaka bundevskih koštica. On-
da je išla još jedna predstava od
20 sati i grickanje se ponavljalo.
A kada je još bila i matineja u 16
sati, ljuske su se s poda mogle
lopatom kupiti.
Nešto se pokušalo s reperto-
arnom politikom, pa su tako u Kesteni pečeni, vrući... pred Dječjom robnom kućom Bambi (zbirka
kinu „Jadran“ davani bolji i pre- Ivana Crnkovića)
mijerni filmovi, na koje je išla i
bolja publika, a u „Partizanu“ su
igrali kaubojci i jeftini talijanski povijesni spektakli.
Mislili su u upravi kina da će se tako bar u jednom Koštice su prodavali Šiptari, Albanci pečalbari iz
kinu smanjiti grickanje. Ali brus, i bolja je publika Makedonije. Bila su to, sjeća se gospodin Nuri Zi-
jednakim intenzitetom grickala, šuškala, mljacka- beri, četiri brata Miftari iz malog mjesta Čajle kod
la, pljuckala i bila jednako grickaroški nekulturna. Gostivara. Glavni je bio Ajet Miftari, a pomagali su
mu Milazim, Hamza i Zilfi. Nekad bi im se pridružila
No, nije grickanje bundevskih koštica bio pro- i još dva rođaka. Posao je dobro išao, pa su ponudu
blem samo brodskih kinodvorana. Nereda i smeća proširili i na slane kukuruzne kokice, prženi kikiriki,
bilo i na nogometnom stadionu kraj Save, na Kor- hrskave pečene leblebije, a pred zimu, na početku
zu... Opet „Brodski list“, ali još 1957. godine, piše: Korza, pred Benčevićeom kućom, nudili su kuhani
Čemu onda košare za otpatke? kukuruz i pečeno kestenje.
Na svim javnim mjestima u našem gradu vidi se pro- Lokal plavo obojen, sasvim mali, uzak da uži ne
davač pečenog bundevskog sjemena. Upakovano u može biti, imali su složna braća Miftari u Mesićevoj,
male paketiće prodaje on sjemenje po pet dinara pa- iznajmljen u kući tašnara Duždagića, točno preko
ketić. Posao dobro napreduje i nitko protiv toga ništa puta kina„Jadran“. Baš na meti, a u kinu„Jadran“ da
nema. Ali bi se ipak, oni koji to sjemenje grickaju na puknu od bijesa. Radili su udarnički, rasporedili se
javnom mjestima, mogli pobrinuti da ne bacaju lju- tako da zadovolje nogometnu publiku na utakmi-
ske kuda stignu. Stadion je preplavljen ljuskama, a i cama kraj Save, pa onu na rukometnim i košarkaš-
289
101 brodska priča Tek tada se Bod riješio grickanja, pomislili bi. Ali,
nije tako.
kim mečevima u Klasijama i onda još da budu na
usluzi kinoposjetiteljima. Ovome poslu se, kada je otišao u mirovinu koju
je zaradio kao moler u „Đuri“, onda domislio čika
No, javila se i konkurencija. Sedamdesetih i osam- Martin Arbanas s Jelasa. On je sve donedavno ko-
desetih godina upamćen je prodavač koštica Haj- štice prodavao na svim nogometnim, malonogo-
ro iz Bakačeve, pa neki u crvenom sakou, kojega metnim, rukometnim i košarkaškim utakmicama.
su svi zvali„Sarajevo seme“, jer je prodavao koštice Imao je uzrečicu Ajd sama! Publika je na njega bila
pakirane u vrećice s ovim natpisom. Taj se nije du- toliko navikla da bi, ugledavši ga, cijela tribina u isti
go zadržao, jer su ga drugi, u borbi za svoj terito- glas povikala: - Ajd sama! Ajd sama!... dok nije do-
rij, naprosto potjerali. Vidno uzrujani Hajro vikao je šao na njihovu stranu i zadovoljio njihove sirove
na njega prijeteći: - Marš smrade! Ti ćeš mojoj djeci grickaroške strasti. Htio sam s njim porazgovarati,
kruh uzimati! ali on je početkom ove godine iznenada umro. Što
će sada s gricknjem biti, je li to sada stvarno kraj?
Za Domovinskog rata braća Miftari su otišla iz Bro- Vrijeme će pokazati.
da. Vratili se nakratko poslije rata, ali posla više nije
bilo kao nekada, kina su sve manje bila posjećena, (Posavska Hrvatska, 5. svibnja 2017.)
pa su ubrzo prestala s radom i zatvorena.
Čika Martin Arbanas unosio je živost na
sportske tribine prodajući bundevske špice
290
101 brodska priča
VIRTUOZ U OBRADI METALA
Za razliku od proslavljenog si-
na grada Broda, povjesniča-
ra, svećenika i prvog rektora
Sveučilišta u Zagrebu Matije Mesi-
ća, o njegovom tri godine mlađem
bratu Antunu Mesiću jako se malo
zna, a u Brodu gotovo ništa. Njega
u Brodu nitko nikada i ne spomi-
nje. No, i on je stvarao i ostavio iza
sebe djela vrijedna divljenja, te se
i njime možemo i te kako ponosi-
ti. Naime, bio je vještak i virtuoz u
obradi metala.
Antun je rođen u Brodu na Savi
1829. godine. Zanatlija, opančar,
Nikola Mesić, otac Matije i Antuna,
doselio je u Brod iz Like i nastanio
se pri kraju Rasolskog sokaka, koji
će kasnije (1886.), u čast njegovog
sina Matije, dobiti ime Ulica Mati- Zagrebačka katedrala i danas odiše bravarskim radovima vrsnog
je Mesića. Nikolina supruga, maj- kovačkog majstora rodom iz Broda
ka Matije i Antuna, bila je rođena
Brođanka.
Skromna, priprosta kućica na današnjem broju nitelja nacrta Karla Rösnera. Schmidt je u Zagreb
poslao svog mladog asistenta, arhitekta Hermana
47, tipična brodska drvenjara zabatom okrenuta Bolléa, koji je od 1880. do 1906. kao graditelj i vodi-
ulici, bila je dom Mesićevih.Ta je kuća srušena 1885. telj poslova obnove podigao velebnu neogotičku
godine i na njenom mjestu podignuta je zidanica trobrodnu novu katedralnu crkvu s dva vitka, čip-
s dva prozora, a početkom 20. stoljeća nadozida- kasta zvonika visoka preko sto metara.
na je od ulice još jedna soba, fronta kuće je dobila
ukrasne secesijske elemente na fasadi i na njoj je Bollé se i trajno nastanio u Zagrebu te postao za-
danas spomen-ploča Matiji Mesiću. U kući je sta- stupnik i voditelj svih Schmidtovih gradnji u Hrvat-
novala daljnja Mesićeva nećakinja, gospođa Mari- skoj. Radio je na dovršenju đakovačke katedrale,
jana Mesić-Sonnabend, udova tragično stradalog izradi projekata palače Akademije znanosti u Za-
gimnazijskog profesora Aleksandra Sonnabenda. grebu, restauraciji zagrebačke katedrale i restaura-
Umrla je 1985. u starosti od 87 godina. ciji župne crkve sv. Marka…
Opančar Nikola Mesić imao je mnogo djece te nije Zbog dugotrajne obnove katedrale, zapravo nje-
bio u mogućnosti poslati darovitog učenika Matiju ne potpuno nove izgradnje, trebalo je angažirati
na više škole. Ipak, pohađao je požešku gimnaziju, jako mnogo obrtnika svih struka, te je Bollé okupio
iz koje ga je stariji brat Josip ispisao 1836. i odveo cijeli tim kvalificiranih visokostručnih zagrebačkih
u Zagreb, gdje mu je u školovanju pomogao ujak, majstora,uključivši ih u„katedralnu radionicu“. Me-
zagrebački kanonik Stjepan Ilijašević (istaknuti ili- đu njima je bio i naš Antun Mesić. U to su vrijeme
rac, hrvatski pedagog i pjesnik, Oriovac, 1. I. 1814. slične radionice osnivane po cijeloj Europi uz kate-
– Varaždin, 3. I. 1903.), koji ga je primio u kanoničku drale koje su se dovršavale ili samo rekonstruirale.
kuriju i poslao na daljnje školovanje. Vjerojatno je Uzor je bila katedralna radionica u njemačkom Köl-
ujak Ilijašević, ili možda brat Matija (od 1853. pro- nu. Kako bi bili autentični, u tim radionicama pri-
fesor povijesti i zemljopisa na zagrebačkoj gimna- mjenjuju srednjovjekovne načine gradnje, suprot-
ziji), pomogao i Antunu, koji uči kovačko-bravarski stavljajući se suvremenoj industrijskoj proizvodnji
zanat i u Zagrebu postaje vodeći umjetnički bravar. i obradi građevinskog materijala.
Taj primat održao je dugo vremena.
No, Bollé se u Zagrebu pobrinuo i za školovanje
Godine 1880. Zagreb je zadesio veliki potres u ko- novih generacija obrtnika, jer shvatio je da bez njih
jemu je posebno teško stradala i prvostolnica, Ka- poslove na katedrali neće moći izvesti. U čitavoj Hr-
tedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih vatskoj tada nije bilo potrebnih kvalificiranih maj-
Stjepana i Ladislava. Više put su staru katedralu po- stora koji bi se mogli prihvatiti tog odgovornog i
harali požari, ali je u ovome potresu bio njen defi- velikog zadatka. Stoga, s Izidorom Kršnjavim (pr-
nitivni kraj, te je zaključeno da joj je statika toliko vim hrvatskim povjesničarom umjetnosti, slika-
narušena da ju je bolje srušiti i podići novu građe- rom, političarom, predstojnikom Odjela za bogo-
vinu na njezinom mjestu. štovlje i nastavu, da ne kažemo - ministrom obra-
zovanja) osniva Obrtnu školu. Naredbom Odjela za
Nacrti za novu katedralu naručeni su u Beču od bogoštovlje i nastavu, ta škola je utemeljena 9. li-
vodećeg arhitekta za neogotiku, nadgraditelja ba- stopada 1882. Važan poticaj njezinom osnivanju
runa Friedricha von Schmidta, koji je od 1870. već bio je hrvatski nastup na izložbi u Trstu iste godine,
radio na đakovačkoj katedrali, nakon smrti sači- na kojemu je prvi put predstavljen publici veliki na-
291
101 brodska priča
predak umjetničkog obrta kod nas nakon Bolléo- U opisima đakovačke katedrale Dragan Damjano-
va doseljenja u Hrvatsku. Školska obuka na Obrt- vić od djela Antuna Mesića navodi neke manje ra-
noj školi je započela 17. studenoga 1882. u jednoj dove, kao što su ograda za stubište u sakristiji, pa
privatnoj kući na Dolcu. Kršnjavi i Bollé zajednički ograda između stupova na vrhu stubišta ispred i s
su osmislili program školovanja: Kršnjavi je izradio bočne strane katedrale, kapija između biskupskog
osnovu za teorijsku nastavu, a Bollé osnovu za cr- dvora i crkve, bravarske radove na ormarima za bo-
tanje i praktični rad, kao i nacrte potrebne pri po- goslužne predmete u sakristiji, metalne škropioni-
četnoj obuci. Kao nastavnici na školi su angažirani ce postavljene na ulaz u sakristiju...
ključni Bolléovi obrtnici, članovi katedralne radio-
nice, te drugi ugledni obrtnici i umjetnici: slikar Jo- Istovremeno s radom na zagrebačkoj katedrali
sip Bauer, arhitekt Hektor pl. Eckhel, klesar Ignjat Bollé je izradio nacrte za grkokatoličku crkvu Svetih
Franz, bravar Antun Mesić, stolari Friedrich Häcker Ćirila i Metoda na Gornjem gradu u Zagrebu. Pro-
i Ivan Budicki i drugi. jektirana u stilu neobizantskog historicizma, ova je
crkva građena od 1883. do 1886. godine. I u ovo-
Većina članova katedralne radionice postali su me projektu bio je angažiran Antun Mesić iskovav-
tako strukovni nastavnici na Obrtnoj školi. Odreda ši po Bolléovim nacrtima za crkvu veliki luster od
se radilo o mlađim ljudima, jedino je bravar Antun kovanog željeza ukrašen staklenim kuglama. Uz to,
Mesić, prvi učitelj u bravarstvu i kovačtvu, već bio u Mesić je radio i željezne ukrase carskih i đakonskih
godinama, ali taj „sjedoglavi starac“ koji mladenač- vrata ikonostasa. Bolléov i Mesićev velebni pozla-
kim žarom po nakovalu prikuckuje i mladim nauč- ćeni luster prikazan je potom na Tisućljetnoj izložbi
nicima kazuje, kako se usi- 1896. godine u Budim-
jano gvožđe kuje, pa je čo-
vjek s mjesta zavolio i školu pešti.
i sve te ljude, koji tako odu-
ševljeno u njoj rade. Kao vrhunac bravar-
skog umijeća Antuna
Obrtna škola je imala Mesića ističe se iko-
nostas bogatog orna-
ogroman uspjeh u una- menta zagrebačke pra-
prjeđenju umjetničkog
obrta u Hrvatskoj. Na- voslavne parohijske cr-
kve Preobraženja Gos-
vdokvsnjš2šrkloliaeaktuoaia3ndeomapdor.n,IiprijsalzuTozaušaeturlp,abkvzzjoi,šeuknčkvriaoalkžlocleioeoovilbjškozaoutjćrkskuaelijlitšvčeroeooik.iueniiazržljttŠ1unaukaingubidkm8ćldejrgpabebsroae8anuluasrirpled6ljvaaog.sopaudr.noer,joovhrčjau,ujameieimder,kpošeukmnusaptigbnđačesito4šočeoreteaaede8tčekđdrdnnnvnaseiaduurhoiiiemae-----arčanlenlsjenitumD,oikklreaaaaatr.daobiakPliijooilriojnvoendoidsjivectusianuatčsalseekiistmdvinadpeainacaBnmtairooiasilgzt.bslaéav,Sroošžoavle--jiislujerzandšoimsnosnttdokmoiejloliimkjzjmuueč-irrdčiopaapiBjvknmekooovoloslooilmvmrrérasieaamđogo.nieabOorMennrtovuuoeiadoobosvmibžBoldćjeeeioačfdlnniljallertoiéjgvizegkoaarnova,uomonak,siBj1kpdpntnu,jrekeeMavk8ooiaroirmmroše8nolisditeljesij.to3éedkeenskTanom.tioclkjoa/sćojkekdr1itnajtevteik,gosa8mjeoavveatnvakju8onsaeada,oa4stpkomroniazjjlgđ.noalluom,asbejoreasessčšičnngkrtk,tpasbkpvapioooujmšoiiževeorzlšvijiejz-eilhndvnzrneljipraligesliioojkaoamotđeiniaotdkoćmrzljceaaoueeemičjjardnoee-------ii,
Bravarski vještak Antun Mesić bio je jedan od naj- kuglama od bijelog i obojenog katedralnog stakla
bližih Bolléovih suradnika. Njegova virtuoznost u koje se doima poput dragog kamenja. Ikone na iko-
obradi metala neće imati premca. Bollé i Mesić su nostasu radio je slikar Epimnondas Bučevski, po-
se u radu nadopunjavali. Što je Bollé zamislio i izra- drijetlom iz Bukovine. Kao uzor za ovakvo rješenje
dio nacrte, Mesić je u metalu spretno ostvario. Bio ikonostasa Bolléu su poslužili stari bizantski relikvi-
je od onih, što se kaže, što oči vide, to ruke stvo- jari. Ovako izrađen Bolléov i Mesićev ikonostas ne-
re. I, upravo zahvaljujući Bolléovoj crtačkoj virtuo- ma paralela u dotadašnjim oblikovnim rješenjima
znosti i Mesićevim nenadmašnim kovačkim vješti- ikonostasa u Hrvatskoj.
nama, umjetnička bravarija u Hrvatskoj doživjet će
tada nevjerojatno brz uzlet. Godine 1884. Mesić je Osim na opremanju sakralnih objekata, virtouz
zajedno s Kršnjavim i Bolléom odlikovan zlatnim u obradi željeza Antun Mesić radio je umjetničku
krstom za zasluge u osnivanju i velikom uspjehu bravariju i na palači Vranyczany u Zagrebu, a pre-
Obrtne škole. ma Waldmannovim projektima.
Ali suradnja Hermana Bolléa, koji je uime nadgra- Vjerojatno Mesićevih radova ima još mnogo više,
ditelja Schmidta od 1876. godine bio i nadglednik ali to tek treba istražiti. Za života hvaljen umjetnik u
radova na đakovačkoj katedrali, s bravarskim vje- kovačtvu Antun Mesić umro je u Zagrebu 10. lipnja
štakom Antunom Mesićem datira već iz toga vre- 1889. godine i sjećanja na njega pomalo su izblije-
mena. Milko Cepelić u knjizi „Stolna crkva djako- dila. Tek ponegdje, uz kakav krasan kovani komad
vačka“ (Đakovo, 1915.) piše: Bravarske pako radnje zabljesne njegovo ime, a tko zna, možda se i u Bro-
(mimo pletiva na predikalnici) kao brave, okove, ple- du kadgod nađe kakva brava, okov, pleter, giter ko-
tiva (Gittere) itd. radio je bravarski majstor i tada uči- ji je sam majstor Antun Mesić prikuckao na svome
telj na obrtnoj školi u Zagrebu Brodjanin Antun Mesić slavnom nakovalu.
prema nacrtima Hermana Bollea. (Posavska Hrvatska, 19. svibnja 2017.)
292
101 brodska priča
RUDOLFOMANIJA
Prijestolonasljednik austrou-
garski, nadvojvoda princ Ru- ricu i kružile su svakojake priče, pa
dolf, sin jedinac cara Franje su mnogi vjerovali da to nije niti isti-
Josipa I. i carice Elizabete, u narodu na i da je princ živ. Neki su tvrdili da
su ga vidjeli sad ovdje, sad ondje. To
omiljene„Sissy“, bio je jako senzibil- koriste probisvijeti, prevaranti i va-
no dijete, ali po želji očevoj i, naroči- ralice, lažno se predstavljajući kao
to, želji bake nadvojvotkinje Sofije, princ Rudolf, da bi od lakovjernih
morao je proći strogo vojničko ob- ostvarili neku materijalnu korist.
razovanje da bi jednoga dana čvr-
stom rukom vladao prostranim car- Donosim zapise triju priča, jer ni-
stvom. Unatoč protivljenjima „dvo- ti Brod i njegova okolica nisu ostali
ra“, majka Elizabeta, koja je opet na pošteđeni rudolfomanije. Dva prva
Rudolfa imala veliki utjecaj, to je zapisa koje donosimo su od učite-
prekinula i poticala njegove sklo- lja u Klakaru Luke Lukića.
nosti spram prirodnih nauka. Ru- Princ Rudolf zaisko krunu
dolf putuje Europom, pa i cijelim
svijetom, piše, uređuje enciklope- U jesen godine 1911. dobili smo dr-
dijsko izdanje„Austro-Ugarska mo- va (grates) u Brodu u kolodvoru, pa
narhija u riječi i slici“ koje je izašlo u Princ Rudolf, za dvi godine, jer je bio neki zaosta-
24 sveska. Na nagovor oca oženio prijestolonasljednik Austrije i tak, pa smo dobili četiri fate mjesto
se belgijskom princezom Stepha- Ugarske dvi. Ići ćemo u Brod ja i brat, otac će
nie, kćerkom kralja Leopolda II. i u ostat kod kuće, tud je marva, pa ju
početku je taj brak izgledao skladan, ali par se po- treba dobro sknadit i uredit.
slije rođenja djeteta, kćeri Elizabete, počeo sve vi- Došli mi u Brod pa traži ge ćemo prodat drva, a jed-
še udaljavati. Navodno, on je suprugu zarazio spol- va smo našli kupca. Na koncu se pogodimo kod Ante
nom bolešću i više nije mogla rađati, a još se oče- Berkovića iduć u Varoš i bit će po 8 forinti hvat. Onda
kivao muški potomak kako bi produžio habsbur- smo išli primit na kolodvor drva, pa ćemo vozit, ge
šku lozu. U Rudolfov život ulaze brojne ljubavnice smo se pogodili.
na koje troši ogromne svote novaca. Sve češće je u Mi tako vozimo i idemo s drvima, sve je dobro, kad
konfliktu s ocem, te piše pod pseudonimom Julius na kraju eto neprilike. Idem ja lagano naprid, a brat
Felix i to ponajviše novinske članke uperene protiv Ivo ostane u Klasiji. Ja ga izgu-
Josipove krute i konzervativ-
ne politike. Naprotiv, Rudo- bi iz vida, nema ga pa kraj. Sta-
nem s kolima u kraj, pa čekam,
lf je bio vrlo liberalnih shva- pa čekam, al nema brata. Mi-
ćanja. Usto, on postaje i ovi-
snik o alkoholu i morfiju. On- slim ja šta bi to moglo bit, šta
je to, kud se brat Ivo djede? Ne
da, u tridesetoj godini života, mogu sam ostaviti kola i drva,
upoznaje mladu, sedamnae-
stogodišnju barunicu Mari- a niti opet slagat drva bez nje-
ga. Čekam ja u ladu, dok on
ju Vetseru, koja ga je upravo dodje, ne mogu nikud od ko-
obožavala i bila spremna za
njega sve učiniti. la, pa tako čekam jedan do-
bar sat. Al, eto on ide, žuri se
i smije se!
Otac je tražio da se ta sra-
motna veza koja je kompro-
mitirala dvor okonča, jer Ru- - Šta je brate, za Boga? Ge si
bio, kud si se sakrio od mene?
dolf je bio oženjen. Ne vi-
djevši izlaza iz ove situaci- - Ma eto - reče on - napao me
je, Rudolf je skovao morbid- njeki strani čojek srednje dobi,
ni plan, svoju je ljubavnicu da mu dam krunu. On da je
ubio hicem u glavu, a potom princ Rudolf, pa će to stostru-
je sebi oduzeo život. Službe- ko vratit, dok preuzme vladu
no je priopćeno da je bio u u ruke (od oca). Ja sam mu re-
stanju duševne rastrojenosti. kao, da ja nemam novaca, da
Njihova smrt dana 30. siječ- je sve u brata. Nek ide bratu, pa
nja 1889. poznata je pod na- nek išće od njega.
zivom afera Mayerling, jer se
- A ge ga brat?- upita on.
dogodila u istoimenom sta- - Tamo naprid s kolima i dr-
rom lovačkom dvorcu u oko- vima.
lici Beča.
- Eh, tamo ja ne mogu!
Smrt mladog princa imala
je velikog odjeka u carstvu. Rudolf i Sofija dok je cvjetala ljubav - I tako smo se rastali.
Kod jednih je izazivala nevje- Bio je to srednji čojek, lošo
293
101 brodska priča
obučen, al je imao vrlo dobro i novo odilo, a ozgor lo- spremljen rajzender i predstavio se kao princ Rudo-
še. Tko je bio? Šta je tio? Ne znam, samo je tio novaca, lf. Na njemu odijelo, lakirane cipele i kamašne, de-
a brat ni imo kod sebe da mu dade. beli lanac od sata s prsluka obješen, gospodski še-
šir na glavi, ali što je još najglavnije, bio je on zbilja
I danas još ima neuka svita, pa misli i tvrdi da je princ mladom princu Rudolfu jako, jako sličan. Ispljuniti
Rudolf živ, a njega već odavno nema. on, kako babe kažu. Istog stasa, iste kose, isti brko-
va... I svi mislili - baš princ Rudolf, sin cara Franje, u
Učitelju Lukiću pripovijedao je to Franjo Pejić, kb. Gornju Vrbu došao. To je još za crno-žute monar-
66 iz Klakarja, 17. 2. 1935.
Princ Rudolf ogladnio hije bilo.
Došao k nama prid večer lugar ili šumar iz Kutiva Kada je puk’o glas kroz selo da je princ Rudolf kod
(Kutjeva). Ide u Bosnu, traži bolju službu i bolje mje- Alojzijini, dolazili ljudi vidjeti, kraj prozora se na-
sto. Bilo mu je malo u Kutivu. Doveo ga općinski redar skakivali, kroz prozore se nadvirivali, na vratima se
Jovo k nama, pa je i noćio kod nas. Tude smo do 11 tiskali, cijela je strka i veliko uzbuđenje oko toga
sati u večer svašta govorili. Onda će on pripovidat i o nastalo. Prava rudolfomanija! Zavidio svijet Alojzi-
princu, a mi smo čuli da je on umro g. 1889. jinima. Zašto je baš njima svratio? Koju li oni sre-
ću imaju! Zašto nije kod Borevkovića, Balića, Bari-
On poče ovako: - Imali smo radnike, nji stotine u šu- šića... doš’o?
me, radili su o šume, rezali su i cipali drva. Oko jedan
sat popodne dodje k nama u šumu jedan gospodin, A Alojzijini, ponosni na takvog visokog carskog
lipo spremit i zamoli jest, gladan je. Šta ćemo mu dat gosta, odmah ti princa Rudolfa u sobu za trpezu,
za jelo, petak je. Onda ja u pročelje ga na kanape smjestili, pa iznašaj sve
kažem: „Idite gospoje, nek
vam ona šta dade“, a ona najbolje: kuhanog živad-
zbilja skuva par jaja i ko- skog mesa i sosa, sarmu,
mad pečene ribe. On to u pečenku, pića, pite, sitne
slast pojeo i dobio dva deci kolače... Pečenku mu sna-
vina, to mu bilo dobro. Po- še na tanjuru rezale. I on se
slije zaisko još po litre vina, od svega dobro prihvatio,
pomišo ga s vodom i ispio za sve se mašo, ta sve mu
malo po malo. Onda je pi- pasiralo i baš išlo u slast. E,
to: „Šta sam dužan?“, „Pa ni- kada se on dobro najeo i
šta za to“, „Fala“, i onda mo- napio, izvadi finu, sjajnu
li jednu cigaretu. Gospodja kutiju za duhan, pa gazdu,
djeda Tomu Brkića, ponu-
di. Zamirisao zlatnožuti
mu dade, a on je zapali i duhan, a gazdin sin, gle-
slatko pušio.
dajući, u šali će: - Nemoj,
dado, da ti lula popuca od
„Sad molim,“ reče on, „da finoga duvana! – kao, car-
me preko vode prevezete.“
Ja ne mogu, nego će to je- sko je sve najbolje. A, tako
je uvijek bilo i tako bi tre-
dan radnik uradit i preveze balo biti.
ga priko, a on mu do deset
forinti za to. Onda mu dade Vrbljani su sjekirama i vilama zbog prostakluka
još jednu veliku banku za otjerali “princa Rudolfa” (crtež Željko Matuško) Gost se na to nasmija,
gazdinom sinu namigni,
spomen: „Da znadeš, tko pa se domaćinu, djedu
sam ja, ja sam princ Rudolf.“
Tomi obrati: - Ta de, gazda,
Eto, tako nam pripovido taj šumar u našoj sobe, ako uzmite! Ne bojte se za svoju lulu! Samo p… (žensku
on laže, lažem i ja. sprdnju kaza) puca od debelog k…. (i još pozamaš-
nu mušku sprdnju k tome doda)! Pred svima je to
Bil da to bilo, da on živi? – Ne! na sav glas rekao.
Učitelju Lukiću govorio Andrija Blažević, kb. 49 iz
Klakarja. A, joj! A, joj! Alojzijini i njihovi gosti zanijemili. Maj-
ko sveta! Za trpezom prvo se bijelo pogledaše i pro-
meškoljiše, pa muški za sjekire poletješe. Ne može
Princ Rudolf u Vrbi na kirvaju kod Alojzijini to princ Rudolf biti, misle, kada tako kao kakav ša-
trovac laje! Koga smo mi to u kuću primili? Koga
Lako je bilo kirvaj u kasnu jesen otračit, kada su
šokačke kuće svega imale, u ambaru okna puna, mi to gostimo? A, i za trepezom se tako ne divani!
pušnica puna, burinje u pivnici puno, viškovi hra- Bilo je tu mladog svijeta, djece, starog pobožnog
ne i marva prodani, pa i novaca se našlo. Takav je svijeta, pa zbilja nije bilo podobno. „Rudolf“ je već
kirvaj Sveti Nikola u Gornjoj Vrbi dosad bio. Gosti- iz bijesnih pogleda shvatio da je pogriješio i vidio
ju onda sa svih strana dolazilo, iz Varoša još najviše, što mu se sprema, te je prestrašen jedva od Alojzi-
pa iz Slobodnice, Ruščice, Podvinja, Klakara, Bebri- jini utekao i trag zameo. Sigurno je prema Brodu na
ne jedne i druge, gospode Brođana… kao na sva- vrat-na nos zbrisao.
kom kirvaju, rodbine, pritelja i prijatelja, a dakako i
nabiguzica, bogtepita otkuda. Tako se kod velike i Zapisao sam to u Gornjoj Vrbi kod Borevkovića -
bogate zadruge Brkića-Alojzijini odnekud pojavio Firovi, 1992. godine.
jedan, onako sav po zadnjoj modi, po gospodski, (Posavska Hrvatska, 26. svibnja 2017.)
294
101 brodska priča
ORGANIZACIJA TODT
IZGRADILA DVA BRODSKA
MOSTA
Urasulu i pri povlačenju
jugoslavenske voj-
ske iz Broda, u trav-
nju 1941. srušen je jedan od
najljepših i najvećih mostova
u„staroj“ Jugoslaviji, austrou-
garski savski željeznički most,
koji je mnogo pridonio razvi-
tku Broda, učinivši ga od pro-
vincijskog gradića gradom s
razvijenom industrijom i tr-
govinom i, dakako, frekven-
tnim prometom. Rušenjem
mosta prekinute su sve ko-
munikacije s Bosnom. Mini-
ranje je, uvidjevši stratešku
važnost mosta, naredio ko-
mandant brodskog garnizo-
na Kosta Mušicki ne bi li spri-
ječio i usporio njemačko pro- Stari austrougarski željezički most vojska stare Jugoslavije srušila je u jutro
diranje preko Save. U noći od 12. travnja 1941.
11. na 12. travnja 1941. most ljena 1938. godine, dobivši ime po svom osniva-
je miniran i ujutro u osam sati dignut u zrak. Po- ču Fritzu Todtu, a radnike je zapošljavala po nače-
sao je obavljen temeljito. Gornji željezni, rešetka- lu obavezne radne službe ili prisilnog rada. U oba-
sti stroj mosta je razlomljen i na više mjesta pao u veznu radnu službu uzimani su mladići prije nego
rijeku, pa zakrčio i promet brodovima Savom. Ek- što bi bili primljeni na odsluženje vojnog roka. Tako
splozija je uništila tri kamena stupa, a od postojećih se željelo mobilizirati veliki broj ljudi za izgradnju
pet otvora, raspona po 80 metara, četiri su srušena objekata za potrebe vojske, ali i onih od strateške i
u vodu. Ukupna težina srušenih željeznih dijelova gospodarske važnosti za Njemačku. Kad su počela
mosta bila je 1.600.000 kilograma. njemačka osvajanja, radnici iz osvojenih zemalja,
ali i iz onih vazalnih, morali su dragovoljno sudje-
Sada se kao jedan od najvažnijih zadataka ustaš- lovati na projektima Organizacije Todt. Tako je mo-
kih i njemačkih vlasti nametnula izgradnja mosta bilizirano preko 1.400.000 radnika koji su bili orga-
na Savi. Posao je povjeren silno mobilnoj njemač- nizirani na vojnim načelima, čak su i vlastiti sustav
koj OrganizacijiTodt, na čelu koje je bio moćni Fritz činova imali, što se vidjelo na njihovim odorama.
Todt, jedan od najutjecajnijih ljudi Hitlerovog Tre-
ćeg Reicha, koji je istovremeno imao i funkciju mi- Uz brojne objekte za potrebe vojske, Organizaci-
nistra za naoružanje i streljivo, a imao je i činove
Obergruppenführera u SS-u i generala
u Luftwaffeu.
Todt je bio inženjer građevine, studi-
rao je i doktorirao u struci na zname-
nitoj Technische Hochschule u Münc-
henu. Bio je dobitnik i počasnog Sie-
mensovog prstena (Siemens-Ring) za
postignuća u tehničkoj struci. Rano se
priključio Nacističkoj stranci, a kada je
Hitler došao na vlast, postavio ga je za
glavnog inspektora njemačkih cesta.
Na toj funkciji sudjelovao je u izgradnji
poznatih kvalitetnih autocesta u doba
Trećeg Reicha, koje i danas služe, za što
ga je Hitler odlikovao Njemačkom na-
cionalnom nagradom za umjetnost i
znanost.
Organizacija Todt službeno je uteme-
295
101 brodska priča
la su postavili i povezali go-
tovo jedno do drugoga širi-
nom Save i na njih je došao
čvrsti drveni kolnik te izrađe-
na ograda. Ubrzo, za rekor-
dnih sedam dana, most du-
žine oko 300 metara bio je
završen i otvoren 3. lipnja
1941. Njime su mogli voziti
kamioni, lakša vojna vozila i
ići pješaci. Otvorenju mosta
prisutni su bili mjesni vojni
zapovjednik pukovnik Bla-
žević, gradonačelnik Vrgoč,
ravnatelj redarstva Kalače-
vić, satnik Varga i predstav-
nici njemačke vojske.
Istovremeno, kraj ovog
pontonskog mosta, prišlo se
gradnji stalnog kolnog mo-
Drveni kolni most kojeg je također izgradila Organizacija Todt, u promet je sta na drvenim stupovima.
pušten 5. srpnja 1941. Građu su Nijemci dovezli iz
ja Todt izgradila je poznati Atlantski bedem koji je drvne industrije u Zavidovi-
trebao štititi osvojena područja u Zapadnoj Europi ćima, a željezne dijelove iz željezare u Zenici. Gra-
od napada s mora i spriječiti invaziju anglo-ame- dom je zakloparala nesnosna grmljavina motornih
ričkih snaga. Sustav obalnih utvrđenja prostirao se i ručnih zabijala, koja su teškim maljem udarala gla-
od Španjolske do Norveške u dužini od 4.000 kilo- ve pilota, šipova i uguravala ih duboko u korito ri-
metara. jeke. Tako se radila osnovica na kojoj će počivati
stupovi mosta. Za također rekordnih 20 dana, ovaj
Fritz Todt poginuo je 1942. godine pod vrlo sum- kolni i pješački most, visoko uzdignut nad rijekom,
njivim okolnostima u padu zrakoplova pri povrat- predan je u promet, a potom je pontonski razmon-
ku iz HitleroveVučje jazbine (Wolfsschanze), vojnog tiran i uklonjen.
stožera, sjedišta za istočno bojište u Masurijanskoj
šumi, kod istočnopruskog grada Rustenburga (da- „Hrvatski narod“ 6. srpnja piše: Dne 5. VII. o.g.
nas u sjeveroistočnoj Poljskoj). Naime, njegov se otvara se kolski most preko Save izmedju Sl. i Bos. Bro-
zrakoplov srušio ubrzo nakon polijetanja sa zračne da, a u broju od 7. srpnja izvještava: Jučer je pušten
piste u blizini Vučje jazbine. Maršal Göring, Todtov u promet drveni most u Slavonskom Brodu, koji spaja
konkurent, odmah se stao ulizivati Hitleru u nadi Bosnu i Slavoniju. Bivša srpska vojska, obezglavljena
da će naslijediti Todtove funkcije. Ipak, Hitler je To- i u rasulu, kada se je povlačila iz naših krajeva, uništi-
dtovim nasljednikom imenovao poznatog arhitek- la je i rušila do čega je doprla. Mnogi su mostovi po-
ta Alberta Speera. Todt je pokopan sa svim poča- duzetnošću i odvažnošću pojedinih Hrvata spašeni,
stima, a posmrtno mu je dodijeljeno, kao prvom u no mnogi zjaju rascijepljeni nad našim rijekama kao
povijesti, najviše odličje Nacističke partije, Njemač- očiti dokaz srpskog divljaštva i balkanizma. Veliki že-
ki red (Deutscher Orden). ljeznički most u Slavonskom Brodu, kojim vodi pruga
Zagreb-Sarajevo, dignut je u zrak 12. travnja ov. g. od
A evo kako je tekla izgradnja mosta u Brodu. srpske soldateske. Time je bila odsječena najvažnija
Zagrebačke novine „Hr-
vatski narod“ 30. svibnja
pišu o ubrzanoj gradnji
pontonskog mosta preko
rijeke Save kod Broda ko-
jega grade brodska Tvorni-
ca vagona i njemačka mo-
stovna organizacija „Tod“,
a trošak oko gradnje pre-
uzelo je njemačko zapo-
vjedništvo. Radnici Orga-
nizacije Todt, te tvrtki Rella,
Wagner i Tell, koji će radi-
ti na gradnji, njih oko 200
s potrebnim alatom, došli
su u Brod krajem svibnja i
smjestli se u franjevački sa-
mostan. Prvo su od priku-
pljenih teglenica-šlepova
i riječnih brodova sastavili
pontonski most u pravcu
Preradovićeve ulice. Plovi- Željeznički most srušila je pri povlačenju 1941. vojska starojugoslavenskog
brodskog garnizona
296
101 brodska priča
spojnica Zagreba i Bosne, a to je veliki razlog zašto je Imam sreću da vam u ime Poglavnika Nezavisne Dr-
Bosna toliko oskudijevala, budući da nije imala ko- žave Hrvatske zahvalim na Vašem požrtvovanom ra-
munikacionih veza. Sad je pak u rekordno kratkom du, koji ste izvršili podizanjem ovoga mosta, koji su
vremenu podignut novi drveni most, nešto niže od uništile srpske razbojničke čete, da time povežete dvi-
starog željezničkog. je hrvatske pokrajine.
Most je sagradila njemačka organizacija TODT. Hrvatski narod i Poglavnik Nezavisne Države Hrvat-
Njen začetnik ing. general Todt usredotočio je poje- ske dr Ante Pavelić zahvaljuje njemačkoj vojsci i nje-
dinačna poduzeća, koja su radila na javnim radovi- mačkom narodu na trudu, koji je uložio za hrvatski
ma, podizanju mostova, utvrda i željeznica. Njegov narod prigodom njegovog oslobodjenja.
je rad polučio velike uspjehe u Westfalenu i na grad-
nji Sigfridove linije. Budući da se je djelatnost ove or- Borba njemačke vojske i njemačkog naroda poka-
ganizacije pokazala veoma korisnom, ona danas slu- zala je pravi put svim narodima Europe, koji žele novi
ži kao pionirske čete, koje prate njemačku vojsku, te život i sretniju budućnost europskih naroda. Hrvatski
dok pravi pioniri izvrše ono što je najvažnije i najhit- je narod vjekovima povezan s velikim njemačkim na-
nije za napredovanje četa, oni u zaledju vojske to da- rodom, pa je po logičnom historijskom zakonu i ovo-
lje utvrdjuju i osiguravaju. Ta ista organizacija kojom ga puta povezao sudbinu njemačkog naroda za svo-
ravna u Hrvatskoj dr. Zmolnig, podigla je i ovaj drveni ju budućnost i tako će uz rame njemačkog naroda i
most u Slavonskom Brodu, a sada radi i na željeznič- hrvatski narod ići uporedo boljoj i sretnijoj budućno-
kom mostu u istom mjestu, koji će biti predan prome- sti. Heil Hitler! Živjela slavna njemačka vojska! Živio
tu u najskorije vrijeme. Poglavnik! Živila Nezavisna Država Hrvatska! – uskli-
knuo je na kraju svog obraćanja ing. Bulić, a prisutni
U korito rijeke Save zabijani su bezbrojni drve- su ushićeno prihvatili.
ni piloti stupova, te je ovo bilo pravo čudo drvene
gradnje i konstrukcije, du- Onda su se uglednici i masa svijeta uputili preko
žine 296 m, sa sedamnaest
stupova, s tri otvora po 28,5
m između stupova da mo-
gu brodovi nesmetano plo-
viti, širine kolnika 6 m, a vi-
sina između vode i gornjeg
stroja pri vodostaju od 6,30
m iznosila je 6 metara. Mo-
stom su se vozila mogla kre-
tati brzinom od 15 kilometa-
ra, ali jedna od drugih uda-
ljena 30 metara. Najveće op-
terećenje smjelo je biti do 16
tona. A radi male širine mo-
sta, vozila su propuštana na-
izmjenično samo u jednom
smjeru.
Bilo je uposleno 250 njemač-
kih i hrvatskih radnika, koji su
neumornom ustrajnošću i ne- Pod nadzorom Ravnateljstva hrvatskih i njemačkih državnih željeznica
usporedivom organizacijom, obnova mosta dovršena je za rekordna tri mjeseca, 31. kolovoza 1941.
radeći danju i noću, uspjeli mosta i pritom se iz mnogih grla nastavilo klica-
podići ovaj most kroz ovako kratko vrijeme. Premda ti vođama hrvatskog i njemačkog naroda, dr. Anti
je ovo samo kolni most, ipak znači neprocjenjivu vri- Paveliću i Adolfu Hitleru.
jednost u trgovačkom i prometnom pogledu za Bo-
snu i Slavoniju, koje su bile potpuno odsječene jedna Suradnja njemačkih i hrvatskih radnika pri podiza-
od druge – također piše„Hrvatski narod“ i nastavlja nju ovog mosta očito pokazuje bratstvo i zajedničke
izvještavati, pa tako znamo da su na svečano otvo- poglede u budućnost od koje očekuju i njemački i hr-
renje mosta došli uglednici iz Zagreba: tajnik za jav- vatski radnik ostvarenje svojih potpunih prava. Tu je
ne radove ing. Ivo Bulić, ravnatelj državnih cesta došlo do izražaja njemačko prijateljstvo, koje se po-
ing. Mutimir Kodžić i urednik„Deutsche Zeitung in kazuje na djelu. Most realno i simbolički povezuje Sla-
Kroatien“ dr. Josip Bobek. Bili su prisutni predstav- voniju i Bosnu, najbogatije krajeve Nezavisne Države
nici mjesnih vlasti: veliki župan Velike župe Posa- Hrvatske, završio je izvještaj u novinama „Hrvatski
vje dr. Vladimir Sabolić, logornik i gradski načelnik narod“.
Slavko Vrgoč te pukovnik Šime Blažević. Slavlju su
nazočili visoki njemački časnici koje je predvodio Slavlje je nastavljeno zakuskom u Franjevačkom
major Fischer. samostanu, koju su priredile njemačke vojne vlasti.
Most je bio sav okićen zelenilom i osvijetljen elek- Most su osiguravali štitnici za led dovršeni kon-
tričnim sijalicama. Na početku mosta vijorila je hr- cem srpnja, o čemu „Hrvatski narod“ 29. VII. 1941.
vatska i njemačka zastava. Major Fischer prvi je opet piše: U subotu su završeni radovi na gradnji le-
uzeo riječ i zahvalio njemačkim i hrvatskim radni- dobrana na novom drvenom kolnom mostu preko
cima, a ing. Ivo Bulić uzvratio je sljedećim govorom: kojega prelazi velik broj kolija. Veza s Bosanskom Hr-
vatskom je redovita, jer most je mnogo širi, nego što
Gospodo njemački časnici i njemački vojnici! je bio prijašnji, te je promet znatno olakšan.
297
101 brodska priča
NA ŽELJEZNIČKOM MOSTU RADILO čuva u Muzeju Brodskog Posavlja.
SE DAN I NOĆ Opet je bilo veliko slavlje. Preko mosta su prošla
Nakon što je 5. srpnja 1941. završen drveni kolni dva vlaka, jedan sa žitom iz Slavonije za Bosnu, a je-
most između dva Broda, bilo je jako važno što prije dan s ugljenom iz Bosne za Slavoniju. Na otvorenju
uspostaviti i željezničku vezu preko Save, te se već su bili visoki njemački i ustaški dužnosnici: doglav-
25. svibnja prišlo i obnovi srušenog željezničkog nik Slavko Kvaternik, ministar prometa u vladi NDH
mosta preko Ade. Glavne poslove je izvodila brod- Hilmija Bešlagić, generali Vilko Begić i Ivan Perče-
ska Tvornica vagona, strojeva i mostova d. d. No, vić, njemački poslanik Siegfried Kasche i njemački
radovi nisu napredovali kako se željelo, pa u dru- general Edmund Glaise von Horstenau. Od doma-
goj polovici lipnja dio poslova preuzima Deutsche ćih uglednika bio je veliki župan Vladimir Sabolić,
Reichsbahn (Njemačka državna željeznica), njezin gradonačelnik Broda Slavko Vrgoč, ortskomandant
odsjek za mostove smješten u Mariboru i uprava u Broda Poshe, kotarski predstojnik Antun Jeličić, za-
Beču. Uz njih radila je i tvrtka Lauchnammerwerke, povjednik mjesta Drago Globočnik…Vrpcu je pre-
rezao general državni tajnik Vilko Begić.
Tako su u Brodu istovremeno
postojala dva mosta - drveni, sa-
mo cestovni, i željezni, željeznič-
ko-cestovni - i njima se prometo-
valo preko Save.
Drveni je most prvenstveno ko-
ristila vojska, ali je dobro došao i
građanima Broda jer su tako brže
stizali u Bosanski Brod, a njime su
ljeti odlazili i na kupanje na tada
popularnu Afriku, malu plažu na-
suprot sajmištu na Vijušu.
No, nisu svi bili tako impresioni-
rani niti ushićeni prijateljstvom,
bratstvom, zajedničkim pogledi-
ma o usporednom putu u bolju
i sretniju budućnost, kako je to
propaganda izvještavala. Brođa-
nin, književnik, književni kritičar,
gimnazijski profesor Josip Ber-
ković napisao je iste te 1941. go-
dine pjesmu „Na rijeci Savi“, koja
Pontonski most izgradila je Organizacija Todt i pušten je u promet osuđuje rat i ratna stradanja, a i
3. lipnja 1941. most na Savi je jedan od njego-
te XI. sekcija za uzdržavanje pruge Brod n/S. Prvo vih pjesničkih motiva.
su iz korita Save izvađeni pali željezni rešetkasti di- Na rijeci Savi novi se okovi kuju
jelovi konstrukcije miniranog mosta. Jedan dio ih Na rijeci Savi pobjedni štimung vlada
se mogao ponovno upotrijebiti, a rađeni su i novi. Na brodskom mostu radi se dan i noć
Radeći neprekidno tri mjeseca, bez zastoja nedje- Pod brodskim mostom Sava beskrajno teče,
ljom i blagdanima, u dnevnoj i noćnoj smjeni, bilo Savom beskrajni leševi putuju.
je uposleno 900 radnika, u skladnoj radnoj zajednici
svih hrvatskih i njemačkih državnih ustanova te po-
duzeća, pod zajedničkim vodstvom i nadzorom Rav- Bat udara, gvožđe ječi, malj daljinu para
nateljstva hrvatskih i njemačkih državnih željeznica. Željezne se ploče vare u žarenju plavom
Tehnički dio posla vodilo je devet inženjera i sedam Ko utvare bestjelesne, na širokoj svijetloj traci
tehničara. Da bi poslovi brže napredovali, postav- Oko njih čudesni krijesovi krijese
ljeno je četrdeset i pet nadzornika i predradnika. Nad tamnim ponorom rijeke,
Impresivne su brojke o utrošku materijala. U nosa-
pod crnom kapom neba.
če mosta ugrađeno je 250.000 kilograma željeza, Zvijezde ljudske na mostu sijaju
te još 200.000 kilograma u rešetkastu konstrukciju To ljudske zvijezde otjeraše božje s neba
gornjeg stroja. Utrošeno je 270.000 kilograma ce- Električne zvijezde sad na mostu sjaju
menta za stupove i 1.200 kubnih metara šljunka. A božje se zvijezde povukoše s njega….
Da bi se obnovio pomost mosta bilo je potrebno
oko 2.900 kubnih metara mekog i tvrdog drveta.
Za tri mjeseca, radeći i noćnu smjenu pod električ- Pjesma ima čak 200 stihova i nije završena, a ni-
nom rasvjetom, most je osposobljen za željeznički je niti objavljena, kao niti jedna od tridesetak Ber-
promet i otvorenje je bilo 31. kolovoza 1941. Iz- kovićevih pjesama. Kao i ova, ostale su samo u ru-
vršeni rad pokazao je svima sposobnost i predanost kopisima.
hrvatskog radničtva, srdačnu suradnju sa drugovima Brodski su mostovi dobro poslužili svrsi, povezali
iz njemačkog Reicha, te visoki stupanj hrvatske i nje- su odsječene dijelove Nezavisne Države Hrvatske
mačke građevne djelatnosti i umjetnosti - piše u sa- ekonomski, kulturno, a još najviše ih je koristila voj-
čuvanoj Spomenici obnove ovoga mosta, koja se ska za prebacivanje ljudstva i ratne tehnike te stra-
298
teških sirovina, prvenstveno boksita, koji je slan u 101 brodska priča
Njemačku radi proizvodnje aluminija.
doniju u Srbiju pa prema Budimpešti, kako bi oja-
Za ljute, snježne i hladne zime 1941. na 1942. go- čale obranu Austrije i Mađarske. Međutim, osloba-
dinu Sava je bila zaleđena od 25. siječnja do 4. ožuj- đanjem Beograda taj pravac povlačenja je presje-
ka, pa su sante tijekom ledoplova znatno ugrozile čen, te su te njemačke trupe bile prisiljene ići kroz
drveni most. Uz silne napore i uz veliki utrošak ek- Crnu Goru i Bosnu, manje komunikativnim područ-
sploziva Hrvatsko domobranstvo ga je jedva uspje- jima, pa izbiti na Savu kod Brčkog, a glavnina nje-
lo spasiti. Gospodin Tomislav Krpan promatrao je s mačke Grupe armija „E“ koja je išla preko Sarajeva
obale borbu za most i opisao ju u knjizi„Brodski pa- imala je zadatak prebaciti se mostovima preko Sa-
noptikum II“: Led u pokretu stavio je na veliku kušnju ve kod Slavonskog Broda.
privremeni drveni most na Savi u Brodu kod samosta-
na. Pred svakim drvenim stupištem postojao je ledo- U travnju 1945. počele su i borbe za oslobađenje
bran, ali led se kretao samo maticom rijeke, prijete- Broda. Među posljednjima njemačkim jedinicama
ći rušenjem stupova. Vojska je tom zgodom obavila iz Bosne se 18. travnja prebacila 7. SS divizija„Princ
dobar posao bacanjem po 200 grama eksploziva na Eugen“. Nijemci su u povlačenju minirali oba mo-
ploveće sante koje su se raspadale u manje komade sta. Izvela je to 964. njemačka tvrđavska brigada,
koje je voda odnosila. Most je bio spašen. Radozna- koja je 20. travnja zadnja prešla Savu. Pri miniranju
li đaci, gimnazijalci, promatrali su ovu borbu sa ne- drvenog, kolnog mosta koji je izgradila Organiza-
dalekog gelendera i za čudo božje nitko ih nije otje- cija Todt, upotrijebili su avionske bombe od 250 ki-
rao. Bila je nedjelja, dan gospodnji. Odjekivala je Sava lograma i tom prilikom su poginuli i sami njemački
gromoglasnom pucnjavom, a „Velika crkva“ tresla se mineri, kao i njemački vojnici koji su bježali iz Bo-
iz temelja, što od oštre propovijedi, što od događaja sne, a zatekli se na mostu.
na Savi.
Unatoč teških gubitaka u ljudstvu i materijalu, Ni-
Ali, kada su od 1944. godine zaredala saveznička jemci su preko mostova u Brodu uspjeli izvući glav-
bombardiranja Broda, upravo mostovi preko Save ninu svojih trupa Grupe armija „E“.
su bili glavna meta napada. Na znak uzbune o dola-
sku avijacije, Nijemci su mostove štitili dimnim za- Na kraju, malo je poznato da je i veliki bunker pred
vjesama, aktivirajući dimne bombe. A u sjeni ke- brodskom željezničkom stanicom sagradila upravo
stena oko Samostana skrivali su borbena vozila i slavna Organizacija Todt, koja je gradila i opisane
tenkove da ih ne uoče bombarderi. mostove preko Save. U bunker se za bombardira-
nja sklanjalo kolodvorsko osoblje. Kupolasto utvr-
U više napada savezničkih zrakoplova oštećenja đenje bunkera sa stožastim završetkom, pokriveno
su bila takva da su se mogla brzo popraviti i mo- lomljenim kamenom granitom, djeluje i danas im-
stovi osposobiti za promet. Tako je 30. srpnja 1944. presivno i doima se poput kakve moderne skulptu-
pogođen drveni kolni most, a 8. rujna 1944. pogo- re u prostoru. Bit će zaista šteta ako jednoga dana
đen je željeznički most. Pa i u pet teških bombar- nekome padne na pamet da ga sruši. On je tek malo
diranja u ožujku i travnju 1945. godine mostovi su obrastao vegetacijom, što se može lako očistiti, fu-
bili jedna od glavnih meta napada avijacije, ali opet ge među kamenom cementom zaliti i on će opet,
su popravljeni. Ipak, znalo se dogoditi da niti jedna kao i proteklih sedamdeset godina, biti zaštićen i
bačena bomba nije pogodila cilj, kao što je bilo 5. izazivati pažnju. Još kad bi jedna postavljena plo-
travnja 1945. u 11.03 u napadu šest američkih bor- čica objasnila o kakvom se objektu radi, ili još bo-
benih jurišnih lovaca„mustanga“ koji su bezuspješ- lje, ako bi u njemu bila uređena izložba o bombar-
no bacali bombe, no mostovi su ostali neoštećeni i diranjima Broda u Drugom svjetskom ratu, s nagla-
preko njih se i dalje odvijao najnužniji promet. skom na željezničku stanicu i okoliš koji je posebno
teško stradao, zapravo zbrisan s lica zemlje, grad bi
Njemačka je gubila na svim frontovima i povlačila time dobio trajnu uspomenu na proživljene stra-
se. Njemačke jedinice Grupe armija„E“, ukupno oko hote rata i jednu novu kulturno-turističku atrakciju.
450.000 vojnika, nastojale su se probiti kroz Make-
(Posavska Hrvatska, 2. i 9. lipnja 2017.)
Bunker na
Željezničkom
kolodvoru i danas
svjedoči o kvaliteti
gradnje Organizacije
Todt
299
101 brodska priča
PERLON BAŠČA
Rijetki tenuci
kada je, od
silnog posla,
brojno osoblje
moglo i sebi
priuštiti bogatu
zakusku
Tko u Brodu ne zna za, premda davno nesta- Nedavno sam provirio u to dvorište iza nadograd-
li, a u svoje vrijeme moderni, reprezentativni nje hotela„Brod“, i sve je još uvijek tamo kao i u vri-
ugostiteljski objekt, sunčanu Najlon bašču jeme dok je bašča radila do kasnih sati. Da se, evo
na kraju Korza, na obali Save, s pogledom na rijeku, sada, bašča temeljito pomete od lišća i granja, pa
zelenu Adu, most, Bosnu, daleku mrku Motajicu... postave stolovi i stolice, prostru čisti karirani stol-
Stariji su u Najlon bašči od proljeća rana do jeseni njaci, a orkestar s violinistom zasvira prpošnu uver-
žeđ gasili, kavenisali, mezili, uz živu glazbu plesa- tiru iz operete „Kraljica čardaša“ mađarskog kom-
li, zabavljali se, rajtali, plandovali, a mladi su toliko pozitora Imre Kálmána, mogli bismo ponovno do-
toga o njoj čuli da je postala prava brodska legen- živjeti atmosferu pedesetih.
da. Ali, Brod je imao i Perlon bašču, također ugo-
stiteljski objekt s glazbom za ples. Naime, tako su, Nekima je to tada bilo jako zabavno, a nekima i
opet neslužbeno, zvali ljetnu bašču Hotela „Brod“. nije, pa Vladimir Rem u „Brodskom listu“ 1959. go-
Za jedne, ona je bila nižeg ranga od Najlon bašče i dine pišući o tome kakve su mogućnosti razonode
stoga taj malo podrugljivi i šaljivi naziv, jer je i ma- stanovnika našeg grada, kaže: Na drugom mjestu po
terijal perlon bio, kako neki kažu, nešto lošije kvali- važnosti (kino je onda bilo na prvom mjestu, zaba-
tete od tada do u nebesa uzdizanog i obožavanog va numero ajnc), ali daleko u prvom redu po finan-
tankog, prozirnog, šuštavog najlona... cijskom efektu, dolazi kod stanovnika našega grada
provođenje slobodnog vremena u lokalima, koji aku-
Moderni hotel Voje Stipančevića„Grand“, bomba- muliraju nekoliko puta više prihoda nego svi ostali
ma napola srušen u Drugom svjetskom ratu, na- objekti razonode u gradu zajedno. Imamo ih svih vr-
cionaliziran je i temeljito obnovljen 1948. godine, sta, od hotela C-kategorije do bifea „Poloj“ i one krč-
pa promijenio ime u Hotel „Brod“. Ubrzo je u dvo- me na „Otoku (ne)sreće“. Muziku imamo jedino u ho-
rištu hotela uređena prostrana i ugodna ljetna ba- telu „Brod“. A zar nismo i tu prisiljeni slušati, kako mu-
šča. Kada je to točno bilo, ne znamo, no ona počet- zičari sviraju stare aranžmane šansona i gotovo is-
kom pedesetih već radi, prije Najlon bašče, koja je ključivo muziku iz uvijek istih starih opereta, s obave-
sagrađena i otvorena 1953. godine. znim Leharom i Straussom, koji se kod nas mogu čuti
češće nego u Beču (...) Brod postaje, kako rekosmo, sve
Bašča je bila u dvorištu između zgrade hotela moderniji i suvremeniji grad. A naši lokali su još uvijek
„Brod“ i prve stambene dvokatnice. Ulazilo se iz monotoni i neatraktivni.
Omladinske ulice (Široke), kroz široku rešetkastu
željeznu kapiju. Pod devet razgranatih platana u U Brodskom glazbenom vremeplovu Duško Svilar
bašči je izbetoniran veći okrugli plato za ples, de- zabilježio je sjećanja gospodina Veselina Gradića:
sno od njega fasadnim ciglama uzidana pozorni- Po hotelima se tada drugačije sviralo. Od sedam na-
ca za orkestar te podignuti drveni natkrovci pod večer bio je koncert, pa su se svirale uvertire iz opere-
kojima su postavljeni stolovi i stolice za goste. Za ta: „Kraljica čardaša“, iz „Grofice Marice“, „Zemlje smi-
razliku od Najlon bašče, bašča Hotela „Brod“ bila je ješka“, „Perzijski vašar“, Straussovi valceri „Dunavski
više zatvorenog tipa. Iz nje se vidjelo samo plavo ili valovi“, „Bečka krv“, „Na lijepom plavom Dunavu“, svi-
romantično zvjezdano nebo iznad krošnji drveća. rali smo i „Zrinskog“, neke etide, Montijev čardaš i slič-
300
The words you are searching are inside this book. To get more targeted content, please make full-text search by clicking here.
Toldi_Knjiga_2018
Discover the best professional documents and content resources in AnyFlip Document Base.
Search