251 nimalo zbunjen, poĀe: — Izvinite, lorde — i sad vas sasvim ozbiljno oslovljavam tom titulom — što vas upozoravam da moramo biti obazrivi; jer mada je stari Trapbojz gluv kao top, njegova þerka ima oštre uši i oĀi; a baš o njima i hoþu da vam govorim. — Govorite, onda, gospodine, — reĀe Najdžel, primaknuvši se nešto bliže vojvodi, — premda ne shvatam kakve veze ja imam sa mojim stanodavcem i njegovom þerkom; — To þemo brzo videti, — reĀe vojvoda. — Ali, lorde, ja vam savetujem da budete iskreni prema starom Džeku Hildebrodu, koji je triput stariji od vas, i koji se, sliĀno kralju RiĀardu, rodio sa veþ izniklim umnjacima. — Dobro, gospodine, produžite, — reĀe Najdžel. — Hoþu, lorde. Uveren sam da ste vi onaj isti lord Glenvarloh o kome svi govore, da ste vi onaj škotski plemiþ koji je potrošio sve do poslednje pare. — Ne ljutite se, lorde, takvi glasovi kruže o vama. — Ljudi vas nazivaju kopcem koji naleþe na sve — da, Āak i u Parku — ne uzbuāujte se, lorde. — Stidim se, gospodine, — odgovori Glenvarloh, što je u vašoj moþi da me uzbudite vašom drskošþu. — Ali, pazite se! — Ako ste doista pogodili ko sam ja onda treba da vam je jasno da neþu dugo podnositi taj vaš ton drske prisnosti. — Molim za oproštaj, lorde, — reĀe Hildebrod uĀtivijim tonom; nisam mislio da vas vreāam. Ne znam kakvu Āast pruža Āoveku prisnost sa vašim lordstvom, ali smatram da mu ona ne pruža nikakvu bezbednost, jer Lostof je uhapšen samo zato što vam je pokazao put u Elzas; pa zato ostavljam vašem lordstvu da presudi da li þe onima koji vas skrivaju ovde to doneti veþu Āast ili veþu nevolju. — Neþu da stvaram nezgode nikome, — izjavi lord Glenvarloh. — Sutra napuštam Vajtfrajaz. Da, neba mi, još danas þu to uraditi. — Vaša pamet þe vam pokazati bolji put od vašeg gneva, — reĀe vojvoda Hildebrod; — saslušajte prvo ono što imam da vam kažem, i ako vas Āestiti Hildebrod ne nauĀi kako da ih sve nadmudrite, onda neka on nikad ne dobije na kocki, i neka nikad ne nasamari nikakvu budalu! Kratko reĀeno, lorde, morate ih nadigrati. — Morate govoriti jasnije da bih vas razumeo, — reĀe Najdžel. — Šta, doāavola, igraĀ koji ima posla s āavolskom kockom i kartama pa ne razume mig! U tom sluĀaju moram vam govoriti prostije. — Govorite, onda, gospodine, — reĀe Najdžel, — samo vas molim budite kratki, jer nemam mnogo vremena.
252 — Dobro, lorde. Poznato mi je da na severu imate imanje koje vam izmiĀe iz ruku zbog nedostatka novca. — Vi se trzate, ali ja sam vam i ranije rekao nemojte kriti ništa od mene. Kralj se ljuti na vas; u dvoru vam ne poklanjaju nikakvu pažnju; princ se mršti kad se povede reĀ o vama; dvorski miljenik je hladan prema vama; a miljenikov miljenik… — Da ne dužimo dalje, gospodine, — prekide ga Najdžel, — pretpostavimo da je to sve istina — pa šta onda? — Šta onda? — reĀe vojvoda Hildebrod. — Pa evo: mnogo þe vas zadužiti onaj koji þe vam omoguþiti da se smelo pojavite pred kraljem, kao da ste grof Kildara, da zastrašite dvorane, da se ne plašite gnevnih prinĀevih pogleda, da pobedite miljenika, da osujetite planove protivnika, i… — Sve je to lepo i krasno, — reĀe Najdžel, — ali kako da se to izvede? — Sasvim prosto. Samo treba da postanete peruanski princ, moj lorde sa severa; da poduprete svoj stari zamak srebrnim polugama, — da naāubrite vaše posne zemlje zlatnim prahom, — a to þete postiþi ako stavite za neko kratko vreme svoju baronsku krunu na glavu lihvareve þerke, i tako postanete gospodarem ogromnog blaga koje þe uĀiniti za vas sve što sam vam rekao, i… — Šta! Hteli biste da se oženim tom usedelicom, þerkom moga stanodavca? — reĀe Najdžel, iznenaāen i ljut, ali gotov i da se nasmeje toj besmislici. — Da, moj lorde, jer hoþu da vas oženim sa pedeset hiljada funti sterlinga, a i više je nagomilao stari Trapbojz; i time þete uĀiniti dobro delo tom starcu, koji bi inaĀe izgubio svoje zlatnike na neki gori naĀin — jer je njegov radni dan pri kraju, i bliži mu se dan isplate. — To je zaista velikodušan predlog — reĀe lord Glenvarloh; — ali dopustite da vas upitam, plemeniti vojvodo, zašto ustupate tako bogatu naslednicu neznancu koji koliko sutra može da ode odavde? — Istinu da kažem, lorde, — odgovori vojvoda, — to pitanje, više od svega što ste dosad rekli, odaje oštroumnost posetioca Bažeove kockarnice, i zaslužuje odgovor. Gospoāica Marta Trapbojz ne želi da se uda ni za jednog od mojih senatora, pa bili oni duhovnici ili svetovnjaci. Kapetan ju je prosio, pa i raspop, ali ih ona neþe. — Ona nišani na visoko, i, pravo da kažem, ta žena je suviše razborita, suviše duboka, i nekako duhovno suviše razvijena, da bi se zadovoljila masnom kožom ili plesnivom mantijom. Pošto je ona voljna da napusti devojaštvo samo radi plemstva, to ste moj lorde, jedini Āovek kome þe uspeti da zadobije tih pedeset hiljada funti, sakupljenih od raznih razbojnika, lopova i
253 rasipnika. — Od te svote vi þete odvojiti pet hiljada funti u našu korist, iz zahvalnosti za naš savet i pokroviteljstvo, bez kojih ne biste uspeli u ovome. — Ali, gospodine, — odgovori Glenvarloh, — da li je vaša mudrost razmotrila na koji bi mi naĀin taj brak mogao pomoþi u mojoj sadašnjoj nevolji? — Što se toga tiĀe, lorde, — odgovori vojvoda Hildebrod, — ako, sa Āetrdeset ili pedeset hiljada funti u vašem džepu, vi niste u stanju da spasete sebe, onda zaslužujete da izgubite glavu zbog svoje ludosti, i ruku zbog svog tvrdiĀluka. — Pošto vi uzimate moju stvar tako blisko srcu, — produži Najdžel, smatrajuþi da je bolje da se ne kavži sa vojvodom, jer mu on, na svoj naĀin, želi dobro a ne zlo, — možda biste ml mogli reþi kako þe moji roāaci primiti takvu nevestu kakvu mi vi preporuĀujete? — Što se toga tiĀe, lorde, ja sam uvek slušao da vaši zemljaci znaju isto tako dobro kao i drugi ljudi šta je korisno po njih. I zaista, govoreþi po Āuvenju, smatram da nema zemlje gde bi pedeset hiljada funti — pedeset hiljada funti, kažem — pripremili Jednoj ženi bolji prijem nego što bi ga dobila u vašoj staroj kraljevini. I, zaista, izuzev male krivine u njenom ramenu, gospoāica Marta Trapbojz je vrlo dostojanstvena izgleda; i vrlo je moguþe da je ona od boljeg roda nego što mi znamo, jer ne izgleda mnogo verovatno da je stari Trapbojz njen otac, a majka joj je bila plemenita i slobodoumna. — Ipak se bojim, — odgovori Najdžel. — da je ta pretpostavka nedovoljno verovatna da bi joj obezbedila dobar prijem kod ukuþana jednog plemiþkog doma. — U tom sluĀaju, lorde, ona bi znala kako da izaāe na kraj s njima, — odgovori Hildebrod. — Ona je tako prgava i borbena da bi bila ravna vašem plemenu. — Njena rāava narav mogla bi da bude nezgodna za mene, — reĀe Najdžel. — Ni najmanje — ni najmanje, — izjavi dosetljivi vojvoda; — ako ona postane nepodnošljiva, što nije sasvim neverovatno, vaš ugledni dom, koji je, pretpostavljam, zamasima bez sumnje i kulice i tamnice, pa možete zatvoriti vašu lepu nevestu u jednu od njih, i onda þe vam uho biti van domašaja njenog jezika, a i vaši srodnici neþe je više ni Āuti ni videti. — To je mudar savet, pravedni gospodine, — odgovori Najdžel. — Takvo sužanjstvo bilo bi podesna nagrada za njenu ludost što je pristala da se potĀini mojoj moþi
254 — ZnaĀi, onda, da pristajete na moj predlog, lorde? upita vojvoda Hildebrod. — Dajte mi dvadeset Āetiri sata da razmislim o tome; — reĀe Najdžel, — a vi se postarajte, molim vas, da me za to vreme ne uznemiravaju nikakvi posetioci. — Izdaþu naredbu da vas niko ne uznemirava, — reĀe vojvoda; — I, šta mislite, — prošapta on, — da li j© deset hiljada funti suviše velika nagrada za ovo što vam Āinim? — Deset hiljada! — uzviknu lord Glenvarloh; — pa vi ste maloĀas kazali pet hiljada. — Aha, niste zaboravili? — reĀe vojvoda, dotaknuvši nos prstom; — znaĀi da ste stvar pratili s veþom pažnjom nego što sam mislio. Dobro, dobro, neþemo se svaāati oko nagrade, kako bi rekao stari Trapbojz — samo vi osvojite devojku; to vam neþe iþi teško jer ste lepi i stasiti, a ja þu se postarati da vas niko ne uznemirava. ÿim se senat bude sastao u podne izdaþe naredbu da vas niko ne uznemirava. Rekavši to, vojvoda Hildebrod se oprosti sa Najdželom.
255 GLAVA 24. Kucnuo je Āas! Bledi nebeski stražar Napustio je svoju visoku stražaru, A manje svetiljke išĀezavaju jedna za drugom, Daj mi lestvice i kratku polugu; Neka Antonije stoji sa zapetom puškom Kod kapije; a ti isuĀi nož i Hajde za mnom, jer idemo unutra Da to srušimo. Tama kao što je ova Svitanje je za našu sreþu. — Stara drama. ad je vojvoda otišao, Najdželov prvi nagon bio je da se nasmeje tom mudrom savetniku, koji mu predlaže staru, Tužnu i mrzovoljnu nevestu; ali odmah zatim bi mu žao nesreþnoga oca i njegove kþeri, koji su, buduþi jedini bogataši u Elzasu, podseþali na brod izbaĀen burom na obalu neke varvarske zemlje, koji je za trenutak pošteāen od pljaĀke, blagodareþi ljubomori plemena na Āiju je obalu izbaĀen. Najdžel je takoāe bio svestan da i njegovo prebivanje u Elzasu nije van opasnosti, i da Elzašani gledaju na njega kao razbojnici na bogat karavan u pustinji Afrike koji je, zbog svoje slabosti, opšti plen svih ljudi. Najdžel je veþ bio skovao plan kako da se izvuĀe iz teškog položaja u koji je zapao; ali je želeo da saĀeka odgovor od Lostofa, pre no što pristupi njegovom ostvarenju. Ali, kako njegov glasnik nikako nije dolazio, to Najdžel poĀe da pregleda stvari koje mu je Lostof poslao iz njegovog ranijeg stana, da bi odabrao samo najpotrebnije, u sluĀaju da, napusti svoj sadašnji stan tajno i iznenadno, jer je uviāao da su mu brzina i tajnost potrebni, ako želi da dospe do kralja i razgovara s njim, kao što je sada odluĀio. Pregledajuþi stvari, Najdžel naāe, na svoje veliko zadovoljstvo, da mu je g. Lostof poslao ne samo njegov maĀ i kamu, veþ i par revolvera, koje je nosio, kad je putovao, za pojasom ili u džepu, kao što je tada bio K
256 obiĀaj, a koji su bili mnogo manji i zgodniji za rukovanje od onih velikih revolvera koji su nošeni u bisagama. Kad Āovek veþ nije okružen hrabrim prijateljima, najviše ga ohrabri kad zna da je dobro naoružan. Najdžel, koji se ranije priliĀno brinuo kako þe se u sluĀaju napada braniti nespretnim oružjem kojim ga je Lostof, pri njegovom prerušavanju, bio snabdeo, mnogo se obradova kad izvuĀe svoj izvrsni i dobro oprobani maĀ. On ga obrisa maramicom, razgleda njegove oštrice, i najzad ga vrati u korice, i ito utoliko brže jer zaĀu kucanje na vratima svoje sobe, a nije želeo da bude zateĀen sa isukanim maĀem. U sobu uāe stari Trapbojz, i saopšti mu da soba koju on zauzima staje krunu dnevno, i da se, po obiĀaju u Vajtfrajazu, stanarina plaþa unapred; mada je on voljan, u sluĀaju Āestitog stanara, kao što je gospodin Grem, da Āeka isplatu nedelju-dve, pa Āak i mesec dana, pod uslovom, naravno, izvesne naknade za korišþenje novcem. Najdžel, želeþi da se što pre oprosti prisustva izlapelog starca, baci starcu dva zlatnika na sto, i zatraži da mu se soba ostavi na raspoloženju za osam dana, dodavši, ipak, dal ne misli ostati tako dugo. Tvrdica, svetla oka i drhtave ruke, brzo zgrabi ponuāene mu zlatnike i radosno se zagleda u njih. Ali se odmah namraĀi od brige da li su dovoljno teški, te brzo izvadi iz nedara male terazije i izmeri ih, prvo zajedno, zatim odvojeno, i zadovoljno se osmehnu pošto se uveri u ispravnu težinu zlatnika. Ta okolnost poveþavala je njegovu zaradu, jer je malo ispravnih zlatnika kružilo u Elzasu, a nijedan nije izlazio iz njega u ispravnom stanju. Zatim još jedna bojazan pomuti radost starog tvrdice. Najdžel mu reĀe da namerava napustiti Vajtfrajaz i pre isteka roka do koga je plaþena kirija. To je moglo znaĀiti da stanar oĀekuje da mu se vrati višak novca, što nimalo nije bilo po starĀevoj þudi. I on veþ poĀe da objašnjava razloge zbog kojih se ni jedan deo novca plaþenog unapred za stan ne bi mogao ni pod kakvim izgovorom vratiti natrag bez velikih teškoþa po stanodavca, ali mu Najdžel nestrpljivo reĀe da je sav taj novac njegov i da ne oĀekuje da mu se od toga išta vrati — da u naknadu traži jedino da bude ostavljen na miru u sobi za koju je platio. Stari Trapbojz, koji je na vrhu jezika imao mnoge laskave reĀi kojima je u svom životu ubrzavao propast mladih raspikuþa, poĀe da hvali plemenitost i velikodušnost svoga stanara. Najdžel naposletku izgubi strpljenje, uze starca podruku, i uĀtivo, mada odluĀno izvede ga iz sobe. Zatim se vrati, zatvori vrata i uze da pregleda svoje revolvere, kao što je to bio uĀinio i sa svojim omiljenim maĀem, ispitujuþi pažljivo kremen i oroz, i stanje male zalihe municije.
257 U ovom poslu po drugi put ga prekide kucanje na vratima. — Uāite, — reĀe on, misleþi da je najzad stigao glasnik od Lostofa. Meāutim, to je bila samo þerka staroga Trapbojza, koja, promrmljavši nešto o grešci svoga oca, stavi na sto jedan od onih zlatnika koje je Najdžel malopre dao zelenašu, i reĀe da ono što je ona zadržala iznosi punu stanarinu za sve vreme koje je on odredio. Lord Glenvarloh joj odgovori da je dao novac i da ne želi da ga uzima natrag. — Radite s njim šta hoþete, — odgovori Marta. — što se mene tiĀe ostaþe tu gde sam ga ostavila. Ako ste vi budala pa plaþate više nego što je pravo, moj (otac neþe biti takva hulja da to uzme. — Ali vaš otac, gospoāice, — reĀe Najdžel, — vaš! otac mi je rekao… — Oh, moj otac, moj otac, — reĀe ona prekidajuþi ga, — moj otac je vodio poslove dok je mogao — sada ih ja vodim, i smatram da je to bolje za nas oboje. Ona zatim pogleda na sto i vide oružje. — Vi imate oružje, kao što vidim, — reĀe ona; — umete li da rukujete njime? — Da, gospoāice, — odgovori Najdžel, — to je moje zanimanje. — Vi ste, dakle, vojnik? — upita ona. — Svaki je plemiþ u mojoj zemlji vojnik. — Ah, to je vaše shvatanje Āasti — da seĀete grla siromasima — plemenito zanimanje za one koji bi trebalo da zaštite! — Ja se ne bavim seĀenjem grla, gospoāice, — odgovori Najdžel; — ali nosim oružje da bih branio sebe i svoju domovinu u sluĀaju potrebe. — Dobro reĀeno, izjavi Marta; — ali govore da ste vi isto tako gotovi da zametnete kavgu i u onim sluĀajevima kada ni vaša bezbednost ni vaša zemlja nisu u opasnosti; i kažu da nije tako vi ne biste danas bili u ovom utoĀištu. — Gospoāice, — odgovori Najdžel, — uzalud bih se trudio da vam objasnim da Āast, koja je, ili koja bi trebalo da bude, draža od života, Āesto primorava Āoveka da izlaže sebe, i druge, opasnostima za stvari koje bi inaĀe izgledale beznaĀajne sitnice. — U božjem zakonu ništa se ne govori o tome, — odgovori Marta; — tamo se kaže: „ne ubij”! Ali nemam ni vremena ni sklonosti da vam držim propoved. — Ovde þete naþi dovoljno prilike za borbu, ako je volite; nadam se da vas niko neþe napasti kad ste najmanje spremni za nju. Doviāenja, zasada — nadniĀarka þe izvršavati sve vaše naredbe u vezi sa vašim obedima. Ona izaāe iz sobe baš u trenutku kad je Najdžel, podstaknut njenim
258 uobraženim, sveznalaĀkim stavom, hteo da otpoĀne raspru povodom njenog shvatanja Āasti. Ali se nasmeja na tu ludost, u koju ga umalo ne beše uvuklo njegovo samoljublje. Na njegov zahtev, stara nadniĀarka Debora donese mu sasvim dobru veĀeru. Stari Trapbojz, koji gotovo nasilno uāe unutra za njom, odmah se ponudi da stavi Āaršav na sto. Najdžel je imao dosta muke da ga spreĀi da ne premešta oružje i neke hartije koje su ležale na malom stolu za kojim je do maloĀas sedeo. Uprkos tome što je u sobi bilo dva stola, starac je uporno hteo da stavi Āaršav na mali sto, i samo ga Najdželova stroga i odluĀna naredba primora da upotrebi veþi sto. Lord Glenvarloh primeti da su oĀi izlapelog starca, iako ga je primorao da odustane od prvobitne namere, još uvek brižno uperene prema malom stolu na kome su ležali maĀ i revolveri; i da, vršeþi pripreme za obed svoga stanara, iskorišþava svaku priliku da pogleda u te predmete i da im se približi. Najzad, kad je Trapbojz mislio da je potpuno izbegao pažnju svoga stanara; Najdžel, gledajuþi u naprslo ogledalo, na koje starac nije raĀunao, vide ga gde pruži ruku prema malom stolu; stoga mu, bez ikakve dalje ceremonije, reĀe strogim glasom da nikome ne dopušta da dodiruje njegovo oružje, i naredi mu da napusti, sobu. Stari zelenaš zbunjeno promrmlja nešto u znak izvinjenja, i Najdžel ga Āu samo kako ponavlja reĀ nagrada, pa i ne slušajuþi ga dalje opet mu naredi da izaāe iz sobe: pod pretnjom da þe zlo proþi ako to ne uĀini. Stara Heba,79 koja je vršila ulogu peharnika lorda Glenvarloha, takoāe naredi još starijem Ganimedu,80 da izaāe iz sobe, i zapreti mu da þe ga tužiti svojoj gospodarici ako to odmah ne uĀini. Starac je, izgleda, bio više pod vlašþu papuĀe nego ikakve druge vlasti, jer služavkina pretnja napravi na njega veþi utisak od strogih Najdželovih naredbi. On se povuĀe, gunāajuþi, i lord Glenvarloh ga Āu kako zamandaljuje široka vrata koja su odvajala Najdželov stan od ostalih odaja te prostrane kuþe. To starĀevo zakljuĀavanje vrata Najdžel shvati kao znak da mu starac više neþe dolaziti toga veĀera i obradova! se što þe najzad biti ostavljen na miru. Starica upita Najdžela da li je potrebno da još štogoā uradi za njega, želja da ga usluži, ili taĀnije, nagrada koju je oĀekivala od njega, behu joj 79 U mitologiji: boginja mladosti, Zevsov peharnik. 80 Ganimed — Zevsov peharnik.
259 povratili mladost i snagu. Najdžel joj reĀe da donese sveþe, da naloži vatru u kaminu i ostavi pored ognjišta nešto goriva, da bi mogao da održava vatru jer je bilo hladno zbog magle, a i zato što je kuþa bila blizu Temze. Kad je starica izašla da izvrši njegovu naredbu, Najdžel poĀe da razmišlja na koji naĀin da provede sam to dugo veĀe. Da provede veĀe u razmišljanju ne bi mu pružilo ni zabave ni utehe. Veþ je bio razmotrio svoj opasni položaj sa raznih taĀaka, te nije smatrao za korisno da o njemu t dalje misli. Da bi se oslobodio svojih misli, knjige su, naravno, bile najbolje sredstvo. Kao i mnogima od nas, i Najdželu; se ranije dešavalo da bude u biblioteci, pa Āak i da provede priliĀno vremena u njoj a da ne oseti nikakvu želju za Āitanjem; meāutim, sad bi mu i najobiĀnija knjiga bila dragocenost. Služavka se uskoro vrati sa gorivom i nekoliko poluizgorenih sveþa; dve od njih stavi u velike bakarne sveþnjake razliĀitog oblika, a ostale stavi na sto da bi ih Najdžel upotrebio kad prve dve izgore. Ona se veoma iznenadi kad Najdžel zamoli za neku knjigu, svejedno kakvu, da bi proveo veĀe u Āitanju, i odgovori mu da u celoj kuþi ne zna ni za kakvu knjigu izuzev za Bibliju koja pripada njenoj mladoj gospodarici, ali da je ona neþe dati, i za knjigu njenog gospodara: Oštrilo za um ili drugi deo aritmetike sa pravilima o jednaĀinama, od Roberta Rekorda; ali Najdžel odbi da pozajmi tu knjigu. Ona mu onda ponudi da donese nekoliko knjiga od vojvode Hildebroda — „koji ponekad Āita pomalo kad nije zauzet državnim poslovima Elzasa”. Najdžel pristade na taj predlog, i neumorna služavka izaāe da izvrši i tu naredbu. Uskoro se vrati sa jednom priliĀno raskupusanom knjigom i bocom kanarskog vina. Vojvoda je smatrajuþi da je samo Āitanje suvoparna stvar, poslao vino, ne zaboravivši da njegovu cenu doda jutrošnjem raĀunu koji je bio napravio za Najdžela. Najdžel uze knjigu, a ne odbi ni vino, jer je smatrao, pošto je bilo dobrog kvaliteta, da þe mu Āaša-dve dobro doþi za vreme pauze u toku Āitanja. Zatim otpusti staru služavku, zahvalivši joj se i nagradivši je za njenu revnosnu službu; upali sve sveþe i sede u jednu od najmekših starih fotelja, izmeāu kamina i stola za kojim je veĀerao, a na kome su sada bili vino i sveþe. Namestivši se ugodno on poĀe da razgleda jedinu knjigu kojom ga je vojvodska biblioteka Elzasa bila u stanju da snabde. To delo, mada je po sadržini pripadalo zabavnoj vrsti knjiga, bilo je takvo da nije moglo da rastera sumornost koja ga je okružavala. Ono se zvalo: „Božja osveta za ubistvo”; ali to nije bilo Rejnoldovo delo, izdato pod istim naslovom, veþ delo mnogo starijeg datuma, koje je štampao
260 stari Volf81 i Āija bi cena danas bila veþa od njegove težine u zlatu. Najdželu se ne dopade ova sumorna knjiga i poĀe da traži nešto drugo Āime bi se zanimao. Pogledao je u noþ kroz prozor, padala je kiša i duvao jak vetar; pokušao je da jaĀe razgori vatru, ili su drva bila sirova, pa se vatra pušila bez plamena; kako je po prirodi bio umeren, to on oseti posle dve Āaše kako mu se krv zagreva od piþa, te prestade da pije; pokušao je zatim da sastavi molbu kralju, u kojoj je nameravao da mu opiše svoj sluĀaj, ali mu odjednom doāe misao da þe ona biti odbaĀena s prezirom; te je baci u vatru i, u oĀajanju, opet uze knjigu. Ovoga puta više ga je interesovala. ÿudne priĀe u njoj bile su neobiĀno zanimljive zbog grozota i užasa koje su sadržavale. U toj knjizi su opisana grozna krvava dela, na koja se rešavaju ljudi, zaboravljajuþi na sva ĀoveĀanska oseþanja, da bi zadovoljili svoju žeā za osvetom, ili pohlepu za zlatom, ili svoje bolesno vlastoljublje. Još Āudnije i tajanstvenije su bile priĀe na koji su naĀin ta krvava dela otkrivena i osveþena. Životinje, nerazumne životinje, otkrivale su tajnu, ptice nebeske prokazivale su krivce. Sama priroda saraāivala je protiv prestupnika. Elementi su otkrivali delo koje ih je uprljalo: zemlja je otkazivala da drži na sebi ubicu, vatra je prestajala da zagreva njegove smrznute udove, voda da osvežava njegovo suvo grlo, vazduh da olakšava njegovim zadihanim pluþima. Jednom reĀju, sve je svedoĀilo protiv ubice. U nekim sluĀajevima, zloĀinĀeva probuāena savest gonila ga je da prizna svoj zloĀin; u nekim priĀama grobovi su se otvarali i utvare ubijenih pozivale su na osvetu. Bilo je veþ dockan u noþ, i Najdžel je još sedeo sa knjigom u ruci, kada se zastiraĀ na zidu iza njega zanjiha i usled toga pokreta zaleluja se plamen sveþe pri kojoj je Āitao. Najdžel se trže i okrete. Beše se uplašio, što je sasvim prirodno s obzirom na priĀe koje je Āitao i na sujeverje koje je u njegovo vreme bilo nerazdvojni deo religije. On se duboko uzbudi kad ugleda pred sobom bledo lice i mršavu priliku starog Trapbojza, koji i ovoga puta beše pružio svoju smežuranu ruku prema stolu na kome je bilo njegovo oružje. Uveren da se neko zlo sprema protiv njega, Najdžel skoĀi, dohvati maĀ, isuka ga, i uperivši ga prema starĀevim grudima upita ga šta traži u te doba noþi u njegovoj sobi. Trapbojz se niti uplaši niti iznenadi, veþ samo zbunjeno odgovori da þe sie pre rastati od života 81 Ovo delo sada postoji samo u tri primerka. Pun naslov Rejnoldovog dela glasi: »Božja osveta za ubistvo, izražena u trideset tragiĀnih istorija«. Rejnoldovo delo sadrži i poglavlje o Hristoferu Marlou i njegovoj tragiĀnoj smrti. — Prev.
261 nego od svoje imovine; i lord Glenvarloh nije znao šta da misli o starĀevim pobudama, a još manje kako da ga se otrese. On pokuša još jednom da ga zaplaši, ali u tom trenutku iznenada se pojavi druga prilika iza zastiraĀa. — To je bila þerka staroga Trapbojza koja je držala lampu u ruci. Kao i njen otac i ona se nije plašila opasnosti, veþ se približi Najdželu, odgurnu njegov isukani maĀ, pa Āak pokuša i da mu ga istrgne iz ruke. — Sramota, — reĀe ona, — potržete maĀ na Āoveka od osamdeset i više godina! — Zar je to Āast škotskog plemiþa! Dajte ga meni da napravim od njega vreteno. — Ostavite, — reĀe Najdžel; — ne mislim da uĀinim nikakvo zlo vašem ocu — ali hoþu da znam zašto se celog dana, pa Āak i ovako kasno u noþ šunja oko moga oružja. — Vašeg oružja! — ponovi ona. — Avaj, mladiþu, sav arsenal Londonske kule ne znaĀi za njega ništa u poreāenju sa tim bednim zlatnikom koji sam ja ostavila na stolu mladog rasipnika, suviše nebrižljivog da stavi u svoju kesu ono što mu pripada. Rekavši to ona pokaza na zlatnik koji je još uvek bio na stolu gde ga je ostavila. Taj zlatnik je bio mamac koji je tako Āesto privlaĀio Trapbojza tome stolu; i koji je, Āak i u noþnoj tišini, uticao na njegovu maštu i naveo ga da iskoristi davno neupotrebljavani tajni prolaz da bi ušao u stanarevu sobu, i uzeo to blago dok on spava. Starac sada uzviknu prodornim piskavim glasom: — To je moje — to je moje! — on mi je to dao kao nagradu. — On mi je to dao kao nagradu — radije þu umreti no što þu se rastati sa svojom imovinom. — To je doista njegov zlatnik, gospoāice, reĀe Najdžel, — i ja vas preklinjem da mu ga date, a mene da ostavite na miru u mojoj sobi. — U tom sluĀaju ja þu se obraĀunati s vama, — reĀe Marta, i mrzovoljno dade zlatnik svome ocu, koji ga zgrabi svojim košĀatim prstima kao što kobac šĀepa plen svojim kandžama. Zamumlavši od zadovoljstva kao dobro nahranjen stari pas koji se okreþe ukrug pre nego što legne, on poāe za svojom þerkom kroz mala tajna vrata iza zastiraĀa, koja su se sad videla jer je zastiraĀ bio razmaknut. — Sutra þemo ova vrata udesiti da ne mogu da se otvore, — reĀe Marta Najdželu sasvim tiho da je njen otac ne bi Āuo; a noþas þu pažljivo motriti na njega. — želim vam laku noþ. Ove poslednje reĀi, izgovorene najljubaznijim tonom koji je ona do sada upotrebljavala prema svome stanaru, sadržavale su želju kojoj nije bilo suāeno da se ispuni, iako je Martin stanar, posle njenog odlaska
262 odmah legao u postelju. Najdžel je bio toliko uzbuāen dogaāajima toga dana da nikako nije mogao da zaspi. MuĀne misli nisu mu nikako izlazile iz glave, i ukoliko se više trudio da zaspi utoliko mu je teže bilo da to postigne. Pokušao je sva moguþa sredstva uobiĀajena u takvim sluĀajevima; brojao je od jedan do hiljadu dok nije osetio vrtoglavicu. — Gledao je u žeravice dok mu se oĀi nisu zasenile. — Slušao monotono fijukanje vetra i lavež pasa dok mu se uši nisu zamorila. Odjednom, usred ovih monotonih zvukova, on zaĀu glas koji ga trže. Bio je to ženski vrisak. On se odiže u postelji i poĀe da osluškuje, zatim se seti da se nalazi u Elzasu, gde su tuĀe obiĀna pojava meāu njegovim nemirnim stanovnicima. Ali krici, mada prigušeni, uĀestaše, te Najdžel najzad zakljuĀi da oni dolaze iz kuþe u kojoj se on nalazi. Najdžel skoĀi iz postelje, brzo se obuĀe, zgrabi maĀ i revolvere i žurno izaāe ispred vrata svoje sobe. Tu jasno Āu krike, koji su, kako mu se Āinilo, dolazili iz lihvarevog stana. U taj stan se moglo uþi jedino na unutrašnja vratar ali uzalud. Zatim se iznenada seti tajnih vrata. On požuri natrag u svoju sobu, gde s velikom mukom uspe da zapali sveþu. Ponavljani krici sve su ga više uzbuāivali, ali se još više plašio da ne prestanu. On pojuri uzanim, vijugavim hodnikom, voāen kricima koji sve jasnije i jasnije dopirahu do njega. Dok je silazio uskim stepenicama, kojima se hodnik završavao, on Āu prigušene glasove dvojice ljudi, koji su bodriti jedan drugog. — Doāavola s njom, udari je! — uþutkaj je! — prospi joj mozak! A glas njegove stanodavke, mada skoro iscrpen, vikao je: „Ubice! Upomoþ!” Sa zapetim revolverom u jednoj ruci, sa sveþom u drugoj, i isukanim maĀem ispod miške, Najdžel jurnu u sobu u kojoj su bili razbojnici. Dva razbojnika behu, sa velikom teškoþom, gotovo savladali þerku staroga Trapbojza, Āiji je otpor oĀito bio oĀajan, jer je pod bio pokriven parĀiþima njenog odela i išĀupanim pramenima njene kose. Izgledalo je da þe svojim životom platiti svoju odbranu, jer je jedan veþ bio zamahnuo na nju dugaĀkim nožem u trenutku kad Najdžel ulete u sobu; iznenaāeni ovom posetom razbojnici se okretoše, te Najdžel iskoristi taj trenutak i okinu revolver, Āiji metak pogodi razbojnika s nožem i on mrtav pade na zemlju. Drugi razbojnik se ustremi na hrabroga lorda, ali ga Najdžel udari sveþnjakom po glavi, a zatim poteže maĀ na njega. Sobu je sada osvetljavao samo mesec, Āija je svetlost prodirala kroz prozor. Razbojnik ispali svoj revolver ali promaši, pokuša da odbije Najdželov maĀ svojim, ali izgubi hrabrost i pobeže kroz prozor. Najdžel
263 nasumice ispali revolver za njim, a zatim zatraži sveþu. — U kujni gori sveþa, — odgovori Marta, sa veþim prisustvom duha nego što bi se moglo oĀekivati. — ÿekajte, vi ne znate put, ja þu je doneti. — Oh! moj otac! — Moj jadni otac! — Znala sam da þe se ovako svršiti — i to sve zbog tog prokletog zlata! — Ubili su ga!
264 GLAVA 25. Smrt nas zatiĀe usred radosti, Lišava nas, kao stroga dadilja þudljivo dete, Svih zabava. Primorava nas da prekinemo Sve odnose na zemlji. Dobro je Ako su nam ti odnosi takvi da za njih Ne moramo odgovarati na Strašnom sudu. — Stara drama. trašan prizor se ukaza pri Martinom povratku sa sveþom. Njeno mršavo i strogo lice izražavalo je sada tugu, strah i gnev — ali gnev više od svega. Na podu, u lokvi krvi, ležalo je telo razbojnika, koji je izdahnuo bez jauka. Nedaleko od njegovog leša ležalo je telo na koje se nesretna žena baci u oĀaju, jer je to bio njen nesreþni otac. Odjednom ona skoĀi i uzviknu: — Možda je on još živi — i pokuša da digne njegovo telo. Najdžel priāe da joj pomogne, ali sa strahom pogleda u prozor; Marta, potpuno pribrana i hladnokrvna, požuri da ga umiri: — Ne bojte se, — reĀe ona, — ne bojte se; to su niske kukavice kojima hrabrost isto tako nedostaje kao i milosrāe. Da sam imala oružje odbranila bih se sama od njih bez iĀije pomoþi i zaštite. — Oh, jadni moj otac! Pomoþ je došla suviše kasno za ovo hladno i ukoĀeno telo. — On je mrtav — mrtav! Marta i Najdžel pokušaše da podignu leš starog tvrdice; ali, po velikoj težini i ukoĀenim udovima bilo je oĀito da je život napustio svoje obitavalište. Najdžel potraži ranu ali je ne nade. Kþi pokojnikova, pribranija nego što bi se od jedne þerke u takvim okolnostima moglo oĀekivati, pronade oružje kojim je umoren — neku vrstu šala koji mu beše tako Āvrsto vezan oko vrata da mu je ugušio krike i udavio ga. Ona odreši sudbonosni Āvor; i, položivši starĀevo telo na kolena lorda Glenvarloha, otrĀa po vodu i alkohol u uzaludnoj nadi da je starac možda samo obamro. Nada joj je doista bila uzaludna. Ona mu protrlja slepooĀnice, podiže glavu, odreši sobni ogrtaĀ, i najzad s naporom otvori S
265 njegove Āvrsto zgrĀene šake. Iz jedne ispade kljuĀ, iz druge onaj isti zlatnik zbog koga se nesreþni Āovek do malopre toliko brinuo, i koji je, verovatno, u svom poremeþenom duševnom stanju, bio gotov da brani oĀajniĀki, kao da mu je bio neophodan za život. — Uzalud je — uzalud je, — reĀe kþi, odustajuþi od svojih besplodnih pokušaja. — Uzalud je — on je ubijen — znala sam da þe se tako svršiti; i desilo se kako sam mislila! Ona podiže kljuĀ i zlatnik, ali ih odmah baci na pod i uzviknu: — Prokleti da ste, zbog vas se ovo desilo! Najdžel poĀe da joj govori, da je potrebno da se odmah preduzmu mere za gonjenje pobeglog razbojnika, a i mere za njenu bezbednost u sluĀaju da se on vrati; ali ga ona oštro prekide. — Ah, þutite, þutite! reĀe ona. — Zar mislite da moje srce nije dovoljno da me raspameti pred ovakvim prizorom? Kažem vam, þutite, — ponovi ona još oštrijim glasom. — Može li kþi misliti na ma šta drugo kad joj na kolenima: leži telo ubijenog oca? Lord Glenvarloh, mada ganut njenom tugom, nije zaboravljao opasnost koja mu je mogla zagroziti. Oba revolvera je bio ispraznio — Razbojnik se mogao vratiti. — Verovatno je imao i drugih pomoþnika sem Āoveka koji je poginuo, i uĀini mu se, doista, kao da Āuje neki šapat pod prozorom. On joj brzo objasni potrebu za municijom. — U pravu ste, — reĀe ona, priliĀno prezrivo. — Veþ ste pokazali više hrabrosti nego što sam oĀekivala i od jednog þoveka. Idite, pobrinite se za sebe, pošto je to vaša namera — a mene prepustite mojoj sudbini. Ne gubeþi vreme u beskorisnom objašnjavanju, Najdžel se požuri tajnim prolazom u svoju sobu, uze municiju i vrati se istom brzinom; Āudeþi se kako je uspeo da u tami u krivudavom hodniku kroz koji je bio prošao svega jedanput i to u Āasu velikog uzbuāenja. Kad se vrati zateĀe nesreþnu ženu gde stoji kao kip pored tela svoga oca, koga je bila položila na pod i pokrila lice jednim delom njegovog ogrtaĀa. Videþi Najdžela da se vratio, ona ne pokaza ni Āuāenje ni radost, no reĀe mirno: Ožalila sam ga i oplakala — moja tuga, bar ona koja se vidi spolja, prošla je; ali se moram osvetiti, nitkov koji je ubio ovog sirotog nemoþnog starca, koji jedva da je imao u sebi života još za godinu dana, neþe dugo koraĀati po zemlji posle njega. NeznanĀe, nebo vas je poslalo da ubrzate osvetu za ovaj zloĀin, idite Hildebrodu — oni su tamo svi budni jer pijanĀe po celu noþ — zamolite ga da doāe ovamo — to mu je dužnost, on ne sme i neþe odbiti da mi pruži pomoþ, za koju zna da þu ga dobro nagraditi. Zašto oklevate? — idite odmah.
266 — Išao bih, — odgovori Najdžel, — ali se plašim da vas ostavim samu; razbojnik se može vratiti, i… — To je moguþe, sasvim moguþe, — odgovori Marta, — on se može vratiti; i mada mi je svejedno da li þe me ubiti ili ne, on se može dokopati onoga što ga je najviše i privuklo ovamo. ÿuvajte ovaj kljuĀ i ovaj zlatnik; oboje su od važnosti — branite se ako budete napadnuti, a ako ubijete razbojnika uĀiniþu vas bogatim. A ja idem sama da tražim pomoþ. Najdžel htede da se usprotivi, ali ona veþ beše izašla i on Āu kako se kuþna vrata zatvoriše za njom. On pomisli za trenutak da ide za njom; ali kako je Hildebrodova krĀma bila blizu, to zakljuĀi da ona bolje poznaje put od njega, i da na njemu neþe naiþi ni na kakvu opasnost, pa da je stoga korisnije da on u meāuvremenu ostane pa straži kao što je ona i preporuĀila. Nije bio naviknut na sliĀne prizore, pa mu je bilo vrlo nelagodno kad je ostao sam sa dva mrtvaca, Āiji je život pre pola sata okonĀan nasilnom smrþu; jedan od njih je umro od ruke ubice, drugi, iz Āije je rane u grlu još uvek lila krv, i razlivala se oko njega, pao je od ruke branitelja napadnutih. Najdžel okrete glavu od tih bednih smrtnih ostataka sa gnušanjem pomešanim sa sujeverjem; ali svest da se nalazi pokraj mrtvaca, koje sada nije gledao, ispuni ga veþim strahom od onoga koji je oseþao dok je gledao u njihove beživotne, hladne, iskolaĀene oĀi; uĀini mu se kao da zašušta iznošeni svileni ogrtaĀ pokojnog lihvara; zatim, da razbojnik diže nogu i da namerava da ustane; zatim opet, da Āuje korake i šapat pobeglog razbojnika ispod prozora kroz koji je nedavno pobegao. Da bi se suoĀio sa ovom poslednjom i najstvarnijom opasnošþu, a želeþi da u isto vreme odagna od sebe sujeverni strah, Najdžel priāe prozoru, i mnogo se obradova kad ugleda svetlost baklji i gomilu ljudi koji su se približavali Trapbojzovom domu, naoružani puškama i ubojnim sekirama. Predvodio ih je Hildebrod, koji je dolazio da izvrši uviāaj, ne u svom lažnom svojstvu vojvode veþ u svojstvu Āuvara slobode i utoĀišnog prava Vajtfrajaza. Ti pijani ljudi, uznemireni u jeku svoje noþne pijanke, pružali su Āudan prizor kad su stigli na lice mesta. Buljili su mutnim oĀima jedan u drugog i u mrtvace pred sobom; posrtali su po podu klizavom od krvi; a njihova pijana vreva beše se pretvorila u jedva Āujan šapat. Zapanjeni ovim prizorom, i još uvek ošamuþeni piþem, izgledali su kao ljudi koji hodaju u snu. Stari Hildebrod je bio izuzetak. Bez obzira koliko je pio, uvek je
267 mogao da rasuāuje trezveno, kadgod je postojao jak razlog za to. Bio je užasnut onim što je video; ali njegovo držanje i postupci bili su sasvim razboriti. Prvo je ispitana kþer. Ona je sasvim taĀno i jasno ispriĀala sve što je znala. Prvo je Āula šum borbe i nasilja, koji je dolazio iz oĀeve sobe; a Āula ga je odmah jer je bila na oprezi zbog oĀevog slabog zdravlja. Kad je ušla u sobu, ugledala je oca kako klonu pod napadom dvojice razbojnika, na koje ona jurnu svom snagom. Lica su im bila ocrnjena i bili su prerušeni, te u tom uzbudljivom trenutku nije mogla da Opazi da li ih je ikad videla. Seþala se malo Āega još, sem stanarevog dolaska, pucnjave i bekstva jednog od razbojnika. Lord Glenvarloh je ispriĀao celu stvar onako kako smo je ovde opisali. Pošto je saslušao iskaze oĀevidaca, Hildebrod pregleda kuþu. On zakljuĀi da su razbojnici ušli kroz prozor kroz koje je pobegao zlikovac koji je ostao u životu; mada mu je to izgledalo veoma Āudno, jer je prozor imao jaku gvozdenu rešetku, koju je stari Trapbojz imao obiĀaj da sam svako veĀe zakljuĀava. Hildebrod je do tanĀina razmotrio svaku stvar u toj sobi, i pažljivo osmotrio lice ubijenog razbojnika. Bio je obuĀen kao mornar, ali njegovo lice ne beše nikome poznato. Hildebrod zatim posla po elzaškog hirurga, koji je, zbog svog poroĀnog života, bio spao na to da svoj poziv vrši u tom mestu. On mu naredi da pregleda leševe i da utvrdi uzrok njihove smrti. Prisustvo šala na vratu zelenaševom nije umaklo pažnji iskusnog Hildebroda. Pošto je saslušao hirurga i prikupio sve pojedinosti u vezi sa krvavim delom, on naredi da se vrata te sobe zakljuĀaju do ujutru. Zatim odvede u kujnu þerku ubijenog starca, i u prisustvu jedino lorda Glenvarloha, upita da li sumnja na koga. — Sumnjate li vi na koga? — odgovori Marta, gledajuþi prodorno u njega. — Možda, gospoāice; ali moje je da vama postavljam pitanja, a vaše da odgovarate na njih. Tako je pravilo. — Ja sumnjam u onoga koji je nosio ovaj šal. Znate li na koga mislim? — Ako želite da Āujete moje mišljenje, onda vam moram reþi da sam na kapetanu Peperkolu video isti takav šal, a on nije Āovek koji Āesto menja svoje odelo. — Pošaljite, onda, ljude po njega, — reĀe Marta, — i uhapsite ga! — Ako je on izvršio zloĀin, onda je on, sigurno, veþ daleko odavde; ali ja þu o ovome dogaāaju izvestiti više vlasti, — odgovori Hildebrod. — Hoþete da mu omoguþite da pobegne, — reĀe Marta, gledajuþi u Hildebroda netremice strogim pogledom.
268 — Kunem vam se, — odgovori Hildebrod, — da želim da ga vidim na vešalima — ali dajte mi vremena. On ima prijatelja meāu nama, to dobro znate; a ljudi koji bi trebalo da mi pomognu pijani su kao zemlja. — Tražim osvetu, — tražim osvetu, — ponavljala je ona; — i opominjem vas da se ne šalite sa mnom. — Da se šalim! Pre bih se usudio da se šalim sa razjarenom ranjenom medvedicom nego s vama. Kažem vam, gospoāice, budite samo strpljivi, mi þemo ga veþ uhvatiti. Znam sva njegova skrivališta, brzo þemo mu uþi u trag; spremiþu ja zamke za njega. Pružiþe vam se pravda, gospoāice, vi imate sredstava da se ona postigne. — Oni koji mi budu pomogli u mojoj osveti, — reĀe Marta, biþe bogato nagraāeni. — Time ste dovoljno rekli! — odgovori Hildebrod; — a sada bih želeo da poāete sa mnom do moje kuþe, da se potkrepite neĀim toplim — a i bilo bi vam neprijatno da ostanete ovde sami. — Poslaþu po moju staru služavku, — odgovori Marta, — a s nama þe biti i naš stanar. — Da, da, vaš stanar! — reĀe Hildebrod; a zatim povuĀe Najdžela ustranu i reĀe mu: — Kapetan je hteo da zauzme sreþu na juriš, ali je time, izgleda mi, samo usreþio vas. Mislim da se on odluĀio na ovaj grozni korak zato što sam mu nagovestio šta sam vama preporuĀio danas. Utoliko bolje po vas, dobiþete kapital bez tasta. — Nadam se da þete se držati naših uslova. — Želeo bih da niste nikom govorili o toj besmislici, reĀe Najdžel. — Besmislici! — Pa zar vi mislite da vas ona neþe hteti? Uzmite je dok joj je suza u oku, ĀoveĀe — uzmite je dok joj je suza u oku. Sutra þemo razgovarati. Laku noþ, laku noþ. Moram sad da vidim da li su zakljuĀana vrata i da ih zapeĀatim. Uh, zbog ovog strašnog dogaāaja zaboravio sam na sve ostalo. — Ovde je glasnik gospodina Lostofa. Pošto je rekao da je stvar hitna, senat ga je bio zadržao samo da popije Āašu-dve; i taman je hteo da poāe vama, kad se desi sve ovo. Hej, mladiþu! Evo gospodina Najdžela Grema! Mladiþ u zelenom plišanom kaputu, laāar po izgledu, priāe Najdželu i odvede ga ustranu. Vojvoda Hildebrod ode da vidi da li su dobro zatvoreni prozori i vrata zakljuĀana na odaji gde je izvršen zloĀin. Vesti Lostofovog glasnika nisu bile najprijatnije; on ih je šapatom saopštio. Gospodin Lostof moli Najdžela da se spasava i da odmah napusti Vajtfrajaz, jer je vrhovni sudija izdao nalog o hitnom hapšenju lorda Glenvarloha. Taj nalog þe sutra biti izvršen uz pomoþ jednog odreda musketira, kojima se Elzažani neþe i ne smeju odupreti.
269 — Moja barka þe vas Āekati u pet Āasova ujutru kod stepenica prema Templu, — izjavi glasnik; — pa ako želite da umaknete policijskim psima, možete. — Ali zašto mi gospodin Lostof nije pisao? — upita Najdžel. — Nažalost! on leži u tamnici zbog vaše stvari, pa je bez pera i mastila. — Je li poslao po tebi kakav dokaz? — Dokaz? da, da, naravno, ako ga samo nisam zaboravio, — reĀe laāar; zatim, podižuþi pojas svojih pantalona, dodade: — Oh! setio sam se. — Rekao je da þete mi verovati ako vam kažem da vaše prezime poĀinje sa O, mesto Grem. Da, tako je, mislim. — Pa, hoþete li da se sastanemo kroz dva sata, da iskoristimo oseku i da zaplovimo niz reku kao galija sa dvanaest vesala? — Gde je sada kralj, da li znaš? — upita lord Glenvarloh. — Kralj? JuĀe je otišao za GrinviĀ brodom; on voli, kao što je svima poznato, da se vozi po vodi. Ove nedelje je bio zakazao lov, ali ga je, kažu, odložio; pa se sad princ, vojvoda i cela svita provode u GrinviĀu veselo kao ribe u vodi. — Pa, — odgovori Najdžel, — biþu spreman da poāem u pet; ti doāi da poneseš moj prtljag. — Hoþu, hoþu, gospodine, — odgovori mladiþ, i izaāe zajedno sa svitom vojvode Hildebroda. Vojvoda, pri polasku, zamoli Najdžela da dobro zabravi vrata za njim, a zatim mu, pokazujuþi na Martu, koja je þuteþi sedela pored kamina, ukoĀena kao kip, prošapta: — Sad gledajte da je osvojite, i ne zaboravite na našu pogodbu, jer þu vam inaĀe preseþi tetivu pre no što odapnete strelu. Lord Glenvarloh je bio duboko uzbuāen neĀoveĀnošþu Hildebroda, koji mu je dao taj savet ne obziruþi se na to što je Marta ophrvana bolom i tugom. Ali se ipak uzdrža da mu ništa ne odgovori. On pažljivo zakljuĀa vrata za vojvodom i njegovom pratnjom, u nadi da više nikad ne vidi nikoga od njih. Zatim se vrati u kuhinju. Nesreþna Marta sedela je stisnutih pesnica, nepomiĀna pogleda i ukoĀena tela, kao da je bila u hipnozi. Tronut njenim oĀajanjem on se trudio da probudi njenu pažnju. Kad je najzad donekle uspeo u tome, saopšti joj da on odlazi iz Vajtfrajaza kroz nekoliko Āasova, da zasada ne zna gde þe živeti, ali da iskreno želi da joj pomogne time što bi obavestio njene prijatelje o njenoj sadašnjoj nevolji. Ona jedva shvati o Āemu joj govori, i zahvali mu se kratko i hladno. — Vi ste, verovatno, dobronamerni, — reĀe ona, — ali trebalo bi da znate da nesreþni nemaju prijatelja. — Najdžel joj reĀe: — Ne želim da vam dosaāujem; ali pošto
270 odlazim iz Vajtfrajaza… — Ona ga prekide. — Vi odlazite iz Vajtfrajaza! Onda þu i ja iþi s vama. — Vi þete iþi sa mnom! — uzviknu lord Glenvarloh. — Da, — reĀe ona, — nagovoriþu oca da odemo iz ovog razbojniĀkog gnezda. — Ali se odjednom seti svega što se dogodilo. Ona pokri lice rukama i poĀe neutešno da rida i jadikuje; i najzad dobi živĀani napad koji je bio utoliko jaĀi što je ona bila i umno i fiziĀki jaka. Lord Glenvarloh, duboko potresen i zbunjen, nije znao šta da radi, i taman je hteo da ide po lekara, ili da zove upomoþ kakvu ženu, kad ga Marta, koja beše došla k sebi, uhvati jednom rukom za rukav, a drugom pokri svoje lice, niz koje poteĀe potok suza koji olakša njenoj tuzi. — Ne ostavljajte me, — reĀe ona — ne ostavljajte me, i ne zovite nikog. Sa mnom se ovo nikad ranije nije desilo i neþe se više nikad ponoviti, — reĀe ona obrisavši suze keceljom i isprsivši se. — Pa i sad se to ne bi desilo ali me je savladala tuga što on, koji je jedino mene voleo na ovome svetu, umro nasilnom smrþu od ruku zloĀinaca! I nesreþna žena ponovo gorko zarida. Najzad se malo umiri, skupivši svu snagu volje da se odupre plaĀu, sliĀno epileptiĀarima kad se trude svom snagom da spreĀe epileptiĀan napad. Pa ipak se nije mogla potpuno umiriti i grĀevito je podrhtavala celim telom. Najdžel, zaboravljajuþi na svoju nevolju, sav je bio ispunjen sažaljenjem prema toj nesreþnoj ženi — utoliko veþim što se ona trudila da savlada svoj bol u želji da ne bude predmet neĀijeg sažaljenja. — Meni se to nikad nije desilo, — reĀe ona, — ali — ali — priroda je jaĀa od slabih biþa koje je stvorila. Polažem izvesno pravo na vas, gospodine, jer bez vas ne bih preživela ovu užasnu noþ. Šteta što vaša pomoþ nije došla ranije, ili što nije sasvim odocnila. — Ipak, vi ete mi spasli život, pa ste stoga pod obavezom da mf pomognete da ga uĀinim snošljivim. — Ako mi kažete kako? — odgovori Najdžel. — Vi sad idete odavde, kažete — povedite i mene sa sobom, — reĀe nesreþna žena. — Sama nikad neþu uspeti da odem iz ovog utoĀišta zloĀina i bede. — Nažalost, šta mogu ja da uradim za vas? — odgovori Najdžel. — Moj put, a ne smem skretati s njega, vodi me, verovatno u tamnicu. Mogu samo da vas odvedem odavde, ako imate prijatelja kod koga bih mogao da vas ostavim. — Prijatelja! — uzviknu crna. — Ja nemam prijatelja — oni su nas davno ostavili. Oni koji su nas se odrekli radije bi doĀekali vampira na svom pragu nego mene. I kad bi sad bili voljni da obnove prijateljstvo sa
271 mnom ja bih to prezrela, jer su ga uskratili onome (ona se ponovo jako uzbudi, ali se savlada i nastavi odluĀnim glasom)—onome što leži tamo. — Ja nemam prijatelja. — Ona zaþuta, a zatim kao da se neĀega seti, dodade: — Ja nemam prijatelja, ali imam ono što þe kupiti mnoge — imam ono što þe kupiti i prijatelje i osvetnike. Dobro je što sam se setila toga; ne smem ostaviti novac da bude plen lopovima i huljama. — NeznanĀe, morate se vratiti u onu sobu. Proāite smelo kroz nju u njegovu — u njegovu spavaþu sobu; pomaknite krevet ustranu; ispod svake nogare videþete bronzanu ploĀu, ali je važna ona leva, najbliža zidu; pritisnite je s kraja i ona þe odskoĀi, i onda þete videti kljuĀaonicu, koju þe ovaj kljuĀ otkljuĀati. Zatim podignite tajni poklopac, i u udubljenju þete naþi tajno sanduĀe. Donesite ga ovamo; poneþemo ga sa sobom. Bilo bi Āudno kad mi njegova sadržina ne bi mogla osigurati neko utoĀište. — Ali vrata koja vode tamo iz kujne zakljuĀana su, po naredbi Hildebrodovoj, — reĀe Najdžel. — Tako je. Sasvim sam na to zaboravila; oni su, bez sumnje, imali razloga što su to uĀinili. Ali tajni prolaz iz vaše sobe je otvoren; možete otiþi otuda. Lord Glenvarloh uze kljuĀ i upali lampu, ali Marta, po izrazu njegovog lica, vide da on nerado ispunjava tu dužnost. — Vi se plašite, — reĀe ona, — sasvim uzalud; ubica i njegova žrtva leže nepomiĀno. Budite hrabri, i ja þu iþi s vama — vi neþete umeti da naāete tajnu oprugu, a i sanduĀe þe biti suviše teško za vas. — Ne plašim se, ne plašim se, — odgovori lord Glenvarloh, postiāen time što je ona tako protumaĀila njegovu nesklonost da gleda grozote, koju Āesto oseþaju i najhrabriji ljudi koji se ne plaše onoga što je samo opasno. — Ja þu ispuniti vašu želju; ali, što se tiĀe vas, vi ne smete — vi ne možete iþi tamo. — Ja mogu — i hoþu, — reĀe ona. — Sasvim sam se umirila. Videþete da je to tako kao što vam kažem. — Ona uze sa stola neki ruĀni rad, i udenu svileni konac u ušice vrlo male igle. — Zar bih mogla uĀiniti ovo kad mi ruka i srce ne bi bili mirni i postojani? — reĀe ona sa osmehom, koji izgledaše još strašniji od njenog ranijeg ukoĀenog oĀajnog pogleda. Išla je brzo ispred Najdžela stepenicama za njegovu sobu, a zatim tajnim prolazom, s takvom brzinom kao da se bojala da je ne izda odluĀnost pre nego što izvrši svoju nameru. Pred ulaskom u kobnu odaju ona se zaustavi za trenutak, a zatim brzim korakom proāe kroz nju u spavaþu sobu pozadi. Lord Glenvarloh je išao za njom, i toliko se
272 brinuo za nesreþnu Martu da je bio sasvim zaboravio na svoju nesklonost da se približi mestu krvave nesreþe. — Ona razgrnu zavese nad krevetom svoga oca. PokrivaĀ je bio u neredu, jer ga je starac bez sumnje bacio ustranu kad je skoĀio da spreĀi zloĀince da uāu u susednu sobu. Na tvrdom dušeku jedva se primeþivalo udubljenje koje je pokazivalo mesto gde je ležalo mršavo telo staroga tvrdice. Marta kleknu pored kreveta, sklopi ruke i poĀe da se moli bogu da je podrži u njenoj tuzi i kazni ubice koji, su je lišili oca. Zatim poĀe da se moli za pokoj duše nesreþnoga paþenika i za oproštaj njegovih grehova. Pošto izvrši tu pobožnu dužnost, ona dade znak Najdželu da joj pomogne. Pomakli su teški krevet i ugledali bronzanu ploĀu o kojoj mu je Marta govorila. Ona pritisnu oprugu i ploĀa se otvori, ukaza se kljuĀaonica i široka gvozdena alka za dizanje poklopca; Marta je podiže; u udubljenju je bilo sanduĀe koje je ona pomenula, i koje je, doista, bilo tako teško da bi ga sam Najdžel možda jedva mogao izvaditi, iako je bio jak Āovek. Pošto su opet namestili krevet na svoje mesto, Najdžel, uz Martinu pomoþ, ponese sanduk u susednu sobu gde je ležao zlosreþni vlasnik toga blaga, koji sada više nije bio svestan niĀega i koga više ništa, pa Āak ni njegovo voljeno blago, nije moglo probuditi iz njegovog veĀnog sna. Nesreþna kþi priāe mrtvacu i hrabro odiže pokrov sa njega. Stavi ruku na njegovo srce, ali ono davno beše prestalo da kuca; prinese perce njegovim usnama, ali ono ne zatreperi; najzad mu, s dubokim uzbuāenjem, poljubi bledo Āelo i mršavu ruku. — Volela bih kad bi mogao da me Āuješ, oĀe, — reĀe ona. — Volela bih kad bi mogao da me Āuješ kako se kunem da uzimam sada ono što ti je bilo najdraže na svetu samo zato da bih osvetila tvoju smrt! Ona ponovo stavi pokrov na mrtvo telo, ne pustivši ni jedne suze, ni jednog uzdaha. Zatim pomože lordu Glenvarlohu da odnese sanduĀe u svoju sobu. — On mota proþi kao deo vašeg prtljaga, — reĀe ona. — Ja þu biti spremna kad laāar pozove. Ona se povuĀe. Lord Glenvarloh, videþi da se Āas polaska približava, otkide jednu staru zavesu i u nju umota sanduĀe, da njegov oblik i ĀeliĀne šipke kojim je bilo okovano ne izazove sumnju da je u njemu zlato. Pošto je izvršio tu meru predostrožnosti, Najdžel svuĀe bedno ruho u koje se bio prerušio pre dolaska u Vajtfrajaz i obuĀe svoje plemiþko odelo, a zatim se baci na postelju. Ali, iako je bio iscrpen dogaāajima te noþi, nije mogao da zaspi, veþ j e budan saĀekao laāarev dolazak.
273 GLAVA 26. Pruži nam mirnu plovidbu, dobra reko. Mi ne zaglušujemo tvoje trezveno uho BuĀnim veseljem, niti uznemiravamo Tvoje tihe obale zvucima frule i roga; Veþ samo želimo da po tvojim talasima Otplovimo u tišini i bez opasnosti. — Dve svadbe. ek što je poĀelo svitati u maglovitom Vajtfrajazu, kad lak kucanje na vratima nesreþnog tvrdice objavi lordu Glenvarlohu laāarev poziv. On naāe pred vratima Āoveka koga je sinoþ video, sa još jednim njegovim drugom. — Brže, brže, gospodine, — šapnu jedan od njih, — vreme i plima nikog ne Āekaju. — Na mene neþe Āekati, — reĀe lord Glenvarloh; — ali ja imam neke stvari da ponesem sa sobom. — Da, da, — niko se ne prevozi barkom, DžeĀe, ako ne misli da je natovari kap šestoprežna kola. A ko nema Āitav tovar sa sobom, on uzima Āamac sa dva vesla. Pa, gde je taj vaš prtljag? Jedan od laāara uze sanduk lorda Glenvarloha i poāe u pravcu koji je vodio iz Vajtfrajaza prema stepenicama Templa. Njegov drug, koji je verovatno bio njegov starešina, podiže sanduĀe u kome je bilo blago tvrdice, ali ga odmah spusti na zemlju i izjavi, uz psovku, da bi bilo isto tako razumno tražiti od Āoveka da ponese londonsku crkvu sv. Pavla. U tom trenutku stiže Marta, uvijena u ogrtaĀ i kapuljaĀu, i reĀe Najdželu: — Neka ga ostave ako hoþe — neka ostave sve, samo da mi pobegnemo iz ovog užasnog mesta. Mi smo veþ pomenuli ranije da je Najdžel bio vrlo snažan mladiþ, i on, podstaknut jakim sažaljenjem, a i srdžbom, pokaza neobiĀnu telesnu snagu ovom prilikom. On veza teško sanduĀe užetom, stavi ga sebi na leāa i poāe napred, povijen pod teretom koji bi oborio na zemlju tri mlada þoveka današnjeg razneženog pokoljenja. T
274 Laāar je išao za njim, Āudeþi se njegovoj snazi, najzad mu priāe i reĀe: — Da vam pomognem, gospodine! — Najdžel rado pristade na to; i laāar uze sanduĀe za jedan kraj da mu tako olakša. Bio je skoro potpuno iscrpen kad stigoše do barke, koja priliĀno utonu u vodu kad Najdžel spusti sanduĀe u nju. — Imaþemo tešku plovidbu kao da prevozimo sve skriveno blago nekog poštenog bankrota, — reĀe laāar svome drugu. — Hej, hej! Dobra ženo, zašto vi ulazite unutra? — Barka nam je ionako suviše utonula u vodu. — Ova osoba ide sa mnom, — reĀe lord Glenvarloh; — i ona se zasada nalazi pod mojom zaštitom. — Pa, gospodine, nije tako ugovoreno, — odgovori laāar, — nemate pravo da mi udvostruĀite teret. — Ona može da ide i obalom — a što se tiĀe vaše zaštite, njeno lice þe je zaštititi od Bervika pa do nakraj sveta. — Možda neþete biti protiv udvostruĀenja tereta kad vam udvostruĀim platu? — reĀe Najdžel, rešen da ne ostavlja tu nesreþnu ženu, za koju je veþ bio skovao neki plan u svojoj glavi, Āije je ostvarenje sada ugrožavao laāar svojim odbijanjem da je primi. — Nikako ne pristajem, — odgovori laāar u zelenom kaputu. Neþu da pretovarujem svoju barku ni za ljubav ni za novac. Ja volim moju barku koliko i moju ženu, pa Āak i više. — Ah, prijatelju, — reĀe drugi, — ti ne govoriš kao što dolikuje laāaru. Za dvostruku platu voziþemo i vešticu u ljusci od jajeta ako ona to traži od nas; zaveslajmo, DžeĀe, i ne brbljaj više. Oni se otisnuše od obale i barka, mada teško natovarena, odmicaše niz reku. Laāari na lakšim barkama koje su prolazile pored, njih, prestizale ih, ili im išle ususret, nisu propuštali priliku da im doviknu šale na njihov raĀun; koje su se uglavnom odnosile na ružnoþu gospoāe Marte u poreāenju sa divnim stasom i lepotom mladoga lorda; a ni okolnost da je barka bila pretovarena nije umakla njihovom oku. Dovikivali su da je Marta bakalinova žena koja ide na provod sa svojim najstarijim šegrtom — ili da je baba koja vodi unuka u školu. — Lorda Glenvarloha su nazivali mlaāim snažnim Ircem, koji vodi staru devu u Redrif, popu Rigmarolu, koji venĀava siromahe za Āašu vina i srebrnjak. Laāari koji su vozili naše poznanike nisu im ostajali dužni, veþ su na šale odgovarali šalama. U meāuvremenu, lord Glenvarloh upita svoju tužnu saputnicu da li se setila kakvog mesta gde bi mogla da živi u bezbednosti sa svojim blagom. Ona mu priznade podrobnije nego ranije da je zbog karaktera
275 svoga oca ostala bez prijatelja; i da je ona, otkada se on preselio s njom u Vajtfrajaz, da bi izbegao izvesne zakonske posledice svoje preterane strasti za zaradom, živela sasvim usamljeno. Nije se družila sa Elzašanima, a zbog oĀevog tvrdiĀluka prekinula je odnose sa osobama van Elzasa. Sada je, pre svega, želela da se nastani u nekoj Āestitoj, ma i siromašnoj porodici, i da uzme advokata koji þe se postarati da ubica njenog oca dobije zasluženu kaznu. Ona je bea ikakvog kolebanja okrivila za taj zloĀin Kolpepera, za koga je znala da je sposoban za svaku podlu svirepost, iako je bio kukavica kad se tražila prava hrabrost. Na njega se ranije jako podozrevalo za dve kraāe, od kojih se jedna završila i groznim ubistvom. Peperkol ju je prosio, jer je smatrao da þe se tako najsigurnije i najlakše dokopati blaga njenog oca. Pošto je ona odluĀno odbila njegovu prosidbu, on je mraĀno nagovestio da þe joj se osvetiti, te zbog toga, a i zbog nekih neuspelih pokušaja napada na kuþu, u poslednje vreme je stalno strahovala za svoj i oĀev život. Najdžel joj je mogao saopštiti okolnost koja bi potvrdila njenu sumnju, ali, iz obzira prema njenim oseþanjima, on to nije uĀinio. On se seþao da mu je Hildebrod rekao juĀe uveĀe da je saopštio Kolpeperu da ima nameru da oženi Najdžela sa bogatom naslednicom, te se Kolpeper, verovatno, odluĀio na zloĀin kao na jedini naĀin da se dokopa Trapbojzove imovine. Pomisao da je njegovo ime do izvesnog stepena upleteno u uzrok te grozne tragedije udvostruĀila je saoseþanje lorda Glenvarloha prema nesreþnoj ženi koju je spasao, i on se odluĀi, Āim uredi svoje stvari, da pomogne poduhvat da se zloĀinac uhvati i kazni. Saznavši od svoje saputnice da ona nema nikakvog plana gde da se nastani, Najdžel joj preporuĀi da privremeno uzme stan kod njegovog ranijeg stanodavca, Kristija, snabdevaĀa brodova na Keju sv. Pavla. On je hvalio Āasnost i skromnost Kristija i njegove žene, i nadao se da þe je oni primiti kod sebe ili je bar preporuĀiti nekoj drugoj Āestitoj porodici, kod koje bi se mogla smestiti. Sirota žena se duboko zahvali Najdželu na njegovom prijateljskom savetu. Lord Glenvarloh zatim obavesti Martu da ga izvesni razlozi, u vezi s njegovom liĀnom bezbednošþu, primoravaju da odmah ode u GrinviĀ, i da je zbog toga ne može liĀno otpratiti do Kristijeve kuþe, što bi inaĀe rado uĀinio. Istrgnuvši listiþ iz podsetnika, on na njemu napisa nekoliko redaka u kojima je izveštavao svoga starog domaþina da ja donosilji pisma privremeno potrebna zaštita i dobar savet za koje je ona u moguþnosti da pruži dobru nagradu. Zatim je molio Kristija, kao svoga starog i dobrog prijatelja, da je primi kod sebe na stan za kratko vreme ili
276 pak, ako mu je to nemoguþe, da je uputi nekoj drugoj Āasnoj porodici. Na kraju pisma ga je naroĀito zamolio da joj preporuĀi nekog Āasnog i iskusnog advokata. Ovo pismo je potpisao svojim pravim imenom, i, predavši ga svojoj štiþenici, koja ga primi sa zahvalnošþu, on naredi laāarima da pristanu uz Kej sv. Pavla, kome su se sada približavali. — Nemamo vremena, — odgovori laāar u zelenom kaputu, — da se svaki Āas zaustavljamo. Najdžel ostade pri svom zahtevu, i dodade da on to traži da bi se dama iskrcala na obalu; na što laāar radosno izjavi da više voli da je bez nje nego sa njom, i pritera barku uz kej. Dva nosaĀa odmah pristadoše da ponesu teško sanduĀe i odvedu njegovu vlasnicu kuþi Džonjja Kristija, koga su oni i svi ljudi u toj okolini dobro poznavali. Barka, osloboāena svog teškog tovara, zaplovi niz reku brže nego ranije. Ali mi þemo je ostaviti za neko vreme, da bismo videli kakav je ishod imala preporuka lorda Glenvarloha. Gospoāica Marta Trapbojz sreþno stiže do duþana Džona Kristija i veþ htede da uāe unutra, ali je obuze strah da li þe je domaþin primiti u stao, te zastade pred samim pragom da razmisli šta da kaže da bi poduprla preporuku svoga prijatelja koga joj je samo Proviāenje bilo poslalo. Da je ona imala ono poznavanje sveta koje joj je njen usamljeniĀki život uskratio, ona bi znala da bi joj ogromna svota novca koju je nosila sa sobom mogla, pametno iskorišþena, poslužiti kao propusnica za ulazak u domove plemiþa i dvorce kneževa. Iako je znala opštu moþ novca, bila je toliko neiskusna da se bezrazložno bojala da þe Āak i taj mali trgovac odbiti da je primi pod svoj krov zbog naĀina na koji je njen otac stekao svoje veliko bogatstvo. ! Dok je ona oklevala iz kuþe se zaĀu svaāa koja je postajala sve glasnija, jer su kavgadžije pošle na ulicu. Prvo se pojavi visok, košĀat Āovek stroga lika, koji gnevno izaāe iz radnje krupnim koracima. Ali Āim izaāe iz kuþe on se okrete prema svom gonitelju, trgovcu Džonu Kristiju, vlasniku duþana i kuþe, koji beše veoma uzbuāen. — Neþu više da Āujem ništa o tome, — reĀe prvi. — Gospodine, neþu više ništa da Āujem o tome. To je ne samo drska izmišljotina, veþ i scandalum magnatum, 82 gospodine, scandalum magnatum, — reĀe on, izgovarajuþi te latinske reĀi na naĀin usvojen u koledžima Edinburga i Glazgova. Da ga je sluĀajno Āuo kralj Džems, to bi godilo njegovom uhu, 82 Uvreda za velmože. — Prev.
277 jer je veþu važnost pridavao pravilnom izgovoru latinskih reĀi nego kraljevskim pravima, o kojima je pokatkad držao vatrene govore u parlamentu. — Ne tiĀe me se kako vi to nazivate, — odgovori Džon Kristi, — ali to je istina; i ja, kao slobodan Englez, imam pravo da kažem istinu; vaš gospodar je nitkov, a vi ste praznoglav razmetljivac Āiju þu glavu sad razbiti. Rekavši to, on zamahnu lopatom, kojom je obiĀno Āistio stepenice ispred svog duþana, i poāe prema svome protivniku. Oprezni Škot koraknu nazad i stavi ruku na balĀak sablje s izgledom Āoveka koji je izgubio strpljenje i koji se nimalo ne plaši starijeg, slabijeg i gore naoružanog protivnika. — Natrag, gospodine Kristi, — reĀe on, — kažem vam; natrag, i priberite se. Uzdržao sam se da vas ne udarim u vašoj kuþi, iako sam bio mnogo izazvan, jer ne znam kako na takve postupke gledaju vaši zakoni. Pa Āak i na ulici, koja je podjednako slobodna za nas obojicu, ne bih želeo da vas povredim, s obzirom na vašu nekadašnju ljubaznost, a i zato što vas znam kao dobrog Āoveka, koji je samo u zabludi. Ali vam se kunem, gospodine, ako me dodirnete vašom lopatom, da þu vam sjuriti moju sablju šest santimetra u trbuh. Posle ovih reĀi, mada se i dalje povlaĀio ispred zamahnute lopate, on izvuĀe, za treþinu, sablju iz korica. Gnev Džona Kristija odmah splasnu, delimiĀno zbog njegove uroāene blagosti, a delimiĀno zbog bleska hladnog Āelika; — Trebalo bi da pozovem graāane da te izdevetaju i zagnjure u reku, — reĀe on, ali u isto vreme spusti lopatu, — zato što izvlaĀiš sablju na Āestitog graāanina pred njegovim domom; Āisti se odavde što pre i oĀekuj biĀ ako se ikad opet pojaviš blizu moje kuþe. Prokleta bila! Bolje bt mi bilo da je izgorela pre nego što sam pustio pod njen krov pokvarene, laskave, pritvorne škotske lopuže! — Samo rāava ptica kudi svoje gnezdo, — reĀe njegov protivnik, Āija je smelost možda bila utoliko veþa što je stvar uzela miran obrt; žalosno je što se vaš dobri otac Škot oženio tuāinkom i doneo na svet takvog oholog, ugojenog i glupog Engleza kao što ste vi, gospodine Kristi. Ali vam ipak želim sve najbolje i zbogom, — zbogom, zauvek; ako se ikad ponovo posvaāate sa nekim Škotom, grdite njega koliko hoþete ali ne recite ni jednu pogrdnu reĀe o njegovom gospodaru i njegovim zemljacima, inaĀe þe vam se desiti da vas škotskom sabljom skrati za celu glavu. — A ako vi nastavite da me vreāate pred mojim sopstvenim
278 domom još dva minuta, — izjavi Džon Kristi, — pozvaþu policajce i vaše škotske noge þe biti stavljene u engleske kvrge. Rekavši to, on se, pobedonosna izgleda, okrete da uāe u duþan; jer njegov protivnik, iako hrabar, nije pokazivao nikakvu želju da stvar tera u krajnost, svestan, možda, da bi mu pobeda u dvoboju sa Džonom Kristijem mogla Āak i naškoditi, jer engleske vlasti nisu bile mnogo naklonjene svojim novim podanicima u vezi sa tuĀama izmeāu pripadnika dva ponosna naroda, koji su još uvek više oseþali vekovnu meāusobnu mržnju nego uzajamno prijateljstvo koje je odskora otpoĀelo blagodareþi tome što su sad bili pod upravom istog kralja. Gospoāica Marta Trapbojz suviše je dugo živela u Elzasu da bi se zaĀudila ili uplašila zbog te svaāe Āiji je oĀevidac bila. Ona se samo Āudila što se ta svaāa nije završila tuĀom, kao što se to obiĀno dešavalo u Elzasu. Kad se njih dvojica rastadoše, Marta, ne znajuþi da je ta svaāa imala dublji koren od svakidašnjih, obiĀnih svaāa u Elzasu, priāe gospodinu Kristiju u trenutku kad on htede da uāe u duþan i uruĀi mu pismo lorda Glenvarloha. Da je ona bolje poznavala život i ljude saĀekala bi zgodniji trenutak; i doista je uskoro imala razloga da se pokaje zbog svoje prenagljenosti, jer Kristi, Āim vide potpis, ne rekavši ni jedne reĀi, ne pogledavši Āak ni o Āemu se govori u pismu, baci ga ljutito na zemlju, zgazi s prezrenjem, opsova Martu što ga je donela, uāe u duþan i zalupi vrata za sobom. S tugom u srcu, nesreþna usamljena žena uvide da su sve njene nade u pomoþ i zaštitu razbijene, mada nije shvatala razlog tome; jer misao da ju je njen prijatelj, koga je ona poznavala pod imenom Najdžela Grema, možda obmanuo, nije joj ni padala na pamet, iako bi mnoge druge žene posumnjale u njega da su bile na njenom mestu. Mada joj u naravi nije bilo da traži i moli, ipak se ovoga puta nije mogla uzdržati a da ne dovikne za njim: — Dobri gospodine, saslušajte me! Radi pravde, radi milosrāa! — Ne tražite od njega pravdu i milosrāe, gospoāo! — reĀe Škot, koji je, mada nije pokušao da zaustavi povlaĀenje svoga protivnika, hrabro ostao na poprištu. — Pre možete oĀekivati mleka od jarca nego neku dobrotu od tog Āoveka. Taj Āovek je poludeo, potpuno poludeo, tako mi boga. — Izgleda da se nisam obratila licu na koje sam upuþena u ovom pismu, — i, rekavši to, Marta Trapbojz htede da se sagne i podigne cedulju koja je bila tako neljubazno primljena. Njen sabesednik uĀtivo preduhitri njenu nameru; ali, što nije bilo nimalo uĀtivo, pri podizanju pisma lukavo baci pogled na potpis i reĀe s iznenaāenjem: —
279 Glenvarloh. Najdžel Olifant Glenvarloh? Vi, dakle, poznajete lorda Glenvarloha, gospoāo? — Ne znam o kome govorite, — odgovori gospoāica Marta; — to pismo sam dobila od gospodina Najdžela Grema. — Najdžela Grema! — hm: — Da, da, sasvim taĀno — bio sam zaboravio, — reĀe Škot. — Visok, lepo razvijen mladiþ, moga rasta; otvoreno plavih oĀiju sliĀnih sokolovim; govori veoma prijatnim glasom, premda sa nešto severnim naglaskom, ali i to sasvim neprimetno, jer je dugo živeo u inostranstvu? — To je sve tako — ali šta s tim? — upita Marta. — Kosa mu je iste boje kao i moja? — Vaša je rida, — odgovori ona. — ÿekajte, — reĀe škot, — hteo sam reþi kao moja, samo malo zagasitija. Ako je to on, gospoāo, ja sam s tim Āovekom bio vrlo prisan — i Āak mogu reþi da sam mu, u svoje vreme, bio od velike koristi, a možda þu doživeti da mu budem i od još veþe. Ja sam mu doista bio odan, i mislim da je Āesto zažalio što smo se rastali, ali to nije bila moja krivica. Pošto vam ovo pismo nije koristilo kod onoga kome je upuþeno, smatrajte da ga je sam bog poslao meni; ja veoma cenim njegovog pisca, moga prijatelja gospodina Grema. U meni ima dovoljno milosrāa i Āestitosti da sam uvek gotov da ukažem pomoþ prijateljici moga prijatelja savetom ili Āim bilo drugim, pod uslovom da me to ne staje mnogo briga i troškova, jer sam u tuāoj zemlji, pa sam vam kao siroto jagnje koje se udaljilo od svog stada i ostavlja pramen vune na svakom engleskom trnjaku na koji naiāe. — Dok je to govorio, on proĀita pismo, ne pitajuþi za dozvolu, a zatim reþe: — I tako, golubice, to je sve što tražite? Stan u Āestitoj porodici, gde þete vi plaþati za svoje izdržavanje? — Ništa više, — reĀe ona. — Ako ste Āovek i hrišþanin, pomoþi þete mi da naāem to što mi je toliko potrebno. — ÿovek jesam, — odgovori Škot, — takav kakvog me vidite; a hrišþaninom se takoāe smatram, premda nedostojnim, jer otkako sam ovde malo sam slušao Āistu nauku — sve je uprljano ljudskim podlostima. Ako ste vi Āasna žena (on zaviri ispod njene kapuljaĀe), kao što izgledate da ste — premda, moram vam reþi, po ulicama ovoga grada ima mnogo ološa. — Da, eto, koliko juĀe, zaustavile su me dve uliĀare, i htele su me odvuþi u pivnicu. Ako ste vi Āasna i skromna žena — (on se još jednom zagleda u njeno lice), — kao što Āasni i skromni izgledate, ja þu vam preporuĀiti jednu Āestitu porodicu u kojoj þete imati potpun mir, a i stan i hranu pod povoljnim uslovima, pa i moje dobre i korisne savete, naravno, ponekad, kad budem slobodan od svojih
280 drugih poslova. — Zar smem primiti takvu ponudu od neznanca? — reĀe Marta ustežuþi se; što je, uostalom, bilo sasvim prirodno. Zaista, ne vidim šta bi vas moglo spreĀiti, — odgovori dobrodušni Škot; možete samo pogledati to mesto, pa se posle odluĀite kako vam se uĀini najbolje. A i ne može se reþi da smo sasvim neznanci: ja poznajem vašeg; prijatelja, i vi moga. To poznanstvo nas spaja kao što sredina vrpce spaja njena dva kraja. Ali o tome þu još razgovarati s vama usput. Naredite toj dvojici lenjivaca da ponesu za vama to vaše sanduĀe, koje bi svaki pravi škot sasvim lako sam nosio pod miškom. Dopustite mi da vam kažem, gospoāo, da vam u Londonu novac neþe dugo trajati ako uvek budete plaþali dvojici lupeža da rade posao jednog Āoveka. I on poāe sa gospoāicom Martom Trapbojz, kojoj njena neobiĀna sudbina, mada ju je bila obasula bogatstvom, ne beše ostavila, za trenutak, mudrijeg savetnika, ni moþnijeg zaštitnika, od Āestitog RiĀija Moniplajsa, otpuštenog sluge.
281 GLAVA 27. Ovde su bezbednost i sigurno pribežište; Tamo su opasnost, sramota i kazna.. Pa nek se desi ita se desi. Ako me proglase krivim, Iako sam sasvim nevin, Moja kazna biþe njihova sramota. — Sud. astali smo se sa lordom Glenvarlohom, glavnim junakom našeg romana, u vreme kada Je kod Keja sv. Pavla otplovio dalje niz Temzu. Kao što je Āitalac, sigurno, primetio, on se nije odlikovao druželjubivom naravi i nije bio sklon razgovoru sa onim ljudima s kojima bi se sluĀajno sreo. Ovo je, doista, bio nedostatak u njegovom ponašanju, koji je proisticao ne toliko iz njegove oholosti, koju takoāe ne možemo opravdati, koliko iz izvesnog stidljivog ustezanja da stupa u razgovor sa ljudima koje ne poznaje dobro. Taj nedostatak se može popraviti samo iskustvom da se iz sluĀajnih razgovora sa ma kime mogu izvuþi mnoga korisna obaveštenja; a takvi razgovori su Āesto zanimljivi. Ako sam ponekad uspeo da pružim zabave Āitaocu, to je, uglavnom, stoga što nikad nisam prenebregavao da porazgovaram sa raznim putnicima s kojima mi se dešavalo da putujem u poštanskim kolima; i uvek sam u tim razgovorima saznavao mnoge stvari, tužne ili vesele, za koje bi mi bilo žao da ih nisam Āuo, i krivo da sam ih odmah zaboravio. Najdžel se beše ogradio, ako se tako može reþi, svojim plemiþkim poreklom kao kakvom nepristupaĀnom tvrāavom. Ali kao Što nam kaže filozof Tomas Pein, mnogi plemiþi su nepristupaĀni ne toliko zbog svoje aristokratske oholosti koliko zato što ne znaju s kim i do kog stepena mogu biti prisni. Sem toga, Najdžel je bio toliko zauzet svojim liĀnim teškoþama da mu nije bilo do razgovora. Sedeo je na krmi barke, uvijen u ogrtaĀ, sav utonuo u misli o tome kako þe se završiti njegovo viāenje sa kraljem. Ta njegova þutljiva R
282 zamišljenost mogla bi se i opravdati, ali da je umesto razmišljanja razgovarao sa laāarima koji su ga vozili verovatno bi saznao mnoge važne stvari. Najdžel je þutao sve vreme dok barka nije otplovila do grada GrinviĀa, a tada je naredio laāarima da pristanu uz obalu i da ga iskrcaju. — To je nemoguþe, — reĀe laāar u zelenom kaputu, koji je upravljao barkom. — Moramo ploviti do Grevsenda, gde se nalazi Jedna škotska barka koja Āeka na vas, da vas odveze na sever u vašu dragu domovinu. Tamo je sve spremno za vas, a vi govorite o iskrcavanju u GrinviĀ, kao da je to moguþe! — Ne vidim nikakve nemoguþnosti u tome, — reĀe Najdžel, — da me iskrcate tamo gde ja želim; meāutim, malo je moguþe da me vi odvezete tamo kuda ne želim da idem. — A ko upravlja barkom, vi ili mi, gospodine? — upita laāar u zelenom kaputu polušaljivim tonom; — ona þe iþi pravcem koji joj mi damo. — Da, — odgovori Najdžel, — ali vi þete joj dati pravac koji ja odredim, jer u protivnom neþete dobiti ni pet para za vaš trud. — Ali ako mi prežalimo našu nagradu, — reĀe neustrašivi laāar, — voleo bih da znam šta biste vi, koji govorite s tolike visine — ne mislim da vas vreāam, gospodine, ali vi zaista govorite s visine — šta biste vi, kažem, u tom sluĀaju radili? — To je sasvim prosto, — odgovori lord Glenvarloh. — Pre jednog sata videli ste da sam doneo u barku sanduĀe koje nijedan od vas nije mogao da podigne. Ako stvar doāe do toga, onda ista snaga koja je ubacila sanduĀe u barku biþe dovoljna da izbaci vas iz barke; i zato, pre nego što bismo poĀeli spor oko toga, imajte na umu da vas mogu prisiliti da me iskrcate tamo gde želim. — Hvala vam na ljubaznosti, — reĀe laāar u zelenom kaputu; — a sada saslušajte vl mene. Moj drug i ja smo dva Āoveka — a vi ste, pa makar bili jaki kao razbojnik Džordž Grin, samo jedan. Morate priznatl da smo nas dvojica jaĀi od vas. Prema tome, varate se u svom raĀunu, prijatelju moj. — To se vi varate, — odgovori Najdžel, poĀevši da se ljuti; — ja sam, ustvari, trojica prema dvojici, jer nosim za pojasom dva ĀoveĀija života. Rekavši to, on razgrnu ogrtaĀ i pokaza dva revolvera za pojasom. Laāar u zelenom kaputu nimalo se ne zbuni — I ja imam, — reĀe on, — par revolvera koji ne ustupaju vašim, — i
283 on pokaza svoje revolvere; — možete poĀeti ako vam se sviāa. — Onda, — reĀe lord Glenvarloh, vadeþi revolver iza pojasa i zapinjuþi oroz, — što pre to bolje. Primite znanju da vas smatram razbojnikom koji mi preti silom, i da þu vam prosvirati tane kroz glavu ako me odmah ne iskrcate u GrinviĀ. Drugi laāar se uplaši na to i zavesla brže; ali njegov drug u zelenom kaputu sasvim mirno odgovori: — Slušajte, gospodine, nimalo se ne plašim da se borim s vama na život i smrt; ali, moram vam istinu reþi, meni je nareāeno da vam Āinim dobro a ne zlo. — Ko je vaš naredbodavac? — upita lord Glenvarloh.— Ko se to usudio da se meša u moje stvari bez moje dozvole? — To vam neþu reþi, — odgovori laāar istim ravnodušnim tonom. — Što se mene tiĀe, sasvim mi je svejedno da li þete se iskrcati u GrinviĀu, gde þe vas obesiti, ili þete, barkom koja vas Āeka, otiþi u vašu otadžbinu; i u jednom i u drugom sluĀaju biþete van moga domašaja. Ali je pravo da se vama prepusti izbor. — Moj izbor je uĀinjen, — reĀe Najdžel. — Tri puta sam vam veþ rekao da hoþu da me iskrcate u GrinviĀ. — Napišite na parĀetu hartije, — reĀe laāar, — da je to vaša izriĀita volja; ja moram imati nešto da uverim svoje naredbodavce da je njihova naredba prekršena ne po mojoj volji veþ po vašoj. — Zasada neþu da se rastajem od ove stvarĀice, — reĀe Najdžel, pokazujuþi svoj revolver, — a cedulju þu vam napisati kad izaāemo na obalu. — Ni za sto zlatnika ne bih izašao s vama na obalu, — reĀe laāar. — Nesreþa vas uvek prati, izuzev samo kad se kockate na sitno; budite pravedni prema meni i dajte mi cedulju koju tražim. A ako se bojite neke podvale dok vi pišete, uzmite, ako hoþete, moje revolvere. On dade revolvere Najdželu, koji napisa sledeþe redove: — Džek u zelenom kaputu, sa svojim drugom, koji su saĀinjavali posadu na barci „Veseli gavran” izvršili su svoju dužnost I, po mojoj naredbi, iskrcali me u GrinviĀ, iako su bili voljni, pa Āak i želeli da me odvezu do Grevesenda i da me tamo ukrcaju u škotsku barku „Kraljevski ĀiĀak”.83 Potpisavši ovu potvrdu sa N. O. G., slovima koja su oznaĀavala njegovo ime i titulu, on predade cedulju laāaru i opet ga upita ko su ti ljudi koji su ga najmili. ( — Gospodine, — odgovori laāar, — ja sam poštovao vašu tajnu pa i 83 ÿiĀak je nacionalni amblem Škotske. — Prev.
284 vi nemojte pokušavati da doznate moju. Ništa vam ne bi koristilo da saznate Āiju naredbu izvršavam; kratko reĀeno, neþete je ni saznati. A ako hoþete da stupimo u borbu, onda, kao što ste maloĀas rekli, što ranije to bolje. Samo budite uvereni da vam mi nismo želeli zlo, i ako vam se što rāavo desi, sami þete biti krivi. — Dok je laāar ovako govorio, stigoše do keja gde Najdžel odmah iskoĀi na obalu. Laāar mu spusti sanduĀe na stepenice, i reĀe da ima nosaĀa unaokolo koji þe mu ga odneti gde bude hteo. — Nadam se da se rastajemo kao prijatelji, — reĀe Najdžel, nudeþi laāaru dvaput veþu svotu od uobiĀajene. — Rastajemo se kao što smo se i sreli, — odgovori laāar u zelenom kaputu; — a što se tiĀe vašeg novca, dovoljno sam plaþen ovom ceduljom koju ste mi dali. A ako želite da mi se odužite za ovu uslugu, to vas molim da ubuduþe ne ispraznite do poslednje pare džepove prvog kalfe na koga naiāete, a koji je dovoljno glup da izigrava gospodina. — A ti, pohlepna svinjo, — reĀe on svome drugu, koji je Āežnjivo gledao na novac koji je Najdžel i dalje nudio, — odmiĀi se od obale, ili þu ti veslom razbiti tu tvoju odvratnu njušku. — Laāar odgurnu barku kao što mu je nareāeno, i promrmlja za sebe: — Ovo nije nimalo po našim laāarskim pravilima; Glenvarloh bez naroĀitog pobožnog poštovanja stupi na tle toga svetoga grada gāe se rodila kraljica Jelisaveta, i li kome je sada živeo njen manje slavan naslednik. Slažemo se sa mišljenjem jednog ranijeg pisca da Džems nije bio bez sposobnosti i da je bio dobronameran, ali on je samo lepo teorisao, a njegova prethodnica je delala. I dok je Jelisaveta bila tako odluĀna i nepokolebljiva da su Āak i njene slabosti, neke od kojih su same po sebi bile za osudu, izazvale poštovanje do izvesnog stepena, dotle je Džems bio tako slabe volje i tako kolebljiv da su Āak i njegove vrline i njegova dobronamernost izazivale potsmeh, jer se nikad nije moglo pouzdano predvideti kako þe njegovo držanje biti u datoj prilici. I najmudrije stvari koje je ikad rekao i najbolja dela koja je ikad uĀinio obiĀno su bila bojadisana izvesnom njegovom uroāenom kolebljivošþu i þudljivom nestalnošþu. I mada mu je ponekad polazilo za rukom da pridobije ljubav naroda, to obiĀno nije trajalo dugo; jer masa þe pre poštovati onoga monarha koga žigoše neki njegov prestup nego onoga koga njegove slabosti Āine samo smešnim. Ali preāimo na priĀu. Jedan od nosaĀa ponudi lordu Glenvarlohu da ponese njegovo sanduĀe i upita gde da ga odnese; ali u tome je i bilo pitanje. Smatrajuþi da je potrebno da se obrije i ošiša pre nego što ode kralju, i želeþi da dozna gde su sada kralj i njegovi doglavnici, Najdžel se
285 reši da ode u berbernicu, gde su se, kao što smo i ranije rekli, mogle Āuti sve novosti. On se ubrzo naāe u berbernici, i odmah je shvatio da þe Āuti sve vesti koje je želeo da sazna. Brz u svojim pokretima, berberin je takoāe bio brz i na jeziku; þaskao je bez prekida sa Najdželom dok ga je brijao. — Pitate da li je dvor ovde, gospodine? — da, gospodine, — i poslovi nam zbog toga bolje idu. Njegovo veliĀanstvo voli GrinviĀ; — svako jutro lovi po parku — gde imaju pristupa svi oni koji imaju pristup i na dvoru. Tamo ne puštaju rulju — jer su ti odrpanci onomad uplašili kraljevog konja svojom vikom. — Pa, gospodine, udesiþemo da vam brada bude malo kraþa, sada se tako nosi; ja znam poslednju modu — kod mene se brijaju i šišaju mnogi dvorani — jedan sobar, dva paža njegovog veliĀanstva, glavni kuvar, tri glasnika, dva Āuvara lovaĀkih pasa, i ugledni škotski vitez ser Mango Malagroler. — Verovatno Malagroter? — reĀe Najdžel, jedva uspevši da ubaci te dve reĀi. — Da, gospodine, Malagroder, kao što vi kažete, gospodine — za Engleza su škotska imena veoma teška za izgovor, gospodine. Ser Mango bi bio lep Āovek, gospodine — možda ga vi poznajete — kad ne bi hramao na jednu nogu, kad bi imao sve prste na ruci, i kad ne bi imao tako dugaĀak podbradak. Gospodine, na njegov podbradak mi ode jedan minut i dvadeset sekundi više vremena nego i na jedan drugi u celom GrinviĀu. Ali i pored svega toga on je vrlo lep Āovek; i ljubazan — vrlo ljubazan Āovek, gospodine — i tako veseo, gospodine, tako dobrodušan, izuzev što je toliko gluv da ni o kome pe Āuje ništa dobro, pa i kad Āuje, toliko je mudar da u to nikad ne veruje; on je uvek dobro raspoložen, sem u sluĀajevima kad se ne govori glasno, ili kad ga brijaĀ malo zaseĀe. — Jesam li vas zasekao, gospodine? Odmah þemo to popraviti, sa jednom kapi moje vodice, to jest moje žene, gospodine. — Ona sama priprema tu vodu. Jednu kap te teĀnosti, gospodine, i komadiþ crnog flastera, i sve þe biti divno, gospodine. — Da, gospodine, može se slobodno reþi da to ulepšava izgled pre no išta drugo. I princ je nedavno imao flaster na licu, i vojvoda takoāe; i, ako þete mi verovati, deset metara crnog tafta veþ je iseĀeno na flastere za dvorane. — A ser Mango Malagroter? — ponovo ga prekide Najdžel. — Da, da, gospodine — ser Mango, kao što ga vi zovete, najveseliji je i najdobrodušniji Āovek koga poznajem. — Vi biste hteli s njim da govorite, zar ne? O, naravno, s njim je lako razgovarati, to jest ukoliko to njegova gluvoþa dopušta. Ako ga niko ne pozove na doruĀak, on þe uskoro doþi da pojede goveāu šniclu kod mog
286 suseda Neda Kilderkina. Nedov restoran je tu odmah preko puta, gospodine; on je Āuven zbog svojih svinjskih kotleta, gospodine; ali ser Mango ne jede svinjetinu kao što je ne jede ni kralj,84 ni vojvoda Lenoks, ni lord Dalgarno. — Ako sam vas opet posekao brijaĀem, gospodine, to nije moja greška nego vaša. Ali jedna kap naše vodice, i drugi mali flaster, odmah ispod levog brka, i sve þe biti divno; to þe vam divno pristajati, kao jamica na obrazu, kad se budete osmehivali; a kad budete pozdravljali vašu lepu gospoāicu — ali, oprostite, molim vas, vi ste tako ozbiljni, suviše ozbiljni za vaše godine. — Nadam se da vas nisam uvredio; moja je dužnost da zanimam mušterije — moja dužnost, gospodine, i moje uživanje: — Ser Mango Malakroter? — Da, gospodine, uveren sam da je on sada kod Neda, jer ga malo ko sad poziva u goste otkako je lord Hantinglen otišao u London. Opet þu vas, izgleda, poseþi, gospodine, — tamo þete ga naþi gde sedi pored þaše vodnjikavog piva, jer on nikad ne pije žestoka piþa, gospodine, sem u društvu sa lordom Hantinglenom. — Ne mrdajte se, gospodine — ili u društvu s nekim drugim Āovekom, koji ga pozove na doruĀak. — Ali vodnjikavo pivo on uvek pije kod Neda i jede goveāu šniclu ili ovĀetinu a ponekad, u vreme sezone, i jagnjetinu — ali ne svinjetinu, mada je Ned Āuven zbog svinjskih kotleta. Ali Škoti nikad ne jedu svinjetinu — to je zaista Āudo! Neki ljudi misle da su oni neka vrsta Jevreja. Ima neke sliĀnosti, gospodine. — Ne mislite li tako? Oni nazivaju našeg kralja Solomonom, a Solomon je, zna se, bio car Jevreja; kao što vidite postoji sliĀnost. Nadam se, gospodine, da ste zadovoljni sa šišanjem i brijanjem. Moje delo þe ceniti vaša dragana. Oprostite, gospodine — nadam se da vas nisam uvredio. Molim vas, pogledajte se u ogledalo — još samo da malo skratim ove dlake. — Hvala vam, gospodine, — nadam se da þete me poseþivati dok budete bili u GrinviĀu. Želite li da Āujete gitaru, da biste celog dana bili dobro raspoloženi? — Tra-la-la-la, tra-la-la-la. Ne zvuĀi dobro, gospodine, — suviše mnogo njih sviraju na njoj. — Ne možemo da je Āuvamo od drugih, kao što to rade umetnici. Dopustite da vam pridržim ogrtaĀ, gospodine — da, gospodine — želite li da sami malo svirate, gospodine? — Put za ser Mangov restoran? — Da, gospodine; ali to je Nedov restoran, a ne ser Manka. — Vitez tamo jede, naravno, i zato je taj restoran i njegov u izvesnom smislu, gospodine — ha, ha! To je ona 84 Škoti u ono vreme nisu jeli svinjsko meso, a škotski brāani ga i danas ne jedu. Oni su smatrali da ne priliĀi jesti one životinje koje je Hristos prokleo i u koje su bili ušli zli dusi. Ben Džonson, opisujuþi kralja Džemsa, kaže da on nije jeo svinjetinu.
287 zgrada sa belo obojenim stubovima i crvenim prozorskim kapcima. — Eno, pred vratima stoji debeo Āovek — to je Ned liĀno, gospodine. — Njegovo bogatstvo se, kažu, ceni na hiljadu funti — iz Āega izlazi da je šurenje svinja unosniji posao od brijanja dvorana — ali naš posao je otmeniji. — Doviāenja, gospodine; nadam se da þete svratiti još koji put kod mene. — Rekavši to on najzad pusti Najdžela da ode. Posle tolikog berberinovog brbljanja u ušima lorda Glenvarloha još dugo je trajalo zujanje kao da je sve vreme slušao zvonjenje zvona. Došavši u restoran, gde se nadao da þe sresti ser Manga Malagrotera, od koga je, u nedostatku boljih savetnika, želeo da sazna najsigurniji naĀin da bude primljen kod kralja, lord Glenvarloh poĀe razgovarati sa domaþinom, veoma þutljivim Englezom. Ned Kilderkin je govorio, kao što bankar piše, samo najpotrebnije. Upitan da li je tu ser Mango Malagroter, odgovorio je: „nije.” Na pitanje da li þe doþi, odgovorio je: „da”. Na dalje pitanje kada þe doþi, odgovorio je: „sad”. A kad je lord Glenvarloh upitao da li može dobiti štogod za doruĀak, domaþin ne odgovori ništa veþ ga uvede u Āistu sobu gde je bilo nekoliko stolova, stavi stolicu pored jednog od njih i pozva lorda Glenvarloha da sedne, a zatim ubrzo donese doruĀak, koji se sastojao od goveāeg peĀenja i Āaše piva. Najdžel je, iako veoma rastrojen, jeo sa zadovoljstvom, jer je bio gladan posle onih Āasova provedenih na svežem jutarnjem vazduhu za vreme plovidbe. Za vreme doruĀka, Najdžel je dizao glavu kad god bi se vrata otvarala, jer je željno išĀekivao dolazak ser Manga Malagrotera. Najzad u restoran uāe neki po izgledu važan Āovek i poĀe ozbiljan razgovor sa domaþinom, koji je s puno poštovanja držao svoju kapu u rukama dok je razgovarao s njim. Na sebi je imao kratak kaput i pantalone bele kao sneg, i belu kecelju; a za pojasom, mesto maĀa, dugaĀak, oštar nož, sa drškom od jelenjeg roga; na glavi, belu kapicu koja mu je pokrivala uredno zaĀešljanu kosu. Sve ga je ovo obeležavalo kao žreca boga Koma,85 ili, prosto reĀeno, kao kuvara. Po naĀinu na koji je ukorevao domaþina što nije poslao u dvor neke namirnice, bilo je oĀito da je on dvorski kuvar. — To je neoprostivo, — reĀe on, — gospodine Kilderkine. — Kralj je dvaput tražio teleþe grudi i pileþi paprikaš, omiljeno jelo njegovog veliĀanstva, i nije ih mogao imati, jer gospodin Kilderkin nije snabdeo tim namirnicama glavnog kuvara, kao što se sporazumom obavezao. — 85 Komo (mitologija), bog sveĀane, vesele gozbe. — Prev.
288 Kilderkin promrmlja nešto kao svoje opravdanje, i to vrlo tihim glasom, kao što to obiĀno Āine oni koji se oseþaju krivim. Kuvar nastavi gromkim glasom: — Ne govorite mi o raznosaĀu i njegovim seljaĀkim kolima, i da živina još nije dovezena iz Norfoka; ispravan nabavljaĀ bi poslao svog momka, ili bi sam otišao, kao Vidrington. Šta bi bilo da je kralja prošla volja za jelom, gospodine Kilderkine? Šta bi bilo da njegovo veliĀanstvo nije veĀeralo? O, gospodine Kilderkine, drukĀije biste radili kad bi pravilno shvatili dostojanstvo našeg poziva, o kome onaj duhoviti Publije Terencije, afriĀki rob, kako ga naziva njegovo veliĀanstvo, kaže: „Tanquam in speculo — in patinas inspicere jubeo”.86 — Vi ste uĀen Āovek, gospodine Linkletere, — odgovori Englez, i to tako kao da mu je bilo teško da izgovori uzastopno šest reĀi. — NedouĀen sam, — reĀe g. Linkleter, — ali za nas, kraljeve zemljake, bilo bi sramota kad ne bismo imali Bi pojma o onome u Āemu je on tako velik znalac. Regis ad exemplar totlis componitur orbis, 87 gospodine Kilderkine — a to je isto što i reþi, kralj citira, kuvar uĀi, Jednom reĀju, gospodine Kilderkine, pošto sam imao sreþu da budem odgajen tamo gde je uĀenje latinskog jezika vrlo jevtino, ja sam, kao i drugi, stekao izvesno znanje i postigao izvesne uspehe — hm — hml… — Tada govornik sluĀajno pogleda na onu stranu gde je sedeo lord Glenvarloh i odjednom zaþuta, ne dovršivši do kraja svoj uĀeni govor; bio je oĀito toliko zbunjen da je þutljivi Englez ne samo upitao da mu nije pozlilo, veþ i da li bi popio nešto da se povrati. — Ne, sad mi je dobro, — odgovori uĀenjak; — ništa mi nije — mada oseþam neku vrtoglavicu. Mogao bih da popijem jednu Āašicu vašeg izvrsnog zaĀinjenog vina. — Odmah þu vam doneti, — reĀe Ned, klimnuvši glavom. ÿim je on otišao, kuvar priāe stolu za kojim je sedeo lord Glenvarloh i, pogledavši na njega znaĀajnim pogledom, reĀe: — Vi ste, gospodine, odskora u GrinviĀu. Savetujem vam da iskoristite priliku da prošetate parkom; kad sam dolazio ovamo zapadna kapija bila je otvorena, mislim da þe ih uskoro zakljuĀati i zato bi trebalo da požurite; naravno, ako vas to uopšte interesuje. Sada je sezona divljaĀi, gospodine!, i milina je videti jelene. Uvek pomislim, kad ih vidim kako se igraju i skaĀu, da bi bilo vrlo prijatno nataknuti na ražanj njihove debele butove, i zgotoviti 86 Nareāujem ti da gledaš u zdele kao u svoje ogledalo. — Prev. 87 Prema kraljevom primeru sve se ravna. — Prev.
289 njihove grudi uvijene u testo sa dosta bibera. On više ništa ne reĀe, jer Kilderkin uāe s piþem, veþ se udalji od Najdžela pošto ga još jednom znaĀajno pogleda. Āovek se brzo odluĀuje kad je u opasnosti. Najdžel se požuri da plati domaþinu raĀun i dozna kuda se ide za zapadnu kapiju parka. Našao ju je nezakljuĀanu, kao što je i oĀekivao. On primeti da od kapije vodi uzana staza kroz gustu šumicu koja je bila obitavalište košuta i lanadi, i zakljuĀi da tu treba da priĀeka. Nije prošlo ni pet minuta kad kuvar dojuri sav zadihan i zajapureniji od žurbe nego što je ikad bio pored svog ogromnog ognjišta. On brzo zakljuĀa kapiju kalauzom, priāe lordu Glenvarldhu i uplašeno mu reĀe: — Za ime sveta, lorde Glenvarloše, zašto se izlažete opasnosti? — Vi me, dakle, poznajete, prijatelju? — reĀe Najdžel. — Vas malo poznajem, lorde, ali sam dobro poznavao vašeg oca. Zovem se Lori Linkleter, lorde. — Linkleter! — ponovi Najdžel, Trebalo bi da se seþam… — Ja sam, lorde, bio kalfa kod starog RiĀija Moniplajsa, mesara u Vest-Portu u Edinburgu; voleo bih da pre smrti još jednom vidim taj grad. Vaš otac je uzeo RiĀija Moniplajsa kod sebe u kuþu da služi vaše lordstvo; i tako je uspostavljen neki odnos izmeāu mene i vašeg doma. — Ah, reĀe lord Glenvarloh, — ime sam vam bio gotovo zaboravio, ali se seþam vaše ljubaznosti. Vi ste uputili RiĀija kako da preda molbu njegovom veliĀanstvu? — Tako je, lorde, — odgovori kraljevski kuvar. — Umalo što nisam stradao zbog toga; jer RiĀi, koji je uvek bio tvrdoglav, nije postupio onako kako sam ga savetovao. Ali niko od engleskih kuvara ne ume da zgotovi naša škotska jela po kraljevom ukusu, te sam se pouzdao u svoju veštinu, i skuvao mu takvu Āorbu i spremio takvu škotsku kavurmu da ne samo nisam pao u nemilost veþ sam Āak i unapreāen. Sad sam mlaāi nadzornik u kuhinji, možete mi Āestitati, a uskoro mogu postati i stariji. — Veoma se radujem, — reĀe Najdžel, — što niste nastradali zbog mene — a još više što ste dobili unapreāenje u službi. — Vi ste dobrog srca, lorde, — reĀe Linkleter, — i ne zaboravljate siromahe; stvarno, ne vidim zašto biste ih i zaboravili, kad i oni mogu ponekiput da budu od koristi u neĀemu, Āak i na dvoru. Išao sam ulicom za vama i divio se vašoj dostojanstvenoj pojavi; ali sam bio pretrnuo od straha kad sam video da sedite u onom restoranu, iako vam preti velika opasnost. — Kako! Je li izdat nalog da se uhapsim? — upita Najdžel. — Izdat je, lorde; ima ljudi koji hoþe pošto-poto da vas ocrne. —
290 Neka im bog oprosti; gotovi su da razore Āestit dom radi svojih niskih ciljeva. — Biþe kako je suāeno! — reĀe Najdžel. — Tako je vaše lordstvo, možda, malo više naklonjeno veselosti, kao i svi ostali mladi plemiþi, ipak… — Prijatelju, nemamo vremena da govorimo o tome, — reĀe Najdžel. — Za mene je sada važno pitanje kako da doāem do kralja da razgovaram s njim? — Sa kraljem, lorde! — uzviknu Linkleter zaĀuāeno; — zar to nije svojevoljno izlaganje sebe opasnosti i propasti? — Moj dobri prijatelji, — odgovori Najdžel, — ja dobro poznajem dvor i prilike u kojima se nalazim, i stoga smatram da je najbolje da smelo idem pravim putem. Kralj ima razum da oceni gde je istina a gde neistina, i srce da uĀini ono što je pravo. — To je sve taĀno, lorde, i to je poznato nama, njegovim starim slugama — dodade Linkleter; — ali, avaj, kad biste vi znali koliko ima ljudi koji se trude i danju t noþu da pobune njegov razum protiv njegovog srca, i srce protiv razuma. — Koji ga navode da Āini surova dela za koja mu oni lažno tvrde da su milosrdna; i nagovaraju ga na nepravedna dela, tvrdeþi da su pravedna. Avaj meni, sluĀaj njegovog veliĀanstva, i njegovih miljenika koji utiĀu na njega, podseþa na poslovicu kojom se ljudi podrugivaju mome pozivu: „Bog šalje dobro meso, a āavo kuvare„ . — Ne vredi govoriti o tome, moj dobri prijatelju, reĀe Najdžel — moja Āast to zahteva. Oni me mogu osakatiti ili osiromašiti, ali neþe moþi da kažu da sam pobegao od svojih tužilaca. Moji drugovi plemiþi Āuþe moju odbranu. — Važi drugovi plemiþi! — uzviknu kuvar. — Avaj, lorde, mi nismo u Škotskoj gde plemiþi mogu otvoreno da izraze svoje mišljenje pred kraljem. O vašoj stvari þe se raspravljati u Zvezdanoj dvorani Vrhovnog suda, a sa tim se nije šaliti, lorde. Ako ste odluĀili da vidite kralja, ne kažem da bi to bilo rāavo, jer on voli kad se ljudi obraþaju pravo njemu, uzdajuþi se u njegovu mudrost i pravednost; i bilo je, znam, mnogo sluĀajeva da docnije ostane pri svojoj odluci, koja je uvek bila pravedna i milostiva; samo upamtite, lorde — potrebno je da zaĀinite svoj govor latinskim jezikom; nekoliko grĀkih fraza, takoāe, ne bi škodilo; a ako ubacite nekoliko jevrejskih reĀi o Solomonovoj praviĀnosti i sve to zapržite sa nekoliko oštroumnih šala, onda þe mu se to dopasti i biti po njegovom ukusu. Kažem vam istinu, lorde, pored toga što sam dobar kuvar, ja mnogo dugujem i batinama direktora naše škole koji me je
291 naterao da još uvek pamtim scenu kuvanja iz komedije „Heautontimorumenos.”88 — Ostavimo to, prijatelju, — reĀe lord Glenvarloh, — pa mi recite kako što pre da vidim kralja i !da razgovaram s njim? — Da ga vidite nije teško, — odgovori Linkleter; — on jaše ovim alejama da bi posmatrao lov na jelene i da bi tako izgladneo za ruĀak —1 i to me podseþa da moram iþi u kuhinju. Ali govoriti sa kraljem nije tako lako, sem ako ga sretnete samog, a to se retko dešava, ili ga saĀekate u gomili koja Āeka da ga vidi kad sjaše s konja. — A sad doviāenja, lorde, dao vam bog svako dobro! — kad bih mogao da uĀinim više za vas, rado bih to uĀinio. — Vi ste i tako mnogo uĀinili za mene, pa Āak se zbog mene izložili izvesnoj opasnosti, reĀe lord Glenvarloh. — Molim vas idite, a mene ostavite mojoj sudbini. ÿestiti kuvar je oklevao, ali sve bliži zvuci lovaĀkih rogova opomenuše ga da nema mnogo vremena za gubljenje. Rekavši lordu Glenvarlohu da þe mu otkljuĀati kapiju da bi se, u sluĀaju potrebe, mogao vratiti istim putem, Linkleter mu ponovo požele svako dobro i oprosti se s njim. Na ljubaznost tog sirotog zemljaka, koja je, delimiĀno, proizlazila iz rodoljublja, a delimiĀno iz zahvalnosti, jer se taj dobri Āovek seþao davno uĀinjenih dobrota, lord Glenvarloh je gledao kao na poslednje znake prijateljstva u tom hladnom, nepredusretljivom gradu, i oseþao je da se sada mora osloniti jedino na samog sebe. Prošao je mnogim alejama, upravljajuþi se prema zvucima lovaĀkih rogova, i usput je sretao dvorane iz kraljeve svite, koji su gledali na njega kao na jedno od onih lica koja su posredstvom dvorskih službenika dobili pristup u kraljev park. Ali se Džems još nije pojavljivao, niti iko od njegovih glavnih dvorana, i Najdžel poþe da se pita da li bi bilo bolje da rizikuje da navuĀe na sebe nemilost time što þe saĀekati kralja pred kapijom dvorca, da bi ga oslovio pri njegovom povratku. Ali mu se baš tada ukaza neoĀekivana prilika da govori s kraljem. Najdžel je išao jednom od onih dugaĀkih staza koje presecaju park, kad je zaĀuo prvo udaljen šum, a zatim topot kopita koji je postajao sve glasniji i glasniji; uskoro zatim Āuše se i lovaĀki povici. On skrete sa putanje da bi ostavio slobodan prolaz za divljaĀ i hajku. Pravo prema 88 »ÿovek koji je mrzeo samog sebe«, komedija Publija Terencija. — Prev.
292 mestu gde je stajao Najdžel jurio je jelen, sav u peni i znoju, raširenih nozdrva; ali ga baš tada oboriše dva ogromna lovaĀka psa od rase dobro poznate škotskim brāanima, ali koja se retko viāa u Engleskoj. Jedan pas uhvati jelena za grlo, drugi mu zari svoje oštre zube u trbuh. Bilo bi prirodno da se tada lord Glenvarloh, i sam gonjen kao divlja zver, odao mislima sliĀnim razmišljanju tužnog Džeka;89 ali je navika Āudna stvar, te je on na to gledao samo kao lovac, a ne kao moralista. Putem prema postradalom jelenu jahao je usamljen konjanik na savršeno obuĀenom konju, koji se pokorno pokoravao svakom dodiru uzde kao automat pritisku dugmeta. Udobno sedeþi na sedlu konjanik je, bez ikakve opasnosti, mogao usporiti ili ubrzati korake svoga konja koji, Āak i u najodluĀnijim trenucima lova, nije — nikad trĀao punim kasom. JahaĀeva oprema i njegovo oprezno jahanje pokazivali su da to nije niko drugi do kralj Džems. Bio je potpuno sam, jer su dvorani znali da mu laska da misli da je pretekao sve ostale jahaĀe. — Prekrasno, Baši, — prekrasno Bati! — povika on približavajuþi se. — Kraljevske mi Āasti, vi ste ponos Balviterskih Brda! — Pridrži mi konja, prijatelju, — reĀe on Najdželu, ne zaustavljajuþi se da vidi kome se obraþa. — Pridrži mi konja i pomozi mi da sjašem. — Ah, dovraga, zar ne možeš da požuriš pre nego što stignu oni lenjivci? — Ne zateži suviše dizgin — a sada pridrži uzengiju — tako, sad smo na terra firma. 90 Rekavši to i ne pogledavši u svoga pomoþnika, kralj Džems izvuĀe iz korica svoj kratak, oštar, lovaĀki nož, koji je bio stvar najsliĀnija sablji Āiji je izgled mogao da podnese, i zari ga, s velikim zadovoljstvom, u grlo jelenu, uĀinivši tako kraj muĀnoj agoniji sirote životinje. — Lord Glenvarloh, koji je znao kako treba postupiti u takvoj prilici, okaĀi uzdu kraljevog konja o granu 1, kleknuvši, prevrnu jelena na leāa; držao ga je u tom položaju sve dok kralj, koji je bio suviše udubljen u svoju omiljenu zabavu da bi zapazio išta drugo, nije rasekao nožem jelenove grudi, secundum artem, 91 i napravio popreĀni presek da bi video debljinu slanine na jelenovim grudima, kada je ushiþeno uzviknuo: — tri palca slanine na grudima! — divno — divno, tako mi moje krune — gde su ti lenjivci, sve sam ih prestigao! Sedam osam parožaka na rogovima. 89 Vidi prvi Āin, scenu drugu, u Šekspirovoj drami »Kako vam drago«. — Prev. 90 ÿvrstom tlu. — Prev. 91 Prema svima pravilima veštine. — Prev.
293 To je jelen! I to prvi u ovoj sezoni! Baši i Bati, poljubite me, dragi moji, poljubite me! — Psi poĀeše da se umiljavaju oko kralja i da ga ližu svojim krvavim njuškama i toliko ga iskrvaviše da je izgledalo kao da je izvršen krvav napad na njegovo miropomazano telo. — Ah, odlazite, dosta, dosta! — viknu kralj, koga psi umalo ne oboriše na zemlju. — Vi ste baš kao i ljudi; ako im se da mali prst oni hoþe celu ruku. — A ko si ti, prijatelju? — upita on, pogledavši tek sada u Najdžela, i to letimiĀno. Ti nisi iz naše svite. Tako ti boga, reci, dovraga, ko si? — Nesreþan Āovek, vaše veliĀanstvo, — odgovori Najdžel. — To sam i sam znao, — odgovori kralj jetko, — jer inaĀe ne bih te uopšte video. Moji podanici ne daju se videti kad su sreþni; ali kad im se desi neka nevolja odmah trĀe meni da se žale. — A kome se drugom do vama, božjem zastupniku na zemlji, možemo obratiti u svojoj nevolji? — upita Najdžel. — U pravu si, prijatelju, u pravu si — sasvim dobro reĀeno, — izjavi kralj; — ali ne bi bilo rāavo kad biste zastupniku božjem dali i malo mira na zemlji. — Ako vaše veliĀanstvo pažljivo pogleda u mene, — reĀe Najdžel, jer kralj, zauzet oko pasa i oko seĀenja jelena samo je trenutno bio pogledao u svoga pomoþnika, — videþe ko se usuāuje da iskoristi ovu priliku koja se možda više nikad neþe ponoviti. Kralj Džems se zagleda u lorda Glenvarloha i odjedanput preblede, ispusti lovaĀki nož iz ruke i uplašeno se osvrnu natrag, kao da traži pomoþ ili da pomišlja na bekstvo, a zatim uzviknu: — Glenvarloh! Tako mi krštenog imena! A ja sam sám i nisam na konju! — dodade on, i poāe prema svom konju. — Oprostite što vas uznemiravam, moj gospodaru, — reĀe Najdžel, postavljajuþi se izmeāu kralja i konja; — ali Āujte me za trenutak. — Bolje þu te saslušati na konju, — odgovori kralj. — Ovako ne mogu da Āujem ni reĀi, prijatelju, ni jedne jedine reĀi; i nije pristojno da se tako ispreĀiš preda me; skloni mi se s puta, gospodine, nareāujem ti kao podaniku. — Koji li je āavo svima njima, te još nema nikoga? — Tako vam krune koju nosite, gospodaru moj, — reĀe Najdžel, — i za koju su se Āasno borili moji preci, molim vas, umirite se i saslušajte me samo za trenutak, To što je tražio nije bilo u kraljevoj moþi da mu uĀini. Strah koji je obuzimao kralja nije bio obiĀan kukaviĀluk koji potstiĀe Āoveka na bekstvo, i koji može da izazove samo sažaljenje ili prezir, veþ izvesno mnogo Āudnije i složenije oseþanje. Jadni kralj se beše uplašio i naljutio;
294 želeo je i da izbegne opasnost i da ne izgubi od svog dostojanstva. Ne slušajuþi šta lord Glenvarloh govori, hteo je da što pre uzjaše na svoga konja, i stalno je ponavljao: — Ja sam slobodan kralj, prijatelju — ja sam slobodan kralj — ne dopuštam da mi moj podanik zapoveda. — Zašto li Stini ne dolazi? Hvala bogu, evo ih idu — Hej, ovamo — hej, ovamo — Stini, Stini! — Vojvoda od Baklngama dojaha kasom u pratnji nekoliko dvorana, i poĀe svojim uobiĀajenim prisnim tonom: — Vidim da je sudbina, kao i uvek, bila naklonjena našem dragom tatici — ali šta je to? — Šta je to? Izdaja, pretpostavljam, — odgovori kralj; — i to tvojom krivicom, Stini. Tvog dragog taticu i prijatelja mogli su i ubiti koliko se ti brineš za njega. — Ubiti? Uhvatite nitkova! — uzviknu vojvoda. — Neba mi, to je Olifant! — Dvanaest lovaca odmah sjahaše. Jedni grubo šĀepaše lorda Glenvarloha, koji je smatrao ludošþu da pruži ma kakav otpor, dok se drugi okupiše oko kralja. — Da niste ranjeni, gospodaru, — da niste ranjeni? — Ne, koliko mi je poznato, — reĀe uplašeni kralj, Āijem se strahu ne bi trebalo toliko Āuditi jer je u mladosti bio izložen raznim anatemama i zaverama; — ne, koliko mi je poznato; ali pretresite ga, pretresite ga. Siguran sam da sam video oružje pod njegovim ogrtaĀem. Namirisao sam barut — u to sam sasvim siguran. Kad skidoše ogrtaĀ sa lorda Glenvarloha i videše njegove revolvere, u gomili, koja se svakog minuta poveþavala, zaĀuše se povici Āuāenja i psovke zbog zloĀinaĀke namere koja je neopravdano pripisana Najdželu. ÿak ni Āuveni revolver Mak Alastera Mora, odanog svome kralju kao što je Najdžel bio svom, a koji je bezrazložno izazvao uzbunu meāu vitezovima i dvorkinjama za vreme krunisanja Džordža IV — Āak ni taj revolver nije proizveo veþu zapanjenost od one koja je bezrazložno izazvana oružjem koje je oduzeto od lorda Glenvarloha; a ni sam Mak Alster Mor ne bi mogao odbiti sa veþim preziranjem i negodovanjem tvrāenje da je ono nošeno radi nekog mraĀnog cilja. — Vodite odavde toga bednika — oceubicu — krvožednog nitkova! — Āulo se sa svih strana; i kralj, koji je, sasvim prirodno, pridavao svom životu istu važnost koju su mu tobož pridavali i ostali, povika glasnije od svih ostalih: — Da, da — vodite ga odavde. Dosadio je i meni i celoj zemlji. Samo mu nemojte naneti nikakvu telesnu povredu — i tako vam boga, gospoda, ako ste sigurni da ste ga sasvim razoružali, stavite u korice vaše sablje, noževe i maĀeve da ne biste i nehotice ranili jedan
295 drugoga. Na kraljevu zapovest svi staviše oružje u korice; oni koji su razmahivali sabljama setiše se da kralj mrzi da vidi isukano oružje. Ova Džemsova uroāena nesklonost pripisivana je tome što je užasno ubistvo Rizija92 bilo izvršeno u prisustvu njegove majke, pre no što je on i došao na svet. U tom trenutku stiže i prestolonaslednik, kome je, dok je lovio u drugom delu tog prostranog parka, saopštena vest o tom dogaāaju; pratilo ga je nekoliko dvorana, meāu kojima je bio i lord Dalgarno. On skoĀi s konja i brižno upita oca da li je ranjen. — Mislim da nisam, ÿarlse, dete moje, — ali sam malo umoran od borbe sa zloĀincem. — Stini, daj mi Āašu vina, — boca je privezana za moje sedlo. — Poljubi me, ÿarlse, dete moje, — produži monarh, ispivši vino; — o, sine moj, državi i tebi pretila je opasnost da izgubite dragog oca, jer ja sam i pater patriae i pater familias. 93 — Quis desiderio sit pudor aut modus tam cari capitis! 94 — Avaj meni, crnina bi bila skupa u Engleskoj, i ne bi bilo oka koje ne bi, zaplakalo. Pri pomisli na opštu žalost koju bi izazvala njegova smrt, dobrodušni monah tiho zajeca. — Je li moguþe ovo? — upita ljutito ÿarls; jer se ponosni princ stideo zbog slabosti svoga oca, a u isto vreme je oseþao gnev, kao sin i podanik, zbog napada na kraljev život. — Neka ispriĀa neko ko je video šta se desilo — moj lorde od Bakingama? — Ne mogu reþi, vaše visoĀanstvo, — odgovori vojvoda — da sam video ikakav pokušaj nasilja na njegovo veliĀanstvo, inaĀe bih se osvetio razbojniku na licu mesta. — Onda bi ti, u svojoj revnosti, uĀinio grešku, Džordže, — izjavi princ; — takve prestupnike je bolje prepustiti zemaljskim zakonima. Ali, zar se nitkov nije borio sa njegovim veliĀanstvom? — Ne bih to rekao, vaše veliĀanstvo, — odgovori vojvoda, koji je, mada je imao mnogo drugih nedostataka, mrzeo laž. — Meni se uĀinilo da je on hteo da zadrži njegovo veliĀanstvo, dok je njegovo veliĀanstvo želelo da uzjaše konja; ali su kod njega našli revolvere, što je protivno 92 Rizi (1523 — 1506) ljubimac Škotske kraljice Marije Stjuart. — Prev. 93 Otac otadžbine i otac porodice. — Prev. 94 Prema takvoj važnoj osobi ljubav mora da je bezgraniĀna. — Prev.
296 proglasu; i kako se pokazalo da je prestupnik Najdžel Olifant, o Āijoj je neobuzdanosti i vaše veliĀanstvo Āulo veþ nekoliko puta, to smo izgleda u pravu što pretpostavljamo najgore. — Najdžel Olifant! — uzviknu princ; — zar je taj nesreþnik tako brzo zapao u novu grešku! Dajte da vidim te revolvere. — Ti si dovoljno pametan da se ne baviš takvim glupostima, Āarlse, dete moje? — reĀe Džems. — Ne daj mu ih, Stini — nareāujem ti kao podaniku. Mogu da ispale sami od sebe, to se Āesto dešava. — Ti ih ipak hoþeš? — Da li je iko video tako svojeglavo dete! — Zar mi nemamo dovoljno vojnika i ratnika veþ ti moraš da isprazniš revolvere — ti, naslednik prestola, iako smo okruženi ljudima koje plaþamo da bi izlagali svoje živote radi naše bezbednosti? Ne obziruþi se na oĀeve reĀi, princ Āarls, uporan u sitnicama kao i u važnim poslovima, svojeruĀno isprazni revolvere; u svakom od njih naāe po dva metka. Svi digoše ruke uvis zaprepašþeni pomišlju kakav je užasan prestup nameravan, koji je samo pukom sreþom izbegnut. Najdžel je sve do ovog trenutka þutao — a sada mirnim glasom zamoli da bude saslušan. — ÿemu to? — odgovori hladno princ. — Vi ste znali da ste optuženi zbog teške krivice, i umesto da se, shodno proglasu, predate vlastima, vas nalaze ovde naoružanog pred licem samoga kralja. — Vaše visoĀanstvo, to oružje sam nosio radi samoodbrane, a samo pre nekoliko Āasova ono je bilo i neophodno potrebno radi zaštite života drugih lica. — Bez sumnje, lorde, — hladnokrvno produži princ. — Vaš naĀin života u poslednje vreme, i društvo u kome ste se kretali navikli su vas na oružane sukobe. Meni se nemojte obraþati sa vašim pravdanjem. — Saslušajte me — saslušajte me plemeniti prinĀe! — žarko je molio Najdžel. — Saslušajte me! Možda þete — Āak i vi — jednog dana moliti da budete saslušani, ali þe biti uzalud. — Kako to, gospodine, — reĀe princ oholim tonom, — kako da to razumem, lorde? — Ako ne ljude, prinĀe, — odgovori zarobljenik, — a ono nebo, svi moramo moliti za milost. — To je istina, lorde, — reĀe princ, oholo klimnuvši glavom u znak odobravanja; — i ja ne bih odbio da vas saslušam kad bi vam to nešto koristilo. Ali vama þe se suditi pravedno. Ja cu liĀno razmotriti vaš sluĀaj.
297 — Da, da, — izjavi kralj, — on je uputio appellatio ad Caesarem95 — mi þemo liĀno ispitati Glenvarloha, na podesnom mestu i u podesno vreme; a sada ga odvedite i odnesite to oružje, jer mi je dosadilo da ih gledam. — ÿudna stvar, Džordže, — reĀe princ ljubimcu; — taj plemiþ ima vrlo prijatno lice, i mirnu Āvrstinu u pogledu i reĀima. Ne mogu da verujem da bi on pokušao takav oĀajan i beskoristan zloĀin. — Ne oseþam ni ljubav ni naklonost prema tom mladiþu, — odgovori Bakingam, — ali se moram saglasiti s vašim visoĀanstvom da je naš dragi monarh prenaglo zakljuĀio da mu je pretila opasnost od tog Āoveka. — Duše mi, Stini, nisi u pravu, — reĀe kralj. — Zar ja ne znam miris baruta? Ko je drugi do ja namirisao Peti Novembar? Sesil i Sofolk, i svi oni, bili su na pogrešnom tragu, dok sam ja prozreo celu stvar; pa zar onda možeš reþi da ne mogu da namirišem barut? Džon Barklej je smatrao moju intuiciju nadahnuþem, do izvesnog stepena, i naziva svoj spis o toj zaveri: — Series patefacti divinitfus parricidi; 96 i Sponada, na sliĀan naĀin, kaže o nama Divinitus evasit. 97 — Kraljevina se radovala što se vaše veliĀanstvo tako sreþno spaslo, i divilo se vašoj mudrosti koja je ušla u trag zaveri, — reĀe vojvoda od Bakingama. — Duše mi, Stini, ti si u pravu. Malo je mladih ljudi koji umeju kao ti da cene mudrost svojih starijih; a što se tiĀe ovog izdajnika, izgleda mi da je on ptica iz istoga gnezda. Da nije on papista? Neka vide da li ima na sebi krst ili neku drugu rimsku dranguliju. — Ne bi mi priliĀilo da pokušam da branim toga nesreþnika, — reĀe lord Dalgarno, — s obzirom na težinu njegovog sadašnjeg prestupa, pri pomisli na koji se ledi krv u žilama svakog vernog podanika. Ali, ipak, vaše veliĀanstvo, pravo mi je da kažem da mi je taj Āovek, koji se ranije ispoljio samo kao moj neprijatelj, a sada se otkrio i u mnogo crnim bojama, uvek izgledao više kao puritanac nego kao papista. — Ah, Dalgarno, jesi li i ti ovde? — reĀe kralj. I ti, takoāe, nisi tada bio s nama svi ste nas prepustili našoj sopstvenoj snazi i staranju 95 Žalbu Cezaru. — Prev. 96 O zloĀinu otkrivenom po volji božjoj. — Prev. 97 On se spasao po volji božjoj. — Prev.
298 proviāenja, kada smo stajali lice u lice s tim razbojnikom! — Proviāenje nikad ne ostavlja bez pomoþi Āoveka koji bi svojom smrþu zavio u tugu i duboku crninu tri kraljevine. — Sigurno, lorde — sigurno, — odgovori kralj — ali da se maloĀas našao pored nas tvoj otac sa svojom dugaĀkom sabljom, to bi godilo našem oku; stoga þemo pomoþi proviāenju time što þemo ubuduþe uvek u našoj blizini imati dva snažna gardista? — I tako, taj Olifant je puritanac? — ali to je kao i da je papista — jer, krajnosti se dodiruju, kao što kažu skolastici. Kao što sam veþ rekao u svojoj knjizi, postoje puritanci Āija su naĀela papistiĀka — oni su nov parožak na starom rogu. Princ, bojeþi se da þe mu se otac upustiti u prepriĀavanje cele sadržine svoga spisa Basilicon Doron, 98 požuri se da mu kaže da je vreme da se vrate u dvor, i razmotre šta da se uradi da se umiri uzbuāeni narod, na koga je dogaāaj toga jutra napravio dubok utisak. Kad su stigli do kapije, neka žena se duboko pokloni i predade kralju neku pismenu molbu, koju on primi i sa uzdahom strpa u džep. Princ je želeo da sazna njenu sadržinu. — Lakej þe ti pokazati ovu molbu, — reĀe kralj, pošto skinem lovaĀko odelo. Zar ti misliš, dete moje, da ja mogu da proĀitam sve molbe koje mi se dadu? Pogledaj me, dete, — (i on pokaza na džepove svojih pantalona koji su bili nabijeni molbama). — Ja sam kao magarac — ako mogu tako da se izrazim — koji se povija pod teretom. Da, da, Asinus fortis accumbens inter terminos, 99 kao što piše u latinskom prevodu biblije. — Da, da, Vidi terram quod esset optima, et supposui humerum ad portandum, et factus sum tributus serviens. 100 — Videh ovu zemlju Englesku, i postadoh brigom preoptereþeni kralj. — Vi ste zaista dobro natovareni, moj dragi tatice i prijatelju, — reĀe vojvoda od Bakingama, primajuþi molbe koje kralj izvadi iz svojih džepova. — Da, da, — nastavi monarh; — uzmite ih, deco, uzmite ih sve. — Jedan moj džep je nabijen molbama, drugi paškvilama; ove poslednje su 98 Carski dar. — Prev. 99 Snažni magarac je iznemogao pod težinom tereta. — Prev 100 Videh zemlju koja beše divna i podmetnuh pleþa da je ponesem, i postadoh sluga koji plaþa danak. — Prev.
299 me mnogo zanimale. Verujem da priĀa o Kadmu101 ima hijeroglifski karakter, i da su zmajevi zubi koje je sejao bila slova koja je izmislio. Ti se smeješ, Āarlse, dete moje? — Āuj što þu ti reþi. — Kad sam prvi put došao ovamo iz svoje otadžbine, gde su ljudi surovi kao i priroda, Engleska mi se, duše mi, uĀinila obetovanom zemljom; dobijao sam utisak da kralj nema ništa da radi do da provodi dane u miru i spokojstvu. Ne znam kako se to dogodilo, ali vidim da se Engleska Āudno izmenila. — ProĀitaj ovu paškvilu o meni i mojoj vladavini. Zmajevi zubi su posejani, Āarlse, dete moje; molim boga da njihova opasna, naoružana žetva ne stigne za vreme tvog života, ako ja ne doživim da je vidim. Ne dao bog da je doživim, jer þe dan te žetve biti strašan. — Ja þu veþ znati kako da uništim taj usev Āim nikne, — jel’ tako, Džordže? — izjavi princ i pogleda u svoga ljubimca pogledom koji je izražavao preziranje prema strahovanju njegovog oca i uverenost u svoju vlastitu Āvrstinu i odluĀnost. Za vreme ovog razgovora, naoružani kraljevi gardisti sprovodili su Najdžela ulicama GrinviĀa, Āije se stanovništvo, koje je bilo uzbuāeno vešþu o pokušaju napada na kraljev život, tiskalo napred da vidi tobožnjeg izdajnika. Najdžel primeti u gomili kuvara, koji kao da se beše skamenlo od Āuda, i berberina, koji je sa radoznalošþu, a i sa zaprepašþenjem, gledao u svog posetioca. Takoāe mu se uĀini da vide i laāara u zelenom kaputu. Najdžel nije imao vremena da išta drugo primeti, jer ga brzo staviše u barku sa sprovodnikom i dvojicom gardista; šest snažnih veslaĀa i barka zaplovi rekom. Prolazili su pored Āitave šume katarki trgovaĀkog brodovlja, koje je svedoĀilo o ogromnoj trgovaĀkoj moþi Londona još u ono vreme i izazivalo divljenje stranaca. Sada su se približavali niskim i pocrnelim zidinama tvrāave, na kojima su se, ovde-onde videli topovi i naoružani stražari. Niska, mraĀna zasvoāena kapija, koja se mrštila na mnoge nevine žrtve i mnoge krivce, mrgodila se sada i na Najdžela. Barka pristade uz široke stepenice, o koje lenjo udarahu talasi. Stražar na kapiji prošapta nekoliko reĀi sa sprovodnikom. Ubrzo zatim doāe i starešina tvrāave, koji primi lorda Glenvarloha, i potpisa da su mu ga 101 Kadmo je, po grĀkoj mitologiji, osnivaĀ Tebe. PriĀa se da je on ubio zmaja iz Āijih su zuba, pošto ih je posejao, iznikli naoružani ljudi koji su se borili izmeāu sebe sve dok samo pet njih nije ostalo u životu. Predanje kaže da su ta petorica preci glavnih tebanskih porodica. — Prev.
300 sprovodnici predali.