201 njena starija prijateljica daje savete zato što joj želi dobro, mada u dubini duše nije shvatala kako ledi Hermiona, koja nikad ne napušta, svoje sobe, može da uĀi životnoj mudrosti nju koja dvaput nedeljno putuje od Templ Bara do Lombardske ulice i, sem toga, šeta po parku svake nedelje kad god je lepo vreme. Margareta, ipak, nije bila mnogo raspoložena da sluša te primedbe i pouke, i njeni odlasci tamo verovatno bi se sasvim proredili da nije oseþala naroĀito poštovanje prema svojoj savetodavci i da joj nije laskala pomisao da ona ima slobodan pristup tamo gde malo njih mogu da doāu. Mada je u razgovoru s njom ledi Hermiona uvek bila ozbiljna, nikad nije bila oštra i stroga prema njoj; i nije je nikad vreāalo kad je u njenom prisustvu g-āica Margareta govorila suviše lakomisleno, pa Āak ni onda kada su Margaretine reĀi bile takve da su navodile Mona Polu da diže oĀi uvis i uzdiše sa onim sažaljenjem koje pobožni oseþaju prema onima koji su suviše odani uživanjima ovoga sveta. I tako se, uglavnom mlado devojĀe potĀinjavalo, mada ne bez izvesnog negodovanja, savetima ledi Hermione, i to utoliko pre što je u njenoj svesti tajanstvenost koja je okružavala liĀnost njene savetodavke još otpoĀetka bila spojena sa nejasnom pretpostavkom o njenom velikom bogatstvu i važnosti; a tu pretpostavku su, otkako je devojka postala sposobnija da zapaža, mnoge okolnosti i potvrdile. Āesto se dešava da nam saveti koji nam izgledaju nametnuti u vreme kad nam sve ide dobro postanu dragoceni u Āasovima nevolje, koja nam poljulja veru u naše sopstveno rasuāivanje; ovo se dešava naroĀito u onim sluĀajevima kad znamo da nam naš savetodavac može pored saveta pružiti i potrebnu pomoþ. Gospoāica Margareta je baš sada bila u takvom položaju, ili je bar tako smatrala, da su joj savet i pomoþ bili potrebni; i zato je, posle besane i brižne noþi, odluĀila da se obrati ledi Hermioni, koja þe joj, kako se nadala, ne samo dati savet veþ i pružiti potrebnu pomoþ. Razgovor izmeāu njih najbolje þe pokazati cilj njene posete.
202 GLAVA 19. Ove mi svetlosti, ona je nenadmašna deva! Stvorena da voli ratnika, da mu Previja rane i ljubi krvavo Āelo, Da mu peva dok mu pomaže da se naoruža; Ona bi ratnika tako osokolila Da bi mu neprijateljski doboši ZvuĀali kao neki veseo pripev. — Stara komedija. ad je g-āica Margareta ušla u Foldžamove odaje zatekla je njihove žiteljke zauzete svojim uobiĀajenim zanimanjem; ledi Hermiona je Āitala, a njena služavka je vezla veliki þilim koji je bila poĀela još u vreme kada je Margareta prvi put došla kod njih. Hermiona ljubazno klimnu glavom, ali ne reĀe ništa; Margareta je bila zadovoljna tim, jer joj je to davalo vremena da pribere misli; ona priāe Mona Poli, naže se nad njen ram i reĀe joj polušapatom: — Vi ste vezli evo ovu ružu kad sam vas prvi put viāela — pogledajte, na ovom mestu sam ja pogrešila kad sam pokušala da izvezem cvetiþ — tada sam tek bila napunila petnaest godina. Od tog vremena sam veþ priliĀno ostarela, Mona Pola. — Nadam se da si se i opametila, dete moje — odgovori Mona Pola, koja nije bila toliko naklonjena lepoj Margareti koliko njena gospodarica, delimiĀno zato što je po prirodi bila stroga i netrpeljiva prema mladosti i veselosti, a delimiĀno iz ljubomore jer ju je smatrala suparnicom u osvajanju Hermionine naklonosti. — Šta to govoriš Moni, mala moja? — upita ledi. — Samo to, — odgovori g-āica Margareta, — da je pravo cveþe veþ triput cvetalo otkako sam prvi put videla Mona Polu da veze vrt na ovom platnu, a njene ljubiĀice još nisu ni pupile. — To je istina, moja ptiĀice, = odgovori Hermiona, — ali pupoljci koji najsporije cvetaju traju najduže u cvetu. Ti si ih videla u vrtu da su K
203 triput cvetali, ali si ih videla i da su triput uvenuli; a Mona Polini þe biti u cvetu veĀito — i neþe se bojati ni mraza ni bure. — To je istina, gospoāo, — odgovori g-āica Margareta, — ali oni nemaju ni života ni mirisa. — To je, mila moja, — odgovori ledi Hermiona, — isto što i porediti život uznemiren nadom i strahom, ispunjen Āas uspehom Āas razoĀarenjem, uzburkan ljubavlju i mržnjom, život strasti i oseþanja, potišten i skraþen svojim zamornim menama, sa mirnim i spokojnim životom, nadahnutim oseþanjem dužnosti i posveþenim njihovom vršenju. Je li tako? — Zaista ne znam, gospoāo, — odgovori g-āica Margareta; — ali ja bih više volela da sam ševa, koja peva dok leti sa letnjim povetarcem, nego da sam vetrokaz, prikovan na gvozdenoj šipci, koji se kreþe taman toliko koliko da izvrši svoju dužnost, da nam pokaže s koje strane vetar duva: — Poreāenja nisu dokaži, mila moja, — reĀe ledi Hermiona smejuþi se. — Veoma žalim što je tako, — odgovori Margareta, — jer su poreāenja lep, zaobilazan naĀin da starijima izrazimo svoje neslaganje; a naroĀito po ovom pitanju ima ih Āitavo mnoštvo, i to vrlo prikladnih i lepih. — Doista? — reĀe ledi Hermiona. — Daj da Āujem neka od njih, molim te. — Od mene bi, naprimer, bilo suviše smelo da vam kažem, — poĀe Margareta, — da bih umesto jednolikog mirnog života više volela malo raznovrsnosti ispunjene nadom i strahom, sreþom i razoĀarenjem — i — i — i drugim oseþanjima koje je izvolela pomenuti vaša milost, dok, medutim, mogu slobodno da vam kažem, ne stideþi se, da mnogo više volim leptira nego tvrdokrilca, jasiku nego namrgoāenu škotsku jelu, Āije lišþe nikad ne treperi; i da od svih Āasovnika koje je napravio moj otac najviše mrzim onaj ogromni Āasovnik u nemaĀkom stilu, koji izbija svakog sata, svakih pola sata, svakih Āetvrt sata, svakih osam minuta, kao da je to važno da svet zna da je on navijen i da radi. Kako se može, naprimer, porediti glomazan, zveketav holandski Āasovnik sa divnim Āasovnikom koji je, po narudžbini gospodina Heriota, moj otac napravio za vas, koji svira mnoge vesele melodije i iz koga se, kad otkucava, pojavljuju mavarski igraĀi što poskakuju po taktu. — A koji od tih Āasovnika radi taĀnije, Margareta? — upita ledi. — Moram priznati da holandski ima preimuþstvo u tome, — odgovori Margareta. — Izgleda da ste u pravu, ledi, poreāenja nisu
204 dokazi, bar moja poreāenja nisu ništa dokazala. — ÿini mi se, Margareta, — reĀe ledi smešeþi se, — da si ti u poslednje vreme mnogo mislila o tim stvarima. — Možda fiak suviše mnogo, gospoāo, — odgovori Margareta tako tiho da je samo ledi Hermiona Āu, iza Āije je stolice sada stajala. Te reĀi su bile izgovorene tako ozbiljnim glasom i propraþene takvim uzdahom da odmah pobudiše pažnju one kojoj su bile upuþene. Ledi Hermiona se okrete, zagleda se ozbiljno u Margaretu, zamisli se i, najzad, naredi Mona Poli da ode sa svojim vezom u prednju sobu. Kad ostaše same ona reĀe Margareti da sedne pored nje. — Ostaþu ovde, gospoāo, sa vašim dopuštenjem, — odgovori Margareta ne menjajuþi položaj, — radije bih da me Āujete ne gledajuþi me. — Za ime sveta, devojko, — uzviknu njena pokroviteljka, — Šta ti to imaš da kažeš što se ne bi moglo reþi licem u lice tako vernoj prijateljici kao što sam ti ja? Margareta odgovori zaobilazno: — Imali ste pravo, najdraža ledi, kada ste rekli da sam se ja u poslednje vreme suviše podala svojim oseþanjima. Kriva sam, znam, ljutiþete se na mene, i kum takoāe, ali ne mogu drukĀije, on mora biti spasen. — On? — ponovi ledi udarajuþi glasom na tu reĀ; — ta mala reĀ objašnjava tvoju tajnu; — ali nemoj mi stajati iza leāa, hodi napred, ludice! Kladim se da si pustila da ti bude suviše u mislima onaj mladi, veseli kalfa. Mada veþ odavno nisi pominjala Vinsenta — to ne znaĀi da nisi mislila o njemu. Da li si bila toliko budalasta da mu dopustiš da ti govori ozbiljno? — ÿula sam da je vrlo smeo mladiþ. — Nije dovoljno smeo, gospodo, da kaže išta što bi mene oneraspoložilo, — odgovori Margareta. — Pa možda te to i nije oneraspoložilo, — reĀe ledi, — ili ti možda on nije ništa ni rekao, što bi bilo još pametnije i bolje. Budi otvorena sa mnom, mila moja — tvoj kum þe se uskoro vratiti, pa þeš se posavetovati i sa njim. Ako je mladiþ vredan i od Āestitih roditelja njegovo siromaštvo nije nikakva nepremostiva prepreka. Ali vi sta oboje vrlo mladi, Margareta — tvoj kum þe, verovatno, reþi da je potrebno priĀekati da on stekne svoje majstorsko pravo. Margareta beše pustila ledi Hermionu da govori jer nije znala kako da je prekine; ali poslednje reĀi uvrediše joj ponos i ona odmah izjavi: — Oprostite mi, gospoāo, ali to nije mladiþ koga pominjete, niti ikakav drugi kalfa ili majstor iz Londona…
205 — Margareta, — odgovori ledi, — prezriv ton kojim ti pominješ ljude tvoje klase, od kojih su stotine ako ne i hiljade njih u svakom pogledu bolji od tebe, i koji bi ti Āinili veliku Āast kad bi mislili na tebe, ne jemĀi da je tvoj izbor mudar — a jasno je da si ga veþ uĀinila. Ko je taj, devojko, u koga si se tako nepromišljeno zaljubila? — plašim se da si zaista bila nepromišljena u tome. — To je mladi škotski lord Glenvarloh, — odgovori Margareta tihim ali Āvrstim glasom. — Mladi lord Glenvarloh! — ponovi ledi s Āuāenjem. — Devojko, ti nisi pri svoj pameti. — Znala sam da þete to reþi, gospoāo, — odgovori Margareta. — To mi Je još jedna osoba rekla — možda þe mi svi to reþi — ponekad i ja sama sebi to kažem. Ali pogledajte u mene, ledi, jer sad þu stati pred vas, pa mi recite da li je ludilo u mojim oĀima i mojim reĀima kad vam opet ponovim da sam se zaljubila u tog mladog plemiþa. — Ako nema ludila u tvojim oĀima i reĀima, devojko, ima beskrajne ludosti u onome što sad kažeš, — odgovori oštro ledi Hermiona. — Jesi li ikad Āula da ljubav meāu nejednakima donosi išta drugo sem nesreþe? Traži ravnoga sebi, Margareta, da bi izbegla opasnost i nesreþu koje prate onu koja izabere muža izvan svoje klase. — Zašto se osmehuješ, devojko? Zar ima iĀega smešnog u onome što kažem? — Zaista ne, gospoāo, — odgovori Margareta. — Ja sam se samo osmehnula pri pomisli da, uprkos ogromne razlike koju je rang zaveo izmeāu biþa stvorenih od ista ilovaĀe, um prostih pogaāa istu metu kao i um obrazovanih i visokih liĀnosti. Sva razlika se sastoji samo u razliĀitom naĀinu izražavanja. Gospoāa Ursula mi je kazala istu stvar koju mi je i vaša milost sada rekla; samo vi, gospodo, govorite o opasnosti i nesreþi, dok je gospoāa Ursula govorila o vešalima i gospoāi Tamer koja je bila obešena. — Doista? — reĀe ledi Hermiona; — a ko je ta gospoāa Ursula, koju je tvoj mudri izbor združio sa mnom u teškom zadatku davanja saveta jednoj budali? — Žena susednoga berberina, gospoāo, — odgovori Margareta s pritvornom skromnošþu, ali u srcu vrlo zadovoljna što je našla posredan naĀin da žacne oholost svoje stavetodavke. — Ona je, posle vaše milosti, najpametnija žena koju poznajem. — Podesna prijateljica, — reĀe ledi, — tim izborom si pokazala kako shvataš svoje obaveze prema sebi i drugima! — Ali šta ti je, devojko — kuda þeš? — Da tražim savet od gospoāe Ursule, — reĀe Margareta, tobož
206 spremna da ode; — jer vidim da je vaša milost suviše ljuta da bi mi ga dala, a stvar je hitna. — Kakva je to hitna stvar, ludice moja? — reĀe ledi ljubaznijim tonom. — Sedi, devojko, i ispriĀaj mi tvoju priĀu. Istina je da si budala, i to þudljiva budala; ali si ipak dete, uprkos svih tvojih þudi, i mi ti moramo pomoþi, ako možemo. — Sedi, kažem ti, pa þeš uvideti da u meni imaš sigurniju i mudriju savetodavku nego u berberinovoj ženi. I reci mi kako si se mogla zaljubiti u Āoveka koga si, mislim, videla svega jedanput. — Videla sam ga nekoliko puta, — odgovori devojka, pogledavši u zemlju, — ali sam govorila s njim samo jedanput. I bila bih u stanju da taj jedini razgovor izbrišem iz svojih misli, iako je na mene uĀinio takav utisak da bih Āak i sada mogla ponoviti svaku reĀ koju je on tada kazao; ali ono što se desilo posle tog razgovora urezalo je lik toga mladiþa u moje srce zauvek. — Devojko, — odgovori ledi, — zauvek je reĀ koja u takvim prilikama sleþe sa naših usana, ali, ipak, ne bi trebalo da je olako izgovaramo. Ovaj svet, sa svojim strastima, radostima i tugama prolazi kao brz vetar ništa nije zauvek izuzev ono što nas Āeka iza groba. — U pravu ste što ste me popravili, gospoāo, — mirno reĀe Margareta; — trebalo je da vam kažem da þu u svom sadašnjem duševnom stanju ostati celog svog zemnog života, koji þe svakako biti kratak. — A zbog Āega se taj škotski lord tako urezao u tvoju pamet? Šta on ima u sebi tako naroĀitoga? — upita ledi. — Priznajem da je vrlo lep, jer sam ga videla; i pretpostavljam da je uĀtiv i ljubazan. Ali kakva su njegova druga svojstva, jer ova što pomenuh zaista nisu vrlo retka? — On je nesreþan, gospoāo, — vrlo nesreþan — i okružen raznim zamkama, vešto napravljenim da se ocrni njegovo ime, upropasti njegovo imanje, pa Āak, možda, i da mu se oduzme život. Ove planove je u poĀetku skovala gramzivost, kojoj se sada pridružilo osvetoljubivo slavoljublje, podstaknuto velikom zlobom; jer lord Dalgarno je… — Mona Pola — Mona Pola! — viknu ledi Hermiona prekidajuþi priĀu svoje mlade prijateljice. — Ona me ne Āuje, — reĀe ona, a zatim ustade i izlazeþi reĀe: — moram je potražiti — odmah þu se vratiti. — Ona se zaista ubrzo vrati. — Pomenula si ime koje mi je izgleda poznato, — reĀe ledi Hermiona; — ali me je Mona Pola ispravila. Ne znam ništa o tom lordu — kako si ono rekla da se zove? — Lord Dalgarno, — nastavi Margareta, — najgori Āovek na svetu. Pod izgovorom prijateljstva uveo je lorda Glenvarloha u kockarnicu, da
207 bi ga naveo na veliko kockanje, ali to nije uspelo tom prepredenom izdajniku jer je mladi lord bio suviše Āestit, umeren i obazriv da bi upao u takvu zamku. Kad su to videli onda su okrenuli njegovu umerenost protiv njega, i zato što nije hteo da postane plen vukova poĀeli su da lažno govore da se on udružio s vukovima da bi pljaĀkao naivne! Podli lord Dalgarno je na taj naĀin potkopavao ugled svog zemljaka koji nije ništa slutio, i starao se na sve moguþe naĀine da ga okruži svojim izmeþarima kako bi ga na taj naĀin odstranio od dvora i od društva sebi ravna. Još od vremena barutne zavere73 nije bilo podlije i smišljenije zavere. Ledi Hermiona se tužno nasmeši na Margaretinu jarost, a zatim uzdahnu i reĀe mladoj devojci da ona malo poznaje svet kad se toliko Āudi njegovim podlostima. — Ali na koji si naĀin, devojko, — dodade ona, — uspela da saznaš tajne namere tako opreznog Āoveka kao što je lord Dalgarno, jer svi su nitkovi obiĀno vrlo oprezni. — Dopustite da ne odgovorim na to pitanje, — reĀe devojka, — jer bi time odala druga lica — ali budite uve-i reni da je moje obaveštenje sasvim taĀno; samo, ne smem reþi ništa odreāenije Āak ni vama. — Suviše si smela, Margareta, — reĀe ledi, — da se u tako mladim godinama mešaš u takve stvari. To ne samo da je opasno veþ i ne dolikuje jednoj devojci. — Znala sam da þete to reþi, — reĀe Margareta blaže i strpljivije nego što je to obiĀno Āinila kad joj se što prigovori. — Ali u mom srcu ne postoji nikakva druga želja sem da pomognem tome nevinom i obmanutom Āoveku. — Uspela sam da mu pošaljem pismo u kome sam ga upozorila na dvoliĀnost njegovog prijatelja, — nažalost, to upozorenje je samo ubrzalo njegovu propast; on þe sigurno stradati ako mu se na vreme ne pomogne. Rekao je svome lažnom prijatelju u lice da je smerao da ga upropasti i isukao maĀ na njega u kraljevskom parku, i sada þe biti izložen strašnoj kazni zbog tog oružanog napada u blizini kraljevog dvorca. — To je zaista neobiĀna priĀa, — uzviknu Hermiona; — je li onda, lord Glenvarloh u tamnici? — Nije, gospoāo, hvala bogu, veþ u utoĀištu Vajtfrajazu — ali je vrlo 73 Barutna zavera katolika da ubiju kralja Džemsa I i Ālanove Gornjeg i Donjeg doma; ali je jedan od zaverenika, Gaj Foks, uhvaþen baš kad je hteo da zapali burad s barutom ispod Parlamenta (3 novembra 1605 g.). — Prev.
208 sumnjivo da þe mu ono pružiti zaštitu u takvom sluĀaju kao što je njegov — govori se da je vrhovni sudija izdao naredbu o njegovom hapšenju. — Neki student iz Templa je uhapšen i u nevolji je zato što mu je pomagao u njegovom bekstvu. — ÿak i njegovo privremeno bekstvo u to ozloglašeno mesto, iako ga je krajnja nužda nagnala da ode tamo, iskoristiþe njegovi neprijatelji da ga oljagaju. Sve ovo znam pa ipak ne mogu da ga spasem — ne mogu da ga spasem bez vaše pomoþi. — Bez moje pomoþi? — uzviknu ledi — ti nisi pri sebi! — Na koji bih naĀin ja, u ovoj mojoj usamljenosti, mogla da pomognem tome nesreþnom plemiþu? — Vi imate sredstava za to, — reĀe Margareta; — ako se ne varam, vi imate ono sredstvo pomoþu koga je moguþe uradili sve ha ovom svetu — vi imate bogatstvo i mali deo vašeg blaga omoguþio bi mi da ga izbavim iz njegove sadašnje opasnosti. Jedna mala svota omoguþila bi njegovo bekstvo — i ja… — ona zastade. — A ti þeš ga pratiti, bez sumnje, i požnjeti plodove svog mudrog pothvata u njegovu korist, — reĀe ledi Hermiona podsmešljivo. — Neka vam bog oprosti tu nepravednu pomisao, gospoāo, — odgovori Margareta. — Ja ga više nikad neþu videti — ali þu biti sreþna što sam ga spasla. — Hladan ishod za tako smelu i žarku ljubav, — reĀe ledi sa osmehom koji je izražavao sumnju. — To je, ipak, jedini koji ja oĀekujem, gospoāo — i, gotovo bih mogla reþi, jedini koji želim — i sigurna sam da neþu preduzimati nikakve korake da bude drukĀije; hrabra sam u njegovoj stvari, ali sam u svojoj vrlo plašljiva. Za vreme našeg jedinog susreta nisam bila u stanju da mu kažem nijedne reĀi. On Āak ne zna ni zvuk moga glasa — i sve što sam rizikovala, i što moram rizikovati, Āinim za onoga koji bi rekao, kad bi ga pitali, da se ne seþa da je ikad razgovarao i sedeo pored tako neznatne osobe kao što sam ja. — ÿudno je i neshvatljivo što se podaješ takvoj romantiĀnoj i opasnoj strasti, — reĀe ledi Hermiona. — ZnaĀi, onda, da vi ne želite da mi pomognete? — reĀe Margareta; — onda, zbogom, gospoāo — nadam se da þete Āuvati moju tajnu. — PriĀekaj još malo, — reĀe ledi, — i reci mi na koji bi naĀin ti pomogla tom mladiþu kad bi imala potreban novac. — To pitanje je sasvim izlišno, gospoāo, — reĀe Margareta, — pošto nemate nameru da mi pomognete; pa Āak i kad bi imali nameru da to uĀinite i tada bi ono bilo izlišno. Vi ne biste razumeli sredstva kojima moram pribeþi, a vreme je suviše kratko da vam ih objašnjavam.
209 — Da li doista raspolažete takvim sredstvima? — upita ledi. — Pomoþu skromne svote, — odgovori Margareta Ramzi, — mogla bih da osujetim sve njegove neprijatelje — i gnevnog kralja — i ogorĀenog princa — i osvetoljubivog Bakingama — i zlobnog lorda Dalgarna — sve, sve bih njih mogla osujetiti! — Da li je moguþe da sve to uradiš a da sebe ne izložiš opasnosti, Margareta? — upita ledi. — Jer, ma kakva da je tvoja namera, ne smeš dovoditi u opasnost svoj ugled i svoju liĀnost u pokušaju da pomogneš drugome; a ja sam, devojko, moralno obavezna tvome kumu — tvome i mome dobrotvoru — da te ne pomažem ni u kakvom opasnom i nedostojnom pothvatu. — Verujte mojoj reĀi, — mojoj zakletvi, — draga ledi, — odgovori mlada devojka, — da þu ja raditi preko drugih lica i da se neþu umešati ni u kakav pothvat u kome bi moje uĀestvovanje bilo opasno po mene ili nedostojno jedne žene. — Ne znam šta da radim, — reĀe ledi Hermlona, — možda je nerazumno i neobazrivo s moje strane da ti pokažem u takvom pustolovnom planu; ali, cilj izgleda Āastan, ako su sredstva sigurna — Kakva je kazna, ako im padne u ruke? — Avaj, avaj, gubitak njegove desne ruke! — odgovori Margareta, jecajuþi. — Zar je engleski zakon tako svirep? Onda milost postoji samo na nebu, — reĀe ledi, — kad su Āak i u ovoj slobodnoj zemlji ljudi vuci jedan prema drugom. — Umiri se, Margareta, i reci mi kolika je svota potrebna za spasenje lorda Glenvarloha. — Dvesta zlatnika, — odgovori Margareta; — znam da þu jednog dana moþi da vam ih vratim — ali sam uverena — to jest, mislim — da vas ne interesuje da vam govorim o tome. — Ni reĀi o tom, — reĀe ledi; — zovi ovamo Mona Polu.
210 GLAVA 20. Veruj mi, prijatelju, uvek je tako, Još od doba velikog potopa: »Nevernik se kune, a žena veruje — Kaje se, prekoreva ga, A zatim opet veruje«. — Novi svet. ad se Margareta vrati sa Mona Polom, ledi Hermiona ustade od stola i dade služavci malu cedulju na kojoj je minut ranije napisala nekoliko reĀi. — Mona Pola, — reĀe ona, — odnesi ovu cedulju Robertu, blagajniku; pa neka ti da svotu pomenutu u belešci i odmah je donesi ovamo. Mona Pola napusti sobu. — Zaista ne znam, Margareta, — izjavi ledi Hermiona, — da li ispravno postupam. Ja živim povuĀeno i nimalo ne poznajem praktiĀan život — to neznanje ne može se nadoknaditi samo Āitanjem. — Bojim se da ti ne uĀinim neko zlo, i da postupam neispravno, prema zakonima države koja mi je pružila utoĀište; pa ipak je u srcu nešto što ne može da se odupre tvojim molbama. — Oh, poslušajte vaše srce — poslušajte ga, draga, plemenita gospoāo! — reĀe Margareta, bacivši se na kolena i obgrlivši kolena svoje dobrotvorke, u koju je gledala moleþivim pogledom kao u svoga anāela Āuvara; — ljudski zakoni su naredbe smrtnih, ali je glas srca glas božji u nama. — Ustani, ustani, devojko, — reĀe Hermiona; — ti si me tronula više nego što sam mislila da me išta može tronuti. Ustani i ispriĀaj mi kako se to desilo da su se za tako kratko vreme tvoje misli, pogledi, reĀi, pa Āak i najmanji postupci toliko izmenili? Od þudljivog i vetropirastog devojĀeta odjednom si se pretvorila u odluĀnu i oseþajnu devojku, Āije reĀi i postupci izazivaju divljenje? K
211 — Zaista, ne znam kako se to desilo, draga ledi, — reĀe Margareta, — ali mi se Āini dok sam bila neozbiljna da sam i mislila samo na neozbiljne stvari. Ono na [ta sad mislim je duboko i ozbiljno, i vrlo se radujem ako su moje reĀi i postupci u skladu s tim. — Mora da je tako, — reĀe ledi; — pa, ipak, ta promena izgleda brza i Āudna. Od neiskusne devojke pretvorila si se u dubokomislenu, strasnu ženu, gotovu na onu krajnju samopožrtvovanost koja Āesto ne dobije zasluženu nagradu. Ledi Hermiona duboko uzdahnu. U tom trenutku u sobu ude Mona Pola, i reĀe nešto svojoj gospoāi na stranom jeziku kojim su Āesto meāu sobom govorile, a koji je bio potpuno nepoznat Margareti. — Moramo se malo strpiti, — reĀe ledi svojoj gošþi; — blagajnik je otišao nekim poslom, ali þe se vratiti kroz pola sata. Margareta je kršila ruke od jeda i nestrpljenja. — Svaki minut je dragocen, — nastavi ledi, — to vrlo dobro znam; ne smemo uzalud gubiti vreme. Mona Pola þe Āekati dole i primiti novac Āim se blagajnik vrati. Ona dade uputstva u tom smislu svojoj služavci, koja ponovo napusti sobu. — Vi ste vrlo ljubazni, gospoāo — vrlo ljubazni, — reĀe sirota mala Margareta, a ruke i usne su joj drhtale, i srce joj se stezalo pri pomisli da þe možda morati dugo da Āeka. — Budi strpljiva, Margareta, i priberi se, — reĀe ledi; — ti þeš možda morati da uložiš veliki napor da bi izvela ovaj tvoj smeli pothvat — budi strpljiva — to je jedini lek protiv zala u životu; — Da, gospoāo, — reĀe Margareta, brišuþi oĀi i trudeþi se uzalud da umiri svoju nestrpljivu prirodu, — slušala sam o tome — i to vrlo Āesto, zaista; pa i sama sam, neka mi nebo oprosti, tako govorila ljudima kojima se desilo neko zlo; ali u to vreme nisam imala nikakvo bolno iskustvo, a sada sam uverena da nikad više neþu nikome propovedati o strpljenju, jer sam saznala da nije lako biti strpljiv. — O tome þeš docnije bolje misliti, devojko, — reĀe ledi Hermiona; — i ja sam tako, posle prve nesreþe, mislila nepravedno o onima koji su mi govorili o neophodnosti strpljenja; ali su me docnije nesreþe nauĀile njoj, te sada smatram da je strpljenje glavna potpora u nevolji, iskljuĀujuþi, naravno, religiju, koja nas takoāe tome uĀi. Margareta brzo obrisa suze i zamoli svoju pokroviteljicu da joj oprosti za njenu neobuzdanost — Trebalo je da shvatim, — reĀe ona, — trebalo je da uvidim iz naĀina vašeg života, gospoāo, da ste vi mnogo patili; zato vi i možete da
212 uĀite druge ljude strpljenju, jer im vašim životom dajete primer. Ledi je þutala neko vreme, a zatim odgovori: — Margareta, poveriþu ti svoju tajnu. Ti više nisi dete, veþ umna i oseþajna žena. Od tvoje tajne poverila si mi onoliko koliko si smela — od moje ja þu ti reþi onoliko koliko se usuāujem. Ti se možda pitaš zašto hoþu da ti priĀam o svome bolu u trenutku kada je tvoj duh uznemiren? Ja ti odgovaram da ne mogu da odolim nagonu da to uĀinim baš sad. Možda je to zato što mi se prvi put posle tri godine dešava da budem svedok izliva ljudske strasne patnje, te je i moja tuga oživela toliko da je u ovom Āasu ne mogu da zadržim u svojim grudima — a možda i zato što se nadam da þeš ti, koja, izgleda, ploviš punim jedrima prema steni na kojoj sam ja doživela brodolom, izvuþi neku pouku iz moje priĀe i postati opreznija. Eto, ako si ti voljna da me saslušaš, ja sam voljna da ti ispriĀam ko je ustvari tužna žiteljka ovih usamljenih odaja, i zašto ona živi ovde. Ovako þe nam bar brže proþi vreme, dok Āekamo da nam Mona Pola donese odgovor od Roberta. U svakom drugom Āasu svog života Margareta Ramzi bi saslušala s nepodeljenom pažnjom to saopštenje o predmetu koji je izazivao opštu radoznalost. Pa Āak i u tom uzbudljivom trenutku, uprkos tome što je drhtava srca osluškivala da li se na stepenicama Āuju koraci Mona Pole, Margareta se, podstaknuta zahvalnošþu, radoznalošþu i svešþu da iz svojih liĀnih interesa treba da ugodi ledi Hermioni, pribra koliko je mogla da bi je saslušala te joj se zahvali na ukazanom poverenju. Ledi Hermiona, sa svojom uobiĀajenom mirnoþom ispriĀala je svojoj mlaāoj prijateljici sledeþe: — Moj otac bio je trgovac, ali u gradu Āiji su trgovci kneževi, þerka sam predstavnika plemiþke loze u Ðenovi Āije se ime, po Āasti i starodrevnosti, takmiĀi sa prvim imenima slavne āenovske aristokratije. — Moja majka je bila škotska plemiþka. Svoje poreklo je vodila — nemoj se zaĀuditi — od loze Glenvarlohovih — eto zašto sam se ja tako brzo zainteresovala za zlu sudbu tog mladog lorda. On mi je blizak roāak, i moja mati, koja se ponosila svojim poreklom, još u detinjstvu mi je razvila interesovanje za tu porodicu. Deda moje majke, mlaāi sin doma Glenvarloh, bio je pristalica nesreþnoga begunca grofa Botvela, koji se, pošto nije uspeo da dobije nikakav položaj ni na jednom stranom dvoru, najzad nastanio u Španiji, gde je živeo od bedne penzije koju je dobio zato što je postao katolik. Ralf Olifant, moj deda, otišao je od njega, s gnušanjem, i živeo je u Barseloni, gde je, blagodareþi svome prijateljstvu s guvernerom, mogao ostati veran svojoj protestantskoj veri, koja se tamo smatrala za jeres. Moj otac, zbog svojih trgovaĀkih poslova
213 živeo je više u Barseloni nego u svojoj domovini, mada je ponekad odlazio u Ðenovu. — U Barseloni se upoznao sa mojom majkom zaljubio se u nju, i oženio se njome; nisu bili iste vere ali su se voleli. Ja sam bila njihovo jedinĀe. Pred svetom sam bila katolikinja i išla redovno u katoliĀku crkvu; ali moja majka, koja se užasavala katoliĀke vere, tajno me je vaspitala u duhu protestantizma; a moj otac, ili zato što je bio ravnodušan prema tome, ili zato što nije hteo da zadaje bol svojoj voljenoj ženi, preþutno je pristao da tajno budem ište vere kao i majka. — Ali kada je, na nesreþu, moj otac, u svojim najboljim godinama, oboleo od sušice, za koju je znao da je neizleĀiva, uvideo je opasnost kojoj bi njegova udova i þerka posle njegove smrti mogle biti izložene u zemlji tako odanoj katolicizmu kao što je Španija. Zbog toga se, u toku poslednje dve godine svoga života, postarao da pošalje u Englesku velik deo svoje imovine, koju je njegov verni i Āestiti poslovni prijatelj, plemeniti Āovek pod Āijim krovom sada živim, uložio tako da nam je donosila veliki prihod Da je moj otac doživeo da potpuno ostvari svoju nameru da povuĀe ceo svo] kapital iz trgovine i on bi došao s nama u Englesku, i tako bi se pred svoju smrt uverio da þemo ovde mi imati udoban i miran život. Ali je sudba drukĀije htela. Umro je ostavivši velike svote u rukama svojih Španskih dužnika; sem toga, bio je poslao mnogo robe jednom bogatom društvu madridskih trgovaca, koji posle njegove smrti nisu hteli da isplate raĀun. Kamo sreþe da smo ostavili tu imovinu u rukama tih lakomih grabljivaca, koji su na tu robu svoga pokojnog poslovnog prijatelja gledali kao na svoj plen. Imali smo dovoljno sredstava veþ prenetih u Englesku ne samo za udoban veþ i za raskošan život; ali su nam prijatelji govorili da bi to bila ludost dopustiti da ostane u rukama tih neĀasnih ljudi imovina koja nam po pravu pripada. Svota je bila velika, i, pošto je tužba veþ bila podneta, moja majka je smatrala da uspomena na moga oca nalaže da se tužba privede uspešnom kraju, utoliko pre što su advokati toga trgovaĀkog društva pokušali da bace izvesnu senku na Āestitost oĀevog poslovanja. — Otputovale smo stoga u Madrid. Bila sam tada, draga Margareta, tvojih godina, mlada i lakomislena kao što si ti ranije bila. Otputovale smo, kažem, u Madrid da bismo zadobile pokroviteljstvo dvora i kralja, bez Āije bi pomoþi, kako su nam rekli, bilo uzaludno oĀekivati pravdu protiv tog bogatog i moþnog trgovaĀkog društva. — Naše bavljenje u španskoj prestonici oteglo se nekoliko meseci. Što se mene tiĀe, bol za umrlim ocem beše se stišao, i meni je bilo potpuno svejedno ako i zauvek ostanemo u Madridu. Moja mati
214 dopuštala je sebi i meni veþe slobode od onih na koje smo ranije bile navikle. Našla je srodnike meāu škotskim i irskim oficirima, mnogi od njih su zauzimali visoke položaje u španskoj vojsci; njihove žene i kþeri postale su naše prijateljice i drugarice, te sam stalno imala prilike da govorim maternjim jezikom moje majke, koji sam od nje nauĀila još u detinjstvu. Tokom vremena zdravlje moje majke poĀelo je da popušta, pa, kako me je mnogo volela, dopustila mi je da odlazim u društvo u koje je ona retko odlazila. Puštala me je pod nadzorom poznatih dama na koje se, kako je mislila mogla potpuno osloniti; naroĀito je imala poverenja u ženu jednog oficira. Ali slabost i pritvorstvo te žene bili su prvobitan uzrok moje nesreþe. Bila sam vesela i lakomislena, Margareta — opet ti kažem — kao što si ti doskora bila, i moja se pažnja, kao i tvoja sada, beše odjednom usredsredila iskljuĀivo na jednog Āoveka. — On je bio mlad plemiþ, lep i obrazovan škotski oficir. Dovde je moj sluĀaj sliĀan tvome, ali ne dao bog da ta sliĀnost bude potpuno. Taj Āovek iz plemiþke porodice, lep, obrazovan i hrabar — taj nitkov, jer to je, Margareta, najpogodnije ime za njega — izjavio ml je ljubav i ja sam mu poverovala. Kako sam mogla posumnjati u njegovu iskrenost? Ako je on bio bogat i plemiþkog roda, ja sam takoāe bila bogata naslednica i od ne manje visokog roda. On nije znao veliĀinu bogatstva moga oca, niti sam mu ja o tome govorila, zapravo, ni sama u to vreme nisam to taĀno znala. A nisam mu ni saopštila važnu okolnost da je velik deo tog bogatstva veþ bio van domašaja samovoljnih vlasti i nepodložan samovoljnoj sudskoj presudi. Moj dragan je, možda, mislio, kao što je moja majka želela da i ceo svet veruje, da gotovo cela naša imovina zavisi od nesigurnog ishoda parnice radi Āijeg voāenja smo bile došle u Madrid. Ona je to verovanje namerno podržavala jer je smatrala, ako bi se doznalo da je moj otac poslao tako velik deo svoga kapitala u Englesku, da to ne bi nimalo pomoglo njenom pothvatu da povrati i preostale svote preko španskog suda. Ne raspolažuþi veþim znanjem od ostalih, odnosno mog imovnog stanja, onaj o kome ti govorim bio je u poĀetku, Āini mi se, iskren u svojim namerama. On je imao dovoljno uticaja u sudu da izdejstvuje da se parnica svrši u našu korist, a moja imovina, raĀunajuþi samo ono što je trebalo da dobijemo parnicom u španiji, bila je sasvim velika. Ukratko, ma kakve da su bile njegove pobude, on me je, s mojim odobrenjem, zaprosio u majke. Usled dugotrajne bolesti, rasuāivanje moje majke bilo je oslabilo i bila je postala vrlo razdražljiva. — Ti si, sigurno, slušala o ogorĀenim borbama izmeāu starih škotskih porodica, za koje se može reþi, jezikom Biblije, da oci jedoše
215 kiselo grožāe a deci trnu zubi. Na nesreþu — trebalo bi da kažem na sreþu, s obzirom kakvim se taj Āovek pokazao, — izvesna takva borba postojala je, još iz drevnih vremena, izmeāu njegovog doma i doma moje majke, ona je oseþala ogorĀenu mržnju prema njegovoj lozi. Kada me je on zaprosio ona nije mogla da savlada svoj gnev — izreāala je sva zla koja su njegove suparniĀke porodice nanele jedna drugoj u toku krvave borbe za vreme dva stoleþa — zasula ga raznim prezrivim imenima i odbacila njegovu prosidbu kao da je on najveþa hulja na svetu. — Moj izabranik se povukao u gnevu; a ja sam ostala da plaĀem i ropþem na sudbinu i, moram priznati svoju grešku, na svoju dobru majku, koja me je mnogo volela. Bila sam drugaĀije vaspitank od nje; predanja o porodiĀnim, neprijateljstvima i borbama u Škotskoj, koja su bila važna istorija za moju majku, bila su za mene beznaĀajna kao i postupci i maštarije Don Kihota. Gorko sam okrivljavala majku što je žrtvovala moju sreþu praznom snu o porodiĀnom dostojanstvu. — Dok sam još bila u tom raspoloženju, moj dragan je stalno tražio da obnovi vezu sa mnom. PoĀeli smo da se sastajemo u kuþi gospoāe koju sam ti pomenula, koja je, iz niskih pobuda, omoguþila naše sastajanje. Najzad smo se tajno i venĀali, toliko me je daleko bila odvela moja zaslepljena ljubav. Moj ljubavnik je našao sveštenika anglikanske crkve. Mona Pola, koja me je služila još od moga detinjstva, bila je svedok pri našem venĀanju. Moram reþi istinu o toj vernoj služavci. Preklinjala me je da odložim svoju nameru do posle majĀine smrti, kada þu moþi da se javno venĀam; ali navaljivanja moga dragana i moja ljubav prema njemu uĀinili su da preāem preko njenih molbi. Gospoāa o kojoj sam ti govorila bila je drugi svedok, a da li je ona znala za tajnu moga muža nisam nikada bila u stanju da doznam. U njenoj kuþi smo se i dalje Āesto sastajali; i ljubav moga muža izgledala je isto tako iskrena i neograniĀena kao i moja. — Govorio je da se mnogo ponosi sa mnom i da stoga želi da me upozna sa nekoliko prijatelja Engleza. Ovo se nije moglo uĀiniti kod gospoāe D…; ali, po njegovoj naredbi, koja je za mene bila zakon, ja sam ga dvaput posetila u njegovom stanu u hotelu, u pratnji Mona Pole. Zatekla sam kod njega malo društvo od dve dame i dva mladiþa. Vreme smo proveli vrlo veselo, bilo je muzike, šale i igranja. Slušala sam o slobodi ophoāenja kod engleskog naroda, ali nisam mogla a da ne pomislim da se u tom mladom društvu ona graniĀi sa razuzdanošþu, koja je naroĀito padala u oĀi posle veĀere. Ali sam tu svoju pomisao pripisala svom neiskustvu, jer nisam mogla da sumnjati u pristojnost
216 onoga što moj muž osporava. — Uskoro se moja sudbina promenila — moja sirota majka umre. — Hvala bogu što se to dogodilo pre no što je saznala ono što bi joj skrhalo srce. — Ti si verovatno slušala o tome dau Španiji katoliĀki sveštenici, a naroĀito kaluāeri, opsedaju postelju samrtnika da bi dobili zaveštanja u korist crkve. Veþ sam ti rekla da je moja majka, usled dugotrajne bolesti, bila postala vrlo razdražljiva i da joj je bila oslabila moþ rasuāivanja. Sveštenici okupljeni oko njene postelje svojim navaljivanjem izazvali su kod nje negodovanje, koje ju je nadahnulo smelošþu protestantske sekte kojoj je tajno pripadala. Priznala je svoj protestantizam koji je tako dugo tajno ispovedala; izjavila da se odriĀe svake nade koju ne propoveda protestantska vera; s prezrenjem je odbila sve obrede rimokatoliĀke crkve; obasula je zaĀuāene sveštenike prekorima zbog njihovog licemerstva i gramzivosti i naredila im da napuste njen dom. Otišli su ogorĀeni i gnevni, i uskoro se vratili s predstavnicima inkvizicije. Ali su našli samo hladan leš one kojoj su hteli da se osvete. Kada su saznali da i ia pripadam majĀinoj jeresi otrgli su me od njenog mrtvog tela i zatvorili u usamljen manastir, gde su vrlo surovo postupali sa mnom. Igumanija mi je rekla da se mora postupati strogo prema meni ne samo zbog mojih verskih zabluda veþ i zbog mog raspusnog života. Da bih se opravdala izjavila sam im da sam udata i zamolila igumaniju da o mom stanju obavesti moga muža. Ona se na to hladno nasmejala i rekla da je crkva odredila meni boljega supruga. Savetovala me je da se zakaluāerim da bih zaslužila ljubazniji postupak prema sebi u manastiru i božju milost posle smrti. U želji da me ubedi da drugog izlaza nemam pokazala mi je kraljevsku pismenu odluku da prihod celokupne moje imovine pripada manastiru sv. Magdalene i da þe postati njegova svojina posle moje smrti lli pošto se zakaluāerim. Ali kako sam ja, zbog verskih ubeāenja i velike privrženosti mužu, odbila da se zakaluāerim, igumanija je — neka mi bog oprosti ako je nepravedno okrivljujem — htela da ubrza moju smrt da bi što pre došla do moje imovine. — Bio je to mali i siromašan manastir na Gvadalamskoj planini. Neke od monahinja su bile þerke susednih hidaiga,74 koje su uprkos svog siromaštva i neznanja bile veoma ponosite; dok su druge bile žene koje su zatvorene u manastir zbog svog porodiĀnog života. — Igumanija je bila poreklom od visoke plemiþke porodice, Āemu je 74 Hidalzi — niža klasa španskog plemstva. — Prev.
217 imala da zahvali za svoj položaj; ali, kako se govorilo, svojim vladanjem u mladosti nanela je sramotu svojim srodnicima i sada je, u starijim godinama, razvratnost zamenila koristoljubljem, vlastoljubljem, velikom strogošþu, pa Āak i surovošþu. Mnogo me je namuĀila ta žena, pa i sada me, ponekad, njene tamne, staklaste oĀi, njena visoka prilika i stroge crte lica plaše u snu. — Nije mi bilo suāeno da postanem majka. Dugo sam bila bolesna; dugo se sumnjalo u moje ozdravljenje. NajjaĀi lekovi, ako su to doista bili lekovi, davani su mi. Najzad sam se oporavila, na iznenaāenje i svoje i onih oko mene. Ali kada sam se prvi put pogledala u ogledalo pomislila sam da je to lik priviāenja. Ranije su se mnogi, a naroĀito moj muž, oduševljavali rumenilom moga lica — sada je rumen bila potpuno išĀezla i, što je još Āudnije, nikad se više nije povratila. Primetila sam da oni koji me sad ponekad vide gledaju na mene kao na beskrvno priviāenje. — To je bila posledica surovog postupka kojem sam bila podvrgnuta. Neka bog oprosti onima koji su tome doprineli! — Zahvaljujem gospodu što to mogu da kažem sa istom iskrenošþu sa kojom molim i za oproštaj svojih grehova. Najzad su poĀeli da malo bolje postupaju sa mnom — verovatno su bili tronuti mojim neobiĀnim izgledom, koji je svedoĀio o mojim patnjama; ili su se, možda, bojali da þe to privuþi pažnju episkopa, Āiju su posetu manastiru uskoro oĀekivali. Jednoga dana, dok sam šetala u manastirskom vrtu, u koji ml je odskora bio dozvoljen pristup, prošla sam pored nesreþnog roba, Mavra, manastirskog vratara, koji mi je, ne dižuþi pogled sa svoga posla, rekao šapatom: — „Ima ljubiĀica pored tajnih vrata”. — Znala sam nešto o govoru pomoþu cveþa, koji je bio naroĀito razvijen kod španskih Mavara, pa sam se odmah setila da ljubiĀica znaĀi nada; ali Āak da nisam to znala, ja bih, kao i svaki drugi sužanj, odmah shvatila svaku reĀ koja obeþava nadu na osloboāenje. Brzo, ali vrlo oprezno, jer me je s prozora mogla videti igumanija ili neka od monahinja, odem do tajnih vrata. Ona su, kao i uvek, bila zakljuĀana; ali kad sam se tiho nakašljala odgovoreno mi je s druge strane; i, o nebo! to je bio glas moga muža koji mi reĀe: — Ne gubi sada ni minuta vremena ovde, ali budi na ovom mestu posle zvonjenja za veĀernju. — Povukla sam se, van sebe od radosti. Nisu mi dopuštali da idem na veĀernje, veþ su me ostavljali zakljuĀanu u mojoj þeliji dok su sve monahinje bile u crkvi. Posle mog ozdravljenja prestali su da me zakljuĀavaju, ali su mi zapretili najstrašnijim kaznama ako napustim þeliju. Ali, ne obziruþi se ni na šta, reših da izvršim svoju nameru. — ÿim je zvono za veĀernju prestalo da zvoni, tiho sam se iskrala iz svoje
218 sobe, prošla kroz vrt neprimeþena ni od koga, stigla do tajnih vrata, koja su bila otvorena, i u iduþem trenutku našla se u zagrljaju svoga muža. Š njim je bio još jedan mladiþ otmene spoljašnjosti — obojica su bili maskirani i naoružani. Njihovi konji su bili u obližnjem Āestaru, meāu njima je bio i jedan osedlan za mene; tu su stajala još dva maskirana konjanika, koji su, izgleda, bili njihove sluge. Posle dva minuta veþ smo jahali džombovitim i krivudavim puteljcima; jedan od slugu bio nam je putovoāa. — Zbog brzog jahanja i uplašenosti, nisam mogla da govorim i svoje divljenje i radost izrazila sam samo u nekoliko isprekidanih reĀi. Time sam takoāe opravdavala i þutanje svoga muža. Najzad smo se zaustavili kod jedne usamljene kolibe — jahaĀi sjahaše, a meni pomože da siāem sa sedla ne moj muž, koji je bio nešto zauzet oko svoga konja, veþ neznanac. — Idi u kolibu, — reĀe mi muž, — i brzo se preobuci — tamo þeš naþi ženu koja þe ti pomoþi — Āim budeš gotova moramo iþi dalje. — Ušla sam u kolibu i našla se u zagrljaju verne Mona Pole, koja je poluizbezumljena od straha i brige veþ nekoliko Āasova išĀekivala moi dolazak. Ona mi pomože da brzo svuĀem sa sebe mrsku mi monašku odeþu i obuĀem se u putniĀki kostim engleskog kroja. Primetila sam da i Mona Pola ima sliĀno odelo. Tek što sam se preobukla kad rekoše da je vreme da se ide. Mona Poli su takoāe bili pribavili konja i mi kretosmo. Usput smo moje monaško odelo dobro privezali za jedan kamen i bacili ga u jezero sa brda preko koga smo prelazili. Dva jahaĀa su išla napred, za njima ja sa svojom služavkom, a sluge za nama. Mona Pola, dok smo jahali, nekoliko puta me je opominjala da þutim, jer je naš život zavisio od toga. Nije mi bilo teško da se povinujem tome, jer se moje prvo oseþanje razdraganosti Što se nalazim na slobodi beše unekoliko stišalo; a od brzog jahanja oseþala sam vrtoglavicu, te sam morala upeti svu snagu da bih se održala u sedlu; dok odjednom — bilo je veþ mraĀno — ugledasmo vrlo jaku svetlost. — Moj muž zaustavi svoga konja i dvaput zviznu; u odgovor na to izdaleka se zaĀu zvižduk. Cela družina se zaustavi ispod grana velikog plutovog drveta. Moj muž mi priāe i reĀe uzbuāenim glasom, što sam pripisivala njegovoj brizi za moju bezbednost: — Sada se moramo rastati. Oni kojima te predajem su krijumĀari, koji te znaju samo kao Engleskinju, i koji su za veliku nagradu pristali da te provedu preko Pirineja do Sent-Žana de Luza. — A zar ti neþeš iþi sa mnom? upitah ga šapatom. — To je nemoguþe, — odgovori on, — i sve bi upropastili. — Govori
219 samo engleski u prisustvu tih ljudi, i ne pokazuj niĀim da razumeš ono što oni kažu na španskom — tvoj život zavisi od toga; jer mada su oni odmetnici od španskog zakona, užasnuli bi se i na samu pomisao da krše zakone crkve — evo lh dolaze — zbogom — zbogom. — Poslednje reĀi izgovorio je brzo — pokušah da ga zadržim i uhvatih ga za ogrtaĀ. — Onda þemo se, nadam se, sastati u Sent-žanu de Luzu? — Da, da, — brzo odgovori on, — u Sent-žanu de Luzu sastaþeš se sa svojim zaštitnikom. — Zatim istrže svoj ogrtaĀ iz moje ruke i išĀeze u tamu. Njegov drug mi priāe i poljubi me u ruku, na šta ja u tom trenutku oĀaja nisam ni obraþala pažnju, i uputi se za mojim mužem, praþen jednim od slugu. Hermioni suze udariše na oĀi i zapretiše da uguše njenu priĀu. — Ali se ona pribra i nastavi. — Sve što se, — reĀe ona, — dogodilo u to vreme, kada sam se još uvek zavaravala naāom u sreþu, duboko je urezano u mom pamþenju koje je, u odnosu na sve ono što se posle toga desilo, prazno i jednoliko kao Arabijska pustinja. Ali meni se Āini, Margareta, da ne bi trebalo da ti priĀam svoje beskorisne uspomene sad kad si uznemirena svojim sopstvenim brigama. Margaretine oĀi behu pune suza — drugaĀije i nije moglo biti, jer je to bila ispovest njene napaþene pokroviteljice a i podseþala ju je donekle na njen sopstveni položaj. Ali joj ne smemo zameriti što joj je oko, u trenutku kad je usrdno zamolila ledi Hermionu da nastavi svoju priĀu, i nehotice pogledalo u vrata, kao da je prekorevala Mona Polu što se tako dugo ne vraþa. Ledi Hermiona opazi ali oprosti ta suprotna oseþanja kod Margarete. Ali se i njoj mora oprostiti što je sa svoje strane, podrobnim priĀanjem svoje priĀe, u izlivu oseþanja tako dugo zatvorenih u njenim grudima, zaboravila da je pažnja njene slušateljke uglavnom usredsreāena na sopstvene misli i oseþanja. — Rekla sam ti, Āini mi se, — nastavi Ledi Hermiona, — da je jedan od slugu otišao sa mojim mužem i onim neznancem; drugi je ostao da bi nas predstavio dvojici krijumĀara koji su došli na zvižduk moga muža. Oni se objasniše sa slugom na nekom nareĀju koji nisam razumela; i jedan od neznanaca uze za uzdu moga konja, a drugi konja Mona Pole; pa nas povedoše u pravcu svetlosti koju smo bili videli izdaleka i koja je bila znak da se zaustavimo. Dotakla sam rukom Mona Polu, i osetila da drhþe kao da je u groznici, što me je zaĀudilo jer sam znala da po svojoj hrabrosti nije ustupala muškarcima. — Kada smo prišli vatri, oko nje sam videla okupljene Cigane.
220 Njihova mrka lica, ogromni šeširi, revolveri i kame zadenuti za pojaseve i sva ostala oprema njihovog skitaĀkog života i opasnog zanimanja uplašila bi me u ma kojoj drugoj prilici, ali tada sam oseþala samo oĀajanje što sam se odvojila od muža skoro istog trenutka kada sam se osetila na slobodi. Žene ove bande — bilo ih je nekoliko — doĀekaše nas sa prostom, jednostavnom uĀtivošþu. Po odelu i ponašanju nisu se mnogo razlikovale od muškaraca — bile su gotovo isto tako smele i durašne; nosile su oružje i znale da rukuju njime kao i oni. — Bilo je nemoguþe ne plašiti se tih divljih gorštaka; ali se ipak nismo mogle požaliti na njih; ophodili su se prema nama sa nekom vrstom nezgrapne uĀtivosti, snabdevali nas svim što nam je bilo potrebno i, za vreme puta vodili su raĀuna o našoj neizdržljivosti, mada su gunāali izmeāu sebe zbog naše razneženosti, — sliĀno nosaĀu koji nosi dragocen lomljiv tovar, i stara se da ga ne razbije, iako ga proklinje što mora toliko da pazi zbog njega. Jedanput je krijumĀare zadesila nevolja: sukobili su se sa španskim carinicima, koji su im oduzeli izvesnu dragocenu robu. Na naš užas, krijumĀari tada poĀeše otvoreno da ropþu protiv nas; pravile smo se da ih ne razumemo, dok smo sasvim jasno Āule kako proklinju ostrvske jeretike zbog kojih su bog, sv. Jakob i presveta bogorodica pustili da ih carinici opljaĀkaju. Ovo su strašne uspomene, Margareta. — Pa zašto se, draga ledi, zadržavate toliko na njima? — upita Margareta. — Samo zato, — odgovori ledi Hermiona, — što namerno odugovlaĀim, sliĀno zloĀincu na gubilištu koji pokušava da produži vreme svojom ispovešþu da bi što više odgodio kobni Āas. Da, draga Margareta, ja se namerno zadržavam na uspomenama sa tog putovanja, koje je predstavljalo ne malu opasnost; jer, iako je naš put bio zamoran i opasan, i vodio preko pustinja i brda, iako su naši saputnici bili opasni odmetnici, izloženi najsvirepijoj odmazdi od strane svojih gonitelja, ipak mi je lakše da priĀam o svemu tome nego o onome što me je Āekalo u Sent-Žanu de Luzu. — Jeste li sreþno stigli tamo? — upita Margareta. — Da, devojko, — odgovori ledi Hermiona; — i voāa naših krijumĀara odveo nas je u dom odreāen za naš prijem. On se isto tako revnosno postarao da nas preda tamo kao što bi se postarao da savesno preda balu neocarinjene robe svojim kupcima. Rekli su mi da me neki gospodin Āeka veþ dva dana — jurnula sam u sobu i, nadajuþi se da zagrlim svoga muža, našla sam se u zagrljaju njegovog druga. — Nitkov! — uzviknu Margareta, koja za trenutak beše usredsredila
221 svu svoju pažnju na priĀu svoje pokroviteljice. — Da, — odgovori Hermiona mirno, premda joj glas zadrhta — to mu ime najviše odgovara. Onaj, Margareta, radi koga sam sve žrtvovala — Āija mi ljubav i uspomena behu draži od moje slobode, dok sam bila u manastiru — draži od moga života, za vreme mog opasnog puta — preduzeo je mere da me se otrese i da me prepusti, kao bludnicu, pokroviteljstvu svog raspusnog prijatelja. U poĀetku se neznanac smejao mojim suzama i mome oĀaju, kao da su oni bili izraz histeriĀnog gneva obmanute bludnice ili smišljeno prenemaganje milosnice. Na moju izjavu da sam udata nasmejao se i rekao mi da zna da je to bilo samo lažno venĀanje, koje sam ja tražila, a na koje je njegov prijatelj pristao da bi saĀuvao izvestan izgled pristojnosti; on se Āudio što ja pridajem toliku važnost tom lažnom venĀanju koje ne važi ni u Španiji ni u Engleskoj, i uvredljivo mi ponudio, ako þe me to umiriti, da i on sklopi takav lažan brak sa mnom. Na moje uzvike pritekla mi je u pomoþ Mona Pola — ona i nije bila daleko, jer je oĀekivala neku takvu scenu. — Bože milostivi, — uzviknu Margareta, — je li ona bila u dogovoru sa vašim podlim mužem? — Nije, — odgovori Hermiona, — ne okrivljuj je za tako što. Blagodareþi njenom neumornom raspitivanju, otkriveno je mesto moga sužanjstva — ona je obavestila o tome moga muža, ali je još tada primetila da se njegov drug interesovao za to više od njega, te je odmah poĀela podozrevati da moj muž namerava da me se otarasi. U toku putovanja njena podozrenja su se potvrdila. ÿula je kad je moj muž rekao svome prijatelju s hladnim podrugljivim osmehom da se posle bolesti i zatoĀenja boja moga lica sasvim izmenila; na šta mu je prijatelj odgovorio da se taj nedostatak može nadoknaditi španskim rumenilom. Zbog te okolnosti i još nekih drugih Mona Pola je stalno bila na oprezi; i tada je odmah ušla gotova da me brani. Njeno gnevno negodovanje napravilo je na neznanca veþi utisak nego moje oĀajanje. Iako nije poverovao sve što je Āuo od nas, ipak je postupio kao Āastan Āovek, koji se silom ne nameþe bespomoþnim ženama, pa ma kakvog karaktera one bile. Nije hteo da nam dosaāuje svojim prisustvom, i ne samo da je uputio Mona Polu kako da otputujemo u Pariz, veþ nas je Āak snabdeo i novcem potrebnim za to putovanje. Iz Pariza sam pisala gospodinu Heriotu, najpoverljivijem poslovnom prijatelju moga oca; on je odmah po prijemu pisma doputovao u Pariz; i… Ali, evo dolazi Mona Pola sa veþom svotom od one koju si ti tražila. Uzmi je, draga moja devojko, spasi toga mladiþa ako tako želiš. Ali, o Margareta, ne traži od njega nikakve zahvalnosti!
222 Ledi Hermiona uze kesu sa zlatom od svoje služavke i predade je mladoj devojci. Margareta joj obgrli vrat, poljubi nekoliko puta njene blede obraze, po kojima su tekle gorke suze, zatim brzo obrisa svoje takoāe uplakane oĀi i odluĀnim korakom žurno se udalji iz odaje.
223 GLAVA 21. Ma kuda išli po svetu Neþete naþi drugog berberina Koji prodaje tako dobro pivo, I ima tako oštar brijaĀ. — Pivnica kod berberina. otrebno je da odvedemo naše Āitaoce u obitavalište Bendžamina SadleĀopa, muža vredne gospe Ursule. SliĀno svojoj ženi i on se bavio mnogim poslovima. Pored toga što je šišao kose, brijao brade, zasukivao brkove uvis po vojniĀkom stilu, ili naniže po graāanskom stilu, on je takoāe puštao krv pomoþu kupica ili sa lancetom, a vadio je i zube, i, opšte uzev, nije mnogo izostajao u raznim granama farmaceutske veštine od svoga suseda RerdrenĀa, apotekara. Sem toga, on je, takoāe, vešto toĀio pivo, i Āesto su posetioci svoje tek usukane brkove kvasili njegovim pivom; a umeo je isto tako vešto da zakolje svinju kao i da otvori venu. U svima tim poslovima bio je sasvim struĀan. Iznad njegove berbernice, koja se nalazila u Flit ulici, bila je istaknuta velika dugaĀka firma, bojadisana raznim bojama. U izlogu su bili izloženi zubi, na vrpci sliĀno brojanicama; tu su bile i kupice stavljene na crven dronjak koji je predstavljao krv. Niske zuba i kupice objavljivale su da se tu pušta krv. U istom izlogu bila je istaknuta i kratka, ozbiljna objava da se tu vrše i unosnije, mada manje uzvišene operacije: šišanje kose i brijanje. U radnji je bila pohabana kožna stolica za goste; tu je bio i gitar kojim je posetilac mogao da se zabavlja dok je Bendžamin bio zauzet oko mušterije koji je ranije došao. Zbog tog gitara Āesto su, teorijski, patile uši mušteriji, dok mu je brada patila, stvarno, pod Bendžaminovim brijaĀem. Sve je u toj radnji govorilo o hirurguberberinu ili o berberinu-hirurgu. Pozadi se nalazila mala soba, koja je služila za tajnu pivnicu i imala zaseban ulaz, do koga se dolazilo tamnom i krivudavom uliĀicom, koja P
224 je izbijala na Flit ulicu posle mnogih zaokuka. Uzan, dugaĀak hodnik spajao je Bendžaminovu berbernicu sa tim tajnim hramom posveþenim bogu Bahu; i stare pijanice, koje su ulazile u berbernicu tobož sa namerom da se obrijaju, odlazile su tamo na jutarnje pivo, vino ili rakiju. Ta mraĀna pivnica vodila je u odaje gospa Ursule, koja je, u toku svog razgranatog posla, tuda tajno izlazila, a takoāe i primala one svoje posetioce koji nisu želeli da budu viāeni da odlaze kod nje. Posle podnevnog Āasa, kada su sve stidljive, tajne pijanice, koje su bile najbolje Bendžaminove mušterije, veþ bile ispile svoje Āašice, rad pivnice ise završavao, i dužnost da se pazi na vrata prelazila je s berberinovog šegrta na malu mulatkinju, tamnu Iridu75 gospe SadleĀop. Tada je sve postajalo tajanstveno: muškarci umotani u ogrtaĀe, žene, razliĀito prerušene, sa maskama na licu, videle su se kako promiĀu krivudavom uliĀicom; Āak i tiho kucanje na vrata, koje je Āesto iziskivalo budnost male kreolke, govorilo je o tome da se radi o neĀemu tajnom i prikrivenom. UveĀe, onog istog dana kada je Margareta imala dug razgovor sa ledi Hermionom, gospa SadleĀop naredi maloj mulatkinji da Āuva vrata brižljivo kao tvrdica svoj novĀanik, i da ne pusti nikoga unutra sem… — ime je izgovorila šapatom i klimnula glavom. Mala služavka pogledom pokaza da je razumela i uputi se na svoju dužnost. Posle kratkog vremena ona pusti unutra onog istog gizdavog graāanina kome je gospodsko odelo stajalo rāavo i koji se hrabro poneo u tuĀi prilikom prve Najdželove posete Bažeovoj kockarnici. Mulatkinja ga uvede kod svoje gazdarice i reĀe joj: — Gospoāo, lep mlad plemiþ, odeven u zlato i somot — zatim prošapta za sebe zatvarajuþi vrata za njim, — lep mlad plemiþ, oni — kalfa onoga što pravi tik-tak. To je doista bio Džin Vin, koji je, rešen da poseþuje vesela mesta gde ne bi mogao dospeti u svom obiĀnom, odelu, pribegao lukavstvu i obukao se u plemiþko odelo. Sada je bio vrlo potišten, bogato mu odelo, obuĀeno nabrzo, bilo je nakrivo zakopĀano; pojas mu je bio toliko zategnut da mu je maĀ strĀao ustranu umesto da visi vertikalno i otmeno; a kama, mada se blistala i imala pozlaþenu dršku, bila je tako zadenuta za pojas da je pre podseþala na kasapski nož, zadenut za plavu kecelju. U ono vreme bilo je lakše nego danas razlikovati ljude višeg staleža od onih iz nižeg; široka razapeta suknja bila je kod žena, kao što je bio maĀ kod muškaraca, odlika višeg staleža; i jedno i drugo Āinili su 75 Irida je, po grĀkoj mitologiji, bila brzonoga glasnica Zevsa i Here. — Prev.
225 smešnim one koji ih nisu uvek nosili veþ samo pokatkad. Vinsentu je maĀ stalno zapadao meāu noge, pa i sada se spotaĀe o njega i uzviknu: Doāavola! Ovo mi se veþ ne znam koji put dešava, ovaj prokleti maĀ kao da zna da nisam pravi plemiþ, pa me namerno sapliþe. — Hodi, hodi, Džine Vine! — hodi moj dobri deĀaĀe, — reĀe gospa SadleĀop ljubaznim glasom, — ne obraþaj pažnju na tu dranguliju — otvoren i srdaĀan londonski kalfa vredi više od svih uobraženih gospodiĀiþa. — Bio sam otvoren i srdaĀan londonski kalfa dok nisam poznavao vas, gospoāo SadleĀop, — reĀe Vinsent. — Šta su vaši saveti naĀinili od mene sami recite, jer, vere mi, mene je sramota i da mislim na to. — Kako to? — reĀe gospa, — zar se baš tako oseþaš? — Pa, onda, ja znam samo jedan lek za to; — rekavši to, ona priāe malom uzidanom ormanu, otvori ga kljuĀem koji je visio sa šest drugih kljuĀeva o srebrnom lanĀiþu za njenim pojasom i izvadi otuda dugaĀku staklenu bocu i dve poveþe Āaše. Jednu napuni do vrha za svoga gosta, a drugu malo više od polovine za sebe, govoreþi: — Prava Rosa Solis,76 izvrstan lek za potištenost! lako Džin Vin ispi svoju Āašu nadušak bez ikakvog snebivanja, dok je gospa Ursula umereno srkutala iz svoje, on ne oseti nikakvo olakšanje u srcu. Naprotiv, bacivši se u veliku kožnu stolicu, u kojoj se gospa Ursula Āesto uveĀe odmarala, on izjavi: „da se oseþa kao najnesreþniji bednik u Londonu”. — Zašto se oseþaš tako, budalasti deĀaĀe? — upita gospa SadleĀop, — uostalom uvek je tako — budale i deca nikad ne znaju kad im je dobro. Ja mislim da ni na kog koji se šeta ulicom sv. Pavla, pa imao on na glavi prostu kapu ili šešir s perom, devojke ne gledaju tako ljubaznim pogledom kao na tebe kad šetaš Flit ulicom sa štapom ispod miške i kapom na glavi, nakrivljenom na desno. I sam znaš da, od prve do poslednje, sve one gledaju na tebe s divljenjem, i ti još kažeš da si najnesreþniji bednik u Londonu! Zar moram da ti to ponavljam svaki put kad te vidim, kao nekom þudljivom detencetu koje pokušavaju da zabave raznim zveĀkama! Laskave reĀi gospe Ursule, kao i njen napitak, Vinsent je progutao, i to sa zadovoljstvom, ali mu to nije razgalilo njegov potišteni duh. On se nasmeja za trenutak prezrivo i poluzadovoljno, a zatim baci tužan 76 Piþe spravljeno od rakije zaĀinjene cimetom i korom od pomorandže. — Prev.
226 pogled na gospu Ursulu i reĀe: — Vi zaista postupate sa mnom kao sa detetom, pevate mi uvek istu pesmu za koju nimalo ne marim. — Aha! — uzviknu gospa Ursula, — to znaĀi da ti he želiš da se dopadneš svima veþ samo jednoj. — Pravi si ljubavnik, zaista, sve lepotice grada, odavde do VajtĀapela, ne znaĀe ništa za tebe, jedina ti je želja da budeš prvi u srcu lepe Margarete. Pa, strpi se, mladiþu, i imaj poverenja u mene, jer ja þu biti spona koja þe vas ujediniti za sva vremena. — Vreme je da to postanete, — reĀe Dženkin, — jer ste do sada pre bili klin koji nas je razdvajao. Gospa SadleĀop najzad ispi svoju Āašu; to nije bila prva koju je popila toga dana. Bila je jaka na piþu i obazriva, ako ne i uzdržljiva, ali joj je ipak piþe narušavalo strpljenje. — Ah, ti nezahvalniĀe! — reĀe ona. — Zar nisam uĀinila sve što sam mogla da ti pomognem da se dopadneš svojoj gospodarici? Ta ponosna Škotkinja voli plemiþa, kao što Velšanin voli sir; i po oĀevoj liniji vodi poreklo od vojvode Daldevila, kako ga ona, Āini mi se zove, i Āuva pomisao na to poreklo u svom srcu pažljivo kao tvrdica zlato u svom sanduku, mada o tome retko govori — ona hoþe plemiþa, ništa manje — i ja sam od tebe napravila plemiþa, Džine Vine, ni sam āavo to ne može poreþi. — Napravili ste budalu od mene, — reĀe jadni Dženkln, pogledavši u rukav svoga kaputa. — Pa nisi zbog toga ništa gori plemiþ, — odgovori smejuþi se gospa Ursula. — I što je još gore, — reĀe on, okrenuvši joj leda, — napravili ste nitkova od mene. — Pa ni zbog toga nisi ništa gori plemiþ! — odgovori gospa Ursula istim tonom. — U današnje vreme budalast ali hrabar nitkov uvek prolazi bolje od pametnog i Āestitog Āoveka. Samo se u doba kralja Artura smatralo sramnim za plemiþa da preāe meāu razuma i poštenja. — U naše vreme, smeo pogled, brza ruka, otmeno odelo i mahnitost saĀinjavaju plemiþa. — Znam ja šta ste vi od mene napravili, — reĀe Džin Vin, — otkako sam zamenio kuglanje i loptanje igranjem tenisa i kriketa, dobro englesko pivo vodnjikavim bordovskim i kiselim rajnskim vinom, govedinu i puding šljukama i poslasticama — toljagu maĀem, blage psovke krupnim psovkama, a obiĀnu kapu šeširom od dabrovine, službu bogu službom āavolu, svoje pošteno ime imenom… O, ženo, kad
227 samo pomislim Āiji su me saveti doveli do svega toga, mogao bih ti razmrskati glavu! — ÿiji saveti, Āiji saveti? Kaži nitkove, kaži ko ti je dao savete? — uzviknu gospa Ursula, sva zaplamtela u licu od gneva. — Reþi, podlaĀe, reci ko ti je savetovao da postaneš kockar, a usto i lopov, kao što tvoje reĀi nagoveštavaju. — SaĀuvaj nas, bože, od svakog zla! — Zatim se gospa Ursula pobožno prekrsti. — ÿujte, gospoāo Ursulo SadleĀop, — reĀe Dženkin skoĀivši, dok su mu oĀi sevale gnevom, — ne zaboravite da ja nisam vaš muž — a i da sam, ne bih bio vaš papuĀiþ. — Doživeþu da te vidim kako se voziš za Holbom,77 — reĀe gospa Ursula, koja sada, van sebe od besa, nije birala reĀi, — sa cveþem na grudima i sveštenikom pored tebe. — Do toga može doþi, — odgovori s gorĀinom Džin Vin, — ako produžim da slušam vaše savete; ali pre nego što doāe taj dan videþete da su svi trgovaĀki momci Flit ulice uz Džina Vina. — Vas þemo, āilkošice, obojiti crveno, strpati u kola i kao podvodaĀicu i vraĀaru voziti kroz London uz paklenu lupu kanti i tepsija, i smestiþemo vas u kazneni zavod. Gospa Ursula crvena u licu kao skerlet dohvati poluispražnjenu bocu i, ceneþi po njenom prvom pokretu, htede da je baci na glavu svoga protivnika; ali, iznenada, velikim naporom volje, savlada svoj gnev i iskoristi bocu u svrhu kojoj je i bila namenjena; napuni, sa savršenom mirnoþom obe Āaše, i, uzimajuþi jednu od njih, sa osmehom, koji je mnogo bolje pristajao njenom lepom i veselom licu nego malopreāašnji bes, reĀe: — U tvoje zdravlje, Džine Vine, momĀe, pijem od sveg srca, ne obziruþi se na to što ti gajiš mržnju prema onoj koja ti je uvek bila kao majka. Dobrodušni Dženkin nije se mogao odupreti takvoj ljubaznosti; te uze drugu Āašu i, u znak izmirenja, ispi je u zdravlje gospe Ursule. A zatim poĀe Āak i da se izvinjava za svoju plahovitost. — Vi znate, — reĀe on, — da ste me vi nagovorili da nabavim ovo otmeno odelo, i da idem u onu āavolsku kockarnicu, da se tamo mešam sa najotmenijima da bih saznao sve šta se dešava i da vas o svemu obaveštavam. Još ste mi rekli da þu ja, koji sam bio prvi meāu londonskim trgovaĀkim pomoþnicima, uskoro postati prvi i u onoj 77 Brdo na kome se nalazilo gubilište. — Prev.
228 kockarnici, i da þu dobiti deset puta više kartajuþi se sa gospodom nego u prostim igrama koje sam igrao sa svojim drugovima. I još ste mi rekli da þete vesti koje vam donesem iz kockarnice tako iskoristiti da þe sve nas to visoko uzdiþi u životu. A sad vidite šta je iz svega toga proizašlo! — Sve je istina što kažeš, mladiþu, — reĀe gospa — ali moraš imati strpljenja. Rim nije sagraāen za jedan dan, ne možeš se naviþi na plemiþko odelo za mesec dana; a u kockanju moraš oĀekivati i da gubiš i da dobijaš — strpljiv igraĀ isprazni kese ostalima. — Ispraznili su oni moju kesu, — odgovori Džin Vin, — i to do poslednje pare. — Ali to nije sve; ovo raskošna odelo još nisam sasvim otplatio; a i moj gazda þe mi uskoro pregledati kasu pa þe naþi manjak od dvadeset zlatnika, i onda þe pozvati moga starog oca da ga popuni; a ja — ja bolje da uštedim dželatu trud i vreme i da se sam obesim, ili da pobegnem u Virginiju. — Ne govori tako glasno, dragi mladiþu, — reĀe gospa Ursula; — zašto ne uzajmiš od svog druga da popuniš manjak. Njemu bi mogao vratiti pošto gazda pregleda kasu. — Ne, ne, iz kase u radnji neþu više nikad da uzimam, — odgovori Vinsent. — Tanstol mi ne bi mogao pozajmiti, jer njegovi plemeniti, siromašni roāaci redovno ga sveg oĀerupaju. Zbog njih nikad nema ni pare. Eto, mene oĀekuje potpuna propast. — Ah, ti strašljivĀe, — reĀe gospa Ursula, — zar nisi nikad Āuo, da je pomoþ najbliža kad je potreba najveþa? Mi þemo ti veþ naþi neki izlaz i to mnogo brže nego što se nadaš. Naravno, ja ti nikad ne bi savetovala, da poāeš tim putem, da se nisi zaljubio u lepu gospoāicu Margaretu i odluĀio da uzmeš ili nju ili nijednu. Šta sam ti onda drugo mogla savetovati do da napustiš svoju gradsku kaljugu i da oprobaš sreþu tamo gde je i drugi nalaze. — Da, da, dobro se seþam vašeg saveta, — izjavi Dženkin, — rekli ste mi da þe doþi dan kada þete me predstaviti njoj, pošto postanem plemiþ i bogat kao kralj, i da þe se ona iznenaditi kad otkrije u meni sirotog Džina Vina, koji je imao obiĀaj da žudi od jutra do mraka samo za jedan pogled njenog oka. A eto, umesto toga, ona se zaljubila u toga škotskog lorda, koji me je, proklet da je, opelješio do poslednje pare; i tako sam sada izgubio ljubav, novac i dobro ime; i sve to blagodareþi vama, majko veštice. — Ne zovi me drugim imenom sem mojim, dragi Džine Vine, — reĀe Ursula glasom u kome je bilo i srdžbe i ljubaznosti, — ne zovi; jer nisam svetica veþ sirota grešna žena koja ima taman toliko strpljenja koliko joj je potrebno da Savlada hiljadu svojih teškoþa. Ako ti je moj
229 rāav savet štetio, ja moram i da popravim svoju grešku i da ti dam dobar savet. Što se tiĀe onih dvadeset zlatnika, evo u ovoj zelenoj kesi ima taman toliko da pokriješ taj manijak; a što se tiĀe tvoga odela zamoliþemo starog KrospeĀa, krojaĀa, da priĀeka malo, i… — Majko, govorite li ozbiljno? — uzviknu Džin Vin, jedva verujuþi svojim oĀima i ušima. — Pa, naravno, — odgovori gospa Ursula; — I hoþeš li me sad zvati vešticom, Džine Vine? — Vešticom? — uzviknu Dženkin, a zatim oduševljeno polete prema Ursuli, zagrli je i poljubi u obraz tako glasno da je odjeknulo kao pucanj revolvera, — ne vešticom, veþ dobrom vilom, koja me je izbavila iz nevolje i koja mi je draža od roāene majke. Majka me je samo donela na ovaj svet greha i patnje, a vi ste me izbavili i od jednog i od drugog. — I dobrodušni mladiþ se, suznih oĀiju, spusti u naslonjaĀu i pognu glavu. — Sada, sigurno, neþeš želeti da me u kolima odvedu u kazneni zavod, i da ispred mene idu i udaraju u kante i bakarne tepsije? — reĀe Ursula. — Pre bih pristao da mene obese na Tajbumu, — odgovori pokajnik. — Onda sedi pravo i obriši suze. Ako si zadovoljan sa onim što sam ti uĀinila, reþi þu ti kako da mi se odužiš. — Kako? — reĀe Dženkin Vinsent, ispravivši se u stolici. — Vi znaĀi tražite da vam uĀinim neku uslugu za ovu vašu ljubaznost? — Pa, naravno, — odgovori gospa Ursula; — ti moraš znati, iako mi je milo da ti uĀinim ovu ljubaznost, da taj novac nije moj, i da mi je dat da bih mogla naþi pouzdanog Āoveka za jednu stvar; i tako… Ali šta je tebi? — Jesi li zaista toliko lud da se ljutiš što ne možeš da dobiješ kesu zlata badava? Volela bih da znam gde se to može. Meni se nikad nije desilo da naāem novac na ulici, uveravam tfe. — Ne, ne, gospoāo, — reĀe siromah Dženkin, — ne tražim ja ništa badava i ne bežim od poštenog rada; ali… — i on ovde zastade. — Šta? — upita gospa Ursula. — Ti hoþeš da živiš od svog rada, a kada ti predlažem da zaradiš zlato, gledaš na mene kao āavo na katedralu u Linkolnu. — Ne pominjite āavola, gospoāo, — reĀe Dženkin. — Sad mi je baš bio u glavi — jer ja sam u ovom Āasu u takvoj nevolji u kakvoj se, kažu, āavo pojavljuje nesreþnim, propalim ljudima i nudi im zlato da bi im uzeo dušu. Ova poslednja dva dana trudio sam se da uverim sebe da je bolje da patim i ostanem u nevolji nego da radim išta neĀasno; stoga, gospoāo Ursula, nemojte me dovoditi u iskušenje da prekršim tu svoju
230 dobru odluku. — Ne dovodim te ja ni u kakvo iskušenje, mladiþu, — odgovori Ursula; — ali pošto vidim da si suviše tvrdoglav da bi bio mudar, to þu ja ovu kesu s novcem staviti u svoj džep, i naþi þu nekog ko þe mi svršiti ovaj posao sa više volje i više zahvalnosti. A ti idi svojim putem, — prekini sa zanatom, upropasti svog oca i svoje dobro ime, i oprosti se zauvek sa lepom gospoāicom Margaretom. — ÿekajte, Āekajte, — reĀe Dženkin, — žurite se kao pekar kad mu je peþ pregrejana. Prvo mi recite šta želite da uĀinim. — Potrebno je da se jedan ugledan i bogat plemiþ, koji je u nevolji, tajno odveze niz reku do Pasjeg Ostrva, ili do nekog drugog mesta u tom kraju, gde þe moþi da se krije dok ne pobegne preko granice. Sigurna sam da ti znaš svako mesto duž Temze kao što āavo poznaje zelenaše, ili prosjak kuþe koje ga hrane. — Mrsko mi je to poreāenje, gospoāo, — odgovori kalfa; — jer to znanje zaista dugujem āavolu, i zbog njega mogu doþi do prosjaĀkog štapa. — Ali šta je taj plemiþ uĀinio da mora da se krije? Nadam se da nije papista — da nije umešan u barutnu zaveru? — Eh, eh! — za koga me ti smatraš? — reĀe gospa Ursula. — Ja sam pobožna žena, iako zbog mnogih poslova idem u crkvu samo o božiþu, neka mi bog oprosti! — Ne, ne — ta se stvar ne tiĀe katoliĀke crkve. Taj plemiþ je samo udario nekog drugog plemiþa u kraljevskom parku… — Aha, to li je to! — prekide je Vinsent, trgnuvši se. — Da, da, vidim da znaš na koga mislim. O njemu smo Āesto govorili to je lord Glenvarloh i niko drugi. Vinsent skoĀi sa stolice i brzim koracima poĀe da hoda po sobi. — Eto, eto, uvek si takav — uvek si ili led ili barut. Sediš u kožnoj naslonjaĀi mirno kao raketa pripremljena za vatromet koja odmah poleti u vazduh Āim joj se prinese zapaljeno palidrvce. Tako i ti odjednom pomahnitaš i niko ne može da te urazumi — Kada se umoriš od hodanja gore-dole po sobi, reþi þeš ml šta si odluĀio jer vreme ne trpi odlaganje? Hoþeš li mi pomoþi u ovoj stvari ili neþeš? — Ne — ne — ne — hiljadu puta ne, — odgovori Dženkin. — Zar rai niste kazali da Margareta voli njega? — Da, — odgovori gospa Ursula, — ona misli da ga voli, ali to neþe trajati dugo. — Nisam li vam ja rekao, — odgovori Dženkin, — da je taj isti Glenvarloh nadigrao? Odneo mi je ne samo moj novac veþ i tuāi, i tako me napravio lopovom. O, to prokleto zlato, koje mi je baš toga jutra isplatio Sortjard, trgovac, za opravku sata na crkvi sv. Stevana! Da nisam
231 imao taj novac pri sebi, izgubio bih samo svoju kesu, ali ne i svoje poštenje. Pošto su me drugi veþ bili opelješili, zar sam morao da reskiram i poslednjih pet zlatnika u igri sa tom ajkulom! — Tako je, — reĀe gospa Ursula. — Sve to znam i, po mom mišljenju, pošto je lord Glenvarloh igrao s tobom poslednji, to ti imaš pravo da svoju propast pripišeš njemu. Sem toga, kao što sam ti veþ rekla, Margareta se zaljubila u njega, i on je, prema tome, tvoj suparnik. Ali kad njemu sad preti opasnost da izgubi ruku, zar ne bi trebalo zaboraviti na sve to? — Šta je meni stalo do njega? — reĀe Dženkin. — Da izgubi ruku? Pa neka izgubi i glavu, što se mene tiĀe. Njegova glava i nika su me unesreþile! — Zar ne bi bilo bolje, — reĀe gospa Ursula, — kneže trgovaĀkih pomoþnika, da pomoþu toga škotskog lorda, koji te je, kao što kažeš, lišio novca i dragane, povratiš i jedno i drugo? — Kako je vaša mudrost došla do tog zakljuĀka? — upita Dženkin. — Novac još mogu i povratiti ako pristanem na vaš predlog; ali — moju lepu Margaretu! — nikako ne shvatam kako bih mogao zadobiti nju time što bih uĀinio uslugu tom lordu za kojim ona luduje? — Ne shvataš to, — odgovori gospa Ursula, — zato što razumeš žensko srce koliko i norfolški gusan. Slušaj, mladiþu. Ako kažem gospoāi Margareti da se mladi lord ne može spasti zato što ti neþeš da mu pomogneš, postaþeš joj mrzak zasvagda, mrzeþe te isto kao i dželata koji odseĀe ruku lordu Glenvarlohu, i njena zaljubljenost u toga lorda postaþe Još veþa. London þe, bar u toku od tri nedelje slušati samo o njemu, govoriti samo o njemu, misliti samo o njemu, — i sve þe to samo poveþati njeno interesovanje za njega; jer ništa nije primamljivije za mladu devojku od divljenja onome o kome ceo svet oko nje govori. Posle izvršenja sudske kazne, najverovatnije je da ga ona nikad neþe zaboraviti. Ja sam liĀno prisustvovala vešanju mladog, divnog Babingtona, za vreme kraljiĀine vladavine, i mada sam tada bila samo devojĀica, mislila sam na njega Āitavu godinu dana posle toga. Ali, najglavnije je ovo, bilo da Glenvarloh bude pomilovan ili kažnjen, on þe, verovatno, ostati u Londonu, i njegovo prisustvo stalno þe podgrevati ljubav luckaste Margarete. Meāutim… — Da, recite mi kako þe mi to koristiti? — upita Dženkin. — Ako pobegne, — odgovori Ursula, — on þe morati duže vreme da se drži daleko od dvora, ako ne i celog života; a ti znaš staru poslovicu: — Daleko od oĀiju, daleko i od srca. — Tako je — sasvim je tako, — reĀe Dženkin; — govorite kao
232 proroĀica, mudra Ursulo. — Da, da, znala sam da þeš se najzad urazumiti, — reĀe lukava Ursula; — i onda, kad taj lord zauvek ode odavde, ko þe, molim te, biti poverljivo lice lepe maze i ispuniti prazninu u njenom srcu? — Ko drugi, ako ne ti, kralju trgovaĀkih pomoþnika? Ona þe biti svesna da si se, spasavanjem Glenvarloha, žrtvovao da bi njoj udovoljio, a svaka žena je osetljiva na to — jer ti þeš se pri njegovom! spasavanju izložiti izvesnoj opasnosti — a šta žena voli više od ĀoveĀije hrabrosti i njegove odanosti njenoj volji? A onda þeš znati i njenu tajnu, pa þe ona morati da postupa ljubazno i prijateljski prema tebi, da ti se poverava, da tajno opšti s tobom. I tako þe doþi vreme kada þe oma jednim okom plakati za odsutnim draganom, koga više nikad neþe videti, a drugim okom gledati milo prisutnog dragana; ako i tada ne budeš znao kako da je osvojiš, onda svet greši što te smatra oštroumnim mladiþem. — Jesam li dobro rekla? — Govorili ste kao carica, najmoþnija Ursula, — odgovori Dženkin Vinsent; — i vaša volja biþe ispunjena. — Ti dobro poznaješ Elzas? — produži njegova savetodavka. — Dovoljno dobro, dovoljno dobro, — odgovori on; — tamo sapi slušao zvek kocke u svoje vreme, pre nego što sam se pogospodio i otišao meāu plemiþe kod viteza Bažoa, kao što ga zovu, — u goru kockarnicu, iako su kockari u njoj bolje obuĀeni. — Prema tebi se u Elzasu sigurno ophode sa poštovanjem? — Da, da, — odgovori Vin, — kad opet obuĀem svoj kratki kaput, i stavim svoju toljagu ispod miške, moþi þu da šetam slobodno u pola noþi po Elzasu kao po danu u Flit ulici. — Niko se neþe usuditi da nasrne na kneza trgovaĀkih pomoþnika, i kralja toljagaša — jer oni znaju da bi svi moji drugovi skoĀili protiv njih na moj poziv. — I ti poznaješ sve laāare? — Mogu da razgovaram s njima njihovim nareĀjem od RiĀmonda do Grevesenda, i sve ih poznajem, od pesnika Džona Tejlora do maloga Griga Cerekala, koji se veĀito kliberi i krevelji. — I ti možeš da se prerušiš u laāara; kasapina, vojnika, — nastavi Ursula, — ili tome sliĀno? — Veštijeg glumca od mene neþeš naþi u Londonu, Ursula, i ti to dobro znaš, — odgovori trgovaĀki pomoþnik. — Mogu se takmiĀiti sa poznatim glumcima iz naših pozorišta u veštini predstavljanja svih moguþnih karaktera, izuzev plemiþa. U ovom prokletom odelu oseþam se sasvim rāavo, a svaku drugu ulogu odigraþu kao da sam roāen za nju.
233 — O tvome prerušavanju govoriþemo docnije, — reĀe Ursula, — imaþeš i novca i odgovarajuþe odelo; trebaþe dosta truda da se sve dobro izvede. — Ali otkuda þe se dobiti taj novac? — upita Dženkin; — to je pitanje na koje bih hteo da ml odgovorite pre nego što uzmem novac. — Zašto ti, budalo, postavljaš takvo pitanje! Možda sam ja voljna da dam novac iz svoga džepa da bih pomogla gospoāici Margareti, Āega ima rāavog u tome? — Ja u to ne verujem, — reĀe Dženkin; — znam, gospoāo, da vi nemate novaca napretek, a i kad biste ga imali ne biste ga poklanjali; u tu basnu ja ne verujem. Novac je, sigurno, od Margarete. — Pa šta, neverni Tomo, ako i jeste? — reĀe Ursula. — Onda þu, — odgovori Dženkin, — poþi k njoj i saznaþu da li ga je dobila na pošten naĀin; jer radije þu se obesiti nego što þu dopustiti da Sirota Margareta uĀini išta rāavo. Dovoljno je ono što sam ja uradio, nije potrebno uvlaĀiti i nju u takav nitkovluk. — Iþi þu k njoj, i izložiþu joj svu opasnost — iþi þu, neba mi! — Ti si poludeo, — reĀe uplašeno gospa SadleĀop — saslušaj me za trenutak. Ne znam taĀno od koga je dobila novac; ali sam sigurna da ga je dobila iz kuþe svoga kuma. — Pa gospodin Heriot se još nije vratio iz Francuske, — reĀe Dženkin. — Nije, — odgovori Ursula, — ali gospoāa Judita je kod kuþe — i tajanstvena dama, koju smatraju priviāenjem — ona nikuda ne izlazi. — Tako je, gospoāo SadleĀop, — reĀe Dženkin; — i ja verujem da ste pogodili. — Govori se da je ta ledi vrlo bogata; i ako je Margareta dobila novac od nje, pa, ona ga može i trošiti kako joj je volja. — Ah, Džine Vine, — reĀe gospa šapatom. — Novac nam nikad ne bi nedostajao kad bismo mogli samo da saznamo tajnu te ledi! — Neka to sazna ko hoþe, — reĀe Dženkin, — nikad se neþu mešati u ono što me se ne tiĀe. — Gospoāin Džordž Heriot je ugledan i Āestit Āovek, on služi na Āast Londonu, i ima pravo da živi u svojoj kuþi kako mu je volja. — Nedavno se govorilo o tome kako bi ga trebalo napasti zato što u svom domu drži ženski katoliĀki manastir, kao što ga je nekada držala ledi Foldžam. Ali gospoāin Džordž je omiljen meāu trgovaĀkim pomoþnicima i svi bi mu, u sluĀaju nužde; složno pritekli u pomoþ. — Dobro, ostavimo to, — reĀe Ursula; — a sada mi reci kako þeš udesiti da napustiš radnju za dan-dva, jer þe za ovu stvar biti potrebno toliko vremena.
234 Pa, što se toga tiĀe, ne znam šta da kažem, — reĀe Dženkin, — uvek sam služio svoga gospodara verno i odano; nemam srca da se izvlaĀim od posla u radnji jer sam ionako dovoljno oštetio gazdu time što sam uzeo njegov novac. — Ali, ovo je jedini naĀin da mu vratiš njegov novac; o tome je reĀ, — primeti Ursula, — inaĀe ga on neþe dobiti. Zar ne bi mogao da tražiš odsustvo za dva-tri dana da bi posetio svoga dedu u Eseksu? Reci da je bolestan: — Pa, ako moram, moram, — odgovori Dženkin s dubokim uzdahom; — ali ubuduþe se neþu dati tako lako navesti na te tajne i krivudave puteve. Samo nikome ni reĀi o ovome, — reĀe Ursula. — Traži odsustvo još od veĀeras; zatim doāi k meni i ja þu te nauĀiti kako da postupiš. — Stani, stani! — sasvim si poludeo, mladiþu, — neþeš valjda iþi u gazdinu radnju u tom odelu? Tvoj sanduk sa tvojim odelom je u onoj maloj sobi, idi i preobuci se brzo. — ÿini mi se da sam omaāijan, — reĀe Dženkin, pogledavši u svoje odelo. — Ove ludaĀke krpe napravile su od mene velikog magarca, sliĀnog onima koji stalno nose ovakvu opremu; ali kad je jednom zbacim sa sebe, ako me ponovo vidite u njoj, ovlašþujem vas da me prodate Ciganima, da im celog života nosim lonce, šerpe i ostalu starudiju.
235 GLAVA 22. Sve se ne može prepustiti sluĀaju. SluĀaj može da pošalje povoljan vetar; Ali ako kormilar spava na krmi, I najpovoljniji vetar što duva prema luci, Može da nasuĀe brod na stenu. Kormilar mora biti stalno budan, Pa bili vetrovi povoljni ili ne. — Stara drama. stavili smo Najdžela tužnog i zamišljenog u domu lihvara Trapbojza, posle pisma koje je dobio od svoga prijatelja studenta, u kome mu je objasnio zašto ne može da mu doāe u Elzas. I tako je Najdželovo opštenje sa ljudima iz bolje društvene klase bilo zasada potpuno prekinuto. Ponosni Najdžel se zbog toga oseþao poniženim. On priāe prozoru svoje sobe i vide da je sva ulica obavijena gustom, žutom maglom, koja je vrlo Āesta u nižim delovima Londona i u Vestminsteru. Kroz tamu je nazirao kako promiĀu ulicama kao priviāenja, zadocnele pijanice, koje je jutro zateklo tamo gde ih je veĀe ostavilo. Po nagonu, koje pijanstvo nije moglo ugušiti, teturajuþi i spotiĀuþi se, išli su svojim kuþama, u nameri da pretvore dan u noþ, da bi se tako oslobodili mamurluka od pijanke koja je bila pretvorila noþ u dan. Mada u drugim delovima grada dan veþ beše uveliko osvanuo u Elzasu je tek poĀinjala zora; u njemu je još vladala noþna tišina iako su zvuci radinosti veþ odavno bili probudili i poslednje spavaĀe u ostalim kvartovima. Taj magloviti vidik bio je muĀan i neprijatan lordu Glenvarlohu, te se okrete od prozora i poĀe da posmatra nameštaj i izgled svoje sobe. U svoje vreme taj nameštaj je bio bogat i otmen. U sobi se nalazio ogroman krevet sa Āetiri nogare, na koji je bilo potrošeno toliko hrastovine koliko bi bilo dovoljno za izgradnju kljuna ratnog broda, a O
236 zavesa nad posteljom bila je dovoljno široka da posluži za njegova jedra. Tu se nalazilo i veliko venecijansko ogledalo u masivnom pozlaþenom okviru, koje bi vredelo znatnu svotu novca da nije od gore dodole imalo ogromnu naprslinu, koja je u srazmeri prema ostaloj površini bila kao što je na mapi Nil prema Egiptu. Stolice su bile najrazliĀitijih oblika: neke u duborezu, neke pokrivene kožom, neke sa vezenim navlakama, ali su sve bita crvotoĀne i dotrajale. Iznad kamina je visila slika “Suzana i dva starca”, koja bi predstavljala skupoceno delo da se pacovi nisu drznuli da nagrizu nos te lepotice i bradu jednog od njenih obožavalaca. Jednom reĀju, ceo nameštaj bio je kupljen po jevtinoj ceni na javnoj prodaji ili u starinarnici i stavljen u tu sobu kao u kakvu prodavnicu, bez ikakvog obzira na estetiku i meāusobnu skladnost stila raznih predmeta. Najdžela je ta soba podseþala na kuþe pored morske obale Āiji je nameštaj najĀešþe bio sa laāa koje su pretrpele brodolom, kao što su verovatno i ove stvari oko njega bile ostaci finansijskog brodoloma propalih rasipnika. — Moj Āun se takoāe nasukao, — pomisli lord Glenvarloh, — samo što moja propast neþe mnogo obogatiti pljaĀkaše. Od svih stvari najviše ga je interesovala rešetka kamina, Āije su se ogromne zarāale gvozdene šipke održavale na tri bronzane noge, oblika lavovskih šapa, dok je Āetvrta bila savijena i izdignuta kao da je htela da kopa tle, ili kao da cela rešetka namerava da doāe na sredinu sobe, pa je u tom cilju veþ podigla jednu nogu. Najdžel se osmehnu pri toj fantastiĀnoj pomisli, i reĀe samom sebi: — Moram, ipak, spreĀiti to njeno putovanje, danas je vrlo hladno pa mi je potrebna vatra. On viknu sa vrha stepenica koje su vodile u njegovu sobu i druge odaje te stranke, prostrane kuþe; ali ne dobivši nikakav odgovor bio je prinuāen da poāe i potraži nekoga od posluge. Najdžel je po starom škotskom obiĀaju bio odgajen jednostavno, bez ikakve raskoši; ali je u isto vreme bio naviknut da mu se ukazuje pažnja i da ga uvek dvori bar jedan sluga ako ne više njih. To je bio opšti obiĀaj u Škotskoj, gde je posluga bila vrlo malo plaþena, i gde je svaki plemiþ, ili uticajan þovek, imao po nekoliko slugu, kojima je plaþao samo hranom, odelom i svojom naklonošþu. Najdžel je, pošto ne naāe nikoga da ga posluša, bio veoma nezadovoljan, i to utoliko više što je samog sebe prekorevao što se žesti zbog takve sitnice, na koju, u svojoj ozbiljnoj nevolji, ne bi trebalo ni da misli. — Mora da postoji posluga u ovako velikoj kuþi — pomisli on, lutajuþi po hodniku, iz koga se ulazilo u razne sobe. Probao je da uāe u njih, neke su bile zakljuĀane, neke potpuno prazne, i bilo je oĀito da niko ne živi u njima; najzad se opet vrati
237 stepenicama i reši da siāe u prizemlje, gde se nadao da naāe bar starog lihvara i njegovu ružnu þerku. Prvo je ušao u nizak, mraĀan salon, u kome vide staru izlizanu kožnu fotelju, i pored nje par papuĀa s jedne strane i štap s druge. Pred foteljom je bio visok orahov sto za pisanje, na kome je stajala masivna olovna mastionica. Pored zidova unaokolo bili su police i ormanĀiþi sa fijokama, podesni za držanje dokumenata i beleški. MaĀ, puška i par revolvera visili su nad kaminom tako upadljivo kao da su hteli da nagoveste da je vlasnik spreman da odluĀno brani svoj dom. — Ovo je sigurno lihvareva jazbina, — pomisli Najdžel; i taman htede da ga glasno zovne, kad starac, koji se budio i pri najmanjem šumu, jer tvrdice retko kad tvrdo spavaju, povika srditim glasom, Āesto prekidanim kašljem: — Khe, khe, khe — ko je tamo? Pitam — khe, khe “ ko je tamo? Hej, Marta — khe, khe — Marta Trapbojz — lopovi su u kuþi, i oni mi se ne odazivaju — hej, Marta! — lopovi, lopovi — khe, khe, khe! Najdžel pokuša da mu objasni, ali misao o lopovima beše se uvrežila u starĀevoj pameti, i on nastavi da kašlje i da viĀe, da viĀe i da kašlje, dok najzad ljubazna Marta ne uāe u sobu; ona prvo poĀe da nadvikuje svoga oca, u pokušaju da ga uveri da nema nikakve opasnosti, i da nezvani posetilac nije niko drugi do njihov novi stanar. On joj je dovikivao: — Drži ga Āvrsto — khe, khe — drži ga Āvrsto dok ja ne doāem. — Najzad je uspela da potpuno umiri oca, a zatim hladan i strogo upita lorda Glenvarloha šta traži u odaji njenog oca. Sada je njen stanar imao bolju priliku da je osmotri, ali njegov utisak ne beše ništa bolji od sinoþnjeg, kad ju je prvi put video pri veĀernjoj svetlosti. Na sebi je imala takozvanu „haljinu kraljice Marije”, ali sa mnogo kruþim okovratnikom. Ta starinska haljina bila je u skladu sa sivim oĀima, tankim usnama i bledim, strogim licem te usedelice. Strogost lica još više je pojaĀavala crna kapa, koju je Marta nosila tako da joj se ne vidi nijedan pramen kose, verovatno zato što u ono vreme veština bojadisanja prosede kose još nije bila razvijena. Bila je visoka, mršava, košĀatih ruku, i velikih nogu. Nosila je ogromne cipele sa visokim potpeticama, koje su još više poveþavale njenu ionako preveliku visina Sudeþi po kroju haljine, krojaĀ je, verovatno, želeo da sakrije da je Martino jedno rame bilo više od drugog; ali je njegovo delo govorilo samo o njegovoj dobroj nameri, ali ne i o njegovom uspehu da je ostvari. Takva je bila g-āica Marta Trapbojz, Āije suho: — Šta tražite ovde, gospodine? oštro zazvoni u Najdželovim ušima, dok joj je posmatrao lice i poredio ga sa izbledelim likom na staroj zavesi koja je ukrašavala
238 njegov krevet. On joj, najzad, odgovori da je došao da potraži nekoga od slugu, da mu naloži vatru u sobi, jer je jutro vrlo hladno. — Žena koja nam radi po kuþi dolazi u osam Āasova, — odgovori gāica Marta, — ako želite vatru ranije, u ostavi, dole ispod stepenica, nalazi se ugalj i potpala, a na polici, iznad kamina, u vašoj sobi, nalazi se kremen i ognjilo — pa možete i sami naložiti vatru ako hoþete. — Ne — ne — ne, Marta, — viknu njen otac, dolazeþi brzo iz svoje unutrašnje sobe u iznošenom ogrtaĀu i iskrivljenim cipelama. U glavi su mu se, verovatno, još uvek vrzmale misli o razbojnicima, jer je u mci držao isukan maĀ, koji je, iako zarāao, izgledao opasan. — Ne — ne — ne, — vikao je, i svako njegovo ne bilo je glasnije od preāašnjeg. — Gospodin ne mora da se muĀi oko loženja vatre — khe — khe. Ja þu mu je naložiti za izvesnu na-gra-du. Ova poslednja reĀ bila je starĀev omiljen izraz, i on ju je izgovarao na osoben naĀin, deleþi je na slogove i jako naglašavajuþi poslednji. Njome se štitio od svih neugodnosti, koje ponekad zadese Āoveka ako suviše nepromišljeno ponudi drugome svoje usluge; — To je sramota, oĀe, — reĀe Marta; — to ne sme biti. Gospodin Grem þe sam sebi naložiti vatru, ili þe, ako to više voli, saĀekati nadniĀarku. — Ne, dete, — ne, āete. Marta, dete, ne, — ostajao je pri svome stari tvrdica. — Nijedna nadniĀarka neþe naložiti vatru u mojoj kuþi — khe, khe — potpale odozgo, pa se ugalj i ne upali, a plamen ode u dimnjak, i tako se uzalud proþerdaju i toplota i drva. Ja þu je, za gospodina, tako dobro naložiti, za izvesnu nagradu, da þe — khe, khe — goreti celoga dana. StarĀevo uzbuāenje toliko mu je poveþalo kašalj da je Najdžel, iz njegovih isprekidanih reĀenica mogao samo razumeti da on nareāuje svojoj þerci da iznese žaraĀ i mašice iz stanareve sobe, jer tamo nisu potrebni, pošto þe on liĀno, kadgod bude bilo potrebno, doþi i prodžarati vatru u kaminu — za izvesnu nagradu. Marta njegovoj naredbi pokloni isto malo pažnje koliko i žena reĀima muža koga drži pod papuĀom. Ona samo ponovi još dubljim i odluĀnijim tonom: — Sramota, oĀe, sramota! — Zatim, okrenuvši se stanaru reĀe mu na svoj uobiĀajeni strog naĀin: — Gospodine Greme, najbolje je da vam još u poĀetku govorim sasvim otvoreno. Moj otac je star, vrlo star, i, kao što vidite, njegov um je priliĀno oslabio — mada vam ne savetujem da zakljuĀujete ikakvu pogodbu s njim, jer bi se pri tome mogao pokazati oštroumnijim od vas. Što se mene tiĀe, ja sam samotna žena, i, pravo da vam kažem, malo marim da se s kime viāam i razgovaram. Ako su vam potrebni soba i bezbednost, u našem domu ih
239 imate, a oni se ne mogu uvek naþi u ovom! nesreþnom kraju grada. Ali, ako tražite da vas neko stalno služi i dvori, odmah þu vam reþi da to ovde ne možete dobiti — Nemam obiĀaj da nameþem svoje poznanstvo nikome, niti da dosaāujem drugima, — reĀe stanar; — ali bih ipak želeo da imam sobara. Možda biste mi mogli preporuĀiti nekoga? — Dvadeset njih, — odgovori g-āica Marta, — koji þe vam oĀistiti džep dok vam zakopĀavaju kaput, a i grlo vam preseþi dok vam udešavaju jastuk. — Ja þu ga liĀno dvoriti, — izjavi starac, Āiji se rasejani um za trenutak beše usredsredio na njihov razgovor. — Ja þu mu Āetkati ogrtaĀ — khe, khe — i Āistiti mu cipele — khe — i izvršivati njegove naloge brzo i sigurno — khe, khe, khe, khe — za izvesnu nagradu. — Doviāenja, gospodine, — reĀe Marta Najdželu odluĀnim tonom. — Za þerku ne može biti prijatno kad njen otac pred strancem govori tako. Ako ste pravi gospodin vi þete se povuþi u vašu sobu. — Odmah þu to uĀiniti, — odgovori Najdžel uĀtivo, jer je smatrao da okolnosti donekle opravdavaju njenu strogost — Hteo bih samo da vaš pitam, zar je doista opasno držati poslugu u ovom mestu? — Mladi gospodine, — reĀe Marta, — vi sigurno malo znate o Vajtfrajazu kad postavljate takvo pitanje. Mi živimo sami u ovoj kuþi, i retko ko od tuāinaca ulazi u nju; pa i vi ne bi, da kažem otvoreno, da me je otac pitao za mišljenje. Pogledajte na vrata: bilo bi ih teže obiti nego vrata kakvog zamka; prozori prizemlja su zaštiþeni spolja rešetkama, a iznutra, pogledajte na ove kapke. Ona otvori jedan od njih i pokaza Najdželu katance i lance pomoþu kojih su kapci zatvarani. Na to joj otac priāe, uhvati je drhtavom rukom za haljinu i reĀe joj šapatom: — Nemoj da mu pokažeš kako se sve to zakljuĀava. Nemoj mu to pokazati, Marta — khe, khe — ni za kakvu nagradu. — Marta produži da govori ne obraþajuþi nikakvu pažnju na njega. — Pa ipak, mladi gospodine, nekoliko puta se moglo dogoditi da se sve ove obrane pokažu suviše slabe da zaštite naše živote, jer se, na nesreþu, proneo glas o bogatstvu sirotog mog oca. — Ne govori ništa o tome, domaþice, — reĀe tvrdica, razjaren i zbog samog pominjanja njegovog bogatstva. — Ne govori ništa o tome ili þu te izudarati, domaþice, — izudaraþu te štapom što širiš lažne glasove, zbog kojih þe nas najzad i zaklati — khe, khe. — Ja sam siromašan Āovek, — produži on, obraþajuþi se Najdželu — vrlo i gotov sam da uĀinim
240 svaku poštenu uslugu za skromnu nagradu. — Stoga vas upozoravam da pazite kakav život vodite ovde, — produži Marta. — Naša nadniĀarka þe vas uslužiti koliko to ona može, ali pametan Āovek je svoj najbolji sluga i pomoþnik. — Veoma sam vam blagodaran na savetu, gospodo, i postupiþu po njemu. — Dobro þete uraditi, — reĀe Marta, — i pošto ste mi, izgleda, zahvalni na tom savetu, daþu vam još neke, mada nemam obiĀaj da savetujem druge. Izbegavajte svaku prisnost sa ljudima u Vajtfrajazu! — Ne uzimajte novac na zajam, naroþito ne od moga oca, jer, iako izgleda slabouman, ipak þe vas namagarĀiti. Moj poslednji — najbolji savet vam je, ne ostajte ovde ni jednog trenutka duže nego što morate. Doviāenja, gospodine. — Kao što Āvornovato drvo ponekad donese dobar plod, tako i grubo biþe ponekad da dobar savet, — pomisli lord Glenvarloh pošto se vrati u svoju sobu, gde poĀe da šeta gore-dole da bi se hodanjem zagrejao, jer nije mogao još da se pomiri sa mišlju da umesto sluge sam naloži vatru. — Izraziþemo u obliku monologa misli lorda Glenvarloha dok je šetao gore-dole po sobi: „Ona je u pravu, dala mi je koristan savet Celog života sam se oslanjao na druge da rade za mene ono što bi bilo plemenitije da sam radim za sebe. Stidim se što mi je, zbog odavno steĀene navike, tako nezgodno što nemam sluge da mi pomogne. — Stidim se toga; ali se još više, mnogo više, stidim što sam, otkako sam došao u ovaj grad, takoāe silom iste navike prepustio drugima svoje vlastito breme, i tako postao žrtva dogaāaja na koje nisam ni pokušao da utiĀem. Nisam uopšte delao, veþ sam samo bio igraĀka tuāih uticaja. Jedan prijatelj me je štitio a drugi obmanjivao; i dok mi je zaštita jednog pružala koristi, a obmana drugog nanosila zlo, ja sam bio pasivan i bespomoþan kao Āun bez vesala i kormila prepušten talasima i vetrovima. Postao sam dvoranin zato što je to Heriot savetovao — kockar zato što je to Dalgarno tako udesio — Elzašanin zato što je Lostof tako hteo. Sve dobro i zlo što me je zadesilo poteklo je iz delanja drugih a ne iz mojih. Sin moga oca ne sme više postupati tako površno i deĀaĀki. Ma šta se desilo, Najdžel Olifant þe, od ovog trenutka, za svoju sigurnost, Āast i uspeh imati da zahvali samo svom trudu i naporu, a ako i ne uspe, bar þe svet priznati da je pokušao sve što je najbolje znao i mogao. Evo, u svoj podsetnik zapisaþu Martine reĀi: „Pametan Āovek je sam sebi najbolji pomoþnik”. Tek što je stavio podsetnik u džep, kad u sobu uāe stara
241 kostoboljna, hroma nadniĀarka, u želji da svojim radom zaradi neku paru od njega. On je zamoli da mu donese doruĀak, što ona uradi brže nego što je on oĀekivao, jer je jedan mali restoran bio u susednoj kuþi. Kada je završio doruĀak, rekoše mu da neki služitelj Templa, koga je poslao g. Lostof, traži gospodina Grema. Služavka ga uvede u Najdželovu sobu i on predade lordu sanduĀe u kome je bilo njegovo odelo; zatim mu vrlo tajanstveno stavi u ruke kasicu koju je brižljivo skrivao ispod svog ogrtaĀa, i reĀe mu: — Radujem se što sam se oslobodio nje. — Pa ona nije mnogo teška, — odgovori Najdžel, — a vi ste jak mladiþ. — Da, gospodine, — odgovori služitelj Templa, — ali ni sam Samson ne bi je mogao proneti kroz Elzas da su stanovnici ovog kvarta znali šta je u njoj. Molim vas, gospodine, otvorite je, da se uverite da ništa nije uzeto iz nje. — Ja sam pošten Āovek i predajem vam sve ispravno. Koliko þe vremena vaša imovina u njoj ostati nepokradena zavisiþe od toga kako je budete Āuvali. Ne želim da moje dobro ime bude ukaljano onim što se može docnije desiti, pa je zato sad pregledajte. Lord Glenvarloh otvori kasicu u služiteljevom prisustvu i vide da su njegov novac, dva-tri dokumenta i nalog sa kraljevim potpisom u njoj. Na služiteljevu molbu, Najdžel uze iz kasice pisaþi pribor i napisa Lostofu da je primio svoje stvari i da mu zahvaljuje na uĀinjenim uslugama. I tek što je bio zatvorio pismo i predao ga služitelju kad u sobu iznenada uāe stari kuþegazda. Njegovo pohabano, crno odelo bilo je oĀetkano, te je sada izgledao bolje nego kad ga je Najdžel prvi put video; živci su mu bili stišaniji, i kašalj mu je manje prekidao reĀi. On ponudi Najdželu da ispije izvrsno, jako pivo koje je doneo u velikom bokalu. Sud je držao u jednoj ruci, a u drugoj granĀicu ruzmarina kojom je mešao pivo da bi bilo ukusnije. Najdžel odbi starĀevu ljubaznu ponudu i svojim držanjem stavi mu do znanja da mu je njegov dolazak sasvim neprijatan. Na takav postupak imao je utoliko više prava što je i on jutros kod starca naišao na hladan prijem. Ali se u otvorenoj kasici nalazio metal toliko privlaĀan za starog Trapbojza da je stajao ukoĀen, sa isturenim nosem i ispruženom rukom, kao lovaĀki pas kad nanjuši zeca. Najdžel htede da oslobodi starca omaāijanosti zatvaranjem kasice, kada mu pažnju privuĀe služitelj, koji ga upita gde da odnese pismo, u stan g. Lostofa, ili
242 u Maršalsi?78 — U Maršalsi? — ponovi lord Glenvarloh; — zašto u Maršalsi? — Pa, gospodine, — odgovori služitelj, — zatvorili su ga tamo jer je, kažu, zbog svog dobrog srca, bio miroāija u tuāoj Āorbi. Najdžel brzo uze pismo od služitelja, otvori ga i dopisa na njemu da želi da što skorije sazna zašto je Lostof uhapšen. Zatim dodade, ako je to u vezi sa njegovom nevoljom da, onda, Lostof neþe dugo ostati u tamnici, jer on je, i pre no što je Āuo o tome, doneo odluku da se preda vlastima, pošto to smatra najdostojnijim i najpametnijim delom koje može uĀiniti u svom sadašnjem položaju u koji ga je dovela njegova zla sreþa i nepromišljenost Molio je Lostofa da se nimalo ne usteže veþ da mu otvoreno kaže na koji naþin da se preda vlastima kako bi ga što pre oslobodio tamnice, u koju je dopao samo zato što se plemenito interesovao za njegovu sudbinu. Završio je pismo obeþanjem da þe Āekati Lostofov odgovor dvadeset i Āetiri sata pre nego što se preda vlastima. Lord Glenvarloh predade pismo poslužitelju, dade mu zlatnik, na ime bakšiša, i zamoli ga da što brže odnese pismo i preda ga u ruke g. Lostofa. — Ja — ja — ja — ja þu mu ga odneti, — reĀe stari lihvar, — za polovinu te nagrade. Služitelj, videþi da starac namerava da mu preotme posao i napojnicu, brzo strpa novac u džep i žurno izaāe da izvrši Najdželov nalog. — Gospodine Trapbojze, — reĀe Najdžel nestrpljivo, —jeste li nekim naroĀitim poslom došli kod mene? — Ja — ja — ja sam samo došao da vidim da li vam je udobno ovde, — odgovori starac; — i — da li bih mogao da vam uĀinim kakvu uslugu za vrlo malu nagradu. — Gospodine, hvala vam, — reĀe lord Glenvarloh. — hvala vam; — i, pre no što je završio svoju reĀenicu, na stepenicama zaĀuše se teški koraci. — Bože moj! — povika starac uplašeno. — Hej, Doroteja, — nadniĀarko, — hej, kþeri, — govorio sam ti da navuĀeš rezu, domaþice, — a, eto, ostavila si vrata nezamandaljena! Vrata se na sobi širom otvoriše i unutra uāe snažni kapetan koga je Najdžel video juĀe uveĀe, ali se nikako nije seþao otkud ga poznaje. 78 Jedna od londonskih tamnica. — Prev.
243 GLAVA 23. Svošbakler : MaĀ je strašna reĀ — Pjerot: Suviše je Āesto upotrebljavana Pa je izgubila svoje dejstvo — Kažem ti, prijatelju, i najbedniji, Lupež, koji tumara ulicama, Okrenuþe se i nakostrešiti na te Uprkos tvog preteþeg stava. Svošbakler : Onda þu pribeþi lukavstvu — I umesto da zamahnem maĀem Potegnuþu nožem iz potaje. — Stara drama. apetan Kolpeper ili Peperkol, jer je bio poznat Po oba ova imena i još po nekim drugim, imao je ratniĀki izgled, koji je ovom prilikom bio znatno pojaĀan zavojem preko levog oka. Rukavi njegovog kaputa od debelog somota sijali su se od umašþenosti — kožne rukavice dopirale su mu Āak do lakata. — O širokom, kožnom pojasu visio mu je s jedne strane dugaĀak maĀ sa crnom drškom, a s druge velika kama. On pozdravi Najdžela tako drsko da je bilo oĀito da ga nikakav hladan prijem ne može odbiti, i upita Trapbojza, koga nazva Pilorijem, kako se oseþa, a zatim dohvati bokal napunjen pivom i ispi ga do dna u zdravlje novog stanovnika Elzasa, plemenitog gospodina Najdžela Grema. Stavivši prazan bokal na sto, on poĀe da kritikuje ispunjeno piþe: — Pivo ti nije bogzna kakvo, stari Pilori, nije jako, pravljeno je po receptu; na jednu kašiĀicu slada jedno bure vode iz Temze; mrtvo je kao leš, ali je ipak otišlo niz moje grlo šišteþi kao voda kad se sipa na usijano gvožāe. — Rano ste nas ostavili, gospodine Greme, ali mi smo priredili pijanku u vašu Āast, popili Āitavo burence u slozi i ljubavi i završili sveĀanost tuĀom. Evo nosim na sebi belegu raspopove propovedi, koja je trebalo da pogodi moje uho, ali je promašila i pogodila me u oko. Ali sam i ja K
244 ostavio svoj žig na tom duhovniku. Na kraju nas je vojvoda ipak izmirio i to izmirenje nas je stalo priliĀnih koliĀina kanarskog i rajnskog vina. Ali þu ipak jednoga dana tako izdevetati tog odvratnog raspopa da þe mu se njegova āavolska mantija šareniti kao duga. Zar nije to zaslužio, Trapbojze? A gde je tvoja kþi, ĀoveĀe? — Šta kaže na moju prosidbu? — Moje namere su Āasne. — Hoþeš li da imaš ratnika za zeta, stari Pilori, da pomešaš ratniĀki duh sa svojom lopovskom, gramzivom krvlju, kao što ljudi sipaju jaku rakiju u razvodnjeno pivo? — Moja kþi ne prima posetioce tako rano; plemeniti kapetane, — reĀe lihvar, i završi svoj govor suhim, snažnim — khe, khe. — Zar ni ako te Āastim? — upita kapetan. — Zašto da me ne primi, stara tvrdico? Izgleda mi da ona nema mnogo vremena da se dugo premišlja da li da se uda. — Kapetane, — poĀe Trapbojz, — hteo sam nešto poslovno da razgovaram sa našim plemenitim prijateljem, gospodinom Najdželom Grinom — khe, khe… — Pa želiš da ja odmah odem? — odgovori kavgadžija. — Budi strpljiv, stari Pilori, tvoj Āas još nije kucnuo, ĀoveĀe. — Pogledaj, — reĀe on, pokazujuþi na kasicu, — ovaj plemeniti gospodin Grem, koga ti nazivaš Grinom, dobio je parice. — Od kojih bi ga ti rado oslobodio, hal ha! — khe, khe, — odgovori lihvar, — kad bi samo znao kako — ali, nažalost, ti si od onih ljudi na koje se može primeniti poslovica: „Ko za tuāim runom poāe, sam ošišan kuþi doāe”. Zakleo sam se da se ne kladim, inaĀe bih se opkladio u priliĀnu svotu da bi te ovaj moj pošteni stanar poslao kuþi bez dinara, ako bi se usudio da se kockaš s njim — khe, khe. — Ah, ti, kajišaru, dirnuo si me u živac! odgovori kapetan, vadeþi kocku iz džepa; — meni se Āesto dešavalo da se kockam s takvim majstorima, i da me oni sasvim opelješe; ali to ne mari, kockanje je zgodno, kao i ma šta drugo, da se provede vreme. — Šta kažete na to, gospodine Greme? Kapetan uþuta i, uprkos sve svoje drskosti, jedva izdrža Najdželov prezriv pogled, koji mu hladno odgovori: — Kockam se samo sa onima koje dobro poznajem, i nikad se ne kockam ujutru. Možda biste više voleli da se kartamo? — reĀe kapetan. — Pilori þe potvrditi da ja pošteno igram. — Mada ima ljudi koji kradu i varaju u kartama, ali, ne makao se s ovog mesta ako sam se ikad ugledao na njih! — Ali vama su, verovatno, poznati svi naĀini podvale u kartanju, — reĀe Najdžel istim hladnim tonom.
245 — Da, naravno, — odgovori kapetan; — ja mislim da je to svakom poznato. — Možda biste hteli da igramo tenisa ili da se kuglamo — u blizini imamo sasvim podesno igralište i otmenu družinu. — Molim vas, izvinite me zasada, — reĀe lord Glenvarloh; — i, da vam kažem otvoreno, nadam se da u svom stanu imam pravo da raspolažem svojim vremenom po svom nahoāenju: — Vaš pokomi sluga, gospodine, — reĀe kapetan; — zahvaljujem vam na vašoj uĀtivosti. — Džek Kolpeper ima dovoljno poznanika i nikome se ne natura. — Ali mu ipak, možda, neþete odreþi da se malo kuglate s njim? — Nimalo nisam raspoložen za to, — odgovori mladi plemiþ. — Ili, možda, želite neku drugu igru? — Ne, hvala vam, — odgovori Najdžel. Ovde starac, koji ih je posmatrao svojim malim pronicljivim oĀima, povuĀe kapetana za rukav i šapnu mu: — Nemoj ga ljutiti, to ne pali — priĀekaj strpljivo, pa þe on i sam doþi na udicu. Ali kapetan, uzdajuþi se u svoju snagu i pogrešno misleþi da je Najdžel strpljiv zato što ga se plaši, a i podstaknut otvorenom kasicom, poĀe da govori odluĀnim i preteþim tonom. On se namršti, isprsi i nastavi ovako: — U Elzasu je svaki dužan da bude ljubazan i druževan. Razbiþemo svaki nos koji se prþi na nas poštene ljude. — Da, gospodine, razbiþemo ga sve do rskavice, pa ma on bio naviknut da miriše samo najfinije mirise i dvorske mirisave vodice. — Ja sam ratnik, gospodine, i ne pravim nikakvu razliku izmeāu lorda i fenjerdžije. — Tražite li kavgu, gospodine? — reĀe mirno Najdžel; koji ni najmanje nije želeo da se upušta u svaāu u takvom mestu i sa takvim Āovekom. — Kavgu, gospodine! — reĀe kapetan; — ja nikad ne tražim kavgu, ali mi je svejedno kad þe ona iskrsnuti. Samo želim da shvatite da morate biti druževni. Ne bi bilo rāavo da danas odemo preko voāe u park i da posmatramo borbu s bikovima. Vreme je divno — zar vas to ne dovodi u iskušenje da izaāete sa mnom? — U velikom sam iskušenju da uradim nešto baš sada, — reĀe Najdžel. — A šta to? Da Āujemo, — reĀe kapetan izazivaĀki. — Da vas izbacim kroz prozor, ako odmah ne odete sami niz stepenice. — Da izbacite mene kroz prozor? — Doāavola! — uzviknu kapetan; — ja jedan borio sam se u Budimu s maĀem u ruci protiv dvadeset njih sa krivim sabljama, pa zar da propali škotski lord kaže kako þe mene da
246 izbaci kroz prozor? — Odmakni se, stari Pilori, da napravim škotski paprikaš od njega, — on mora poginuti. — Tako vam boga, gospodo, — uzviknu stari tvrdica; bacivši se izmeāu njih, — ne narušavajte mir! Plemeniti moj stanaru, Āuvajte se kapetana, — on je pravi trojanski Hektor. — Hrabri Hektore, Āuvaj se mog stanara, — on je pravi Ahil, — khe, khe… Starac se zagrcnu od kašlja, ali je ipak stajao izmeāu Kolpepera, koji je zamahivao isukanim maĀem, i Najdžela, koji se beše povukao natrag da uzme svoj maĀ i sada ga je držao neisukanog u levoj ruci. — Prestanite s tim ludiranjem, nitkove! — reĀe Najdžel. — Zato li ste došli ovamo da se razmeþete vašim psovkama i vašom pijanom hrabrošþu? Vi me; izgleda, poznajete, a i ja sa stidom priznajem da sam se najzad setio gde sam vas video. — Vi se sigurno seþate bašte iza kockarnice, podli nitkove, iz koje ste brzo pobegli, pred pedeset svedoka, kad ste ugledali isukani maĀ. — Odlazite, gospodine, da se ne bih ponižavao da vas batinom oteram niz stepenice. Ove Najdželove reĀi poraziše siledžiju, jer je bio uveren da ga, prerušenog i sa zavojem preko oka, lord Glenvarloh neþe poznali. Utoliko je bio uvereniji u to jer ga je Najdžel bio video samo jedanput. On stisnu zube i steže pesnice, i izgledalo je kao da prikuplja hrabrost da jurne na svog protivnika. Ali ga hrabrost izdade te vrati maĀ u korice, i þuteþi doāe do vrata, a zatim se okrete i reĀe: — Ako vam se uskoro ne osvetim za ovu drskost, neka mi telo ode na vešala a duša āavolu! Posle ovih reĀi, u toku kojih mu se na surovom, divljaĀkom licu ogledaše i zloba i strah, on napusti sobu. Lord Glenvarloh siāe niz stepenice da bi se uverio da je kapetan zaista izišao iz kuþe. Pri povratku se susrete sa Martom Trapbojz, koja, Āuvši galamu na gornjem spratu beše izašla iz svoje sobe. U svom gnevu nije mogao a da joj ne kaže: — želeo bih, gospoāice, da vašem ocu i njegovim prijateljima oĀitate istu lekciju koju ste bili tako dobri da meni jutros date; i da ih nagovorite da me ne uznemiravaju u mom stanu. — Ako ste, mladiþu, želeli da ovde naāete mira, — reĀe ona, — onda ste se grdno prevarili. Pre þete naþi milosti u sudskoj dvorani i svetosti u paklu nego mira u Elzasu. Ali moj otac vam više neþe dosaāivati. Rekavši to ona uāe u Najdželovu sobu, i videvši kasicu reĀe mu: — Ako budete izlagali ovakav magnet, on þe privuþi mnoge ĀeliĀne noževe vašem vratu. Najdžel se požuri da zatvori kasicu, a Marta poĀe da prekoreva oca što se druži sa takvom drskom huljom i razbojnikom kao što je Džon
247 Kolpeper. — Pa, dete, — reĀe starac lukavo namigujuþi, — znam, znam kakav je — khe — ali ja þu njemu podvaliti. — Sve ih znam, i znam kako s njima da se ophodim — da, da — vešt sam ja u tome — khe — khe. — Mnogo mi vi znate, oĀe? — reĀe surovo Marta. — DoĀekaþete vi da vas oni zakolju, i to uskoro. Sada veþ više niste u stanju da krijete od njih svoju zaradu i svoje zlato kao ranije. — Moju zaradu, devojko? moje zlato? — uzviknu lihvar; nažalost, malo ga je i teško je zaraāeno. — Vaša veština vam, oĀe, neþe koristiti, — reĀe ona. — A ne bi vam ni ovoliko dugo koristila da Kolpeper ne smatra da vas može lakše oĀerupati ako se oženi sa mnom. — Ali što mu ja govorim o svemu ovom? — reĀe ona, sležuþi ramenima i sa izrazom sažaljenja koje nije bilo daleko od prezira. — On ne sluša što govorim — on i ne misli o meni. — Zar nije Āudno da je ljubav prema gomilanju zlata jaĀa Āak i od brige da se saĀuvaju i imovina i život? — Vaš otac, — reĀe lord Glenvarloh, koji nije mogao a da ne poštuje mudrost i oseþanja te sirote žene, uprkos sve njene grubosti i surovosti, — izgleda dovoljno oštrouman u svojim uobiĀajenim poslovima, i zato se Āudim da ne uviāa mudrost vaših saveta. — On je po prirodi neosetljiv prema opasnosti, i ta neosetljivost je najbolja osobina koju sam nasledila od njega — odgovori ona. — Uprkos starosti još je dosta oštrouman da ide starim utrvenim putevima, ali ne i da traži nove. Star, slep konj može da okreþe vodeniĀni kamen, ali þe se spoticati na otvorenoj livadi. — Kþeri! — hej, devojko — hej, domaþice! — povika starac, kao da se probudio iz maštanja o nekoj uspeloj ujdurmi; — idi u svoju sobu, devojko, — idi u svoju sobu, — stavi rezu na vrata i lance, — ne puštaj nikoga ni unutra ni napolje sem Āestitog gospodina Grema. — Ja moram da uzmem svoj ogrtaĀ, i da odem kod vojvode Hildebroda. — Da, da, nekad se moja volja poštovala; ali sad su druge prilike. Starac izaāe, mrmljajuþi i kašljuþi. Njegova þerka je gledala za njim sa svojim uobiĀajenim izrazom nezadovoljstva i tuge. — Trebalo bi da napustite ovaj ozloglašeni kraj, ako se zaista plašite za njegovu sigurnost. — Svako drugo mesto bi bilo opasnije za njega, — odgovori kþi; pre bih pristala da ga vidim mrtvog nego da ga ovako starog javno vreāaju i sramote. U svakom drugom mestu napadali bi ga i gonili kao sovu koja se usudila da izaāe na svetlost. Ovde je živeo u bezbednosti dok je bio
248 sposobniji da koristi drugovima svojom oštroumnošþu; a sada ga cede i Āerupaju svakom zgodnom prilikom. Gledaju na njega kao na nasukanu laāu, sa koje svaki može da odnese neki plen. Ljubomora kojom oni Āuvaju moga oca kao svoju zajedniĀku imovinu, služi mu, možda, kao zaštita od nasilnog napada na njegovu liĀnost. — Ipak, meni se Āini da bi bilo bolje da odete odavde, — reĀe Najdžel. — U nekoj dalekoj zemlji mogli biste imati mirniji život. — Škotskoj, bez sumnje, — reĀe ona, pogledavši ga oštro i prezrivo, — gde bismo obogatili tuāince svojim spasenim blagom. — Zar ne, mladiþu? — Kad biste me bolje poznavali, gospoāice, — reĀe Najdžel, — vi biste me poštedeli vaših podozrivih reĀi. — Kako mogu da vam verujem? — reĀe Marta oštro.. — Kažu da ste kavgadžija i kockar, a znam koliko se takvim, ljudima može verovati. — To je kleveta, neba mi! — uzviknu lord Glenvarloh. — Možda je i tako, — odgovori Marta. — Mene malo interesuje stepen vašeg poroka ili vaše ludosti; ali je jasno da vas je jedno ili drugo dovelo ovamo, i vi þete naþi mir, bezbednost i sreþu samo ako što pre odete iz ovog mesta, koje je jedino svinjac za svinje, a Āesto i kasapnica. — Rekavši to ona izaāe iz sobe. U držanju te žene je bilo neĀega što je oĀito izražavalo njeno preziranje prema svome stanaru. Uprkos njegovog siromašnog stanja, lordu Glenvarlohu se dosad nikad nije bilo desilo da ga iko tako omalovaži, te ga je to i iznenadilo i zabolelo. A i mraĀna Martina nagoveštenja o opasnosti njegovog pribežišta nisu bila nimalo prijatna njegovom uhu. I najhrabriji Āovek, kad je okružen samo sumnjivim licima i udaljen od svakog saveta i pomoþi, ostavljen da se uzda samo u hrabrost svoga srca i snagu svoje ruke, oseti potištenost, koja mu za trenutak ohladi krv i oduzme hrabrost. Ali Najdžel nije imao mnogo vremena da se oda tim tužnim mislima, iako mu se Āinilo da u Elzasu neþe naþi prijatelja, ubrzo se uverio da u posetiocima neþe oskudevati. KoraĀao je po sobi gore-dole i razmišljao šta da radi pošto napusti to utoĀište. Ali, posle svega desetak minuta, njegovo razmišljanje prekinuo je gospodar toga kraja, veliki vojvoda Hildebrod liĀno, pred kojim su reze i lanci tvrdiĀinog stana popuštali kao sami od sebe. Dvokrilna vrata se širom otvoriše i on se uvalja unutra kao ogromno vinsko bure, na koje je liĀio po veliĀini, obliku, boji i sadržini. — Dobro jutro, vaša milosti, — reĀe ta masna baĀva, drsko uperivši svoje jedno oko u Najdžela; u isto vreme ogroman buldog, koji se držao sasvim blizu svoga gazde, zareža, u znak pozdrava, na gladnu maĀku,
249 jedino živo biþe u kuþi Trapbojza koje nismo još pomenuli, koja skoĀi na baldahin iznad kreveta i otuda iskezi zube na psa, Āiji joj je pozdrav, verovatno, bio isto toliko prijatan koliko i Najdželu poseta njegovog gazde. — Mir, Velzi! — Ðavo te odneo, mir! — reĀe vojvoda Hildebrod. — životinje i budale nikad ne znaju kako da se ponašaju, lorde. — Izgleda mi, gospodine, — odgovori Najdžel, uzdržanim ali hladnim tonom, — da sam vam rekao da je moje ime, zasada Najdžel Grem. Vojvoda prsnu u gromoglasan, drzak smeh. — Nigl Grin — Nigl Grin — Nigl Grin! Pa, moj lorde, u pivnici bi vas kaznili da im platite pivo zato što jauĀete pre nego što ste udareni. Eto, vašim protestom što vas nazvah lordom odali biste mi vašu tajnu i da je ja nisam veþ nasluþivao: — Pa, gospodine Najdžele, pošto hoþete da vas tako zovemo, ja sam vas nazvao lordom, jer smo vas juĀe uveĀe proizveli za pera Elzasa dok smo pili kanarsko vino. — Kako vam se to dopada? — Ha! ha! ha! — Najdžel, svestan da je sasvim nepotrebno odao sebe, brzo odgovori: — Vrlo sam vam zahvalan za uĀinjenu mi poĀast, ali ja ne mislim da ostanem dovoljno dugo u Elzasu da uživam u njoj. — To može da bude i kako vi hoþete, ako postupite po mudrom savetu, — odgovori vojvoda; i mada Najdžel produži da stoji, u nadi da tako ubrza odlazak svoga gosta, uvali se u jednu od naslonjaĀa, koja zaškripa pod njegovom težinom, i poĀe da doziva starog Trapbojza. Umesto domaþina pojavi se njegova služavka. Vojvoda je nazva nemarnom ženetinom što je ostavila bez jutarnjeg piþa tako valjanog gosta i Āestitog stanara. — Ja nikada he pijem ujutru, gospodine, — reĀe Glenvarloh. — Vreme je da poĀnete — vreme je da poĀnete, — odgovori vojvoda. — Hajde, ti stara veštice, otidi do naše palate i donesi štogod lordu Grinu da popije. Šta biste želeli, lorde? — penušavog piva sa peĀenom jabukom koja pliva po njemu? Hi biste, možda, pošto su mladi ljudi sladokusci, želeli kanarskog vina sa šeþerom i zaĀinima? — To je vrlo dobro protiv nazeba. — Di, možda, više volite rakiju? Uostalom, najbolje je da donese sve to, pa þete sami izabrati. — Slušaj, ti Jezavelja, neka Tim pošalje pivo, kanarsko vino i rakiju, i malo zakuske, i neka sve to zapiše na raĀun našeg novog žitelja. Glenvarloh zakljuĀi da je bolje pustiti na volju tome bezobrazniku nego stupati s njim u svaāu, koja bi samo štetila njegovom ugledu, zato mu se i ne suprotstavi veþ samo reĀe: — Vi se ponašate u mome stanu,
250 gospodine, kao da ste kod svoje kuþe; ali, zasada, neka tako bude. Hteo bih samo da znam þemu imam da zahvalim za vašu neoĀekivanu posetu? — Saznaþete to kad stara Debora donese piþe. — Ja nikad ne govorim o poslovima suva grla. Ah, što li je još nema — jemĀim da zastaje usput da pijucka, a posle þete vi misliti da vam nisu usuli piþe po taĀnoj meri. — U meāuvremenu pogledajte na moga psa, — pogledajte na Velzevula, i recite mi da li ste ikad viāeli boljeg psa. — Kadgod naleti na neprijatelja ustremi mu se pravo na glavu. Pošto je pohvalio svoga psa, vojvoda se upusti u priĀu o nekom psu i biku, koja bi se sasvim odužila, ali ga prekide odlazak starice i dva njegova kelnera, koji doneše sva poruĀena piþa. Ta vrsta prekida verovatno je bila jedina zbog koje se vojvoda nije ljutio. Kada je sve bilo stavljeno na sto, Debora, kojoj vojvoda u nastupu darežljivosti dade neznatnu napojnicu, izaāe iz sobe sa svoja dva satelita. Visoki velmoža Vajtfrajaza, pošto ovlaš pozva lorda Glenvarloha da popije nešto s njim od piþa za koje þe lord platiti, i reĀe da je za doruĀak pojeo samo tri jajeta i popio Āetiri Āašice rakije, prionu da popije i pojede sve što je bilo stavljeno na sto. Glenvarloh je imao prilike da prisustvuje pijankama škotskih barona i holandskih graāana, ali se oni ni izdaleka nisu mogli porediti sa vojvodom Hildebrodom, koji je mogao popiti ma koju koliĀinu piþa a da ga to i ne živahne i ne opije. On ispi sve pivo da bi zagasio žeā, koja ga je, prema njegovim reĀima, morila od jutra do mraka i od mraka do jutra; zatim, ispi kanarsko vino da bi ublažio oporost piva; i, najzad, završi sa rakijom da bi sve uskladio. Potom izjavi da do podne neþe više ništa piti, sem, možda, ako bude pravio društvo nekom naroĀitom prijatelju. Najzad vojvoda izjavi da þe odmah preþi na posao zbog koga je i došao tako rano. Najdžel se spremi da ga sasluša, mada je bio skoro uveren da je glavni cilj vojvodine posete veþ bio ostvaren. Ali se pokaza da lord Glenvarloh nije bio u pravu. Hildebrod, pre nego što poĀe razgovor, uze pažljivo da razgleda sobe, stavljajuþi, s vremena na vreme, prst na nos, i namigujuþi svojim jednim okom na Najdžela. Zatvarao je i otvarao vrata, dizao zidne zastore, koji su skrivali, na dva-tri mesta, natrulelu drvenu zidnu oblogu, zavirivao u ormane, i, najzad završio gledanjem ispod kreveta da bi se uverio da niko ne može Āuti njihov razgovor; zatim je seo u naslonjaĀu i poverljivo klimnuo glavom Najdželu da privuĀe svoju stolicu bliže k njemu. — Dobro mi je i ovde, gospodine Hildebrode, — odgovori mladi lord, ne želeþi da ohrabruje vojvodinu sklonost prisnosti. Hildebrod,