Erich Maria Remarque - Iskra života

Naslov originala: Ericft Maria Remarque DER FUNKE LEBEN KIEPENHEUER &WITSCH KÖLN – BERLIN S njemačkog preveli: OGNJENKA MILIČEVIĆ SERGIJE LUKAČ

ERICH MARIA REMARQUE Iskra života * »OTOKAR KERŠOVANI« 1965.

ISKRA ŽIVOTA

I Kostur broj 509 podiže polako lubanju i otvori oči. On nije znao da lise onesvi‐ jestioilijesamospavao.Izmeđujednogidrugogjedvadajejošibilonekakverazli‐ ke; glad i iscrpljenost davno su se za to pobrinule.Oboje bijaše svaki put poniranje umočvarnedubineizkojihjeizgledalokaodanemapovratka. Broj509ležaoje još nekovrijeme iosluškivao.Biloje tostarologorskopravilo; nikad se nije moglo znatisa koje strane prijeti opasnost, a dok je čovjek bio nepo‐ mičan, imao je izgleda da ga previde ilismatraju mrtvim – jednostavan zakon pri‐ rode koji svaki kukac poznaje. Nije čuo ništa sumnjivo. Straže na tornjevima sa mašinskim puškama kunjale su,aizanjegajesvebilomirno.Opreznookrenuglavuipogledaunatrag. Koncentracioni logor Melern drijemao je miroljubivo na suncu. Veliko zbori‐ šte,koje suesesovcisahumoromnazivali „podijumzaples“,bilojegotovoprazno. Samo na jakimbalvanima, desno od ulaznekapije,visila su četvorica ljudi vezanih rukuna leđima.Podiglisuihkonopcima tolikouvisda imnogenisuvišedodirivale tlo.Rukesuimbileiščašene.Dvojicaložačaizkrematorijumazabavljalisusegađa‐ jućiihkomadićimauglja.Alinijedanodčetvoricenijesevišemicao.Visilisunakr‐ stovimavećpolasataisadasubilibezsvijesti. BarakeRadnog logora ležale su napuštene; odjeljenja za rad napolju jošse nisu vratila.Nekolicina ljudi, kojisu bili dežurni po sobama, žurno su prolazili ulicama logora. Lijevo, pokraj velike ulazne kapije, ispred kaznenog bunkera,sjedio je SS šarfirerBrojer. Postavilisu mu na suncu okrugao sto i pletenu stolicu; pio je kafu. Dobra prava kafabila je rijetkost u proljeće1945.godine.Ali,Brojerjemaločas zadavio dva Je‐ vreja, kojisu se šest nedjelja raspadali u bunkeru, ismatrao je to čovjekoljubivim djelom koje zaslužuje nagradu. Kapo1 kuhinje poslao mu je uz kafu i tanjursa ku‐ glofom.Brojergaje jeopolakoisauživanjem;naročitojevoliogrožđicebezkošči‐ ca,kojimajetijestobilobogatoispunjeno.SastarijimJevrejemnijesemnogozaba‐

vio;alimlađijebioizdržljiviji;priličnosedugokoprcaoikriještao.Brojersepospa‐ noiskesiioslušnuzvukelogorskemuzikekojajevježbalaizabaštovanluka.Svirali su valcer: „Ruža sjuga“ – omiljenu stvar komandanta oberšturmbanfirera Nojba‐ uera. Broj 509 ležao je na suprotnoj strani logora u blizini nekoliko drvenih baraka, koje su od velikogRadnog logorabileodvojene ogradomod bodljikave žice.Zvali su ih Mali logor. U njemu su se nalazili zatvorenici koji su bili preslabi da bi još mogli da rade. Strpalisu ih tamo da umru. Gotovo su svi brzo umirali. Ali dok jed‐ ni još nisu bili potpuno mrtvi, pristizali bi drugi, novi, te su barake uvijek bile pre‐ pune. Često su umirući ležali u hodnicima jedni preko drugih ilisu naprosto crka‐ vali napolju. U Melernu nije bilo gasnih komora. Komandantse time naročito po‐ nosio.Radoje izjavljivaoda seuMelernuumireprirodnomsmrću.Zvanično,Mali logorzvaose„odjeljenjezapoštedu“,alijeipakbilomalostanovnikakojisusmogli dovoljno otpora da izdrže poštedu duže od jedne do dvije nedjelje.Jedna mala tvr‐ dokornagrupa takvihstanovala jeu baraci22.Saostatkomgorkoghumoranaziva‐ lisusamisebe–veteranima.Njima jepripadaobroj509.Prije četirimjesecadoveli sugauMalilogor,injemujesamomizgledalopravočudoštojejošbioživ. Izkrematorijuma sevukaocrnidim.Vjetarga jepotiskivaona logorinjegovisu seoblaciniskovijorilinadbarakama.Mirisaojemasnoisladunjavoinadraživaona povraćanje.Broj 509senikada nijemogaodanaviknenanjega; čak ni poslijedeset godina provedenih u logoru. Danas su u dimu bili ostaci dvojice veterana; urara JanaSibelskogiprofesorauniverzitetaJoelaBuksbauma.Obojicasuumrliubaraci 22 i u podne su ih predali u krematorijum. Buksbaum, doduše, nije bio potpun; nedostajala su mu tri prsta,sedamnaest zuba, nokti na stopalima i dio spolnog or‐ gana.Izgubioihjeutokupreodgajanja zaupotrebljivog čovjeka.Ona stvarsa spol‐ nimorganimabila jepredmet velikogsmijeha nakulturnimvečerima uSSkasarni. Ideju jedao šarfirerGinterŠtajnbrener, kojije tek nedavno stigao u logor.Bila je to dosjetka, jednostavna kao isve dosjetke – ubrizgavanje u mokraćni organ visoko‐ procentne solne kiseline.Ništa više. Štajnbrenerje time odmah stekao ugledmeđu drugovima. Martovsko poslijepodne bilo je blago, a sunce je već imalo nešto topline; broj 509 je uprkostome zebao, mada je osim svoje odjeće nosio stvari triju drugih lica: jaku Jozefa Buhera, ogrtač staretinara Lebentala i poderani sviter Joela Buksbauma, koji je baraka spasla prije no što je leš bio izručen.Ali kada je čovjek visok 178 cm, aimamanjeod35kilograma,vjerojatnonikrznanebimnogovišegrijala.

Broj 509 je imao pravo da pola sata leži na suncu. Poslije toga morao je da se vrati u baraku, da preda pozajmljene stvari, a uz njih jošisvoju jaku, a onda bi dru‐ gi dolazio na red.Tako je to bilo dogovorenomeđu veteranima otkako je hladnoća prestala.Neki to više nisu htjeli.Bilisu previše iznureni poslije zimskihmuka i že‐ ljelisujošsamodaumiruumruubarakama.AliBerger,starješina sobe,nastojao je da svi koji jošmogu da pužu sada izlaze neko vrijeme na svjež zrak. Sljedeći je bio Vesithof; onda je bio red naBuhera; Lebentalse odrekao; imao je pametnijeg pos‐ la. Broj 509 se opet okrenu. Logorje bio sagrađen na jednoj uzvisini, tako da je on mogaokrozbodljikavu žicudavidigrad.Onje ležaoudolini,ispodlogora, a ispred ispremiješanihkrovovauzdizalisusezvonicicrkava.Bilajetostaravarošsamnogo crkava,sa alejama lipa i krivudavim ulicama. Na sjeveru je ležao novi dio sa širim ulicama,glavnomstanicom,kućerinamazaizdavanje,fabrikama,topionicamaba‐ kra i željezarom, u kojima su radila odjeljenja iz logora. Kroz grad se u širokom lukuvuklarijekaukojojsusepospanoocrtavalimostoviioblaci. Broj 509 obori glavu. Samo ju je kratko vrijememogao držati uspravno.Bila je teška takva lubanja kada su se vratnimišići istanjili kao konci – a pogled na zadim‐ ljene dimnjake u dolinisamo je još više izazivao glad.Bila je to glad u mozgu – ne samo u želucu. Želudac se tokom godina na to već navikao, nije bio u stanju dama šta drugo osjeća od tupe požude izgladnjelosti. Glad u mozgu bila je gora. Ona je budilahalucinacije inikadsenijeumarala.Usnubisama sebeproždirala.Zimusse broj 509 borio tri mjeseca dok se oslobodio slike prženih krumpira. Svuda ih je osjećao,čakiusmraduklozetskebarake.Sadajetobilaslaninasaprženimjajima. On baci pogled na niklenisat koji je do njega ležao na zemlji. Lebentalmu ga je pozajmio. Bio je to skupocjen posjed barake; Poljak Julijus Silber, koji je odavno bio mrtav, prije mnogo godina prokrijumčario ga je u logor. Broj 509 ustanovi da ima još deset minuta vremena; ipak odluči da se odvuče u baraku. Nije htio da po‐ novo zaspi. Nikad se nije znalo da li će se opet probuditi. Oprezno osmotri logor‐ sku ulicu. Ni sad nije primjećivao ništa što bi moglo da predstavlja opasnost. On nju zapravo nije ni očekivao. Opreznost starog logorskog zeca bila je prije rutina nego stvarnistrah. Mali logor nalazio se radi dizenterije u nekoj vrsti lakog karan‐ tena i esesovcisu rijetko dolazili. Osim toga je kontrola u cijelom logoru posljed‐ njihgodinabilaznatnoslabijanegoranije.Ratsesvevišeosjećao,ajedandioeseso‐ vaca, kojisu do tada samo herojskimučilii ubijali nezaštićene logoraše, bio je pos‐ lan nabojište.Sada,u proljeće1945.godine,u logoru jebila samo jedna trećina ra‐

nijih SS-trupa.Unutrašnju upravu odavno su već gotovo sasvimsvršavali zatvore‐ nici. Svaka je baraka imala jednog starješinu bloka i nekolicinu sobnih starješina; radna odjeljenja spadala su pod komandu kapoa i predvodnika, a cio logor pod podstarješinu logora. Svi su oni bili zatvorenici. Njih su kontrolirali lagerfireri, blokfireriivođe radnihodjeljenja;ovisuuvijekbili esesovci.Upočetkujeulogoru bilo samo političkih zatvorenika; tokom godina pristizali su u gomilama obični zločinci iz prepunih zatvora u gradu i okolici. Ove dvije grupe razlikovale su se po boji trokuta od štofa koji je uz broj bio prišiven na odijelo zatvorenika. Političkisu imali crven, a kriminalci – zelen trokut. Jevreji su pored toga nosili i žut trokut, koji je sa prvim sačinjavao šestokraku Davidovu zvijezdu. Broj 509 uze Lebentalov ogrtač i kaput Jozefa Buhera, objesi ih preko leđa i poče da puzi prema baraci. Osjećao se umornijim nego inače, čak mu je i puzanje bilo teško. Već poslije kratkog vremena tlo pod njim poče da se okreće. On stade, zaklopi oči; disao je duboko da bise povratio. U istom trenutku začuše se sirene iz grada. Izpočetka subile samodvije.Nekolikosekundikasnijeučetverostručile suse, a odmah zatim izgledalo je da dolje vrišti cijela varoš. Ona je vrištala sa krovova i iz ulica, sa tornjeva i fabrika, ležala je otvorena na suncu kao da se u njoj ništa nije kretalo, samo je odjedanput zavrištala kao paralizirana zvijer koja vidi smrt a ne može da pobjegne; vrištala je sirenama i parnim pištaljkama prema nebu na kome jesvebilotiho. Broj509seodmah šćućurio.Zavrijeme uzbunebiloje zabranjeno zadržavatise izvan baraka. Mogao je da pokuša da ustane i da potrči, ali je bio isuviše slab da bi dovoljnobrzonapredovao, a ibaraka jebilapodaleko; za tovrijeme jemogaoineki nervozan novistražar da otvori vatru na njega.Stoga je,što je bržemogao, otpuzao nekolikometaraunazaddo jednogplitkogudubljenja,prilijepioseuz tlo i navukao pozajmljeno odijelo preko sebe. Tako je ličio na nekog ko se srušio mrtav. To se čestodešavaloi nije izazivalosumnju.Uzbuna ionakoneće dugopotrajati.Grad ih je posljednjih mjeseci imao svakih nekoliko dana, a nikada se ništa nije dogodilo. Avionisudosaduvijekodlijetalidalje,upravcuHanoveraiBerlina. Sad počeše i logorske sirene. Onda je, poslije nekog vremena, došla i druga uz‐ buna.Zavijanje je jačaloislabilokaoda se starepločeokrećunanekomogromnom gramofonu. Avioni su se približavali gradu. Broj 509 poznavao je i to. Nije se ni micao. Njegov neprijatelj bio je najbližistražarsa mašinskompuškom koji bi mo‐ gaoopazitidaonnijemrtav.Onoštosedogađaloizvanžiceništagasenijeticalo.

Disao je teško. Zagušljivi zrak pod kaputom postajao je gust kao crna vata koja se nad njim sve gušće i gušće sabire. Ležao je u udubljenju tla kao u grobu; i zaista mu se činilo da je to njegov grob – kao da nikada više neće moći ustati, kao da je to ovogaputakrajionćeovdjeostatiiumrijeti,savladannajzadposljednjomiznemo‐ glošću, protiv koje se tako dugo borio.Pokušavao je da se opre, alije tomalo koris‐ tilo;samojejošjačeosjećaonekočudno,predanoiščekivanjekojeseunjemuširilo, u njemu isvuda van njega, kao da je sve iznenada postalo iščekivanje, kao da čeka i gradiuzduh,kaoda iščekuje isama svjetlost.Biloje tokaokadpočinjepomračenje sunca,kadboje imajuveć skramuolova idalekinagovještajjednogsvijetabez sun‐ ca,mrtvog – to je bio jedan vakuum, iščekivanje bez daha hoće lismrt jošjedanput proći ili neće. Udarac nije bio snažan, ali je zato bio neočekivan.I došao je sa strane koja je iz‐ gledala zaštićenija noma koja druga.Broj 509 osjetio ga je kao tvrd udarac duboko izzemljeuželudac.Istovremenozavijanjenapoljupresječevisokočeličnošištanje koje se vrtoglavo pojačavalo, nalik sirenama, ali ipak sasvim drugačije. Broj 509 nije znao šta je došlo ranije: udarac iz zemlje ili šištanje i lom koji je zatim uslijedio – ali, znao je da se to nikad dotada nije dogodilo u ranijim uzbunama, i kad se sad to ponovilo, bliže i jače,iznad i ispod njega, postalomu je jasno što jemoglo da bude; avioni ovoga puta nisu odletjeli dalje. Bombardirali su grad. Zemlja seopet za tresla.Broju509je izgledalodamoćnipodzemnigumenipen‐ dreci udaraju po njemu. Odjedanput je bio potpuno budan. Samrtni udar nestao je kaodimu vrtloguvjetra.Svakiudarac iz tlapretvarao seuudaracunjegovommoz‐ gu. Neko je vrijeme jošležao mirno, a onda isam, gotovo ne primjećujućišta radi, proturi oprezno jednu ruku i podiže kaput sa svoga lica toliko da je ispod njega mogao da osmatra grad. Polako i kao u igri upravo dolje se predvajala željeznička stanica i dizala uvis. Skoro divno je bilo promatrati kako zlatna kupola jedri preko drveća u gradskom parkuiiščezava izanjega.Teške eksplozijekaodanisupripadalesvemutome– sve je bilo i suviše sporo, a pucnjevi protivavionskih topova gubili su se u tome, kao kevkanjemalog psa u dubokomlavežu neke velike doge.Prilikomsljedećegmoć‐ nog udara jedan od zvonika crkve Svete Katarine poče da se naginje. On je padao vrlo sporo iraspadao se u padu polako u nekoliko komada – kao da je sve kakav us‐ porenifilm,anestvarnost.

Vodoskocigustogdimaizrastalisusadkaogljiveizmeđukuća.Broj509jošuvi‐ jek nije imao utisak razaranja; tamo dolje igralisu se nevidljivi džinovi, i to je bilo sve.U neoštećenimdijelovima grada iz dimnjaka i dalje se polako dizao dim; kao i ranije, u rijecisu se ogledali oblaci, a eksplozije artiljerije obrubljivale su nebo kao dajeonokakavbezazlenijastukčijišavovipucajunasvestraneibijelo-sivepamuč‐ ne pahuljice ispadaju iz njega. Jedna bomba pade daleko izvan varoši, na livade koje su se penjale prema logo‐ ru. Broj 509 još uvijek nije osjećao straha; sve se to događalo predaleko od onog uskogsvijetakojijeonjošjedinopoznavao.Strahovatisemogloodupaljenihciga‐ reta pritisnutih na zjenice ili nosnice, od nedjelja provedenih u bunkeru gladi, od kamenoglijesaukome senijemoglonistajatiniležati,odkvrganakojima čovjeku razbijajububrege;odmučilištaulijevomkrilupokrajkapije,odŠtajnbreneraiBro‐ jera, od lagerfirera Vebera – ali čak i to je bilo ponešto izblijedjelo otkad su ga pre‐ baciliuMalilogor.Trebaloje znatibrzo zaboravljatidabise sakupila snaga zapro‐ duženježivota.Osimtoga,koncentracionilogorMelernposlijedesetgodinamuče‐ nja ponešto se zamorio. Čak bi i jednom novom esesovcu punom poleta s vreme‐ nom postalo dosadno da muči kosture. Oni su malo izdržavali i nisu dovoljno re‐ agirali. Samo kad bi pridolazile snažne novajlije, sposobne da još pale, rasplamsavao bise stari patriotski žar. Onda bise noću opet čuo poznati jauk, a SS-posada izgle‐ dala je nešto živahnija,kao poslije dobrog svinjskog pečenja sakrompiromi kupu‐ som.Inače su logori uNjemačkoj, u ratnimgodinama, postalimožda čak nešto hu‐ maniji. Sada su samo još gušili gasovima, ubijali ili strijeljali, ili su prosto radom uništavali ljude i puštali ih onda da izgladne. Što je ponekad u krematorijumu neki živ čovjek i bio spaljen, to je prije bila posljedica premorenosti i činjenice da se mnogikosturidugonisumicalinegorđavanamjera.Dolaziloje,doduše,domasov‐ nih likvidacija kada bi se brzo morao stvoriti prostor za nove transporte. Čak ni ubijanjeglađuonihnesposobnih za radnije se suviše surovosprovodilo uMelernu; uMalomlogomjeuvijekbiloponeštoza jelo, aveterani,kao broj509,uspijevalisu dapostignurekordeugladovanjuidaostanuživi. Bombardiranje iznenada prestade. Samo je još protivavionska bjesnjela. Broj 509 podiže kaput nešto više da bi mogao da vidi najbliže stražarske tornjeve. Stra‐ žarnice su bile prazne. Baci pogled dolje udesno, a zatim uljevo i tamo su tornjevi bili bezstraža.

Svuda su se esesovcispustili isklonilise u sigurnost; imalisu u blizini kasarna dobra skloništa za napad iz zraka.Broj 509 sasvimpovuče unazad ogrtač i dopuza bližebodljikavojžici.Naslonisenalaktoveipogledaudolinu. Grad je sada svuda gorio. Ono što je prije izgledalo razigrano, pretvorilo se u međuvremenu u ono što je zaista i bilo: u požar i razaranje. Dim je čučao kao di‐ vovskamoluska2 uništenja, žuti crn u ulicama i proždirao kuće.Kroza njsu izbijali plamenovi. Iz željezničke stanice suknu moćan snop varnica uvis. Slomljeni zvonik crkve Svete Katarine poče da gori, a plameni jezici lizalisu kao izblijedjele munje oko njega.Bezbrižno, kao da se ništa nije dogodilo,stajalo je sunce u zlatnojslavi izasvegatoga,askorojesablasnodjelovalotoštojenebosasvojimplavilomibjeli‐ nom bilo isto toliko vedro kao i ranije išto su okolne šume i lanac brežuljaka mir‐ no i odsutno i dalje ležali u jarkomsvjetlu – kao da je samo grad bio proklet nekom nepoznatommračnompresudom. Broj 509 je gledao dolje. Zaboravio je na svaku opreznost i, naprosto, buljio. Poznavao je grad samo kroz bodljikavu žicu i nikada nije bio u njemu. Ali za deset godinakojejeproveoulogoru,onjezanjegapostaovišenegosamojedangrad. U početku je to bila gotovo neizdržljiva slika izgubljene slobode. Danima je on buljio u njega dolje; gledao ga je sa njegovim bezbrižnim životom kada je poslije kakve specijalneobrade lagerfireraVebera jedvamogao dapuzi; vidio ga je sa nje‐ govimcrkvama i kućama kad je sa iščašenimrukama visio na krstu; gledao ga je sa bijelim čamcima na njegovojrijeci i automobilima kojisu odlazili u proljetnu pri‐ rodu dok je on mokrio krv iz prebijenih bubrega; očisu mu gorjele kada bi ga gle‐ dao i bilo je mučenje promatrati ga, mučenje koje se pridruživalo svim onim koja su već postojala u logoru.Aonda je počeo da gamrzi. Vrijeme je prolazilo, a u nje‐ mu se ništa nije izmijenilo, bez obzira na ono što se ovdje gore dešavalo. Dim iz njegovih kuhinjskih peći dizao se i dalje svakoga dana ne hajući za gusti dim kre‐ matorijuma;njegova sportska igrališta i parkovibilisupunivedregužve,doksuis‐ tovremeno stotine progonjenih bića na logorskom „podijumu za ples“ umiraliu ropstvu;gomileveselihljudiizlazilesuiznjegasvakogaljetaušumu,doksukolone logoraša vukle iz kamenoloma svojemrtve i ubijene; on ga jemrzio jerje vjerovao da je grad njega i druge zatvorenike zauvijek zaboravio. Na kraju se ugasila čak i mržnja. Borba za koru hljeba postala je važnija no ma šta drugo: isto tako isaznanje damržnja i uspomenemogu da unište jedno ugrože‐

no ja kao i bol.Broj 509 je naučio da se začahuri, da zaboravi, da se ni za šta više ne brine, osim za golo bitisanje od sata do sata. Grad mu je postao ravnodušan, a nje‐ gova nepromijenjena slika samo još mutni simbol da se ni njegova sudbina neće više promijenili. Sada je grad gorio. Osjećao je kako mu ruke drhte; pokušao je da to savlada, ali nijemogao.Toosjećanjepostajaloje jače.Svejeunjemuodjednombiloneodređe‐ noibezsmisla.Glavagajeboljela,kaodaunjojpraznojnekobubnja. On zatvori oči. Nije to htio. Nije htio da se išta u njemu opet probudi. Zgazio je, sahranio svaku nadu. On pusti da mu ruke kliznu po tlu i položi lice u šake. Grad ga se ništa nije ticao. Nije htio da ga se tiče. Htio je da i nadalje kao i dosad pušta ravnodušno da sunce sija po prljavompergamentu kojije kao koža bio zateg‐ nut preko njegove lubanje, htio je da bište uši, da ne misli – tako kao što je to već odavno radio. Nije to mogao. Drhtanje u njemu nije prestajalo. On se okrenu na leđa i potpu‐ no se ispruži. Nad njim je sad bilo nebo sa oblačićima eksplozija od protivavion‐ skih granata. Onisu se brzo raspadali i vjetarih je tjerao. Tako je ležao neko vrije‐ me, a onda ni to više nije mogao da izdrži. Nebo je postalo prav i bijeli ponor u koji mu se činilo da propada. Okrete se isjede. Nije više gledao grad. Gledao je logori prviputjegledaonanjegakaodaodatleočekujepomoć. Barake su drijemale kao i ranije na suncu. Na plesnom podijumu jošsu uvijek visilačetvoricaljudinakrstovima.ŠarfirerBrojerjeiščezao,alidimizkrematoriju‐ ma i dalje se peo;samo je postao nešto tanji.Možda su spaljivali djecu ilije naređe‐ no da se prekine rad. Broj 509 se primora da sve to tačno promatra. Ovo je bio njegov svijet. Njega nijepogodilabomba.Tajsvijetjeneumoljivo ležaotukaoiuvijek.Jedinojeonvla‐ dao njegovomličnošću; ono s one strane bodljikave žice, tamo napolju, ništa ga se nije ticalo. U tom trenutku ušutje protivavionska odbrana. To ga pogodi kao da se rasprs‐ nuo obruč buke koji ga je držao čvrsto stegnutog. Jedan trenutak pomisli da je samo sanjao i da se upravo probudio. Okrenuo se jednim trzajem. Nije sanjao. Tamo je ležao grad i gorio. Tamo je bio gusti dim razaranja i ipak ga se to nešto ti‐ calo.Nijevišemogaodarazazna štajebilopogođeno;vidiojesamodimivatru,sve drugo je bilo kao potonulo. Ali to je bilo svejedno: grad je gorio, taj grad koji je iz‐

gledao nepromjenjiv, nepromjenjiv i nerazoriv kao i logor. Odjedanput se užasnu. Učinilo mu se iznenada kao da su iza njega sa svih tor‐ njevaupereneunjmašinskepuške.Brzo seobazreokosebe.Ništa senijedogodilo. Tornjevi su bili prazni kao i ranije. Ni na ulicama se niko nije vidio. Ali ništa nije pomagalo; divlji ga je strah naprasno, kao pesnicom, uhvatio za vratitresao ga.On nije htio da umre.Sad ne! Sad više ne!Sad više ne!Žurno zgrabisvoje dronjke i ot‐ puza natrag. Zaplete se pri tom o Lebentalov kaput; zastenja i opsova, istrže ga is‐ pod koljena i otpuza dalje ka baraci, hitro, duboko uzbuđen i zbunjen – kao da bje‐ žijošod nečeg ane samo od smrti.

II Baraka22imalajedvakrilakojimasukomandiralapodvojicastarješinasoba.U drugom dijelu drugog krila stanovalisu veterani. Bio je to najuži i najvlažniji dio, ali to ih je malo brinulo; za njih je bilo važno samo to da budu zajedno. To je sva‐ kome davalo više snage za otpor. Umiranje je bilo isto tako zarazno kao i tifus, a čovjek pojedinac je lakše popuštao u općem crkavanju, htio on to ili ne. U grupise moglo bolje braniti.Kada je jedan htio da se preda, drugovi bimu pomogli da izdr‐ ži. Veterani u Malomlogoru nisu živjeli duže zato što su imali više da jedu; živjeli sujersusačuvaliostatakočajnogotpora. U veteranskom uglu ležalo je u tom trenutku 140 kostura. Mjesta je bilo samo za40.Krevetisu se sastojalioddasakana četirisprata.Bilisu goliiliprekrivenista‐ rom trulom slamom. Bilo je samo nekoliko prljavih pokrivača o koje su se, svaki put kad bi vlasnik umro, ogorčeno borili.Na svakomkrevetu ležala su bartri do če‐ tiri čovjeka.To je bilo čak i za kosture preusko, jerse ramena i karlice ne smanjuju. Bilo je nešto više mjesta kada su ležali postrance, zbijeni kao sardine, ali ipak se noću često čuomukli udarac kada bi neko u snu pao dolje.Mnogisu spavališćuću‐ reni, a onaj koji je imao sreće tome bi kolege iz kreveta umirale uveče.Njih bi onda iznosili napolje, a on bi mogao da se bar jednu noć bolje ispruži, dok novi ne bi došli. Veteranisusebiosiguralićošakulijevoodvrata.Biloihjejošdvanaest.Prijedva mjeseca bilo ih je četrdeset četiri. Zima ih je upropastila. Svisu znali da su u zad‐ njemstadiju; obrocisu se stalno smanjivali, a ponekad, dan-dva nije bilo uopće ni‐ štazajelo;tadabisemrtvacinapoljunagomilavali. Od dvanaestorice, jedan je bio lud i uobražavao je da je njemački ovčarski pas. On nije imao uši; bile sumu iščupane prilikomtreninga esesovskih pasa na njemu. Najmlađise zvao Karel i bio je dječak izČehoslovačke.Roditeljisu mu bili mrtvi; đubrilisukrompirištenekogpobožnogseljakauseluVestlage.Naime,pepelomsa‐ gorjelih punile su se u krematorijumu vreće i prodavale kao umjetno đubrivo. Pe‐

peo je bio bogat fosforom i kalcijumom. Karel je nosio crveni znak političkog za‐ tvorenika. Imao je jedanaest godina. Najstarijiveteranimaojesedamdesetidvijegodine.BiojetoJevrejinkojisebo‐ rio za svoju bradu.Brada je spadala u njegovu vjeru.Esesovcisumu zabranili da je nosi, ali čovjek je stalno pokušavao da je opet pusti. U Radnom logoru svakisu ga put zato bacali u kvrge i izbatinali.UMalomlogoru imao je više sreće.Esesovcisu se ovdjemalo brinuli za pravila irijetko su i dolazili u kontrolu; previše su se bojali ušiju, dizenterije,tifusa ituberkuloze.Poljak JuliusSilberprozvao je starca–Aha‐ sfer3 , jer je preživio gotovo desetak holandskih, poljskih, njemačkih i austrijskih koncentracionih logora. Silber je u međuvremenu umro i cvjetao je u vidu busena jagorčevine u bašti komandanta Nojbauera, koji je pepeo mrtvih dobijao besplat‐ no; ali imeAhasferje ostalo.Lice starog se smežuralo uMalomlogoru, ali brada je porasla i postala domovina i šuma za čitave generacije snažnih ušiju. Starješina sobe bio je bivši liječnik, doktor medicine Efraim Berger. On je bio dragocjenzbogsmrtikoja jeopsjedalaovubarakusa svihstrana.Zimi,kadabikos‐ turi na poledici padali i lomili kosti, mnoge je spašavao stavljajući im udlage. Iz Maloglogorabolnicanijenikogapreuzimala.Onajepostojalasamozaljudekojisu bilisposobni za rad i za prominentne. U Velikom logoru poledica je zimi bila ma‐ nje opasna; u najgorimdanima posipalisu pepelomiz krematorijuma logorski put. To nisu činili iz obzira prema zatvorenicima, nego da bi se sačuvala upotrebljiva radna snaga.Otkako su koncentracionilogori bili uključeni u opću radnu obavezu, na to se obraćalo više pažnje. A zato su sada zatvorenike, naravno, brže ubijali ra‐ dom.Gubicinisuznačiliništa;svakodnevnojehapšenodovoljnonovihljudi. Berger je bio jedan od rijetkih zatvorenika koji su imali dozvolu da napuštaju Malilogor.Prijenekolikosedmica zaposlilisu gau sali za leševeu krematorijumu. Starješine soba uglavnom nije trebalo da rade, ali liječnika je bilo malo; zato su ga rasporedili na rad. To je bila prednost za baraku. Preko kapoa iz bolnice, koga je Bergerodranijepoznavao,mogaojeponekaddadobijezakosturemalolizola,vate, aspirinaislično.Posjedovaojeiflašujoda,kojajebila sakrivenaispodnjegovesla‐ me. Najvažniji veteran bio je ipak Leo Lebental. On je imao potajne veze sa crnom burzom uRadnom logoru, pa čak – kako se pričalo – i veze van logora. Kako je on to izvodio, niko nije tačno znao. Jedino je bilo poznato da su u to bile umiješane

dvijeprostitutke izkrčme „KodŠišmiša“,koja senalazilau predgrađu.Navodnoje u svemu učestvovao i jedan esesovac, ali o tome ništa određeno niko nije znao. A Lebental nije ništa govorio. On je trgovao svačim. Preko njega moglisu se dobiti čikovi, kojamrkva, pone‐ kad krompiri, otpaci iz kuhinje, koja kost, a pokatkad i kriška hljeba. On nije varao nikoga;starao se samo za obrt. Pomisao da se potajno samza sebe brine nijemu ni‐ kadpadalanapamet.Trgovinagajedržalauživotu,aneonočime je trgovao. Broj 509 dopuza do vrata. Kosisunčevi zraci iza njega svijetlilisumu kroz uši. Onezasjašezačasvoštanoižutosaobijustranatamneglave. „Bombardirali su grad“, reče on hropteći. Niko ne odgovori.Broj 509 nije još mogao ništa da razazna. Poslije svjetla na‐ polju u baraci je bilo tamno. On zaklopi oči i opet ih otvori. „Bombardirali su grad“, ponovi on. „Zar niste čuli?“ Ni ovoga puta niko ne prozbori.Broj 509 opaziAhasfera kraj vrata.Sjedio je na tlu imilovao ovčarskog psa. Ovčarski pasje režao; bilo ga je strah. Umašćena kost visila mu je nad licem punim ožiljaka, na kome su se užagrila dva uplašena oka. „Oluja“, promrmlja Ahasfer. „Samo oluja! Mir, vuče – mir!“ Broj 509 upuza dublje u baraku. Nije razumio zašto su ostali ljudi tako ravno‐ dušni. „Gdje je Berger?“ upita on. „U krematorijumu“. On položi ogrtač ijaku napod. „Zarod vasniko nećenapolje?“ Pogleda Vesthofa i Buhera. Ovi ne odgovoriše ništa. „Znaš da je zabranjeno – „, izusti Ahasfer najzad, „dok je uzbuna.“ „Uzbuna je prošla.“ „Još nije“. „Jeste, avioni su odletjeli. Bombardirali su grad.“ „To si već dovoljno puta rekao“, progunđa neko iz tame. Ahasfer podiže oči: „Možda će nas nekoliko desetina zbog toga za kaznu strije‐ ljati?“ „Strijeljati“, isceri se Veslthof. „Otkada ovdje strijeljaju?“ Ovčarski pas zalaja. Ahasfer ga čvrsto steže: „U Holandijisu poslije napada iz zrakaobičnostrijeljalidesetak-dvadesetakpolitičkihzatvorenika.–Danebidobili

krive ideje, – govorili su.“ „Ali mi nismo u Holandiji.“ „To znam. Ja sam samo rekao da su u Holandiji strijeljali.“ „Strijeljali“,Vesthafodrezasaprijekorom.„Zarsitivojnikpastavljaštakvezah‐ tjeve? Ovdje se vješa i ubija.“ „Mogli bi to da učine za promjenu.“ „Drž’te svoje proklete gubice“, povika čovjek iz tame. Broj509ječučaoizaBuheraizatvoriooči.Jošjeuvijekvidiodimiznadgorućeg grada i osjećao potmulu grmljavinu eksplozija. „Vjerujete li da ćemo večeras dobiti što za jelo?“ upita Ahasfer. „Do đavola“, odgovori glas iz mraka. „Štabijošhtio?Najpriježelišdatestrijeljaju,aondaseraspituješzajelo.“ „Jevrejin mora da se nada.“ „Nada!“ Vesthof se ponovo isceri. „Nego šta?“ upita Ahasfer mirno. Vesthofse zagrcnu i naglo poče da jeca.Danima ga je većmorilo bjesnilo bara‐ ke. Broj509otvoricči:„Moždanamvečerasnećedatiništazajelo“,reče.„Kaokaz‐ nu za bombardiranje.“ „Tisa tvojim prokletim bombardiranjem“, povika čovjek iz tame. „Zaveži već jedanputtulabrnju.“ „Imalinekoovdjejošneštozajelo?“upitaAhasfer. „Ogospode!“Onajseizmrakaudaviskorozbogovognovogidiotizma. Ahasferse nije obazirao: „Ulogoru uTerezijenštatu neko je imao komad čoko‐ lade, a da to nisam nije znao. Sakrio ga je kada je bio dopremljen u logor i zabora‐ vionanj.Mliječnačokolada izautomata.IHindenburgova slikajebilaukartonu.“ „I šta još?“ zakrešta glas iz pozadine. „Možda pasoš?“ „Ne, ali od čokolade smo živjeli dva dana.“ „Ko se to toliko dere?“ upita broj 509 Buhera. „Jedanodonihkojisujučestigli.Novajlija.Veććeseumiriti.“ Ahasfer odjednom naćuli uši: „Prošlo je.“ „Šta?“ „Napolju.Biojetoznakzaprestanakuzbune.Posljednjisignal.“ Odjedanputsesveumiri.Zatimsezačušekoraci. „Skloni ovčara“, prošapta mu Buher.

Ahasfer gurnu luđaka među krevete. „Kuš!Miran!“biogaje takoodgojiodajeslušaonakomande.Dasugaesesovci našli,ubilibigaodmahkaoludog.Buhersepovratisaulaza:„TojeBerger“,reče. Doktor Efraim Berger bio je malen čovjek, oborenih ramena i okrugle glave, koja je bila potpuno ćelava. Oči su mu bile upaljene i suzile su. „Gradgori“,rečedokjeulazio. Broj 509 se uspravi: „Šta kažu oni prijeko o tome?“ „Ne znam.“ „Kako to? Mora da si nešto čuo.“ „Ne“, odgovori Berger umorno. „Prestali su da spaljuju kada je uzbuna počela.“ „Zašto?“ „Otkud ja znam. Naređenje i gotovo.“ „A esesovci? Jesi li njih video?“ „Nisam.“Berger prođe kroz redove dasaka u baraku.Broj 509 ga je slijedio po‐ gledom.Čekao jeBergera da sa njime porazgovara, a sad je ovajizgleda isto toliko nezainteresiran kao i svi drugi. Nije mu bilo jasno. „Hoćeš li da izađemo?“ upita Buhera. „Ne.“ Buheru je bilo dvadeset i pet godina, a već je sedamgodina ležao u logoru.Otac mu je bio urednik nekog socijaldemokratskog lista; to je bilo dovoljno da uhapse sina.Kad odavde izađe,mislio je broj 509,moći ćeda živijoš četrdeset godina.Če‐ trdesetilipedesetgodina.Menije,naprotiv,pedesetgodina.Jaimammoždajošde‐ setili najviše dvadeset godina.Izvuče komad drveta iz džepa i poče ga žvakati.Za‐ štosamoodjedanputmislimnaovakvestvari?upitase. Berger se vrati. „Slušaj 509! Loman želi da govori s tobom.“ Loman je ležao u stražnjem dijelu barake na jednom od donjih kreveta bez sla‐ me. Htio je da bude tako. Patio je od teške dizenterije i nije više mogao da ustaje. Misliojedajetakobiločistije.Nijebiločistije.Alisvisusebilinavikli.Gotovosva‐ ki je više ili manje imao proliv. Za Lomana je to bilo mučenje. Ležao je na samrti i izvinjavao se za svaki grč vlastite utrobe. Lice mu je bilo tako sivo da je on mogao da bude kakav beskrvni crnac. On pomaknu jednu ruku i broj 509 se naže nad nje‐ ga. Lomanove bjeločnice svjetlucale su se žućkasto. „Vidišliovo?“prošaptaoniširomotvorisvojausta. „Šta?“ Broj 509 je gledao pomodrelo nepce. „Odozdo, desno – tamo je jedna zlatna kruna.“

Laman okrenu glavu u pravcu uskog prozora. Sunce je stajalo iznad njega, a u barakujestestranesadaulaziloslabosvjetlo. „Da“,rečebroj509,„vidimje.“Nijejevidio. „Izvadi je.“ „Šta?“ „Izvadi je“, prošapta Loman nestrpljivo. Broj 509 pogleda Bergera. Berger je odmahivao glavom. „Čvrsto je nalegla“, reče broj 509. „Onda izvadite zub! Nije više čvrst.Bergerto može.I u krematorijumu to čini. Udvoje ćete lako moći.“ „Zašto hoćeš da se izvadi?“ Lomanovi kapci dizalisu se ispuštali.Bilisu kao kod kornjače. Nisu više imali trepavica: „To isami znate!Zlato!Treba za njega da kupite jela!Lebental će krunu moći da zamijeni.“ Broj 509 nije odgovorio. Zamijeniti zlatnu krunu bila je opasna stvar.Zlatne plombe bile su, uglavnom, prilikomulaska u logorregistrirane, a kasnije u krema‐ torijumuvađeneisakupljane.Akobiesesovciustanovilidajednaodregistriranihu listi nedostaje, učinili bi odgovornomcijelu baraku.Baraka ne bi dobijala jelo dok plombanebibilavraćena,ačovjekkodkogabisenašlabiobiobješen. „Izvuci je“, hripao je Loman. „Lako je to! Kliještima! Ili čak i jedna žica je do‐ voljna.“ „Nemamo kliješta.“ „Žicu! Savijte žicu!“ „Nemamo ni žice.“ Lomanove očise zatvoriše.Bio je iscrpljen. Usne su se pomicale, aliriječi više nisu izlazile. Tijelo je bilo nepomično i vrlo plosnato;samo su se joštamne isuhe usnegrčilekaoznakmajušnogdahaživotakojijetišinaolovnokočila. Broj 509 se uspravi i pogleda Bergera. Njihova lica Loman nije mogao vidjeti; izmeđunjihsubiledaskegornjihkreveta.„Kakojesnjim?“ „Prekasno za ma šta.“ Broj 509 kimnu glavom. To se već toliko često događalo da je on postao skoro neosjetljiv. Kosi zraci padoše na petoricu ljudi kojisu kao mršavi majmunisjedili na gornjem krevetu. „Hoćeliuskoroodapeti?“upitajedankojiječešaosvojepazuhoizijevao. „Zašto?“

„Dobit ćemo njegov krevet. Kajzer i ja.“ „Dobit ćeš ga već.“ Broj 509 promatraše za trenutak lebdeće svjetlo koje kao da nije spadalo u ovu smrdljivuprostoriju.Koža čovjekakojijepostaviopitanjeizgledala jeunjemukao koža leoparda; bila je posuta crnimmrljama.Čovjek poče da jede trulu slamu. Ne‐ koliko kreveta dalje svađala su se dva čovjeka visokih i tankih glasova. Čulisu se udarci bezsnage. Broj509osjetidaganekolakovučezanogu.Lomanjevukaonjegovehlače.On se opetsaže. „Izvadite“, šaptao je Loman. Broj 509 sjede na rub kreveta. „Ne možemo to ni za šta da promijenimo. Previ‐ šejeopasno!Nitkonećehtjetidariskira!“ Lomanovaustazadrhtaše.„Nećudagaonidobiju“,izgovorismukom.„Onine! Platio sam za to 45 maraka. Godine 1929. Oni ne! Izvadite ga!“ On se odjedanputskupi i poče da stenje. Koža na licu nabora se samo oko očiju i usana – inače više nije bilo mišića da izraze bol. Poslije nekog vremena on se is‐ pruži.Bolnišumizađesaispuštenimzrakomizpluća. „Nemoj za to da se brineš“, reče mu Berger. „Imamo još nešto vode, očistit ćemo.“ Loman je neko vrijeme ležaomirno. „Obećajtemi da ćete ga izvaditi prije nego štomeiznesu“,prošaputanajzad.„Kadotegnem.Ondaćetemoći.“ „Dobro“,rečebroj509.„Zarkrunanijeregistriranakadasidošao?“ „Nije. Obećajte! Sigurno!“ „Sigurno.“ Lomanoveočisepomutišeipostadošemirne. „Šta je ono bilo – prije – napolju?“ „Bombe“ reče Berger. „Bombardirali su grad. Prvi put. Američki avioni.“ „Oh!“ „Da“, reče Berger tiho i tvrdo. „Bliži se! Bit ćeš osvećen, Lomane.“ Broj 509 brzo pogleda gore.Bergerje jošstajao i on nijemogao da vidi njegovo lice.Vidiomu je samo šake.One su se stezale i otvarale kao da dave neki nevidljivi vrat,puštajugaiopetdave. Loman je ležao mirno. Opet je zatvorio oči i jedva je disao. Broj 509 nije znao dalijejošrazumioštajeBergerrekao. Onustade.„Jelimrtav?“upitačovjeksagornjegkreveta.Jošuvijeksečešao.Os‐

tala četvorica sjedila su do njega kao automati. Oči su im bile prazne. „Nije.“ Broj 509 se obrati Bergeru: „Zašto si mu rekao ono?“ „Zašto?“ Bergerovo se lice nervozno trže. „Zato! Zar ne razumiješ?“ Svjetlojeobavilonjegovuokrugluglavuružičastimoblakom.Uzagađenomte‐ škom uzduhu izgledalo je kao da se dimi. Očisu se svjetlucale. Bile su pune vode, ali takve su bile najčešće.Bile su hronično upaljene.Broj 509 je mogao da zamisli zašto je Berger ono rekao. Ali to znati, kakva je još moglo biti utjeha za jednog sa‐ mrtnika.To je isto tako moglo sve damu oteža. On vidje kako se jednamuha spus‐ ti na grahorasto oko jednog od ljudi automata.Čovjek ne zatrepta kapkom.Možda je to ipak bila utjeha, pomisli broj 509. Možda čak jedina utjeha za čovjeka koji umire. Bergerse okrenu i poče da se gura kroz uski hodnik unazad.Morao je da prelazi preko ljudi kojisu ležali na podu.Izgledalo je kao da nekakavmarabu nabada kroz močvaru.Broj509jeišaozanjim.„Berger“,prošaptakadsuizlaziliizhodnika. Berger stade. Broj 509 ostade odjednom bez daha. „Vjeruješ li zaista?“ „Šta?“ Broj 509 nijemogao da se odluči da ponovi.Činilomu se da će to onda iščeznu‐ ti. „Ono što sirekaoLomanu.“ Berger ga pogleda i reče: „Ne!“ „Ne?“ „Ne, ne vjerujem!“ „Ali“...broj509seosloninanajbližikrevet.„Ali,zaštosiondarekao?“ „Rekao samLomanu, ali ne vjerujemu to. Nijedan neće biti osvećen! Nijedan! Nijedan!“ „A grad? Pa, grad gori!“ „Gradgori?Mnogisugradovivećgorjeli.Ništatoneznači,ništa.“ „Ali, mora...“ „Ništa, ništa“,šaptao jeBerger žestoko,sa očajanjem nekoga koji hoće odmah da pokopa fantastičnu nadu koju je u sebistvorio.Blijeda se lubanja klatila, a suze su kapale iz crvenih očnih duplja. „Jedan mali grad gori. Kakve to veze ima sa nama? Nikakve! Ništa se neće izmijeniti.Ništa!“ „Strijeljat će“, reče Ahasfer sa poda. „Drž’gubicu“,povikaglasiztame.„Zatvoritenajzadtevašeprokletegubice!“ Broj509seskupionasvommjestuuzazid.Nadnjegovomglavomnalazioseje‐

dan od malobrojnih prozora barake. Bio je uzak i visoko ugrađen, isad je u njemu bilo nešto sunca.Svjetlo je ulazilo do trećeg reda krevetskih dasaka; odatle je pros‐ torija bilau stalnommraku. Baraku su podiglitek prije godinu dana.Broj 509 jepomagao kad su jepodizali. Tada je jošspadao uRadni logor.Bila je to stara drvena baraka iz jednog raspušte‐ nog koncentracionog logora u Poljskoj. Četiri razmontirane barake stigle su jed‐ nog dana na stanicu, a teretni automobilisu ih prebacili u logor; tamo su sastavlje‐ ne. Zaudarale su na stjenice,strah, prljavštinu ismrt. Tako je nastao Mali logor. U njega su nabilislijedeći transport nesposobnih za rad, umirućih zatvorenika sIsto‐ ka i prepustili ih same sebi. Potrajalo je svega nekoliko dana dok ih nisu lopatama izbacivalinapolje.Poslije suubarakeubacivalibolesne,slomljene,sakate inespo‐ sobnezarad,tetakoMalilogorpostadestalnaustanova. Sunce je bacilo iskrivljen četvorougao svjetlosti na zid desnog prozora.Na nje‐ mu su se razaznavati izblijedjeli zapisi i imena.Bilisu to zapisi i imena ranijih sta‐ novnika barake u Poljskoj i Istočnoj Njemačkoj. Iscrtalisu ih olovkama u drvetu, ugrebli komadima žice ili noktima. Broj 509 je poznavao neke od njih.Znao je da je vrh četvorougla svjetlostiizvu‐ kao iz tame jedno ime koje je bilo uramljeno dubokim crtama: Haim Volf, 1941. HaimVolfga je ispisaovjerojatnokadje saznaodamoraumrijeti, apovukaoje crte oko njega da se niko iz njegove porodice ne bi mogao dopisati. Htio je to da učini konačnim, da on bude jedini i ostane jedini. Haim Volf, 1941; crte su oko imena usko i tvrdo ispisane da se nijedno drugo ime ne bi moglo da dopiše unutra; to je posljednjepreklinjanje sudbinejednogocakojisenadaoda ćemusinovibitispase‐ ni.Ali,ispodtoga,ispod crta,sasvimdo njih,kaoda suhtjeli da seuhvate,stajala su dva druga imena: Ruben Volf i Mojše Volf. Prvi uspravan, nevješt đački rukopis, drugipoloženiispisan,pokoran,bezsnage.Jednadrugarukadodalajepokrajtoga: svi podavljeni plinom. Kosoispodtoga,prekojednogčvoranazidučavlomjebilourezano:Jos.Majer: L.T.D.R.E.K.IiII.Značilo je:JozefMajer, poručnik u rezervi, nosilac željeznog krsta IiII klase.Izgleda da Majerto nije mogao da zaboravi. Time sumu bilisamo zagorčeni posljednji dani.Uprvomsvjetskomratu bio je na frontu; postao je oficir i dobio odlikovanje; zato što je bio Jevrej morao je dvostruko više da uradi nego drugi da bi dobio medalje. Onda su ga kasnije opet zato što je bio Jevrej zatvorili i uništilikaokorov.Biojebez sumnjeuvjerenda jenepravdapremanjemu zbognje‐ govih djela u ratu bila veća nego prema drugima. Prevario se. Samo je teže umro.

Nepravda nije ležala u uslovima koje je bio dodao svom imenu. Ona je bila samo bijedna ironija. Sunčani kvadrat je klizio dalje. Haim,Ruben i Mojše Volf, koje je samo vrhom dodirnuo,iščezoše opet u tami.Sada se u svjetlu pojavišedvanova imena.Jedno se sastojalo samo od dva slova:F.M.Onaj kojiih je noktomugrebao nije više do sebe držao toliko koliko poručnik Majer. Čak mu je i samo ime postalo gotovo ravno‐ dušno; ipak nije htio da iščezne bez ikakvog znaka.Ispod toga se opet pojavi cijelo jednoime.Ispisanoolovkomstajaloje:TevjeLajbešinjegovi.Apokrajtogapovrš‐ nije početak jevrejske kadišmolitve: „Jis gadal...“ Broj 509 znao je da će svjetlo za nekolikominuta stići drugi jedan izbrisani nat‐ pis: Pišite Leahu Sandu – Njujork – ulica više nije mogla da se pročita. A zatim: Oto...iizajednogkomadaistrulogdrveta:Mrtav.TražiteLea.Leoje,izgleda,uma‐ kao, ali natpis je bio uzaludan. Nijedan od mnogih stanovnika barake nije nikada mogaodaobavijestiLeaSandersauNjujorku.Nikoiznjeniježivizišao. Broj509buljiojeodsutnouzid.PoljakSilbernazvaogaje,dokjejošležaokrva‐ vih crijeva u baraci, „Zid Plača“. On je znao većinu imena napamet, pa se čak, na početku,kladiokogaćenajprijesunčevsnoppogoditi.Silberjeuskorozatimumro. Imena su se,međutim, u svijetlimdanima za nekolikominutavraćala u sablasni ži‐ vot i onda opet iščezavala u tami. U ljeto, kada je sunce stajalo više, postojala su vidljivaidrugaimenaurezananiže,azimiječetvorougaodospijevaovišegore.Bilo jejošmnogovišeruskih,poljskih,jevrejskihimenakojasuzauvijekostalanevidlji‐ va,jersvjetlonikadnijedopiralodonjih.Barakusutakobrzopodiglidase esesovci nisu pobrinuli za to da se zidovi ostružu.Stanovnicisu se jošmanje brinuli, naroči‐ to ne za imena u tamnim dijelovima zidova. Niko nije ni pokušavao da ih pročita. Kobijošbiotakoluddažrtvujeskupocjenušibicuzatodabijošvišeočajavao. Broj 509 okrenu glavu.Nije to sad htio da gleda. Osjetio se nekako na čudnovat način sam, kao da su se drugi oko njega kroz nešto nepoznato otuđili i kao da se više ne razumijevaju.Jošje trenutak oklijevao, pa onda više nije mogao da izdrži. On napipa put do vrata i ispuza napolje. Sada je nosio samo svoje prnje i odmah mu posta hladno. Napolju se uspravi. Nasloni se na zid barake. Gledao je grad. Nije znao tačno zašto, ali nije više htio kao prije da čuči na sve četiri; htio je da stoji. Straže se na tornjevima u Malom lo‐ goru još nisu vratile. Nadzor na ovojstrani nikada nije bio vrlo strog; onaj koji je

jošjedvaihodaonijevišemogaodabježi. Broj 509 je stajao na desnom ćošku barake. Logor se protezao u luku duž slje‐ mena brežuljka, te je on odavdemogao da vidi ne samo grad nego i kasarne SS po‐ sade. One su ležale izvan bodljikave žice, iza jednog reda stabala koja su još bila gola.Esesovcisutrčaliprednjima tamo-amo.Drugisustajaliuzbuđenougrupama i gledali dolje na grad.Velikisivi automobil brzo se peo uz brežuljak.Zaustavio se pred stanomkomandanta, koji je ležao nešto po strani od kasarna.Nojbaiuerje već bio napolju; on odmah uđe i kola jurnuše. Broj 509 je znao, jošiz vremena u Rad‐ nomlogoru, da komandant posjeduje u gradu kuću u kojojstanuje njegova porodi‐ ca. Pažljivo je pratio kola. Pri tome nije čuo kako neko tiho dolazisrednjim putem izmeđubaraka.BiojetoHantke,starješinabarake22,zdepastčovjek,kojiseuvijek šuljao unaokolo sa gumenim đonovima. Nosio je zeleni trougao kriminalca. Naj‐ češćejebiobezopasan,alijevećčesto,kadabigauhvatilonjegovobjesnilo,batina‐ ma sakatio ljude. Hantke se dogega. Broj 509 je mogao pokušati da se sakrije kad ga je vidio – znak straha obično je zadovoljavao primitivnu Hantkeovu želju za nadmoćnosti, – alinijetoučinio.Ostaojestojeći. „Šta radiš ovdje?“ „Ništa.“ „Tako! Ništa!“ Hantke pljunu broju 509 pred noge. „Ti đubretaru! Sigurno sa‐ njarišonečemu,a?“Njegovelaneneobrvesepodigoše.„Samoništaneuobražavaj! Viodavdenećeteizići.Vas,političkepse,protjeratćeprijetogakrozdimnjak!“ On opet pijunu i vratise.Broj 509 zadrža dah.Tamna zavjesa ležala je za trenu‐ tak u njegovoj glavi. Hantke ga nije trpio i broj 509 mu se obično uklanjao s puta. Ovoga puta je ostao. Promatrao ga je dok nije iščezao iza klozeta. Prijetnja ga nije preplašila. U logoru je bila svakodnevna prijetnja. Mislio je samo na ono što stoji iza toga. I Hantke je, dakle, nešto osjetio. Inače ne bi ono rekao. Možda je čak sve točuoprijeko–kodesesovaca.Broj509uzdahnuduboko.Dakle,ipaknije lud! Opet pogleda na grad.Dimje sada ležao nisko nad krovovima.Zvonjava vatro‐ gasaca tanko je odjekivala.Iz pravca stanice čulo se nepravilno pucketanje, kao da municija eksplodira. Komandantova kola uletješe dolje na brdu u jednu okuku tako brzo da počeše da klize. Broj 509 to primijeti i najednom mu se lice razvuče. Smijao se, smijao nečujno, grčevito; nije znao kada se posljednji put smijao; nije mogao da prestane. Nije to bilo veselje; on se smijao, okrenuo oprezno, podigao onemoćalošaku,stegaojeismijaosedokgatežakkašaljnijeoborio.

III Mercedesje jurioudolinu.OberšturmbanfirerNojbauerje sjediodošofera.Bio je težak, sa spužvastim licem čovjeka koji pije mnogo piva. Bijele rukavice na njego‐ vimširokimrukama bjelasale su sena suncu.Onto primijetiisvuče ih.Selma,mis‐ lio je, i Freja! Kuća! Niko nije odgovorio na njegov poziv telefonom. „Brže“,reče „Brže, Alfred! Daj gas!“ U predgrađu osjetiše miris požara. Što su se dalje kretali, postajaojesvegušćii žešći.Nanovomtrguprimijetišeprvikraterodbombe.Štedi‐ onicajebilasrušenaigorjelaje.Vatrogascisustigliipokušalidaspasuokolnekuće, ali mlazevi vode izgledalisu previše tanki da bi mogli djelovati. Krater na trgu za‐ udaraojena sumporikiseline.Nojbauerovželudac se steže. „Alfred,vozikrozHa‐ kenštrase“, reče. „Ovuda ne možemo dalje!“ Šofer okrenu. Kola su u širokom luku vozila kroz južni dio grada. Ovdje su u suncumirnoležalekućasamalimbaštama.Duvaojesjeveracizrakbiočist.Alikad prijeđoše rijeku,opetsepojavimirispožara;postajao sve teži,dokne ležepoulica‐ makaoteškamaglaujesen. Nojbauer je cupkao svoje brkove kojisu bili podrezani kao firerovi. Prije ih je sukao nagore kao Viljem II. Taj grč u želucu! Selma! Freja! Lijepa njegova kuća! Cijelautroba,prsa,svesetopretvorilouželudac. Još dva puta moralisu da zaobilaze.Jedanput zbog trgovine namještajem, koja je bila pogođena bombom. Prednja strana kuće bila je odsječena; dio namještaja stajao je još na spratovima, a ostatak rasut preko ulice gorio je na ruševini. Drugi putjetobilanekabrijačnica,izkojesusevoštanapoprsjarastopilaugrdobe. Najzad su kola zakrenula u Libigštrase. Nojbauer se naže naprijed. Tu je bila njegova kuća! Bašta ispred nje! Bio je tu i patuljak od terakote i pas od crvenog porculana na travi. Neoštećeni! Svisu prozori čitavi! Grč u želucu popusti. On za‐ korači na stepenice i otvori vrata.Imao je sreću, pomisli.Proklete sreće!Tako itre‐ ba!Zaštobašnjemuneštodasedesi? On objesisvoju kapu na klinčanicu od jelenjeg roga i uđe u predsoblje. „Selma,

Freja! Gdje ste?“ Niko ne odgovori.Nojbauer zakorači prozoru i trže ga. Uvrtu iza kuće radila su dvojica ruskih zarobljenika.Oni načas podigoše poglede i nastaviše dalje žurno da kopaju. „Hej, tamo! Boljševici!“ JedanodRusaprestadeda radi. „Gdje jemojaporodica?“povikaNojbauer.Čo‐ vjekodgovorineštonaruskom. „Ostavisvojsvinjski jezik, idiote!Razumiješli njemački! Ili, da izađem i da te naučim?“ Rus se zapiljio u njega. „Vašaženajeupodrumu“,rečenekoizaNojbauera. On se okrenu. Bila je to služavka. „U podrumu? Pa da, naravno. A gdje ste vi bili?“ „Napolju.Natrenutaksamo.“Djevojkajestajalanavratima,crvenalica,sjajnih očiju, kao da dolazisa vjenčanja. „Već ima sto mrtvih, kažu“, zablebeta ona. „Na stanici,paondautvornicibakraiucrkvi...“ „Mir!“prekidejeNojbauer.„Kojetorekao?“ „Napolju, ljudi.“ „Ko?“ Nojbauer zakorači naprijed. „Neprijateljske glasine! Ko je to rekao?“ Djevojka ustuknu: „Napolju... ja ne...svi.“ „Izdajnici!Bagra!“Nojbauerjebjesnio.Najzadjemogaodaisprazninagomila‐ nu napetost. „Banda! Svinje! Kenjkavci! A vi? Kakvog vi posla imate napolju?“ „Ja... ništa.“ „Pobjeglasposla,je li?Prepričavatilažiipaničnevijesti!Već ćemomitoispita‐ ti.Ovdje trebanapravitireda!Đavolskioštrosvedotjeratiured!Marš ukuhinju!“ Djevojka pobježe napolje. Nojbauer šmrknu i zatvori prozor. Ništa se nije do‐ godilo,mislioje.Upodrumusu,naravno.Mogaosamtoodmahdapomislim. Izvadi cigaru i zapali je. Onda povuče i dotjera bluzu u red, isprsise, pogleda se uogledalu,iodedolje. Njegova žena i kćerka sjedile su sasvim jedna uz drugu na divanu koji je stajao uzazid.Iznadnjihjevisilauširokomzlatnomokvirufirerovaslikauvišeboja. Podrum su 1940. godine preuredili za sklonište. Nojbauer ga je tada gradio samo iz reprezentativnih razloga;spadalo je u patriotizamprednjačiti primjeromu ovakvim stvarima. U zbilji niko nije mislio na to da bi Njemačka ikad mogla biti bombardirana.Geringova izjavadagamogunazvati „gegulom“akoneprijateljski

avioni tako nešto izvedu u prisustvu „luftvafe4 „ bila je svakom čestitom Nijemcu dovoljna.Na žalost, dogodilo se drugačije.Tipičan primjer podmuklosti plutokra‐ ta iJevreja: prikazati se slabijim nego što jesu! „Bruno!“SelmaNojbauersedižeipočedajeca. Bila je plava i gojazna i nosila je jutarnju haljinu od francuske svile semgastih boja sa čipkom. To joj je Nojbauer donio 1941. godine kad je bio na odsustvu u Parizu.Obrazisujojdrhtali,anjenaprevelikaustažvakalasuriječi. „Prošlo je, Selma. Umiri se!“ „Prošlo“, žvakala je i dalje, kao da su riječi postale prevelike knedle. „Za koliko vremena?“ „Zauvijek.Otišlisu.Napadjeodbijen.Onvišenećedoći“. Selma Nojbauer je držala svoj penjoar na prsima. „Ko to kaže, Bruno? Otkuda to znaš?“ „Oborili smo barem polovicu. Dobro će se paziti da više ne dođu!“ „Otkuda znaš to?“ „Znam. Ovoga su nas puta iznenadili. Slijedećeg puta dočekat ćemo ih malo drugačije!“ Žena prestade da žvaće. „To je sve?“ – upita. „Je li to sve što možeš da nam ka‐ žeš?“ Nojbauerjeznaoda tonijesve.„Azarnijedovoljno?“upitazbogtogaosorno. Ženaseupiljiunj.Očisujojbilevodeneisvijetloplave. „Ne!“ zakrešta ona odjedanput. „Nije to dovoljno! Sve su to samo naklapanja.I ne znače ništa! Šta sve već nismo čuli? Najprije nam pričaju da smo toliko jaki da nikada nijedan neprijateljski avion neće doćinadNjemačku, anajedanputipak do‐ laze.Onda su govorili daneće više doći, da smo ih sveoborili nagranicama, a uspr‐ kostome dolazi ih deset puta više, a uzbune i ne prestaju. A sada su nas najzad i ov‐ djeulovili,atidolazišiveličanstvenoizjavljuješdaseoninećeviševratitiidaćemo mivećnjimapokazati!Iutotrebarazumančovjekdapovjeruje?“ „Selma!“Nojbauer nehoticebacipogledna firerovusliku.Onda skočidovrata i zalupi ih. „Do đavola! Obuzdajse“, prošišta on. „Zar hoćešsve da nas unesrećiš? Jesi li poludjela, kad tako vičeš?“ Stajao je sasvimuz nju. Preko njenih debelih ramena firerje neustrašivo gledao napejzažBerhtesgaden.Nojbauerjeujednomtrenutkugotovopovjerovaodaje fi‐ rersve točuo. Selmanijevidjelafirera:„Jaluda?“kriještalajeona.„Kojelud?Jane.Imalismo

divan život prije rata – a sad? Sad! Htjela bih da znam ko je ovdje poludio!“ Nojbauer zgrabi objema rukama njena ramena i poče tako da je trese da joj je glavaletjelatamo-amo,tenijemoglavišedaviče.Kosajojseraspusti,nekolikočeš‐ ljevaispade,onasezagrcnuizakašlja.Onjeispusti.Ženapadekaovrećanadivan. „Šta je to s njom?“ upita on kćerku. „Majkajesamovrlouzbuđenainištaviše.“ „Zašto?Taništasenijedogodilo.“ „Ništa se nije dogodilo?“ poče opet žena. „Naravno tebi tamo gore nije. Ali mi ovdje, sami...“ „Mir! Do đavola! Ne tako glasno! Zar sam zato petnaest godina dirinčio da ti svojomdrekom,jednimudarcemsveupropastiš?Zarmislišdaihjemalokoji čeka‐ ju na to dami uzmu položaj?“ „Tojeprvobombardovanje,oče“,rečeFrejaNojbauer. „Dosadsmoimalisamo uzbune;majkaćesenatovećnaviknuti.“ „Prvo? Naravno, prvo. Treba da budemo sretništo se dosada još ništa nije do‐ godilo, umjesto da vičemo besmislice.“ „Majka je nervozna, već će se naviknuti.“ „Nervozna!“Nojbauerjebionadraženmiromsvojekćeri. „Akonijenervozan? Zarmislišdajanisamnervozan.Trebaseznatisavladati.Štabiseinačedogađalo?“ „Isto!“smijalasenjegovažena.Ležalajenadivanuraširivšidebelenoge.Nanji‐ ma je imala svilene cipele ružičasteboje.Ružičastubojuisvilusmatrala jevrloele‐ gantnim. „Nervozna! Naviknuti se! Lijepo ti pričaš.“ „Ja? Kako to?“ „Tebiseništanećedogoditi.“ „Šta?“ „Tebi se ništa neće dogoditi, a mi ovdje sjedimo u klopci“. „Pa to je čista besmislica. Svejedno je, ovdje ili tamo. Kako se to meni nemože ništa dogoditi?“ „Ti si siguran tamo gore u tvom logoru“. „Šta?“ Nojbauer baci cigaru na zemlju i zgazi je. „Mi nemamo takva skloništa kao viovdje.“Lagao je. „Da,jervamanetrebaju.Visteiznadgrada.“ „Kao da je to nešto važno! Gdje bomba padne, ona padne.“ „Logor neće biti bombardiran.“ „Tako?To je sasvimnešto novo? A otkud ti to znaš? Jesu li Amerikanci o tome

bacili letke. Ili su te, možda, specijalno obavijestili radiom?“ Nojbauer pogleda svoju kćerku. Očekivao je odobravanje za ovaj vic. Ali Freja je čupkala reseplišanogpokrivača,prebačenogprekostolakrajdivana.Zatojeodgo‐ vorila njegova žena: „Neće oni bombardirati svoje vlastite ljude!“ „Glupost.Mi uopćenemamoAmerikanaca.NiEngleza.Kod nassu samoRusi, Poljaci, balkanska bagra i njemački državni neprijatelji,Jevreji, izdajnici, zločinci.“ „NećeonibombardiratiRuse,PoljakeiJevreje“,objasniSelma saupornomtvr‐ doglavošću. Nojbauerse naglo okrenu. „Pa tisvašta znaš“,reče tiho i vrlo bijesno. „Alisada ću ja tebi jednomnešto da kažem. Oni uopće ne znaju kakav je ono logor, jesi lira‐ zumjela?Oni vide samo barake.Mogu ih glatko smatrati vojničkim.Vide kasarne, to su naše, SS kasarne. Vide zgrade u kojima ljudi rade. Za njih su to tvornice i ci‐ ljevi.Tamo gore je sto puta opasnije nego ovdje.Zato i nisamhtio da tamo stanuje‐ te.Ovdjedoljenemakasarnaitvornicaublizini.Shvatašlitonajzad?“ „Ne!“ Nojbauer preneraženo pogleda svoju ženu.Selma još nikada nije bila takva.On nije znao što je to ušlo u nju. Nije to moglo da bude samo malo straha. Iznenada se osjeti napušten od svoje porodice; upravo sada kada je trebalo da budu jedno. Lju‐ titopogledasvojukćerku.„Ati“,reče„štatimisliš?Štoneotvarašusta?“ Freja Nojbauer ustade.Imala je dvadeset godina.Bila je tanka,sa žućkastim li‐ cem,ispupčenimčelominijebilanalikninaSelmuninaoca. „Mislim da se majka sada smirila“, reče ona. „Šta? Kako?“ „Mislim da se smirila.“ Nojbauer ušuti za trenutak. Čekao je da žena nešto kaže. „Pa dobro“, reče naj‐ zad. „Možemo li da izađemo gore?“ upita Freja. Nojbauer baci nepovjerljiv pogled na Selmu.Jošjoj nije vjerovao. Morao je da jojobjasnidane smijeniukomslučajusnekimda razgovara.Nisa služavkom.Na‐ ročito ne sa njom. Kći ga presrete: „Gore će biti bolje, oče. Više zraka.“ Još je uvijek stajao neodlučan. Mislio je – leži tu kao neka vreća brašna. Zašto najzadnekaženeštorazumno? „Moramdovijećnice.Ušest.Dicjetelefonirao.Trebadaserazmotrisituacija!“ „Ništa se neće dogoditi, oče, sve je u redu. Treba i večeru da spremimo.“

„Dakle dobro“. Nojbauerse odluči.Barje njegova kćerka zadržalamir.Mogao jenanjuda seosloni.Njegovomesoi krv.Približise ženi. „Dobro,dakle, zaboravit ćemo ovo, Selma, zar ne? Dešava se to ponekad. Najzad, nije važno.“ Onjuje,smješkajućise,promatraohladnimočima.„Šta?“ponovion. Ona ne odgovori ništa. Nojbauer obujmi njena debela masna ramena i poče da je tapše. „No, pa hajde sada i pripremi večeru. Skuhajte nešto dobro poslije ovog straha.Jel’da?“ Ženaklimnuravnodušno. „Takovalja.“Nojbauervidjeda je to zaistaprošlo.Njegovakćerka je imalapra‐ vo.Selmanećevišepričatibesmislice.„Skuhajteneštozaistadobro,djeco!Najzad, Selmice,pajavasvamazaljubavostavljamovdjeuovojlijepojkućisasigurnimpo‐ drumom, umjesto da živite u blizini one prljave razbojničke bande tamo gore. A osimtoga,svakenedjelje samipaknekolikonoćina spavanjuovdje.Ionakoje sve‐ jedno. Treba da budemo jedno. Dakle, spremite nešto gurmanski za večeru! U tome se oslanjamna vas.I donesite flašu francuskog šampanjca,jeste lirazumjeli? Imamojošmnogotoga,zarne?“ „Da“, odgovori žena. „Imamo još mnogo toga.“ „Samo jošnešto“, objasni grupenfirerDicodsječno. „Došlomijedo ušiju da iz‐ vjesna gospoda imaju namjeru da svoje porodice pošalju na selo.Ima li u tome isti‐ ne?“ Niko ne odgovori. „Nemogu to da dozvolim.Mi, SS-oficiri,moramo biti primjerni.Akomi poša‐ ljemo svoje porodice izvan grada, prije nego što dođe opća naredba za evakuaciju, to bisemoglo rđavo shvatiti.Gunđala imalodušnici bito smjesta iskoristili.Ja sto‐ gaočekujemdaništasličnonećebitiučinjenobezmogaznanja.“ Stajao je vitak i visok u svojoj elegantnoj uniformi pred grupomi promatrao je. Svakijepojedinacvraćaopogledodlučnoinedužno.Gotovosvisupomišljalina to da pošalju porodice, ali nijedan to ni pogledom nije odavao. Svaki je mislio isto. Dicu je lako pričati! On u gradu nije imao porodicu. Dolazio je iz Saksonije, a ta‐ ština mu je bila da izgleda kao pruski gardijski oficir. To je bilo jednostavno. Ono što čovjeka nije tangiralo moglo se sprovoditi sa velikom hrabrošću. „To je sve, gospodo“, reče Dic. „Podsjetite se jošjednom: naše najnovije tajno oružje već je u masovnoj proizvodnji.Bombe V-l nisu ništa u poređenju sa njime,

ma koliko da su djelotvorne. London leži u pepelu! Stalno bombardiramo Engle‐ sku!Glavne luke Francuske u našimsu rukama.Invaziona armija ima ogromne te‐ škoće oko snabdijevanja. Protivudarac će baciti neprijatelja u more. On predstoji neposredno.Mismo sakupili ogromne rezerve.Anašenovo oružje– ne smijemni‐ štavišeo tomedakažem– ali znamto sa najvišegmjesta.Pobijedit ćemo za trimje‐ seca. Toliko moramo još da izdržimo.“ On ispruži ruku na pozdrav. „Na posao! Hajl Hitler!“ „HajlHitler!“zagrmigrupa. Nojbauerizađe iz vijećnice. O Rusiji nije ništa rekao, pomisli on. O Rajni tako‐ đer ništa. A tek o probijenom „Zapadnom bedemu“ ni riječi. Izdržati – lako je to njemu. On ništa ne posjeduje. On je fanatik. On nema trgovačku kuću u blizini stanice. On nije akcioner „Malernskog lista“.On nema čak ni zemljišta.Ja sve to imam. Ako to sve odleti u zrak? Ko će mi to platiti? Ulice se odjedanput ispuniše ljudima. Trg pred vijećnicom bio je dupke pun. Naprilazima stepenicamamontiran jemikrofon.Trebalo jedaDic govori.Sa fasa‐ de su dolje ukočeno gledala,smješkajućise, kamena lica Karla Velikog i Henriha Lava.NojbaueruđeuMercedes.„Alfrede,uulicuHermanaGeringa!“ Nojbauerova trgovačka kuća ležala je na uglu ulice Hermana Geringa i Fridri‐ hovealeje.Bilajetovelikagrađevinasamodnomtrgovinomuprizemlju. Dva gornja sprata sastojala su se od kancelarijskih prostorija. Nojbauer naredi da se kola zaustave. Počedaobilazikuću.Dvaizlogasubilapukla. Inače ništa drugo nije bilo oštećeno.Baci pogled gore na kancelarije. Obavijao ih je gusti dimpožara na stanici, ali ništa nije gorjelo. Možda je bilo napuklo neko‐ likookana;tojebilosve.Stajaojenekovrijeme.Dvjestohiljadamaraka,mislioje. Vrijedila je najmanje toliko, ako ne i više. On je platio pet hiljada. Pripadala je 1933.godine JevrejinuJozefuBlanku.Tražioje stohiljada ikukaodavećdovoljno gubi i da neće da je da jeftinije. Poslije četrnaest dana u koncentracionom logoru prodao ju je zapethiljada.Bio sampošten –mislio jeNojbauer. Mogao samda je dobijembesplatno.Blank bimi kuću poklonio pošto su se ese‐ sovcis njime našalili.Ja sam mu dao pet hiljada maraka. Naravno, ne odmah; tada još nisam imao toliko. Ali platio sam mu pošto sam ubrao prve najamnine. Blank seisatimesložio.

Legalna prodaja. Dobrovoljno. Bilježnički ovjerena. Što je JozefBlank nesretno posrnuo u logoru i izgubio oko,slomio ruku i zado‐ bio još neke druge povrede, bio je slučaj za žaljenje.Ljudisa ravnimstopalomlako padaju. Najbauerto nije naredio. On nije čak ni prisustvovao svemu tome.Blanka je morao da zatvorisamo u cilju zaštite; da mu isuviše revnosni esesovci ne bišto nažao učinili. Ostalo je išlo na savjest lagerfirera Vebera. On se okrenu. Zašto je odjedanput mislio na te stare stvari? Šta je to s njim? Pa to je sve već davno zaboravljeno. Moralo se živjeti. Da kuću nije kupio on, onda bi to učinio neko drugiiz partije zamanje novaca.Budala. On je legalno radio. Po za‐ konu. Firerje isam kazao da njegovisljedbenici treba da budu nagrađeni.A išta je bila tamalenkost koju je on,Bruno Nojbauer, ukebao u poređenju sa velikim? Ge‐ ringom,naprimjer,iliSpringeromgaulajterom,kojiseuzdigaoodhotelskogporti‐ ra do milionera. Nojbauer nije ništa opljačkao. On je samo jeftino kupio. Imao je pokriće. Imao je potvrde. Sve je bilo službeno ovjereno. Veliki plamen izbi iz stanice. Uslijediše eksplozije. Vagoni sa municijom, vjero‐ vatno.Crveni odsjaji bljesnuše nad kućom– kao da se ona odjednomkrvavo znoji. Glupost,misliojeNojbauer.Jasamzaistanervozan.Pa,onijevrejskiadvokati,koje suondaodozgoizvukli,većodavnosuzaboravljeni.Uđeponovoukola.Preblizuje stanici ta kuća;sjajan poslovan položaj, ali đavolski opasno prilikombombardira‐ nja;zbogtogabičovjekvećmogaodapostanenervozan! „U Grosenštrase, Alfrede!“ Zgrada „Melernskog lista“ bila je potpuno nedirnuta. Nojbauer je to već ranije telefonskisaznao.Upravosuiznosilivanrednoizdanje.Ljudisuprostočupalilisto‐ ve prodavačima iz ruku. Nojbauer je gledao kako bijeli paketi nestaju. Od svakog primjerkamujepripadaopojedanfenig.Dolazilisunoviprodavačisanovimpake‐ tima. Onisu jurili na svojim biciklima. Posebna izdanja predstavljala su vanredne zarade. Svaki prodavač imao je najmanje dvjesto primjeraka. Nojbauer izbroji 17 prodavača.To je bilo 34marke vanredne zarade.Bar nešto dobro u cijeloj ovoj gu‐ žvi.Time jemogao daplatijedan diorazbijenih stakala.Glupost,paona subilaosi‐ gurana.To jest, ako je osiguravajuće društvo isplaćivalo,ilimoglo da isplatisvu tu štetu.Ali,platiće.Barnjemu.One34markebilesučistazarada. On kupi jedno vanredno izdanje. U njemu je već bio objavljen kratak Dicov proglasgrađanstvu.Brzposao.Uz tovijestda sudva avionaoborenanadgradom, a polovica ostalih nad Mindenom, Osnabrikom i Hanoverom; zatim Gebelsov čla‐ nak o nečovječnomdivljaštvu bombardiranjamirnih njemačkih gradova; i još ne‐

kolikofirerovihparola;vijestda jeHitlerjungend upotjeri zaoborenimavijatičari‐ ma koji su iskočili padobranima. Nojbauer baci novinu i uđe u trgovinu cigara na uglu. „Tri njemačke straže’“,reče. Prodavačmupružikutiju.Nojbauerjeizabiraoravnodušno.Cigaresubileloše. Pravo šumsko lišće. On je kod kuće imao bolje, uvezene iz Pariza i Holandije. Kupovao je „njemač‐ kustražu“samozatoštojeradnjabilanjegova.Prijepreuzimanjavlastipripadalaje Lezeru i Šahtu, jednoj jevrejskoj pljačkaškoj firmi. Šturmfirer Frajberg ju je onda prigrabio. Bila je njegova do 1936. godine. Pravi zlatni rudnik. Nojbauer odgrize vrhcigare.ŠtajeonbiokrivštojeFrajbergupijanstvuiznosioizdajničkeopaskena račun; firera. Njegova dužnost poštenog člana partije bila je da to prijavi. Frajberg je uskoro poslije toga iščezao. A Nojbauer je onda od njegove udovice kupio radnju. Zbog prijateljske usluge.On ju je savjetovao da je hitno proda.Ima informacije da će Frajbergovo imanje biti zaplijenjeno. A novac se lakše mogao sakriti nego radnja.Onamu jebila zahvalna.Prodala je.Naravno, za četvrtinuvrijednosti.Noj‐ bauerjetadaobjasniodainemavišegotovine,adasesvemorabrzosvršiti. Ona je to uvidjela. Do zapljene nikad nije došlo. Nojbauer je i to objasnio. On je za nju založio svoj uticaj. Tako joj je bar ostao novac. On je radio pošteno. Dužnost je dužnost, a radnja je zaista mogla da bude zaplijenjena. Osim toga, udovica je bila nesposobna da upravljanjome.Sigurnobijojjeiznudilizamanjenovaca. Nojbauer izvadi cigaru iz usta. Nije htjela da gori. Đubre! Ali ljudi su plaćali. Kao divljisu kupovalisve što sedimilo.Šteta što jebilo racionirano.Mogao jepos‐ tići desetostruki obrt. Još jedanput pogleda u radnju. Imao je sreće – ništa se nije dogodilo. Pljunu. Odjedanput je imao rđav ukus u ustima. Mora da je to bila ciga‐ ra. A šta drugo? Ta ništa se nije dogodilo. Nervoza? Ali zašto misli odjednom na sve te stare priče? Davno minule stvari. On odbaci cigaru, a kad opet uđe u kola, pruži one dvije preostale šoferu. „Evo,Alfrede,neštodobrozavečeras.Asadgas,paubaštu!“ Bašta je bilaNojbauerov ponos.Bio je to veliki komad zemljišta na početku va‐ roši.Glavnidiobioje zasađenvoćemi povrćem.Osimtoga tusenalaziocvjetnjaki štala.Izvjestan brojruskih zarobljenika iz logora održavao je sve to.Oni nisu ništa

stajali; trebalo je zapravo da oni još plate Nojbaueru. Umjesto da dirinče dvanaest dopetnaestsatiupogonubakra,imalisukodnjega svježzrakilakposao. Na baštu se spustio sumrak. Nebo je na toj strani bilo čisto, a mjesec je visio u krošnjama jabukovih stabala.Iskopana zemlja vonjala je snažno.U lijehama je ni‐ calo rano povrće, a pupoljci na stablima bilisu ljepljivi i nabubrili. Mala japanska trešnja, koja je preko zime stajala u staklenoj bašti, bila je već sva posuta dahombi‐ jelih i ružičastih cvjetova, kojisu se stidljivo otvarali. Rusi su radili na suprotnom dijelu zemljišta. Nojbauer je vidio njihova tamna pognuta leđa isiluetu stražara sa puškom čiji je bajonetstršio prema nebu. Stražar jeovdjebio samo radi propisa;Rusinisu bježali.Gdjebiimogli dapobjegnu u svo‐ jimzatvoreničkimuniformamaneznajućijezika?Posipalisulijehepepelomizkre‐ matorijuma, koji je ležao do njih u velikoj papirnoj vreći. Radili su u lijehama za šparoge i jagode, koje je Nojbauer naročito volio. Nije mogao da ih se dosita naje‐ de. Papirna vreća sadržavala je pepeo šezdeset ljudi, a od toga dvanaestero djece. Kroz rani plavičastisumrak blijedo su se odražavale prve jagorčevine i narcisi. Njih su zasadili uz južni zid i prekrilistaklom. Nojbauer otvori jedno od položenih okna isaže se.Narcisi nisumirisali.Ali zato se svuda širiomirisljubičica, nevidlji‐ vihljubičicausutonu. On duboko udahnu. To je bila njegova bašta. Nju je on samplatio. Staromodno i časno. Punu cijenu. Nju nije nikome oduzeo. To je bilo njegovo mjesto. Mjesto gdje je postajao čovjek poslije teške službe domovinii brige za porodicu.On se za‐ dovoljno ogledao oko sebe. Promatrao je sjenicu obraslu sedmolistom i ružama, promatraoješimširovuživicu,umjetnušpiljuodsedre,grmovejorgovana;mirisao jeoštri zrak u kome jevećbilo nagovještaja proljeća i gladio jenježnomrukomsla‐ mom obavijena debla redova breskvi istolnih krušaka uza zid, a onda otvori vrata štale. Nijeotišaokokošimakoje su čučalenaprečkamakao stare žene,nidvjemamla‐ dimsvinjamakoje su spavaleu slami– uputio se zečevima.Bilisu to bijeliisivi an‐ gorski zečevisadugomsvilenastomdlakom.Spavalisukad jeupaliosvjetlo ionda počeše da se pokreću. On proturi prst kroz žičanu pregradu i poče da ih češka po krznu.Bilisumekšinosvedrugoštojepoznavao.Donesekupusa inastrugane repe iz košare i gurnu u kaveze. Zečevise približiše i počeše da jedu svojim ružičastim gubicama blago i polako: „Muki“, mamio je, „dođi ovamo, Muki“. Toplina štale je uspavljivala. Bila je kao daleki san. Miris životinja donosio je neku zaboravljenu nevinost. Bio je to mali zasebni svijet, gotovo vegetativnog bivs‐

tvovanja,dalek od bomba,intriga i borbe za održavanje – listovi kupusa irepa,raz‐ množavanje,striženje dlake i rađanje. Nojbauer je prodavao vunu, ali nikada nije dozvoliodaseijednaživotinjazakolje.„Muki“,tepaojeon. Jedanvelikibijelizecuzenježnousnamalistiznjegoveruke.Crveneočisvijetli‐ le su kao jasni rubini. Nojbauer ga je češkao po vratu. Njegove čizme su škripale dok se saginjao. Šta je ono Selma rekla? „Tamo u logoru viste u sigurnosti“. Ko je uopćebio siguran?Kad jeon i za trenutak to zaista bio? On gurnu još kupusa krozmrežu.Dvanaest godina,mislio je.Prije preuzimanja vlasti bio sam sekretar u poštisa svega dvjesto maraka mjesečno. S tim nisam mo‐ gao ni da živimni daumrem.Sada imamnešto.Neću to da izgubim! Pogledacrveneočizečeva.Danasjesvedobroprošlo.Idaljećebitidobro.Bom‐ bardiranje jemoglodabude i zabuna.Događalo se tokodnovoubačenih formacija. Grad je bio beznačajan; inače bi ga već ranije pokušali da razore. Nojbauerje osje‐ ćao kako postaje sve mirniji. „Muki“, reče on, a pomisli: osiguran. Naravno da je osiguran.Ko bijošhtio daodedo đavolau posljednjemtrenutku.

IV „Prokleta svinjska bando! Još jedanput. Prebrojs’!“ RadnaodjeljenjaVelikog logora stajala su u redovima po deset, postrojena pre‐ mablokovimau stavumirnona zborištu.Bilo se skorosmračiloutomslabomsvje‐ tlu. Zatvorenicisu u svojim prugastim uniformama ličili na krdo smrtno umornih zebri. Prozivanje je trajalo većprekosata, alijošnije bilosveuredu.Bombardiranje je bilo krivo za to.Odjeljenja koja su radila u tvorniciimala su gubitke.Jedna je bom‐ ba pala među njih i izvjestan broj ljudi bio je ubijen i ranjen. Osim toga, esesovski stražari počelisu, pošto je prvistrah prošao, da pucaju na zatvorenike kojisu tražili zaklon;plašilisusedaćepobjeći.Takoihjeizginulojošdesetak. Poslijebombardiranja zatvorenicisu ispod ruševina iskopalisvojemrtvace – ili ono što je od njih ostalo. Bilo je to važno za prozivku. Ma koliko da je nisko cije‐ njen životjednog zatvorenika ima koliko prema tome esesovci biliravnodušni, pri prozivanju jebroj živih ilimrtvihmorao dabude tačan.Birokracije senisu ticalile‐ ševi. Odjeljenja su brižljivo ponijela sve što su mogla da nađu; neki su nosili ruke, druginogeiliotkinuteglave.Ononekolikonosilakojasumoglada se sklepajupos‐ lužila su za prijenosranjenih kojima su nedostajali udovi ilisu im trbusi bili rastr‐ gani. Ostatak ranjenika drugovisu podupirali i vukli koliko su,mogli. Žicom i ka‐ napom podvezalisu za nuždu one kojisu krvarili. Malo je bilo mogućnosti za pre‐ vijanje;nijebilonikakvamaterijala.Oni kojisubiliranjeniu želuce ležalisu nano‐ silimaimoralisuvlastitimrukamadadržecrijeva. Povorka se smukomispela na brijeg. Uz putsu umrla još dva čovjeka. Vuklisu ih mrtve dalje. To je dovelo do incidenta u kome se šarfirer Štajnbrener prilično obrukao. Kod ulazne logorske kapije, kao i uvijek,stajala jemuzika isviralamarš „FrederikusReks“.Komandiran jeparadni korak, aodjeljenja su gledalanadesno; visokodižućinogepromicalasukrajlagerfireraVeberainjegovogštaba.Čakiteški

ranjenicina nosilimaokrenulisu glave udesno i pokušavali daumirući zauzmu ne‐ što ukrućeniji stav. Samo mrtvi nisu više pozdravljali. Tad je Štajnbrener spazio kakojenekičovjek,kogasudvojicavuklaizmeđusebe,objesioglavu.Nijeprimije‐ tio da su se i čovjekove noge vukle, nego je odmah uletio među redove i udario ga revolverom među oči. Štajnbrener je bio mlad irevnosan, pa ga je u žurbismatrao samo onesviještenim. Mrtvačevu glavu udarac odbaci, a donja vilica se razjapi, pa je izgledalo kao da okrvavljena usta, zadnjim grotesknim pokretom lubanje, hvataju revolver.Ostali esesovcisu semnogo smijali i Štajnbrenerje bio ljut: osjećao je da je izgubiodiougledakojije stekaopostupkomsa solnomkiselinomkodJoelaBuk‐ sbauma.Moraojedagavratisljedećomprilikom. Marš od tvornice bakra nagore trajao je dugo i prozivanje započe kasnije nego obično. Mrtvi i ranjeni bili su, kao i uvijek, brižljivo vojnički poredani u redu i mjestu pokraj blokovskih formacija kojima su i pripadali. Ni teške ranjenike nisu odnosiliubolnicu,nitisuihprijetogaprevijali;prebrojavanjejebilovažnije. „’Ajde!Jošjedanput!Ako ovogaputanebudekako valja,pomoći ćemomi.“ LagerfirerVeberzajašiojedrvenustolicukojusuiznijelinazborište.Onjeimao 35godina,bioje srednjegrasta i vrlosnažan.Licemu jebilo smeđe,široko, adubo‐ ka brazgotina protezala se od desnog kraja usta nadolje prema bradi; bila je to us‐ pomena na tuču sa rajhsbanerima, 1929.Veberse rukama oslonio nanaslon stolice ipiljiodosađujućiseuzatvorenike,izmeđukojihsuesesovci,starješinebarakaika‐ poi,trčaliuzbuđenotamo-amo,batinaliihiizdiralise. Starješine baraka preznojavali su se; narediše ponovno razbrojavanje. Glasovi su odjekivali jednolično, jedan, dva tri... Zabuna je nastala oko onih koje su bombe potpuno raznijele u tvornici. Zatvo‐ renici su sakupili glave, ruke i trupove kako su bolje umjeli, ali nisu pronašli sve. Kako se god okrenulo, izgledalo je da dva čovjeka nedostaju. U sutonu je među odjeljenjima gotovo došlo do tuče o pojedine udove; narav‐ no, naročito o glave. Svaki je blok nastojao da bude po mogućnosti potpun, da bi izmakao teškim kaznama koje su slijedile zbog nepotpunog broja. Svađali su se i gurkaliokokrvavihkomada,doknijeodjeknula komanda:Mirno!Starješine bara‐ ka nisu u brzini mogle ništa da organizuju; dva tijela su nedostajala. Vjerojatno ih je bomba raznijela u komadiće kojisu odletjeli preko zidova ilisu ležali u krpama na krovovima tvornice. Odgovorni esesovac pristupi Veberu. „Sada nedostaje samo jedan i po. Rusi imaju tri noge za jednoga, a Poljaci jednu prekobrojnu ruku“.

Veber zijevnu: „Ustanovite poimeničnim prozivanjem ko nedostaje!“ Kroz redove zatvorenika prođe jedva vidljiva drhtavica. Poimenično prozivanje značilo je da semora stajatijošsat-dva, ako ne i duže.KodRusa i Poljaka, koji nisu razumijevali njemački, stalno je dolazilo do zabuna sa njihovim imenima. Prozivanje otpoče. Začuše se glasovi, a onda psovke i udarci. Esesovci su bili raz‐ draženi i tuklisu, jersu izgubilisvoje slobodno vrijeme. Kapoi istarješine tuklisu iz straha. Tu i tamo stropoštao bi se poneko, a pod ranjenicima širile su se polako crnelokvekrvi.Njihovasivo-bijelalicapostajalasutanja,šiljatijaismrtnosusebje‐ lasala u dubokom sumraku. Onisu bespomoćno gledali gore u svoje drugove koji su stajalisrukama na hlačama u stavu mirno i nisu smjeli da pomognu onima koji su krvarili.Zamnoge je ova šuma prljavih zebrastih nogu bilo posljednje što su vi‐ djeli od svijeta. Mjesec se iskrade izakrematorijuma.Zrakjebiovlažaniokomjeseca se stvorio širokkrug.Jednovrijemestajaojetačnoizadimnjaka,anjegovosvjetlobjelasalose preko toga,te je izgledalo da u pećima spaljuju duhove i da odatle izbija hladna va‐ tra.Polakosemjesec sve višepomaljao, a tupidimnjakbioje sadanaliknaminoba‐ cačkojiispaljujeokomitounebocrvenukuglu. U prvoj desetini bloka 13 stajao je zatvorenik Goldštajn.Bio je posljednji na li‐ jevom krilu, a pored njega su ležali ranjeni i mrtvi toga bloka.Jedan od ranjenika bio je Goldštajnov prijatelj Šeler. On je ležao prvi do njega. Goldštajn je ispod oka vidiodasecrnamrljaispodizranavljeneŠelerovenogeiznenadamnogobržepove‐ ćavanegoranije.DronjavizavojseodvezaoiŠelerjekrvario.Goldštajngurnusvog susjedaMincera, aondapadekaodaseonesvijestio.Udesiojedapadnenapolapre‐ koŠelera. Ovoštoje radiobilojeopasno.Pobješnjeli esesovskiblokfireroblijetaoje redo‐ vekao bijesan pas.Dobarudaracnjegove teške čizme u sljepoočnicu iGoldštajn bi biogotov.Zatvoreniciizbližeokoline stajalisunepomični, alisusvi promatrališta se dešava. Esesovski blokfirer stajao je upravo sa starješinom bloka – zatvorenikom na drugom kraju grupe. Starješina barake je baš nešto raportirao. I on je primijetio Goldštajnov manevar i pokušavao da neko vrijeme zadrži šarfirera. GoldštajnjepipaoispodsebetražećikanapkojimjeŠelerovanogabilastegnuta. Neposrednopredočimabilamujekrvimirisaojeogoljenomeso.„Pusti“,šaptaoje

Šeler. Goldštajn napipa olabavljeni čvor i odveza ga. Krv poče jače da curi. „Ionako ćemi ubrizgatismrtonosnu injekciju“,šaptao jeŠeler. „Sa takvomno‐ gom...“ Noga je visila samo još o nekoliko tetiva i na krpama kože. Pomjerila se Gold‐ štajnovim padom i sada je ležala koso i čudno, izvrnutog stopala, kao da je imala treći zglob. Goldštajnove ruke bile su mokre od krvi. On zaveza čvor, ali kanap je opet klizio. Šeler ga cimnu: „Ta ostavi...“ Goldštajn je opet morao da odveže čvor. Pod prstima je osjećao razmrskanu kost. Želudac mu se podiže. On proguta pljuvačku. Tražio je u klizavom mesu i opet našao vrpcu; gurnu je naviše i ukočise. Mincer ga je gurnuo u nogu.Bila je to opomena: esesovac sepribližavao. „Opettakvajednasvinja!Štajeopetsovimovdje?“ „Preturio se, gospodin šarfirer“. Starješina barake bio je pored njega. „Ustaj, lije‐ na strvino“,razdera se on naGoldštajna i udari ga u rebra.Udarac je izgledaomno‐ go teži nego što je bio. U posljednjem trenutku zadržao ga je. Udari još jedanput. Tako je izbjegao da to šarfirersamučini. Goldštajn se nijemicao. Na licemu je pr‐ skalaŠelerovakrv. „Dalje, dalje! Neka leži!“Esesovac pođe dalje. „Do đavola! Kada ćemo s ovim završiti?“ Starješina barake pođe za njim. Goldštajn sačeka trenutak, onda zgrabi kanap okoŠelerovenoge,stegnuga, zaveza i gurnudrveniklinkojijemaločas biopopus‐ tio opetsnažno unutra. Krv prestade da lije.Samo je još kapala. Goldštajn oprezno izmače ruke. Zavoj je stajao čvrsto. Prozivanje jebilo završeno.Složilisu se danedostaju tri četvrtine jednogRusa i gornji dio zatvorenika Sibolskog iz barake T. To, doduše, nije bilo sasvim tačno. Od Sibolskog su tu bile ruke.One su se nalazile u posjedu barake 17, koja ih je pro‐ glasila za ostatke Jozefa Binsevangera, od koga ništa nije nađeno. Zato su dvojica ljudi iz barake 5 ukrala donji dioRusa koji je tamo bio podmetnut kao Sibolski, jer su se noge teško mogle razlikovati. Na sreću bilo je tu još nekoliko prekobrojnih komada udova kojisu mogli da se uračunaju onom čovjeku – jednoj četvrtini koja jenedostajala.Time jepostalo jasno danijedan od zatvorenikanijepobjegao u naj‐ težem bombardiranju. Ipak je bilo moguće da svi ostanu stojeći do jutra na zbori‐ štu, a onda ih pošalju u fabriku bakra da traže ostatke; logor je prije nekoliko ne‐

djeljastajaodvadana,doknisunašlijednogakojisesamubiousvinjcu. Veberjemirno sjedio na svojojstolici,jošuvijek oslonjene brade o ruku.Za sve vrijemejedvadaseipomakao.Poslijeraportapolakosedižeiispruži. „Ljudi su dovoljno dugo stajali. Treba im kretanja. Vježbati zemljopis!“ Komandeodjeknušeokozborišta. „Ukrstitiruke izaglave!Savitikoljena!Žab‐ lji poskoci! Naprijed! Skačite!“ Dugiredoviposlušaše.Skakalisupolakonaprijedsasavijenimkoljenima.Mje‐ sec se umeđuvremenu još višepopeo ijače zasvijetlio.Sada jeobasjavao jedan dio zborišta. Drugi dio je ležao u sjenama koje je bacala zgrada. Konture krematoriju‐ ma,ulaznekapije,pačakivješalaocrtavalasuseoštronazemlji. „Nazad skakati!“ Redoviodskakutašeopetsasvjetlautamu.Ljudisupadali.Esesovci,kapóiista‐ rješine baraka dizalisu ih batinama. Uzvicisu se jedva čuli od topota mnogobroj‐ nih nogu. „Naprijed! Nazad! Naprijed! Nazad! Nazad! Stoj!“ Sada je započinjao stvarni zemljopis. On se sastojao u tome što su zatvorenici morali da se bace na zemlju, da pužu,skoče, da se opet bace i dalje pužu. Na tajsu način upoznavali zemlju zborišta tačno, da boli. Poslije kratkog vremena na zbori‐ štu je vladao metež ogromnih prugastih puzavih crva, kojisu imali naizgled malo zajedničkog sa ljudima. Štitili su ranjenike koliko su mogli, ali u žurbi i strahu to nije uvijek bilomogućno. Poslije četvrtsata Veber naredi da se stane. Ovih četvrtsata napravilo je pustoš među iscrpljenim zatvorenicima. Svuda su ležali oni koji nisu više mogli. „Nastupiti u poretku blokova!“ Ljudisepovukoše nazad.Donijelisu popadale; oni kojisu jošmogli da stoje dr‐ žalisuihčvrstostegnuteizmeđusebe.Drugesupoložiliporedranjenih. Logor stade mirno. Veber istupi pred ljude. „Ovo što ste sada radili bilo je za vaše vlastito dobro. Naučiliste kako se pri na‐ paduizzrakahvatazaklon.“ Nekoliko se esesovaca zakikota. Veber ih pogleda i nastavi: „Danas ste na vlastitoj koži osjetili sa kakvim nečovječnim neprijateljem mi imamo posla.Njemačka, koja je uvijek željelamir, napadnuta je na brutalan način. Neprijatelj,kojije svudanafrontupotučen,hvata seuočajanjuposljednjihsredsta‐ va: on bombardira,suprotno svakommeđunarodnompravu, na najkukavičkiji na‐ čin otvorene, miroljubive njemačke gradove. On ruši crkve i bolnice. Neprijatelj

ubija nezaštićene žene i djecu. Ništa se drugo nijemoglo ni očekivati od te niže vr‐ ste ljudi i životinja. Mi nećemo ostati dužni odgovora. Komanda logora naređuje od sutra povećan radni učinak. Odjeljenja će poći na posao sat ranije radi raskrča‐ vanja ruševina.Nedjeljomdo daljnjeg nema više slobodnog dana.Jevreji neće dva dana dobijati hljeba. Za sve to zahvalite neprijateljskim ubicama i palikućama.“ Veberušutje.Logorsenijemicao.Samo se čulo kako uzbrijeg brekćemotorja‐ kog automobila koji se naglo približavao. Bio je to Nojbauerov mercedes. „Pjevati“, komandirao je Veber. „Deutschland, Deutschland über alles.“5 Odjeljenja ne otpočeše. Ljudisu bili iznenađeni. Posljednjih mjeseci nisu više naređivali da se pjeva, a ako i jesu, bile su to uvijek narodne pjesme.Najčešće su to činili kada su vršene kazne premlaćivanja. Dok su ispremlaćeni vriskali, ostali za‐ tvorenicimoralisuuz todapjevajulirskestrofe.Stara,nekadašnjanacionalnahim‐ na iz prenacističkog vremena već se godinama nije pjevala po naređenju. „’Ajte, vi svinje.“ Ubloku 13Mincer poče da pjeva.Drugisu upadali.Ko nije poznavao tekst pre‐ tvaraose.Glavnojebilodasusesvaustapokretala. „Zašto ovo?“ prošaputa Mincer poslije izvjesnog vremena, ne okrećući glavu, svom najbližem drugu Verneru, dok je naizgled dalje pjevao. „Šta?“ Melodijasepretvoriutankokriještanje.Nisupočelidovoljnodubokoteglasovi sadanisumogli da sedignu do visokih svečanih nota završnih riječi,i prekidoše se. Zatvorenici,osimtoga,nisuimalivišenidovoljnodaha. „Kakvo je to svinjsko lajanje?“derao se drugilagerfirer. „Jošjedanputizpočet‐ ka!Akoovogaputanebudekakovalja,ostatćeteovdjecijelunoć!“ Zatvorenici započeše dublje. Pjesma je sada tekla bolje. „Zašto baš „Deutschland, Deutschland über alles?“ Verner zatvori oči „Možda ne vjeruju – svojimvlastitim– nacističkim pjesma‐ ma– ne višepotpuno – poslije ovogadanas“– pjevao je on. Zatvorenicisugledaliravnonaprijed.Vernerjeosjećaokakoseneka čudnovata napetost stvara u njemu. Imao je odjedanput osjećanje da to ne osjeća samo on nego i Mincer i Goldštajn na podu; da osjećaju mnogi drugi, da osjećaju čak i ese‐ sovci.Pjesmaodjedanputnijezvučalaonakokaokadsujeinačezatvorenicipjevali. Bila je glasnija, postala gotovo izazivački ironična, a tekst više nije imao ništa s time. Valjda Veberto neće primijetiti, mislio je dok je gledao lagerfirera, inače će bitivišemrtvihnegoštoihsadaovdjeleži.

Goldštajnovo lice na tlu ležalo je neposredno uz Šelerovo. Šelerove usne su se micale.Goldštajn nijemogao da razumije šta govori, alije vidio poluotvorene očii naslućivaoje:„Glupost“,rečeon.„Bolničkikapojenaščovjek.Onćetoudesiti.Iz‐ vućićešse. Šelerodgovorinešto. „Držinjušku!“viknuGoldštajnkrozbuku. „Izvući ćešse, i gotovo!“Vidio je sivu poroznu kožu pred sobom. „Neće ti datiinjekciju“, zavijao je umjesto teksta u posljednjim taktovima. „Bolnički kapo je naš! On će potkupiti liječnika'„ „Pozor!“ Pjesmaseprekide.Nazborištejestigaokomandantlogora.Veberjeraportirao. „Jasambraćiodržaokratkupropovijediprišioimsatprekovremenograda.“ Nojbauerje bio nezainteresiran. On onjuši uzduh, pogleda noćno nebo: „Misli‐ telidaćebandavečerasponovodoći?“ Veber se isceri. „Prema posljednjim radio-izvještajima oborili smo 90%.“ Nojbauer to nije smatrao duhovitim. Ni on nema šta da izgubi, mislio je. Mali Dic,najamnik,ništaviše!„Pustitedaljudiodstupekadabudetezavršili“,rečeodje‐ danput mrzovoljno. „Odstupiti.“ Odjeljenja su marširala najzad prema barakama. Nosilisu svoje ranjenike imr‐ tve. Mrtvi su morali da budu prijavljeni, uneseni u liste, prije no što budu predani krematorijumu. Šelerovo lice se zašiljilo kao kod patuljka, kad su ga Verner, Min‐ ceriGoldštajnpodigli.Izgledalojekaodanećepreživjetinoć.Goldštajnjezavrije‐ me zemljopisa dobio udarac po nosu. Dok je marširao, on poče da krvari. Krv je u blijedoj svjetlosti stvarala tamnu mrlju na njegovoj bradi. Zaokrenuše u ulicu koja je vodila u njihovu baraku. Vjetar je duvao iz grada; ojačao je i udario ih punom snagom kad su obilazili oko ugla. Nosio je dim grada koji jegorio. Lica zatvorenika se promijeniše. „Osjećate li i vi miris?“ upita Verner. „Da.“ Mincer podižeglavu. Goldštajn je osjećao slatki okus krvi na usnama. On ispljunu i pokuša da dim miriše otvorenim ustima. „Miriše kao da već i ovdje gori.“ „Da.“ Sad su mogli čak i da vide dim. On se vijorio iz doline nagore prema ulicama kao laka bijela magla i visio je uskoro svuda između baraka. Verneru se u jednom

trenutkuučini čudnovatoigotovonepojmljivoštogabodljikava žicanije zadržala; učinimu se kao da logoriznenada nije više tako zatvoren i nepristupačan kao što je ranije bio. Koračalisu ulicom. Išlisu kroz dim. Koracisu im postajali čvršći, a ramena im se ispraviše. Nosilisu Šelera vrlo oprezno.Goldštajn se saže k njemu. „Miriši! Po‐ mirišiiti!“rečetiho,očajnoipreklinjućitomšiljastomlicu. Ali Šeler je odavno bio bez svijesti.

V Ubaracijebilotamnoizaudaraloje.Svjetlauvečevećodavnonijebilo. „509“, prošapta Berger. „Loman želi da govori s tobom“. „Je li došlo dotle?“ „Još nije.“ Broj 509 je pipao put kroz puste hodnike, kroz krevete od dasaka pokraj kojih se dizao polutamni kvadrat prozora. „Lomane.“ Nešto zašušta. „Je li i Berger ovdje?“ upita Loman. „Nije.“ „Dovedi ga.“ Broj 509 je opipavao put nazad.Slijedile su ga psovke.Gazio je po tijelima koja su ležala u hodnicima. Neko ga ujede za list na nozi. Udarao je po nepoznatoj glavi dokzubinepopustiše. Poslije nekoliko minuta vrati se sa Bergerom. „Evo nas! Šta želiš sada?“ „Drži!“Lomanispružiruku. „Šta?“upitabroj509. „Držisvojurukuispodmoje.Ispružišaku.Oprezno.“ Broj 509 osjeti Lomanovu tanku šaku.Bila je suva kao koža guštera. Polako se otvori.Neštopadeu rukubroj509,malenoiteško. „Držišliga?“ „Da,štajeto?Jeli...“ „Da“, prošapta Loman. „Moj zub.“ „Šta?“ Berger se progura naprijed. „Ko je to uradio?“ Lomanpočedasecereka.Cerekaosegotovobešumnoisablasno.„Ja“. „Ti? Kako?“ Osjećalisuzadovoljenjeumirućeg.Izgledaojedječačkiponosani’dubokosmi‐ ren. „Čavao. Dva sata. Mali željezni čavao. Našao ga i izvadio zub.“ „Gdje je čavao?“

Lomanpopipadosebe ipružigaBergeru.Berger gadižeupravcuprozora iopi‐ pa prstima. „Prljavština i rđa. Je li krvarilo?“ Loman se opet isceri. „Berger“, reče, „ja mogu da riskiram trovanje krvi.“ „Pričekaj.“Berger potraži nešto u džepu. „Ima li ko šibicu?“Šibice su bile sku‐ pocjene. „Ja nemam“, odgovori broj 509. „Evo“, reče neko sa srednjega kreveta. Bergerkresnu.Šibicasezapali.Bergeribroj509zatvorišeočidaihsvjetloneza‐ sjeni.Takosudobilinekolikotrenutakagledanja. „Otvori usta“, rečeBerger. Loman ga pogleda ukočeno. „Ne budi smiješan“, prošapta. „Prodajte zlato.“ „Otvori usta!“ PrekoLomanovihustapreletineštoštojemogloda se shvati kaosmiješak. „Os‐ tavimenamiru!Dobrojevasdvojicuvidjetijošjednomprisvjetlu.“ „Premazat ću jodompreko rane.Idempo flašu.“Berger dodade broju 509 šibi‐ cuiopipaputdosvogkreveta. „Utrni svjetlo!“ zakrešta neko. „Ne brbljaj!“ odgovori čovjek koji je dao šibicu. „Utrnisvjetlo“,ponovo zakreštadrugiglas. „Zardanasstražepostrijeljaju?“ Broj 509 stade tako da se njegovo pognuto tijelo nalazilo između zida išibice. Čovjek u srednjemkrevetu zakrili prozor ćebetom, a broj 509 pokri postrancemali plamen rubom svog kaputa. Lomanove oči bile su vrlo bistre. Bile su čak previše bistre.Broj509pogledakomadšibicekojajedogorijevala,azatimLomana.Pomis‐ li da Lomana poznaje sedam godina, a znao je da će ovo biti posljednji put što ga gleda živog.Vidio je prevelik brojtakvih lica, a da to ne bi znao.Osjećao je žar pla‐ menanaprstima, alidržaoje šibicudokjemogao.ZačukakoseBergervraća.Onda naglo zavlada pomrčina, kao da je oslijepio. „Imaš li još jednu šibicu?“ upita čovjeka na srednjem krevetu. „Evo.“ Čovjek dodade još jednu. „Posljednja.“ Posljednja,mislio je broj 509. Petnaestsekundisvjetla. Petnaestsekundi za 45 godina koje su se još zvale Loman. Posljednjih. Maliplamenosvijetlikrug.„Utrnisvjetlo,dođavola!Izbijtemusvjetloizruke!“ „Idiote! Ni đavo ne može da ga vidi.“ Broj 509 spusti šibicu niže. Berger je stajao do njega sa flašicom joda u ruci. „Otvori usta...“ On prekide.Sad je i on vidio jasnoLomana.Bila jebesmislica što je donio jod.I

onako je uradio samo da nešto učini. Polako metnu flašu u džep. Loman ga je pro‐ matrao mirno, ne trepćući očima.Broj 509 pogleda u stranu. On otvorišaku i vidje kako se u njojsvjetluca grumenčić zlata. Onda opet pogleda Lomana. Plamen mu oprljiprste.Sjenkasastranepadenanjegovurukuisvjetloseugasi. „Lakunoć,Lomane“,rečebroj509. „Navratit ću kasnije“, dodadeBerger. „Ostavi“, prošapta Loman. „Ovo sad... je jednostavno.“ „Možda ćemo naći još koju šibicu.“ Loman više ništa ne odgovori. Broj 509 je osjećao zlatnu krunu tvrdo iteško u ruci. „Izađi“, prošaptaBergeru, „boljedasenapoljudogovorimo.Tamoćemobitisami“. Pipali su put do vrata i otišli za onaj dio barake gdje je bila zavjetrina. Grad je bio zamračen, a požarisu najvećim dijelom bili ugašeni. Samo je još gorio zvonik crkveSveteKatarinekaoogromnabaklja.Biojevrlostaripunsuhihgreda;šmrko‐ vivatrogasacanisumogliništaprotivnjegaimoralisugapustitidaizgori. Posjedaše.„Štadaradimo?“upitabroj509. Bergerje trljaosvojeupaljeneoči. „Ako jekruna registriranaupisarnici,izgub‐ ljeni smo. Istraživat će i objesiti nekolicinu nas. Mene prvoga.“ „On kaže da nije registrirana. Kad je došao u logor, onda joštoga nije bilo. On je već sedam godina u logoru. U to vrijeme su izbijali zlatne zube, ali ih nisu regis‐ trirali.Tosupočelidaradekasnije.“ „Znašlitosigurno?“ Broj 509 slegnu ramenima. Šutjelisuizvjesnovrijeme. „Mi,naravno,jošuvijekmožemodakažemoistinui da predamo krunu. Ili da je gurnemo u usta kada bude mrtav“, reče najzad broj 509. Njegova šaka stezala je grumenčić. „Hoćeš li to?“ Berger odmahnu glavom.Zlato je bilo život od nekoliko dana.Obojica su znali dagasada,poštosugaimali,nisuvišemoglipredati. „Zar on sam nije već prije mnogo godina mogao da izvadi zub i da ga proda?“ upita broj 509. Berger ga pogleda. „Vjeruješ li da će se esesovci upustiti u to?“ „Ne. Naročito neće kada otkriju svježu ranu u ustima.“ „To je najmanje. Ako još malo bude izdržao, rana će zarasti. Osim toga, to je

kutnjak; to otežava kontrolu kad se leš već ukoči. Ako umre večeras, do sutra uju‐ tro će se već ukočiti. Ako sutra ujutro umre, moramo ga zadržati dok se ne ukruti. To će biti moguće. Hantkea ćemo već nekako prevariti prilikom jutarnje proziv‐ ke.“ Broj 509 pogledaBergera. „Moramo da riskiramo. Treba namnovac. Naročito sada.“ „Da.Ionakonemožemovišeništadrugodaučinimo.Akoda zamijeni zub?“ „Lebental! On jedini može to da izvede.“ Iza njih se otvoriše vrata barake. Nekoliko ljudi su potezali jednu spodobu za ruke i noge i odnijeli je do jedne gomile kraj ulice. Tamo su ležali mrtvaci koji su umrli poslije večernje prozivke. „Je li to već Loman?“ „Ne. Ovi nisu od naših. To su muslimani6 .“ Ljudi koji su ispustili mrtvaca oteturaše nazad u baraku. „Da li je neko primijetio da je zub kod nas?“ upita Berger. „Ne vjerujem. Sve su to gotovo muslimaništo tamo leže.Jedino možda čovjek kojinamjedaošibice.“ „Danijeneštorekao?“ „Ne,dosadaništa.Alimožejošuvijekdazatražiudio.“ „To je najmanje. Pitanje je da li on smatra boljim poslom da nas izda.“ Broj 509 je razmišljao.Znao je da ima ljudi kojisu za komad hljeba bilispremni nasve:„Nijeizgledaotako“–zaključinajzad.„Zaštobinaminačedaošibice?“ „To nema nikakve veze stim. Moramo da budemo oprezni. Inače smo obojica gotovi. A Lebental također.“ Broj 509 je isamto dobro znao. On je vidio kakomnoge ljude vješaju zbogma‐ njih stvari. „Treba da ga promatramo“,reče, „bar za to vrijeme dokLoman ne bude spaljen,aLebentalneunovčizub.Ondamuvišeništanevrijedi.“ Bergerklimnuglavom. „Idemjošjednomunutra.Možda ću većnešto iščeprka‐ ti?“ „Dobro, ja ću ostati ovdje da sačekam Lea. On mora da je još u Radnom logo‐ ru.“ Berger ustade i pođe u baraku. On i broj 509 bi bez oklijevanja izložili život da je Loman ma čime mogao bitispasen. Ali on nije mogao bitispasen. Zbog toga su govorili o njemu kao o kakvom kamenu. Godine provedene u logoru naučile su ih da misle praktično.

Broj 509 se šćućurio u sjeni zahoda.Bilo je to dobromjesto; ovdje niko nanjega nijepazio.Malilogorje imaoza svebarake samojedan zajednički,masovni zahod, koji je bio podignut na granici između dva logora, a prema kome je iz baraka stalno posrtala stenjući beskrajna povorka kostura.Gotovo svisu imali proliv ilijoš gore: mnogisuležalislomljeniunaokoloili čekalida imsepovratisnagadaoteturajuda‐ lje. Sa obje strane zahoda protezala se ograda od bodljikave žice kojom je Mali lo‐ gorbioodvojenodRadnoglogora. Broj 509 je sjedio tako da je mogao da promatra kapiju koja je bila usječena u ogradu od bodljikave žice. Ona je bila određena zaSS blokfirere, za starješine blo‐ kova, za one kojisu nosili hranu, za leševe i za mrtvačka kola.Iz barake broj 22 je‐ dino je Berger smio da je koristi kad je išao u krematorijum. Za sve druge bila je onastrogozabranjena.PoljakSilbernazvaojuje„dverimacrkavanja“–jersuseza‐ tvorenici kojisu bili prebačeni uMalilogor vraćali kroznju samo kao leševi.Svaki je stražarsmio da puca ako bi ijedan kostur pokušao da prijeđe u Radni logor. Go‐ tovo niko to nije ni pokušavao. Ni izRadnog logora, osimonih kojisu bili u službi, nikad niko nije dolazio. Mali logor nije bio samo u lakom karantinu; on je inače bio napušten od ostalih zatvorenika i smatrali su ga nekom vrstom groblja po komesusemrtvacivuklijoškratkovrijeme. Broj 509 je mogao da vidi kroz bodljikavu žicu jedan dio ulice Radnog logora. Na njima je bilomnoštvo zatvorenika kojisu koristili ostatak slobodnog vremena. Gledao je kako razgovaraju, kako stoje u grupama i hodaju ulicama.Mada je to bio samo jedan drugi dio koncentracionog logora, činilo mu se da je on od njih odvo‐ jen nepremostivimponoromi da je ono tamo nešto kao izgubljena domovina u ko‐ jojjošuvijekima života idruštvenosti.Slušaoje iza sebe tihostenjanje zatvorenika koji su teturali prema zahodu i nije morao da se okreće da bi vidio njihove mrtve oči.Onisu jošjedva govorili – najviše što su činili – ječalisu,ilisu se svađali umor‐ nimglasovima; nisu više nimislili.Logorski vic nazivao ih jemuslimanima, jersu sepotpuno predalisvojojsudbini.Kretalisu se kao automati,nisu imali više vlasti‐ tevolje;sveseunjimaugasilo,izuzevnekolikotjelesnihfunkcija.Bilisuživimrtva‐ ci, i umiralisu kao muhe na mrazu. Mali logor ih je bio pun. Onisu bilislomljeni i izgubljeniiništaihnijemoglospasti–čaknisloboda. Broj 509 osjećao je hladnoću noći duboko u kostima. Mrmljanje i ječanje iza njega bilo je kao siva poplava u kojoj čovjek može da se udavi. Bio je to poziv na predaju – poziv protiv koga su se veterani očajno borili.Broj 509 se pokrenu neho‐ tičnoiokrenuglavudabiosjetioda još živiida imavlastituvolju.Onda začupove‐

čerje uRadnomlogoru.Tamo su barake noću zaključavali, jersu imale vlastite za‐ hode. Na ulicama grupe su se razilazile. Ljudisu iščezavali. Nije prošlo ni minut i sve se ispraznilo,tu je jošsamo bilaneutješna povorka sjenki uMalomlogoru – za‐ boravljenaoddrugovasonestranebodljikavežice,otpisana,izolirana,ostatakdrh‐ tavogživotanateritorijisigurnesmrti. Lebental nije ušao kroz kapiju. Broj 509 opazi ga iznenada, ukoso preko puta, kako ide trgom. Mora da je ušao negdje iza zahoda. Niko nije znao kako se on provlači.Broj 509 se ne bi čudio da je za to upotrebljavao i vrpcu oko ruke koja oz‐ načava predradnike ili čakkapoe. „Leo!“ Lebental stade. „Šta je? Pazi! Prijeko ima još SS-ovaca. Makni se odavde“. Pođošepremabarakama.„Jesilištogodukebao?“upitabroj509. „Šta?“ „Hrane. A šta bi drugo?“ Lebental slegne ramenima. – „Hrane! A šta drugo?“ – ponovi razdraženo. „Kako ti to sebi predstavljaš? Jesam li ja kuhinjski kapo.“ „Nisi.“ „Pa onda? Pa šta bi onda htio od mene?“ „Ništa. Samo sam pitao da li si ukebao nešto za jelo.“ Lebentalstade. – „Zarjelo“ – reče gorko. – „Znašli da Jevreji u čitavomlogoru neće dobijati hljeba dva dana? Veberovo naređenje!“ Broj 509 se upilji u nj. – „Je li to istina?“ „Nije.Jasamtoizmislio!Jauvijektakoneštoizmišljam.Duhovitoje!“ „Bože moj! Bit će mrtvih!“ „Cijela gomila. A ti još hoćeš da znaš da li sam ukebao hrane.“ „Budi miran, Leo! Sjedi ovdje. Prokleta je to nezgoda. Upravo sad! Sad, kad namjepotrebansvakizalogajkojimožemodobiti!“ „Tako?Možda sam ja joši kriv, je li?“ Lebental poče da drhti. On je uvijek drh‐ taokadjeuzrujan, a uzrujavaoseveoma lako;biojevrloosjetljiv.Kodnjega to nije značilo više negoli kad neko drugi bubnja prstima po stolu.To je dolazilo od stalne gladi.Onajepovećavalaismanjivalasveemocije.Histerijaiapatijabilesurođeneu logoru.–„Učiniosamštosammogao“,grdiojeLebentaltihovisokimneujednače‐

nim glasom. „Ja samse postarao,riskirao i nabavio, a onda dolazišti i izjavljuješ – mi trebamo!“ Njegov glas upade nenadano u more nerazumljivih grlenih glasova. Izgledalo je kao da je neki od glasnogovornika logorskog radija izgubio kontakt. Lebental je pipao rukama po tlu oko sebe. Lice mu više nije bilo nalik na uvrijeđe‐ numrtvačkulubanju.Sada je tobilojošsamojednočelosanosom, žabljimočima,i krpamlitavekožesavelikomrupomispodtoga.Najzadpronađesvojuvještačkuvi‐ licu na podu, obrisa je o svoj kaputić i gurnu je u usta. Zvučnik je bio opet u redu.I glasse pojavio visok i ljutit. Broj 509 ga pusti da jadikuje, ne slušajući ga.Lebental to primijeti i prestade. – „Pa već su nam češće uskraćivali hljeb“, – reče najzad malaksalo. „I to za duže od dvadana.Štasetostobomdešavadadanaspravištolikokomedijezbogtoga?“ Broj 509 ga je gledao nekoliko trenutaka. Onda pokaza na grad i na crkvu koja je gorjela. „Šta se dešava? Ono tamo, Leo...“ „Šta?“ „Ono tamo, dolje? Kako je ono pisalo u Starom zavjetu?“ „Kakve ti veze imaš sa Starim zavjetom?“ „Zar nije nečeg sličnog bilo isa Mojsijem. Vatrenistup koji je narod izvodio iz ropstva.“ Lebental zatrepta očima. – „Oblak dima danju, a vatrenistup noću“,reče, ne ja‐ dikujućiviše.–„Mislišlinato?“ „Da. I zar nije bog bio u tome?“ „Jehova.“ „Dobro.Jehova. A ono tamo dolje, znašlišta je to?“Broj 509 pričeka jedan tre‐ nutak. „To je nešto slično“, nastavi. „To je nada,Leo!Nada za nas! Do đavola!Zar nikoodvastonećedavidi?“ Lebentalneodgovori.Sjediojeskupljenigledaodoljenagrad.Broj509sespus‐ tio na leđa. Sada je najzad izgovorio to prvi put.Jedva može i da se iskaže – mislio je, gotovo ubija, toliko je to strašna riječ. Ja sam je izbjegao kroz sve ove godine. Ona bime izgrizla da sammislio na nju; alisada se opet pojavila, danas,i čovjek se još ne usuđuje da sasvimmisli na nju, ali ona je tu;ili ćeme slomitiili će se obistini‐ ti! „Leo“, – rečeon. „Ono tamo dolje znači da će i ovo ovdje biti uništeno!“ Lebental se pomače. „Ako oni izgube rat“, prošapta. „Samo onda! Ali ko to zna?“ I nehotično se bojažljivo osvrnu. U prvim godinama u logoru su bili dosta dobro obaviješteni o toku rata. Ali kasnije, kada su pobjede izostajale,Nojbauerje zabranio da se unose novine i daju