Erich Maria Remarque - Iskra života

nouzduha.“Očimu sevišenisusmješkale.Postadošebezizrazne iolovne. „Vraški jepolakoakotakouzmeš.“ „Da.Tomislim.Prijenekolikonedjeljaništajošnismoznali.Sadnamseveć sve činisporo.Čudno je kako se tomijenja kad ima nade; i kad se čeka; i kad je čovjeka strahdaćegajošukebati.“ Broj 509 je mislio na Hantkea. On još nije bio izvan opasnosti. Mahinacija je bila donekle dovoljna da ga Hantke nije lično poznavao.Broj 509 bi u tom slučaju prosto postao onaj mrtvac, kao što bi mrtvac bio proknjižen kao broj 509. Sada je bio službeno mrtav, zvao se Florman, ali se još uvijek nalazio u Malom logoru. Drugo nešto nije semoglo postići; bilo je većmnogo i to što je blokovskistarješina barake21,ukojojjeFlormanumro,saučestvovao.Broj509jemoraodabudeopre‐ zan da ga Hantke ne bispazio. Morao je da bude oprezan da ga neko drugi ne bi iz‐ dao. A osimtoga, tu je još uvijek bio Veber, koji ga je kod kakve neočekivane kon‐ trolemogaoponovodaprepozna. „Jesi li došao sam?“ upita on Goldštajna. „Nisam. Još su dvojica drugih poslani sa mnom.“ „Hoće li ih još doći?“ „Vjerojatno.Alinekaoslužbenoprebačeni.Mismotamoprijekosakrilinajma‐ nje pedeset do šezdeset ljudi.“ „A gdje tolike ljude sakrivate?“ „Onisvakenoćimijenjajubarakuispavajunadrugommjestu.“ „Akoihesesovcipozovunakapijuiliupisarnicu?“ „Onda ne idu.“ „Šta?“ „Oni ne idu“, ponovi Goldštajn. On opazi da se broj 509 podigao začuđen. „Esesovci više nemaju tačan pregled.“ „Većnekolikonedjeljazbrkasesvakogdanapovećava.Mismotomedoprinijeli koliko smo god mogli. Ljudi koje traže poslanisu na radne zadatke ilise prosto ne mogu pronaći.“ „Aesesovci?Zaroninedolazedaihsamiodvedu?“ Goldštajnu zubi bljesnuše. „Ne dolaze više rado, a ako to čine, onda su u grupa‐ ma inaoružani.Opasna je samogrupaukojojsuNiman,BrojeriŠtajnbrener.“ Broj 509 je šutio neko vrijeme.To što je čuo bilo je isuviše nevjerojatno. „Aot‐ kada je to tako?“upitaon najzad. „Ima otprilike jedna sedmica. Svakog se dana ponešto izmijeni.“

„Misliš li da se esesovci boje?“ „Da.Onisu iznenada primijetili da nasima na hiljade. A znaju i kako stvaristo‐ je sa ratom.“ „Viihnaprostoneslušate?“Broj509jošuvijeknijemogaodashvati. „Mi ih slušamo, ali činimo to tako sporo da vrlo dugo traje, a sabotiramo što godmožemo.Esesovciipakhvatajujošdovoljanbrojljudi.Nemožemosvedaspa‐ semo.“ Goldštajnustade.„Trebadanađemmjestozaspavanje.“ „Aakoništanenađeš,obratiseBergeru.“ „Dobro.“ Broj 509 je ležao pokraj gomile mrtvaca između baraka. Gomila je bilaveća nego obično. Prošle večeri nisu davali hljeba. To se uvijek pokazivalo sljedećeg dana po broju mrtvih. Broj 509 je ležao sasvim uz mrtvace, jer je duvao hladan i vlažanvjetar.Mrtvacisugaštitiliodnjega. Oni me štite, mislio je on. Oni me štite čak i kad izgore u krematorijumu. Neg‐ dje u ovom hladnom, vlažnom vjetru vijorio se dim sa Flormanom, čije je ime on sada nosio.Ostatak je bio još nekoliko sagorjelih kosti, od kojih će se uskoro umli‐ nu izmljeti koštano brašno.Ali ime, ono najkraće i najbeznačajnije, ostalo je i pos‐ talozaštita zajedandrugi životkojiseborioprotivuništenja. Slušaojekakogomilamrtvaca jeca imičese.Tkivoisokoviunjimajošsuradili. Kroz njih se šuljala jedna druga, hemijska smrt,rastvarala ih, punila ih plinovima i pripremalazarastvaranje,ikaosablasnirefleksživotakojibježi,trbusisusejošpo‐ kretali,oticaliisplašnjavali, amrtva su ustadahtala zrak;izočijuje curilamutna te‐ kućina kao zakašnjele suze. Broju509zadrhtaše ramena.NosiojeAtila-dolamicuuniformehonvedskihko‐ njanika. Ona je bila jedna od najtoplijih odjevnih predmeta barake, a nosili su je naizmjenično oni kojisu noću ležali napolju. Promatrao je revere kojisu se mutno svjetlucaliutami.Bilojeutomeizvjesne ironije:upravosadakadaseponovosjetio svojeprošlostiisebe samoga,sadakadnijevišehtiodabude samobroj,moraojeda živi podimenomjednogmrtvaca, auz to jenoću nosiomađarsku uniformu. Drhtao je od zime i gurnuo šake u rukave. Mogao je da ode u baraku da bi tamo u toplomsmradu prospavao nekoliko sati, ali ne učini to.Bio je isuviše nemiran za to. Više je volio da sjedi, da se smrzava, da gleda u noć i da čeka, nisam ne znajući šta bi se to još moglo dogoditi u noći da tako iščekuje. To je ono od čega čovjeku dolazi da poludi, pomisli on.Čekanje je ležalo bešumno, kaomreža iznad logora,i

hvatalosvenade isve strahove.Ja čekam,mislioje, aHantke iVebermegone;Gol‐ dštajn čeka, a njegovo srce svakog trenutka zataji; Berger čeka i plašise da će biti likvidiran sa krematorijumskomekipomprije no što nas oslobode;misvi čekamo i ne znamo hoće li nas još u posljednjem trenutku poslati sa transportima smrti u kakav logor zauništenje. „509!“ – reče Ahasfer iz tame. – „Jesi li ti tu?“ „Da, ovdje sam. Šta je?“ „Ovčarski pas je mrtav.“ Ahasferpriđe.„Alionnijebiobolestan?“rečebroj509. „Nije. Prosto je zaspao.“ „Da ti pomognem da ga izneseš?“ »Nije potrebno. Ja sam bio s njim napolju. Leži tamo prijeko. Htio sam samo datonekomkažem.“ „Da, stari.“ „Da, 509.“

XVII Transport je došao iznenadno. Željezničke linije sa zapada prema gradu bile su prekinute na nekoliko dana. Poslije njihovog popravka, jednim od prvih vlakova došao je izvjestan broj pokrivenih teretnih vagona. Trebalo je da budu dalje odve‐ zeni u pravcu jednog logora smrti.Noću su,međutim, veze bile ponovo bombardi‐ rane. Vlak je stajao čitav dan u mjestu, a onda su ljude iz njega izvadili i poslali u Melernski logor. Bilisu to samo Jevreji.Jevreji iz svih dijelova Evrope.Bilo je poljskih i mađar‐ skih,rumunjskihičeških,ruskihigrčkihJevreja,Jevrejaiz Jugoslavije,Holandijei Bugarske, pa čak nekolicina i iz Luxemburga. Govorilisu desetak raznih jezika, a većina ih se jedva i sporazumijevala međusobno. Čak i zajednički „jidiš“ izgledao je različit. Na početku ih je bilo dvije hiljade, a sada ih je ostalo samo petstotina. Ne‐ kolikostotinaležalojemrtvouteretnimvagonima. Nojbauer je bio sav izvan sebe. „Gdje ćemo sad samo sa ovima? Ta logor je i onako prepun. A osim toga, oni uopće nisu službeno nama dodijeljeni. Mi nema‐ monikakvevezestim.Paovojeužasnazbrka!Nemavišereda,štasetodogađa?“ On je jurio gore-dolje po svojoj kancelariji. Uz sve njegove lične brige sada je došlojošiovo.Njegovabirokratskakrvbunilase.Nijerazumijevaodasetolikoko‐ medije tjera sa ljudima kojisu bili osuđeni na smrt.Bijesno je gledao kroz prozor. „Čekaju tu pred kapijom sa svojim prnjama, kao Cigani.Jesmo li na Balkanu ili u Njemačkoj? Razumijete li višta se to događa, Veber?“ Veberjeostajaoravnodušan.„Panekakvaustanovamoradajetonaredila“,reče on.„Inačenebidošliovamo.“ „Pa, to je upravo ono! Nekakva ustanova tamo dolje, na stanici. Ne pitajući mene.Nisume čakniprethodno obavijestili.Onekomslužbenomrazvijanjustvari ne može biti ni govora. Toga, izgleda, uopće više nema! Svaklog dana iskrsavaju nove ustanove. Oni na stanici tvrde da su ljudi tamo previše vikali i da je to ostav‐ ljalorđavutisakna civilnostanovništvo.Kakvevezemiimamostim?Našiljudise

ne deru.“ Gledao je Vebera. Veber se nonšalantno naslonio na vrata. „Jeste li vi o tome govorilisaDicom?“upitaon. „Ne. Još nisam. Imate pravo. Odmah ću to učiniti.“ Nojbauer je dobio vezu i razgovarao neko vrijeme. Onda je spustio slušalicu. Umirio se. „Dic kaže da treba samo preko noći da ih zadržimo ovdje, zatvorene u jedan blok. Ne treba da ih raspoređujemo po barakama. Ni da ih preuzimamo. Prosto da ih ostavimo ovdje i čuvamo. Sutra će biti poslani dalje. Do tada će opet popraviti željezničku liniju“. On je opet gledao kroz prozor. „Ali gdje samo da ih stavimo? Kod nas je sve prepuno.“ „Možemoihostavitinazborištu.“ „Zborište namje potrebno zaRadna odjeljenja sutra izjutra.To će samo stvoriti konfuziju.Osimtoga,ovićegaBalkancipotpunozagaditi.Nemožetotako!“ „Možemo ih smjestiti na zborište Malog logora. Tamo neće biti na putu.“ „Imatelitamodovoljnoprostora?“ „Da.“ „Onda ćemo svoje vlastite ljude da potrpamo u barake.Do sada su oni djelimič‐ no ležali napolju.“ „Zašto,zarsubaraketakopune?“ „Tozavisiodtogakakose stvarpromatra.Ljudimoguda sepakujukaosardine. Jedni preko drugih.“ „Za jednu noć će ići.“ „Ići će. Nijedan od ljudi iz Malog logora neće imati interesa da dospije u trans‐ port.“Vebersesmijao.„Onićeseodtogačuvatikaoodkolere.“ Nojbauerseovlašiskesi.Dopadalomusedanjegovizatvoreniciželedaostanuu logoru. „Moramo da postavimo straže“,reče on. „Inače će novi da iščeznu u bara‐ kama,iondaćemoimatizbrke.“ Veber odmahnu glavom. „I na to će oni u barakama već sami da pripaze. Onise dovoljno plaše da bismo u protivnom sutra mogli jedan dio njih da pošaljemo sa transportom,kakobismoispunilibroj.“ „Dobro! Odredite nekolicinu naših ljudi, dovoljan broj kapoa i logorske polici‐ je kao straže! A barake u Malom logoru zaključajte! Ne možemo da riskiramo re‐ flektoredabismočuvalitransport.“

Bilo je to kao da kroz polusvjetlo dolazi horda velikih umornih ptica koje više ne mogu da lete. Onisu se klatili i posrtali, a kada bi jedan pao, drugi bi gazili pre‐ konjega,nineprimjećujućigagotovo,dokgasljedećinebipodigli. „Vrataodbaraka zatvoriti!“komandiraojeSS-šarfirer,kojije zatvaraoMalilo‐ gor.„Ostaniteunutra!Koizađebitćestrijeljan!“ Gomila je bila satjerana na prostor između baraka. Ona se talasala tamo-amo. Nekisu padali, drugisjedeli do njih, i u tomsu nemiru stvarali ostrvo koje se pove‐ ćavalo;uskorosusviležali,avečejepadalonanjihkaokišaodpepela. Ležalisu ispavali. Ali njihovi glasovi nisu šutjeli. Stalno bi odjekivali u naglim buđenjima iz strašnih snova, strano i prodorno; ponekad su se glasovi stapali u dugo jadikovanje, koje se u istimmalobrojnimtonovima dizalo,spuštalo i udaralo obarakekaomorebijedekojeudaraostupovesigurnosti. To se cijelu noć čulo u barakama. Kidalo je nerve i već u prvim časovima ljudi podivljaše. Počelisu da viču, a kada je gomila napolju to začula, i njena kuknjava postade jača; to je opet, sa svoje strane, pojačavalo viku unutra. Ličilo je na neku strašnu srednjovjekovnu tužbalicu, dok kundaci ne udariše o baraku i ne začuše se napolju pucnji i tupišumtoljaga koje padaju na tijela, i onaj oštrijišumkad bi neka glava bila pogođena. Onda se umiri. One koji su vikali u barakama umirili su njihovi drugovi; a go‐ milanapolju bila jekonačno oborena snomiiscrpljenjemvišenegoli batinama.Od batina su jedva još nešto i osjećali. Kukanje bis vremena na vrijeme opet odjeknu‐ lo,alibilojeslabije,madanikadanijepotpunoprestajalo. Veteranisudugoslušali.Slušalisu,ježiliseibojalidaimsesličnomožedogodi‐ ti. Po spoljašnjosti jedva su se razlikovali od tih ljudi iz transporta napolju. A ipak suseosjećali,uovimbarakama smrtiizPoljske,takouskostisnuti,ležećijednipre‐ ko drugih iizmeđu smrada i umiranja, pod hijeroglifima koje su umirući ugrebali u zidove, u toj mucišto ne mogu da odlaze u zahod – osjećalisu se tako sigurno kao da su barake bile domovina isigurnost od bezgraničnog stranog bola napolju – a to je izgledalo skoro još užasnije negoli mnogo štošta prije toga. Ujutro se probudiše odmnogih tihih tuđih glasova.Bilo je jošmračno.Kukanje je prestalo. Ali zato se čulo grebanje na zidovima baraka.Čulo se grebanje, kao da napolju stotine štakora glođu da bi ušli. Grebanje je bilo tiho i potajno, alise onda začuopreznokucanjeovrataizidove,gotovoumiljavajućemrmljanje,kojejeuvje‐ ravalo u nekom čudnom stranom tonu, slomljenim glasovima posljednjeg očaja. Molilisu da ih puste.

Preklinjali su za Nojev kovčeg da ih spasi od potopa. Bili su tihi, već predani svojojsudbini,anisuviševikali;samosupreklinjali,milovalidrvozidova,ležaliis‐ prednjega,grebalirukamainoktimaimolilimekim,tamnimglasovimaizmraka. „Šta kažu?“ upita Buher. „Mole nas u ime njihovih majki da ih pustimo unutra, U ime...“ Ahasfer preki‐ de. Plakaoje. „Ne možemo to“, reče Berger. „Da, znam to.“ Jedan sat kasnije palo je naređenje za pokret. Napolju su se čule komande. Od‐ govorila je glasna kuknjava. Uslijedile druge komande, ljutite i glasne. „Možešlištada vidiš,Buher?“upitaBerger.Sjedjelisu ispodmalog prozora na najgornjem krevetu. „Da. Odbijaju. Neće da pođu.“ „Ustati!“–čulosespolja.„Svrstatiseirazbrojatise!“ Jevrejinisuustajali.Ostalisuležećinazemljiigledaliočimapunimužasaustra‐ že ilisu sakrivali glave u ruke. „Ustati!“ rikao jeHantke. „Hajde,diž’te se, vismrd‐ ljivci! Hoćete li da vas mi razbudimo? Napolje odavde!“ Buđenje nije ništa pomagalo. Pet stotina bijednika – kojisu zbog činjenice što su imali druge običaje u službi božjoj negoli njihovimučitelji bilisvedeni na nešto što se više nije moglo označiti kao ljudsko – nije više reagiralo na dreku, psovke i udarce.Ležalisu,pokušavalidazagrlezemlju,dasezakačezanju.Tabijedna,zaga‐ đena zemljakoncentracionog logora izgledala imjepoželjna.Ona jebila zanjihraj ispasenje. Znalisu kuda ih vode. Dok su bili u transportu i u pokretu tupo su slije‐ dili kretanje. Ali sada, jedanput zaustavljeni i dovedeni u mirovanje, odbijali su, isto tako tupo, da se opet pokrenu.Nadglednici postadoše nesigurni.Imalisu nare‐ đenje da ljude ne pretuku na smrt, a to je bilo prilično teško. Ovo je naređenje ima‐ lo samo birokratskirazlog; transport nije bio upućen u logor, i zbog toga je trebalo dagaštocjelovitijeopetnapusti. Pojavise još esesovaca.Broj 509 vidje pred prozorombarake 20 i Vebera kako dolazi u svojim sjajnim, elegantnim čizmama. On se zaustavi na ulasku u Mali lo‐ goriizdadenaređenje.Esesovci uzešepuškenagotovsi otvoriševatru neposredno izaonihkojisuležali.Veberje raskrečenihnogustajaokrajulaza,podbočivširuke. Očekivao je da će Jevreji poslije ovog plotuna poskakati. Ali oni to nisu učinili. Bili su van dohvata svake prijetnje. Željeli su da ostanu da leže. Nisu htjeli da idu dalje. I da su pucali među njih, ni onda se vjerojatno ne

bi pomjerili. Veberovo lice izmijeni boju. „Dignite ih“, derao se. „Dignite ih batinama! Po nogama i po tabanima!“ Nadgledniciseoborišenagomilu.Tuklisuihbatinama išakama,gazilinogama po trbusima ispolnim organima, čupalisu ljude za kosu i brade i dizali ih na noge. Aliljudisu ondaopet padali kao da su bezkostiju. Buherje buljio napolje. „Gle tito!“ – šaptao jeBerger. – „Nisu to samo esesovci koji tamo tuku. Nisu čak samo ni zeleni. Ne samo zločinci.Ima i drugih bojameđu njima. To su i naši ljudi. Zatvorenici kao što smo mi, koje su napravili kapcima i policajcima. Oni tuku isto tako kao i njihovi učitelji.“ On otra svoje upaljene oči kao da hoće da ih izbije iz glave. Sasvim uz baraku stajao je star čovjek sa bijelom bradom.Krvjecurilaiznjegovihustaipolakojebojilabraduucrveno. „Odmakniseodprozora!“rečeAhasfer.„Akovasvide,doćićeipovas.“ „Nemogudanasvide.“ Prozorje bio prljav i zatvoren, a spolja se nijemoglo vidjetišta se iza toga doga‐ đautamnojprostoriji.Ali zatoseiznutramoglodovoljnovidjeti. „Ne treba da to gledate“ reče Ahasfer. „To je grijeh činiti, ako čovjek nije na to prisiljen.“ „Nijetogrijeh“,rečeBuher.„Nećemotonikadzaboraviti,zatoihgledamo.“ „Zarnistedovoljnotogavidjeliovdje,ulogoru?“ Buhernerečeništa.Idalje jebuljiokrozprozor. Bijes na zborištu postupno je spljašnjavao. Nadglednici bi morali da odvuku svakog pojedinca. Zato je trebalo da ih bude barem hiljadu. Uspjeli su da sakupe deset-dvadesetJevrejanaulici,alineviše.Daihjebiloviše,onibiseprobiliizmeđu čuvaraiopetbipadalinavelikutamnugomilu,kojasetrgala. „Evo i Nojbauera lično,“ reče Berger. Došao je irazgovarao saVeberom. „Neće da odu“,rečeVeber,manje ravnodu‐ šannegoinače. „Možemoihisprebijatiinasmrt,neće senimaknuti.“ Nojbauerje odbijao debele dimove cigare.Smrad je na zborištu bio veoma jak. „Odvratna stvari Zašto lisu ih samo poslali ovamo? Ta moglisu ih odmah likvidi‐ rati tamo gdje su i bili, umjesto da ih tako dugo vozaju po zemlji da bi ih otrovali gasom.Jabihhtiodaznamkakavjetomerazlog.“ Vebersleže ramenima. „Razlog je tajšto čak i najprljaviji čifutin ima tijelo. Pet stotina leševa je lako ubiti;mnogo je teže ukloniti leševe; a ovih ovdje je bilo dvije

hiljade.“ „Glupost! Gotovo svi logori imaju krematorij ume, baš kao i mi.“ „To je istina. Ali krematorijumi rade za naše vrijeme previše sporo. Naročito ako se logori moraju brzopremještati.“ Nojbauerispljunujedanlistićduhana. „Ja ipakne razumijemzaštote ljude šalju tako daleko.“ „Opetse radioleševima.Naševlastinevoleda senađepreviše leševa.Adosada ih samo krematorijumi tako likvidiraju da se broj kasnije ne može da kontrolira – na žalost, za velike potrebe još uvijek isuviše sporo.“ „Ne postoji zaista moderno sredstvo za uklanjanje velikih masa. Masovni gro‐ bovimogujošdugovremenadaseotvarajukakobiseizmišljaleužasnebajke.Tose vidjelo u Poljskoj iRusiji.“ „Azaštoovubagrunisuprosto,prilikompovlačenja“,Nojbauerseodmahispra‐ vi, „mislim, prilikom strateškog skraćivanja linija, ostavili tamo gdje su i bili? Ni ovako ni onako nisu od koristi. Trebalo ih je prepustiti Amerikancima iRusima da seonisnjimausreće.“ „Opetbibila stvarsa tijelima“,odgovoriVeberstrpljivo. „Kažuda američka ar‐ mija vodisobom ogroman broj novinara ifotografa. Mogli bi da ih snimaju i onda datvrdedasuljudibilinedovoljnoishranjeni.“ Nojbauerizvadi cigaru iz usta i pogleda oštroVebera.Nijemogao da opazi da li se njegov lagerfirer opetsprda s njime. To nikad nijemogao da odgonetne, ma ko‐ liko često pokušavao.Veberje imao svoj uobičajeniizraz lica. „Šta to treba da zna‐ či?“–upitaNojbauer.„Štamislitepodtim?Naravnodasuneishranjeni.“ „Tosuklevetničkepričekojeizmišljademokratskaštampa.Ministarstvopropa‐ gande svakoga dana upozorava na to.“ Nojbauer je još uvijek gledao Vebera. Zapravo ga uopće ne poznajem – mislio je. On je uvijek činio ono što sam htio, ali ja u osnovi ne znam ništa o njemu. Ne bi me začudilo kada bimise iznenada nasmijao u brk.Meni ilimožda čak isamomfi‐ reru.Najamnikjedan,bezistinskogpogledana svijet!Vjerojatnomunijeništasve‐ to; čak ni partija. Ona mu prosto samo tako odgovara. „Znate li vi, Veber“, – poče on i prekide. Nije imalo smisla praviti velike priče.Jednog trenutka ga opetspopa‐ de onaj iznenadni strah. „Naravno da su ljudi neishranjeni“, – reče on, „ali to nije našakrivnja.Protivniksasvojomblokadomprisiljavanasnato.Ilimoždane?“ Veberdižeglavu.Nijevjerovaovlastitimušima.Nojbauer ga jepromatrao čud‐ novatonapeto.„Samoseposebirazumije“rečeVeberpolagano.„Protivniksasvo‐

jom blokadom.“ Nojbauer potvrdi glavom. Strah je opet nestao. Gledao je preko zborišta. „Da kažem otvoreno“ – reče on gotovo povjerljivo, „ipak ima velike razlike, ogromne razlike između logora. Naši ljudi izgledaju znatno bolje nego oni tamo, čak i oni u Malomlogoru.Zarnijetako?“ „Da“ – odgovori Veber zabezeknuto. „To se opaža kad se upoređuje. Mismo sigurno jedan od najhumanijih logora u čitavom Rajhu“. Nojbauer je imao osjećaj olakšanja. „Naravno ljudi umiru, čak mnogi. To je neizbježno u ovakvim vremenima. Ali, mi smo humani. Ko više ne može da radi, kod nasto ne mora. Gdje inače ima nečeg sličnog za izdajnike i dr‐ žavne neprijatelje?“ „Gotovo nigdje!“ „Ija tomislim.Aneishranjenost?Tonijenašakrivnja.Javamkažem,Veber...“ – Nojbaueru iznenada pade na pamet jedna misao. – „Slušajte! Znam kako ćemo teljudedaizvedemo.Znatelikako?Pomoćuhrane.“ Veberse isceri. Stari ponekad ipak nije bio samo u oblacima svojih vlastitih za‐ mišljaja.„Sjajnaideja!“–izjavion.„Akopendrecinepomažu–jelopomažeuvijek! Ali nemamo spremne posebne obroke.“ „Lijepo, onda će stanovnici logora morati da ih se odreknu. Neka pokažu nešto drugarstva. Jednom će dobiti manje za ručak“. – Nojbauer slegne ramenima. – „Razumiju li ovi ovdje njemački?“ „Možda nekolicina.“ „Ima li ovdje kakav prevodilac?“ Veberupita nekoliko ljudi kojisu držalistražu.Oni dovedoše trispodobe. „Pre‐ vodite svojimljudima ono što će gospodin oberšturmbanfirer govoriti!“ – obrecnu seVeber. Trojica ljudistajalisu jedan pokraj drugoga.Nojbauerizađe jedan korak napri‐ jed. „Ljudi!“ – reče on sa dostojanstvom. – „Viste krivo obaviješteni. Vi treba da budeteposlaniujedanlogorzaoporavak.“ „Hajde!“ – Veber gurnu jednog od trojice. Oni počeše da govore nešto nera‐ zumljivimglasovima.Nazborištusenikonepokrenu. Nojbauer ponovi riječi: „Vi ćete sada u kuhinju“, – dodade on. – „Da primite kavu i jelo.“ Prevodiocisuglasnoizvikivali.Nikosenijeokrenuo.Nikonijevjerovaounešto slično.Svakijeodnjihvećčestovidiokakoljudinasličannačiniščezavaju.Hranai

kupanje bila su opasna obećanja. Nojbauerse naljuti. „Kuhinja!Odlazak u kuhinju!Jelo!Kava!Da primite kavu ijelo!“Straže se oboriše na gomilu svojimpendrecima. „Juhu!Zar ne čujete? Jelo! Juhu!“Tuklisuprisvakojriječi. „Stoj!“–izdraseNojbauerbijesno.„Kovamjenarediodatucete?Dođavola!“ Nadglednici odskočiše unazad. „Marš, napolje!“ – povika Nojbauer. Od ljudi sa pendrecima odjednom postadoše zatvorenici. Oni se odšuljaše na rubzborištaitamosusesakrivalijedanizadrugoga. „Ta oni će ih osakatiti!“ – gunđao je Nojbauer. „Onda ćemo ih tek imati na vra‐ tu.“ Veber potvrdi. „Nama su prilikom istovara na željezničkoj stanici ionako već poslali nekoliko teretnih kola mrtvaca ovamo za spaljivanje.“ „A gdje su ti?“ „Naslagani su kod krematorijuma. A pri svemu tome nedostaje nam goriva. Naše zalihe u uglju su nam i te kako potrebne za vlastite ljude.“ „Do đavola! Kako li ćemo samo ove da izvučemo?“ „Ljudisu u panici. Oni ne razumiju više ono što im se govori. Ali možda ako... ponjuše.“ „Da namirišu?“ „Da namirišu jelo. Da namirišu i da ga vide.“ „Vi mislite, ako donesemo ovamo jedan kazan.“ „Da.Obećavatiovimljudimanekoristiništa.Onimorajudavideidaosjete.“ Nojbauer klimnu potvrdno. „Moguće je. Ta nedavno smo dobili izvjestan broj kazana sa točkovima.Neka dovezu jedan od njih!Ili dva!Jedan sakavom!Je lijelo većspremno?“ „Jošnije.Aliveććesenekakonaćijedankazan.Mislimodsinoć.“ Dovezoše kazane. Stajali su nekih dvije stotine metara udaljeni od gomile na ulici. „Odvezite jedan u Mali logor!“ komandirao je Veber. „I skinite poklopac! Ondakad oni dođu,polako gavoziteopetovamo!“ „Maramo ih staviti u pokret“,reče on Nojbaueru. „Kada budu jednomnapustili zborište, bit će lako da ih potpuno izvedemo. Uvijek je tako. Tamo gdje su spavali žele da ostanu, jerimse tamo ništa nije dogodilo.To je za njih neka vrsta sigurnos‐ ti. Svega ostaloga se boje. Ali kad se opet pokrenu, onda će ići i dalje. Zasad dogu‐ rajtekavu!“naredion.„Inemojtejevozitinazad!Razdijelitejetamoprijeko!“

Kazan sakavomjebiodoguranmeđugomilu.Jedanodkapoa zagrabikašikomi izli tekućinu najbližemčovjeku na glavu.Bio je to starac sa krvavom, bijelombra‐ dom. Tekućina mu se slivala niz lice i obojila mu sada bradu u smeđe. To je bila njena treća promjena. Staracpodižeglavuipočeda ližekapljice.Njegove rukekaokandžeobuhvatiše kašiku.Kapomujedržaokutljačusaostatkomkavepremaustima.„Loči!Kava!“ Staracotvoriusta.Njegovevratne žilepočeše iznenadada rade.Rukeobuhvati‐ šekašiku,ionjegutao,gutao,savsepretvoriougutanje isrkanje.Licemuse trzalo, on je dahtao i gutao. Njegov susjed to vidje.I drugiitreći.Podigoše se, počeše da guraju iruke i usta; guralisuse,grabiliseokašiku,visilionjoj;bilajetučitavagomilarukuiglava. „Hej, do đavola!“ Kaponijevišemogaodaistrgnekašiku.Trzaoje,udaraonogama,škiljećioprez‐ no unazad, tamo gdje je stajao Nojbauer. Drugisu se u međuvremenu digli i nagli nad vreo kazan. Pokušavalisu da zamoče lica u kavu ili da je zagrabe tankimruka‐ ma. „Kava! Kava!“ Kapo osjeti damu se kašika oslobodila. „Reda!“ povika on. „Jedan za drugim! Nastupiti u redu, jedan za drugim!“ Ništanijekoristilo.Gomila senije zaustavljala.Onaništanije čula.Nanjušila je ono što se zvalo kavom. Nešto toplo što semoglo piti, i jurišala je slijepo na kazan. Veberjeimaopravo.Tamogdjemozakvišenijeradio,želudacjebiojošuvijekvla‐ dar. „Vucite kola lagano prijeko!“ komandirao je Veber. To je bilo nemogućno.Gomila je stajala svuda unaokolo.Jedan od nadglednika napravi iznenađeno lice i polako pade. Gomila mu izmače noge ispod njega. Uda‐ raojeokosebekaokakavplivač,alijekliziodolje. „Formirajte klin!“ komandirao je Veber. Straže i logorska policija su se formirali. „Naprijed!“ vikao je Veber. „Na kazan sa kavom! Izvucite ga!“ Stražeprodriješeugomilu.Onigurnušeljudeustranu. Uspelisu da formiraju lanac oko kola i da ih stave u pokret. Kazan je bio gotovo prazan.Izguraše ga, usko grupirani oko njega.Za njima je išla gomila.Ruke su po‐ kušavaledadoprudonjegaiznadnjihovihramenaiispodpazuha. Iznenadajedanizgomilekojajestenjalaopazidrugakolakojasustajalapodalje. Onpotrčagrotesknimskokovimapremanjima,klatećise.Drugisugaslijedili.Ali,

ovdjeseVeberpobrinuounaprijed.Drugakolasubilaopkoljenasnažnimljudimai odmah se pokrenuše. Gomila je žurila iza njih. Samo ih nekolicina ostade;rukama su prevlačili po zi‐ dovimakazanailizalikavenuvlagu.Otprilikedesetoricaostadošepozadi.Oniviše nisumoglidaustanu. „Dovucite ih za njima!“ – komandirao je Veber. – „A zatimprepriječite živi la‐ nacprekoulice,danemogudasevrateovamonatrag!“ Zborište je bilo puno ljudskog izmeta. Ali ono je bilo za jednu noć mjesto mira. To je bilo mnogo. Veber je imao iskustva. Znao je da će gomila, kao i voda koja je paladonajnižetačke,pokušatidasevratiovamočimjurnjavagladibudeprošla. Straže su tjerale zaostale naprijed.One su istovremeno vuklemrtve i one kojisu umirali.Biloje samosedammrtvih.Transportsesastojaoodnajotpornijihposljed‐ njih petstotina ljudi. Na izlasku izMalog logora u ulicu nekoliko ljudiizađe i pobježe.Straže sa umi‐ rućim i mrtvima nisu mogle da ih slijede dovoljno brzo. Trojica najsnažnijih ljudi bježalisu nazad. Onisu trčali prema barakama i tresli vratima. Vrata na baraci 22 popustiše. Oni se uvukoše unutra. „Stoj!“ – povika Veber kad su straže htjele da potrče za njima. – „Svi ovamo! Onu trojicu ćemo kasnije da dovedemo. Pazite! I ostalisevraćaju!“ Gomila se sada vraćalaniz ulicu.Kazan sahranomse ispraznio, akada su od nje htjeli da formiraju grupe za odlazak, ona se okrenula. Ali ljudi sada nisu više bili oniisti kaomaloprije.Prije su bilijedna jedina cjelina.Iznad očajanja.Ito imje da‐ valo neku tupu snagu. Sada su zbog gladovanja, hrane i pokreta bili ponovo bačeni u očajanje;strah je zatreperio u njima i učinio ih divljim islabim. To nije više bila masa, negomnogi pojedinci,svakisa vlastitimostatkomživota, a zbog toga posta‐ doše lakimplijenom. Uz to više nisu nisjedjeli zbijeno. Nisu više imalimoći. Opet suosjećaligladibol;počelisudasepokoravaju. Jedan dio njih bio je odsječen gorenaviše;drugi nižena putu; ostatak je sačekao Vebersa svojimljudima. Oni nisu udarali po glavama. Samo po tijelima. Grupe su se polako formirale. Ošamućeni Jevreji stajali su u četvororedovima, ukliještivši jedni drugima ruke, da ne bi pali.Između jačih uvijek bi zakačili jednog umirućeg. Nekome ko ništa o tome nije znao moglo je izdaleka izgledati da se tamo ruku pod ruku klati gomilaveselih pijanica.Tada iznenada neki počešedapjevaju.Buljilisu ispredsebe,digliglave,držali čvrstodrugeipjevali.Nijeihbilomnogo, apjesma je bila tanka i isprekidana. Išli su preko velikog zborišta, pokraj postrojenih radnih

odjeljenja napolje kroz kapiju. „Šta to pjevaju?“ – upita Verner. „Pjesmu za mrtve.“ Trojica odbjeglih šćućurilisu se u baraci 22. Probilisu se toliko duboko u bara‐ ku koliko su samo mogli. Dvojica su ležala napola pod jednim krevetom. Zavukli su glave duboko ispod njega.Noge su imvirilenapolje i drhtale su.Drhtanje je pre‐ lazilo preko njih. Za trenutak bi prestajalo, a zatim ponovo počinjalo. Treći je bu‐ ljio blijedog lica u zatvorenike: „Sakriti! Čovjek! Čovjek!“ – ponavljao je stalno i pokazivaokažiprstomnasvojaprsa.Bilesutojedinenjemačkeriječikojejeznao. Vebernaglotrževrata.„Gdjesuoni?“ Stajaojesadvojicomstražarauvratima.„Hoćeliskoro?Gdjesuoni?“ Nikoneodgovori. „Starješina sobe!“ – povika Veber. Berger izađe. „Baraka 22, odjeljenje...“ poče da raportira. „Držigubicu!Gdjesuoni?“ Berger nije imao kud.Znao je da će bjegunce za kratko vrijeme naći.Znao je ito dabarakani pod koju cijenu ne smije da budepretresena.Dvapolitička bjegunca iz Radnoglogorasuunjoj. On diže ruke da bi pokazao u ugao, ali jedan od nadglednika, koji pogleda po‐ krajnjega,pretečega.„Tamosu!Ispodkreveta!Izvuciteih!“Počeopćepovlačenje noguupunojprostoriji.Dvojicastražara izvukošebjeguncekaožabezanogeispod kreveta.Uhvaćenise zakačiše rukamaoko krevetskih direka.Visilisu u zraku.Ve‐ ber ih udari nogom po prstima. Začu se krckanje i ruke popustiše. Izvukoše oboji‐ cu. Nisu vikali. Samo su tiho i vrlo visoko stenjali dok su ih vukli preko zaprljanog poda. Treći,sa blijedim licem, ustade sam od sebe i pođe za njima. Očisu mu bile kao velike crneduplje.Promatrao je zatvorenike krajkojih jeprolazio.Oni oboriše oči. Veber je stajao raskoračenih nogu pred ulazom. „Koja je od svinja među vama otvorila vrata?“ Niko se nije javio. „Napolje!“ Izađošenapolje.Hantkejevećstajaonapolju.„Blokovskistarješino!“–obrecnu se Veber. „Naređeno je da se vrata zatvore! Ko ih je otvorio?“ „Vrata su stara. Bjegunci su istrgli bravu, gospodin šturmfirer!“ „Glupost!Kakosutomogli?“

Veber se saže nad bravu. Ona je visila razlabavljena u istrgnutom drvetu. „Smjestanapravite novu bravu!Trebalo je to većodavno učiniti.Zašto to već rani‐ je nistenapravili?“ „Vrata senikadne zatvaraju,gospodinšturmfirer.Ljudi ovdjenemaju zahodeu barakama.“ „Uvijekisto!Pobrinitesezato!“ Veberse obrecnu i pođe uz ulicu za bjeguncima kojise više nisu branili.Hantke jepromatrao zatvorenike.Onisu očekivalijedan od njegovih izliva.Ali on ništa ne učini. „Tikvani!“ reče. „Gledajte da ovo đubre odatle sklonite!“ Onda se okrenu Bergeru. „Ne bi vam bilo drago da su baraku tačno pretresli, a?“ Bergerneodgovoriništa.GledaojeHantkeabezizražajno.Hantkesekratkona‐ smija. „Smatrateme glupanom, jel’ da?Znamja više nego što timisliš!Zgrabit ću ja vasjoš! Sve! Sve vas, uobražene političke idiote,razumiješli?“ Hantke otaba za Veberom.Bergerse okrenu.Iza njega je stajaoGoldštajn. „Šta li je mogao da misli govoreći ono?“ Berger sleže ramenima. „Na svaki način moramo odmah obavijestiti Levinskog. A sakrivene smjestiti danas negdje drugdje. Možda će moći u bloku 20. Tamo je broj 509 o svemu obaviješten.“

XVIII Magla je izjutra ležala nad samim logorom. Tornjevi sa mašinskim puškama i grede ograda nisu se primjećivali.Zbog toga je neko vrijeme izgledalo kao da kon‐ centracionilogorvišenepostoji;kaodajemaglaodstranilaograduisveobavilane‐ kommekomvarljivom slobodom; kao da je samo trebalo otići naprijed i vidjeti da ograde višenema. A onda se začuše sirene, a uskoro za njima i prve eksplozije. One nisu dolazile niotkuda, nisu imale pravca ni porijekla.Mogle su isto tako bitiiz zraka iliiza hori‐ zonta, kao i iz grada. Odjekivale su kao gromovimnogih prigušenih oluja, a u bije‐ lo-sivojpamučnojnedoglednostiizgledalojekaodaodnjihnemanikakveopasnos‐ ti. Stanovnici barake 22 sjedili su umorni na krevetima i u hodnicima. Spavali su maloibilisuslomljeniodgladi.Uvečeprijetogasljedovalisusamorijetkujuhu.Je‐ dva da su obraćali pažnju na bombardiranje. Sada su i to već poznavali; postalo je i to jedan dio njihove egzistencije.Ipak, niko nije bio pripremljen na to da se zavija‐ njeiznenadnostrahovitopojačaidasesvetozavršiužasnomdetonacijom. Barakasezaljuljakaoodzemljotresa.Uodjekutogtreskavisokozazvonišeraz‐ bijena prozorska okna. „Bombardirajunaši!“–povikaneko.„Pustitemenapolje!Napoljeodatle!“ Nastadepanika.Ljudisupadalisakreveta,nekisupokušavalidasespusteivisili na onima kojisu bili već dolje u općojizmiješanosti udova.Ruke su bez snage uda‐ rale oko sebe, a zubisamrtnih lubanja iskesiše se, dok su oči pune straha buljile iz dubokihšupljina.Sablasnojebilotoštosesvenaizgledodigravalobešumno.Urne‐ bes protivavionskih topova i bombisada je bio toliko zaglušan da je buka u baraci bila potpuno nadjačana.Otvorena usta izgledalo jedaviču bezglasova,kao da ih je strahnačinionijemim. Druga eksplozija zatresepod.Panika se pretvorilaubjekstvoimetež.Ljudikoji su još mogli da hodaju guralisu se jedni preko drugih kroz hodnike; nekisu ležali

potpuno odsutno na krevetima i zurili u svoje drugove kojisu gestikulirali bez gla‐ sova,kaodasugledaocinekepantomimekojaihsenijeništaticala. „Zatvaraj vrata!“ povika Berger. Bilo je prekasno. Vrata se otvoriše, a prva gomila kostura istetura u maglu. Za njima nagrnuše drugi. Veteranisu sjedjeli u svomuglu isa mukomsu se opirali da ihgomilanepovučenapolje.„Ostatiovdje!“–vikaojeBerger.–„Stražećepucati.“ Ljudi su i dalje bježali. „Lezite!“ – vikao je Levinski. On je svu noć uprkos Hantkeovim prijetnjama proveo u baraci 22. Za njega je to bilo još uvijek sigurnije. Uoči toga dana u Rad‐ nomlogoruspecijalnakomanda,koja se sastojalaodŠtajnbrenera,Brojera iNima‐ na, uhvatila je četvoricu ljudisa prezimenima koja su počinjala sa H i K i odvela ih ukrematorijum.Bilajesrećaštosesveovoodvijalobirokratski.Levinskiniječekao da islovoLdođe na red. „Lezite na pod!“ – vikao je on. – „Oni će pucati“. „Napolje! Ko još želi da ostane ovdje u ovoj mišolovci?“ Napolju zapraskaše pucnjevi kroz zavijanje sirena i grmljavinu bombi. „Eto! Po‐ činje! Lezite! Sasvim na tlo! Mašinske puške su opasnije od bombi.“ AliLevinskinijeimaopravo.Poslijetrećeeksplozijemašinskepuškeprekinuše vatru.Stražesusnajvećombrzinomnapuštalesvojetornjeve.Levinskiispuzakroz vratanapolje. „Nemaviše opasnosti!“vikaojeonBergeruu uho. „Esesovcisu kid‐ nuli.“ „Daostanemounutra?“ „Ne, to nije nikakva zaštita. Može da nas prikliješti i da izgorimo.“ „Napolje“, vikao je Majerhof. „Ako je bodljikava žica bombardirana,možemo da bježimo.“ „Drži jezik za zube, idiote! Uhvatit će te u tom odijelu i strijeljati!“ „Izlazi!“ Proguraše seprema vratima. „Ostanimo zajedno!“vikaojeLevinski.On uhvati Majerhofa zaprsa. „Ako budešučinio kakvu glupost, prebit ću tišiju svojimvlasti‐ tim rukama. Čuješ li? Prokleti idiote! Misliš li da mi to sada smijemo da riskira‐ mo?“Drmaogaje.–„Razumiješli?Ilijeboljedatiodmahprebijemšiju?“ „Ostaviga!“rečeBerger.„Nećeonništauraditi.Isuvišejeslab,ajapazim.“ Ležali su u blizini barake, dovoljno blizu da bi još mogli da vide njene zidove krozmaglu koja kao da je ključala.Izgledalo je kao da se zidovi puše od nevidljive vatre.Tako su ležali,pritisnutidivovskimrukama u potiljku,slijepljeni o zemlju,i

čekali na slijedeću eksploziju. Ali eksplozija nije dolazila. Samo je protivavionska artiljerija i dalje bješnjela. Ni dolje iz grada se više nisu čule bombe.Zato se jasnije začulo opet kroz tresak puca‐ nje pušaka. „Ova pucnjava je ovdje, u logoru!“ reče Sulcbaher. „To su esesovci!“ Lebental diže glavu. „Možda su pogodili kasarne, a Veber i Nojbauersumrtvi.“ „To bi bilo isuviše sreće“ – začu se Rozenov glas. – „Tako nešto se ne događa. Pri ovakvoj magli avioni nisu mogli da ciljaju. Možda su jedino pogodili nekoliko baraka.“ „Gdje je Levinski?“ – upita Lebental. Berger se osvrnu. „Ne znam. Prije nekoliko minuta je još bio ovdje. Znaš li ti, Majerhof?“ „Ne! Neću ništa da znam!“ „Možda je pošao u izviđanje.“ Osluškivalisu i dalje. Napetost je rasla. Pojedinačni pucnjevi pušaka opetsu se čuli. „Moždasuprijekonekiljudipobjegli“,–rečeBuher,–„aesesovciihgone.“ „Nadajmo se da nisu“. Svako je znao da bi cio logor pozvali na prozivku i da bi stajao dotle dok bjegunce žive ilimrtve ne bi vratili.To biizazvalomnoge desetine mrtvih itačnu kontrolu svih baraka.Bio je to razlog zbog koga jeLevinski vikao na Majerhofa. „A zašto sada da bježe?“ reče Ahasfer. „A zašto ne?“ – upita Majerhof. – „Svaki dan...“ „Budimiran!“prekide gaBerger.– „Ustao siizmrtvih i poludio si od toga.Mis‐ lišlida siSamson?Nebistigaonipetstotinametara.“ „MoždajeLevinskisampobjegao.Onimadovoljnorazlogazato.Višenegoma ko drugi!“ „Glupost! Taj neće pobjeći!“ Protivavionska artiljerija zamuknu. U tišinisu se čule komande i trčanje. „Nije liboljedaiščeznemoubaraci?“–upitaLebental. „Tačno!“Bergerustade.„SviizodjeljenjaCnazadusobu!Goldštajn,pripazida se vaši ljudi sakriju dovoljno duboko unutra! Hantke će sigurno doći svakog tre‐ nutka!“ „Oni sigurno nisu pogodili esesovce“ – reče Lebental. „Ta se banda uvijek izvuče. Vjerojatno je nekoliko stotina od nasrazneseno u

komade.“ „Možda već dolaze Amerikanci“ – reče neko iz magle – „Možda je to već bila artiljerija!“ Svi ušutješe za trenutak. „Zaveži gubicu!“ – reče Lebental ljutito. – „Ne ureklo se!“ „Hajde unutra, ko još može da puže! Bit će sigurno prozivanje!“ Oni se uvukoše u barake. Opet je skoro došlo do panike. Mnoge je iznenada uhvatio strah da će im drugi koji su bili brži oduzeti njihova mjesta. Naročito oni koji su imali komadić krevetske daske. Vikali su promuklim, nemoćnim glasovima, padaliiguralisenaprijed.Barakaje jošuvijekbilaprepuna.Amjesta jebilojošma‐ nje nego za jednu trećinu od njih. Nekisu pored svih poziva ostali napolju; onisu biliisuviše iscrpljeni uzbuđenjemda bimoglii da pužu.Panika ih je istjerala, a sad nisuvišemoglinazad.Veteranidovukošenekolicinudobarake;umagliopazišeda sudvojicabilimrtvi.Krvarilisu.Ubilisuihmeci. „Pazi!“ – čuli su kroz maglu snažnije korake nego one kod muslimana. Koracisu se približavalii zastali pred barakom.Levinski pogleda unutra. „Ber‐ ger!“– prošapta on.– „Gdje jebroj 509?“ „U broju 20. Šta se desilo novo?“ „Izađi!“ Berger izađe na vrata. „Broj 509 ne treba više da se plaši“,reče Levinski brzo i zadihano. – „Hantke je mrtav.“ „Mrtav? Ubila ga bomba?“ „Ne. Mrtav.“ „Kako se to dogodilo? Jesu li ga esesovci ubili u magli?“ „Mi smo ga ubili. To je dovoljno, zar ne? Glavno je da je on likvidiran. Bio je opasan.Magla je bila povoljna.“Levinski ušutje za trenutak. „Ti ćeš ga, uostalom, vidjeti u krematorijumu.“ „Akojemetakispaljenizbliza,vidjetćesetragovibarutaiopekotine.“ „Nijebiometak.Dvojica drugihglavešina likvidiranisu umetežu imagli.Dvo‐ jicanajgorih.Onajiznašebarakejemeđunjima.Izdaojedvojiculjudi.“ Oglasisesignalzaprestanakuzbune.Maglasedizalairazilazila.Izgledalojekao da su je eksplozije rastrgale.Jedan komadić plavetnila poče da sija i onda postade srebrna, a sunce ju je ispunjavalo iza toga bijelimsjajem.Kaomračna gubilišta po‐ češe da izranjavaju tornjevi sa mašinskim puškama. Neko je dolazio. „Pazi!“ – prošaputa Berger. – „Uđi unutra, Levinski! Sakrij

se!“ Zatvorilisu vrata iza sebe. „Samo je jedan“, – rečeLevinski. „Nema opasnosti. Već nedjelju dana esesovci ne dolaze pojedinačno.Isuviše se plaše.“ Vrataseopreznootvoriše.„JeliLevinskitu?“upitaneko. „Šta hoćeš?“ „Dođibrzo,onojeovdje.“ Levinski iščeznu u magli. Berger se osvrnu. „Gdje je Lebental?“ „Otišao je u baraku 20. Hoće da izvijesti broj 509.“ Levinski se vrati. „Jesi li čuo šta se prijeko dogodilo?“ upita ga Berger. „Da, iziđi.“ „Šta je?“ Levinskisepolakosmješkao.Licemujebilovlažnoodmagleisastojalosesamo još od očiju i velikog drhtavog nosa. „Dio esesovske kasarne je srušen“, – reče on. „Ima mrtvih i ranjenih. Ne znam koliko. Baraka 1 ima gubitaka. Oštećeno je skla‐ dištemunicije imučilište“.Gledao je oprezno umaglu. „Treba nešto da sakrijemo. Možda samo do večeras. Ugrabili smo nešto. Naši su ljudi imali malo vremena. Samo toliko dok su se esesovci vratili.“ „Dajovamo“–rečeBerger.Stalisujedansasvimuzdrugoga.LevinskidadeBer‐ geru težak paket „Iz slagališta municije“, prošapta on. „Sakrij to o svomuglu.Ima jošidrugih.Tajćemosakritiurupiispodkrevetabroja509.Kotamosada spava?“ „Ahasfer, Karel i LebentaL“ „Dobro!“Levinski je jako drhtao. „Brzo su radili.Čimje bomba srušila zid sla‐ gališta, esesovci nisu bili tu. Kada su došli, našisu se već odavno izgubili.Jošsmo višeugrabili.Toćebitisakrivenoutifusnomodjeljenju.Podijeljenrizik,razumiješ li? To je Vernerovo načelo.“ „Đavolski ste dobro radili“, reče Berger. Levinski klimnu glavom. „Sretan dan! Hajde,sakrij to neopaženo! Ovdje niko ništa ne sumnja. Nebo se razbistrava. Nismomogli više da ugrabimo, jersu se ese‐ sovcibrzovratili.Mislilisuda jeograda razrušena.Pucalisu na sve štoimjebilo na putu.Očekivalisubjekstva.Sadasumirniji.Ustanovilisudajebodljikavažicačita‐ va. Kakva sreća što su radna odjeljenja jutros zadržana u logoru zbog opasnosti od bjekstvaumagli.Takosmomoglidabacimonaposaonašenajboljeljude.Vjerojat‐

noćesadauskorobitiprozivanje.Hajde,pokažimigdjećemoostavitistvari!“ Jedansatposlijetogavećjesjalosunce.Nebojepostalomekoiplavo,posljednja je magla iščezla. Vlažna i mlada, sa zelenim odsjajem, ležala su polja i redovi stabala kao poslije kupanja. Poslije podne su u bloku 22 čuli da je dvadesetsedam zatvorenika bilo ubijeno iz pušaka za vrijeme i poslije bombardiranja; dvanaestorica ih je poginulo u baraci 1, a dvadeset osam ranjeno od komada rasprsnutih bombu Deset esesovaca bilisu mrtvi;među njima iBirkhojzerizGestapoa.Hantke je biomrtav, kao i dvojica lju‐ di iz barake Levinskoga. Broj 509 je došao. „Šta je sa doznakom koju si dao Hantkeu za švajcarske fran‐ ke? Ako je nađu među njegovim stvarima, Gestapo će je dobiti u ruke. Šta će biti onda?Nismomislilinato.“ „Mislili smo“, reče broj 509 i izvuče list papira iz džepa. „Levinski je znao za ovo.Mislio je i na to.Uzeo je sveHantkeove stvari.Jedan povjerljivi kapo ukrao ih jezanjegačimjeHantkebiolikvidiran.“ „Dobro!Razderito.Levinskijedanasbiovraškivrijedan.“Bergerodahnu.„Na‐ dam se da ćemo sad imati nešto mira.“ „Možda. Zavisi od toga ko će postati novi blokovski starješina.“ Jednojatolastavica iznenadadoletinadlogor.Lastavice sudugoivisokouveli‐ kimspiralama kružile, a zatimsu se spustile i ustremile cvrkućući nad baraku.Nji‐ hova svjetlucava krila gotovo su dodirivala krov. „To je prvi put da vidim ptice u logoru“, reče Ahasfer. „Traže mjesta za gnijezda“, objasni Buher. „Ovdje?“ Lebental se podsmjehnu. „Sad više nemaju crkvene zvonike.“ Dimse sada nešto razbistrio nad gradom. „Zaista“,rečeSulcbaher „i posljednji zvonik jesrušen.“ „Ovdje!“ Lebental je mašući glavom gledao lastavice koje su sada visoko cijuka‐ jućikružileokobarake.„IzatosevraćajuizAfrike?Ovamo?“ „Nemaju nigdje mjesta u gradu dok on gori.“ Pogledaše dolje. „Kako to izgleda?“ prošapta Rozen. „Mora da do niz drugih gradova tako gori“, reče Ahasfer. „Većih i važnijih. Kako li ti tek izgledaju?“

„JadnaNjemačka!“,rečenekokoječučaotublizu. „Šta?“ „Jadna Njemačka!“ „Oljudibožji!“rečeLebental.„Jestelivitočuli?“ Postade toplo.Uveče baraka saznade da je i krematorijumoštećen.Jedan od zi‐ dovakojisugaopkoljavalibiojesrušen,avješalasustajalaiskošena,alidimnjakse punomparomi dalje dimio. Nebosepresvučeoblacima.Postajalojesvesparnije.UMalomlogorunisudije‐ lili večeru.Barake su bile tihe.Ko jemogao ležao je napolju.Izgledalo je kao da te‐ ški zraktrebadadâhranu.Oblaci,kojisu postajalisvegušćii pepeljastiji,bilisuna‐ lik na vreće iz kojih bi moglo da padne jelo. Lebental se vratio umoran s jednog obilaska.Javiojeda suvečerudijelilisamoučetiribarakeRadnoglogora.Ostalima nisu;navodnojeodjeljenjenamirnicaoštećeno bombardiranjem.Ubarakamanisu provodili kontrolu. Očigledno da esesovci još nisu primijetili gubitak oružja. Postajalo je sve toplije. Grad je ležao u nekom neobičnom,sumporastom svje‐ tlu. Sunce je odavno zašlo, alisu oblaci bili još puni blijedo-žutog svjetla, koje kao danijehtjelodaugasne. „Bit će oluje“, reče Berger. On je ležao uz broj 509. „Nadajmo se.“ Bergergapogleda.Očisumu suzile.Vrlosporookrenuglavuiodjedanputmlaz krvi jurnu mu na usta. Bilo je tako lako i prirodno da to broj 509 u prvom trenut‐ ku prosto ne shvati.Onda seuspravi. „Šta je to? Berger! Berger!“ Bergerseskupiiumiri.„Ništa“,rečeon. „Je li to krvoliptenje?“ „Nije.“ „A nego šta?“ „Želudac.“ „Želudac?“ Bergerklimnu glavom.On ispljunu krvkoja je ostalau ustima. „Ništa strašno“, prošapta. „Prilično strašno. Šta treba da uradimo? Reci šta treba da uradimo?“ „Ništa.Ležati,pustitidamirnoležim.“

„Da te unesemo? Možeš da dobiješ krevet sam. Izbacit ćemo nekolicinu dru‐ gih!“ „Samo me ostavi da ležim.“ Broj 509 pade iznenada u potpuno očajanje. On je vidio toliko ljudi kako umi‐ ru i bio je već toliko često isamskoromrtav da jemislio da smrt pojedinca za njega neće mnogo značiti. Sada ga je, međutim, pogodila kao i prvi put. Izgledalo mu je kao dagubi posljednjeg ijedinog prijatelja svog života.Svemu jeodmah izgledalo beznadno.Bergerse smješkaosvojimodznojamokrimlicem, alibroj509ga jeveć vidionepokretnog,kakoležina rubucementnogputa. „Ta neko mora da ima još nešto za jelo! Ili da se nabave lijekovi! Lebental!“ „Ništa za jelo“, prošaptaBerger. On diže jednu ruku i otvori oči. „Vjeruj mi!Ja ću reći šta mi zatreba i kada. Sada ništa. Ništa. Vjeruj mi! To je samo želudac!“ Opetzaklopioči. Poslije povečerja izađe Levinski iz barake. On sjede do broja 509. „Zašto ti zapravo nisi u partiji?“ upita ga. Broj 509 pogleda na Bergera. Berger je disao pravilno. „Zašto to želiš baš sada da znaš?“ upita on. „Šteta je. Htio bih da si jedan od naših.“ Broj 509 je znao šta Levinski misli. Komunisti su u podzemnoj upravi logora predstavljali jednu naročito otpornu, zatvorenu i energičnu grupu. Onisu, doduše, sarađivalisadrugima,alinikadanisupotpunovjerovaliiišlisuzasvojimnaročitim ciljevima. Onisu šutili i potpomagali uvijek i prije svega svoje vlastite ljude. „Mogaobidanambudešodkoristi“,rečeLevinski. „Šta siti bioranije?Mislim, po zanimanju?“ „Urednik“, odgovori broj 509 i sam se začudi kako je to neobično zvučalo. „Urednici nam mogu biti od naročite koristi.“ Broj 509 neodgovori ništa. „Imašliti pojmakakvog ćemoblokovskog starješi‐ nudobiti?“upitaonposlijenekogvremena. „Da.Vjerojatno jednogod naših ljudi.Alisigurno jednog političkog, kodnasje postavljennovi.Onpripadanama.“ „Ondaćešseopetvratiti?“ „Za dan-dva. To sa starješinom bloka nema nikakve veze.“ „Jesi li već nešto čuo?“ Levinski je mjerio broja 509 ispitujućimpogledom, a onda mu se približi. „Mi očekujemo preuzimanje logora za jedno dvije nedjelje.“

„Šta?“ „Da, za dvije nedjelje.“ „Ti mislišoslobođenje?“ „Oslobođenje i preuzimanje s naše strane. Mi ga moramo preuzeti kad se ese‐ sovcipovuku.“ „Ko mi?“ Levinski oklijevaše opet jedan trenutak. „Buduća logorska uprava“, reče najzad. „Nekakvamorada postoji, anju većorganiziramo;inače ćebitisamo zbrke.Mora‐ mo da budemo spremni da odmah interveniramo. Ishrana logora mora da teče i daljebezprekida,tojenajvažnije.Ishrana,snabdijevanje,upravljanje;hiljadeljudi nemoguodmahdaserastrčesvakinasvojustranu.“ „Ovdje sigurno ne. Ovdje ne mogu svi da trče.“ „To dolazi pored ostalog. Liječnici, lijekovi, mogućnost prijevoza, transport hrane, rekvizicije po selima...“ „A kako ćete sve to da uradite?“ „Pomoći će nam! To je sigurno. Ali mi to moramo organizirati. Englezi i Ame‐ rikanci koji nas oslobađaju to su borbene jedinice. Oni nisu spremni da odmah preuzmu upravljanje koncentracionim logorima. To ćemo morati da učinimo sami. Naravno, uz njihovu pomoć.“ Broj509pogledaglavuLevinskog,kojajestajalapremaoblačnomnebu.Onaje bilasnažnaiokrugla,beznekihcrta. „Čudnovato“, nastavi on, „s kakvom prirodnošću računamo na pomoć naših neprijatelja, a?“ „Spavao sam“, reče Berger. „Opet sam u redu. Bio je to samo želudac i ništa više.“ „Tisi bolestan i to nije želudac“, odgovori broj 509. „Nisam nikad čuo da se iz želucapljujekrv.“ Bergerširoko otvori oči. „Sanjao samnešto neobično.Bilo je vrlo jasno istvar‐ no. Operirao sam...Jarko svjetlo...“ Gledao je u noć. „Levinski misli da ćemo za dvije nedjelje bitislobodni. Efra‐ ime!“rečebroj509obazrivo.„Onisadstalnoprimajuvijesti.“ Bergersenijemicao.Izgledalojedanijeništačuo.„Operiraosam“,reče. „Poči‐ njem rez – resekcija želuca! Zarezao sam i odjedanput nisam više dalje znao. Sve

samzaboravio.Znojmeprobi.Bolesnikjeležaotu,otvoren,bezsvijesti, ajanisam umio dalje. Zaboravio sam operaciju. Bilo je užasno.“ „Nemoj o tome da razmišljaš!Bila je tomora, ništa više!Šta sve ja još nisamsa‐ njao!Ištajošnećemosvedasanjamokadbudemoizašliodavde!“ Broj 509 odjedanput sasvim određeno osjeti miris prženih jaja sa slaninom. Trudio se da ne misli na to. ,Neće sve biti slavlje!“, reče, „to je sigurno!“ „Deset godina!“Bergerje gledao u nebo. „Deset godina – ničega!Otišle i nema ih.Ništa se nije radilo.Dosad nikad na to nisammislio.Mogućno je da sammnogo zaboravio. Nisada ne znam tačno kako ide operacija. Ne mogu tačno da se prisje‐ tim.Uprvo vrijeme u logoru, noću samponavljao operacije da ih ne bih zaboravio, azatimvišene.Možebitidasamtozaboravio!“ „Čovjekutoizađeizpamćenja, alisenikada zaistane zaboravlja.Tojekaosa je‐ zicima ili vožnjombicikla.“ „Čovjekmože da se oduči.Ruke.Preciznost.Može da postane nesiguran.Ili da ne ide više u korak. Za deset godina se mnogo toga dogodilo. Mnogo je otkriveno. Janištane znamotome.Postaosamsamostariji.Starijiiumorniji.“ „Čudnovato“,reče broj 509, „i ja sam maloprije slučajno mislio na svoje ranije zanimanje. Levinski me je pitao o njemu. On misli da ćemo odavde izaći za dvije nedjelje. Možeš li ti to sebi predstaviti?“ Bergerje odsutnomahao glavom. „Gdje je ostalo vrijeme?Bilo je beskonačno. Sadkažemdvijenedjelje,aodjednomseupitamgdjejeostalodesetgodina?“ Gradse žarioudolini.Jošjeuvijekbilosparnomada jepalanoć.Isparenjapoče‐ šeda sedižu.Zasvijetlišemunje.Nahorizontu sutinjale jošdvijedugevatre–dale‐ ki bombardirani gradovi. „Zar se nećemo za sada time zadovoljiti što smo uopće u stanju da mislimo to što sad mislimo, Efraime?“ „Da, imašpravo.“ „Mi mislimo opet kao ljudi. I na ono što će biti poslije logora. Kad smo mi to mogli ranije? Sve će drugo doći već samo od sebe.“ Berger potvrdi glavom. „Pa i ako budem cio život morao da krpim čarape, kad odavde izađem... i u prkos tome...“ Jedna munja zapara nebo, a zatim se polako izdaleka začu grmljavina. „Hoćeš li da uđeš unutra?“ upita broj 509. „Možeš li oprezno da ustaneš ili da puziš?“

Oluja izbi u jedanaest sati. Munje su bljeskale po nebu i na trenutke otkrivale razoreni grad koji je sa kraterima od bombi i ruševinama ličio na blijedi predio Mjeseca.Bergerje čvrsto spavao.Broj 509 je sjedio u vratima bloka 22.Baraka je opet bila slobodna za njega otkad je Levinski ubio Hantkea. Držao je revolver i municiju sakrivenu pod svojom jakom. Plašio se da se to pri velikoj kiši u rupi is‐ podkrevetaneskvasiipostaneneupotrebljivo. Ali, te je noći kiša malo padala. Oluja se vukla i vukla; podijelila se, a zatim su dugo vremena sijevale munje sa horizonta na horizont i ukrštavale se kao mačevi. Jošdvijenedjelje,misliojebroj509igledaokakoseprediosaonestranebodljikave žice palii gasi.Onmu je izgledao sličan nekomdrugomsvijetu kojise neprimjetno sve više i više približavao u posljednje vrijeme,sporo izrastao iz ničije zemlje bez‐ nadnostiistajao tu, neposredno uzbodljikavu žicu, čekajućisavonjemkiše i polja, pustošenja i požara, ali i mirisom rastinja,šuma i zelenila. Osjećao je kako munje prolazekrozanj,kakomudajusvjetloikakoistovremenojednaizgubljenaprošlost izlaziizmraka,blijeda,daleka,gotovonerazumljiva inedokučiva.Ježioseutoploj noći.NijebiotakosigurankaoštosepokazaoBerger.Mogaojeda se sjećaprošlos‐ ti, i to mu je izgledalo mnogo i podsticalo ga je, ali da li je to bilo dovoljno poslije svih godina provedenih ovdje,to nije znao. Previše je smrti bilo između onog rani‐ jeg i ovoga sada.Znao je samo da je spasitise iz logora značilo život, ali odmah za‐ timsve bi postajalo neizvjesno, džinovsko i nestabilno, i on nijemogao da sagleda daleko unaprijed. Levinski je to mogao, ali on je mislio kao član partije. Partija će ga prihvatiti, on će biti u njoj, i to mu je bilo dovoljno. Šta je to onda moglo da bude? mislio je broj 509. U čemu je bio onaj zov, osim u primitivnoj želji za živo‐ tom? Osveta? Osveta? Sama osveta je malo značila. Osveta je pripadala drugom mračnomdijelu koji je trebalo likvidirati, ališta je iza toga dolazilo? Osjetio je ne‐ koliko toplih kapi kiše na licu kao suze niotkuda.Ko je jošimao suza?One su izgo‐ rjele, presušile su već prijemnogo godina. Onomuklo trzanje ponekad, ono posta‐ janje manjim od nečega što je i ranije bilo ništa – to je bilo jošjedino što je pokazi‐ valodaseuvijekjošneštomožeizgubiti.Termometarkojijevećodavnopokazivao najnižutačkuosjećanja,atodajepostajalojošhladnije,vidjelosesamojošpotome što jeponekad nekismrznuti ud,stopalo ili prst otpadao gotovo bezbola. Munjeučestaše,apodgrmljavinom,kojasedugovaljala,ležaojebrežuljakpre‐ ko puta, vrlo jasan, i pod istrzanim svjetlom, kroz sjenke, daleka bijela kuća sa ba‐ štom. Buher, mislio je broj 509. Buher ima još nešto. On je mlad, a s njim je Rut. Neko ko će s njim izaći. Ali, hoće li to održati? Pa ko je za to pitao? Ko je još htio

garanciju? I ko je mogao da je da! Broj 509 se nasloni unazad. O kakvim ja to glupostima mislim, mislio je on. Mora da me je Berger zarazio. Mi smo samo umorni. Disao je sporo i mislio je da krozsmraddvorišta ibarakamirišedrvećeirastinje.Tojeopetdolazilosvakegodi‐ ne sa lastavicama i cvatovima, bezobzirana ratismrt,tugu i nadu.Dolazilo je.Bilo jeovdje.Tojebilodovoljno. Onzatvorivrataiodšuljaseusvojugao.Čitavenoćijeidaljesijevalo,asablasna svjetlost padala je kroz razbijene prozore, tako da je baraka izgledala kao lađa koja plovi na nekoj podzemnojstruji, punamrtvih kojisumračnommagijomjoš disali – a među njima je nekolicina onih koji se nisu priznavali izgubljenim.

XIX Samo je jedno odjeljenje radilo u gradu. Nastavilo je radove na raščišćavanju i osamnaestnovihleševaizvađenojeizruševina.Vraćalisuseulogor.Zatvorenicisu prolazili kroz centar varoši.Esesovcisu nadzirali kolonu, alisu odustali da ih vode zaobilaznimputem kroz manje oštećene kvartove, da zatvorenici ne bi vidjeliraz‐ mjerpustošenja.Išlisusadnajkraćimputem. Ulice su bile opustošene. Zidovi kuća bilisu ponekad nekom ogromnom silom odbačeninazgradeprekoputa.Mjestimičnosugomileruševinadostizalenekoliko metara visine. Posred jedne ulice iz kamenja i maltera izronio je jedan klavir otrg‐ nutogpoklopca.Dirke subileneoštećene,i neka djeca su se igrala lupkajući „Horst Wessellie16“. Nekoliko visokih nota odjeknulo je ali više od polovice žica bilo je prekinuto. Jedna pekarnica bez krova bijaše otvorena. Pred njomse zbio red.Ljudisu bilisivi od prašine, iscrpljeni, alistrpljivi.Zatvorenicisu prolazili pokraj njih.Esesovcisu izvikivalikomande.Hljeb jemirisao.Ipakje sladunjaviodvratansmrad leševado‐ piraodovde,izmiješansagorkimisparenjimakiselinaisumporaTojebilozbogab‐ normalnevrućineposljednjihdanaVodasepotocimaizlijevalaizvodovodnihcije‐ vi.Nekoliko ljudi u uniformama vatrogasaca radilisu da otvore jedan kanal.Doni‐ jelisu i materijal za popravak vodovoda. Nove cijevi blještale su na suncu i bilo je čudnovato da je neko još mislio usred ovih ruševina i na popravak, naizgled tako uzaludanismiješanUjednojpokrajnjojulicadugiredpogorelaca čekaojepredpo‐ kretnomkuhinjom. Razbijeni izlazi već su bili zamijenjeni daskama, letvama i komadima kartona. Nacističkeuniformepostale surjeđe.Primjećivaloseviševojničkihhlača i čizama nego bluza. One su bile prepravljene u civilne bluze. Ljudisu bili nacisti jošsamo do pojasa. Zatvorenicistigošedopredgrađa.Prijeđošejedanodrijetkihmostovakojijeos‐ taoneoštećen.Jedanstarispomenikodkamena,kojijeukrašavaokrajmosta,izgu‐

bio je ruku i glavu. Statua Fridriha Velikog na konju na širokom trgu bila je istrg‐ nuta iz svog granitnog postolja. Fridrih se jako nagnuo i izgledalo je da jaše posred neba.Ispruženomrukompokazivaojenanekolikooblačićakojisusepresijavalina suncu. Kolona uđe u jednu ulicu s drvoredom koju su bombe potpuno poštedjele. Ona je bila usred ovih ruševina kao svjedok jednog zaboravljenogmira. Stabla su širila zelenkastu hladovinu, a kuće izgledale masivne bez pukotina u zidovima, pločnik čist,aprozorskaoknačitavaiukrašenazavjesamasaljupkimresama.Tojeizgleda‐ lo neshvatljivo. Grupa dječaka išla je ulicom u suprotnom pravcu. Onisu nosili uniforme. Bila sutodjeca zdrava i čista,puna života i veselja, dječaci kakvemajke samomogupo‐ željeti. Oni opaziše kako se zatvorenici približavaju i izmakoše se na pločnik. Za‐ tvorenicisu prolazilisredinom ulice. Dječaci su razgovarali tiho.Jedan je od njih mogao da ima četrnaestili petnaest godina, a drugisu bilimlađi.Imao je otvoreno i mirnolice,finecrtenadugoljastojglavi,plaveočiisvijetlusvilenukosu.Onpodiže ruku. Na taj znak grupa dječaka povika zatvorenicima: „Dolje izdajnici!“ Glasovi su im bili čisti i jasni Ponovo zavikaše: „Jevrejske svinje! Izdajnici!“ Cijela je ulica odjekivala od njihovih krikova. Ptice u drveću prestadoše da cvr‐ kuću.Jedan prozorse otvori. Djeca su i dalje vikala, a onda najstariji istupi nekoli‐ ko koraka, trže revolver iz džepa, podiže oružje, brzo nanišani i opali na najbližeg zatvorenika. „Jedangadmanje!“,reče svojimmladenačkimglasom,uzmičući. „Šteta štone‐ mam više metaka, inače bih likvidirao još nekolicinu.“ Zatvorenikpadeujarak.Krvavamrlja se širilapodnjegovomglavom.On seus‐ pravismukomi okrenu glavupremagrupi dječaka.Bio je star, akrv je curila iznje‐ govekrezubevilice,doksumuseširokootvoreneočipolakozastirale.Lijepidječak ne odvrati pogled. Promatrao je ranu kao znalac. Najzad, krvava glava pade.Ruke popustiše,adesnanogapočedadršće.Konačnoseionaumiri. „Helmut,štositouradio?“,rečejedanoddječaka. Dotrčašedva esesovca. „Štatoznači?Štatejespopalo?“ „Jedan izdajnik manje“, reče Helmut, zabacivši plavi čuperak. „Mogaositonamadaprepustiš!“progunđajedanodesesovaca. „A?“ reče Helmut gledajući ga.

„Hajde!“ reče drugi esesovac nervozno. „Nepotrebno je da se dalje pravi zbrka. Naprijed, marš! Nastavi!“ povika zatvorenicima, vadeći revolver. „Naprijed, rekao sam!Hoćetelidaostavitejošjednogujarku?Četvoricaposljednjihprihvatiteleš!“ Kolona se pokrenu ponovo. Jedan esesovac ostade da zabilježi broj umrlog. „Opasan si ti, a?“ reče on Helmutu. „Wehrwolf17“, odgovori dječak s ponosom. Njegovi drugovisu ga promatralisa divljenjem.Esesovac pretraži džepove za‐ tvorenikaidižese. „Hajl Hitler!“ reče Helmut kratko. Esesovac seokrenu. „Hajl Hitler!“ Četiri posljednja zatvorenika uhvatiše mrtvaca za ruke i noge i podigoše ga. Grupadječakaode.Helmutstadena čelo. „Pjevajte!“ komandirao je. „Jedan, dva, tri!“ Oniodoševojničkimkorakom.Dugosusejoščulinjihovijasniglasovi: „Kadjevrejskakrvštrcnepodnožem, Onda je sve mnogo bolje...“ Ova pjesma je u Njemačkoj požnjela gotovo opći uspjeh. Dječaci nisu nikada čulineštodrugo. „Bruno!“ reče Selma Nojbauer mirno, „Ne budi lud! Misli prije negoli drugi počnu da razmišljaju!To je naša šansa. Prodajštomožeš da prodaš!Zemljište, vrt, ovukuću,sve–sgubitkomilibeznjega!“ „A novac? Šta će biti s novcem?“ Nojbauer je ljutito mahao glavom. „Ako bi tvoja tvrđenjabila tačna,štabiondanovacvrijedio?Zarsi zaboravila inflacijupos‐ lije prvog svjetskog rata?Bilion je vrijedio jednu marku. Uložen novac, to je onda bilo jedino.“ „Uložen novac, da! Ali u vrijednostima koje se mogu nositi u džepu.“ Selma Nojbauerse podiže i ode ormaru. Ona ga otvori i gurnu u stranu nekoli‐ ko gomila rublja. Onda izvuče jednu kutiju i otvori je.U njoj je bilo zlatnih tabake‐ ra, doza za puder, nekoliko klipsova sa dijamantima, dva broša sa rubinima i neko‐ liko prstenova. „Evo!“rečeona. „Ovosamkupilaposljednjihgodinabeztvogznanja.Odsvoga novca iod onoga što samuštedjela.Zato samprodala akcijekoje samposjedovala.

Onedanasništavišenevrijede.Tvorniceležeupepelu.Aliovoovdjezadržavasvo‐ ju vrijednost. Ovo se može ponijetisobom. Htjela bih da imamo samo takve stva‐ ri.“ „Ponijeti! Ponijeti! Ti govoriš kao da smo mi zločinci koji moraju da bježe!“ Selma vrati stvari. Ona obrisa jednu tabakeru rukavom svoje haljine da bi za‐ blistala. „Moženamsedogoditi onoštosedrugimadogodilo kada stevidolazilinavlast, ili moždane?“ Nojbauer skoči. „Kad tebe čovjek sluša“, reče on bijesno i bespomoćno, „dođe mu da se objesi. Drugi ljudi imaju žene koje ih razumiju, koje su im utjeha kad dolaze iz službe, koje ih razvesele, – a ti! Samo unjkanje i predbacivanje: „da si ti uradio to i to!“ – i kuknjava o nesreći! Preko cijelog dana! Sad joši noću! Ni tad čovjek nemamira!I uvijektako:prodaj,paprodaj,isamodefetizam!“ Selma ga nije slušala. Ona vrati kutiju i opet metne preko nje rublje. „Dijaman‐ ti!“ reče ona. „Dobre i čiste dijamante! Samo najbolje kamenje. Od jednog karata, dva, tri karata, pa do šest ilisedam, ako mogu da se dobiju. To je ono pravo. Bolje od tvojihBlankova i vrtova i zemljišta i kuća.Tvoj advokat ti je dobro podvalio.Ja sam sigurna da je on dobijao duple procente. Dijamanti se mogu sakriti. Mogu se ušitiuhaljine.Čakiprogutati.Tvojazemljištanemogu.“ Nojbauer je buljio u nju. „Kako ti to govoriš? Jednoga dana si histerična od straha zbog nekoliko bombi, a sljedećeg govoriš kao Jevrejin koji bi za novac mogao nekom da skine glavu.“ Onagajemjerilaprezrivimpogledom.Gledalaječizme,uniformu,revolver,br‐ kove. „Jevreji ne skidaju glave.Jevrejise brinu za svoje porodice. Bolje nego germanski nadljudi. Jevreji znaju šta se u opasnim vremenima radi.“ „Tako? A što su oni to znali? Da su nešto znali ne bi ostali ovdje, niti bismo ih mi gotovo sve ukebali.“ „Oni nisu vjerovali da ćete s njima uraditi ono što ste uradili.“ Selma Nojbauer jevlažila sljepoočnicekolonjskomvodom. „I ne zaboravi da jenovacuNjemačkoj od 1931. godine bio blokiran. Otkad su Darmaštadska i Narodna banka dospjele u teškoće. Zato mnogi nisu mogli da odu. Viste ih tada ščepali. Dobro! I tačno tako tihoćešsadovdjedaostaneš,itačnotakoćeonivassadščepati.“ Nojbauer se hitro osvrnu.

„Pazi! Do đavola! Gdje je djevojka? Kad te čovjek sluša, izgleda da smo izgublje‐ ni!Narodnisudnepoznanikakvemilosti!Dovoljnajejednadenuncijacija...“ „Djevojka ima izlaz. A zašto se s vama ne bi moglo isto učinitišto ste vi učinili sadrugima?“ „Ko?Jevreji?“Nojbauersenasmija.PademunapametBlank.Zamišljaojekako Blank muči Vebera. „Oni su srećni kad imaju mira.“ „Ne Jevreji. Amerikanci i Englezi!“ Nojbauerseopetnasmija. „Oni? Oni još manje. Ta njih se to ništa ne tiče! Za unutarnja politička pitanja, kao što su naši logori, onise uopće ne brinu.To sa njima je čisto spoljna, politička, vojnastvar.Zartitonerazumiješ?“ „Ne.“ „To su demokrati! Oni će s nama postupati korektno ako pobjede, što je još u pitanju.Vojnički!Korektno!Utomslučajumismo časno poraženi.Inače nemogu baš ništa da urade. To je njihov pogled na svijet. Kod Rusa bi to bilo nešto drugo, alimismona Istoku.“ „Vidjet ćeš ti, samo ostani ovdje!“ „Naravno,ja ćutovidjeti.Ijaostajemovdje!Hoćešlidamikažešgdjebismomi to uopćemogli daodemo kad bismo to i htjeli?“ „Mi smo već godinama mogli sa dijamantima u Švajcarsku...“ „Moglismo!“ Nojbauer udarišakompo stolu, čaša sa pivompred njimpoče da se klati. „Moglismo!Moglismo!Opet to!Akako? Je li trebalo da preletimo preko graniceujednomukradenomavionu?Tigovorišgluposti!“ „Ne u jednom ukradenom avionu. Ali, mogli smo nekoliko puta da putujemo na ferije. Da ponesemo novac i nakit. Dva, tri, četiri putovanja na ferije. Svakoga putasveostavljati.Jaznamljudekojisutočinili.“ Nojbauer ode do vrata. On ih otvori i zatvori ponovo. Onda se vrati. „Znašli ti štajetoštotisadgovoriš?Čistaveleizdaja!Bilabismjestastrijeljanakadbisesamo jedna riječ saznala.“ Selma ga je gledala. Oči su joj bile užarene. „Pa šta onda?Možešjošbrzo dapokažeš kakva sijunačina!Uzput ćešse riješiti jedneopasnežene.Moždabitibilodragoda...“ Nojbauer ne izdrža njen pogled. On se okrenu i poče da hoda po sobi tamoamo. Nije znao da li je ona nešto čula o udovici koja ga je s vremena na vrijeme po‐ sjećivala.

„Selma!“rečeonnajzadizmijenjenimglasom.„Čemuovo?Trebadasmozajed‐ no. Daj da budemo razumni! Ta sad više ništa drugo ne možemo da uradimo nego da izdržimo.Janemogu dapobjegnem.Ja sampod zakletvom.Ai kudadabježim? Rusima? Ne! Da se sakrijem u neokupiranoj Njemačkoj? Ta Gestapo će me brzo uhvatiti, a ti znaš šta to znači? Na drugu stranu? Amerikancima i Englezima? Ni to! U tomslučaju je već bolje na njih ovdje pričekati, inače izgleda kao dami je ne‐ čista savjest. O svemu sam ja tome razmišljao, vjeruj mi! Moramo da izdržimo, nema ništa drugo!“ „Da.“ Nojbauer diže iznenađeno pogled. „Zaista?Razumiješlitito najzad? Jesamliti to dokazao?“ „Da.“ On je gledao Selmu oprezno; nije vjerovao u tako laku pobjedu.Ali ona je izne‐ nadno popustila. Izgledalo je da su joj se obrazi opustili. Dokazati, mislila je ona. Dokazi! U ono što su dokazali, oni vjeruju, – kao da se život sastoji od dokaziva‐ nja! Ništa se ne može s njima uraditi. To su bogovi od gline. Vjeruju samo sebi. Dugojepromatrala svogamuža.Promatralagaje snekomneobičnommješavinom samilosti,prezirainekedalekenježnosti.Nojbauerupostadeneugodno. „Selma!“, poče on. Ona ga prekide. „Bruno, samo još jedno, posljednje – molim te za to...“ „Šta?“ upita on nepovjerljivo. „PrepišikućuizemljištenaFreju!Idiodmahadvokatu!Samoto!Ništaviše!“ „Zašto?“ „Ne zauvijek!Samozasada.Akose svedobrosvrši,tosemožeprepisatiponov‐ no na tebe. Možeš vjerovati svojoj kćeri!“ „Da, da, da! Ali utisak? Advokat...“ „Zviždi ti na utisak! Freja je bila dijete prilikom preuzimanja vlasti. Njojse ne može ništa predbaciti.“ „Šta to znači? Misliš li ti da se meni može nešto predbaciti?“ Selma je ušutjela. Gledala je Nojbauera opet onimčudnimpogledom. „Mismo vojnici“, reče on. „Mi radimo po komandi! A naređenje je naređenje! To svako zna!“ On se ispravi. „Firerje naređivao, a mislušamo! Firer preuzima punu odgo‐ vornost za ono što je naređivao. On je to dovoljno često objašnjavao. To je dovolj‐ nosvakompatrioti.Ilinije?“ „Da“, reče Selma rezignirano. „Ali, otiđi advokatu! Prepiši imanje na Freju!“

„Što se mene tiče, mogu s njim da razgovaram“. Nojbauer nije ni mislio da to uradi. Žena mu je bila histerična od straha. On je potapša po leđima. „Prepusti ti to samomeni!Tajasamuvijeksveudesio!“ On izađe napolje. Selma priđe prozoru. Gledala ga je kako ulazi u automobil. Dokazi! Naređenja! mislila je ona. To je njima opravdanje za sve. Lijepo i dobro dok stvari idu kako treba. Zar i ona sama nije u tom učestvovala? Ona pogleda na svoj vjenčani prsten. Sad ga je nosila već dvadeset i četiri godine. Dva puta ga je morala da proširuje. Onda kada ga je dobila bila je potpuno druga ličnost. U to vri‐ jemebiojeijedanJevrejinkojijehtiodaježeni.Mali,vrijedančovjek,kojijegovo‐ rio šapatom, a ne vikao.Zvao se JozefBronfelder.Otišao je uAmeriku 1928. godi‐ ne.Pametan čovjek.Navrijeme.Poslije toga je jošjednomonjemu nešto čula,pre‐ ko neke poznanice kojoj je pisao da mu je vrlo dobro. Mehanički je okretala svoju burmu.Amerika,mislilaje.Tamonikadanemainflacije.Onisuisuvišebogati. Broj509jeosluškivao.Poznavaojeglas.Opreznosešćućurioizagomilemrtva‐ ca islušao. Znao je da ćeLevinski ove noći dovestiizRadnog logora nekoga ko ovdje treba da ostane sakriven nekoliko dana; ali Levinski, vjeran starom pravilu da se samo ljudi za vezu treba da poznaju, nije ništa rekao o tome ko će to biti. Čovjek je govorio tiho, ali vrlo jasno. „Treba nam svaki čovjek koji je s nama“, govorio je. „Kad nacionalsocijalizampadne,napočetku nećebiti nikakve zatvore‐ ne partije koja bi preuzela političko rukovodstvo. Sve su partije za ovih dvanaest godina razbijene i rasturene. Ostaci su prešli u ilegalnost. Mi ne znamo koliko se njih održalo. Trebat će odlučni ljudi da bise izgradila nova organizacija. Samo će jedna partija u haosu poraza ostati nedirnuta: nacionalsocijalizam.Ja nemislimna prišipetlje.Onise priključuju svakoj partiji, –mislimna srž. Ona će kompaktno da prijeđe u ilegalnost i da čeka na povratak. Protiv toga treba da se borimo i zato su nampotrebniljudi“. To je Verner, mislio je broj 509, mora da je to on, ali, ja znam da je on mrtav. Nije mogao ništa da vidi; noć je bila bez mjesečine i tamna. „Mase napolju su naj‐ većim dijelom demoralizirane“, govorio je čovjek. „Dvanaest godina terora, bojko‐ ta, potkazivanja i straha učinile su to; uz to sad dolazi i izgubljeni rat. Oni mogu podzemnim terorom isabotažama još godinama da budu u strahu pred nacistima. Mase semoraju ponovo osvojiti, oni zavedeni i oni uplašeni. To je ironija da su se

protivnicinacistaboljeodržaliulogorimanegolinapolju.Nassuzatvorili zajedno. Napolju su rastjerali grupe. Napolju je bilo teško održati grupe. Ovdje je to bilo jednostavno.Napolju je gotovo svakomorao samza sebe da se bori; ovdje je jedan drugomedavaosnagu;tojerezultatkojinacistinisupredvidjeli“.Čovjeksesmijao. Bilojetokratko;krataksmijehbezprave radosti. „Neuzimajućiuobzironekojisuubijeni“,rečeBerger;–„ionekojisupomrli!“ „Oduzimajućite,naravno!Alipreostalonamjeljudi.Svakipojediniodnjihvri‐ jedistotinudrugih.“ Tomora da je Verner,mislio je broj 509;sada jemogao da razaznaje osjenčenu asketsku glavu umraku.On opet analizira!Organizira!On drži govore; on je fana‐ tičar;onjeostaofanatičariteoretičarsvojepartije. „Logorimorajudapostanućeli‐ jeobnove“,rečeontihojasnimglasom.„Najvažnije sunapočetkutritačke.Prva je – pasivni, i u krajnjem slučaju aktivni otpor protiv esesovaca, dok su oni u logoru. Druga – sprečavanje panike i nereda prilikom preuzimanja logora. Moramo da postanemo primjer discipline, da nas ne rukovodi pretjerana osvetoljubivost. Re‐ dovnisudovi će kasnije za to...“ Čovjek zastade. Broj 509 ustade i priđe grupi. Ona se sastojala od Levinskog, Goldštajna, Bergera i stranca. „Verner!“ reče broj 509. Čovjek je buljio u tamu. „Ko si ti?“ On se uspravi i priđe. „Mislio sam da si mrtav“, reče broj 509. Vernergapogledauliceizneposredneblizine.„Koler!“rečebroj509. „Koler!Tisijošživ?Ajasamvjerovaodasiodavnomrtav.“ „To i jesam. Službeno.“ „Tojebroj509“,rečeLevinski. „Tisidaklebroj509!Točinistvarjednostavnijom.Ijasamslužbenomrtav!“ Obojica su se gledala u tami. Nije to bila nova situacija.Mnogisu u logoru našli nekoga koga su smatrali mrtvim. Ali broj 509 i Verner poznavalisu se iz vremena prije ovog rata. Bili su prijatelji; onda su se njihovi politički pogledi potpuno raz‐ dvojili. „Ostaješ li ti sad ovdje?“ upita broj 509. „Da, za nekoliko dana.“ „Esesovci su pri pročešljavanju posljednjih slova alfabeta“, reče Levinski. „Oni su uhvatili Fogela. On je uletio u ruke nekome ko ga je poznavao. Nekom prokle‐ tom unteršarfireru.“ „Neću vampasti na teret“, objasnio jeVerner. „Ja se sambrinemza svoje snab‐

dijevanje.“ „Sigurno“,reče broj 509 sa jedvaprimjetnomironijom.– „Drugo od tebenisam niočekivao.“ „Mincer će sutra nabaviti hljeb. Lebental nam može donijeti. On će nabaviti više,nesamozamene.Neštoizavašugrupu.“ „Znam“, odgovori broj 509. „Znam, Verneru, da ništa ne uzimaš besplatno. Hoćeš li ostati u broju 22? Možemo da te smjestimo i u 20?“ „Mogu da ostanem u 22. I ti sada. Pa Hantkea više nema ovdje.“ Niko od drugih nije osjetio da se među dvojicom odvijalo nešto poput dvoboja riječima.Kakosmo djetinjasti,mislio je broj509.Prije jednevječnostibilismo po‐ litički protivnici – i još uvijek nećemo jedan drugome da ostanemo ništa dužni.Ja osjećamidiotsko zadovoljstvo u tome štoVernertraži zaštitu kod nas, a onmi uka‐ zujedabimebezpomoćinjegovegrupeHantkemoždalikvidirao. „Čuosamšta simaločasobjašnjavao“,rečebroj509. „Tačnoje.Štamožemomi da uradimo?“ Jošsu sjedjeli napolju.Levinski i Goldštajn spavalisu u baraci.Trebalo je da ih Lebental probudi za dva sata.Onda će se smijeniti.Noć je postala sparna.Bergerje uprkostomenosiotopludolamicumađarskihkonjanika.Broj509jetozahtijevao. „Ko je ovaj novi?“ upita Buher. „Neka glavešina?“ „Bio je to prije nego što su nacisti došli. Ne prevelika. Osrednja. Provincijska glavešina.Vrijedan komunist. Fanatik, bez privatnog života i bez humora! Sada je jedanodvođapodzemnogpokretaulogoru.“ „Odakle ga poznaješ?“ Broj509je razmišljao. „Prije1933.godinebiosamurednikujednomlistu.Čes‐ to smo diskutirali. A ja sam često napadao njegovu partiju i naciste. Mi smo bili i protiv jednih i protiv drugih.“ „Azaštastebilivi?“ „Zaneštoštozvučisadpriličnopompeznoismiješno.Za čovječnost,trpeljivost i pravo pojedinca na vlastito mišljenje. Smiješno, zar ne?“ „Ne“, reče Ahasfer i zakašlja se. „A šta ima inače?“ „Osveta“,rečeMajerhofiznenada. „Ima joši osvete.Osvete za sve ovo!Osvete za svakog pojedincakojijeumro!Osvete za sve što jeučinjeno!Oko zaoko, zub za zub!“

Svi pogledaše iznenađeno. Lice Majerhofa bilo je izobličeno. Stisnuo je šake i udaraoozemljusvakiputkadbiizgovorioriječosveta. „Šta je stobom?“ upitaSul‐ cbaher. „Šta je s vama?“ odvrati Majerhof. „Poludioje“,rečeLebental.„Ozdraviojeiodtogapostaomešuge.Šestgodinaje bio bojažljiv i bijedno Jevrejče koje se nije usuđivalo da otvori kljun – onda ga je čudospasilooddimnjaka,asadjepostaoSamsonMajerhof.“ „Ja ne želim osvetu“, šaputao je Rozen, „ja želim samo da izađem odavde.“ „Šta? A svi esesovci treba da se izvuku bez obračuna?“ „Meni je to svejedno!Ja jedino želim napolje!“ Rozen je sklopio očajno ruke i šaputaotakointenzivnokaodaodtogasvezavisi:„Jaželimsamodaizađem,daiza‐ đem odavde!“ Majerhofgapogleda.„Znašlištasiti?Tisi...“ „Budi miran, Majerhof!“Bergerse uspravi. „Ne želimo da znamo šta smo. Svi mi ovdje nismo ono što smo bili i što bismo željeli da budemo. A ono što smo još zaista, pokazat će se kasnije.Ko to sada zna?Sadamožemo samo da čekamo, da se nadamoidasemolimo,štosemenetiče.“ On zamota husarsku dolamicu oko sebe ileže opet. „Osveta“,rečeAhasfer pos‐ lije nekog vremena zamišljeno. „Moralo bi da bude mnogo osvete. A jedna osveta povlačinovuosvetu,ištatokoristi?“ Na horizontu sijevnu. „Šta je to bilo?“ upita Buher. Odgovoritihagrmljavina. „To nijebombardiranje“,rečeSulcbaher. „Opetolu‐ ja.Dovoljnojetoplozanju.“ „Ako bude kiša počela da pada, probudit ćemo one izRadnog logora“,reče Le‐ bental. „Neka oni onda leže ovdje napolju. Oni su snažniji nego mi“, obrati se on broju 509. „I tvoj prijatelj glavešina!“ Opet sijevnu. „Da li je neko od onih unutra čuo nešto o kakvom transportu?“ upita Sulcbaher. „Samo glasine. Posljednja je da hiljadu ljudi treba da bude izdvojeno.“ „Ogospode!“Rozenovoliceseodražavaloblijedoutami.„Oni će,naravno,nas uzeti. Najslabije, Da bi nasse riješili.“ Pogleda u broj 509. Svi su mislili na posljednji transport koji su vidjeli. „To su samo glasine!“ reče broj 509. „Ovih smo dana čuli nebrojene klozetske parole. Budimo mirni dok ne dođe naređenje. Onda još uvijek možemo da vidimo štaćeLevinski,Vernerioniupisarnicimoćidaučinezanas.Ilimi,ovdje,sami!“

Rozenseježio.„Kakosuoniondaizvlačilionejadnikezanogeispodkreveta!“ Lebental ga pogleda pun prezira. „Zar nisi ništa više vidio u svom životu nego to?“ „Vidio sam“. „Ja sam bio jedanput u jednoj velikoj klaonici“,reče Ahasfer. Bio sam tamo za košer-klanja18 uČikagu. Ponekad su životinje znale šta će se dogoditi. Mirisale su krv. A onda su tako jurile – kao oni onda. Ma gdje. U uglove, a onda su ih izvlačili za noge isto onako...“ „Ti si bio u Čikagu?“ upita Lebental. »Da.“ „UAmerici?Ivratiosise?“ „Bilojeprijedvadesetipetgodina.“ „Tisisevratio?“LebentaljepiljiouAhasfera.„Jeliikoikadtakoneštočuo?“ „Morila me čežnja za kućom. Za Poljskom.“ „Znašliti...“Lebentalzastade.Zanjegajetobiloisuvišeglupo.

XX Sutradanjeosvanuosiv,mliječandan.Nijevišesijevalo,alijošjeuvijekpotmu‐ logrmjelodalekotamoizašuma. „Čudna je to neka oluja“,rečeBuher. „Inače se vide sijavice, a ne čuju gromovi kadseolujapovlači.Sadajeobrnuto.“ „Možda se vraća“, odvrati Rozen. „Zašto bi se vraćala?“ „Kod nas kod kuće oluje ponekad danima ostaju među brdima.“ „Ovdje nema kotlina. Postojisamo ona jedna linija prijeko, a ni ona nije viso‐ ka.“ „Imašlitijoškakvihbriga?“upitaLebental. „Leo!“ reče Buher mirno. „Ti radije gledaj da mi dobijemo nešto da žvaćemo. Pamakarisamokožeodstarihcipela.“ „Imaš li još kakvih naloga?“ upita Lebental poslije kraćeg čuđenja. „Nemam.“ „Lijepo!Onda pazišta brbljaš.Anabavljajsamsebi hranu, ti, žutokljunče!Je li se ikad čuo sličan bezobrazluk?“ Lebental pokuša da pljune, ali usta su mu bila suha i vilica mu izleti od napora. On je uhvati u zraku u posljednjem trenutku i opet je namjesti. „To je hvala što čo‐ vjekzavassvakogadana riskira svojukožu“,rečeonljutito.„Predbacivanja inare‐ đenja!IdućiputćesepojavitičakiKarelsanalozima.“ Broj 509 se približi. „Šta vam je?“ „Pitaj ovoga ovdje!“ Lebental pokaza na Buhera. „Izdaje naređenja. Ne bi me čudilokadbitražiodapostanestarješinabloka.“ Broj 509 pogleda Buhera. On se promijenio, mislio je. To mi nije tako palo u oči, ali on se promijenio. – „Ašta je uistinu?“ – upita on. „Ništa, razgovarali smo samo o oluji.“ „Šta vas se tiče oluja?“

„Ništa.Samo je neobično da još uvijek grmi.Pri tome ne sijeva, a nema ni obla‐ ka.Samosivasupatugore.Alitoipaknisuolujnioblaci.“ „Problemi! Grmi, ali ne sijeva! Gojim nahes“, kriještao je Lebental sa svoga mjesta. – „Luckastisu!“ Broj 509 pogleda nebo.Bilo je sivo i izgledalo je da nema oblaka.Onda on poče da osluškuje. „Grmi, zaista...“ On zastade naglo. Njegovo se držanje promijeni. Odjednom je osluškivao cijelimtijelom. „Još jedan!“ reče Lebental. – „Danas su svi mešuge!“ „Mir!“ prošapta broj 509 oštro. „Dakle i ti?“ „Mir! Do đavola!Budimiran,Leo!“ Lebental ušutje. Primijetio je da se više ne radi o oluji. Promatrao je broj 509 koji je napregnuto osluškivao daleku tutnjavu. Sada su svišutjeli islušali. „Čujte!“ reče broj 509 polako i tako tiho kao da se plašio da će koja riječ odle‐ tjetiakobudegovorioglasnije.„Tonijeoluja,toje...“ Osluškivao je i dalje. „Šta?“Buherjestajaosasvimuznjega.Obojicasepogledašeinastavišedaoslu‐ škuju. Tutnjava je bila nešto glasnija, a onda opet popusti. „To nije grmljavina!“ reče broj 509. „To je...“ On je čekao još jedan trenutak, ondaseosvrnuirečejošuvijekvrlotiho:„Tojeartiljerijskavatra!“ „Šta?“ „Artiljerijska vatra! Nije to grmljavina.“ Svisubuljilijedanudrugoga. „Štavamje?“upitaGoldštajnsvrata. Niko nije odgovarao. „No... Jeste li se smrzli?“ Buherseokrenu.„Broj509kažedasečujeartiljerijskavatra.Frontnemoževiše biti daleko.“ „Šta?“ Goldštajn se približi. – „Zaista? Ili samo fantazirate?“ „Ko bi, kad je nešto tako, govorio koještarije?“ „Mislim:dasenevarate?“upitaGoldštajn. „Ne“,rečebroj509. „Razumiješliseštogodtiuto?“ „Da.“ „Gospode!“ Rozenovo se lice iskrivi. On poče iznenada da jeca.

Broj 509 je osluškivao i dalje. „Ako se pravac vjetra promijeni,morali bismo da čujemo jasnije.“ „Štamisliš,kolikomogudabududaleko?“upitaBuher. „Ne znam tačno. Pedeset kilometara, šezdeset. Ne mnogo više!“ „Pedesetkilometara!Tonijetakodaleko!“ „Ne,tonijedaleko.“ „Sigurno imaju tenkove.Mogu to brzo da prevale.Ako se probiju – kolikomis‐ lišda će imtrebatidana–moždasamojedan?“Buherzape. „Jedandan?“ponoviLebental.„Štatitugovoriš?Jedandan!“ „Ako se probiju.Jošjučer nismo ništa čuli. Danas čujemo. Sutra može da bude još bliže. Prekosutra ilinaksutra.“ „Ne govori! Ne govori tako nešto! Ne čini ljude ludim!“ povika Lebental izne‐ nadno. „Mogućno je, Leo“, reče broj 509. „Ne!“ Lebental zaklopi rukama oči. „Šta timisliš, 509?“Buherovo lice je bilo uzbuđeno ismrtno blijedo. „Prekosu‐ trailizakolikodana?“ „Dana!“ povikaLebentalispustiruke. „Kako to sadmogu dabudu samo dani?“ mrmljao je on. „Godine, vječnosti, a sad govorite odjednomo danima, danima!Ne lažite!“ Onsepribliži.„Nelažite!“šaptaoje.„Javasmolim,nelažite!“ „Kobiotakonečemlagao?“ Broj 509 se okrenu.Goldštajn je stajao odmah iza njega.Osmjehivao se. „Ija to čujem!“rečeon.Njegoveočibivalesusvevećeivećeivrlocrne.Idaljesesmješkao, a onda digao ruke i noge u jednom pokretu kao da hoće da pleše, prestao je da se smeje i pao s glavom naprijed. „Onesvijestio se!“ reče Lebental. „Raskopčajte mu jaku! Idem da donesem vode. Mora da je jošimau oluku.“ Buher,Sulcbaher,Rozenibroj509obrnušeGoldštajna.„Da zovemoBergera?“ upitaBuher.„Moželiondaustaje?“ „Čekaj!“ broj 509 se saže nad Goldštajnom.On otkopča jaku i pojas.Kad se us‐ pravio, Berger je već bio tu. Lebental mu je sve saopćio. „Trebalo je da ostaneš u svom krevetu!“ reče broj 509. Berger kleknu pokrajGoldštajna i poče damu osluškuje grudi.Nije to dugo tra‐ jalo. „Mrtav je!“ reče on. „Srčana kap, vjerojatno! To se uvijek moralo očekivati.

Potpuno su mu uništili srce.“ „Čuo je još ono!“ reče Buher. „To je glavno! On je to još čuo.“ „Šta?“ Broj509zgrabiuskaBergerovaramena.„Efraime“,rečeonblago,„mislimdaje došlo dotle!“ „Šta?“ Bergerpodižepogled.Broj509opazinajednomdaćemubititeškodagovori. „Oni...“ reče on, zamuca i pokaza prstomprema horizontu... „Oni dolaze,Efra‐ ime!Već ih čujemo!“On pogleda na žičanu ogradu itornjeve samašinskimpuška‐ makojisulebdjeliumliječnojizmaglici.„Onisutu,Efraime!“ U podne vjetar promijeni pravac i tutnjava bivaše nešto jasnija. Bilo je to kao kakav daleki električni kontakt koji preskače u hiljade srca.Barake se uznemiriše. Samo je nekoliko radnih odjeljenja bilo poslano na rad. Na svim prozorima je bilo licedolica.Navratimasusestalnopojavljivalemršavespodobeistajaletuispruže‐ nih glava. „Je li se približilo?“ „Da. Izgleda da biva jasnije.“ Ucipelarskomodjeljenjusvisuradilišutke.Kapoisupazili da senebigovorilo, a odjeljenje su nadzirali i esesovci. Noževisu parali kožu, rezali trošne komade, a mnoge ruke osjećale su ih drugačije negoli dosad. Ne kao alatljike, već kao oružje. Ponekadbipogledpaonakapoe, esesovce,revolvere ilakemašinskepuške,ko‐ jihprethodnogdana jošnijebilo.Aliuprkossvebudnostinadzornika,svakijepoje‐ dinac u odjeljenju bio cijelog dana obavještavan o svemu. Većina ih je već prije mnogo godinanaučiladagovori nepokrećući usne;tako segotovo svaki put,pošto su pune korpe sa komadima kože izbacivane na gomilu i odnošene, kroz grupu onih kojisu ostajali na svojimmjestima,širila uskoro vijest koju su napolju dozna‐ vali od drugih: „Jošse čuje! Nije prestalo!“ Spoljna radna odljeljenja čuvali su dvostruko. Marširali su oko grada, a onda ušli u njsa zapadne strane, u stari dio, kod tržnice. Straže su bile vrlo nervozne. Vi‐ kale su i komandirale bez razloga; zatvorenicisumarširali u punomredu.Dosad su raskrčivaliruševine samo unovimdijelovimagrada.Sad suprviputdolaziliu unu‐ trašnji, stari grad i tu promatrali pustošenja. Vidjeli su izgorjele ostatke kvarta sa drvenim kućama iz srednjeg vijeka. uǝpoq :ɐpɐɹqo Gotovo ništa nije ostalo od

toga.Gledalisuiišli dalje,a stanovnicikojisujoštuostali zastajkivalisuiliseokre‐ talidokbioniprolazili.Logorašisevišenisuosjećalikaozatvorenicidoksuišliuli‐ cama. Na neki neobičan način izvojštilisu oni pobjedu a da nisu u njojsami učes‐ tvovali; godine zatočenja odjednomnisu više izgledale kao godine poraza bez od‐ brane,negokaogodineborbe.Iborbajebiladobijena.Onisupreživjeli. Dođoše do trga. Vijećnica je bila potpuno srušena. Dadoše imlopate i pijuke da biraščistiliruševine.Radilisu.Vonjalojenapaljevinualiispodtogaosjećalisuoni opet onaj drugi miris,sladunjav, truo, koji pritište želudac, vonj kojisu bolje poz‐ navali nego sve druge: vonj rastvaranja. Grad je zaudarao u tim toplim aprilskim danima na leševe kojisu jošležali pod ruševinama. Poslije dva sata naiđoše pod razvalinama na prvog mrtvaca. Najprije opaziše nje‐ gove čizme. Bio je neki SS-hauptšarfirer. „Okrenulose“,šaputaojeMincer. „Najzadseokrenulo!Misadiskopavamonji‐ hove mrtvace! Njihovemrtvace!“ On nastavi da radis novom snagom. „Oprezno!“ izdera se jedan stražar, kojise biopribližio.„Patoječovjekovdje?Zartonevidiš?“ Uklonišeruševineokonjega.Izađošeramena,azatimglava.Podigošemrtvacai odnesošegaustranu. „Dalje!“ Esesovac je bio nervozan. Buljio je u mrtvaca. „Odsada oprezno!“ Brzo iskopaše joštrojicu drugih i metnuše ih do onog prvog. Nosilisu držeći ih za čizme i uniformirane ruke.Za njih je to bilo jedno nečuveno osjećanje; dosad su onitako,isprebijaniiprljavi,uvijekodnosilisamosvojedrugoveizbunkeraimuči‐ lišta,na samrtiili većmrtve, a zatimposljednjih dana izvjestanbroj civila.Sada, po prvi put, nosilisu onisvoje neprijatelje.Radilisu dalje, i nije trebalo da ih iko na to tjera.Znojih je oblivao,tako su žestoko radili,samo danađu višemrtvih.Odvlačili su snagama koje nikad ne bi očekivali balvane i željezne nosače u stranu i tražili, punimržnjeizadovoljštine,mrtve,kaodakopajuzlato. Sat kasnije nađoše Dica. Vratmu je bio skrhan.Glava je bila potpuno pritisnuta na grudi, kao da je sam sebi htio da pregrize grkljan. S početka ga nisu dirali. Pot‐ puno ga otkopaše. Obadvije ruke su mu bile slomljene. One su ležale kao da imaju jedan zglob odviše. „Ima boga!“ šaputao je čovjek pored Mincera, ne gledajući nikoga. „Ipak ima boga! Imaboga!“ „Jezik za zube“, povika jedan esesovac. „Šta ti tu govoriš?“ Onudaričovjekapokoljenima.„Štasirekao?Vidiosamdasigovorio?“

Čovjek se uspravi. Pao je bio preko Dica. „Rekaosamdabizagospodinaobergrupenfireratrebalonapravitinosiljku“,od‐ govorionnepokretnoglica.„Nemožemodagaodnesemoprostotakokaodruge!“ „Nemašti ovdje ništa da govoriš! Ovdje još uvijek mi naređujemo!Jesi lirazu‐ mio? Jesi lirazumio?“ „Razumio sam.“ Jošuvijek,zapaziLevinski.–Jošuvijeknaređuju!Onidakleznaju,misliojeon. Podiže svoju lopatu. Esesovac pogledaDica. Nehotice stademirno.To je spasilo zatvorenika koji je opet vjerovao u boga. Esesovac se okrenu i ode po vođu kolone. I vođa kolone za‐ uzeo je drugačije držanje. „Nosiljkejošnisuovdje“,objasni esesovac.Odgovor čovjekakojijeopetvjero‐ vao u boga učinio je utisak na njega. Zaista se nije moglo tako visokog SS-oficira odvućizarukeinoge. Vođa kolone se osvrnu oko sebe. On primijeti nešto dalje jedna vrata pod ruše‐ vinama. „Iskopajte ta tu!Zasada semoramo njima pomoći!“ On pozdravi vojnički prema Dicu. „Položite gospodina obergrupenfirera oprezno, tamo prijeko na vra‐ ta!“ Mincer,Levinskiidvojicadrugihdovukoševrata.Bioje tolijepduborez izXVI vijeka, koji je predstavljao nalaženje Mojsija. Ona su imala jednu pukotinu i bila nagorjela.UhvatišeDica za ramena i noge i preniješega prijeko.Ruke su se klatile, a glava pade sasvimunazad. „Pazite! Ušljivi psi!“ povika vođa kolone. Mrtvac je ležao na širokimvratima.Pod njegovomdesnomrukomsmješkalo se dijete Mojsije iz svoje pletene kotarice. Mincer to opazi. Zaboravili su da uklone vratasavijećnice,mislioje.Mojsije!Jevreji!Svejetovećjednombilo!Faraon!Po‐ tlačenost! Crveno More! Spas! „Prihvati! Osam ljudi!“ Dvanaestorica ljudi priskočiše žurno kao nikad dosad. Vođa kolone pogleda oko sebe.Preko puta je bila razrušenaMarijina crkva.Predomišljao se trenutak, ali odmah odbaci tu pomisao. Dic nije mogao biti odnesen u katoličku crkvu. On bi telefonirao za uputstva, alisu telefonske veze bile prekinute. Morao je da čini ono što je najviše mrzio i čega se najviše plašio: da odlučuje samostalno.

Mincerreče nešto.Vođa kolone to primijeti. „Šta?Šta sitirekao? Izađi!Ušljiva psino!“ „Ušljivapsina“ izgleda da je bio njegovomiljen izraz.Minceristupiistademir‐ no. „Ja samrekao da limožda nijeprotivnodostojanstvu da jednogobergrupenfire‐ ra nose robijaši?“ On s poštovanjem pogleda vođu kolone pravo u oči. „Šta?“izdraseovaj.„Šta,ušljivapsino!Štasetotebetiče?Akoinačedaganosi? Mi imamo...“ On umuknu. Mincerova primjedba izgledalo je da ima smisla. Zapravo je mr‐ tvacatrebalodanoseesesovci,aliumeđuvremenusuzatvorenicimoglidaklisnu. „Šta semotate tu?“ povika on. „Naprijed!“ Iznenadamu sinu kudaDicmože da se odnese. „Ubolnicu!“ Šta ćemrtvac u bolnici, nikome nije bilo jasno. Samo je izgledalo da je to odgo‐ varajuće neutralno mjesto. „Naprijed!“ Vođa kolone išao je na čelu.Ito mu je izgledalo potrebno. Na izla‐ sku strga iskrsnu iznenada automobil.Bio je to nizak mercedessa kompresorima. Kola su se vozila polagano itražila izlaz iz razvalina.Djelovala su svojomsjajnom elegancijommeđusvimruševinamagotovonepristojno.Vođakolonestademirno. Mercedes sa kompresorima bila su službena kola za velike glavešine. Dva visoka SSoficira sjedjela su pozadi, a trećisprijeda,pokrajšofera.Izvjestanbroj koferabioje pričvršćenkaiševimaodzada, anekolikomanjihležalo jeukolima.Oficirisuimali ljutita,zgađena lica.Šoferjemoraosporodavozikrozruševine.Oniprođošepored samih zatvorenika kojisu nosili Dica na vratima. Ne pogledaše ga. „Hajde!“ reče prednji šoferu.„Brže!“ Zatvorenicistadoše.Levinski je držao stražnji desni ćošak vrata.Gledao je skr‐ hanuDicovuglavuiizrezbarenu,nasmiješenu glavuspašenogmalogMojsija;gle‐ daojeumercedessakoferima,oficireubjekstvuidubokoudahnuo. Kola polakominuše. „Govna!“ reče jedan od esesovaca iznenadno.Bio je to je‐ dan ogroman mesarsa bokserskim nosem. „Govna! Prokleta govna!“ Nije mislio nazatvorenike.Levinskijeosluškivao.Dalekatutnjava se izgubi zakratkovrijeme u huci mercedesovog motora, a onda se ponovo začu prigušeno i neizbježno. Pod‐ zemnobubnjanjezajedanposmrtnimarš. „Hajde!“ komandirao je vođa kolone razdraženo. „Hajde, naprijed!“

Došlo je nečujno poslijepodne. Logor je bio pun glasina. One su se širile kroz barake i mijenjale svakog sata. Jednom se čulo da su esesovci otišli. Ondadođe neko ko je tvrdio da su oni, naprotiv, dobili pojačanje. Jedanput se pričalo da su američki tenkovi u blizini varoši, a onda se pročulo da su to njemačke trupe koje će braniti grad. Utrisata pojavise blokovskistarješina.Bio je to crveni, a ne zeleni. „Nije naš“, reče Verner razočarano. „Zaštonije?“upitabroj509. „Onje jedan odnaših.Političkije,nijekriminalac! A šta ti podrazumijevaš pod tim naš?“ „Pa ti to znaš. Zašto pitaš?“ Sjedelisu u baraci. Vernerje htio da sačeka do povečerja da bise vratio uRadni logor.Broj 509 se sakrivao dok ne vidi kakav je novistarješina bloka. Pokraj njega je ležao u samrtnomropeu od zapaljenja plućaneki čovjek sa prljavombijelomko‐ som. „Jedanodnašihje čovjekkojipripadapodzemnompokretulogora“,podučavao jeVerner.–„Tosihtiodaznaš,zarne?“smješkaose. „Ne“, odvrati broj 509. „Nisam to htio da znam. A ni ti to nisi mislio.“ „Zasad tako mislim.“ „Da. Zasad. Dok je prinudna zajednica ovdje potrebna. A onda?“ „Onda“,rečeVerner, začuđennadtolikimnepoznavanjemstvari, „ondaprirod‐ nomorada se stvori partija koja će preuzetivlast.Jedna zatvorena partija; negomi‐ la sakupljenih ljudizbrda-zdola.“ Čovjek sijede kose hroptao je sad u velikim razmacima. Sulcbaher uđe. „Pričaju da će njemački avionisutra izjutra bombardovati logori da će sve raz‐ rušiti.“ „Nova klozetska parola!“ objasni Verner. „Htio bih da je većmračno. Treba da odem prijeko.“ Buherje gledao bijelu kuću na brežuljku,s one strane logora. Stajala je u kosim sunčevimzracimameđu stablima i izgledala je neokrnjena. Stabla su u bašti imala jasneodsjajekaodaihjeosulaprvabjelinairumenilotrešnjevogcvata. „Vjeruješlisad najzad?“ upita on. „Čuješimtopove.Svakog sata su bliže.Izaći ćemo!“ Onjeopetgledaou bijelukuću.Bila je tonjegovapraznovjerica:dokjekuća ci‐

jela, sve će biti dobro. On i Rut ostat će na životu. Bit će spasen. „Da“. Rut je sjedjela pored bodljikave žice. „A kuda da odemo kad izađemo?“ upita ona. „Dalje odavde. Što je moguće dalje!“ „A kuda?“ „Negdje. Možda mi je otac još živ.“ Buher to nije vjerovao, ali nije znao sigurno da li mu je otac mrtav. Broj 509 je znao, alimu to nikad nije rekao. „Od mojih više niko nije živ“, reče Rut. „Bila sam prisutna kad su ih odveli u gasne komore.“ „Možda su samo poslani nekimtransportom, ilisu ih nagdje na drugommjestu ostavili da žive. Pa i tebe su ostavili živu.“ „Da“, odgovori Rut. „I mene su ostavili živu!“ „Mismo imali u Minsteru jednu malu kuću. Ona možda još postoji. Oduzelisu nam je. Ako još postoji, možda ćemo je ponovo dobiti. Mogli bismo otići tamo i smjestiti se.“ Rut Holand nije odgovorila. Buherje pogleda ispazi da plače. Gotovo nikad je nije vidio da plače imislio je da je to zato što se sjetila svojihmrtvih.Alismrtje bila nešto tako svakodnevno u logoru da mu je izgledalo pretjerano poslije toliko vre‐ mena pokazivati još toliko bola. „Ne smijemo da mislimo na prošlost, Rut!“ reče on sa sjenkom nestrpljenja. „Kako bismo inače mogli ponovo da živimo?“ „Janemislimnaprošlost.“ „A zašto onda plačeš?“ Rut Holand obrisa suze šakama. „Hoćeš li da znaš zašto me nisu otrovali gasom?“ – upita ona. Buher je nejasno osjećao da će doći nešto o čemu bi bilo bolje da ništa ne zna. „Ne treba da mi kažeš!“ reče joj on. „Ali možeš da mi kažeš, ako hoćeš. Ništa ne znači!“ „Znači nešto!Bilomije sedamnaest godina.Tadanisambila tako ružnakao da‐ nas.Zatosumeostavilidaživim.“ „Da“, reče Buher, ne razumijevajući. Ona ga pogleda. On vidje prvi put da je imala svijetle sive oči. Ranije to nikad nije primijetio. „Zar ne shvataš šta to znači?“ upita ona.

„Ne.“ „Ostavili su me u životu jersu im žene bile potrebne. Mlade – za vojnike! I za Ukrajince, kojisu se zajedno borilisa Nijemcima. Razumiješlisada?“ Buher je sjedio za trenutak kao ošamućen. Rut ga je promatrala. „To su učinili s tobom?“ – upita on najzad. Nije je gledao. „Da. To su učinili sa mnom!“ Nije više plakala. „Nije istina!“ „Istina je!“ „Ne mislim tako. Mislim, ti to nisi htjela.“ Ona se kratko i gorko nasmija. „Nema tu razlike!“ Buher je sad gledao. Na njenom licu kao da se svaki izraz ugasio; ali upravo to pretvorilo ga je u takvu jednu masku bola da je on iznenada osjetio, a ne samo čuo, da je ona rekla istinu. Osjećao je kao da mu to para utrobu, ali istovremeno on to nije htio da prizna; još ne! U ovom trenutku je htio samo jedno: da se to lice pred njim promijeni. „Nije istina!“ – reče on. „Ti to nisi htjela! Ti nisi bila pri tome. Ti to nisi čini‐ la!“ Njensepogledvraćaoiznekakvepraznine.„Istinajeinemožedasezaboravi.“ „Niko od nas ne zna šta može da zaboravi a šta ne. Misvi moramo mnogo toga dazaboravimo.Inačejeboljedaostanemoovdjeidaumiremo.“ Buherje ponovio nešto što je broj 509 sinoć rekao.Kada jo to bilo?Prijemnogo godina?On uze dah nekoliko puta. „Tiživiš!“rečezatimsnaporom. „Da,ja živim,ja sekrećem,ja izgovaramriječi,ja jedemhljebkojimitidobacu‐ ješ,–alionodrugoživitakođe.Živi!Živi!“ Ona upre rukama u sljepoočnice i okrenu glavu.Oname gleda,mislio jeBuher, onameopetgleda.Onanegovorisamo nebuibrežuljkusakućom! „Tiživiš“,ponavljaojeon,„tomijedovoljno!“ Ona opusti ruke. „Ti, dijete!“ reče ona neutješno. – Ti dijete, šta ti još znaš!“ „Ja nisamdijete!Ko je bio ovdje,taj nije dijete.Čak niKarel, kome je jedanaest godina.“ Ona je vrtjela glavom. „Nemislimna to.Tisad vjeruješšto govoriš. Ali to neće potrajati. Ono drugo će ponovo doći. Kod tebe i kod mene. Sjećanje, kasnije, kada...“ Zašto je ona to menirekla, mislio jeBuher. Nije trebalo dami kaže. Onda to ne

bi znao i ničega ne bi bilo. „Jane znamšta timisliš“,rečeon, „ali vjerujemda za nas ne važe obična pravila.Ovdje u logoru ima ljudi kojisu ubijalijerje to bilo nužno“. On je mislio na Levinskog. „A tise ljudi ne smatraju ubicama, kao što se ni vojnik na frontu ne smatra ubicom. Oni to nisu! Is nama je slično. Ono što se s nama do‐ godilo ne može se mjeriti običnim ljudskim mjerilima.“ „Ti ćeš misliti drugačije kada budemo odavde izašli!“ Ona ga pogleda.On je odjedanputrazumio zašto je ona posljednjih nedjelja po‐ kazivala takomalo radosti.Bojala se, bojala se oslobođenja. „Rut!“ reče on i osjeti kako mu se neka brza toplina diže u glavu. „Prošlo je, zaboravi to! Primoralisu te na ono čega sise ti gnušala. Šta ostaje od toga? Ništa! Ti to nisi učinila. Uradilisu samoštosusamihtjeli,akodtebenijeništaostaloosimgnušanja!“ „Ja sam povraćala!“ reče ona tiho. „Poslije toga sam gotovo uvijek povraćala. Najzad su me pustili“.Još ga je uvijek gledala. „To je što imaš:sijedu kosu, usta u kojimanedostajumnogizubi,ikurvu!“ On se skijoka samu sebe od te riječii dugo nije ništa odgovarao. „Sve su nas oni ponižavali“,rečeonnajzad.„Nesamotebe!Nassve!Svekojisuovdje,svekojisuu ma kome logoru. Tebe su ponizili u tvom spolu; nas druge u našem ponosu, i više negolisamo ponosu: u našem ljudskom dostojanstvu! Onisu po njemu gazili, oni su ga popljuvali i tako su nas ponižavali da se ne zna kako smo to preživjeli. Pos‐ ljednjihnedjeljačestosamotomerazmišljao.Razgovaraosamisabrojem509.Oni sutolikotogaučinili–imeni...“ „Šta?“ „Neću da govorim o tome! Broj 509 je rekao da to nije istina ako to čovjek u sebi ne priznaje.Ja to iz početkanisamrazumio.Sada,međutim, znamšta onmisli. Ja nisam kukavica, a ti nisi kurva! Sve što su nam oni učinili ne predstavlja ništa doksetakoneosjećamo.“ „Ja se osjećam tako.“ „Kada budemo izašli, nećeš više.“ „Još više.“ „Ne.Kad bi tako bilo, onda bisamomali broj od nasmogao da živi dalje.Nassu ponizili.Aliminismoponiženi.Poniženisuonidrugikojisutoučinili.“ „Ko to kaže?“ „Berger.“ „Ti imaš dobre učitelje.“ „Da,jasammnogotoganaučio.“

Rut nasloni svoju glavu u stranu. Lice joj je sada izgledalo umorno. Bol je još uvijekbilananjemu.Alisadtovišenijebiogrč.„Prošlojetolikogodina!“rečeona. „Opet će doći svakidašnjica i...“ Buherjepromatrao kakosjenkeoblakaploveprekobrežuljakanakome je staja‐ la bijela kućica.Jednog trenutka se začudišto je ona joštamo.Izgledalo mu je kao da je onamorala biti pogođena od kakve bešumne bombe. Ali ona je još uvijek sta‐ jala tamo. „Zašto da ne sačekamo dok ne izađemo i dok sve ne pokušamo, prije negoštopočnemodaočajavamo?“upitaon. Ona je gledala u svoje tanke ruke i mislila na svoju sijedu kosu i zube kojisu joj nedostajali, aondapomislina todaBuhervećgodinamanijevidioženuizvanlogo‐ ra.Onajebilamlađaodnjega,aliseosjećalastarijommnogogodina;saznanjejele‐ žalo u njoj kao olovo. Ona nije vjerovala ni u šta od onoga što je on tako sigurno očekivao, ali uprkostome! U njoj je tinjala još posljednja nada za koju se hvatala. „Imaš pravo, Jozef!“ reče ona. „Sačekat ćemo dotle!“ Ona se vrati u svoju baraku. Prljava suknja vijorila se oko njenih nogu. On je gledao za njom i odjedanput osjeti kako se u njemu diže bijes kao kakav uzavreli vodoskok. Znao je da je bespomoćan i da ništa ne može učiniti; znao je da mora preko toga prijećii damora isamuvidjetiirazumjeti ono što je reklaRut. Polako ustade i pođe u baraku. Odjedanput nije više mogao da podnosisvijetlo nebo.