Erich Maria Remarque - Iskra života

IX Slijedeći napad iz zraka došao je dva dana kasnije. Sirene počeše da zavijaju u osamsati uveče.Malo zatimpadoše i prve bombe.Sručile su se brzo kao pljusak sa gradom. A eksplozije su jedva nešto bile jače od protivavionske artiljerije. Tek na koncudođošeteškebombe. „Melernske novine“ nisu više izašle u specijalnomizdanju.Gorjele su.Olovo u mašinama se topilo. Trube papira pucketale su prema crvenom nebu, a zgrada se polako srušila. Sto hiljada maraka, mislio je Nojbauer. Tu izgara sto hiljada maraka koje mu pripadaju.Stohiljadamaraka!Nisamznaoda tolikonovcamože takolakoda izgo‐ ri. Te svinje! Da sam znao, uložio bih novac u kakav rudnik. Ali i rudnici gore. I njih bombardiraju. Ni oni nisu više sigurni. Navodno jeRurska oblast opustošena. Šta je uopće jošsigurno? Njegova je uniforma bila siva od papirne čađi, a oči crvene od dima. Prodava‐ onicacigaretaprekoputa,takođernjegova,bijašeruševina.Jošjučezlatnimajdan– danas gomila pepela. Još trideset hiljada maraka! Možda čak i četrdeset hiljada. Moglo se mnogo što šta izgubiti za jedno veče. Partija? Svako je mislio samo na sebe.Osiguranje?Krahiralo bi kad bimoralo da isplatisve što je večeras opustoše‐ no.Osimtoga, on je sve prenisko osigurao. Štedljivost na pogrešnommjestu. Da li će štete od bombardiranja priznati? Joši to je bilo neizvjesno.Poslije rata, govorili suuvijek–doći ćevelikanaknada,poslijepobjede;neprijatelj ćemoratisvedapla‐ ti.Daleko se dotjeralo.Na to će vjerojatno popričekati.Asada je prekasno da se za‐ počneneštonovo.Ai čemu?Kozna šta će sutrada izgori? Buljio je u crne napukle zidove dućana. „Njemačka straža“, pet hiljada komada cigara„Njemačkastraža“izgorjeloje.Lijepo.Najzadsvejedno.Alizaštojeononda prijaviošturmfireraFrajbergera?Dužnost?Koješta,dužnost!Tujegorjelanjegova dužnost. I izgorjela. Sto trideset hiljada maraka u svemu!Jošjedan ovakav požar, nekoliko bombi nakuću JozefaBlanka, nekoliko nanjegovebašte i vlastitu kuću–

a to se već sutra moglo desiti – i on bi bio opet tamo odakle je započeo. Ili čak ni tamo!Bio bistariji!Još u gorem položaju.Jer – iznenada ovlada njime nešto što je oduvijek već negdje vrebalo po ćoškovima, nepriznato, odbacivano, neizrečeno dok mu je vlastiti posjed bio nedirnut – sumnja,strah, koji je do sada držao u šahu dru‐ gi jedan,suprotan strah – odjednomprobiše svoje kaveze, izbečiše se na nj; čučali sunaostacimaprodavaonice cigara,jahalinaruševinama zgradelista,kezilimuse, anjihovesukandžeprijetilebudućnosti.Nojbauerovdebelicrvenipotiljakseovla‐ ži.On se nesigurno vrati; jednog trenutka nije više ništa vidio.Znao je, pa ipak nije htiosamsebidaprizna:da se ratvišenijemogaodobiti. „Ne“ – reče glasno. „Ne – ne, još mora – firer – čudo neko – uprkos svemu – naravno!“ Osvrnuseokosebe.Nikoganijebilo.Nikoga,čaknizagašenje. SelmaNojbauernajzadušuti.Lice jojje bilonaduveno,svilena francuska jutar‐ njahaljinabilajepunatragovaodsuza,adebelerukesudrhtale. „Ovenoćivišenećedoći“,rečeNojbauerneuvjerljivo.„Tačitavgradgori!Štabi još bombardirali?“ „Tvoju trgovačku kuću! Onu kuću za izdavanje\'7d Tvoju baštu! Sve je to još nedirnuto,zarne?“ Nojbauer savlada svoju ljutinu i iznenadni strah da bi zaista moglo da bude tako. „Glupost! Neće oni doći naročito zbog toga.“ „Drugekuće!Drugetrgovine!Drugefabrike!Imaihjošdovoljno!“ „Selma!“ Ona ga prekide. „Možešti da kažeššta hoćeš!Ja dolazim gore!“ Njeno lice po‐ novopocrvenje. „Jadolazimgorektebi ulogor, čaki akobudemmoralada spavam kod zatvorenika! Ne ostajem ovdje u gradu! U ovoj mišolovci! Neću da poginem! Tebi je to, naravno, svejedno, samo kad si ti siguran! Daleko od opasnosti! Kao i uvijek:„Izdržatćemomito!Takavsiuvijekbio.“ Nojbauer je pogleda uvrijeđeno. „Nikad nisambio takav!Tito znaš!Pogledajsvojehaljine.!Svoje cipele!Svoje penjoare!Sve izPariza!Kotiihjenabavio? Ja!Svoje čipke!Najfinije izBelgije.Ja sam ih nakupovao za tebe! Svoj krzneni kaput! Krzneni pokrivač! Naručio sam ih izVaršave.Pogledajsvoj podrumsa zalihama.Svoju kuću.Ja samse za tebedobro brinuo.“

„Zaboravio si jednu stvar. Mrtvačkisanduk! Sad ga još brzo možeš da nabaviš. Sutra izjutra sanduci neće biti jeftini. I onako ih jedva jošima u Njemačkoj. Ali ti ćešmoćigoreutvomlogorudanapravišneki.Zatoimadovoljnoljudi.“ „Tako? To je dakle zahvalnost! Zahvalnost za sve što sam ja riskirao. To je za‐ hvalnost!“ Selma nije slušala Nojbauera. „Ja neću da izgorim. Neću da budem raskomadana“. Ona se obratisvojoj kćer‐ ki:„Freja,čuješlisvogoca?Svogdivnogoca!Sveštoželimo,jestedanoćimounje‐ govoj kući tamo gore. Ništa više! Spasiti naš život! On odbija! Partija! Šta će reći Dic!AštakažeDicobombama?Zaštotupartijaneštoneučini?!Partija...“ „Mir, Selma!“ „Mir, Selma! Čuješ li ti, Freja? Mir! Stav mirno! Umri mirno! Mir, Selma! To jesveštoonzna!“ „Pedeset hiljada ljudi su u istoj situaciji“, reče Nojbauer umorno. „Svi.. „Pedeset hiljada ljudi me se ništa ne tiču. Pedeset hiljada ljudi neće pitati za mene kad crknem! Sačuvaj svoju statistiku za partijske govore!“ „Bože moj!“ „Bog!Gdjejebog!Vistegaprotjerali!Nedolazimisbogom!“ Zašto joj ne raspalim jednu? mislio je Nojbauer. Zašto sam odjednom tako umoran. Trebalo bi da joj jednu raspalim po njušci. Da oštro istupim. Energično! Izgubio sam130.000maraka.I ova žena koja se dere!Zgrabiti čvrsto!Da! Spasiti! Šta?Spasiti?Šta?Gdje? On sjede na jednu stolicu. Nije znao da je to bila odabrana goblenska fotelja iz XVIIIvijeka,izkućekonteseLamber.Zanjega je to bila samo stolicakoja je izgle‐ dala bogato.Zbog toga ju je i kupio prije nekoliko godina sa još nekimstvarima od jednog majora kojise vraćao iz Pariza. „Donesi mi flašu piva, Freja.“ „Donesimu flašu šampanjca,Freja.Neka ga popije prije nego što odleti u zrak! Puf,puf,puf!Nekapucajučepovi.Pobjedesemorajuzaliti!“ „Ostavi se toga, Selma!“ Njegova kći ode u kuhinju. Žena se diže. „Dakle, da ili ne? Hoćemo li večeras doći k tebi gore ili ne?“ Nojbauerjepromatraosvoje čizme.Bile supunečađi.Čađi za130.000maraka. „Bilo bi govorkanja kada biste sad odjednom to učinili. Ne da nije dozvoljeno, ali mi to dosad nismo činili. Reklo bi se da hoću da iskoristim prednosti koje imam

preddrugimakojimorajudaostanuovdjedolje.Agorejesadaopasnijenegoovdje. Logor ćebitibombardiransljedećiput!Tamiimamopostrojenjavažnazarat.“ Nešto je od toga bilo tačno.Alistvarnirazlog njegovog odbijanja bio je tajšto je Nojbauer htio da ostane sam. Tamo gore on je imao svoj „privatni život“, kako je to nazivao.Novine, konjak, a ponekad i po koju ženu koja je bila trideset kilamrša‐ vija od Selme – nekoga ko je slušao dok bi on govorio i ko mu se divio kao misli‐ ocu, čovjeku i kavaliru nježnih osjećanja. Nevina razonoda, koja je bila potrebna kaoodmorposlijeborbezaopstanak. „Nekagovoreštahoće“,rečeSelma.„Tiimadasebrinešzasvojuporodicu“. „O tome možemo i kasnije da razgovaramo. Sad moram u partijski dom. Mo‐ ram da vidim šta će tamo odrediti. Možda su već i poduzeli mjere da ljude smjeste usela.Sigurnosveonekojisuizgubilistanove.Amoždaćeteivi...“ „Nikakvo„možda“.Akoostanemugradu,trčatćuponjemuivikati;vikati...“ Frejaunesepivo.Nijebilorashlađeno.Nojbauergaokuša,uzdržaseiustade. „Dailine?“upitaSelma. „Vratit ću se nazad. Onda ćemo o tome govoriti. Prije toga moram da znam odredbe.“ „Da ili ne?“ Nojbauer vidje kako Freja klima glavom iza svoje majke i daje mu znak da pri‐ vremeno pristane. „Pa dobro – da!“ reče on mrzovoljno. Selma Nojbauer zinu. Pritisak šiknu iz nje kao gasiz balona. Ona pade na sofu glavomnaprijed.Sofa je spadala uz fotelju izXVIII vijeka.Selma odjedanput pos‐ tade samo još gomilamekogmesa koju potresaju jecaji: „Neću da crknem– neću – sasvimnašimlijepimstvarima–nesada“. Prekonjene razbarušenekosegledalisuvedriinasmijanipastiripastirica sago‐ blenske presvlake. Gledali su sa svojim ironičnim smiješkom XVIII vijeka. Nojbauerjepromatrašezgađen.Lakojebilonjoj;onajevikalaiplakala,alikoje pitao šta se u njemu dešava. On je morao sve da proguta. Da bude čvrst. Stijena u moru!Sto tridesethiljadamaraka!Ni upitalanije zanjih! „Pazi dobro na nju“, reče on kratko Freji i izađe. Ubaštiizakućebila sudvojica ruskihzarobljenika.Radilisu jošuvijek,premda se smrklo. Nojbauerje to naredio prije nekoliko dana. Htio je damu se brzo preko‐ pa jedan dio. Namjeravao je da tu zasadi tulipane. Tulipane i nešto peršuna, majo‐ rana, bosioka i druge zeleni. On je vrlo volio začine u salati isosovima. Naredio je

to prije nekoliko dana.Otada je prošla čitava vječnost.Sada jemogao da sadiizgo‐ rene cigare i istopljeno olovo iz štamparije lista. Zarobljenici se nasloniše na lopate kad primijetiše da se Nojbauer približava. „Štastesezablenuli?“izdraseon.Uzdržanibijesizbiiznenada. Stariji od dvojice odgovori nešto na ruskom. „Rekao sam zablenuli! Isad ble‐ neš! Boljševička svinjo! Drsko čak! Sigurno se raduješ što razaraju privatnu svojinu čestitih građana,a?“ Rusništaneodgovori. „Hajdenaposao,vilijenipsi!“ Rusiganisu razumjeli.Gledalisu ga i pokušavali da razumiju šta jemislio.Noj‐ bauerse izmače i udari jednog u trbuh.Čovjek pade i opetse polako uspravi.On se dizao pomoću lopate, a zatim je zadrža u ruci. Nojbauer vidje njegove oči i ruke koje su stezale lopatu. Osjetistrah kao kakav udarac noža u želucu i izvuče revol‐ ver. „Huljo!Pružašotpor,a?“ Udari ga drškom revolvera među oči. Rus pade i ne diže se više. Nojbauer je burno disao. „Mogao samda te ustrijelim“, drhtao je.Pružati otpor!Htio je da podigne lopa‐ tu i dagaudari!Strijeljati!Čovjek jeprevišepošten!To jeono!Drugi bigaubio! Pogleda na stražara koji je postrance stajao u stavu mirno. „Drugi bi ga ustrije‐ lio.Vistevidjelikakojehtiodapodignelopatu?“ „Da, gospodin oberšturmbanfirer.“ „No, lijepo. Ajd, izručite mu kantu vode na tikvu“. Nojbauer pogleda drugog Rusa. Čovjek je kopao duboko pognut nad lopatom. Lice mu je bilo beskrvno. Sa susjednog zemljišta čuo se bijesan lavež nekog psa. Tamo se rublje vijorilo na vjetru. Nojbauer osjeti da su mu usta suha. On izađe iz bašte. Ruke su mu drhtale. Ta šta je to, mislio je. Strah? Ja se ne bojim! Ja ne! Ne valjda od jednog blesavog Rusa! Od čega onda? Šta je to sa mnom? Nije ništa! Samosamisuvišečestit,ništaviše.Veberbitogatipapolakoubijao.Dicbigaustri‐ jelio na mjestu. A ja ne.Ja sam previše sentimentalan, i to mi je greška. To je moja greška u svemu. Isa Selmom. Kola su čekala napolju. Nojbauer se isprsi. „U novi partijski dom, Alfrede! Jesu li ulice do tamo slobodne?“ „Samo ako budemo obišli oko grada?“ „Dobro! Vozi oko grada!“

Kola se okrenuše.Nojbauer primijetišoferovo lice. „Je lise nešto dogodilo,Al‐ frede?“ „Majka mi je poginula.“ Nojbauerse nelagodno vrpoljio tamo-amo.Joši to!Sto trideset hiljadamaraka, Selminadreka, a sadamora jošdapruža utjehu. „Moje saučešće“,rečekratko i voj‐ nički,dabinekakosvršiostim.„Svinje!Ubiceženaidjece!“ „Imismo njih bombardirali“.Alfred jegledao ulicu pred sobom. „Najprije smo mi njih!Ija sam tu bio. U Varšavi,Roterdamu, Koventriju! Prije nego što sam do‐ biometak i bio otpušten“. Nojbauer ga pogleda iznenađeno. Šta li je to samo danas? Najprije Selma, a sad šofer. Zarse sve pretumbalo? „To je bilo nešto drugo, Alfrede“, reče on. „Sasvim neštodrugo.Bilajetostrateškanužnost.Ovoječistoubistvo.“ Alfred ništane odgovori.Mislio jena svojumajku, naVaršavu,RoterdamiKo‐ ventri, na masnog njemačkog avijatičarskog maršala i naglo okrenu kola oko ugla. „Nesmijesetakomisliti,Alfrede!Tojevećgotovoveleizdaja.Razumljivoutre‐ nutku vašeg velikog bola, alije zabranjeno.Ja kao da ništa nisamčuo.Naređenje je naređenje, i to je dovoljno našim savjestima. Kajatise nije njemački. Ni pogrešno misliti.Firerveć zna šta radi.Miga slijedimo,igotovo!Timmasovnimubicamaon će već naplatiti kod njihovih kuća. Dvostruko i trostruko! Našim tajnim oružjem. Mi ćemo ih srušiti! Već sada bombardiramo Englesku danju i noću našim V-l. Mi ćemo cijelo ostrvo pretvoriti u pepeo,sa svimnovim pronalascima koje imamo. U posljednjem trenutku! I Ameriku uz to! Oni moraju da plate! Dvostruko i trostru‐ ko!Dvostruko i trostruko“ – ponavljao jeNojbauer, postajući pouzdaniji i počevši gotovosamdavjerujeuonoštojegovorio. On izvadi cigaru iz kožne kutijice i odgrize vrh. Htio je da nastavi. Osjetio je odjednomveliku potrebu za tim, aliušutjekad vidjeAlfredove stisnute usne.Ko se još za mene brine? Svako je samo sobom zabavljen! Trebalo je da se odvezem do svojebaštepredgradom.Tamosumojizečevi,meki,paperjasti,sacrvenimočimau sumraku. Oduvijek, još kao dječak, htio je da ima zečeve. Otac mu je to zabranji‐ vao. Sada ih ima.Vonjsijena i krzna isvježi listovi. Skrivenost dječačkih sjećanja. Zaboravljenisnovi. Ponekad je čovjek bio prokleto sam. Sto trideset hiljadamara‐ ka! Najviše što je kao dječak imao bilo je 75 feniga. Dva dana poslije ukralisu mu ih.

Izbijala je vatra za vatrom. Stari je grad gorio kao guba. On se sastojao gotovo samooddrvenihkuća.Rijekajeodražavalaplamenovekaodasamagori. Veterani koji su mogli da hodaju skupili su se u crnu gomilu pred barakom. U tomtamnom crvenilu moglisu da razaznaju da su stražarska mjesta na tornjevima jošprazna.Nebojebilooblačno.Bijelo-sivislojoblakabiojeobasjankaoperjefla‐ minga.Vatrajeplamsalačakiuočimamrtvaca,kojisunaslaganiležaliizanjih.Lak šum koraka skrenu pažnju broja 509. Lice Levinskog uzdiže se sa tla. Broj 509 udahnu duboko i ustade. On je ovaj trenutak očekivao čim je opet počeo da puže. Mogao jedaostane sjedeći, aliustao je; dapokažeLevinskomdamože da hoda i da nijebogalj. „Opetsveuredu?“upitaLevinski. „Naravno.Takonaslakonemoguslomiti“. Levinski klimnuglavom. „Možemo li negdje da razgovaramo?“ Odošenadrugustranugomilemrtvaca.Levinskiseosvrnubrzookosebe.„Stra‐ že se kod vasjoš nisu vratile?“ „Ovdje nema mnogo šta da se čuva. Kod nas neće niko pobjeći.“ „To i mislim. A noću vas ne kontroliraju?“ „Gotovo nikad.“ „A kako je danju? Dolaze li esesovci često u barake?“ „Skoro nikad. Boje se ušiju, dizenterije i tifusa.“ „A vaš blokfirer?“ „Tajdolazisamoprilikomprozivanja.Inačesemalobrinezanas.“ „Kakosezove?“ „Bolte. Šarfirer.“ Levinskiklimnuzadovoljno. „Starješineblokovaovdjenespavajuubarakama, jel’da?Samo sobne starješine.Kakav jevaš?“ „Nedavno si s njim govorio. Berger. Boljeg ne možemo naći.“ „Je li to liječnik koji sada radi u krematorijumu?“ „Da. Dobro si obaviješten!“ „Već smo se o tome obavijestili. Ko je vaš starješina bloka?“ „Hantke.Jedan zeleni. Prije nekoliko dana je izudarao namrtvo jednoga od na‐ ših.“ „Oštar?“ „Ne.Prostak.Ali znamalo o nama.I on se plaši da će se nečimzaraziti.Poznaje

samo nekolicinu od nas. Lica se suviše brzo mijenjaju. Blokfirer zna jošmanje. Kontrola je stvarsobnih starješina.Ovdje semože svaštauraditi.To si htio da znaš, zar ne?“ „Da. To sam htio da znam. Ti si me razumio.“ Levinski pogleda iznenađeno crvenitrokut na jaki broja 509.Nije toliko očeki‐ vao. „Komunist?“ upita. Broj 509 odrečeglavom. „Socijaldemokrat?“ „Ne.“ „A šta onda? Pa nešto ipak mora da si?“ Broj509gapogleda.Kožaokonjegovihočijubila je jošobojena izlivenomkrv‐ lju.Odtoga suočipostale svjetlije;one sugotovoprozirnosvjetlucaleubljeskuva‐ tre, kao da ne pripadaju tom tamnom izubijanom licu. „Komad čovjeka, ako ti je to dovoljno!“ „Šta?“ „U redu, ništa.“ Levinski ustuknu za trenutak. „Ah tako, idealist“ – reče onda sa nagovještajem dobroćudnog prezira. „No – štosemenetiče–kakohoćeš!Samoakosemožemonavasosloniti.“ „To možete. Na našu grupu. Na one koji tamo sjede. Oni su najduže ovdje“. Broj 509 razvuče usne. „Veterani.“ „A drugi?“ „Onisu isto toliko sigurni.Muslimani.Sigurni kaomrtvaci.Staraju se jošsamo zaneštohraneizamogućnostdaumruležeći.Nemajuvišesnagezaizdaju.“ Levinski pogleda broja509. „Prema tome, kod vas bise mogao neko da sakrije za izvjesno vrijeme, zar ne? Ne bi se primijetilo? Bar ne za nekoliko dana.“ „Ne, ako nije i suviše mastan.“ Levinskiprečuironiju.Onpriđebliže. „Neštokodnasvisi uzraku.Uraznimbarakama crvene starješine su zamijenje‐ nezelenim.Govorise„onoćnimimaglovitimtransportima“.Tiznašštajeto?“ „Da. Transporti u logore smrti.“ „Tačno.Šuška seiomasovnimlikvidacijama.Ljudikojisudošliizdrugihlogo‐ ra donijelisu te vijesti.Moramo da se pripremimo.Da organiziramo odbranu.Ese‐ sovcinećeotićitakolako.Uvezistimnismodosadamislilinavas.“

„Smatralistedamiovdjekrepavamokaopolucrknuteribe,jel’da?“ „Da. Alisad više ne. Možemo da vas upotrijebimo. Da kod vassakrijemo za iz‐ vjesno vrijeme važne ljude kad prijeko prigusti.“ „Zar bolnica više nije sigurna?“ Levinski ga opet pogleda. „Tako? I to znaš?“ „Da, to još znam.“ „Jesi li bio kod nas prijeko u pokretu?“ „To je svejedno“, reče broj 509. „Kako je sada?“ „Bolnica“,odgovoriLevinskidrugimtonomnegomaloprije,–„nijevišekaora‐ nije. Imamo još nekoliko naših ljudi u njoj, ali tamo od prije nekog vremena vrlo oštro paze.“ „A kako je sa odjeljenjem pjegavaca i trbušnog tifusa?“ „Ono je još naše. Ali to nije dovoljno. Potrebne su nam i druge mogućnosti da sakrijemo ljude. U našoj vlastitoj baraci to možemo da uradimo samo za nekoliko dana.Amoramodaračunamouvijeksaiznenadnimkontrolamaesesovacanoću.“ „Razumijem“,reče broj 509. „Potrebno vamjemjesto kao ovo, gdje se sve brzo mijenjaimalokontrolira.“ „Tačno.Igdjekontroluimanekolicinaljudiukojemožemodasepouzdamo.“ „To imate kod nas.“ Ja hvalim Mali logor kao da je kakva pekara, pomisli broj 509, a reče: „A šta je biloonozaBergera?Očemusteseviraspitivali?“ „Za njegovu službu u krematorijumu.Tamo nemamo nikog.Mogao bi nas oba‐ vještavati.“ „To može. On u krematorijumu vadi zube i potpisuje posmrtnice, ili tako ne‐ što.Onjetamovećdvamjeseca.Ranijiliječnik-zatvorenikiščezaojeprilikompos‐ ljednje izmjene sa brigadom za spaljivanje u jednom noćnom i maglovitom trans‐ portu.Aonda je tamo došao nekakav dentist kojije umro.Poslije toga uzelisuBer‐ gera.“ Levinskipotvrdiglavom.„Ondaimajošdva-trimjeseca.Atojevećdovoljnoza početak.“ „Da.To je dovoljno“.Broj 509 diže svoje zeleno i plavo lice.Znao je da se ljudi kojisu spadali u službu u kretmatorijumu smjenjuju svakih četiri do pet mjeseci, a onda ih odvode da bi bili otrovani gasom u nekom logoru smrti. Bio je to najjed‐ nostavniji način da se otarase svjedoka kojisu previše toga vidjeli. Berger je zbog toga, vjerojatno, imao još u najboljem slučaju četvrt godine da proživi. Ali, četvrt

godine je dugo. Mnogo se moglo dogoditi. Naročito uz pomoć Radnog logora. „Aštamimožemodaočekujemoodvas,Levinski?“upitabroj509. „Isto što i mi od vas.“ „To za nas nije tako važno.Mi zasad nemamo nikog da sakrivamo.Ono što tre‐ bamojestnjupa.Njupa!“ Levinski je šutio neko vrijeme. „Minemožemodasnabdijevamocijeluvašubaraku“,rečeon.„Totiznaš.“ „Nijeriječotome.Nasimadvanaest.Muslimaneionakonemožemovišespasi‐ ti.“ „I nama samim je nedovoljno hrane. Inače ne bisvaka dva dana novi pristizali ovamo.“ „To i ja znam. Ne govorim o zasićivanju; misamo nećemo da umremo od gla‐ di.“ „Ono što nam preostaje potrebno nam je za one koje već sada sakrivamo. Za njih ne dobijamo sljedovanje. Ali učinit ćemo za vas što možemo. Je li to dovolj‐ no?“ Broj 509 pomisli da je i dovoljno, a istovremeno i ništa. Obećanje – ali on ništa nijemogaodatražidokbarakaneučiniprotivuslugu. „Dovoljno je“, rečeon. „Dobro. Onda hajde da porazgovaramo jošisaBergerom. On može da postane vaščovjekzavezu.Taonsmijedaulaziunašlogor.Takojenajjednostavnije.Osta‐ le ćeš onda ti obavijestiti. Bolje je da što je moguće manje ljudi zna nešto o meni. Između grupe i grupe treba da postoji uvijek samo jedan jedini čovjek za vezu. I njegovzamjenik.Tojestaro,osnovnopravilo,kojetipoznaješ,zarne?“ Levinski pogleda oštro broja 509. „Koje ja poznajem“, odvrati broj 509. Levinskise odšulja kroz tamno crvenilo iza barake i zahoda prema izlazu.Broj 509 se vrati pipajući put. Iznenadno je bio vrlo umoran i izgledalo mu je kao da je danima govorio i naporno razmišljao.Otkada se vratio iz bunkera,sve je polagao u ovaj razgovor. U glavi mu se mutilo. Grad se dolje žario kao divovski gigant. On dopuza do Bergera. „Efraime“, reče. „Mislim da ćemo se izvući.“ Ahasfer se dogega. „Jesi li govorio s njim?“ „Da, stari. Oni će nam pomoći. I mi njima.“

„Mi njima?“ „Da“,reče broj 509 i uspravise. U glavi mu se više nije mutilo. „I mi njima. Ni‐ šta senedajeni za što.“ Bilo je u njegovomglasu nešto poput nekog besmislenog ponosa.Nisu imništa poklanjali; davali su za uzvrat. Bili su još korisni za nešto. Mogli su da pomognu čak i Velikomlogoru.Bilisu tako slabi da ih je u njihovoj tjelesnoj bijedi jedan oš‐ triji vjetarmogao da obori.Ali u ovomtrenutku onito nisu osjećali. „Izvuklismo se“, reče broj 509. „Opet imamo vezu. Nismo više izdvojeni. Ka‐ rantinjeprobijen.“ Izgledalo je kao da je rekao: mi nismo više osuđeni na smrt; imamo jednu malu šansu.Bilajetočitavaonadžinovskarazlikaizmeđuočajanjainade. „Sad moramo uvijek na to da mislimo“, reče on, „Moramo se time hraniti. Kao hljebom.Kaomesom.Krajse bliži!To je sigurno.Imi ćemo izaći!Ranije bi nasto saznanje dotuklo. Bilo je predaleko. Bilo je previše razočaranja. Sad je to prošlo. Sada je to na domaku. Sada nam mora pomoći. Moramo njime hranitisvoje moz‐ gove. Nada je kao meso.“ „Zarnijedoniovijesti?“upitaLebental.„Kakavkomadnovine,ilitakošta?“ „Ne. Sve je zabranjeno.Ali izradilisu tajniradioaparat od rashodovanih i ukra‐ denih dijelova. Za nekoliko dana će proraditi. Može biti da će ga ovdje sakriti. Ondaćemoznatištasedešava.“ Broj509izvadidvakomadahljebaizdžepa. „Levinskimijeovodao.“OnihdadeBergeru. „Evo,Efraime!Podijeliih.Doni‐ jet će još.“ Svako uze svoj komadić.Jelisu ga polako. Duboko dolje žario se grad.Iza njih ležalisu mrtvi. Mala grupa je šuteći sjedela i jela hljeb, i on im je drugačije prijao nego sav hljeb pojeden prije toga. On je bio kao neka neobična pričest koja ih je razlikovala od drugih u baraci.Odmuslimana! Ponovo su započeli borbu.Našlisu drugove. Imalisu cilj. Gledalisu polja i bregove, grad i noć, i u tom trenutku nije‐ danodnjihnijeprimjećivaobodljikavužicuistražarsketornjeve.

X Nojbaueropetpodižepapirkojije ležao nanjegovompisaćemstolu.Jednostav‐ no za tu braću – mislio je. To je jedno od onih rastegljivih naređenja, od kojih se svaštamogloučiniti,kojeizgledanedužno,aliznačineštosasvimdrugo.Trebaloje sastavljatilistuvažnijihpolitičkihzatvorenika–ukolikotakvihjošimaulogorima – bilo je dodato.Utome je i bio vic.Mig je bio razumljiv.Jutrošnja konferencija sa Dicom nije uopće više bila potrebna. Dicu je lako da priča: – Likvidirajte što je opasno – objasnio je. U ovakvim teškim vremenima ne smijemo imati izrazite ne‐ prijatelje domovine za leđima, a uz to ih joši hraniti. Govoriti je uvijek bilo lako, ali neko je onda to ipakmorao da učini. Ato je već bila druga stvar. Stvari takve vr‐ ste trebalo je imati sasvim tačno napisane. Dic nije ništa napismeno dao, a ovaj prokleti upitnik ovdje nije bio istinsko naređenje; on mu je ostavljao punu odgo‐ vornost. Nojbauer odgurnu akt u stranu i izvadi jednu cigaru. I cigare su postale rijetke. Imao je još četirisanduka, a onda je ostala „Njemačka straža“, a i nje nije bilomno‐ go.Gotovosvejeizgorjelo.Trebaloseboljeopskrbitidoksejošplivaloumasti!Ali kojemogaopomislitidaće jednogdanadotledoći! Veber uđe. Poslije kraćeg oklijevanja Nojbauer mu gurne kutiju. „Poslužite se“, – reče sa lažnom srdačnošću. „Rijetkosti! Prave, Partagas“‘. „Hvala! Ja pušim samo cigarete!“ „Tačno.Ja to uvijek zaboravljam. Dobro! Onda pušite vaše čavle za mrtvačke sanduke!“ Veber se uzdrža od cerenja. – Mora da stari ima teškoća; bio je gostoljubiv. – On izvadi jednu tanku zlatnu kutiju za cigarete iz džepa i otrese jednu cigaretu. 1933. godine kutija je pripadala pravnom savjetniku Aronu Vajcenblutu. Ona je bila sretan nalaz. Monogram je odgovarao: Anton Veber. To je bio jedini plijen kojijeonzasveovegodine zadobio;nijemutrebalomnogoinijetražioposjeda. „Evo, došlo je jedno naređenje“, reče Nojbauer. „Pročitajte ga i vi!“

Veber podiže akt. Čitao je sporo i dugo. Nojbauer je postajao nestrpljiv. „Ostatak je nevažan“, reče on. „U pitanju je samo pasus o političkim zatvorenicima. Koliko još otprilike imamo takvih?“ Veber vrati papir na pisaćisto. On kliznu preko politirane površine prema jed‐ nojmalojstaklenojvazisa ljubičicama. „Ne znamtobaštakotačno,momentalno“, odgovori. „Mora da je to otprilike polovica zatvorenika. Možda nešto više ili ma‐ nje. Svisa crvenim trokutom. Ne ubrajajući, naravno,strance. Drugi dio su krimi‐ nalci, nešto homoseksualaca, nazarena i njima sličnih.“ Nojbauer ga pogleda.Nije znao da lise Veber namjerno pravi ludim;Veberovo lice nije ništa odavalo. „Nisam na to mislio. Ta ljudi sa crvenim trokutom nisu svi politički Bar ne u smislu ovog naređenja.“ „Naravno da nisu.Crveni trougao predstavlja samo jednu uopćenu klasifikaci‐ ju.TosuJevreji,katolici,demokrati,socijaldemokrati,komunistiikoznaštajošuz to.“ I Nojbauer je to znao. Poslije deset godina nije bilo potrebno da ga Veber u tomepodučava.Imaojenesiguranosjećajdagalagerfireropetismijava.„Kakostoji sa odista političkim?“ – upita, ne dopuštajući da se išta primijeti. „To su, uglavnom, komunisti.“ „To možemo tačno da ustanovimo, zar ne?“ „Priličnotačno.Pišeudokumentima.“ „Imamo li osim tih još drugih važnih političkih ljudi ovdje?“ „Mogu dati da se ispita. Možda ima tu nešto novinara, socijaldemokrata i de‐ mokrata.“ Nojbauerizduva dimsvoje „Partagas“ ispred sebe.Čudnovato kako je jedna ci‐ gara još uvijek brzo umirivala i ulivala optimizam. „Dobro“, reče on srdačno. „Najprije ustanovimo to za sada. Pročešljajte dobro najprijeliste.Aposlijemožemouvijekjošreguliratikolikoljudiželimodaimamou svom izvještaju, mislite li i vi tako?“ „Naravno. Nije tako hitno.Imamo otprilike četrnaest dana. To je već sasvimli‐ jeprasponvremenaukomesemožekoještaobaviti,zarne?“ „Naravno.“ „Osim toga,može se ovo ili ono antidatirati; mislim stvari koje će se i onako si‐ gurno dogoditi. Ne moraju se ponovo popisivati imena ljudi koji će vrlo brzo mo‐ rati da se proknjiže kao mrtvi. Nepotreban posao! U najboljem slučaju zadaje be‐

skorisna pitanja.“ „Naravno. Preveliki broj tih ljudi vjerojatno nećemo imati – mislim toliki broj daupadneuoči.“ „Ne moramo da ih imamo“, reče Veber mirno. On je znao šta Nojbauer misli, a Nojbauer je znao da ga Veber razumije. „Naravno, diskretno“,reče. „To ćemo što je moguće diskretnije izvesti!Ja se u tome mogu na vasosloniti...“ On ustade i poče da buši oprezno krajsvoje cigare jednomkancelarijskom spa‐ jalicom koju je upravo bio savio. Maločasju je prebrzo odgrizao, pa sad nije više vukla. Dobre se cigare nikad nisu smjele odgristi. Uvijek samo oprezno slomiti ili oštrimnožićemsjeći.–„Kakostojisaradom?Imamoligadosta?“ „Tvornica bakra je bombardiranjemprilično izbačena iz produkcije. Naši ljudi tamo raskrčavaju. Ostala odjeljenja rade skoro sva kao i ranije.“ „Raskrčivanje? Dobra ideja!“ Cigara je opet vukla. – „Dic je sa mnom danas o tome govorio. Raščišćavati ulice! Raskrčivati bombardirane kuće! U gradu je po‐ trebno stotine ljudi. Ovo je slučaj nužde, ami imamo najjeftiniju radnu snagu. Dic jebiozato.Ija.Nemarazlogaprotiv,zarne?“ „Nema.“ Nojbauer je stajao na prozoru i gledao napolje. „Ovdje je došao još jedan upit radi stanja namirnica. Kako da se to uradi?“ „Da se izdaje manje namirnica“, – odgovori Veber lakonski. „To ide samo do izvjesnog stepena. Ako se ljudi skljokaju, neće više moći da rade.“ „Mi možemo da štedimo na Malom logoru. On je pun nekorisnih izjelica. A ko umre, taj više ne jede.“ Nojbauer potvrdi. „Ipak – vi znate moj moto – uvijek ljudski dok se može, – naravno,akovišenemože–naređenjejenaređenje!“ Stajali su sad obojica na prozoru i pušili. Razgovarali su mirno i poslovno kao dvaiskusnatrgovcastokomukakvojklaonici.Napoljusuradililogorašiulijehama koje su okruživale komandantovu kuću. „Sadim lijehe perunike i narcisa“, reče Nojbauer. „Žuto i plavo! Lijep sklad boja!“ „Da“, odgovori Veber bez oduševljenja. Nojbauersenasmija.–„Neinteresiravasvaljdamnogo,zarne?“ „Ne previše! Ja sam kuglaš!“

„Itojelijepo.“ Nojbauer je promatrao radnike još neko vrijeme. – „Šta radi zapravo logorska muzika!Timomciimajuprokletolijenživot.“ „Sviraju prilikom ulaska i izlaska i dva puta nedjeljno poslije podne.“ „Poslije podne radna odjeljenja nemaju ništa od tog. Naredite da uveče poslije prozivke sviraju jošjedan sat. To je dobro za ljude;razgaljuje ih! Naročito ako bu‐ demo morali štedjeti jelo.“ „Naredit ću!“ „Dakle, o svemu smo se dogovorili i razumijemo se“. Nojbauer se vrati svom pisaćem stolu. On otvori jednu ladicu i izvadi iz nje malu kutiju. – „Evo jošjednog iznenađenja za vas, Veber! Danasje došlo. Mislio sam da bi vas obradovalo!“ Veber otvori kutijicu. U njoj je bio krst za ratne zasluge. Na svoje čudo Nojba‐ ueropazi da jeVeber pocrvenio.Sve je drugo očekivao. „Evo jednepotvrde uz to“, objasni on. „Već je davno trebalo da ga dobijete. Ta mi smo ovdje u izvjesnom smislu također na frontu. I ni riječi više o tome!“ On pruži Veberu ruku. – „Teška vremena! Moramo da izdržimo!“ Veberizađe.Nojbauerjeklimaoglavom.Malitriksaordenombolje jedjelovao nego što jemislio. Negdje je svako ipak imao svoju slabost. On se zadrža nekoliko trenutakapremišljajućipredvelikomšarenomgeografskomkartomEvrope,kojaje visila na zidu, preko putaHitlerove slike.Zastavice na njoj više nisu bile na pravim mjestima. Nalazile su se još duboko unutarRusije. Nojbauerih je ostavio tu zabo‐ dene iz neke vrste praznovjerja da će one možda još jedanput biti na mjestu. On uzdahnu, vrati se pisaćem stolu, diže staklenu vazu sa ljubičicama i pomirisa ih. Dođe mu nejasna misao. – To smo mi! Naši najbolji, mislio je gotovo potresen. U našojdušiimamjestazasve.Željeznadisciplinauhistorijskojnuždi,aistovremeno najdubljaduševnost.Firersasvojomljubavljuzadjecu!Gering–prijateljživotinja! On pomirisa jošjedanput cvijeće. Sto trideset hiljada maraka je izgubio, a uprkos tomeje ipakbiouspravan.Nesalomljiv!Iopetsmisaoza lijepo!Ideja sa logorskom muzikomje biladobra.Večeras će ovamo gore doćiSelma i Freja.To ćena njih os‐ tavitisjajan utisak.On sjede zapisaćistroji otkuca sadvadebelaprstanaređenje za muziku. To je bilo za njegova privatna akta. Uz to je došao nalog da se slabi zatvo‐ renici oslobađaju rada.On je bio tačan u jednomdrugomsmislu.Ali, on ga je pros‐ to tako shvatio. Šta je Veber radio, bila je njegova stvar. On će već nešto uraditi. Krstzaratnezaslugestigaojeupravičas.Privatnaaktazadržavalasucionizdokaza

o Nojbauerovoj blagosti i brižnosti. Uz to, naravno, uobičajeni optužni materijal protiv pretpostavljenih i partijskih drugova. Ko stoji u vatri, taj se nikad ne može dovoljnopobrinutizazaklon. Nojbauer zaklopi plave korice fascikla i zadovoljno podiže telefonsku slušalicu. Advokat mu je dao odličan savjet: da kupuje bombardirana zemljišta. Također i nebombardirana.Na taj način su semogliizvaditi vlastiti gubici.Zemljišta zadrža‐ vaju svoju vrijednost i kad su sto puta bombardirana. Trebalo je iskoristiti trenut‐ nu paniku. Odjeljenje za raščišćavanje vraćalo se iz tvornice bakra. Ono je naporno radilo dvanaestsati. Dio velike hale srušio se, a razni drugi dijelovi bilisu teško oštećeni. Bilo jemalo poluga i kuka, te je najveći broj logorašamorao da radi golimrukama. Ruke su bile ranjave i krvarile su. Svisu bili mrtvi umorni i gladni. U podne su do‐ bili rijetku juhu, u kojoj su plivale nepoznate biljke. Uprava tvornice ju je veliko‐ dušno dala. Imala je samo jednu prednost: bila je topla. Zato su inženjeri i nadzor‐ nici tjerali logoraše kao robove. Onisu bili civili, ali neki nisu bili mnogo bolji od esesovaca. Levinski je išao sredinomreda.Kraj njega je koračaoVili Verner. Uspjelisu da prilikom rasporeda odjeljenja dođu u istu grupu. Nije bilo proziva po brojevima. Postojala je samo grupa od četiristotine ljudi.Raščišćavanje ruševina bilo je težak posao.Zanjegasejavljalomalodobrovoljaca,tejetakozaLevinskogiVernerabilo lakodaseprijave.Znalisuzaštotožele.Učinilisutovećnekolikoputaranije. Četiristotine logoraša koračalo jepolako.Među njima jebilošesnaestljudikoji suiznemogli zavrijeme rada.Dvanaestorica ihje jošmogladahodakadbiihpodu‐ pirali.Drugučetvoricusu nosili.Dvojicunagolojnosiljci, a dvojicudrugihza ruke i noge. Putdologorabiojedalek.Logorašesuvodiliokograda.Esesovcisuizbjegavali da ih puštaju kroz ulice. Nisu htjeli da ih ljudi vide. Asada nisu htjeli ni da logoraši opaze previše razaranja. Približavalisusejednojmalojbrezovojšumi.Deblasusvilenosvjetlucalaupos‐ ljednjim zracima dana. Esesovske straže i kapoi rasporediše se duž reda. Esesovci su držali puške na gotovs.Logorašisu se vukli naprijed. Ptice su cvrkutalemeđu gra‐ nama.Dah zelenila i proljećavisiojemeđugrančicama.Visibabe iprimule rasle su u jarcima.Voda je klokotala.Nitko to nije primjećivao.Svisu biliisuviše umorni.

Ondadođošeponovopoljainjive,astražeseopetskupiše. Levinski je išao sasvim uz Vernera. Bio je uzbuđen. „Gdje sionosmjestio?“–upitaon,nemičućiusnama. Verner učinislab pokret i pritisnu ruku o rebra. „Ko ga je našao?“ „Mincer, na istom mjestu.“ „Istu marku?“ Verner potvrdi. „Imamo li sada sve dijelove?“ „Da. Mincer će ih montirati u logoru.“ „Ja sam našao šaku patrona. Nisam mogao da pogledam da li odgovaraju. Mo‐ raosamihbrzosakriti.Nadamsedaćeodgovarati.“ „Veććemomoćidaihupotrijebimo.“ „Da li je inače neko nešto našao?“ „Mincer ima još dijelova revolvera.“ „Jesuliležalinaistommjestukaoijuče?“ „Mora da ih je neko tamo ostavio.“ „Naravno. Neko spolja.“ „Nekiodradnika.“ „Da. To je sad treći put kako se ponešto tamo nalazi. Nije to slučajnost.“ „Može li da bude neki od naših koji raskrčuju tvornicu municije?“ „Ne. Oni nisu dolazili ovamo preko. A mi bismo to znali. Mora da je neko spo‐ lja.“ Logorskipodzemnipokretvećjeodavnopokušavaodanabavioružje.Očekivali su posljednju bitku sa esesovcima i htjelisu da bar ne budu potpuno obezoružani. Bilojegotovonemogućnonaćivezu;alisad,otkakojepočelobombardiranje,odje‐ ljenje za raščišćavanje nalazilo je iznenadno na određenim mjestima dijelove oružja isamooružje.Biloje sakriveno podruševinama imorada su ga tamoostavljalirad‐ nici,dabigalogorašiumetežurazaranjapronašli. Ovinalazibilisurazlogštojeodjeljenjeza raščišćavanje imaloodjedanputviše dobrovoljacanegoinače.Svesutobilipouzdaniljudi. Zatvorenicisu prolazili pokrajlivade koja je bila ograđena bodljikavomžicom. Dvije krave sa bijelo-crvenomkožomdođoše sasvimuz žicu i počeše da njuškaju. Jedna jeodnjihmukala.Njihovemiroljubiveočisvjetlele suse.Gotovonijedanod zatvorenikanijeihgledao;toihječinilosamojošgladnijimnegoštosubili.

„Misliš li da će nas danas prije razlaza pregledati?“ „Zašto? Ni juče to nisu uradili. Naše odjeljenje nije bilo u blizini odjeljenja za oružje. Za raščišćavanje izvan fabrike oružja obično ne pretražuju“. „Nikad se ne zna. A ako budemo morali da bacimo stvari?...“ Verner pogleda u nebo. Blistalo je u ružičastoj, zlaćanoj i plavoj boji. – „Bit će većprilično kasno kad budemo stigli.Vidjet ćemo šta će se dogoditi.Jesiliti dobro sakrio metke?“ „Da. U jednu krpu.“ „Dobro. Ako se nešto dogodi, dodaj unazad Goldštajnu. On će ih dati dalje Minceru.OvajRemeu.Jedan od njih će ga baciti. Ako budemo imali nesreće i ese‐ sovci budu sa svih strana,spusti ih usred grupe, ukoliko bude potrebno. Ne u stra‐ nu. U tom slučaju neće moći da uhvate nekog određenog. Nadam se da će odjelje‐ nje za krčenje šume stići uporedo s nama. Miler i Ludvig su tamo obaviješteni o svemu.Prilikomulaska njihova će grupa pogrešno da shvati komandu i dokmi bu‐ demopregledavanidoćićeunašublizinuipreuzetistvari.“ Drum je zavijao, i u dugoj pravoj liniji približavao se gradu. Obrubljivalisu ga povrtnjacisadrvenimsjenicama.Unjima suradililjudiukošuljama, zasukanih ru‐ kava. Samo nekolicina digoše poglede. Već su poznavali zatvorenike. Miris preora‐ nezemljedopiraoje izbašte.Jedanpijevacjekukurijekao.Narubudrumastajalisu natpisizaautomobiliste:Pazi!Okuka!DvadesetsedamkilometaradoHolcfelda! „Štajeonotamo?“–upitaVerneriznenada.„Zarjetovećšumskoodjeljenje?“ Daleko ispred njih na drumu vidjeli su oni jednu tamnu gomilu ljudi. Ona je bila tako daleko da se nije moglo prepoznati ko je to bio. „Vjerojatno“ – reče Levinski. „Dolaze prije nas. Možda ćemo ih još stići.“ On se okrenu.Iza njega se klatioGoldštajn.Prebacio je ruke preko ramena dvo‐ jiceljudiivukaosezanjima. „Hajde“,–rečeLevinskionojdvojicikojisuganosili.–„Mićemovaszamijeni‐ ti!Kasnije,predlogorom,uzetćetegaponovo!“ On uze Goldštajna s jedne, a Verner ga je podupirao s druge strane. „Moje prokletosrce“–hripaojeGoldštajn.„Četrdesetgodina,asrcegotovo!Idiotski!“ „Aštosipošao?“–upitaLevinski.„Mogaosibitiprebačenuobućarskoodjelje‐ nje.“ „Htio samda vidimjedanput kako je izvan logora. Na svjež zrak!Bila je to gre‐ ška!“ Preko Goldštajnovog sivog lica preleti mučan osmijeh.

„ Oporavit ćeš se“ – reče Verner. „Samo se mirno objesi o naša ramena. Nije nam teško da te nosimo.“ Neboizgubiposljednjisjajipostadepepeljavo.Plavesjenkepadalesusabrežu‐ ljaka. „Slušajte“, – prošaptaGoldštajn. „Gurnite ono što je kod vasmeđumoje stvari. Ako budu pretraživali, oni će pregledavati vas, a možda i nosila. Ali nas, crkavce, nećekontrolirati.Mismoseprostoskljokali.Nas će takodapropuste.“ „Ako budu pretraživali, pretraživat će sve“, – reče Verner. „Neće nas kojismo skljokani. Nas neće! Uz put namse priključila još nekolici‐ na.Gurnitestvaripodmojukošulju!“ Vernerizmijenja pogled saLevinskim. – „Mani,Goldštajne!Mi ćemo već pro‐ ći!“ „Ne, dajte ih meni!“ Ova dvojica ništa ne odgovoriše. „Za mene je prilično svejedno da li će me ukebati. Za vas nije.“ „Besmislica!“ „Nema to nikakve veze sa žrtvovanjem ili pozom veličine“ – reče Goldštajn sa grčevitim smiješkom. „Prosto je praktičnije. Ja i onako više neću dugo.“ „Sve ćemomi to još vidjeti“ – odgovori Verner. „Ta, imamo da hodamo još go‐ tovo čitav sat.Pred logoromćešse vratiti u svojranijired.Ako se nešto dogodi, do‐ datćemotistvari.DatćešihodmahdaljeMinceru.Minceru,razumiješli?“ „Da.“ Neka žena prođe na biciklu. Bila je debela, sa naočarima, a pred sobom na upravljačunosilajetvrdkarton.Gledalajeustranu.Nijehtjeladavidizatvorenike. Levinski diže pogled i oštro se zagleda naprijed, „Slušajte“, – reče. „Ono tamo nije šumsko odjeljenje.“Crna masa ispred njih približavala se. Nisu je onistizali. Masa je njima dolazila u susret. Tada su mogli da vide da je to dug red ljudi koji nisumarširaliupravilnojkoloni. „Novajlije?“–upitanekoizaLevinskog.–„Ilikakavtransport?“ „Ne, nema esesovaca uz njih. Osim toga, oni ne marširaju u pravcu logora. To su civili.“ „Civili?“ „Ta vidiš i sam! Nose šešire. Ima i žena među njima. I djece; mnogo djece!“ Sada su jasnomogli da ih razaznaju. Dvije kolone su se brzo približavale jedna drugoj.

„Odbij udesno!“ – povikaše esesovci. „Odbij, jako udesno! Krajnji desnired, u jarak! Hajde!“ Nadglednicisutrčalidužkolonezatvorenika.„Desno!Odbij,udesno!Ostavili‐ jevupolovicudrumaslobodnom!Koizađe,bitćeustrijeljen!“ „To su bombardirani“ – reče Verner iznenada tiho i brzo. „Ljudi iz varoši. To su izbjeglice.“ „Izbjeglice?“ „Izbjeglice“, – ponovi Verner. „Mislimda imašpravo!“Levinski potvrdi očima. „To su stvarno izbjeglice.Ali ovoga puta njemačke izbjeglice.“ Riječ preletišapatom duž kolone. – Izbjeglice! Njemačke izbjeglice! Desrefu‐ giés allemands! – izgledalo je nečuveno, ali bilo je tačno.I, pošto su godinama po‐ bjeđivali i tjerali ljude kroz Evropu, moralisu sada da bježe u vlastitoj zemlji.Bile su to žene, djeca i stariji muškarci. Nosili su pakete, ručne torbe i kofere. Neki su imali mala kolica na kojima je bio natovaren prtljag. Išlisu bez reda i preko volje, jedni iza drugih. Dvije kolone bile su sada sasvim blizu jedna druge. Odjedanput se sve utiša. Čulo se samo jošpovlačenje nogu po drumu.I bez ijedne riječi,kolona zatvorenika poče da se mijenja. Nisu se sporazumjeli čak ni pogledima. Ali bilo je to kao da je neko zavikao bezglasnu komandu ovim smrtno umornim, iznemoglim i poluiz‐ gladnjelimljudima. Kao da imje neka iskra upalila krv, probudilamozak, oživjela nerve iskupilamišiće.Kolona koja jedotleposrtalapočedamaršira.Noge su se di‐ zale, glave se ispraviše, lica postadoše tvrđa, a u očima je bilo života. „Pustite me“, reče Goldštajn. „Ludost!“ „Puštajte me! Samo dok ovi tu ne prođu!“ Onigapustiše.Onsepovede,stisnuzube iuspravise.LevinskiiVernerstisnuše ga ramenima, ali nije bilo potrebno da ga drže. Išao je čvrsto sabijen između njih, sam,zabačeneglave,burnojedisao,aliišaojesam.Nejednakopovlačenjenoguza‐ tvorenika sada je svuda prešlo u neku vrstu izjednačenog koraka. Tu je bilo i odje‐ ljenjeBelgijanaca iFrancuza,ijednamalagrupaPoljaka.I onisumarširalisnjima. Nijemcisubilinaputuzaokolna sela.Nisuimali željezničkuvezujerje stanicabila razorena.Moralisustogapješice.NekolikocivilasatrakamaS.A.9 okorukeuprav‐ ljalisukolonom.Ženesubileumorne.Nekadjecasuplakala.Muškarcisubuljiliis‐ pred sebe.

„TakosmomibježaliizVaršave“–prošaptajedanPoljaktihoizaLevinskog. „A mi iz Liježa“, – odgovori jedan Belgijanac. „Mi isto tako iz Pariza!“ „Kod nas je bilo gore. Mnogo gore. Oni su nas drukčije tjerali.“ Jedvada suimali osjećanje osvete.Nije bilonimržnje.Žene idjecabilisu svuda isti. Češće je udes pogađao nevine negoli krive. Među ovom sumornommasom bilo je sigurno mnogo njih koji nisu ništa svjesno htjeli ni učiniti što bi pravdalo njihovu sudbinu. Nije to bilo ono što su logoraši osjećali. Bilo je to nešto sasvim drugo.Nije imalo ništa sapojedincima.Bilo jemalo veze isagradom, čak isa zem‐ ljomilinacijom;tojebilo prijeosjećanje neizmjerne i bezličnepravdekoja jeuskr‐ savala u trenutku kada su se kolonemimoilazile.Bio je izvršen iskoro uspio zločin nad svijetom; zakoni čovječnosti bili su srušeni i gotovo pogaženi. Etika života popljuvana, izbičevana, izrešetana mecima; pljačka je bila ozakonjena, ubistvo zas‐ lužno, terorje postao zakon; isad odjednom, u ovom trenutku bez daha, četiristo‐ tine žrtavadespotizmaosjetile suda jedošaokraj,da jeprogovoriojedanglasida je klatno zamahnulo unatrag. Osjećali su da neće biti spasene samo zemlje i narodi. Bit će spaseni zakonisamog života. Bilo je to ono za što ima mnogo imena.Jedno odnajstarijihinajjednostavnijihbilojebog,atojeznačilo–čovjek! Kolona izbjeglicamimoišla je sada kolonu zatvorenika. Nekoliko minuta je iz‐ gledalo kao da su izbjeglice zatvorenici, a zatvorenicislobodni.Dvoja špediterska kolasakonjimapunaprtljagasačinjavalisukrajkolone.Esesovcisunervoznojurili duž kolone zatvorenika i vrebali za i najmanjim znakom, jednom jedinom riječi. Ništa se nije dogodilo. Kolona je i dalje šutke marširala i uskoro noge počeše opet da se vuku, umorse povrati, a Goldštajn je opet morao da položiruke preko rame‐ naLevinskogiVernera.Aliipakkadsepojavišecrno-crveneogradelogorskogula‐ zasa željeznomkapijomistarimpruskimmotoom:Svakomenjegovo!–svisuovaj natpiskojijedugogodinabiostrašnaporugapromatraliodjednomnovimočima. Logorskamuzikačekalajenakapiji.Sviralajemarš„Frederikusreks“.Izanjeje stajao izvjestan broj esesovaca i pomoćnik lagerfirera. Zatvorenici počeše da marši‐ raju. „Noge gore! Pozdrav nadesno!“ Šumsko odjeljenje još nije bilo stiglo. „Stoj! Razbroj’s!“ Razbrojašese.LevinskiiVernerpromatralisuzamjenikalagerfirera.Onsekla‐

tioukoljenimaipovikao:„Ličnipretres!Prvagrupa,naprijed!“ Opreznimpokretima krpa sa zamotanimkomadima oružja kliznu nazad uGol‐ dštajnove ruke. Levinski osjeti kako ga odjednom obli znoj. SS-šarfirer Ginter Štajnbrener, koji je kao lovački pas vrebao, primijeti negdje neki pokret. On se probi udarcima pesnica do Goldštajna. Vernerstisnu usne. Ako stvarisadnisukodMincerailiRemea,moglojesvedabudesvršeno. Prije nego što je Štajnbrenerstigao, Goldštajn pade. Štajnbrener ga udari u re‐ bra. „Ustani, svinjo!“ Goldštajn pokuša. Diže se na koljena, uspravise, zajeca, pjenamu izbi na usta i pade ponovo. Štajnbrener vidje sivo lice i prevrnute oči. On udari Goldštajna još jedanput i poče se premišljati da li da mu metne pod nos upaljenu šibicu, da bi ga razbudio. Ali onda se sjeti da je prije kratkog vremena išamarao jednog mrtvaca i da se osra‐ motio pred drugovima. Dva puta mu se to isto nije smjelo desiti. Gunđajući on se povuče. „Šta?“–rečepomoćniklagerfireradosadnosprovodnicimakolone.–„Ovonisu oni iz tvornice oružja?“ „Ne, ovo je samo odjeljenje za raščišćavanje.“ „Ah,tako!Agdjesuovidrugi?“ „Upravo idu uzbrdo“, reče SS-oberšarfirer, koji je sprovodio odjeljenje. „No, dobro! Onda napravite mjesta! Ove grmalje ovdje ne treba pregledati“. „Gub’tese!Prvagrupa,nazad!“–komandiraojeoberšarfirer.„Odjeljenje,stoj! Nalijevo imarš!“ Goldštajn se diže. Teturao je, ali je uspio da ostane u grupi. „Bacio?“ – upita Verner gotovo nečujno, kad je Goldštajnova glava došla do njegove. „Ne.“ Vernerovoseliceopusti.–„Sigurnone?“ „Ne.“ Oni uđoše.Esesovcisenisu višebrinuli zanjih.Izanjih je stajalakolona iz tvor‐ nice oružja. Nju su tačno pregledavali. „Kod koga je?“ upita Verner. „Kod Remea?“ „Kod mene.“ Odmarširašedozborištaipostrojišese.

„Šta bi se dogodilo da se nisi više podigao?“ upita Levinski. „Kako bismo mi onda od tebe dobilistvari a da niko ne primijeti.“ „Ja bih se digao.“ „Kako to?“ Goldštajn se smješkao. „Nekadasamhtiodapostanemglumac.“ „Pretvarao si se?“ „Neusvemu.Samouonomposljednjem.“ „A pjena na ustima? I to je bila gluma?“ „To su školski trikovi.“ „Paipakjetrebalodadašdalje.Zaštonisi?Zaštosizadržao?“ „Tosamtivećranijeobjasnio.“ „Pazi! Dolaze esesovci“, prošapta Verner. Stadoše mirno.

XI Novi transport stiže popodne. Otprilike hiljadu petsto ljudi vuklo se uzbrdo. Imalisumanje invalida nego što semoglo očekivati.Ko bi na dugomputu ostao da leži,tajjebioodmahustrijeljen. Dugo je trajalo dok su preuzeli ljude. Esesovska pratnja koja ih je isporučivala pokušala jeda prokrijumčari nekoliko desetinamrtvih koje je zaboravila da otpiše. Alilogorska birokracija jebilanaoprezu.Tražila jeda joj pokažu svako tijelo, živo ili mrtvo, i preuzela je samo one kojisu živi prošli kroz ulaznu kapiju. Pri tome je došlo do incidenta koji je esesovcima pružio mnogo razonode. Dok je transport stajao pred vratima,još nekoliko ljudijeklonulo.Njihovidrugovisu pokušavali da ih izvuku sa sobom, ali esesovcisu komandirali trčeći korak i tako su onimorali da prepuste sudbinijedan dio invalida.Rasturenih naposljednjih dvjestametara puta, otprilike dvadesetak njih ostalo je. Oni su kriještali i hripali, pijukali kao ranjene ptice ilisu prosto ležalisa prestrašenimrazrogačenimočima,isuviše slabi da bi vi‐ kali. Znalisu šta ih čeka ako zaostanu. Vidjelisu kako stotine njihovih drugova za vrijememaršaginuodmetakaupotiljak. Esesovci brzo primijetiše vic. „Gle ti kako ovi prosjače da dođu u koncentraci‐ onilogor!“–vikaojeŠtajnbrener. „Hajde, hajde!“ drali su se esesovci koji su isporučivali transport. Zatvorenicisupokušalidapužu. „Trka kornjača“, trijumfirao je Štajnbrener. „Ja se kladim na ćelavka u sredini“. Ćelavko je puzao široko rastavljenih ruku i koljena kao kakva iznemogla žaba na klizavom asfaltu. On prođe pokraj drugog jednog zatvorenika kome su ruke ci‐ jelovrijemeklecaleulaktovima,alikojijejedvanapredovao,madasedizao.Svioni kojisu puzali držalisu vratove na jedan čudan način,stremećispasonosnoj kapiji, aliistovremenonapetoosluškujućidalićepozadiodjeknutipucnjevi. „Hajde, naprijed, ćelavko!“ Esesovci napraviše špalir.Iznenada grunuše otraga dva pucnja.Ispalio ih je je‐

dan SS-šarfirer iz pratnje. Cereći se on stavi revolver nazad u futrolu. Pucao je samouzrak. Međutim, zatvorenike uhvati od tih pucnjeva samrtni strah. Mislili su da su dvojicaposljednjihmeđunjimaubijeni.Usvojojizbezumljenostisadsujošsporije napredovali negoliranije.Jedan ostade ležeći.Pružio je ruke i zgrčio šake.Usne su mu drhtale, a na čelu mu izbiše krupne graške znoja. Drugi leže mirno i pokorno, licazagnjurenoguruke.Legaojedaumreivišesenijemicao. „Joššezdesetsekundi!“ derao se Štajnbrener. „Jedna minuta! Za jednu minutu zatvorit će se ulaz u raj!Ko dotle ne bude unutra,morat će da ostane napolju!“ Gledao je na svojručnisat imicao kapiju kao da će da je zatvori.Ljudski insekti odgovorišestenjanjem.Šarfirerizpratnjeispalijošjedanmetak.Gmizanjepostade jošočajnije.Samosečovjeksalicemurukamanijemicao.Onsepomirio. „Hura!“ povika Štajnbrener. „Moj ćelavko je uspio!“ On zadade čovjeku ohrabrujući udarac u stražnjicu. Istovremeno je i nekoliko drugihprošlokrozkapiju,alivišeodpolovicenjihostalojenapolju. „Još trideset sekundi“, vikao je Štajnbrener glasom spikera. Šištanje, grebanje i kuknjava se poveća. Dva čovjeka ležala su bespomoćna na ulici, veslajući irukama i nogama, kao da hoće da plivaju.Nisu više imalisnage da sedignu.Jedanjeplakaouvisokomfalsetu. „Cičiškaomiš“, objasniŠtajnbrener,kojije i daljegledao na svojručnisat. „Još petnaest sekundi!“ Začu se jošjedan pucanj. Ovoga puta nije otišao u zrak. Čovjek koji je položio lice u ruke trzao se, a zatim se pruži, kao da je dublje utonuo u drum. Oko njegove glave krv napravi lokvu kao taman aureol. Zatvorenik kojise kraj njega molio po‐ kuša da skoči. Digao se samo na jedno koljeno i kliznuo u stranu, tako da je ležao na leđima. Zatvorio je sada grčevito oči i pokrenuo ruke i noge, kao da još uvijek želi da pobjegne, kao da ne zna damaše po zraku kao novorođenče u kolijevci. Val smijeha pratio je njegovenapore. „Kako ćeš ga uzeti, Roberte?“ – upita jedan od esesovaca šarfirera koji je ubio prvog.„Odzada,krozplućaikroznos?“ Robert zaobiđe polako oko čovjeka koji je mlatarao. Jedan trenutak stade za‐ mišljenoizanjega.Aondaispalimetakukososastranekrozglavu.Čovjekseskupi, udari nekoliko puta cipelama teško o drum i pade nazad. Polako privuče jednu noguksebi,pružije,privučeje,pruži... „Ovoga nisi tačno pogodio, Roberte.“

„Jesam“, odgovori Robert ravnodušno, ne gledajući kritičara. – „Ovo su još samo nervni refleksi.“ „Gotovo“,reče Štajnbrener. „Vaše je vrijeme prošlo. Kapija se zatvara.“ Stražapočezaistalaganodazatvarakapiju.Začusekrikstraha. „Samo nemojte tako navaljivati, moja gospodo“, vikao je Štajnbrener, užagrenih očiju.„Jedanzadrugim,molim!Inekanekokažedamiovdjenismoomiljeni!“ Trojica ljudi nisu višemogla dalje. Onisu ležali na putu u razmaku od nekoliko metara.Robert ubi mirno dvojicu kroz potiljak; treći ga je, međutim, pratio pogle‐ dom. On je napola sjedio i kad mu je Robert prilazio odzada, okrenu se za njim i pogleda ga kao da će tako moći da zadrži metak. Robert je dvaput pokušao; oba puta je onaj uspio posljednjimsnagama da se toliko okrene da gledaRoberta u oči. NajzadRobertslegnuramenima.„Kakohoćeš“,rečeiispalimumetakulice. On vrati oružje. „To iznosi upravo četrdeset!“ „Četrdeset?Kojesitiubio?“upitaŠtajnbrenerpribližavajućise. Robertpotvrdi.„Izovogtransporta.“ „Gromipakao!Ala sitinumera!“Štajnbrenerga jegledaosadivljenjemizaviš‐ ću, kao što se gleda neko ko je postavio rekord u sportu.Robert je bio samo nekoli‐ kogodinastarijiodnjega.„Tosezoveklasa!“ Jedan stariji oberšarfirer dođe. „Vi sa vašom pucnjavom!“ psovao je. „Sad će opet biti novog cirkusa zbog dokumenata za ubijene. Ovi ovdje tjeraju takvu tač‐ nostkaodasmoimdovelisameprinčeve“. Tri sata poslije pristupanja transporta ličnoj primopredaji, trideset ljudi je po‐ padalo, a četvorica su bilimrtvi. Od jutra transport nije dobio vode. Pred blokom6 dvojica zatvorenika pokušala su da prokrijumčare kantu sa vodomdok su esesovci bilinegdjezaposleni.Uhvatilisuihisadsuvisilisaiščašenimzglobovimanakrsto‐ vima pokraj krematorijuma. Lična primopredaja tekla je dalje. Dva sata kasnije, sedmorica su bili mrtvi, a preko pedesetih je ležalo kojekuda.Od šestsati pošlo jebrže.Dvanaestorica su bili mrtvi, preko pedeset ih je ležalo na zborištu. U sedam sati bilo ih je stodvadeset, a više se nije moglo ustanoviti koliko ih je bilo mrtvih. Onesviještenisu se isto tako malokretalikaoimrtvi. U osam sati je bila završena lična primopredaja onih kojisu još mogli da stoje. Smračilo se, a nebo je bilo puno srebrnih oblačića. Radna odjeljenja su se vraćala. Radilasuprekovremeno,dabisestransportomprijetogamoglozavršiti. Odjeljenjezaraščišćavanje jeopetnašlooružje.Bilojevećpetiputuvijeknais‐

tom mjestu. Ovog puta bila je i jedna cedulja: mislimo na vas! Odavno su znali da sutoradnicitvornicemunicijekojisunoćuzanjihsakrivalioružje. „Gledajtituzbrku!“prošaptaVerner.„Proćićemo.“ Levinski pritisnu tanki paketić o svoja rebra. „Šteta što nemamo više. Više od dva dana nećemo imati nikakve mogućnosti. Tada je gotovo sa raskrčivanjem.“ „Neka uđu!“ komandirao je Veber. „Prozivka će biti kasnije.“ „Do đavola! Što nemamo kakav top kod sebe?“ mrmljao je Goldštajn. „Takva svinjska sreća!“ Išli su prema barakama. „Novi u dezinfekciju“ naredio jeVeber. „Nećemo da namse unese tifusili kak‐ vašuga.Gdjejekapoizspremištazaopremu?“ Kapo se javi. „Neka se izvrši dezinfekcija i dezinsekcija stvari ovih ljudi!Imamo li dovoljno odjećezapresvlaku?“ „Na službu, gospodin šturmfirer!Prije četiri nedjelje je prispjelo još dvije hilja‐ de komada.“ „Tačno.“ Veber se prisjeti. Odijela su poslali iz Aušvica. U logorima smrti je bilo uvijek dovoljno stvari za predaju drugim logorima. „Naprijed, u kacu sa ovim tipovima!“ odjeknu komanda. „Svlačise! Na kupa‐ nje!Odjećuirubljenazad, aprivatne stvarimetnutipredase!“ Nemir uđe umračne redove. Komanda jemogla zaista da znači kupanje, ali isto tako i trovanje gasom. U gasnim komorama logora smrti odvodili su ljude gole, pod izgovorom da idu na kupanje. Iz prskalica tuševa na plafonu prostrujao bi ondaotrovnigasumjestovode. „Šta da radimo?“ prošapta zatvorenik Sulcbaher svom susjedu Rozenu. „Da padnemo?“ Svuklisu se.Znalisu da, kao već često dosad,moraju da donesu u sekundi odlu‐ ku o životu i smrti. Nisu poznavali logor. Ako je to bio logor smrti sa gasnim ko‐ morama, onda je bolje bilo pretvarati se da je čovjek pao. Time se dobijala mala šansadasedužeproživi,jeronesviješteniobičnonisuodmahbiliodvođeni.Tašan‐ sa je mogla uz sreću da se pretvori u to da ostanu živi; čak ni u logorima smrti nisu sve ubijali. Ako je to,međutim, bio logor bez gasnih komora, onda bi padanje bilo opasno.Moglosedogoditidačovjekbudeodmahlikvidirankaobeskoristan. Rozen pogleda prema onesviještenim. Primijetio je da se ne čini nikakav poku‐ šaj da ih osvijeste.Iz toga je zaključio da ihmožda i ne vode u gasne komore,inače

biihpovelikolikogodbibilomogućno. „Ne“, prošapta, „još ne.“ Redovikojisubilidomaločastamni,sadsuse svjetlucaliuprljavombjelilu.Za‐ tvorenicisu stajali goli;svaki je od njih bio čovjek, ali na to su gotovo potpuno za‐ boravili. Transport je bio protjeran kroz veliku kacu sa oštrim dezinfekcionimrastvo‐ rom. Umagazinu saodjećomsvakome jebilo dobačeno nešto odijela.Sada su redovi stajali opet na zborištu. Oblačili su se brzo. Bili su – ako se to tako moglo reći – sretni; nisu došli u logorsmrti. Stvari koje su dobili nisu imodgovarale. Sulcbaher je umjesto rublja imao vunene ženske gaće sa crvenimvrpcama. A Rozen – misnu košulju nekog svećenika. Sve su to bile stvari mrtvih. Misna je košulja imala rupu od hica, oko koje se stvorila žućkasto rasplinutamrlja od krvi.Košulja je bila samo ovlašno oprana.Jedan dio ljudi dobio je drvene cokule sa oštrimrubovima, koje su dolazile iz jednog raspuštenog holandskog koncentracionog logora. Bile su kao sprava za mučenje za nenaviknute, krvavo nažuljene noge od hodanja. Trebalo je da otpočne raspodjela na blokove. U tomtrenutku začuše se sirene u gradu. Sve očise upriješe u lagerfirera. „Nastavite!“ vikao je Veber kroz buku. Esesovciikapoitrčalisunervozno.Redovizatvorenikastajalisumirno;samosu licabilaneštovišepodignutaiblijedosuseocrtavalanamjesečini. „Glavurde dolje!“ povika Veber. Esesovci i kapoi trčalisu duž redova i ponavljali. Umeđuvremenu bi pogledali gore.Glasovisuimsegubiliubuci.Upotrebljavalisusvoje toljage.Veberjehodao srukamaudžepovimakrajemtrgaamo-tamo.Nijedaonikakvadaljnjanaređenja. Nojbauerupadenaglo.„Štaje,Veber?Zaštoljudijošnisuubarakama?“ „Još nije izvršena raspodjela“, odgovori Veber flegmatično. „Svašta! Ovdje ne mogu da ostanu. Na otvorenom prostoru mogu ih smatrati trupama.“ Zavijanje sirena se promijeni. „Prekasno“, reče Veber. „U pokretu će biti još uočljiviji.“ Stajao je i gledao Nojbauera. Nojbauer to primijeti. Znao je da je Veber očeki‐ vao da on otrči u sklonište.Aon ostade ljutit.

„Prokleta glupost!Poslati namove tipove!“ galamio je on. „Treba da pročešlja‐ mo svoje vlastite, a onda namnatovare još čitav jedan transport na vrat.Besmisle‐ no!Zašto ovu bandunepošalju u nekilogorsmrti?“ „Logori smrti leže vjerojatno predaleko naistoku!“ Nojbauer ga pogleda. „Kako vi to mislite?“ „Predaleko na istoku. Putevi i pruge treba da su slobodne za drugu svrhu.“ Nojbauer osjeti opet hladnu kandžu straha u želucu. „Jasno“, reče on, da bi se samumirio,„zanapredovanjepremafrontu.Datćemomivećnjima!“ Veber ne odgovori ništa. Nojbauer ga pogleda mrzovoljno. „Nareditedaljudilegnu!“reče.„Ondaćemanjeličitinaformaciju.“ „Na zapovijest!“ Veber se odgega nekoliko koraka naprijed. „Lezi!“ komandirao je. Redovi popanuše. Veberse vrati. Nojbauerje htio da ode svojoj kući, ali nešto mu se u Veberovom držanju nije dopadalo. Ostao je. I to je jedan od nezahvalnih tipova,mislio je.Tek što sammu nabavio krst za ratne zasluge, a već postaje bezo‐ brazan. I to mi je podvig! A šta on ima još da izgubi? Nekoliko komada lima na svojim šašavim herojskim grudima. I dalje ništa, taj plaćenik! Do napada nije došlo. Poslije izvjesnog vremena razlijegoše se i signali za presta‐ nakuzbune.Nojbauerseokrenu. „Što je manje mogućno svjetla! Požurite malo sa raspodjelom na blokove! U mraku se i onako malo vidi. Ostatak mogu blokovske starješine sutra da obave sa pisarnicom“. „Na zapovijest!“ Nojbauer je i dalje stajao. On je promatrao odlazak transporta. Ljudi se s mu‐ komuspraviše.Mnogisu zaspali iscrpljeni i drugovisumorali da ih drmaju dok se neprobude.Drugisuležaliisuvišeiznemoglidabijošmoglihodati. „Mrtve u dvorište krematorijuma! Onesviještene ponijeti sobom!“ „Na zapovijest!“ Red se formirao i počeo da kreće na put prema barakama. „Bruno! Bruno!“ Nojbauer se trže nazad. Kroz ulaznu kapiju preko zborišta dolazila je njegova žena. Bila je skoro histerična. „Bruno!Gdjesi!Jeliseneštodogodilo?Jesili...“ Ona ga vidje i naglo stade. Kći je išla za njom. „Šta radite vi ovdje?“ upita Nojbauer vrlo ljut, ali tiho, jerse Veber upravo na‐

šao u blizini. „Kako ste ušle ovamo?“ „Straža. Ta on nas poznaje! A tise nisi vraćao, pa sam mislila da tise nešto do‐ godilo. Svi tiljudi...“ Selmapogledaokosebekaodasebudi. „Zar vamnisamrekao da ostanete u momslužbenom stanu?“ pitao je Nojbauer jošuvijektiho.„Zarvamnisamzabraniodaulaziteovamo?“ „Oče!“ rečeFreja. „Majka jebila izvan sebe od straha.Onevelike sirene sasvim uz...“ Transport zaokrenu u glavnu ulicu. On prođe tik do Nojhauera. „Šta je ovo?“ izusti Selma. „Ovo?Bašništa.Transportkojijedanasstigao.“ „Ali...“ „Nema nikakvog „ali“! Šta vi ovdje tražite? Napolje!“ Nojbauer gurnu svoju ženuikćerkuustranu.„Ajde,naprijed!“ „Kako oniizgledaju!“Selma jebuljila u licakoja su upravo prolazila kroz jedan trak mjesečine. „Kakoizgledaju?Tosuzatvorenici!Izdajnicidomovine!Akakodrukčijedaiz‐ gledaju?Kaokomercijalnisavjetnici?“ „Aovikojeoninose?Oni...“ „Sadmijedosta!“ izdra seNojbaiuer. „Samomijoštonedostaje!Cifrastepriče! Oviljudisudanasovamo stigli.Stimkako oniizgledajuminemamo nikakveveze. Naprotiv!Onitreba ovdje da sepothrane.Zarne?“ zapitaonVebera. „Naravno, oberšturmbanfirer!“ Veber preleti preko Freje lako zainteresiranim pogledom i odedalje. „Evovamsad!Asadnapolje!Zabranjenojezadržavatiovdje!Nijeovozoološki vrt!“ Gurao je ženu dalje. Bojao se da bi Selma mogla nešto opasno da kaže. Moralo se paziti na sve strane. Niko nije bio pouzdan, čak ni Veber. Prokletstvo! Selma i Freja su baš morale da dođu ovamo gore kad je transport tu. Zaboravio je da im kaže da ostanu u gradu.Selma uprkostome sigurno ne bi ostala!Vrag bi znao zašto je bila tako nervozna! Inače je bila naočita žena, ali čim bi zasvirala sirena, ona bi postajala malokrvni djevojčurak. „A stražu ću da izbrusim! Prosto vas pustili unutra! Tako nešto! Idući put pus‐ titćemakoga!“ Freja mu se okrete. „Neće baš mnogi htjeti unutra.“

Nojbaueru stade dah za trenutak. Šta je to bilo? Freja! Njegova vlastita krv i meso! Njegova zjenica! Revolucija! On pogleda Frejino mirno lice. Nije ona to takomogladamisli.Ne.Onajetomislilabezazleno.Onsenasmijeneposredno. „No, to baš ne znam! Ovi ovdje iz ovog transporta prosjačilisu da ostanu. Pro‐ sjačili!Plakali!Štamisliškakoćeoniizgledatizatrinedjelje?Nećesemoćiprepoz‐ nati! Mismo ovdje najbolji logor u cijeloj Njemačkoj! Poznati po tome! Pravisa‐ natorijum!“ Pred Malim logorom stajalo je još preostalih dvjesta ljudi iz transporta. Bilisu to najslabiji. Podupirali su se međusobno. Sulcbaher i Rozen bili su među njima. Zatvorenici iz blokova stajalisu napolju u redovima. Znalisu da Veberlično kon‐ trolira raspored. Berger je stoga poslao Buhera i broj 509 po hranu. Htio je da iz‐ bjegne da ih lagerfirer vidi; ali, vratilisu ih iz kuhinje.Jelo je trebalo da se razdijeli tekkadsetransportsmjesti. Nigdjenijegorjelo svjetlo.Samo suVeberiSS-šarfirerŠulte imali džepne lam‐ pe, koje su s vremena na vrijeme palili. Starješine blokova su raportirale. „Ubacite ostatak ovdje!“ reče Veber drugom logorskom starješini. Logorskistarješina je raspodjeljivao ljude. Šulte je kontrolirao. Veberje i dalje švrljaookolo. „Zašto ih ovdje ima toliko manje negoli prijeko?“ upita kad je došao do sekcije Dbarake 22. Starješina blokaHantke stademirno: „Prostorija jemanja nego u drugimsekci‐ jama, gospodin šturmfirer!“ Veberupalisvojudžepnulampu.Svjetlojeprelijetaloprekoukočenihlicabroja 509 iBuhera. Onisu stajali u stražnjem redu. Krug svjetla kliznu preko broja 509, osvijetli ga, ode dalje i vratise. „Tebe poznajem! Odakle?“ „Većsamdugoulogoru,gospodinšturmfirer.“ Krugsvjetlaspustisedoljenabroj. „Vrijeme je da crkneš!“ „To je jedan od onih koji su nedavno morali da se jave u pisarnicu, gospodin šturmfirer“,raportiraojeHantke. „Ah, da! Tačno.“ Krug svjetla odšeta opet dolje do broja, a onda ode dalje. „Pribilježite jednom ovaj broj, Šulte!“

„Razumijem!“ reče šarfirerŠultesvježimmladenačkimglasom. „Kolikoovdje daihuđe?“ „Dvadesetorica. Ne, tridesetorica. Nek se zguraju!“ Šulteistarješinalogoraodbrojašeipribilježiše.Izmraka suočiveteranaproma‐ traleŠulteovuolovku.Nisuvidjelida je zapisaobroj509.Vebermuganije rekao, a džepna lampa se opet ugasila. „Gotovo?“ upita Veber. „Da.“ „Ostatak piskaranjamože i pisarnica sutra da obavi.Marš prijeko!I pocrkavaj‐ te!Inačećemovammipomoći!“ Veberse vraćao široko isamopouzdano logorskom ulicom. Šarfirerisu išli za njim.Hantkejebazaojošnekovrijeme. „Nosači hrane, napolje!“ progunđa najzad. „Ostaniteovdje“,šapnuBergerbroju509iBuheru. „Moguidrugidaodu.Bolje jedanenaletitejošjednomnaVebera.“ „DalijeŠultezapisaomojbroj?“ „Nisam vidio.“ „Nije“, reče Lebental. „Ja sam stajao sprijeda i pazio. Zaboravio je u brzini.“ Tridesetoricanovihstajalisunekovrijemegotovonepomičniupomrčini. „Imalimjestaubarakama?“upitakonačnoSulcbaher. „Vode!“ prostenja neki čovjek promuklo kraj njega. „Vode! Dajte nam, za ime Hrista, vode!“ Neko donese limenu kantu dopola napunjenu vodom. Novi jurnuše na nju i prevrnuše je;nisu imali čime da piju osimrukama.Baciše se na tlo i pokušavahu da rukamauhvatevodu.Stenjalisu.Usnesuimbilecrneiprljave.Lizalisuzemlju. BergerprimijetidaRozeniSulcbahernisuutomeučestvovali „Imamočesmukraj zahoda“,rečeon. „Onadoduše samocurka, alisvremenom će senakupitidovoljnozapiće.Uzmitekantuidonesite!“ Jedan od novajlija iskesi zube. „Danamumeđuvremenupožderetejelo?“ „Ja ću poći“, reče Rozen i uze kantu. „Ija“.Sulcbaherprihvatidrugikrajkante. „Ostanitiovdje!“rečeBerger.„Buherćepoćisnjimipokazatimugdjejeto.“

Ova dvojica odoše. „Ja sam ovdje sobnistarješina“, rečeBerger novima. „Kod nasje ovdje red. Savjetujem vam da ga se pridržavate.Inače, bit ćete kratkog vije‐ ka.“ Niko ne odgovori. Berger nije znao da li ga je uopće neko slušao. „Ima li mjesta u barakama?“ upita Sulcbaher još jednom poslije nekog vremena. „Nema.Moramodaspavamonaizmjenično.Nekićemoratidaostanunapolju. „Imalijošneštozajelo?Mismočitavdanmarširaliadaništanismodobili.“ „Nosači hrane su otišli u kuhinju“.Berger nije spomenuo damisli da se za nove neće izdavati hrana. „Zovem se Sulcbaher. Je li ovo logor smrti?“ „Nije.“ „Sigurno nije?“ „Nije.“ „O, hvala bogu! Nemate gasnih komora?* „Ne.“ „Hvala bogu!“ ponovi Sulcbaher. „Govoriš kao da si u hotelu“, reče Ahasfer. „Najprije pričekaj. Odakle dolazite?“ „Već smo pet dana na putu. Pješice. Bilo nasje tri hiljade. Naš je logor raspu‐ šten.Konijemogaodaljebiojestrijeljan.“ „Odakle dolazite“. „Iz Lome.“ Jedandionovihležaojejošnazemlji.„Vode!“kriještaojeneko.„Gdjejeonajsa vodom? Sigurno sam loče – svinja!“ „A zari ti to ne bi učinio?“ upita LebentalČovjek je buljio u njega praznih oči‐ ju. „Vode“, reče mirnije. „Molim vode!“ „Vi dolazite iz Lome?“ upita Ahasfer. „Da.“ „Jeste li poznavali tamo nekog Martina Šimela?“ „Ne.“ „AMoricaGevirca?Jednogsautopljenimnosomibezkose.“ Sulcbaher se umorno prisjećao.„Ne.“ „Ili možda Gedalje Golda? Imao je samo jedno uho“, reče Ahasfer, pun nade. „To pada u oči. Bio je u bloku 12.“ „Dvanaest?“

„Da. Prije četiri godine.“ „O,gospode!“Sulcbaherokrenuglavu.Pitanjejebilozaistaidiotsko.„Priječeti‐ ri godine! Zašto ne prije stotinu?“ „Ostavi ga na miru, stari“, reče broj 509. „Umoran je“. „Bili su mi prijatelji“, mrmljao je Ahasfer. „Čovjek pita za svoje prijatelje.“ BuheriRozen dođoše sakantamavode.Rozen jekrvario.Njegovamisnakošu‐ ljabilajepoderananaramenima;jaknamujebilaotvorena. „Novise tuku za vodu“,rečeBuher. „Mahner nasje spasio. Napravio je red pri‐ jeko! Sad stoje u redu za vodu. I mi to moramo ovdje učiniti, inače će opet prevr‐ nuti kantu.“ Novi sedigoše. „U red!“ viknu Berger. „Svako će dobiti. Vode ima za sve. Ko ne stane u red, nećedobitiništa!“ Svi poslušaše, osimdvojice koji navališe.Oboriše ihmotkama.OndaAhasferi broj509donesošesvojeporcije.Pilisujedanzadrugim. „Da vidimomožemo li jošmalo da dobijemo?“ rečeBuherRozenu i Sulcbahe‐ ru,kadsekantaispraznila.„Sadvišenećebitiopasno!“ „Bilo nas je tri hiljade“, reče Sulcbaher mehanički i nesuvislo. Nosači hrane se vratiše. Nisu ništa primili za nove. Odmah dođe do gužve.Pred sekcijom A i B ljudi su se tukli. Tamo su sobne starješine mogle malo da učine. Imalisugotovosamemuslimane,anovisubilivještijiijošnisubilitakoponosni. „Reći ćemo to ovoj dvojici ovdje“, reče Berger. „Morat ćemo nešto da damo od svoga“, reče Berger tiho broju 509. „Jedinojuhe.Hljebanikako!Namahljebvišetrebanegonjima.Mismoslabiji.“ „Baš zato moramo nešto da im damo od svoga. Inače će uzeti sami. Vidiš ono tamo prijeko?“ „Da. Ali samo supe. Hljeb treba nama samima. Govorit ćemo sa onim koji se zove Sulcbaher.“ Dovedoše ga. „Čuj“, reče Berger. „Mi večeras nismo ništa za vas dobili. Ali, podijelit ćemo svoju juhu s vama“ „Hvala“, odgovoriSulcbaher. „Šta?“ „Hvala.“ Gledalisugazačuđeno.Ulogorunijebioobičajdasezahvaljuje.

„Možešli nam pri tome pomoći?“ upitaBerger. „Inače će vaši ljudi opetsve da prevrnu, aovogaputanećebitijošhrane.Ima litu joškogod ko jepouzdan?“ „Rozen i ona dvojica kraj njega.“ Veteranii četvoricanovih pođošeususretnosačima hrane iskupiše seoko njih. Bergerse ranijepobrinuo za to da sviostalistanu u red.Tek su tadaprinijelijelo. Postaviše se ipočešedadijele.Novinisuimaliporcije.Moralisustojećida jedu, a onda da vrate porciju. Rozen je pazio da niko ne dobije dva puta. Neki od staro‐ sjedilaca suprotestirali. „Vratitćevamsutrajuhu“,rečeBerger.„Samojepozajmljena.“Aondaseobrati Sulcbaheru: „Hljeb treba i nama samima. Našisu ljudislabiji od vas.Možda će su‐ traujutroneštoizdavatizavas.“ „Da,hvalazajuhu!Vratitćemojesutra.Kakodaspavamo?“ „Oslobodit ćemo nekoliko naših kreveta. Morat ćete spavati sjedeći. Čak ni ondanećebitizasvemjesta.“ „A vi?“ „Mićemoostatiovdjenapolju.Kasnijećemovasprobuditiismijenitćemose.“ Sulcbaher je klimnuo odrečno glavom. „Nećete ih više izvući kad jednom zaspu.“ Dio novih je već spavao otvorenih usta pred barakom. „Ostaviteihnekaleže“,rečeBergeriokrenuse.„Gdjesuostali?“ „Onisu već unutra potražilisebi mjesta“,reče broj 509. „Umraku ih više neće‐ momoćiuklonitinapolje.Noćasmoramodaostavimokakojeste.“ Berger pogleda u nebo. „Možda neće biti isuviše hladno.Možemo da se sabije‐ mosjedećiuzazid.Imamotrićebeta.“ „Sutraćemoratidabudedrukčije“,rečebroj509.„Nasiljanemauovojsekciji.“ Sćućuriše se zajedno. Skoro svi veterani bilisu napolju. Čak i Ahasfer, Karel i ovčarski pas,Rozen i Sulcbaheri otprilike još desetorica novajlija sjedjelisu s nji‐ ma. „Žao mi je“, reče Sulcbaher. „Glupost!Nisteviodgovornijednizadruge!“ „Ja ću da pazim“, reče Karel Bergeru. „Noćas će najmanje šest naših da umre. Oni leže desno dolje, kraj vrata.Kad budumrtvi,moći ćemo ih iznijeti, a onda spa‐ vati naizmjenično u njihovim krevetima.“ „Kako ćemo u mraku da prepoznamo da li su mrtvi?“ „Tojebarjednostavno.Jasenagnemsasvimnadnjihovalica.Primjećujesekad

više ne diše.“ „Dok ih iznesemo, već će neko iznutra ležati na njihovom mjestu!“ reče broj 509. „Pa to i mislim!“ odgovori Karel žustro. „Ja ću doći i javiti. A onda će odmah neko od nas leći, čim iznesemo mrtvaca.“ „Dobro, Karel!“ reče Berger. „Pripazi!“ Postade hladnije. Iz baraka se čulo ječanje i krici straha u snu. „Božemoj“,rečeSulcbaherbroju509. „Kakva sreća!Mislilismoda ćemopris‐ pjetiulogorsmrti,akonassamonepošaljudalje.“ Broj 509 mu ne odgovori. Sreća, mislio je. Ali bilo je tačno. „Kako je bilo kod vas?“ upita Ahasfer poslije nekog vremena. „Strijeljalisusvekojinisumoglidahodaju.Bilonasjetrihiljade.“ „To znamo. To si već nekoliko puta rekao.“ „Da“, odgovori Sulcbaher bespomoćno. „Štastevidjeliuzput?“upitabroj509.„KakoizgledauNjemačkoj?“ Sulcbaher je razmišljao nekoliko trenutaka. „Prekjuče uveče imali smo dovoljno vode.Ponekadsunamljudiponeštodavali.Nekadinisu.Bilonasjepreviše.“ „Neki nam je donio noću četiri flaše piva“, reče Rozen. „Ne mislim to“,reče broj 509 nestrpljivo. „Kako su izgledali gradovi? Poruše‐ ni?“ „Nismo prolazili kroz gradove. Uvijek smo ih zaobilazili.“ „Zar baš ništa niste vidjeli?“ Sulcbaherpogledabroj509.„Malosegledakadsejedvamožedahoda,apucase odzada.Vlakove nismo vidjeli.“ „Zašto je vaš logor raspušten?“ „Približavao se front.“ „Šta?Štaznašotome?Tagovori!GdjeležiLoma?KolikojeudaljenaodRajne? Daleko?“ Sulcbaherjepokušavaodadržiočiotvorene.„Da,priličnodaleko!Pedeset...se‐ damdeset kilometara... sutra!...“ još reče, a onda njegova glava klonu na grudi... „Su‐ tra... sad moram da spavam.“ „Ima otprilike sedamdeset kilometara“, reče Ahasfer. „Ja sam bio tamo.“ „Sedamdeset? A odavde?“Broj 509 poče da računa. „Dvjesto... Dvjesta pede‐ set...“ Ahasferslegnuramenima. „509,“rečemirno,„tiuvijekmislišnakilometre!Da

lisiikad pomislio da s namamogu da učine isto što is ovima ovdje?Da raspuste lo‐ gor – da nas pošalju dalje – a gdje? Šta će onda biti s nama? Ni ovdje ne možemo više da marširamo.“ „Ko ne može da maršira bit će ustrijeljen!“ Rozen se jednim trzajem probudi i opet zaspe. Svisu šutjeli.Tako daleko još nisumislili.To se nadvi nad njih iznenada kao te‐ ška prijetnja. Broj 509 je gledao na srebrne oblake na nebu. Onda je upro oči na puteve koji su se bjelasali u polusvjetlu doline. Nije trebalo da damo juhu, mislio je on jedan trenutak. Moramo da izdržimo marš. Ali čemu bi to još koristilo. Možda najviše nekolikominutamarša.Novajlijesudanimatjeralinaprijed. „Moždakodnasnećestrijeljationekojizaostanu“,rečeon. „Neće!“ odgovori Ahasfer rugajućise gorko. „Oni će ih nahraniti mesom, pre‐ svućiunovoimahat ćeimpa-pa!“ Broj 509 ga pogleda.Ahasferje bio potpunomiran.Njega je jedva neštomoglo da uplaši. „EvoLebentala!“ rečeBerger. Lebental sjede pokraj njih. „Jesi li šta čuo prijeko?“ upita broj 509. Leo klimnu glavom. „Hoće da se otarase novog transporta koliko je godmogu‐ će. Levinski je to saznao od crvenokosog u pisarnici. A kako da ih se oslobode, to još nije znao tačno. Ipak treba da bude skoro. Tako će moći mrtve da otpiše kao podlegle posljedicama transporta.“ Jedan od novih trže se iza sna i zavika. A onda opet klonu i poče da hrče,široko otvorenih usta. „Hoćelidalikvidirajusamoljudeiztransporta?“ „Levinskiznasamoto.Aliporučujenamdasepazimo.“ „Da. Moramo paziti!“Broj 509 ušutje jedan trenutak. „To znači da treba da dr‐ žimo gubice.To je ono što on pod timmisli, zar ne?“ „Jasno! A šta inače?“ „Ako upozorimo nove, postat će oprezni“,objasniMajer. „Aako esesovci hoće da likvidirajuodređenbroj,paganenađu,ostatakćeuzetiodnas.“ „Tačno“.Broj509jegledaonaSulcbahera,čijajeglavateškoležalanaBergero‐ vomramenu.„Štaćemodaradimo?Dadržimogubice?“ Bila je to teškaodluka.Ako budu rešetali, anenađu dovoljnonovih, bilo je lako

moguće da će broj biti popunjen ljudima iz Malog logora; utoliko prije što novo‐ pridošlinisubilitolikoiznemoglikaodrugi.Dugosušutjeli. „Oni nas se ništa ne tiču“, reče Majer zatim. „Moramo se najprije brinuti za sebe.“ Berger je trljao svoje upaljene oči. Broj 509 je čupkao svoj kaputić. Ahasferse okrenu Majeru. Blijedo svjetlo zasja u njegovim očima. „Ako se oni nas ništa ne tiču“, reče polako, „onda se ni mi nikoga više ne tiče‐ mo!“ Berger diže glavu. „Imaš pravo!“ Ahasferje sjediomirnouzazidinijeodgovarao.Njegovastaraizmoždanaluba‐ nja sa duboko utonulimočima izgledala je kao da nešto vidišto niko drugi nijemo‐ gao da uoči. „Reći ćemo to ovojdvojiciovdje“,rečeBerger. „Nekaoni ondaupozore druge. Više nemožemo da učinimo.Ta, nimi ne znamo šta će biti!“ Kareljedolazioizbarake.–„Jedanjemrtav!“ Broj509ustade. „Hajde da ga iznesemo“, obratise Ahasferu. „Dođistari! Ostat ćeš odmah unu‐ tra da spavaš.“

XII Blokovisu stajali u redovima na zborištu Malog logora. Šarfirer Niman njihao se nehajno u koljenima. Bio je to čovjek tridesetih godina, uskog lica, klempavih malih ušiju islabo izražene brade.Kosamu je imala boju pijeska, anosio jenaočari bez okvira. Bez uniforme je ličio na tipičnog malog kancelarijskog namještenika. To je on i bio prije nego što je stupio uSSi postao čovjek. „Pozor!“ Niman je imao visok izlomljen glas. „Novi transport, istupi! Marš! Marš!“ „Oprez!“ promrmlja 509 Sulcbaheru. PredNimanomseformirašedvoredi. „Bolesni i invalidi, udesno!“ komandirao je. Red se pokrenu, ali niko ne istupi u stranu.Ljudisu bili nepovjerljivi.Doživjeli su ranije već nešto slično. „Hajde,hajde!Kohoćedasejaviliječnikuinaprijevoj,istupidesno!“ Oklijevajući, nekoliko zatvorenika izađoše u stranu. Niman im priđe. „Šta je tebi?“upitaonprvog. „Ranjave noge i slomljen prst, gospodin šarfirer.“ „A ti?“ „Dupla kila, gospodin šarfirer.“ Niman je pitao dalje. Onda vrati dvojicu ljudi. To je bio trik koji je trebalo da prevari zatvorenike i da imulije sigurnost. Uspio je. Odmah se prijavio cio niz no‐ vih. Niman površno klimnu glavom. „Srčani bolesnici, istupiti! Ljudi kojisu nes‐ posobnizatežakposao,alimogudakrpečarapeiparajucipele!“ Opetse javi njih nekolicina. Sada je Niman skupio oko trideset ljudi i vidje da ihnećevišedobiti. „Vi drugi izgleda da ste u sjajnojformi“, zalaja on bijesno. „To ćemo sad da us‐ tanovimo. Nadesno! Trčećim korakom, marš!“ Dvored poče da trči oko zborišta. Ljudi potrčaše pokraj preostalih stanovnika,

koji su stajali u stavu mirno i znali da su i oni u opasnosti. Ako bi ijedan od njih pao, bilo je mogućno da i njega Niman bez daljnjega uzme kao pride. Osim toga, niko nije znao da neće istare uzeti posebno na ispit. Oni koji su trčali prolazili su već šesti put. Posrtati su, ali shvatili su da ne trče samo da dokažu da lisu sposobni za težak rad. Trčalisu za svoje živote. Lica su im bila mokra od znoja, a u očima je bio očajnički, svjesni samrtni strah koji nijedna životinja ne može da ima. Samo čovjek! I oni kojisu se prijavili kao bolesni znalisu sada šta je posrijedi. Postadoše ne‐ mirni.Dvojica pokušaše da se priključe redovima onih kojisu trčali. Niman to pri‐ mijeti. „Nazad! Marš tamo, prijeko!“ Nisu ga slušali. Gluhi od straha trčalisu dalje. Nosilisu drvene cipele koje od‐ mahizgubiše.Bosonogi,krvavihstopalatrčalisudalje.Prethodnevečerinisudobili čarape. Niman ih nije ispuštao iz vida. Neko vrijeme su tako trčalisa ostalima. Ali kadaseunjihovimizobličenimlicimapokazalapohotljivanadana izbavljenje,Ni‐ man pođe mirno maprijed nekoliko koraka i, kad su posrćući prolazili sasvim uz njega, podmetnu im nogu. Oni padoše i htjedoše da se dignu. On ih ponovo obori sa dva udarca. Pokušaše da puze. „Diži se!“ povika on svojim kriještavim tenorom. „Marš tamo, prijeko!“ Za sve ovo vrijeme bio je on leđima okrenut baraci 22.Vrteška smrti okretala se dalje trčećim korakom. Padoše još četiri čovjeka. Ležalisu na tlu. Dvojica su bila bez svijesti. Jedan je nosio husarsku uniformu, koju je prethodne večeri primio. Drugi žensku košulju sa jeftinom čipkom ispod neke vrste kratkog kaftana. Kapo iz magazina odjeće podijelio je među zatvorenike stvari iz Aušvica sa smislom za šalu.Biloihjejošnekolikodesetinaobučenihkaozakakavkarneval. Broj 509 vidje kakoRozen polupognut posrče i zaostaje.Znao je da će za neko‐ liko sekundi biti potpuno iscrpljen i pasti. Ne tiče me se ništa, – mislio je. Ništa! Neću da činim gluposti. Svako se mora brinuti za sebe. Red je opet prolazio pored barake 22.Broj 509 spazi da jeRozen sada posljednji.Brzo baci pogled naNimana koji je još uvijek bio okrenut leđima baraci, a onda oko sebe. Nijedan od starješina barake nije gledao na njega. Svi su promatrali onu dvojicu kojima je Niman pod‐ metnuo nogu. Hantke je čak sa pruženim vratom zaokrenuo naprijed. Broj 509 uhvati posrćućeg Rozena za ruku, povuče ga k sebi, gurnu iza sebe kroz redove. „Brzo! Bježi! U baraku! Sakrij se!“ Čuo je kako Rozen iza njega hripa i vidje ispod oka nešto kao pokret, a onda se

dahtanje nije više čulo. Niman nije ništa opazio. Još uvijek se nije okrenuo. Ni Hantke nije ništa primijetio.Broj 509 je znao da su vrata barake bila otvorena. Na‐ dao se da ga jeRozen razumio.I nadao se da ga on, ako ga ikad uhvate, neće izdati. Rozen mora da zna da bi i inače bio izgubljen. Niman nije prebrojao nove, isad je imao šansu.Broj 509 osjeti da mu koljena drhte i da mu je grlo suho. Krv mu izne‐ nada šiknu u uši. Oprezno pogleda premaBergeru.Bergerje nepomičan promatrao gomilu koja je trčala i ukojojje sveviše i više ljudipadalo.Njegovonapetolicepokazivaloje da svevidi.Tadabroj509začuiza sebekakoLebentalšapće: „Unutra je“.Koljenamu jačezadrhtaše.MoraojedasenasloninaBuhera. Drvene cipele koje je jedan dio novopridošlih logoraša primio ležale su svuda unaokolo.Ljudinisubilinaviklida ihnose igubilisuih.Samosudvojica jošklopa‐ rala očajno u njima dalje.Niman je brisao svoje naočari.Bile su se zamaglile.To je dolazilo od topline koju je osjećao kad je vidio samrtnistrah dok su zatvorenici pa‐ dali, opetse podizali, padali, dizalise i nastavljali da posrću.Bila je to toplina u že‐ lucu i očima. Osjetio ju je prvi put kad je ubio svog prvog Jevreja. On to zapravo i nije htio; ali, onda ga je obuzeo neki bijes. On je oduvijek bio čovjek potiskivan i odbacivan i s početka se gotovo plašio da udari Jevreja. Ali kad ga je onda vidio pred sobom kako gmiže na podu i prosjači za svoj život, iznenada je osjetio kako postaje drugi,snažniji,moćniji; osjetio je svoju krv, horizontse proširio, a demoli‐ rani građanski četvorosobni stan malog jevrejskog konfekcionera sa zelenim na‐ mještajem od ripsa pretvorio se u azijatsku pustinju Džingiskana; trgovački po‐ moćnikNimanpostaojeodjedanputgospodar života ismrti;došla jemoć,svemoć, opojni zanoskojise širio sve više, dizao, dok onda prvi udaracnije samod sebe pao namekoklonululubanjusarijetkom,bojenomkosom. „Odjeljenje, stoj!“ Zatvorenici gotovo nisumogli da vjeruju.Očekivalisu da ćemorati da trče do u smrt. Barake, zborište i mrtvaci vrtjeli su se pred njima kao u nekom pomračenju sunca. Držali su se jedni za druge. Niman opet ustaknu svoje očišćene naočari. Odjedanputmu se žurilo. „Donesite leševe ovamo!“ Blenuše u njega. Dosad još nije bilo leševa. „One koji su pali“, ispravi on sam sebe. „One kojisu ostali ležeći“. Oteturaše tamo i uhvatiše one koji su ležali za noge i ruke. Na jednom mjestu ležaloje cijeloklupče ljudi.Popadalisu jedni prekodrugih.Broj509 vidjeSulcba‐

heraumetežu.Stajao je i,pokriven izadrugih, udarao čovjeka kojije ležao na zem‐ lji u cjevanice;trzao ga za kosu i za uši.Onda se saže i podiže ga na koljena.Čovjek pade bez svijesti nazad. Sulcbaher ga ponovo gurnu, proturimu ruke ispod pazuha ipokušadagauspravi.Nijeuspio.Udaraojesadakaoočajnikšakamapoonesviješ‐ ćenom, dok ga jedan blokovski starješina ne odgurnu. Sulcbaherse opet progura. Starješina bloka ga udari. Mislio je da je Sulcbaher bijesan na onesviješćenog i da želidasejošnanjemuiskali. „Ti, prokleta živino!“ zareža on. – „Pusti ga na miru! I onako će odapeti!“ Kapo Štrošnajder dolazio je kroz kapiju u bodljikavoj žici sa teretnim kolima, na kojima su obično transportirali leševe. Motor je štektao kao mašinska puška. Štrošnajderse dovezao do gomile. Natovariše pale. Nekisu još pokušavali da po‐ bjegnu. Došlisu bili k svijesti. Ali Niman je sad pazio. Nikoga nije puštao da ode, nikoganiodonihkojisusedobrovoljnojavili. „Odbij ko ovde ne spada!“ razdera se. „Oni kojisu se javili kao bolesnici neka natovare ostatak!“ Ljudi jurnuše u barake što su brže mogli. Natovariše onesviješćene. Onda je Štrošnajderdaogas.Vozio je takopolakoda sudobrovoljcimoglidaga slijedepje‐ šice.Niman je išao pored njih. „Vašimmukama je došao kraj“,reče on promijenje‐ nim, gotovo ljubaznim glasom svojim žrtvama. „Kamo ih vode?“ upita jedan od novajlija u baraci 22. „Vjerovatno u blok 46.“ „Aštaćesetamodogoditi?“ „Neznam“,odgovoribroj509. Nije htio da kaže što se znalo o logoru – da je Niman imao kantu benzina i ne‐ koliko injekcionih šprica u jednoj prostoriji pokusnog bloka 46 i da se nijedan od zatvorenika neće više vratiti. Štrošnajder će ih večeras odvesti u krematorijum. „Zašto si onog jednog onoliko tukao?“ upita broj 509 Sulcbahera.Sulcbaher ga pogleda i ne odgovori ništa. Gušio se kao da mora da proguta bublu vate, a onda ode. „Bio mu je to brat“, reče Rozen. Sulcbaher povrati; iz njegovih usta izašlo je samo malo zelenkastog želučanog soka. „Gle ti! Još uvijek ovdje! Tebe su sigurno zaboravili.“

Hantke je stajao pred brojem509,promatrao gapolako odozgo do dolje.Bilo je to u vrijeme večernje prozivke. Blokovisu se svrstali napolju. „Pa trebalo je da ti budeš zapisan! Moram se obavijestiti o tome!“ Klatiosenasvojimnogamatamo-amoiupropogledsvojihsvijetlo-plavihizbu‐ ljenihočijuubroj509.Broj509stajaoje vrlomiran. „Šta?“ – upita Hantke. Broj 509 ne odgovori.Bila bi ludostma čime razdražitistarješinu bloka.Šutnja je uvijek bila najbolja. Sve čemu se on mogao nadati bilo je to da će Hantke opet zaboravitistvar ili da on to ne misli ozbiljno. Hantke se kreveljio. Zubisu mu bili žutiiprljavi. „Šta?“ ponovi on. „Broj je onda bio zapisan“, reče Berger mirno. „Tako?“ Hantke se obrati njemu. – „Znaš li ti to sigurno?“ „Da. Šarfirer Šulte ga je zabilježio. Ja sam vidio.“ „U mraku? Onda je sve dobro.“ Hantke se još uvijek klatio. – „Onda se dakle mogumirnodaraspitam.Nećeništanaškoditi, zarne?“ Niko ne odgovori. „Možešjošdasenaždereš“,rečeHantkevelikodušno.„Dovečeras!Nemasmis‐ la da blokfirera pitamza tebe. Učinit ću ja to odmah na pravommjestu. Ti, đavolja pečenko!“Okrenuse.–„Mirno!“obrecnuse. Dolazio je Bolte. Bio je kao i uvijek u žurbi. Već je dva sata gubio na kartama i upravo je dobio dobre karte. Dosadno pogleda preko mrtvih i iščeznu što je prije mogao. Hantke ostade. On je poslao nosače hrane u kuhinju, a onda odlunja prije‐ ko, do ograde od bodljikave žice, koja je odvajala ženske barake od Malog logora. Tamojestajaoigledaoprijeko. „Uđimoubarake“,rečeBerger.„Nekajedanostanenapoljuipromatraga!“ „Ja ću“, reče Sulcbaher. „Javi kad ode! Odmah!“ Veterani se šćućuriše u baraci. Bilo je bolje kad ih Hantke nije vidio. „Štadaradimo?“upitaBergerbrižno.„Mislilitoovasvinjaozbiljno?“ „Možda će opet zaboraviti. Izgleda kao da ga je spopalo ono njegovo bjesnilo. Kadbismosamoimalirakijedaganapijemo!“ „Rakije!“ Lebental pijunu. „Nemogućno! Potpuno nemogućno!“ „Možda je htio samo da napravi vic“,reče broj 509. Nije doduše vjerovao u to, alitakvestvarisusevećčestodogađaleulogoru.Esesovcisubilimajstoriutomeda

ljude drže uvijek u strahu. Mnogi na koncu to nije mogao da izdrži. Nekisu se ba‐ ciliužicu,adrugejenajzadizdalosrce. Rozen pristupi. „Ja imamnovaca“, prošapta broju 509. „Uzmi ga!Ja samga sa‐ krio i unio.Evo četrdesetmaraka!Dajmu ih!Mismo to kod nastako radili!“ On mu ugura novčanice u ruku.Broj 509 ih osjeti, uze ih gotovo i ne primjeću‐ jućidaihjeuzeo. „Neće ništa pomoći! On će ih uzeti, a ipak će učiniti šta bude htio.“ „Onda mu obećaj više!“ „A gdje da uzmemo više?“ „Lebental ima nešto“, objasni Berger. „Zar nije tako, Leo?“ „Da. Ja imam nešto. Ali ako se jedanput navadi na novac, dolazit će svakog dana, tražeći više, sve dok mi ne ostanemo bez ičega. Onda ćemo biti opet ondje gdje smo sada. Samo novaca više neće biti.“ Svisušutjeli.NikonijesmatraodajeLebentalovzaključakgrub.Biojestvarani ništa drugo. Pitanje je bilo jednostavno – da li je vrijedilo napustitisvemogućnosti Lebentalovetrgovine,samodabibroj509dobionekolikodanaživota? Veterani bi dobijali manje za jelo; možda upravo toliko manje da bi izvjesni ili pak svi poumirali. Nijedan od njih ne bi oklijevao da dâ sve kad bi time broj 509 mogaozaistadabudespasen; alitojeizgledalonevjerovatno.AkojeHantkeozbilj‐ nomislio,Lebental je tu imao pravo.Nije vrijedilo riskirati život dvanaestorici, da bi jedan samo dva ili tri dana mogao duže da živi. To je bio nepisani, nemilosrdni zakonlogora,pomoćukoga suoniproživjelidosad.Svisugapoznavali; aliuovom slučajunisujošhtjelidagapriznaju.Tražilisuizlaz. „Trebalo bi ubiti strvinu!“ reče Buher najzad beznadno. „Čime?“ upita Ahasfer. „On je deset puta jači od nas.“ „Ako svi zajedno sa svojim porcijama...“ Buher umuknu. Znao je da je to idiotizam. Dvanaestak ljudi bi bilo obješeno kada bi to pošlo za rukom. „Stojilionjošuvijektamo?“upitaBerger. „Da. Na istom mjestu.“ „Možda će zaboraviti.“ „Ondanebistajao.Rekaojedaćesačekatidoposlijejela.“ Mrtvimukzavladatamom. „Možešmubardatičetrdesetmaraka“,rečeRozenposlijenekogvremenabroju 509. „One samo tebi pripadaju. Dajem ih tebi! Ja – samo tebi! One se nikog dru‐

gog ne tiču.“ „Tako je“, objasni Lebental. „Sasvim tako!“ Broj 509 je gledao kroz vrata. Gledao je u tamnu Hantkeovu figuru kako stoji prema sivomnebu.Nekad je već jednombilo nešto slično – jedna tamna glava pre‐ ma nebu i jedna velika opasnost. Nije tačno znao kada. Opet pogleda kroz vrata, čudio se što je neodlučan. Mutni i nejasni otporstvorio se u njemu. Bio je to otpor protiv pokušaja da podmiti Hantkea. Ranije tako nešto nije poznavao; ranije je to uvijekbiosamočististrah. „Hajdeprijeko“,rečeRozen,„dajmunovaciobećajmuviše!“ Broj 509 je oklijevao.Samsebe nije razumijevao.Znao je, doduše, da podmići‐ vanje nije imalomnogo smisla ako jeHantke zaista htio da ga uništi.Vidio je takve slučajevečestoulogoru.Ljudimabioduzelisve štosuimali, aondabiihlikvidirali, da ne bi mogli da govore. Ali jedan dan života je bio jedan dan života. A «u među‐ vremenusemoglomnogotogadogoditi. „Evo nosača jela“, javi Karel. „Slušaj“, šapnu Berger broju 509. „Pokušaj! Daj mu novac! A ako onda dođe ponovo i htjedne više, zaprijetit ćemo mu da ćemo ga prijavitiradi ucjene.Ima nas dvanaest svjedoka. To je mnogo. Svi ćemo izjaviti da smo vidjeli. On onda neće htjeti da riskira.To je jedino štomožemo da uradimo.“ „On dolazi“, javi Sulcbaher spolja. Hantkeseokrenu.PolakojeprilaziosekcijiB. „Gdje si, đavolja pečenko?“ upita. Broj 509 izađe. Nije imalo smisla ostajati sakriven. „Ovdje.“ „Dobro.Ja sad idem. Oprosti se i napiši testament! Onda će te odvesti. Sa tru‐ bama i bubnjevima.“ Isceri se. Ono s testamentom smatrao je veličanstvenim vi‐ cem.Isto tako trube i bubnjeve. Berger mahnu broju 509. Broj 509 pođe korak naprijed. „Mogulitrenutakdagovorimsvama?“ „Ti,samnom?Glupost!“ Hantke pođe izlazu. Broj 509 ga je slijedio. „Imam novaca“, reče on Hantkeu u leđa. „Novaca? Tako?Koliko?“ Hantke je išao dalje. Nije se okrenuo. „Dvadeset maraka.“

Broj 509 je htio da kaže četrdeset, ali čudnovati otpor u njemu spriječio je to. Osjećaogajekaonekuvrstutvrdoglavosti.Ponudiojepolovicuzasvojživot. „Dvadesetmaraka i dvijepare!Čovječe,odbij!“Hantkepođebrže.Broj509us‐ pijedadođedonjega. „Dvadeset maraka je bolje nego ništa.“ „Sranje!“ Nije imalo više svrhe sad ponuditi četrdeset. Broja 509 obuze osjećaj da je uči‐ nio presudnu grešku. Trebalo je da sve ponudi. Želudac mu odjednom propade u jedanponor.Otporkojijeranijeosjećaoprošaoje. „Imam još više novaca“, reče on brzo. „Gle ti!“ Hantke stade. „Kapitalista? Kapitalista koji skapava! Koliko to imaš još?“ Broj 509 uze dah. „Pet hiljada švajcarskih franaka.“ „Šta?“ „Pethiljadašvajcarskihfranaka.OniležeujednombankovnomfahuuCirihu.“ Hantke senasmija. „Itotrebadapovjerujemtebi,bijednomodrpancu!“ „Nisam uvijek bio bijedni odrpanac.“ Hantke je promatrao broj 509 nekoliko trenutaka. „Prepisatćuvampolovicunovca“,rečebroj509žurno.„Dovoljanjeobičanpri‐ jepisi on ćepripasti vama.Dvije i po hiljade švajcarskih franaka!“Gledao je tvrdo, bezizražajno lice pred sobom. „Rat će se uskoro završiti! Novac će u Švajcarskoj onda biti dobar“.Čekao je.Hantke još uvijek nije odgovarao. „Kad rat bude izgub‐ ljen“... dodade broj 509 polako. Hantke diže glavu. „Tako?“ reče on tiho. „Na to već računaš, dakle, a? Sve si lijepo izmislio, je li? Ali mi ćemo ti jedanput temeljito zasoliti. Sam sise uvalio. Sad će te zgrabiti joši političko odjeljenje.Zabranjeno posredovanje deviza u inostranstvu!To dolazi uz sveonodrugo!Čovječe,nebihhtiodaimamtvojuglavunaramenima.“ „Imatdvijeipohiljadešvajcarskihfranakailiihnemati,nijeisto.“ „Ni za tebe!Čistise!“ izdra se Hantke iznenada i udari broj 509 žestoko u grudi da ovajpade. Broj 509 se polako dizao. Stiže i Berger. Hantke se izgubio u pomrčini. Broj 509 je znao da trčati za njim nema više smisla, uostalom, Hantke je bio isuviše od‐ makao. „Šta se dogodilo?“ upita Berger žurno.

„Nije uzeo.“ Berger ne odgovori. Pogleda broj 509. Broj 509 vidje da Berger ima toljagu u ruci. „Ja sam mu još mnogo više ponudio“, reče on. „Nije prihvatio“. Gledao je po‐ metenokosebe.„Moradasamneštopogrešnoučinio!Neznamšta?“ „Šta on to samo može da ima protiv tebe?“ „Nikad me nije trpio.“ Broj 509 otra čelo. „Sad je ionako svejedno. Ponudio sammučaknovacuŠvajcarskoj.Franke.Dvijeipohiljade.Nijepristao.“ Dođoše do barake. Nije bilo potrebno da išta kažu. Drugisu već znališta se do‐ godilo. Onisu stajali gdje su iranije bili. Niko se nije odmicao, – ali izgledalo je da seokobroja509već stvorioprazanprostor,–jedannevidljivi,nepremostiviobruč, koji ga je izolirao: usamljenost mrtvaca. „Do đavola!“ reče Rozen. Broj 509 ga pogleda.Jutros ga je spasio.Bilo je čudnovato da je on tomogao da učini,adajesadvećnegdjetamoodaklevišenijemogaodapružisamomsebiruku. „Daj mi sat!“ reče on Lebentalu. „Uđi u baraku!“ reče Berger. „Treba da razmislimo.“ „Ne.Sadasemožejošsamočekati.Dajmisat!Iostavitemesamog!“ Sjedioje sam.Kazaljke sata svjetlucale suse zelenkasto u tami.Tridesetminuta vremena – mislio je. Deset minuta do zgrade uprave; deset minuta za prijavu i na‐ ređenje, deset minuta nazad.Jedan polukrug velike kazaljke – to je sad bio njegov život. Možda je bio i duži, pomisli iznenadno. Ako Hantke prijavi išvajcarski no‐ vac, intervenirat će političko odjeljenje. Ono će pokušati da dobije novac i ostavit će ga na životu dok ne dobije. On nije na to mislio kada je ono rekao Hantkeu; mislio je samo na pohlepu starješine bloka.Bila je to šansa, ali nije bio siguran da li će Hantke prijaviti novac. Možda će prijaviti samo da je Veber htio da vidi broj 509. Buher dođe polako kroz tamu. „Evo jošjedne cigarete“,reče on oklijevajući. „Berger bi htio da dođeš unutra i da jepopušiš.“ Cigareta? Tačno! Veterani su imali još jednu. Jedna od onih koje je Levinski donio poslije dana u bunkeru. Bunker – sad je znao ko je bio tamna figura prema nebu na koju ga je Hantke podsjetio. Znao je i gdje ju je vidio; bio je to Veber. Ve‐ ber,odkogajesvepoteklo. „Dođi!“ reče Buher.

Broj509odrečeglavom.Cigareta.Cigareteosuđenogna smrt.Krvnikova ciga‐ reta. Koliko se dugo puši jedna cigareta? Pet minuta? Deset, ako se polako puši. Trećinu njegovog vremena. Previše! Trebalo je drugo da uradi. Ali šta? Ništa se nije moglo uraditi. Usta su mu bila odjedanput suha od želje za duhanom. Nije htio.Akobudepušio,priznat ćeda jeizgubljen. „Odlazi“,prošaptaonIjutito.„Odlazistvojomusranomcigaretom!“ Sjećao se jedne slične želje. Ovoga puta nijemu trebalo dugo da se prisjeti.Bila je to Nojbauerova cigara, onda kada je njega i Buhera Veber tukao. Veber – opet! Kaoiuvijek.Kaoiprijemnogogodina. Nije htio da misli na Vebera. Ne sada! Pogleda na sat. Prošlo je pet minuta. Po‐ gleda nebo. Noć je bila vlažna i vrlomlaka.Bila je to noć u kojojsve raste.Noć ko‐ rijenja i pupoljaka. Proljeće, prvo proljeće sa nadom. Bila je to razderana, očajna nada,samo sjena jedne nade, čudnovati i slabi odjek iz minulih godina. Ali i to je već bilo ogromno; izazivalo je vrtoglavicu isve je mijenjalo. Nije trebalo da kaže Hantkeu da je ratizgubljen,mislilo jenešto u njemu. Prekasno.Onje tovećučinio.Izgledalo jeda jenebopostalo tamnije,prašnjavi‐ je,niže, ugljenastije.Ličilo je nabeskrajni pokrov kojise spuštapun prijetnje.Broj 509 je s mukom disao. Htio je da otpuže, da gurne glavu u neki ćošak, da je sakrije uzemlju,spase,srcedaiščupa,dagazakopa,dabiidaljekucalokad... Četrnaestminuta!Čuizasebemrmljanjejednolično,pjevajuće,strano.Pomisli – Ahasfer! Ahasfer koji moli. Slušao je.Izgledalo je da traje sate, dok se nije sjetio šta je to bilo.Bilo je to istomrmljanje i pjevanje koje je često slušao.Molitva zamr‐ tve, kadiš. Ahasfer je već pjevao kadiš nad njim. „Još nisam mrtav,stari“, reče on okrenuvšise nazad. „Još dugo ne. Prestanisa molitvom!“ Neko odgovori. Bio je to Buher. „On ne moli“, reče. Broj 509 to više nije čuo. Iznenada osjeti kako ga nešto spopada. U životu je upoznao mnoge strahove; poznavao je sivi, molusknistrah beskrajnog zatočenja; poznavao je oštri, razdirući strah neposredno prije mučenja; poznavao je duboki, brzistrah pred vlastitim očajem, – poznavao ih je sve i izdržao ih, poznavao ih je, ali je znao i za onaj drugi, posljednji, isad je osjetio da je to on:strah strahova, veli‐ kistrah pred smrću.Već godinama ga nije osjećao imislio je da se više nikada neće vratiti, da ga više ne može osjetiti, da je isisan bijedom, stalnom blizinom smrti i posljednjom ravnodušnošću. Nije ga osjećao. Ni onda kada je sa Buherom išao u

pisarnicu. Alisada je osjećao njegove ledene kandže u svojoj kičmi i znao je da je došao zbog toga što je opetstekao nadu. On ga je osjećao kao led, prazno raspada‐ nje ikrikbezglasa.Pribioje rukeuz zemljuigledaopravoispredsebe.Ona isisava‐ juća smrtna jeza nad njim nije više bila nebo. Gdje je bio život ispod toga? Gdje je bio slatkišumraštenja?Gdje su bili pupoljci?Gdje jeodjek, blagi odjek nade?Tre‐ perećiigasećiseugorkoj agoniji,cviljelajeposljednjabijednaiskrauutrobiiolov‐ nosekočiosvijetupropadanju iujezi. Mrmljanje!Gdjejemrmljanje?Nijevišebilonimrmljanja. Broj509vrlolaganodiže šaku.Oklijevaojeprijenegoštojujeotvorio,kaoda je u njoj držao dijamant koji se možda pretvorio u ugalj. Otvori prste, sačeka da još nekoliko puta udahne, prije negoli pogleda na one dvije blijede crte koje su ograni‐ čavale njegovusudbinu. Trideset i pet minuta! Trideset i pet! Pet minuta više nego trideset, na koje je on računao. Pet više! Pet očajno skupocjenih važnih minuta. Ali bilo je mogućno da je trajalo petminuta duže dok se podnese prijava kod političkog odjeljenja.Ilije Hantke uzeo sebi više vremena. Sedam minuta više! Broj 509 je sjedio mirno. Di‐ sao je i osjećao da opet diše.Jošse uvijek ništa nijemoglo čuti, ni koraci, ni zveket, ni povici. Nebo je opet bilo tu i uzmicalo. Nije više bilo samo crni pritisak i grobni oblaci.Vjetarjepirkaokrozanj. Dvadeset minuta! Trideset! Neko iza njega uzdahnu. Nebo je bilo vedrije.Bilo je i više. Opet odjek, najtiši udarsrca, mali bubanj pulsa i još više. Odjek u odjeku, ruke postadoše opet ruke, iskra neugasla – i dalje je tinjala. I to jače nego ranije. Malo jače. Za onoliko koliko se strah pojačao. Lijeva ruka bez snage pusti da sat padne. „Možda...“,šaputaojeLebentalizabroja509i zašutioprestrašeno ipraznovjer‐ no. Vremena odjednomviše nije bilo.Ono se rasulo.Rasulo na sve strane kao voda koja se sliva negdje niz brijeg.Nije bilo iznenađenje kad jeBerger podigao sat ire‐ kao: „Sati desetminuta!Danassevišeništaneće dogoditi.Moždanikad, 509!Mo‐ žda sepredomislio“. „Da.“–rečeRozen. Broj 509 se okrenu. „Leo, zar ne dolaze djevojke večeras?“ Lebental ga pogleda zapanjeno, „Na to sad misliš?“ „Da“. A na šta inače, pomisli broj 509. Na sve što me udaljuje od onoga straha koji

kosti smekšava u želatin. „Imamo novaca“, reče on. „Ja sam Hantkeu ponudio samo dvadesetmaraka.“ „Ti si mu ponudio samo dvadeset maraka?“ upita Lebental ne vjerujući. „Da. Dvadeset ili četrdeset, bilo je svejedno. Ako bude htio, uzet će, i gotovo.I svejedno je da li je dvadeset ili četrdeset.“ „A ako dođe sutra ujutro?“ „Ako dođe sutra ujutro, dobit će dvadesetmaraka.A akome je prijavio, doći će esesovci, a onda mi novac uopće više nije potreban.“ „On te nije prijavio“, reče Rozen. „Sigurno nije. On će uzeti novac.“ Lebental dođe k sebi. „Zadrži novac“, izusti on. „Za večerasimam dovoljno.“ Primijeti da je broj 509 učinio pokret. „Neću da ga uzmem!“ reče on žestoko. „Imam dovoljno. Ostavi me na miru!“ Broj 509 ustade polako. Dok je sjedio, imao je osjećaj da nikad više neće moći ustati, da su mu se kosti zaista pretvorile u želatin. On pokrenu ruke i noge.Beiger jeišaozanjim.Šutjelisunekovrijeme. „Efraime!“ reče broj 509. „Misliš li da ćemo se ikada osloboditi straha?“ „Zarjebilotakoteško?“ „Tolikoteškokolikojesamomogućno.Gorenegoinače.“ „Bilo je gore, jer si sad životniji.“ „Misliš?“ „Da. Svi smo se promijenili.“ „Možda. Ali hoćemo li se ikad u životu osloboditi straha?“ „To ne znam. Ovoga hoćemo. To je bio razuman strah. Sa razlogom. Onaj dru‐ gi,stalnistrah koncentracionog logora – za njega ne znam.Ito je svejedno.Za sada trebamislitisamo na sutra. Na sutra i na Hantkea.“ „Upravo na to neću da mislim!“ reče broj 509.