Erich Maria Remarque - Iskra života

XXI Nojbauer je buljio u pismo. Onda ponovo pročita posljednji dio. „Zato odla‐ zim.Ako želiš da te uhvate,to je tvoja stvar!Ja hoću da budemslobodna.Freju uzi‐ mamsa sobom. Dođi za nama! – Selma“. Kao adresa bilo je navedeno jedno selo u Bavarskoj. Nojbauer pogleda oko sebe. On nije shvatao. To nije mogla da bude istina. Ona je svakog trenutka morala ponovo da dođe. Napustilisu ga sada – to je bilo nemo‐ gućno! Sjedne nespretno na jednu od francuskih stolica. Ona zaškripa. On ustade, uda‐ ristolicu i pade preko sofe.Te proklete starudije!Zašto li je on samo imao te stvari, umjesto da kao drugi ljudi posjeduje svuda čestiti njemački namještaj!Radi nje ga je nabavio. Ona je o tome nešto malo pročitala ismatrala da je taj namještaj vrije‐ dan i elegantan. Šta se to njega ticalo? Njega, žestokog, časnog sljedbenika firera! Izmaknu se da bi još jedanput udario tu dražesnu stolicu, ali se prisjeti. Čemu? Možda će te starudije moći jedanput da proda. Ali ko će još da kupuje umjetnost kada se čujutopovi? On opet ustade i prođe kroz stan. U spavaćoj sobi otvori vrata ormara. Još se nadao prijenego što ih je otvorio, alikadapogleda u pregrade, nada splasnu.Selma je odnijela sobom krzno i sve od vrijednosti. On gurnu rublje u stranu; kutije sa dragocjenostimanijebilo.Polakozatvorivrataiostadejednovrijemepokrajtoalet‐ nogstola.Bezmisli,onpodižekristalneflašeodčeškogstakla,otvoriih,pomirisa,a da ništa nije osjetio. Bilisu to darovi iz slavnih dana u Čehoslovačkoj. Ona ih nije ponijela. Vjerovatno su bili i suviše krhki. Onda iznenadno učini nekoliko brzih koraka prema jednom ormarčetu u zidu, otvori ga naglo i potraži ključ. Nije trebalo da ga traži. Tajni fah je bio otvoren i prazan.Ponijela je svevrijednosnepapire.Čakinjegovuzlatnutabakeruza cigare‐ te sa hakenkrojcom u briljantima. Dar industrije, dok je još bio u tehničkojslužbi. Trebalo jedaostane tamo i danadaljemuzebraću.Ideja sa logoromsepokazalana

kraju ipak kao greška. Naravno, u prvim godinama, logorse mogao iskorišćavati kao odlično sredstvo za vršenje pritiska na ljude; ali zato ga je čovjek sada imao na vratu. U svakomslučaju on je bio jedan od najčovječnijih komandanata. To je bilo poznato. Melern nije bio Dahau, ni Oranijenburg niBuhenvald, – a da se ne govo‐ riologorimasmrti. On osluhnu. Jedan od prozora je bio otvoren, a muselinski zastor lelujao se na vjetru kao kakav duh.Ta prokleta tutnjava sa horizonta!Čovjek je postajao nervo‐ zan.Zatvoriprozor.Užurbiprikliještijednuzavjesu.Ponovootvoriprozori uvuče zavjesu unutra. Ona ipak zape na jednomkraju i podera se. On opsova i zalupi pro‐ zor.Onda ode u kuhinju.Služavka, koja je sjedjela za stolom,skoči kad on uđe.On zamumla nešto i ne pogleda je. Naravno,sve ona zna! Ta drolja! Sam izvadi flašu piva iz hladnjaka.Pronađe joši pola flaše rakije i oboje unese u dnevnu sobu.Onda se vrati. Zaboravio je čaše. Djevojka je stajala na prozoru i slušala; ona se okrenu kaodasujeuhvatiliunečemzabranjenom.„Dapriredimneštozajelo?“ „Ne!“ On otaba opet napolje.Borovica je bila oštra i aromatična. A pivo hladno. Kid‐ nuti, mislio je on! Kao iJevreji.Još gore!Jevreji to nisu činili. Ostajalisu zajedno. On je to često vidio. Nasamaren! Ostavljen na cjedilu!Tomu je bila plaća?Mogao je da ima više od života da nije bio vjeran otac porodice.Vjeran, – no,skoro vjeran, moglo bise reći. Zapravo vjeran, kad čovjek pomislišta je svemogao da ima. Ono nekoliko puta!Udovica, ona se gotovo nije brojala.Bila je onda i neka crvenokosa prijenekolikogodina,koja jedošlada spase svogamuža iz logora.Šta jeona sve iz‐ vodila u svome strahu! Pri tomjemuž već bio odavno mrtav. Ona to, naravno, nije znala.Bilo je to veselo veće!Doduše,kasnije,kada jedobila kutiju za cigare sa nje‐ govimpepelom,ponašalaseidiotski.Štosujezatvorilitojebilanjenavlastitakrivi‐ ca.Najzad,nijesmjelapljunutiulicejednomoberšturmbanfireru! On natočijošjednuveliku čašu rakije.Zašto jemislio upravo na to?Ah,da,radi Selme!Šta jeonsvemogaodaima!Da,mnogejeprilikepropustio.Štasudrugisve izvodili! Na primjer, samo šepavi Binding iz Gestapoa! Svakog dana po jedna nova! Onodgurnuflašu.Kućajeizgledalatakoprazna.KaodajeSelmaodstranilasav namještaj.IFrejujeodvuklasobom.Zaštonijeimaosina?Nijebilanjegovakrivica, sigurnonije!Ah,dođavola!Osvrnuoseokosebe.Šta jošda radiovdje?Dapokuša da ih pronađe? U tomgrmaljskom selu? Ona je bila na putu. Moglo je dugo da po‐ traje dok tamo stigne. Promatraojesvojesjajnečizme.Sjajnačast–uprljanaizdajstvom.Teškoustade

i izađe kroz praznu kuću napolje. Tamo je stajao mercedes..,U logor, Alfrede!“ Kola su se vukla sporo kroz grad. „Stoj!“ reče Nojbauer najedanput. „U banku, Alfrede!“ Izašao jenapolje uspravljen koliko god jemogao.Niko nanjemu nije to smio da primijeti!Tako nešto!Još ga i osramotiti! Polovicu novca je ona podigla još u pos‐ ljednjevrijeme.Kadajeupitaozaštoganisuobavijestili,sleglisuramenimaipričali nešto o zajedničkom kontu. Čak su smatrali da mu čine uslugu. Podizanje velikih sumaslužbenonijebiloradoviđeno. „U baštu, Alfrede!“ Trajalo je dugo dok su se probili. Tamo je vrt ležao mirno u jutarnjem svjetlu. Voćke su cvjetale većnamnogimmjestima,narcisisu nicali, a isto tako iljubičice i šafrani u svim bojama. Ležalisu u zelenilu svojih listova kao šarena uskršnja jaja. Kod njih nije bilo nevjerstva, oni su dolazili na vrijeme i bili tu kao što je bio red. Prirodajebilapouzdana.Tunijebilobježanja. On uđe u štalu. Zečevisu grickali iza žičanih ograda. U njihovim bistrim, crve‐ nim očima nije bilo misli o bankovnim računima. Nojbauer proturi prst kroz žicu i počeda češkamekakrznabijelihangora.Htio jedanapravijedanšal odovogkrzna zaSelmu.On,dobroćudnabudala,kogasuuvijeksvivarali! Naslonio se na rešetke i gledao kroz otvorena vrata. Njegov bijes pretvarao se u miru te štale, koja je dobroćudno preživala, u teško sažaljenje nad samim sobom. Blistavo nebo, jedna rascvjetana grana, koja se pred ulazom klatila gore-dolje, blage njuškeživotinjausumraku,svejetomedoprinosilo. Najednomzačuonponovotutnjavu.Bilajejošnepravilnija, alijačanegoranije. Ona neodoljivo unese u njegove privatne jade jedno potmulo podzemno udaranje. Udaralo je i udaralo, a stim ponovo dođe strah. Ali, bio je to strah drugačiji od ra‐ nijeg. On je bio dublji. Nojbauer je sada bio sam i nije više mogao da se zavarava time što je druge pokušavao da uvjerava, da bi tako uvjerio samog sebe. Sada ga je osjećao bez ikakvih ograničenja. Peo se u grlo iz želuca i vraćao se opet u želudac i utrobu.Janisamništanepravednoučinio,mislio jeonneuvjerljivo.Vršio samsvo‐ ju dužnost.Ja imamsvjedoke.Mnoge!Blank jemojsvjedok.Ja sammu još nedav‐ no dao cigaru, umjesto da ga uhapsim. Neko drugi bi mu oduzeo njegovu radnju bez ikakve naplate.Blank je to sampriznao. On će tomoći i da posvjedoči.Ja sam

bio pošten. On će na to da se zakune. On neće da se zakune, mislio je jedan hladni dvojnik u njemu, i on se okrenu, kao da je to neko iza njega rekao. Tu su stajale grablje, lopate i zeleno obojena čvrsta držalja na njima; da je čovjek sad makarse‐ ljak,posjednik bašte,krčmar,jedan niko i ništa!Taprokleta granakoja je tu cvjeta‐ la! Njoj je bilo lako. Ona je prosto cvjetala i nije imala odgovornosti. A gdje da se djenejedanoberšturmbanfirer!SjednestranedolazeRusi,sdrugeEngleziiAmeri‐ kanci!Gdje tu da krene.Selmije bilo lako dagovori!Pobjeći odAmerikanaca zna‐ čilo je bježati bliže Rusima, a šta će ti oni da učine, lako je zamisliti. Nisu ni oni uzalud prešli kroz svoju opustošenu zemlju od Moskve i Staljingrada. Nojbauer obrisa znojsa očiju.On zakorači nekoliko puta. Koljena sumu kleca‐ la.Trebalojetačnijepromisliti.Pipajućiizađeizštale.Zrakjenapoljubiosvjež.Di‐ sao je duboko; alisa zrakomčinilomu se da udiše i nepravilnu tutnjavu sa horizon‐ ta. Ona je treperila u njegovim plućima i opet ga činila slabim. Vrlo lako, bez po‐ drigivanja,onseizbljuvakrajjednogdrvetanarcisa.„Pivo!Pivoirakija!Nepodno‐ simih!“ Pođe prema ulazu u baštu. Alfred ga nije mogao vidjeti. Stajao je još neko vrijeme,ondaosjetikakosenavjetrusušiznoj.Polakosevratikolima! „U kupleraj, Alfrede!“ „Kamo, gospodin oberšturmbanfirer?“ „U kupleraj!“ zavika Nojbauer iznenadno ljutit. – „Zar ne razumiješ više nje‐ mački?“ „Bordel su zatvorili. Sada je u njemu bolnica.“ „Ondavoziulogor!“ On uđe u kola. U logor – gdje bi inače mogao još da ode? „Šta mislite o situaciji, Veber?“ Veber ga pogleda ravnodušno. „Izvrsna!“ „Izvrsna?Zaista?“Nojbauerje tražio cigare, a onda se sjeti da ihVeber ne puši. „Na žalost, nemamovdje cigareta.Imao samjednu kutiju; nestala je.Đavo ga znao gdje sam ihzaturio?“ Gledao je nezadovoljno na prozor zakovan daskama. Staklo je puklo prilikom bombardovanja, a novo se nije moglo naći. On nije znao da su njegove cigarete ukradene za vrijeme opće zbrke,i da su okolišnimputem, preko crvenokosog pisa‐ raiLevinskog,snabdjevaleveteranebarake22dvadanahljebom.Nasreću,njegovi tajni dosijei nisu nestali – sva njegova humana naređenja koja su poslije od strane

Vebera i drugih bila pogrešno shvaćena.Promatrao je Vebera sa strane.Lagerfirer je izgledao potpuno miran, mada je i on imao koješta na rabošu. Tu su bila i pos‐ ljednja vješanja... Nojbaueru postade iznenada opet vruće. On je bio pokriven. Čak dvostruko. „Pa ipak... – šta biste vi učinili,Veber“,reče on srdačno – „kad bi za izvjesno vrije‐ me izvojnih razloga,vito shvatate, – dakle,kad bi za jedno kratko razdoblje očeki‐ vanja,recimo – neprijatelj okupirao zemlju,što“ – dodade brzo, „kako je historija već često dokazala, apsolutno ne mora da predstavlja poraz?“ Vebergajeslušaosmješkajućise.„Zanekogakaoštosamjauvijekćebitiposla“, odgovori on praktično. „Mi ćemo se opet dići, makar i pod tuđim imenom. Što se mene tiče, ako treba, i kao komunist.Za nekoliko godina neće više biti nacionalso‐ cijalista.Svi će biti demokrate.To ništa ne znači.Ja ću vjerojatno biti nekada i neg‐ djeunekojpoliciji.Moždasalažnimdokumentima.Iondaćeseposaonastaviti.“ Nojbauerse smješkao. Sa Veberovomsigurnošću vraćala se i njegova. „Nije to lošaideja!Aja?Štamisliteštaćeodmenebiti?“ „To ne znam! Vi imate porodicu, oberšturmbanfirer. U tom slučaju nijetako lako presaldumiti i prosto iščeznuti.“ „Naravno da nije!“ Nojbauerovo dobro raspoloženje opet nestade. „Znate li, Veber, ja bih opet želio da jednom obiđem logor. Odavno nisam to učinio.“ Kada su došli do odjeljenja za dezinfekciju, već su u Malom logoru znališta predstoji. Pretežan dio oružja prenijelisuBergeriLevinski ponovo uRadni logor. Samo je broj 509 zadržao svojrevolver. On je insistirao na tome.Isakrio ga je pod svojim krevetom. Četvrtsataizatoga,izbolniceprekozahodastižezapanjujućavijestdainspekci‐ ja nije kaznenog karaktera; barake nisu tako inspirirali. Nojbauer je upravo izgle‐ dao dobrodušan. Novistarješina bloka bio je nervozan. Dernjao se unaokolo i komandirao. „Ne vičitoliko!“rečemuBerger.„Timenećeništapostatibolje.“ „Šta?“ „Upravo to.“ „Ja vičem kad to želim. Svrstati se! Izaći iz baraka!“ Starješina bloka trčao je kroz baraku. Ljudi koji su mogli da hodaju sakupljali su se. „To nisu svi! Ima ih još!“

„Zar da se mrtvi svrstavaju?“ „Jezikzazube!Napolje!Napoljeioniizkreveta!“ „Slušaj, ništa još nije poznato o nekoj inspekciji. Nije ništa naređeno. Ne treba da tjeraš barake da se unaprijed svrstavaju,.“ Starješinablokasepreznojavao.„Činimonoštojemenevolja.Jasamstarješina! Gdje je onaj koji tu uvijek sjedis vama? S tobom, istobom!“ Onaj pokaza naBer‐ gera iBuhera. Starješinablokaotvori vratabarakedabisampogledao.Upravo je toBerger že‐ lio da spriječi.Broj 509 je bio sakriven; nije trebalo da jošjedanputsusretneVebe‐ ra.„Onnijeovdje“.Bergerstadenavrata. „Šta?Maknisesputa.“ „On nije ovdje!“ reče Berger ne uklanjajući se. „I gotovo!“ Starješinablokagajegledaopreneraženo.BuheriSulcbaherstadošepokrajBer‐ gera. „Šta to treba da znači?“ – upita starješina bloka. „On nije ovdje!“ – reče Buher. – „Hoćeš li da znaš kako je Hantke umro?“ „Jeste li ludi?“ Rozen i Ahasfer se pridružiše. „Znate li vi da vam ja svima mogu da prebijem kosti?“ reče starješina bloka. „Slušaj!“ rečeAhasferiispružisvoj koščati prst u pravcu horizonta. „Sve je bli‐ že!“ „On nije poginuo od bombardiranja“, objasni Buher. „Nismo mi Hantkeu slomilišiju. Ne mi“, – reče Sulcbaher. „Zar nikad nisi čuo otajnomlogorskomsudu“. Starješinablokasepovučekorakunazad.Znaoještasevećdogađalosizdajnici‐ maipotkazivačima.„Viovdjespadatemeđunjih?“rečeon,nevjerujući. „Budirazuman!“ rečeBerger mirno. „I nemoj da se oko nas mnogo petljaš. Ko sadjošželidadođenalistuonihkojimaćese suditi?“ „Ko je o tome govorio?“ – starješina bloka poče da gestikulira. „Budući da mi niko ništa nije rekao, ne mogu ni da znam šta se odigrava. Pa šta se dogodilo? U mene se dosad svako mogao pouzdati.“ „Onda je u redu.“ „Dolazi Bolte“, reče Buher. „Lijepo,lijepo!“–starješinablokapodižesvojehlače.„Veććupaziti.Možetese pouzdatiumene.Jasamjedanodvaših!“

Do đavola! – mislio je Nojbauer. Zašto bombe nisu pale ovamo? Onda bi sve bilosvršenonanajboljinačin.Uvijeksedešavaonoštonetreba! „To je logor za poštedu!“ reče on. „Logor za poštedu“, ponovi Veber. „Pa da!“ Nojbauer sleže ramenima. „Najzad, ne dajemo da rade.“ „Ne“. Veberse zabavljao. Pomisao da ove sablasti nešto rade bila je apsurdna. „Blokada“,reče Nojbauer, „nije naša krivica – neprijatelji!“ On se obrati Veberu. „Ovdje smrdi kao u majmunskom kavezu. Zar se ništa ne može učiniti?“ „Dizenterija“, – odgovori Veber. „To je zapravo mjesto oporavka za oboljele“ „Za oboljele? Tačno!“ – Nojbauer odmah prihvati misao. – „Oboljeli – dizen‐ terija. Odatle naravno smrdi. Bilo bi isto tako i u bolnici“. On se osvrnu neodluč‐ no. – „Zarljudi nemogu jednomda se okupaju?“ „Opasnostodzarazejeprevelika.Mismozbogtogaovajdiologoradržaliprilič‐ noodvojenim.Instalacijezakupanjenalazesenadrugojstrani.“ Nojbauer je prilikom riječi „zaraza“ nehotično ustuknuo. „Imamo li dovoljno rublja da bise ovi tipovi mogli da presvuku u čisto? Staro se onda mora spaliti, zar ne?“ „Ne bezuslovno. Ono može da se dezinficira.Rublja ima dosta u magazinima. Dobili smo bogate pošiljke iz Belzena.“ „Dobro!“ – reče Nojbauer olakšano. „Dakle, čisto rublje i izvjestan broj nepo‐ deranih jaka i hlača, ili onoga što imamo od odjeće.Treba podijeliti hlor, kreč i de‐ zinfekciona sredstva! Onda će odmah sve drugačije da izgleda. Zapišite to!“ Prvi starješina logora,jedan debeli zatvorenik, uslužno je bilježio. „Nastojati da se pos‐ tigne najveća čistoća“, diktirao je Nojbauer. „Nastojati da se postigne najveća čistoća“, ponovio je logorski starješina. Veberseuzdržavao da sene isceri.Nojbauerseobrati zatvorenicima. „Dobijate lisve što vam pripada?“ Odgovor je bio propisan već dvanaest godina. „Da, gospodin oberšturmbanfi‐ rer!“ „Dobro, radite dalje!...“ Nojbauer se osvrnu još jednom oko sebe. Stare barake stajale su crne kao mr‐ tvačkisanduci. On se hrabrio, i odjedanput mu nešto pade na pamet. „Neka se ov‐ dje nešto posadi! Nešto zelenila!“ objasni on. „Sada je vrijeme za to. Nekoliko gr‐ mova na sjevernoj strani i red cvijeća uz južne zidove. To razvedrava. Mi imamo neštotakoubaštovanluku,zarne?“

„Na službu, gospodin oberšturmbanfirer!“ „Onda u redu! Započnite odmah stime. Mi to možemo da učinimo i kod bara‐ kauRadnomlogoru.“ Najbauerseoduševizasvojuideju.Posjednikbašteseprobudiunjemu.„Lijepo, jednulijehuljubičica–ne,primulesuljepše!Žutabojaizrazitijesvijetli.“ Dvojica ljudi sručiše se lagano na tlo. Niko se nije pomjerio da im pomogne. „Primule!Imamomidovoljnoprimulaubaštovanluku?“ „Na službu, gospodin oberšturmbanfirer!“ Debeli starješina logora stajao je u stavumirno.–„Imadovoljnoprimulaucvatu.“ „Dobro. Učinite to!I neka logorska muzika s vremena na vrijeme i nadalje svi‐ ra,višedolje,dabiiovimoglineštodačuju!“ Nojbauersevraćao.Drugisuga slijedili.Biojeopetdoneklemiran.Zatvorenici nisu imali pritužbe. On se kroz duge godine bez kritike navikao na to da uzima kao činjenicu ono u što je samhtio da vjeruje.Zbog toga je isada očekivao da ga zatvo‐ renici shvate kao što je on htio: kao čovjeka koji u teškim uslovima čini ono što najboljemože zanjih.Da suoniljuditoonvećodavnonijeviše znao.

XXII „Šta?“ – reče Berger ne vjerujući. „Uopće nikakve večere?“ „Ničega.“ „Ni juhe?“ „Nijuhe,nihljeba.IzričitonaređenjeVebera.“ „A drugi? Radni logor?“ „Ničega. Nikakve večere ni za koga u logoru.“ Berger se osvrnu unaokolo. „Moželitonekodarazumije?Dobilismorublje,ajelonismo.“ „Dobili smo i primule“, – broj 509 pokaza na dvije bijedne mrlje s obje strane vrata. Tu je stajalo nekoliko biljaka napola uvenulih. Njih su posadili popodne lo‐ goraši izbaštovanluka. „Možda su za jelo?“ „Nemojtepokušati.Akonestanu,čitavunedjeljunećemodobitiništazajelo.“ „Ačemusveovo?“upitaBerger.„PoslijecijelogonogNojbauerovogprenema‐ ganja ja sammislio da ćemočakdobitiikrompirujuhi.“ Lebental uđe. „To je Veber kriv. Nije Nojbauer. Veber je ljut na Nojbauera. Misli da ovaj želi da pokrije leđa.To on sigurno i hoće.Zbog toga Veberide protiv njegagdjegodmože.Tosamsaznaoupisarnici.Levinski,Verneridrugitamokažu isto.I zbog togamoramo da trpimo.“ „Zbog toga će biti mnogo mrtvih.“ Gledalisu u crveno nebo. „Veber je rekao u pisarnici da niko ništa ne uobraža‐ va; on će se već pobrinuti za to da se ugojimo“.Lebental izvadisvoju vilicu iz usta, pogleda jepovršno,aondajeopetgurnunazad. Iz barake se začu kreštava vika.Vijestse širila.Kosturisu teturali do vrata i pre‐ gledavali da li kante za jelomirišu, i da lisu ih drugimožda prevarili. Kante su bile čiste isuhe.Kukanje poče jače.Mnogiljudi prosto padošena zemlju i počešeda lu‐ pajukoščatimšakamapoprljavoj zemlji.Najviše ih semeđutimodšuljaloililežalo nepokretno, otvorenih usta i razrogačenih očiju unaokolo. Kroz vrata su dopirali

tihi glasovi onih koji više nisu mogli da ustanu. Nije to bilo artikulirano vikanje; bioje tojošsamoslabikoraločajanja,jednapjesmaukojojvišenijebilo niriječi, ni molbi,nipsovkidaizrazeočajanje.Onojebiloizvantoga;tajposljednjidjelićživo‐ ta koji je tonuo – cijukao je, pištao, zujao i grebao, kao da su barake ogromnisan‐ duci sa insektima kojiugibaju. U sedamsati logorskamuzika poče da svira. Ona je stajala izvan Malog logora, ali ipak toliko blizu da se dobromogla čuti. Odmah je izvršeno Nojbauerovo nare‐ đenje.Prvikomadbiojekaoiuvijekkomandantovomiljenivalcer;„RužasJuga“. „Požderimo nadu ako ničeg drugog nemamo!“ – reče broj 509. „Požderimo nadu koje ima. Žderimo artiljerijsku vatru! Mi moramo izdržati. Mi ćemo izdrža‐ ti!“ Mala grupa je sjedela na okupu u blizini barake.Noć je bila svježa i vlažna.Nije im bilo suviše hladno. U baraci je već dvadeset i osam ljudi umrlo u prvim satima. Veteranisu im skinulistvari koje su mogli da upotrijebe isami ih obukli da im ne bi bilo hladno i da se ne bi razboljeli. Nisu htjeli da budu u baraci. U baraci je hri‐ pala,stenjala i harala smrt. Ostalisu tri dana bez hljeba, a večerasjoši bez juhe. Na krevetima su se ljudi borili, predavalise i umirali. Veterani nisu htjeli da uđu.Nisu htjeli da spavaju u svemu tome. Umiranje je bilo zarazno, a njima se činilo da su u snu bili bez odbrane protiv smrti.Tako su sjedili napolju, obučeni u stvarimrtvaca igledaliuhorizontodakle je trebalodadođesloboda. „To je samo za ovu noć!“ reče broj 509. „Samo za ovu jednu noć! Vjerujte mi! Nojbauer će to saznati i sutra izdati naređenje. Oni se već ne slažu. To je početak kraja.Mismovećtolikoizdržali.Samojošovunoć!“ Niko nije odgovarao. Sjedjeli su stisnuti jedni uz druge kao krdo životinja u zimi. Nisu oni davali jedni drugima toplinu. Ono što su pružali jedni drugima bila ježivotnahrabrost.Onajebilavažnijanegolitoplina. „Govorimoonečemu!“rečeBerger.„Alionečemštonemavezesaovimovdje“. On se obrati Sulcbaheru koji je sjedio pokraj njega: „Šta ćeš da radiš kad izađeš odavde?“ „Ja?“Sulcbaherjeoklijevao. „Boljejenegovoritiotomedoksetozaista inedo‐ godi. To donosi nesreću.“ „Nedonosivišenesreću!“odgovoribroj509žestoko.„Miotomenismogovori‐ li za sve godine, jer bi nasto izjelo. Sada, međutim, moramo o tome da govorimo.

Uovakvojjednoj noći!Ao čemu inače?Trebada sehranimo nadama koje imamo! Šta ćešraditi kad odavde izađeš, Sulcbaher?“ „Neznamgdjemiježena.BilajeuDiseldorfu.Diseldorfjerazoren.“ „Ako jeuDiseldorfu, onda je sigurno tamo!Diseldorfsu okupiraliEnglezi.Ra‐ diojetoodavnopriznao.“ „Ili je možda mrtva“, reče Sulcbaher. „S tim treba računati. Šta mi znamo o onima koji su još napolju?“ „A oni napolju o nama?“ upita Buher. Broj 509 ga pogleda. Još mu uvijek nije rekao da mu je otac mrtav i kako je umro. Bilo je vremena za to kad bude slobodan. Tada će to lakše podnijeti. On je mlad i jedini koji ima nekoga s kim će izaći odavde. On će to još uvijek na vrijeme saznati. „Kakolićesamotoizgledatikadaizađemo?“rečeMajerhof.„Jasamvećšestgo‐ dinaulogoru.“ „Ja već dvanaest“, reče Berger. „Toliko? Jesi li bio politički?“ „Ne.Nisam.Samosamjednognacistu,kojijekasnijepostaogrupenfirer,liječio između 1928. i 1932. godine. U stvari, nisamga liječio ja lično; on je došao k meni na pregled, a onda ga je preuzeo jedanmoj prijatelj, koji je bio specijalista. Nacista je došao k meni jer je stanovao u istoj kući u kojoj i ja. To je za njega bilo udobni‐ je.“ „Izatotejezatvorio?“ „Da. Bolovao je od sifilisa.“ „A liječnik specijalista?“ „Dao ga je strijeljati.Ja sampak mogao da ga uvjerim da nisam znao od čega je bolovao i da sammislio da je to samo zapaljenje iz prošlog rata.Uprkostome bio je dovoljno oprezan i zatvorio me.“ „Štaćešučinitiakojeonjošživkadizađeš?“ Berger je razmišljao. „Ne znam.“ „Ja bih ga pretukao na smrt“, reče Majerhof. „Za to bi došao ponovno u zatvor, jel’ da?“ – reče Lebental. „Radi ubistva.Još jedanput deset ili dvadeset godina!“ „Šta ćeš ti da radiš, Leo, kad izađeš?“ upita broj 509. „Jaćuotvorititrgovinumantilima.Sadobrompolukonfekcijom.“ „Mantili?Uljeto?Bitćeljeto,Leo!“

„Ima iljetnihmantila.Moguuz todauzmemodijela.Ikišnekapute,naravno!“ „Leo!“rečebroj509,„zašto,nećešdaostanešubranšiprehrane?Ona jenužnija negolikaputi,atisibiosjajanovdjeutomposlu.“ „Misliš?“ – Lebental je bio očigledno polaskan. „Dakako.“ „Možda imaš pravo. Još ću promisliti. Na primjer, američke namirnice. To će sjajnoići.Sjećateliseameričkeslanineuposljednjemratu?Onajebiladebela,bije‐ la, nježna kao marcipan sa ružičastim...“ „Zaveži gubicu, Leo! Jesi li lud?“ „Ne. Samo mi pade iznenada na pamet da li će i ovoga puta da je šalju? Bar za nas?“ „Budi miran, Leo!“ „Šta ćeš ti raditi, Berger?“ zainteresira se Rozen. Berger obrisa upaljene oči. „Ja ću otići da učimkod kakvog apotekara. Pokušat ću dapostanemnešto tako.Da operišem– saovakvimrukama?Poslije tolikog vre‐ mena?“ On skupišake pod jaku koju je navukao preko sebe. „Nemogućno. Postat ćuapotekar!Ati?“ „Mojaseženarazvelaodmene,jasambioJevrejin.Neznamvišeništaonjoj.“ „Valjda je nećeš tražiti?“ upita Majerhof. Rozen oklijevaše. „Možda je to učinila pod pritiskom.Ašta je drugo imogla da uradi? Sam sam joj to savjetovao!“ „Možda je u međuvremenu postala tako ružna da to više neće biti problem za tebe“,rečeLebental.„Moždaćešbitijošisretanštosijeseriješio!“ „Ni mi nismo postali mlađi.“ „Ne.Devetgodina!“Sulcbahersezakašlja.„Kakoćetoizgledatikadnekogapo‐ novo sretnemo poslije tolikog vremena?“ „Budisretanakobudenekogadagaponovosretneš!“ „Poslije toliko vremena“, reče Sulcbaher. „Ko li će se to još poznavati!“ Usred klizavog hoda muslimana začuše oni jedan čvršći korak. „Pazite!“ prošap‐ ta Berger. „Oprez, 509!“ „To je Levinski“ – reče Buher. On je mogao ljude da prepozna po koraku. Levinskipriđe.„Štaradite?Večerasnemanjupe.Miimamovezuukuhinji.Ona je uspjela da ukrade hljeba i krompira.Kuhalisu samo za glavešine, pa se nijemo‐

glo ništa zdipiti.Evo ovdje nekoliko sirovihmrkava!Malo je, ali nimi nismo ništa dobili!“ „Berger!“ reče broj 509. „Podijeli!“ Svako je dobio po pola kriške hljeba i jednu mrkvu. „Jedite polako! Žvaćite dok sasvim ne razmrvite!“ Bergerimdadenajprijemrkvu,anekolikominutakasnijehljeb. „Čovjek se osjeća kao zločinac, jer jede potajno“, reče Rozen. „Onda ne jedi!“ odgovori Levinski lakonski. „Pričaš koješta!“ Levinski je imao pravo.IRozen je to znao. Htio je da objasni da je samo danas, u toj čudnoj noći u kojojsu razgovarali o budućnosti da bi zavarali glad, došao na takvu pomisao,i da je upravo to u vezisa budućnošću.Ali odustade.Bilo je isuviše komplicirano, i premalo važno. „Oni padaju“, pričao je Levinski promuklo i kao bez daha. „I zeleni padaju. Hoćedasarađuju.Puštamoih.Kapoi,starješineblokovaisobnestarješine.Kasnije ćemoihrazvrstati.Dvojicaesesovacasumeđunjima.Uztoiliječnikubolnici.“ „Ta svinja!“ reče Berger. „Miznamoštajeon,alimožemodagakoristimo.Dobijamoprekonjegavijesti. Večeras je došlo naređenje za transport.“ „Šta?“ upitaše Berger i broj 509 istovremeno. „Transport. Dvije hiljade ljudi treba da bude transportirano. „ „Zaronihoćedapremjestelogor?“ „Oni hoće dvije hiljade ljudi. Bar zasad.“ „Transport? Toga smo se plašili“, reče Berger. „Buditemirni!Pisarsa crvenomkosomveć pazi.Ako oni budu sastavljalilistu, vasneće staviti.Naših ljudisada ima svuda.Osimtoga,kažu daNojbauer oklijeva. On još nije proslijedio naređenje.“ „Neće oni skupljati prema listi“, reče Rozen. „Oni će ih satjerati kao što su to kodnasučinili,akoihdrugačijenemognudasakupe.Listećekasnijesastaviti.“ „Nemojteseuzrujavati!Nijejošdotledošlo.Svakogsesatasvemožepromijeni‐ ti.“ „Nemojte se uzrujavati, – kaže on!“ Rozen je sav drhtao. „Prokrijumčarit ćemo vas u slučaju opasnosti u bolnicu. Liječnik sada zatvara obaoka.Tamosmovećsmjestiliizvjestanbrojljudikojisuuopasnosti.“ „Da li su govorili o tome da će i žene transportirati?“ „Nisu. To neće ni učiniti. Ta ima ih premalo ovdje.“

Levinski ustade. „Pođi sa mnom!“ reče on Bergeru. „Htio sam da te povedem sobom.Zatosamidošaoovamo.“ „Kuda?“ „U bolnicu. Sakrit ćemo te tamo za nekoliko dana.Imamo jednu prostoriju po‐ kraj odjeljenja za pjegavi tifus. Nijedan nacista ne usuđuje se da tamo priđe. Sve je uređeno.“ „A zašto?“ – upita broj 509. „Krematorijumskoodjeljenje.Oni ćega sutra likvidirati.Takvisuglasovi.Da li oniračunaju i njegau odjeljenje od nasniko ne zna.Javjerujemda računaju“, obra‐ tiseBergeru.„Tisidoljevidioisuvišetoga.Pođizasvakislučaj!Presvućise!Ostavi svoje stvari nekom mrtvacu! Uzmi njegove prnje!“ „Hajde!“rečebroj509. „Astarješinabloka?Možetelitosnjimdaizvedete?“ „Da“,rečeAhasfernaiznenađenjeostalih.„Onćedržatijezikzazubima.Može‐ momitoda svršimo“. „Dobro. Crvenokosi pisar je obaviješten. Dreer u krematorijumu drhti od stra‐ ha sam za sebe. Neće te on tražiti među mrtvima“. Levinski šumno udahne zrak kroz nos. „Uostalom,ima ih isuviše.Cijelimputemse čovjek spotiče o njih.Potra‐ jat će sigurno četiri do pet dana dok svi ne budu spaljeni. A onda će biti novih. Zbrka je svuda toliko velika da više niko ništa tačno ne zna. Glavna je stvar da te ne mogunaći.“Prekonjegovalicapreletiosmijeh.–„Uovakvimvremenimatojeuvi‐ jek najvažnije. Biti daleko od pucnjave.“ „Hajdemo!“rečebroj509.„Potražitćemojednogmrtvacakojinijetetoviran.“ Svjetlo je bilo slabo. Ono nemirno crvenilo na zapadu nije impomoglo. Morali su duboko da se saginju nad rukemrtvaca da bi ustanovili da lisu imbrojevi isteto‐ virani.Pronađošejednoga,kojijebiootprilikeBergerovevisineisvukošemustva‐ ri. „Hajde,Efraime!“Sjedilisu na onojstrani barakekoja jebila zaklonjena od po‐ gleda straža. „Brzo se ovdje presvuci!“ prošaptaLebental. „Ukoliko ihmanje zna, utolikojebolje.Dajovamosvojujakuihlače!“ Berger se skide. Stajao je kao sablasni harlekin prema nebu. Od neočekivano primljenog rublja dalisu mu ženske gaće, koje su mu sezale do listova na nozi. Uz tojenosioijednudubokoizrezanukošuljuokovrata,bez rukava. „Prijavitegasutraujutrokaomrtvog!“ „Da. SS-blokfirer ga ne poznaje. Sa starješinom bloka već ćemo izaći na kraj.“

Levinski se brzo nasmiješi. „Ta, vi ste se sasvim izvježbali. Hajdemo, Berger!“ „Dakle, ipak transport!“Rozen je gledao zaBergerom. „Sulcbaherima pravo. Nije trebalo da razgovaramo o budućnosti. To donosi nesreću!“ „Gluposti!Dobilismodajedemo.Bergerjespašen.NijesigurnodaćeNojbauer provesti naređenje. Šta hoćeš ti sa svojom nesrećom? Hoćeš li jamstvo na godine?“ „Hoće li se Berger vratiti?“ upita neko iza broja 509. „On je spasen“, reče Rozen gorko. „On neće dospjeti u transport.“ „Zavežigubicu!“odvratibroj509oštro.Onda seokrenu.Iza njega je stajaoKa‐ rel.„Naravnodaćesevratiti,Karel!“rečeon.„Zaštonisiubaraci?“ Karel sleže ramenima. „Mislio sam da imate komad kože da žvačem.“ „Evonečegboljeg!“ čuseAhasferovglas.Onmudadesvojkomadhljebaimrk‐ vu. Sačuvao ih je za njega. Karel poče da jede vrlo polako. Poslije nekoliko trenutaka on opazi pogled dru‐ gih.Ustadeiudaljise.Kadasevratio,nijevišežvakao.„Desetminuta“,rečeLeben‐ tal i pogleda na svoj niklenisat. „To je vanredan podvig, Karel!Ja to ne bih uspio. Kodmenejetrajalodesetsekundi.“ „Zar ne bismo mogli da zamijenimo sat za jelo, Leo?“ upita broj 509. „Noćas ne možemo ništa da zamijenimo. Čak ni zlato.“ „Mogla bi se jesti džigerica“, reče Karel. „Šta?“ „Džigerica! Svježa džigerica! Ako se odmah isiječe, onda može da se jede.“ „Da se isiječe? Odakle?“ „Iz mrtvaca.“ „Odakle ti to, Karel?“ upita Ahasfer poslije izvjesnog vremena. „Od Blaceka.“ „Od kakvog Blaceka?“ „Od Blaceka, iz logora Briner. On je govorio da je bolje i to nego umrijeti. Mr‐ tvisu mrtvi, i bit će ionako spaljeni. On me je mnogo čemu naučio. Pokazao mi je kakose čovjekpretvarada jemrtav,kakotreba trčati akopucaju: cik-cak,nepravil‐ no, gore i dolje.I, kako se zadržava prostor za disanje u masovnomgrobu i kako se čovjek noću sam iskopava. Blacek je mnogo znao.“ „Itidostaznaš,Karel.“ „Naravno.Inačenebihbiovišeovdje.“ „To je tačno. Ali treba da mislimo o nečem drugom“, reče broj 509. „Treba da navučemo na onog mrtvaca Bergerove stvari.“

To je bilo lako. Mrtvac se još nije ukočio. Nabaciše još nekoliko drugih leševa preko njega. A onda se ponovo šćućuriše. Ahasferje poluglasno mrmljao. „Noćas trebamnogodasemoliš,stari!“rečeBuhermračno. Ahasfer podiže glavu. Osluškivao je jedan trenutak daleku tutnjavu. „Kada su ubili prvog Jevreja, a nisu sudili ubici, porušili su zakon života“, reče on polako. „Smijalisuse.Govorilisu:ŠtapredstavljanekolikoJevrejapremavelikojNjemač‐ koj?Previdjelisu.Zatoihsadabogtuče.Životježivot!Ionajnajsiromašniji!“ On nastavi da mrmlja. Ostali su šutjeli. Zrak postade hladniji. Oni se zbiše još bliže. ŠarfirerBrojerse probudi. Upalisneno lampu pokrajsvog kreveta. Uistomtre‐ nutkuzasvijetlišesedvazelenasvjetlananjegovomstolu.Bilesutomaleelektrične žaruljice vješto umontirane u očne duplje jedne mrtvačke lubanje. Kada je Brojer jošjednomupalio,sveostale lampebiseugasile–a samobilubanja svijetlilaidalje upomrčini.Tojestvaralozanimljivefekt.Brojergajeneobičnovolio.Samgajeiz‐ mislio. Na stolusustajalitanjursamrvicamaod kolača iispražnjena šalicakave.Pokraj stola ležalo je nekoliko knjiga. Avanturistički romani Karla Maja. Brojerovo lite‐ rarnoobrazovanjezavršavalosejednimnepristojnimprivatnimizdanjemoljubav‐ nim avanturama nekakve plesačice. On se uspravi zijevajući. Imao je rđav ukus u ustima. Neko vrijeme je osluškivao. Ćelije u bunkeru bile su nijeme. Niko se nije usuđivao da kuka; Brojer je stanovnike već naučio disciplini. On zahvatirukompod krevetiizvadiflašu konjaka.Dohvativinsku čašu sa sto‐ la, napuni je i ispi.Aonda je i dalje slušao. Prozorje bio zatvoren.I uprkostome či‐ nilo mu se da čuje tutnjavu topova. Natoči još jednu čašu i ispi je. Zatim ustade i pogledanasat.Bilojedvaipo. Navuče čizme preko pidžame.Čizme su mu bile potrebne;rado je udarao ljude uželudac.Bezčizamanijebiloefekta.Pidžamajebilapraktična.Bunkerjebioneo‐ bično vruć.Brojerje raspolagao sa dovoljno uglja. U krematorijumu je već počelo da ga nestaje, aliBrojerje na vrijeme osigurao rezervu za svoje ciljeve. Polako je išao kroz hodnik. Svaka je ćelija imala po jedno prozorče kroz koje se moglo gledati. Brojeru to nije bilo potrebno. On je poznavao „svoju menažeriju“; ponosio se timizrazom.Ponekad ga jenazivao i „svojimcirkusom“;samje sebi,sa kamdžijom, izgledao kao ukrotitelj. Prolazio je pokraj ćelija kao što ljubitelj vina

prolazi kroz svoj podrum. I tako isto kao što ljubitelj vina izabira svoje najstarije vino,iBrojerseodlučidadanaspozovesvoganajstarijeggosta.Bioje toLibe iz će‐ lijebroj 7.On jeotključa. Ćelija je bila mala i nesnosno vruća. Imala je neobično veliki radijator za cen‐ tralnoloženjeukojijebilapuštena svapara.Zanjegove cijevibioje rukama inoga‐ malancemvezančovjek.Visiojebezsvijestiiznadsamogpoda.Brojergajeproma‐ trao izvjesno vrijeme; onda donese kantu sa vodom iz hodnika i izli je na čovjeka kaonaisušenubiljku.Vodazacvrčanacijevimazagrijanjeipretvoriseuparu.Libe se nije micao. Brojer otključa lance. Nagorjele ruke se skljokaše. Ostatak vode iz kante za polijevanje on sasu na čovjeka na podu.Stvorise lokva vode.Brojerizađe sa kantom napolje da bi je još jedanput napunio. Napolju stade. Dvije ćelije dalje neko je stenjao. On spusti kantu, otključa drugu ćeliju i spokojno uđe u nju. Čulo sekakomrmlja;zatimsezačuše tupizvuci,kaokadnekoudara,a zatimudarci, zve‐ ka,gurnjava,povlačenjainajzadužasnikricikojisupolakoprelaziliuropac.Jošne‐ kolikomuklihudaraca iBrojerseponovopojavi.Njegovadesna čizmabila jevlaž‐ na.Onnapunikantuzapolijevanje iodgega senazad ućeliju broj7. „Gleti!“rečeon.„Probudiosise?“ Libe je ležao slicem na zemlji. Pokušavao je da skupi objema rukama vodu sa poda da bi je polizao. Pokretao se nespretno kao kakva napola crknuta kornjača. Iznenada opazi punu kantu. Sa tihim kriještanjem on se skupi, podiže, pade na kantu iščepa je.Brojer mu stade čizmomna ruke. Libe ih nije više mogao da izvu‐ če. On ispruži vrat koliko je godmogao prema kanti. Usne sumu drhtale, glavamu setresla,aonjehripaosavelikimnaporom. Brojer ga je promatrao očima stručnjaka. Vidio je da je Libe već skoro gotov. „Hajde, loči!“ zareža on. „Poloči svoj posljednji obrok!“ On se iscerisvom vicu i izmaknu čizmu sa ruku. Libe se baci na kantu takvom brzinomdaseonazaljulja.Nijevjerovaousvojusreću.„Ločipolako!“rečeBrojer. „Imamo vremena!“ Libe je pio i pio.On je upravo završio šestistupanjBrojerova programa odgaja‐ nja: ishrana jedino slanim haringama, a za piće slana voda u toku nekoliko dana. Uztovelikavrućina ibitiprivezanzaradijator. „Dosta!“ reče Brojer najzad i istrže kantu. „Ustani! Dođi sa mnom!“ Libe se glavinjajući uspravi.On se nasloni na zid i povrati vodu. „Vidišti!“ reče Brojer, „rekao samti dapiješ polako.Marš!“On gurnuLibea ispred sebekrozhod‐ nik u svoju sobu. Libe pade u sobu. „Ustani!“ reče Brojer. „Sjedi na ovu stolicu!

Ajde!“ Libe seuspuzana stolicu.Klatio se,naslonio unazad i čekao slijedećemučenje. Nije više ni za šta drugo ni znao. Brojer ga je promatrao zamišljeno. „Tisi moj najstariji gost! Šest mjeseci, a?“ Sablastprednjimseklatila.„Zarne?“ponoviBrojer. Sablast klimnu glavom. „Priličnovremena!“ rečeBrojer. „Dugo.Tako neštodirektnovezuje ljude.Tisi mi nekako prirastao srcu. Smiješno je to, ali je doista nekako tako. Ta, ja lično ne‐ mamništa protiv tebe,ti to znaš!“ „Ti to znaš!“ ponovi on poslije pauze. „Ili ne?“ Sablastponovoklimnuglavom.Onajeočekivalasljedećemučenje.„Tojepros‐ touperenoprotivsvijuvas.Pojedinacjepotpunonevažan.“Brojer,klimajućiteško glavom, natočisebi jedan konjak. „Potpuno nevažno. Šteta, mislio sam da si izdr‐ žao.Imalismosamojošvješanje zanogeijednuslobodnuvježbu,aondabise izvu‐ kaoiizašao.Toisamznaš“. Sablastje klimala glavom.Ona nije tačno znala, ali bila je istina da jeBrojer ne‐ kadpuštaozatvorenike, zakojenijebiloizričitognaređenja da seubiju, akobiizdr‐ žalisvamučenja. U tome se držao izvjesnog reda. Ko bi izdržao, imao je neku šan‐ su.To je bilo u vezisanehotičnimdivljenjemšto je protivnik toliko izdržao.Bilo je nacista kojisu takomislili i kojisu zbog toga smatrali da imaju sportskog duha i da su džentlmeni. „Šteta!“ reče Brojer. „Ja bih te zapravo sasvim rado pustio da odeš. Ti si imao hrabrosti.Štetaštoteipakmoramlikvidirati.Znašlizašto?“ Libenijeodgovarao.Brojer zapalicigaretuiotvoriprozor.„Etozato!“Slušaoje jedan trenutak. „Čuješli?“ On primijeti da ga Libeove očislijede bez razumijeva‐ nja. „Artiljerija!“ naglasi on. „Neprijateljska artiljerija! Onise približavaju. Zbog toga!Zbogtogaćutenoćasprevrnuti,mladićumoj!“ Zatvori prozor. „Nemašsreće!Jel’ da?“ On se iskesi. „Baš nekoliko dana prije negoštovasoniodavdemognudaizvuku.Tojepravibaksuzluk,jel’da?“ Radovao se zbog svoje dosjetke. Ona je ovoj večeri davala finesu; malo duševnog mučenja na završetku. „Zaista, prokleta nesreća, jel’ da?“ „Nije“, prošapta Libe. „Šta?Nije?Zarsitolikoumoranodživota.“Libeodmahnuglavom.Brojerga je gledao iznenađeno.Osjećao je da pred njimne stoji više ona ruševina kaomalopri‐ je. Libe je iznenada izgledao kao da se čitav dan odmarao. „Jer će vas onisada po‐

hvatati“, – prošapta on razderanim usnama – „sve vas!“ „Koješta! Koješta!“ Brojerse naljuti za trenutak. Primijetio je da je učinio gre‐ šku.Umjesto daLibeamuči, učiniomu je uslugu.Ta ko jemogao i da pomisli da je ovom tipu tako malo stalo do vlastitog života. „Nemojsamo ništa da uobražavaš! Ja sam te obmanuo. Nećemo mi izgubiti. Misamo napuštamo ovo ovdje! Frontse pomjera–tojesve!“ Nije djelovalo uvjerljivo.Brojerje to isam znao. On ispi jošjedan gutljaj. Sve‐ jednoje,pomisli,ijošjedanputnažečašu.„Mislištahoćeš!“ rečenajzad.„Ipakjeto tvojbaksuzluk.Primoransamdateudesim!“ Osjećao je alkohol. „Šteta za tebe,šteta zamene!Bio je to lijep život! Pa da! Za tebenije,akoćemopošteno!“ Libe ga je promatrao uprkossvojojslabosti. „Ono štomise dopada na tebi jeste to što te nisam slomio. Ali moram da te likvidiram, da ne bi pričao! Upravo tebe! Najstarijeg gosta!Tebe najprije!I na druge će doćired!“ dodade on ublaženo. „Ne ostavljati za sobom svjedoke! Stara nacionalsocijalistička parola!“ On izvadi čekić iz ladice u stolu. „Ja ću to kratko svršiti s tobom!“ On metnu čekić pokrajsebe. U istom trenutku zaglavinja Libe sa stolice i pokuša da dohvati čekić izgorjelimrukama.Brojer ga lako gurnu šakomu stranu.Libe pade. „Gle ti!“ rečeBrojerdobroćudno.„Jošuvijekpokušavaš.Imašpravo.Zaštone?Ostanitamo da sjediš na podu. Onda si mi bolje pod rukom.“ On metnu ruku na uho. „Šta, šta kažešto?“ „Onićevassve–svevasistotako...“ „Ah, gluposti, Libe! To bi ti htio. Oni tako nešto ne čine. I suviše su fini za to. Ja ću, osimtoga,ranije otići.Aod vas nijedan više neće progovoriti!“On opet nag‐ nujedangutljaj.„Hoćešlijednucigaretu?“–upita iznenadno. Libe ga pogleda. „Da“, reče. Brojermu gurnu cigaretu u okrvavljena usta. „Evo!“Upalimu cigaretu, a istom šibicom isvoju. Obojica su pušiliišutjeli.Libe je znao da je izgubljen.Slušao je tutnjavu sa pro‐ zora.Brojerispičašu.Ondaodložicigaretuiuhvatičekić.„Dakle,hajdemosad!“ „Do đavola!“ šaptao jeLibe.Cigareta mu nije ispala iz usta.Zalijepila mu se za krvavu gornju usnu. Brojer udari nekoliko puta tupim krajem čekića. To što nije upotrijebiooštrikrajbiojekaokompliment zaLibea,kojipolakopade. Neko vrijeme Brojer je sjedio i buljio pred sebe. Onda mu pade na pamet ono štojeLibegovorio.Nanekinejasannačinosjećaoseonprevarenim.Libegajepre‐

vario. Trebalo je da kuka, ali Libe nikada nije kukao; ne bi kukao ni da ga je sporo ubijao. On bistenjao, ali to nije bilo ništa; to je bilo samo tijelo.Bilo je to kao glas‐ no disanje, ne više. Brojer je opet čuo tutnjavu iza prozora. Neko je još morao da kuka noćas, ili će sve propasti. To je bilo ono;sada je znao. Nije smjelo da se tako svršisaLibeom.Inače biLibe pobijedio. Nespretno ustade i ode u ćeliju 4.Imao je sreću. Užasnuti glas poče uskoro da jauče, da kuka, da preklinje, viče, i tek poslije dugogvremenaonpostade tih,sve tiši,i najzadpotpunoumaknu. Brojerse vrati zadovoljan u sobu. „Vidišti, ipak ste još u našoj vlasti!“ reče on Libeovom lešu i udari ga nogom. Udarac nije bio jak, ali nešto se pomjeri na Libe‐ ovomlicu.Brojerse saže;izgledalomujekaodamujeLibeisplazionekakavsivje‐ zik.Onda otkri da je cigareta umrtvačevimustima dalje gorjela sve do usana.Mali komadpepelapaojeodudarca.Brojerje iznenadabioumoran.Nije imaoviševolje daizvučemrtvacaizsobe;zbogtogagaodgurnunogamapodkrevet.Bilojevreme‐ na do sutra. Na podu ostade taman trag. Brojer se pospano isceri. „A nekada, dok sam bio mali, pomisli on, nisam mogao da gledam krv; zaista smiješno!“

XXIII Mrtvisuležalinaslaganinagomile.Mrtvačkakolanisuvišedolaziladaihodvo‐ de.Kapljicekiševisilesukaosrebronanjihovojkosi,trepavicama,rukama.Tutnja‐ va na horizontu je umukla. Zatvorenici su vidjeli vatru iz cijevi do pola noći i čuli pucnjavu, a onda se sve utišalo. Sunce sedizalo.Nebojebiloplavo, avjetarblagitopao.Naulicama izvangrada ništa senije vidjelo.Nijebilo čak niizbjeglica.Grad je ležao crn isažežen;rijeka se vukla kroza nj kao kakva ogromna sjajna zmija, koja se hrani njegovim raspada‐ njem. Nigdje nije bilo vojske. Noću je padala kiša, mlaka i gusta, i od nje je ostalo nekoliko lokava sa vodom. Broj 509 je čučao pokrajjedne od njih islučajno ugleda svoje lice na njenoj površi‐ ni. On se naže dublje preko ravne i bistre lokve.Nijemogao da se sjeti kada se pos‐ ljednji put gledao u ogledalu;mora da je prošlomnogo godina.Ulogoru nikad nije vidio ogledalo, a lice koje je sada piljilo u njega nije poznavao. Od kose su ostali samo još bijelo-sivi pramenovi. Prije dolaska u logor bili su puni ismeđi. On je znao da se boja promijenila. On je to i vidio kad je prilikom ši‐ šanja padala na pod. Ali mrtva kosa na tlu kao da nije imala veze sa čovjekom. Na licu se jedvanečega sjećao.Čak ni očiju više.Ono što je svjetlucalo iznad pokvare‐ nih zuba i preširokih nozdrva u dvjema dupljama bilo je samo nešto što ga je razli‐ kovaloodmrtvih. To samja? –mislio je on.Gledao je i dalje samoga sebe.Morao je znati da je na‐ likna svedruge, aliontonijenikadzaistavjerovao.Druge jegledaogodinama igo‐ dinamaiprimjećivaokakosemijenjaju.Alipoštoihjesvakogdanapromatrao,ma‐ nje mu je promjena padala u oči nego sada kada je samog sebe poslije tolikog vre‐ mena prvi put vidio. Nije to imalo nikakve veze stime štomu je kosa sijeda i prori‐ jeđena, a lice samo ruglo onog snažnog i mesnatog lica koje je živjelo u njegovom sjećanju;onoštoga jenaročito pogodilobiloje toda jeprednjimbiostar čovjek.

Sjedio je neko vrijeme vrlo tiho.Onih posljednjih danamnogo je razmišljao, ali nikad nije mislio o tome da je star. Dvanaest godina nije bilo naročito mnogo vre‐ mena.Bitidvanaest godina zatvorenbilojevećviše.Advanaestgodinakoncentra‐ cionog logora?Ko jemogao da znakoliko će to kasnije iznijeti.Da lije zadržao do‐ voljno snage? Ili će se slomiti kad bude izašao, kao što pada trulo drvo koje još u ti‐ šini, spolja, izgleda zdravo, jer ovaj logorski život je bio tišina. Velika, užasna, usam‐ ljena i paklena tišinauprkossvemu.Jedva je iz svijetanapoljuunjegaprodropone‐ ki glas. Šta će se dogoditi kada bodljikava žica padne? Broj 509 pogleda jošjedanput u blistavu lokvu.To sumoje oči,mislio je on.On se naže duboko da bise tačno vidio.Od njegovog daha nabra se površina, a slika iš‐ čeze. To su moja pluća, pomisli, a ona još dišu. On zagnjuri ruku u lokvu i pljusnu voduna sve strane.Atosumoje ruke,kojemoguda razoreovusliku. Razoriti,mislio je.Ali graditi?Mrziti?Da li uopćemogu jošnešto drugo?Sama mržnjanijebiladovoljna.Uživotutrebavišenegolisamomrziti. On se uspravi. Vidio je kako Buher dolazi. On ima ono, mislio je on. On je mlad. „Broj 509!“ reče Buher. „Jesi li vidio? Krematorijum ne radi više.“ „Zaista?“ „Poubijali su odjeljenje? Izgleda da još nisu odredili novo. Zašto li nisu? Mo‐ žda...“ Gledalisu se. „Možda više nema svrhe? Možda će već...“ Buher zastade. „Povući se!“ reče broj 509. „Možda. Jutros nisu više ložili mrtve.“ RozeniSulcbaherpriđoše.„Nečujesevišepucanje.Štalićetobiti?“ „Moždasuprobilifront?“ „Ili su bačeni nazad? Priča se da će esesovci braniti logor.“ „Klozetska parola! Svakih pet minuta pročuje se nešto novo. Ako budu zaista branili logor, nas će bombardirati.“ Broj 509 diže glavu. Htio bih da je opet noć, mislio je. U mraku je lakše sakriti se. Ko zna šta će se jošsve dogoditi! Dan ima mnogo sati, a za smrt treba samo ne‐ koliko sekundi.Koliko se smrtimoglo izbjeći, da sunce nije bezmilosrđa donosilo sa horizonta svoje obasjane sate. „Evo jednog aviona!“ – povika Sulcbaher. On je uzbuđen pokazivao na nebo. Poslijenekogvremenasviprimijetišemalumrlju.„Moradajenjemački!“–prošap‐ taRozen.„Inačebibilouzbune.“

Osvrtalisu se tražećisklonište.Po logoru su se širili glasovi da su njemački avi‐ onidobilinalogdauposljednjemtrenutkusravnelogorsazemljom. „Samo je jedan! Samo jedan jedini!“ Ostadoše na mjestu. „Za bombardiranje bi vjerojatno poslali više njih, a ne samo jedan avion. Možda je to američki izviđač?“ reče Lebental, kojise iznenada pojavi. „Radi toga ne daju više uzbunu.“ „Odakle ti to znaš?“ Lebentalnijeodgovarao.Svisugledaliumrljukojasenaglopovećavala.„Nijeto njemački!“ reče Sulcbaher. Sada su mogli jasno da vide avion. On je jurio ravno na logor. Broj 509 je imao osjećanje kao da kakva šaka iz zemlje vuče njegovu utrobu ka tlu. Izgledalo mu je kao da stoji go na nekoj platformi prinesen na žrtvu tamnom božanstvu smrti, koje ga vuče dolje, i da ne može da pobjegne. Primijetio je da drugi leže na tlu i nije ra‐ zumijevao zašto je ostao uspravan. U tom trenutku odjeknuše pucnji. Avion prestade da se obrušava, okrenu se i počedaletiokologora.Pucnjevisudolaziliizlogora. Izakasarnesuodjekivalemašinskepuške.Avionsespustijošniže.Svisugledali gore. Najednom on poče da miče krilima. Izgledalo je kao da im domahuje. U pr‐ vom trenutku zatvorenicisu mislili da je pogođen, ali on učini nov krug, a krila su se okretala još dva puta gore-dolje, kao krila ptice. Najzad poleti naviše i odletje. Hici su odjekivali za njim. Sada su pucali sa nekoliko tornjeva, ali odmah poslije togamašinskepuškeumuknuše,isadsečulojošsamobrujanjemotora. „Tojebiosignal“,rečeBuher. „Izgledalojekaodamašekrilima.Kaonekokodomahujerukom!“ „Tojebiosignalzanas!Sasvimsigurno.Štabidrugobilo?“ „On je htio da pokaže da znaju da smo mi ovdje. Bilo je to za nas. Ne može biti ništadrugo.Štamislišti,509?“ „I ja mislim isto.“ Bio je to gotovo prvi znak kojisu dobilispolja otkad su bili u logoru.Užasna sa‐ moćasvihovihgodinaizgledalajeiznenadaprobijena.Vidješedazasvijetnisumr‐ tvi.Mislilisunanjih.Nepoznatispasiocidomahivalisuim.Nisuvišebilisami.Bio jetoprvividljivipozdravslobode.Onivišenisuđubresazemlje.Poslalisu,usprkos opasnosti, avion da ih uvjere da znaju za njih i da će doći po njih. Nisu više bili kao ovozemaljsko đubre odbačeni, popljuvani, gori od crva; bilisu opet ljudi za ljude koje nisu poznavali.

Štajetosamnom?pomislibroj509.Suze!Ja?Starčovjek? Nojbauerjepromatraosvojeodijelo.Selmagajeobjesilananajvidljivijemjesto u njegovomormaru.Razumio je zašto.Civilno odijelo.On ga od 1933. godine nije višenosio.Bilojetosivoodijelo,bojebiberaisoli.Smiješno!Ongaskidesavješali‐ ce i promatraše ga. Onda svuče uniformu i uđe u spavaću sobu. Zatvori vrata i po‐ kušadaobučekaput.Bio jepretijesan.Nijemogao da ga zakopča, čak ni ondakada bi uvukao želudac. Stade pred ogledalo.Izgledao je smiješno. Mora da je dobio na vagi najmanje 15 do 20 kilograma. To najzad nije bilo nikakvo čudo. Prije 1933. godinemoraojevraškidaštedi. Čudnovato kako se odlučnost gubisjednog licakada nema uniforme.Čovjek je postajao otužan imek.Tako se čak i osjećao. Promatrao je hlače. One će jošmanje odgovarati negoli kaput.Nije imalo smisla probati.Čemu uopće sve to?On će pre‐ dati logor korektno. Prema njemu će se ponašati vojnički korektno. Za to je bilo tradicija, načina ponašanja, vojničkih predanja.Ta on je sambio vojnik.Ili gotovo vojnik.Nekokonosiuniformu.Visokioficir.Onisusemeđusobnorazumijevali. Nojbauerse isprsi.Internirat će ga, to je bilo mogućno. Sigurno samo za kratko vrijeme. Možda u kakav zamak u okolicisa gospodom istoga ranga. On je razmiš‐ ljao kako da preda logor. Vojnički, naravno! Uz vojnički pozdrav. Ne uz hitlerov‐ ski,sa podignutomrukom.Ne,bolje ne.Vojnički – jednostavno ruku nakapu! Zakorači nekoliko puta i salutira. Ne kruto, ne kao potčinjeni! Pokušao je još jednom. Nije bilo tako jednostavno naći pravumješavinu korektnosti i elegantnog dostojanstva.Rukajesamaletjelaprevisoko.Jošuvijektajprokletihitlerovskipoz‐ drav!Zapravo je to bio glupav način pozdravljanja za odrasle ljude.Dizatiruku, to jeodgovaraloskautima,aneoficirima.Čudnovato,kakojetočovjekdugočinio. Probao je vojnički pozdrav. Sporije, ne tako brzo! Gledao se u ogledalo na or‐ maru.Zakoračiobinekolikokorakaunazadipolazioprema svomelicuuogledalu: „Gospodine generale, ja vam ovim predajem...“ Otprilike tako!Ranije se pri tome predavala isablja. Napoleon III kod Sedana! Sjećao se toga jošiz škole.On nije imao sablju.Revolver!Isključeno!Sdruge stra‐ ne, opet oružje nije mogao da zadrži. Sad je čovjeku ipak nedostajao vojnički tre‐ ning.Dalijemožda trebaloprethodnodaskinekaišsarevolverom? Onpokuša jošjedanputsanekolikokoraka.Ne isuvišeprilaziti,naravno!Zaus‐ taviti se nekoliko metara ranije. „Gospodine generale!“

A možda i: „Gospodine kolega!“ Ne, ne, ako to bude bio general! Ali, možda, vojnički pozdrav, a onda stisak ruku, kratak i korektan. Nikako tresti rukom! Naj‐ zad: poštovanje neprijatelja prema neprijatelju! Oficira prema oficiru!Zapravo su svi oni drugovi u nekomširokomsmislu,iako iz neprijateljskog tabora.Bitka je iz‐ gubljena poslije hrabre borbe. Poštovanje prema časno poraženom! Nojbaiuer je osjećao kako u njemu zadrhta raniji poštanski činovnik. On je to osjećao kao neki istorijski trenutak. „Gospodine generale...“ Dostojanstveno! A iza toga stisak ruke. Možda i kratak zajednički ručak, kao što je slušao da čine viteški protivnici.Romelsa zarobljenimEnglezima! Šteta što ne govori engleski. Ali, ima dovoljno prevodilaca među zatvorenicima u logoru. Kako se čovjek brzo navikavao na stari način vojničkog pozdrava? A u suštini, on nikad nije ni bio fanatičan nacista. Mnogo više je bio službenik, službenik do‐ movine.Veberisličniljudi,Dicinjegovaklika,tosubilinacisti! Nojbauerizvadijednu cigaru. „Romeo iJulija“.Bolje je da ih popuši,Četiri-pet komada je mogao da ostavi u kutiji, da ih eventualno ponudi protivniku. Dobrom cigarom se moglo koješta postići. Povuče nekoliko dimova. A ako bi protivnici htjeli da obiđu logor? Dobro. Ako im se nešto ne bi dopalo – on je radio po nare‐ đenju.Vojnicisuto razumijevali.Često je izvršavao naredbe sa srcemkoje jekrva‐ rilo. Ali,... Iznenada mu nešto pade na pamet.Jelo. Dobro i bogato jelo! To je bilo ono što se najteže gleda. Trebalo je odmah narediti da se obroci povećaju. Time je mogao pokazatidajeodmah,čimvišenisudruginaređivali,činiozalogorašesveštojebilo mogućno. On će to čak i lično da kaže obojici logorskih starješina. Oni su i sami bilizatvorenici.Onićeondasvjedočitizanj. Štajnbrenerje stajao predVeberom.Licemu se žarilo od revnosti. „Dva ustrije‐ ljena logoraša prilikompokušaja bjekstva!“ raportirao je. „Kod obojice pogodak u glavu!“ Veberse polako diže isjede nemirno na ćošak svog stola. „Na kojoj udaljenos‐ ti?“ „Jedan na trideset, drugi na četrdeset metara!“ „Zaista?“ Štajnbrener pocrveni. Obojicu zatvorenika ustrijelio je on na udaljenosti od svega nekoliko metara – upravo, na još dovoljnom razmaku da rane ne bi mogle

pokazati tragove baruta. „A bio je pokušaj bjekstva?“ interesirao se Veber. „Na službi!“ Obojica su znali da nije bilo pokušaja bjekstva. Bio je to samo naziv za jednu omiljenu igru esesovaca.Esesovac bi uzeo kapu nekog zatvorenika, bacio je preko sobe i naredio mu da je donese. Kada bi zatvorenik prolazio mimo esesovca, on bi gaodzadaustrijelioradipokušajabjekstva.Strijelacbiobičnoza todobijaonekoli‐ ko dana odsustva. „Hoćeš li na odsustvo?“ zapita Veber. „Neću.“ „Zaštonećeš?“ „Tobiizgledalokaodahoćudaseizvučem.“ Veberpodižeobrve i počedamaše polako nogomkojomje sjedio na stolu.Sun‐ čev reflekssa čizme koja se klatila tamo-amo prelijetao je preko golih zidova kao neki usamljeni leptir. „Ti se, dakle, ne bojiš?“ „Ne.“ Štajnbrener je gledao Vebera odlučno u lice. „Dobro! Potrebni su nam hrabri ljudi. Naročito sada!“ VeberjepromatraoŠtajnbreneravećduževremena.Dopadaomu se.Bio jevrlo mlad. Imao je nešto od onog fanatizma zbog kojeg su esesovci nekad bili čuveni. „Naročito sada!“ponoviVeber. „Sada su nampotrebni esesovci esesovaca!Razu‐ miješlitito?“ „Da. Bar tako mislim.“ Štajnbrener opet pocrveni. Veberje bio njegov ideal. Njega je slijepo poštovao kaodječakindijanskogpoglavicu.OnjeslušaooVeberovojhrabrostiutučnjavama po dvoranama iz 1933. godine. Znao je da je 1929. godine bio saučesnik u ubistvu trojice radnika komunista i da je zato odležao četiri mjeseca u zatvoru; ovi radnici su noću izvučeni iz svojih kreveta i na smrt izgaženi na očigled njihovih porodica. On je poznavao i priče o Veberovimbrutalnimsaslušanjima uGestapou i njegovoj bezobzirnosti prema državnimneprijateljima. Sve što je on želio bilo je postati isti kao njegov ideal. Odrastao je na partijskim dogmama. Bilo mu je sedam godina kada je nacional-socijalizam došao na vlast i Štajnbrener je predstavljao savršen proizvod njegovog odgoja. „USS-trupe ih je došlomnogo bez tačne provjere.Sad počinje izbor!“ reče Ve‐ ber.„Sadćesepokazatikojeklasa.Prošlasulijena,lijepavremena!Znašlitito?“

„Da.“ Štajnbrener je stajao mirno. „Mi ovdje imamo već dvanaestoricu dobrih ljudi.Pronađenih lupom.“Veberje gledaoŠtajnbrenera ispitujući. „Dođi večeras u osamitrideset ovamo!Onda ćemo vidjetišta ćemo dalje.“ Štajnbrenerse oduševljeno okrenu i ode. Veber ustade i obiđe oko stola.Jedan više, mislio je. Dovoljno ih je već da starome još u posljednjem trenutku temeljno pomrse račune.Cerio se.Već je odavno primijetio daNojbauer pokušava da se pri‐ kaže čistim anđelkom i da sve svali na njega. To posljednje mu je bilo svejedno. Imaojeondosta togana rabošu–alinijevolio čiste,umivene anđele. Dođeiposlijepodne.Esesovcisujošjedvaidolaziliulogor.Nisuznalidazatvo‐ reniciimajuoružje.Inisuzbogtogabili oprezni.Čakisa sto putaviše revolvera za‐ tvorenici ne bi u otvorenoj borbi imali nikakvih izgleda protiv mašinskih pušaka. Esesovcisu se prosto plašili gomile. U trisata, preko logorskog zvučnika pročitaše imena dvadeset zatvorenika koji sumorali da se za dvadesetminuta javenakapiji.To jemoglo da značisvašta:isas‐ lušanje,i poštu, a ismrt.Tajna logorska uprava sklonila je svu dvadesetoricu iz nji‐ hovihbaraka.SedmoricuodnjihuMalilogor.Ponovišenaređenje.Svipozvani za‐ tvorenici bilisu politički. Niko se nije odazvao naređenju. Bilo je to prvi put da je logor otvoreno otkazao poslušnost. Ubrzo zatim svi zatvorenicisu bili pozvani na zborište. Tajna logorska uprava baci parolu: ostati u barakama! Na zborištu su za‐ tvorenikemogli lakše poubijati. Veberje htio da stavi u akcijumašinske puške, ali se još nije usudio da nastupitako otvoreno protivNojbauera.Logorska uprava sas‐ tavljena od zatvorenika saznala je preko pisarnice da naređenje nije daoNojbauer, nego sam Veber. Na to je Veber objavio preko zvučnika da logor neće dobiti jelo dok se ne postrojii dok onih dvadeset političkih zatvorenikane budu predani. U četiri sata poslije podne stiže Nojbauerovo naređenje da logorske starješine odmah dođu k njemu. Svise odazvaše pozivu.Logorje iščekivao napeto da li će se vratiti. Poslije pola sata onise vratiše. Nojbauer im je pokazao naređenje za transport. To je bilo već drugo naređenje.Uroku od jednog sata trebalo je da dvije hiljade lju‐ di napuste logor. Nojbauer je izjavio da je spreman da odgodi transport do sutra ujutru.Tajnalogorskaupravasmjestasesastalaubolnici.Uspjelisudaesesovskili‐ ječnik,doktorHofman, kojije sampočeo da sarađuje,obeća da ćeupotrijebitisvoj

uticaj kodNojbauerada se ijavljanjedvadeset političkih zatvorenikaodgodi za su‐ tradan, a prozivanje da se otkaže. Na taj način bi naređenje da se ne izdaje hrana postaloništavno.Liječnikjeodmahotišao.Zatvoreničkauprava logora zaključida se sljedecègjutraniukomslučajuljudinedadnuza transport. Akobiesesovcipokušalidasatjerajuonihdvijehiljadeljudi,sabotiratće.Treba‐ lo je da zatvorenici pokušaju pobjeći u barake i ulice logora. Pri tome bi pomagala logorska odbrana, koja se sastojala od logoraša. Pretpostavljalo se da esesovci, izuzi‐ majući desetak ljudi, neće pokazatiinteres da se istaknu isuvišnomrevnošću u tom slučaju. Ova je vijest došla preko SS-šarfireraBidera, koji je važio kao povjerljiv. Kaoposljednje stigla je iodlukadvjestočeškihzatvorenika.Onisuizjavilida su spremni poći prvi, ako se transport ipak sastavi, da bispasli dvjesto drugih koji ga višenebimogliizdržati. Vernerje sjedio u jednojbolničkojbluziporedodjeljenja za pjegavac. „Jedan je dan dovoljan!“ mrmljao je on. „Svakisat radi za nas!Je li Hofman još kod Nojba‐ uera?“ „Jeste.“ „Ako on ništa ne uradi, moramo sami sebi pomoći.“ „Silom?“ pitao je Levinski. „Ne otvoreno silom. Napola silom.Ali tek sutra. Sutra ćemo biti dvostruko jači nego danas.“ Verner pogleda s prozora, a onda opet uze svoje tabele. „Još jedanput: hljeba imamo za četiri dana, ako dnevno izdajemo po jednu porciju. Brašna, tjestenine, prekrupe ima...“ „Dakle dobro, gospodine doktore!Ja ću to uzeti na svoju odgovornost. Do su‐ tra“.Nojbauerje gledao za šefombolnice i lako zviznu.I on,mislio je. Što semene tiče, ukoliko više – utoliko bolje.Možemo uzajamno da skidamo krivice.Oprezno metnu nalog za transport u jednu posebnu mapu. Onda otkuca na maloj portablmašinisvoj nalog da se transport odgađa i dodade ga onomprvom.Otvorisef,met‐ numapuunutraizaključaga.Ovonaređenjejebilozaistasretanslučaj. Izvadi mapu jošjedanput i opet otvori pisaću mašinu. Polako otkuca novi me‐ morandum – poništenje Veberovog naređenja da se hrana ne izdaje. Umjesto toga napisa vlastitu naredbu za izdavanje bogate večere logoru. Male stvari, alisve od vrijednosti.

U SS-kasarni je vladalo teško raspoloženje. Oberšarfirer Kamler razmišljao je preko volje da li ima pravo na penziju i da li će penzija biti isplaćivana. On je pro‐ mašen student i ništa nije naučio što bi mogao da radi. Esesovac i nekadašnji kla‐ onički kalfa,Floršted,razmišljao je o tome da lisumrtvisvi ljudi koje je on u godi‐ nama od 1933. do 1935. imao pod rukom. On je to želio. Za njih dvadesetoricu je to znao. On ih je lično poubijao bičevima, nogama od stolova i volovskim žilama. Ali o nekoj desetorici drugih nije to tako tačno znao.Trgovački pomoćnik,šarfirer Bolte,rado bise kod kakvog stručnjaka raspitao da lisu njegovemalverzacije koje je počinio u civilu zastarjele ili nisu. Niman, čovjek sa injekcionomšpricom, imao je prijatelja homoseksualca u varoši, koji je obećao da će mu nabaviti lažne doku‐ mente. Nije imao povjerenja u njega, istoga je odlučio da za njega sačuva posljed‐ nju otrovnu špricu.EsesovacDuda je odlučio da se probije uŠpaniju iliArgentinu; očekivao je da će u ovakvim vremenima uvijek biti potrebni ljudi kojise ne ustežu ni od čega.Brojerje usmrtio u bunkeru katoličkog vikara Verkmastera tako što ga je polako, sa pauzama, davio. Šarfirer Somer, čovjek vrlo malog rasta, koji je nalazio naročitu radost u tome da visoke zatvorenike dovede do užasnog vikanja, bio je punnostalgije,kaokakvastaradjevojka,zazlatnimdanimasvojemladosti.Nekoli‐ cinadrugihesesovacanadalasedaćeimzatvorenicidatidobrasvjedočanstva;jedni suvjerovalijošupobjeduNjemačke,drugisubilispremnidaprijeđukomunistima. Izvjestan broj je bio već uvjeren da nikad nisu ni bili nacisti, a mnogi prosto nisu ništa mislili, zato što to nikad nisu naučili. Ali gotovo svi su imali saznanje da su uvijekradiliponaređenjuidasustogaoslobođenisvakeličneiljudskekrivnje. „Višeodjednogsata!“rečeBuher.Gledaojenapraznestražarsketornjeve.Stra‐ že su bile povučene, a smjena nije dolazila. To se ponekad ranije već dešavalo, ali samo za kratko vrijeme i jedino u Malomlogoru. Sad se,međutim,straže nisu nig‐ dje višemogle da vide. Izgledalo je da dan istovremeno traje i pedeset sati i samo tri; toliko je bio uz‐ budljiv.Svisu bili potpuno iscrpljeni,jedva su jošmogli dagovore.Izpočetkanisu naročito pazili na to što tornjevisamašinskimpuškama nemaju više posade. Onda je toBuher primijetio. On je primijetio i to da uRadnomlogoru nema straže. „Možda su se već povukli?“ „Ne.Lebentalječuodasujošovdje.“ Čekalisu dalje. Straže nisu dolazile.Bilo je i hrane. Oni kojisu išli po hranu iz‐

vještavali su da su esesovci još ovdje, mada izgleda da se spremaju na povlačenje. Dijelili su jelo. Došlo je do nemoćne tučnjave. Morali su da otjeraju nazad iz‐ gladnjelekosture.„Imadovoljnozasve!“vikaojebroj509.„Višenegoinače!Mno‐ goviše!Imazasvakoga!“ Najzad su se smirili. Od najsnažnijih napraviše lanac oko kazana, a broj 509 za‐ počediobu.Bergerjejošuvijekbiosakrivenubolnici. „Gle’tevito!Imačakikrompira“,rečeAhasfer.„Čakižila!Pravočudo!“ Juha je bila znatno gušća nego inače i dobilisu je gotovo dvostruko više.Davali su i dvostruko sljedovanje hljeba.Još uvijek je bilo isuviše premalo, ali zaMali lo‐ gorto je bilo nešto neshvatljivo. „Stari je sambio prisutan!“ izvještavao jeBuher. „Otkad sam ja ovdje, nisam tako nešto vidio.“ „Onželidapribavialibi.“ Lebentalpotvrdi:„Oninasovdjesmatrajuglupljimnegoštosmo.“ „Čak ni to.“ Broj 509 spusti svoj prazan lonac krajsebe. „Oni se čak i ne trude da o nama razmišljaju. Onimisle da smo mi onakvi kako oni to hoće.I gotovo. Oni to svuda čine. Oni znaju sve. I uvijek sve bolje. Zbog toga su i izgubili rat. Oni su sve bolje znali oRusiji, Engleskoj i Americi.“ Lebental podrignu. „Kakav je to divan šum!“ reče on pobožno. „Veliki bože, kadmise toposljednjiputpodrignulo!“ Bilisu uzbuđenii umorni.Govorilisu, a jedva su slušališta govore.Ležalisu na nevidljivom ostrvu. Oko njih su umirali muslimani. Umirali su uprkos snažnijoj juhi. Polako su pokretalisvoje udove kao pauci; kriještalisu i ponekad šaputali, ili bizauvijekzaspali. Buherjeišaopolako,onolikouspravankolikojetomogao,prekozborištadvos‐ trukoj ogradi od bodljikave žice koja je dijelila ženskebarake odMalog logora.On senasloninanjih.„Rut!“ Ona je stajala na drugoj strani. Večernje crvenilo obojilo je njeno lice i davalo joj neki odraz zdravlja, kao da je dobila već mnoge dobre obroke. „Eto,stojimo!“ rečeBuher, „eto stojimo tu,otvoreno i ni za šta sene brinemo“. Ona potvrdi. Slab osmijeh joj preleti preko lica. „Da, prvi put.“ „Kaodajebaštenskaograda,možemodasenaslonimonanjuirazgovaramobez straha.Kaonabaštenskuograduuproljeće.“ Uprkostome nisu bili bez straha. Svakog časa su se osvrtali i gledali prijeko na tornjeve bez stražara. Bilo je to vrlo duboko u njima. Oni su to znali. Znali su i to da tomoraju da svladaju.Smješkalisu se jedno drugomi pokušavali da se takmiče

ko će duže da izdrži, a da ne baci brzo užurban pogled u stranu. I drugi počeše da čine isto. Ko je godmogao uspravio bise i hodao okolo. Mno‐ gisu se približavali bodljikavoj žici više no što je bilo i dozvoljeno – toliko blizu da bistraže već pucale da ih je bilo. U tome je bilo nekog čudnog zadovoljstva.Izgle‐ dalo je djetinjasto, ali je bilo sve drugo samo ne djetinjasto. Koračalisu oprezno na svojim nogama kao na štulama; mnogisu teturali, moralisu da se za nešto uhvate; glave su se dizale, a oči u tim opustošenim licima nisu više buljile u tlo, u prazno. Onepočešeopetdagledaju.Neštogotovozaboravljenopokretaloseumozgovima, mučno teško i još gotovo bez imena. Tako su hodali preko zborišta pokraj gomila mrtvih, pokraj gomila odsutnih drugova koji su umirali ili onih koji su još samo mogli da se kreću imisle na jelo; bila je to sablasna šetnja kostura, u kojima se, upr‐ kossvemu, iskra života nije ugasila. Večernjegcrvenilanestade.Plavesjenkesusebrzoširilekrozdolinuipoplaviše brežuljke.Stražesejošuvijeknisuvratile.Noćjepadala.Boltesenijepojavionave‐ černjoj prozivci. Levinski donese vijesti. U kasarni je vladala velika užurbanost. Očekivali su Amerikance za jedan do dva dana. Transport sutra neće biti sastav‐ ljen. Nojbauer se odvezao u grad. Levinski se cerio, a svi su mu se zubi vidjeli. „Nećevišedugo!Moramdasevratim!“Onpovedesasobomtrojicusakrivenih. Noć je bila vrlo tiha. Dođe velika i puna zvijezda.

XXIV Bukajepočelauzoru.Broj509začunajprijeviku.Onajedolazilaizdaleka,kroz tišinu.Nijetobilovikanjeljudikojemuče,bilojetokričanjepijanerulje. Prasnuše pucnji.Broj 509 opipa svojrevolver.Biomu je pod košuljom.Pokuša da razaznada li pucajusamoesesovciilisutovećVerneroviljudiodgovaralinava‐ tru.Aondasezačuštektanjelakemašinskepuške. On se skloni iza gomile mrtvaca i promatraše ulaz u Mali logor.Bilo je joštam‐ no, a pokraj gomile nalazilo se joštoliko pojedinačno razasutih mrtvaca da je lako mogao da legne do njih i da nikomne padne u oči. Rika glasova i pucnjava potrajala je nekoliko minuta. Iznenada postade jača i počeda sepribližava.Broj509se šćućurijošbližemrtvacima.Vidioje crvenosije‐ vanje mašinskih pušaka. Meci su udarali svuda unaokolo. Šestorica esesovaca dola‐ zilisu pucajući niz veliku logorsku ulicu. Otvorilisu vatru sa obje strane u barake. Ponekad bišljapnula zalutala kugla u gomilumrtvih.Broj 509 je ležao potrbuške i potpuno zaklonjen na tlu. Sasvihstranalogorašipočešedasedižukaouplašeneptice.Mlataralisurukama iteturalibesciljnounaokolo. „Lezite!“ –vikaojebroj509.–„Lezite!Pretvarajte se dastemrtvi!Ostaniteležećimirno.“ Jednisu ga čuli i pali po tlima. Drugisu teturali prema baraci i zaglavili vrata. Najveći dio onih koji su bili napolju ostali su ležeći ondje gdje su se zatekli. Esesovci prođoše pokraj klozeta i uputiše se prema Malom logoru. Odvališe ulaznu kapiju.Broj 509 jevidio umraku siluete, au vatrirevolvera izobličena lica. „Ovamo!“ – vikao je neko. „Ovamo prema drvenimbarakama! Sad ćemomalo da podložimo ovoj braći. Sigurno se mrznu! Ovamo!“ „Hajde!Dolaziteovamo!Hajde,Štajnbrener!Donesikanteovamo!“ Broj509prepoznaVeberovglas. „Taovdje ihimapredvratima!“ –povikaŠtaj‐ nbrener. Lakamašinska puška poče da bljuje u tamnu gomilu na vratima. Gomila se po‐

lakoskljoka.„Dobrojetako!Asadahajde!“ Broj 509 začu klokotanje kao da se voda izliva.Primijetitamne kante kojima su zamahivali, a iz kojih je tečnost pljuskala visoko o zidove.Onda osjetimiris benzi‐ na. Veberovaelitnagrupaslavilajerastanak.Uponoćjedošlonaređenjezaodlazak, ivećinaesesovacajeuskoroposlijetogaotišla;aliVeberinjegovagrupaimalisujoš dovoljno rakije, te su se ubrzo napili. Nisu htjeli prosto tako da odu, isad su jošje‐ danput upali u logor. Veber je naredio da se ponesu kante sa benzinom. Htjeli su da iza sebe ostave svjetleću buktinju, koje će se jošsvi dugo sjećati. Barake, koje su bile od kamena moralisu da ostave na miru; ali zato su im stare poljske drvene barake davale sve mogućnosti. „Hajde!Nekapočnečarolijasavatrom!“–vikaojeŠtajnbrener. Jednašibica seupali.Aodmahzatimčitavakutija.Čovjekkojijujedržaobacije na pod.Drugi esesovac baci jošjednu šibicu u kantu koja je stajala sasvimuz bara‐ ku. Ona se ugasi. Ali od jednog crvenila prve šibice preleti tanka plavičasta traka preko zemlje do barake,uspuza se uza zid,razvise lepezasto i plinovito,iraširise u drhtavu plavu površinu. U prvomtrenutku nije izgledalo opasno; djelovalo je više kao hladno električno pražnjenje, tanko i lelujavo, koje će brzo da se ugasi. Ali onda poče da pucketa, a iz plavog plamena koji je lizao krov izroniše srcolika žari‐ štavatreipožarseraširi. Vrata na baraci se odškrinuše. „Postrijeljajte one koji izlaze! – komandirao je Veber. On je pod rukom imao mašinsku pušku i pucao je. Jedna spodoba pojavi se u vratima i padenauznak.Buher,mislio jebroj 509.Ahasfer.Njih dvojica su spavala sasvim uz vrata. Jedan esesovac iskoči i trže pale spodobe koje su još ležale pred ulaznim vratima, gurnu ih u stranu i opet zalupi vrata, odskočivši unazad. „Sad možedapočne!Lovnazečeve!“Vatrajevećizbijalavisokouvarnicama.Krozdre‐ kuesesovacačulisusekricizatvorenika.Vrataobližnjesekcijeotvorišese.Ljudiis‐ padoše iz njih. Njihova usta su bila kao crni otvori. Odjeknuše pucnji. Niko nije prošao.Trzalisusepredulazomkaogomilapauka. Broj509je izpočetka ležaoukočen.Sadseuspravioprezno.Onje ispredplame‐ nova jasno vidio esesovce. Vidio je kako Veber raskrečenih nogu stoji pred njim. Polako je mislio dok je u njemu sve drhtalo. O svemu po redu. Onda izvadi revol‐ verispod košulje. U kratkom zatišju, između dreke esesovaca išištanja vatre začu krike zatvorenika jasnije. Bilo je to visoko neljudsko kričanje. Ne razmišljajući upe‐

ri u Veberova leđa i okide. Nije čuo pucanj zbog opće pucnjave.Nije vidio ni daVeber pada.Onda se izne‐ nada prisjeti da nije osjetio trzaj oružja u ruci. Osjećao je kao da mu neko čekićem udara u srce. Revolver nije funkcionirao. Ni sam nije primijetio da je razgrizao usne. Nesvijest se kao noć sruči na njega, a on je grizao usne da ne bi potonuo u tamnoj magli. Revolverse vjerojatno smočio i postao neupotrebljiv. Grunuše mu suze,bijesgaobuze, a rukemuhitropreletješeprekoglatkepovršine revolvera,po‐ digoše malu polugu koja popusti – on osjeti olakšanje i toplo neko strujanje – re‐ volver nije bio otkočen. Imao je sreću. Niko se od esesovaca nije okrenuo. Sa strane na kojoj je on bio nisu ništa očekivali.Stajalisu, dralise i pucali na vrata.Broj 509 diže oružje i nani‐ šani. Sada je prema plamenu vidio da je revolver otkočen. Ruke su mu još uvijek drhtale. On se nasloni preko gomile mrtvaca i podboči ruke da bi imao više sigur‐ nosti. Nišanio je sa obje ruke. Veberje stajao desetak koračaji pred njim.Broj 509 udahnu nekoliko puta polako. Onda zadrža dah, ukoči ruke koliko je god mogao i polako zgrči prst. Pucanjse izgubi među drugim pucnjima. Ali broj 509 osjeti neobično jak trzaj. OpalijošjedanputVeberposrnu naprijed, okrenu senapola,kao da jeužasno začu‐ đen, aondapadenakoljena.Broj 509 jepucao i dalje.Ciljao jenanajbližeg esesov‐ ca koji je pod rukomdržao mašinsku pušku. Pritiskivao je i pritiskivao oroz i onda kad već odavno nije imao više metaka. Drugi esesovac ne pade. Broj 509 je stajao jedan trenutak opuštene ruke sa revolverom. Očekivao je da će biti odmah ubijen. Ali u čitavoj toj pucnjavi niko ga nije primijetio. On pade iza gomile mrtvaca na zemlju. U tomtrenutku jedan od esesovaca primijeti Vebera. „Hej!“ povika – „šturmfi‐ rer!“ Veberje stajao postrance iza njih i tako nisu primijetilišta se dogodilo. „Šturm‐ firer! Šta se dogodilo?“ „On je ranjen!“ „Ko je to uradio? Ko od vas?“ „Šturmfirer!“ Nije im padalo na pamet da je Veber ma kako drugačije mogao da bude pogo‐ đennegozalutalimmetkom. „Dođavola!Kakavjetoidiot...“ Odjeknušenovipucnji.Ali,dolazilisuizRadnoglogora.Vidjelasevatraizcije‐

vi. „Amerikanci!“ povika jedan od esesovaca. „Bjež’mo!“ Štajnbrenerje otvorio vatru u pravcu klozeta. „Bjež’mo!Udesnu stranu!Preko zborišta!“ povika neko. „Brzo! Prije nego što nas ovdje odsijeku.“ „A šturmfirer?“ „Nemožemodagaponesemosobom!“ Sijevanje pušaka se približavalo iz pravca klozeta. „Hajde, hajde!“ Esesovcisu trčali pucajući oko barake koja je gorjela.Broj 509 sediže.On zate‐ tura prema baraci. Jedanput posrnu. Onda istrže vrata i otvori ih. „Izlazi! Izlazi! Otišli su!“ „Još uvijek pucaju!“ „Tosunaši!Napolje!“ On otetura do sljedećih vrata i poče da vuče ljude za ruke i noge. „Napolje! Na‐ polje! Otišlisu!“ Ljudiizbišekrozvratapreko onih kojisu ležali.Broj 509 je žurio dalje.Naodje‐ ljenju A vrata su već gorjela. Nije mogao da im priđe. Vikao je i vikao, čuo metke, buku, a komad upaljenog drveta pademu sa krova na rame. On pade, opetse glavi‐ njajući uspravi, osjetisnažan udarac.Osvijestise kad je sjedio na zemlji.Htio je da ustane, alito nijemogao.Čuo je izdaleka povike i vidio ljude kao da su vrlo daleko; mnogo ljudi, alineviše esesovce, nego zatvorenike kojisu nosililjude ispoticalise preko njega; on otpuzaodatle.Ništaviše nijemogao daučini.Iznenada jebio smrt‐ no umoran. Htio je da se makne s puta. Drugog čovjeka nije pogodio. Možda ni Vebera.Moždajesvebilouzaludno.Onnijeuspio. Puzao je dalje. Tu je bila i gomila mrtvih. Tamo je spadao. Nije ništa vrijedio. Buherje mrtav, Ahasfer je mrtav. Trebalo je da pusti da to Buher učini. Trebalo je njemudatirevolver.Bilobibolje.Čemujeonuopćebiokoristan. Naslonise smukomna gomilumrtvih. Nešto ga je boljelo. Podiže ruku na prsa, a zatimse zagleda u nju.Bila je krvava. Gledao je krv, a da nije bio ni najmanje uz‐ buđen.On više nije bio on.Osjećao je samo još vrućinu barake koja je gorjela i čuo povike.Aondaseioniudaljiše. Probudio se. Baraka je još gorjela. Mirisala je na izgorjelo drvo, ugljenisano mesoiraspadanje.Vrućinajezagrijalamrtvace.Većsudanimaležalituisadpočeše da smrde i da kaplje iz njih. Oni užasni kricise više nisu čuli. Beskrajna povorka ljudi nosila je osmuđene i izgorjele ljude koje su spasli. Broj 509 začu Buherov glas. Dakle, nije bio mrtav. Dakle,ipak nije sve bilo uzaludno.Obazre se oko sebe.Poslije izvjesnog vremena

primijeti kako se pokraj njega nešto miče. Trajalo je još neko vrijeme dok je vidio što je to.Bio je toVeber. Veber je ležao na trbuhu. Uspio je da se dovuče iza gomile mrtvaca prije nego što je došao Vernersa svojimljudima. Oni ga nisu primijetili.Jednu je nogu privu‐ kaoksebi, a ruke sumubileispružene.Krvmuje curilaizusta.Jošjebioživ. Broj 509 pokuša da digne jednu ruku. Htio je da pozove nekoga, ali je bio pres‐ lab za to. Grlo mu je bilo potpuno suho. Iz njega izađe samo hropac. Pucketanje barake koja je gorjela bilo je suviše glasno. Veber je opazio pokret rukom. Oči su ga slijedile. A onda se sretoše sa očima broja509.Gledalisuse. Broj 509 nije znao da li ga je Veber prepoznao. Nije znao ni to šta su one druge oči govorile. Osjeti iznenada samo to da njegove oči moraju da izdrže duže nego Veberove. Morao je da preživi Vebera. Na neki neobjašnjiv način to je odjednom postalo beskrajno važno – kao da je vrijednostsvega u što je vjerovao u životu, za‐ što se borio i patio, zavisila od toga da li će život u njemu duže potrajati negoli u onomdrugomčovjeku.Biloje tokaokakavdvobojilibožjapravda.Akosadabude izdržao, ostvarit će se i ono što je za njega bilo toliko važno, toliko važno da je za to svoj životriskirao.Bio je to posljednji napor.Jošjedanputje svedato njemu u ruke – a on je morao da pobijedi. Disao jemeko i oprezno i uvijek samo do granice bola. Vidio je kako krv curi iz Veberovih usta, a onda okuša da li i njegova usta krvare. Osjećao je nešto, ali kada je osmotrio ruku, na njoj je bilo malo krvi, i onda mu pade na pamet da je to samo od izgriženih usana. Veberove oči slijedile su njegovu ruku. Zatim počeše obojica da se gledaju. Broj 509 je pokušavao damisli; htio je jošjedanput da osmisli o čemu se to radi išta je to bilo.To je trebalo damu da snagu.Ono je bilo vezano za najjednostavnije u čovjeku, a bez toga bi svijet bio razoren; njegov umorni mozak je to još znao. Kroz ono će biti uništeno i sve drugo – apsolutno zlo, antihrist,smrtni grijeh pro‐ tivduha.Riječi,mislioje.Onemalogovore.Aičemujošriječi.Trebalojedaizdrži. Onajjemoraodaumreprije njega.To jebilosve. Bilo je čudno da ih niko ne primjećuje. Što njega nisu vidjeli, shvatio je. Una‐ okolo je ležalo tolikomrtvih. Ali onaj drugi! On je ležao sasvimu sjeni gomilemr‐ tvaca,ivaljdagazatonisuvidjeli.Uniformajebilacrna, a svjetlonijepoigravalona čizmama. Sada više nije bilo toliko ljudi u blizini. Stajalisu nešto dalje i gledali u barake. Zidovisu na nekim mjestima bili već pali. Tamo je gorjelo mnogo godina

bijede i smrti. Mnoga imena i napisi na zidovima. Začuselom.Plamenoviizbiševisoko.Krovbarakepadeukišivarnica.Broj509 je promatrao kako upaljeni komadi drveta lete kroz zrak. Izgledalo je da padaju vrlo polako.Jedan komad dojedri nisko preko gomile mrtvih, udari o jednu nogu, okrenu se ipadenaVebera.Pademu za vrat. Veberove oči počeše da dršću. Sa njegove kragne na uniformi poče da se diže dim. Broj 509 je mogao da se nasloni naprijed i da odgurne upaljenu dasku. On je barmislio da tomože da učini.Jedino, on nije tačno znao da lisumu pluća povrije‐ đena i da li mu krv, ako to učini, neće pokuljati na usta. Ali nije to bio razlog što nije gurnuo dasku. Nije to propustio ni iz osvete; sada se radilo o nečem višem negoštojeosveta.Atakvaosvetabilabiisuvišemalena. Veberove se ruke pokrenuše. Glava se trzala. Drvo je i dalje gorjelo na potiljku. Uniformajeprogorjelaisadajeplamsalamalimplamičcima.Veberovaglavaseda‐ ljepokretala.Gorućadaskakliznunaprijed.Sadaikosapočedaseugljeniše.Daska počedapišti, aplamenovisulizaliokoušijuiprekoglave.Broj509je sadapomnije promatrao Veberove oči. One iskočiše još više iz očnih duplju. Krv je na mahove navirala iz njegovih usta koja su se pokretala bez glasa. Ništa se nije moglo čuti u bucipožaraukomejenestajalobarake. Glava je sada bila gola i crna.Broj 509 je netremice gledao u nju.Komad drveta je lagano izgarao. Krv iz usta presahnu. Sve potonu isada nije više ničeg bilo osim očiju.Svijetsesveonanjih.Onesusemoraleugasiti. Broj 509 nije znao da li je to trajalo sate iliminute: – ali je izgledalo da su se Ve‐ berove ruke, bez ikakva pokreta, najednomopružile. A onda se i oči izmijeniše; i to više nisu bile oči. Bile su to samo još zelenkaste površine.Broj 509 je sjedio još neko vrijeme tih. Zatimse osloni oprezno naprijed na jednu ruku da bi se privukao. Morao je da bude sasvim siguran prije nego što popusti.Samo je još u glavi osjećao čvrstinu;tijelomu je već bilo bez težine, a isto‐ vremeno je imalo isvu težinu zemlje i bilo već gotovo bez kontrole. Nije uspio da ga gurne naprijed. Polako se naže, diže jedan prst i gurnu ga u Veberove oči. Nisu reagirale. Veber jebiomrtav.Broj509pokušada sjedneuspravno, alisadanitovišenijemogao.Sa‐ gibanje naprijed je izazvalo ono što je onmaločas očekivao.Nešto tako duboko iz‐ nutra, kao da dolazi iz same zemlje, naviralo je i presulo se. Krv je tekla lako i bez bola.Ona jepadala prekoVeberoveglave.Izgledalo jedane teče samo izusta nego iz cijeloga tijela nazad u zemlju iz koje je i došla kao iz kakve blage fontane. Broj

509nijenipokušavaoda je zadrži.Rukepostadošemeke.UmaglionvidjeAhasfe‐ ra kako u divovskoj veličini stoji pred barakom. Dakle, ipak nije... pomisli još, a onda se zemlja na koju se oslonio pretvori umočvaru i on potonu u nju. Našlisu ga tek jedan sat kasnije. Počelisu da ga traže tek kad je veliko uzbuđe‐ nje bilo prošlo. Najzad jeBuheru palo na pamet da jošjedanput dođe u blizinu ba‐ rakeidatamopretraži.Tadaganađeizagomileleševa. On vidje kako Levinski i Verner dolaze. „Broj 509 mrtav!“ – reče. – „Ustrije‐ ljen. I Veber. Obojica zajedno leže prijeko.“ „Ustrijeljen? Zar je bionapolju?“ „Da. U to je vrijeme bio napolju.“ „Je li imao revolver pri sebi?“ „Jeste.“ „Veberjemrtav?OndajeonVeberaubio“–rečeLevinski. Digoše ga i položiše pravo. Onda okrenuše Vebera. „Da“, – objasni Verner. „Izgleda da je tako. On ima dva metka u leđima.“ Osvrnu se oko sebe i vidje revolver. „Evo ga!“ Podiže revolver. – „Prazan je. Upotrijebio ga je.“ „Treba da ga odnesemo“, – reče Buher. „Agdje?Sve je punomrtvih.Preko sedamnaestorica su izgorjela.Više od stoti‐ nu je ranjeno. Ostavite ga zasad ovdje dok se ne napravimjesta.“ –Verner pogleda Buheraodsutno.–„Razumiješliseštouautomobile?“ „Ne“. „Potrebnisu nam...“ – Verner prekide sam sebe – „a šta ja tu pričam? Ta vi ste izMaloglogora.Potrebnonamjejošljudizateretnakola.Dođi,Levinski!“ „Da. Đavolska je šteta za ovoga ovdje.“ „Da.“ Vraćalisuse.Levinskisejošjedanputosvrnu.AondapođedaljezaVernerom. Buherostade stojeći.Jutro jebilo sivo.Ostaci barake jošsu gorjeli.Sedamnaest ljudijeizgorjelo.Bilobiihvišedanijebilobroja509,misliojeon. Dugo je on tu stajao. Toplina koja je dopirala iz barake bila je kao neko nepri‐ rodnoljeto.Onaga je zapahnjivala;onjeosjećao toplinuiopetje zaboravljao.Broj 509 je bio mrtav. Bilo je to kao da nije izginulo samo njih sedamnaest, kao da ih je nekoliko stotina.

Zatvorenici iz logorske uprave brzo preuzeše logor. U podne je funkcionirala kuhinja.Logorašisaoružjemzaposjelisuulazezaslučajdaseesesovcivrate.Obra‐ zovalisukomitetizsvijubarakaionjevećradio.Postavilisuiodjeljenjekojejetre‐ balodaštoprijepočnesarekvizicijomhraneuokolici. „Ja ću vas zamijeniti“, reče neko Bergeru. Berger diže glavu. Bio je toliko umoran da više ništa nije razumio. „Špricu“ – reče ipružisvojuruku–„inače ćupasti.Nemoguvišenijasnodavidim.“ „Ja sam spavao“ – odgovori onaj drugi. „Ja ću vas sada zamijeniti.“ „Nemamo više anestezije. Hitno nam je potrebna. Zarse ljudi iz grada još nisu vratili?Poslalismoihubolnicu.“ Profesor Svoboda iz Brna, zatvorenik čehoslovačkog odjeljenja, vidje o čemu se radi. Tu je jedan smrtno umorni automat i dalje radio mehanički. „Visad treba da odetenaspavanje!“–rečeonglasnije. Bergerove upaljene očisu žmirkale. „Da, da“ – reče on i opetse naže nad izgo‐ rjelo tijelo. Svoboda ga uhvati za ruku. „Spavati! Ja vas smjenjujem! Treba da spavate!“ „Spavati?“ „Da, spavati.“ „Dobro.Dobro.Baraka...“–Bergersezatrenutakosvijesti.–„Barakajeizgorje‐ la.“ „Pođiteumagazinsaodijelom.Tamosupripremilinekolikokrevetazanas.Idi‐ teispavajtetamo!Ja ćuvas zanekolikosatiopetprobuditi.“ „Sati? Ja se neću probuditi ako budem legao.Ja moram još – moja baraka – ja moramjoš – „ „Dođite!“ reče Svoboda energično. „Vi ste dosta uradili!“ On mahnu rukom jednom bolničaru. „Odvedite ga u magazin sa odijelom. Tamo ima nekoliko kreveta zaliječnike.“ OnuhvatiBergerazarukuiokrenuga.„Broj509“,rečeBergernapolauspavan. „Da, da, dobro“ – odgovori Svoboda, koji ništa od toga nije razumijevao. – „Broj509,naravno.Svejeuredu.“ Bergeruskinušenjegovbijelimantiliizvedošeganapolje.Napoljugauzduhpo‐ godikaotežaktalasvode.Onzaglavinjaistade.Voda je jošuvijekpadalananjega. „Božemoj,tajasamoperirao“,rečeon. Buljio je u bolničara. „Naravno“ – odgovori ovaj – „a šta drugo?“ „Ja sam operirao“ – ponavljao je Berger.

„Pa naravno.Najprije si previjao i premazivao ulje i drugo,i onda si odjedanput počeo da radiš nožem. Za to vrijeme si dobio dvije injekcije i četirišalice kakaoa. Vraškimnogosiimkoristiopriovolikombrojuranjenih!“ „Kakao?“ „Da. Sve su to oni tipovi imali. Kakaoa, butera i bog te pita šta još!“ „Operirao? Zaista operirao“, šaputao je Berger. „I te kako! Ne bih nikad vjerovao da nisam sam vidio. Pored tvoje težine! Ali sadćešmoratinajprijenekolikosatiukrevet.Dobit ćešpravikrevet.Krevetjednog šarfirera. Sjajan! Dođi!“ „A ja sam mislio...“ „Šta?“ „Jasammisliodatovišenemogu.“ Bergerse zagleda u svoje ruke.Okretao ih je, a onda pusti dapadnu. „Da“ – reče on. – „Spavati.“ Dan je bio siv. Uznemirenost je rasla. Barake su zujale kao košnice. Bilo je to čudno vrijeme neizvjesnosti, neke neslobodne slobode, prepune nada, glasina i te‐ škogmračnogstraha.JošuvijeksuSS-odrediiliorganiziranahitlerovskaomladina moglidasevrate,razdijelilisu,doduše,oružjekojesunašliuskladištu,alinekoliko naoružanih četamoglo je da uvuče logor u teške borbe; a sa nekoliko topovamogli su da ih pobiju kako su god htjeli. Mrtve su prenijeli u krematorijum. Nije bilo druge mogućnosti: naslagalisu ih jednenadrugekaocjepanice.Bolnicajebilaprepuna. Ranoposlijepodneiznenadaopazišeavion.Onizbiizniskihoblakaizagrada. Zatvorenici seuskomešaše. „Na zborište! Svako ko može da hoda, na zborište!“ Krozoblakeizronišejošdvadrugaaviona.Onisukružiliislijediliprvi. Motorisututnjali.Hiljade licagledalojeunebo. Avioni su se brzo približavali. Rukovodioci logora doveli su jedan dio ljudi iz Radnog logora na zborište.Tamo su formirali dva duga reda koja su stvorila veliki krst.Levinskije izkasarne nabavioplahte, ana svakomkrajukrsta stajala sučetvo‐ ricazatvorenikaimahalajednomplahtom. Avionisusadnadlijetalilogoripočelidakruže.Spuštalisusesvenižeiniže. „Eno!“ – povika neko. – „Krila! Opet!“ Zatvorenicisu mahali plahtama. Mahalisu rukama. Vikalisu uz buku motora. Mnogisu skinuli jake i vitlali njima.Avionise spustiše jošjedanput vrlo nisko do‐

lje. Opet su pozdravljali krilima. A onda iščezoše. Gomila se tiskala nazad. Stalno su opet dizali glave k nebu. „Slanina“ – reče neko.„Poslijerata1914.godinebilojepaketasaslaninomizAmerike“. A onda iznenada ugledaše dolje na drumu nizak i strašan prvi američki tenk.

XXV Baštajeležalausrebrnastomsvjetlu.Ljubičicesumirisale.Voćkesunajužnom zidubilekaoposuteružičastimibijelimleptirima. Alfredjeišaonaprijed.Slijedilasugatrojicaljudi.Koračalisutiho.Alfredpoka‐ za na štalu. Trojica Amerikanaca se raspodijeliše šutke. Alfredgurnuvrata. „Nojbauer!“–reče on. „Izađitenapolje!“ Iztopletameoglasisenatonekogunđanje.„Šta?Kojetamo?“ „Izađite napolje!“ „Šta? Alfred, je li to Alfred?“ „Jeste.“ Nojbauerje opet gunđao. „Do đavola!Teško samknjavao!Isanjao“. On se na‐ kašlja. „Sanjao sam gluposti.Jesi li mirekao da izađem?“ Jedan od vojnika stade bešumno kraj Alfreda. Upali se džepna lampa. „Ruke uvis! Izlazite!“ UžutomkrugusvjetlapojavisepoljskikrevetnakomejesjedioNojbauernapo‐ laobučen.Izbuljiose,trepćućipodbuhlimočimausvijetlikrug. „Šta?“rečepromuklo.„Štajeto?Kostevi?“ „Ruke uvis!“ reče Amerikanac. „Vise zovete Nojbauer?“ Nojbauerpodižerukenapolaiklimnuglavom. „Komandant koncentracionog logora Melern?“ Nojbaueropetklimnuglavom. „Izađite napolje!“ Nojbaueropazitamnucijevautomatskogrevolvera,upravljenana sebe.Ustade i dignu ruke tako brzo i visoko da je udario prstima o nisku tavanicu štale. „Ja ni‐ sam obučen“. „Napolje!“ Nojbauerizađe oklijevajući.Bio je u košulji, hlačama i čizmama.Stajao je siv i mamuran.Jedanodvojnikagabrzoprepipa.Drugije za tovrijemepretraživaošta‐

lu. NojbaueropaziAlfreda.„Tisiihovamodoveo?“ „Da.“ „Judo!“ „Vi nisteHrist,Nojbaueru!“ – odgovoriAlfred polako. „Aja nisamnacista.“ Amerikanac koji je pretraživao štalu sada se vratio. Mahao je glavom. „Napri‐ jed“–rečeonajkojijegovorionjemački.Biojekaplar. „Mogu li da obučemsvoju uniformu?“ upitaNojbauer. „Ona je u štali.Iza zeči‐ jih kaveza.“ Kaplar je jedan trenutak oklijevao. Onda pođe i vratise sa jednim civilnim ka‐ putom. „Nenjega,molim!“objasniNojbauer.„Jasamvojnik!Kaputodmojeuniforme, molim.“ „Vi niste vojnik!“ Nojbauer trepnu. „To je moja partijska uniforma.“ Kaplar se vrati ponovo i donese kaput od uniforme. On ga prepipa i dade ga Nojbaueru.Ovajgaobuče,zakopča,isprsise ireče: „OberšturmbanfirerNojbauer. Stavljamsena raspolaganje.“ „Dobro, dobro! Ajde, naprijed!“ Išlisu kroz baštu. Nojbauer primijeti da je pogrešno zakopčao kaput. On ga po‐ novo otkopča isad zakopča pravilno.I u posljednjemtrenutku sve je otišlo ukrivo. Veber, taj izdajnik, htio mu je svojim potpaljivanjem jošjednomda napakosti. On je radio na svoju ruku, to se lakomoglo dokazati.Nojbauer uveče nije bio u logoru. On je to saznao telefonom. U svakomslučaju, to je đavolski gadna priča, bašsada! A onda, Alfred, drugi izdajnik. On naprosto nije došao. Nojbauer je bio bez auto‐ mobila kada jeu posljednjemtrenutku htio dapobjegne.Vojska seveć povukla, a – u šumu nije mogao da pobjegne, pa se onda sakrio u bašti. Mislio je da ga tu nikad nećetražiti.Jošjeinabrzinuobrijaosvojehitlerovskebrkove.Alfred,tabitanga! „Sjedite ovdje“, reče kaplar i pokaza mu jedno sjedište. Nojbauerse uspe na kola. To je bilo valjda ono što oni nazivaju džipom, mislio je on. Ljudi nisu bili neljubazni. Prije korektni. Onaj jedan je možda bio američki Nijemac. Slušalo se o njemačkoj braći u inostranstvu.OSavezu Nijemaca, ili tako nešto. „Vi dobro govorite njemački“, reče on oprezno. „Naravno“, odgovori kaplar hladno. „Ja sam iz Frankfurta.“

„O“ – odgovori Nojbauer. Zaista je izgledalo da je to đavolskirđav dan.I zečeve su ukrali.Kada je došao u štalu,vrataodkaveza subilaotvorena.Bioje torđavznak.Sadsusepržilivjerovat‐ novećnegdjenadvatromkakvogprostačine. Logorskakapijabilaješiromotvorena.Nabrzinusašivenezastavevisilesupred barakama.Veliki zvučnikdavaojeobavještenja.Jedanodteretnihautomobilavra‐ tio se sa kantama punim mlijeka. Ulice su vrvjele od zatvorenika. Kola sa Nojba‐ uerom zaustaviše se pred komandaturom. Tamo je stajao neki američki pukovnik sa nekolicinomoficira iizdavao naređenja.Nojbauerizađe iz kola, popravi unifor‐ mu istade pred pukovnika: „OberšturmbanfirerNojbauer. Stavljamse na raspola‐ ganje!“ Pozdravio je vojnički, ne hitlerovskim pozdravom. Pukovnik pogleda kaplara. Ovaj prevede. „Is this the son of a bitch19?“ upita pukovnik. „Yes, sir20.“ „Put him to work ower there, shoot him, if he makes a false move21.“ Nojbauer je slušao napregnuto. „Hajde“, reče kaplar. „Na rad. Da odnosiš mr‐ tvace.“ Nojbauerse još uvijek nadao nečem drugom. „Ja sam oficir“, mucao je on. „U činu pukovnika.“ „Utoliko gore.“ „Ja imam svjedoke! Bio sam čovječan! Pitajte ljude!“ „Mislim da će nam trebati nekolicina vojnika da vas zaštiti, kako vas vaši ljudi ne bi razderali u komade“, odgovori kaplar. „Meni bi to bilo sasvim pravo. Hajde naprijed!“ Nojbauer bacijošjedan pogled na pukovnika.Ovaj ga više nije gledao.Onda se okrenu.Dvavojnikaišlasupokrajnjega,atrećizanjim. Poslijenekolikokorakaprepoznašega.TrojicaAmerikanacazbišeseokonjega. Očekivalisuizlivgnjeva.Nojbauerpočedasepreznojava.Gledaojeravnopredase iišaokaodaistovremenohoćedakoračaibržeisporije. Aliništa senijedogodilo.Zatvorenicisugagledaliistajalimirno.Nisuseobori‐ li na njega; otvaralisu mu put. Niko se nije približio. Niko nije ništa govorio i niko se nije izdrao na njega. Nisu bacili ni kamenje za njim, niti ga udarali batinama. Samo su ga gledali. Načinilisu prolaz, gledali ga za vrijeme čitavog dugog puta do Malog logora. Iz početkaNojbauer odahnu; a onda poče jošjače da se preznojava.Mrmljao je

nešto. Nije dizao pogleda, ali je osjećao kako mnoge oči počivaju na njemu. Osje‐ ćaojetona sebikaonebrojeneprozorčićenanekimogromnimzatvorskimvratima – osjećao se već zatvoren – a u svemu su ga oči promatrale hladno i pažljivo. Bivalo mu je sve toplije i toplije. Zakorači brže. Oči su bile stalno na njemu. Osjećao ih je sve jače na svojoj koži. Bile su kao pijavice koje sišu krv. On se strese, ali ih nijemogao da otrese. Probijale sumu kroz kožu. Visite su na njegovimžilama.„Jasam“–mrmljaojeon.„Dužnost...janisamništa...jasambio... uvijek...taštaonitosamohoće?“ Biojemokarkadsustiglinamjestogdjejestajalabaraka22.Šestoricaesesovaca koje su bili pohvataliradilisu tamo sa nekolicinomkapoa.Američki vojnicistajali suublizinisapuškama. Nojbauerse naglo zaustavi. On vidje nekoliko ugljenisanih kostura na zemlji. „Šta... – je li to –?“ „Ne pravite se tako glupi!“ – odgovori kaplar gnjevno. „To je baraka koju ste vi zapalili.Tumoradaimajošnajmanjetridesetmrtvih.Ajde,iskopavajkosti!“ „Ovo – ja nisam naredio“. „Naravno da niste.“ „Ja nisam bio ovdje... – ne znam ništa o tome. To su drugi učinili na svoju ruku.“ „Naravno! Uvijek drugi. A oni koji su ovdje svih ovih godina crkavali? Ni to niste bili vi,jel’ da?“ „Tosubilanaređenja.Dužnost...“ Kaplarseobratijednomčovjekukojije stajaopokrajnjega. „Sljedećihnekoliko godina ove dvije rečenice će se ovdje često čuti:radio sam po naređenju; i: ja ništa nisamotomeznao.“ Nojbauer ga nije čuo. „Ja sam uvijek pokušavao da učinim najbolje...“ „A ovo“ – reče kaplar gorko – „bit će treća! Ajde!“ – izdrao se iznenada. „Pri‐ hvatite!Vaditemrtvace!Mislitelidajelakouzdržatisedavasčovjekneprebije?“ Nojbauer se naže i poče nesigurno da pretura po ruševinama. Prenosilisu ih kolima, nosiljkama, nosiliih drugoviisamisu semeđusobno po‐ dupirali. Smjestilisu ih u hodnike esesovske kasarne,skinuli ušljive krpe u koje su bilijošobučeni,ispalili,aondaihodveliukupatilaesesovaca. Mnogi nisu shvatili Šta će s njima učiniti;sjedjelisu i ležali tupo u hodnicima.

Tekkada jeparaprodrlakrozotvorenavrata,mnogi živahnuše.Počešedakriješte i dapažljivo pužu unazad. „Kupatise!Kupatise!“– dovikivalisu imnjihovi drugo‐ vi. „Trebadabudeteokupani“. Ništa nije pomagalo. Kosturise uhvatiše jedni za druge, počeše da cvile i da se guraju kaomorskirakovi prema izlazu. To su bili oni kojisu kupanje u pari pozna‐ valisamo kao riječi za gasne komore. Pokazaše im sapune i ručnike. Ni to nije po‐ magalo.Ito su već vidjeli. Upotrebljavalo se to da bi zatvorenici lakše ušli u gasne komore; a onda su umrli u ropcu sa komadom sapuna i ručnikom u rukama. Tek kada je prvagrupaokupanih stanovnika logora prošlakrajnjih,i kada su imovi po‐ kretima i riječima potrdili da se radi o toploj vodi i kupanju, a ne o plinu, umiriše se. Para se kovitlala oko zidova u pločicama.Topla voda bila je kao tople ruke.Za‐ tvorenicisuležaliunjoj, atankerukesadebelimzglobovimadizale suse ipljuskale ponjoj.Skorenanečistserazmekšavala.Sapunjeklizioprekoizgladnjelekožeiras‐ tvarao prljavštinu, a toplina je ulazila još dublje od kostiju.Topla voda – onisu bili zaboravilišta je to.Ležalisu u njoj i osjećali je, a zamnoge je to bio prvi pojamslo‐ bode i oslobođenja. Buher je sjedio pokraj Lebentala i Bergera. Toplina ih je prožimala. Bila je to neka životinjska sreća, sreća ponovnog rođenja, bio je to život, rođen iz topline, koji je smrznutoj krvi i izmoždenim ćelijama sada povraćen. Nekako kao u svijetu biljki. Jedno sunce od vode koje je milovalo i budilo klice za koje se vjerovalo da višene žive.Sakoromnečistisakožepadala je i kora saduša.Osjećalisuda su zbri‐ nuti, zbrinuti u onom najelementarnijem: u vodi. Kao pećinski ljudi pred prvom vatrom. Dadoše im ručnike. Trljali su se i sušili i začuđeno promatrali svoju kožu. Još uvijek je ona bila pepeljava i posutamrljama od gladi, ali njima se činila bijela kao snijeg. Dadoše ímčiste stvariizmagazina.Opipavalisu ih i promatraliprije negošto su ih obukli. Zatim ih odvedoše u drugu prostoriju. Kupanje imje dalo živosti, a isto‐ vremenoihvrloumorilo.Hodalisupospano,spremnidavjerujuidaljeučuda. Prostorijasakrevetimajedvaihjeiznenadila.Pogledašenaredovekrevetaihtje‐ doše da pođu dalje. „Ovdje“, reče Amerikanac koji ih je vodio. Promatralisu ga u čudu. „Zanas?“ „Da, za spavanje.“ „Za koliki broj?“

Lebental pokaza najbliži krevet, a onda na sebe i Buhera i upita: „Dvojica?“ Onda pokaza još i na Bergera i diže tri prsta: „Ili trojica.“ Amerikanac se osmjehnu.On uzeLebentala i gurnu ga blago na prvi krevet, za‐ timBuheranadrugi,Bergeranasljedeći,aSulcbaheradonjega.„Tako“,rečeon. „Svaki u jedan krevet!“ „Sa jednimpokrivačem!“ „Predajem se“, izjavi Lebental. „Ima čak i jastuka.“ Nabavili su mrtvački sanduk. Bio je to lak crn sanduk normalne veličine, ali preširok za broj 509.Lako semogao još neko smjestiti do njega.To je bilo prvi put zasveovovrijemedajeonsamzasebeimaotolikomjesta. Iskopalisu grob tamo gdje je stajala baraka 22.Smatralisu da je to pravomjesto zanjega.Sahranilisugauveče.Mladmjesecjevisionavlažnomnebu.LjudiizRad‐ noglogorapomagalisuimdaspustesanduk. Imalisumalulopatu.Svakibi prišaoi bacioneštozemljedolje.Ahasfer pristupi isuvišeblizuiokliznusenasanduk.Izvadišegaozdo.Drugi,snažnijilogorašisuim pomagali da zatrpaju grob. Vraćali su se. Rozen je nosio lopatu da je preda. Prolazili su pokraj barake 20. Odandesuiznosilijednogmrtvaca.Iznosilisugakrozvratadvojicaesesovaca.Ro‐ zen se zaustavi pred njima. Oni pokušaše da ga zaobiđu. Prvi esesovac bio je Ni‐ man,ubica sa špricomza injekcije.Amerikancisugauhvatiliizvangrada i doveliu logor. To je bio onajšarfirer od koga je broj 509 spasio Rozena. Rozen se izmače unazad, diže lopatu i udari Nimana po licu. Podiže jošjednom, ali američkistražar priđe i uze mu blago lopatu iz drhtavih ruku: „Come, come, – we’ll take care of thatlater22.“ Rozen je drhtao. Niman nije mnogo dobio, samo mu je koža na licu bila malo zguljena.BergeruhvatiRozenapodruku.„Hajde!Preslabsizato!“ Rozenu grunuše suze. Sulcbaher ga prihvati za drugu ruku. „Oni će ga osuditi, Rozen.Za sve.“ „Ubiti ga batinama! Treba ih ubiti batinama!Inače ništa neće pomoći!Inače će oniopetdoći!“ Odvukoše ga. Amerikanac vrati Buheru lopatu. Pođoše dalje. „Smiješno!“ reče Lebental poslije nekog vremena. „A tisi bio uvijek onaj koji nijehtiodasesveti!“

„Ostavi ga, Leo!“ „Pa ostavio sam ga.“ Zatvorenicisu svakodnevno napuštali logor.Inostrani radnici – robovi, kojisu bili zdravi i mogli da hodaju, transportovanisu u grupama. Dio Poljaka je ostao u logoru. Nisu htjeli u rusku zonu. U Malom logoru gotovo svi su još bili preslabi. Neko vrijeme trebalo ih je jošishranjivati. Mnogi i nisu znali kuda da krenu. Nji‐ hovirođacibilisurasutikojekudaipoubijani;njihovoimanjeopljačkano, azavičaj opustošen. Bili su slobodni, a nisu znali šta da otpočnu sa slobodom. Ostali su u logoru. Nisu imali novaca.Čistilisu barake, dobijalistan i hranu; čekalisu;stvaralisu gru‐ pe. Bilisu to oni kojisu znali da ih više nigdje ništa ne čeka. Bilo je i drugih koji to jošnisuvjerovali. Odlazilisu da traže.Svakodnevno suih viđalikako idu nizbrdosa ispravama ci‐ vilne uprave i vojnih vlasti logora u rukama, da bi na osnovu toga dobili karte za namirnice – i sa nekoliko neizvjesnih činjenici u srcu. Mnoge su se stvari desile drugačije nego što su očekivali.Izgledi na oslobođenje bilisu tako nešto ogromno da većina njih nije na to ni mislila. Sad je sve to iznenada bilo tu i iza toga odjed‐ nom nije bilo edenske bašte sa čudima, ponovnim susretima, ponovnim udruživa‐ njemi čudotvornimpovratkomgodina u ono vrijeme u kome nije bilo bijede; oslo‐ bođenje je došlo, ali iza njega su se pružale ruševine usamljenosti, tužnih sjećanja, izgubljenosti, a pred njima je bila pustinja i neštomalo nade.Išlisu niz brdo, a ime‐ nanekolikihmjesta,nekolikihljudiizdrugihlogora ijednoblijedo„možda“bilo je sve čemu su se još nadali.Nadalisu se da ćemožda naći jednog ili dvojicu, ali da će naćisve–tose skoronikonijeusuđivao. „Boljejeotićičimsemogne“,rečeSulcbaher.„Ništasenećepromijeniti,aštose duže ostaje sve je teže. U tren oka će nasstrpati u kakav novi logor, određen za lju‐ dekojine znajukudbisedjeli“. „Misliš li da ćeš moći da izdržiš?“ „Udebljao sam pet kilograma.“ „To nije dovoljno.“ „Neću se naprezati.“ „Akudahoćešdaideš?“upitaLebental.

„U Disldorf. Da potražim ženu.“ „Kako ćeš do Disldorfa? Idu li tamo vlakovi?“ Sulcbahersležeramenima:„Neznam,aliovdjesujošdvojicakojiiduuistikraj. USolingeniDuisburg.Možemozajedno.“ „Jesulitotvojistaripoznanici?“ „Nisu.Alijevećmnogotoštočovjeknijesam.“ „Da. To je tačno.“ Tresli su jedni drugima ruke. „Imaš li hrane?“ upita Lebental. „Imamza dva dana.Javljaćemo se uz put američkimvlastima.Nekako ćemo se već snaći.“ On se uputi s onom dvojicom koji su išli u Solingen i Duisburg niz brdo. Još jednom je mahnuo rukom, a onda više nije mahao. „Ima pravo“, reče Lebental. „Idem i ja. Već noćas ću noćiti u gradu. Treba da porazgovaram sa jednim čovjekom koji želi da mi postane ortak. Otvorit ćemo tr‐ govinu. On posjeduje kapital, a ja imam iskustva.“ „Dobro, Leo!“ Lebental izvadi paket američkih cigareta iz džepa i ponudi ih unaokolo. „To će biti veliki posao“, objašnjavao je on. „Američke cigarete! Kao poslije onog rata. Treba na vrijeme početi.“ Promatraojeraznobojnukutiju.„Ovojeboljenegosavnovac,kažemvam.“ Berger se nasmiješi. „Leo“, reče on, „ti si sposoban!“ Lebental ga pogleda s nepovjerenjem. „Nisamja nikad nitvrdio da samidealis‐ ta!“ „Nemojdasevrijeđaš.Kažemtobezzadnjemisli.Tisinastakočestoizvlačio!“ Lebentalse nasmiješi polaskan. „Čovjek činišto može. Uvijek je dobro imati u društvu praktičnog trgovca. Ako mogu nešto za vas da učinim... Kako je stobom, Buher? Hoćeš li ostati ovdje?“ „Neću. Čekam da Rut nešto ojača.“ „Dobro.“ Lebental izvadi američko naliv-pero iz džepa i napisa nešto. „Evo mojeadreseugradu.Uslučajuda...“ „Odakle ti naliv-pero?“ upita Berger. „Zamijenio sam ga. Amerikanci su kao ludi za uspomenama iz logora.“ „Šta?“

„Sakupljaju. Uspomene. Sve. Revolvere, bodeže, značke, bičeve, zastave – dobar jetoposao.Jasamsedobrosnabdio.Imamvelikuzalihu.“ „Leo“, reče Berger. „Dobro je što ima takvih kao što si ti.“ Lebentalklimnuglavombezčuđenja.„Hoćešlitizasadostatiovdje?“ „Da, ostaćuovdje.“ „Onda ću te s vremena na vrijeme sretati.Ja ću stanovati u gradu, ali ću dolaziti ovamonahranu.“ „Mislio sam to.“ „Jasno. Imaš li dosta cigareta?“ „Nemam.“ „Evo“. Lebental izvadi dvije nenačete kutije iz džepa i dade jednu Bergeru, a drugu Buheru. „Šta još imaš?“ upita Buher. „Konzervi.“ Lebental pogleda na stranu. „Moram da krenem.“ On izvadi ispod svog kreveta nov američki kišni mantil i obuče ga. Niko ništa ne reče. I da je napolju imao automobil, ostalise ne bi začudili. „Nemojte da izgu‐ biteadresu“,rečeonBuheru.„Bilobištetadasevišenesretnemo.“ „Nećemo je izgubiti.“ „Bit ćemo zajedno“, reče Ahasfer. „Karel i ja.“ Stajali su pred Bergerom. „Ostani još koju nedjelju ovdje“, reče ovaj. „Niste još dovoljno snažni.“ „Hoćemodakrenemo!“ „Znatelikudaćete?“ „Ne znamo.“ „Azaštoondaželitedaodete?“ Ahasfer učini neodređen gest. „Bili smo ovdje dovoljno dugo.“ Nosio je staromodni sivo-crni havelok, tj. kaput sa nekom vrstom kočijaške kragne koja se spuštala do lakata.Tomu je nabavioLebental,kojijeveć imao trgo‐ vinu. Kaput je bio zaostavština nekog gimnazijskog profesora, ubijenog prilikom posljednjeg bombardiranja. Karel je imao na sebi kombinaciju američkih uniformi. „Karel mora da ode“, reče Ahasfer. Buher priđe grupi. Promatrao je Karelovo odijelo. „Šta je to s tobom?“ „Amerikancisu gaposvojili.Ona četakoja jedošlaprvaovamo.Sada su poslali džipdagaodvezu.Ija ćusevozitijedan dioputa snjim?“