,,Eto, gotovo je." Nežno je prislonila zavoj na mesto uboda, zalepila ga samolepljivom trakom, a onda počela da mu previja ruku. ,,Neka ovo stalno bude suvo. Ja ću ti menjati zavoje. Za jedno deset dana do dve nedelje izvadićemo i konce." ,,Kako li će to tek biti zabavno!" ,,Izvoli." Ona zavuče ruku u džep od mantila i izvadi lizalicu. ,,Zato što si bio tako dobar dečko." ,,Znam da je to bio sarkazam, ali ću ipak uzeti lizalicu." Ona skloni omot umesto njega i stavi mu je u usta. ,,Uzmi par aspirina", posavetovala ga je. ,,Anestezija će uskoro prestati da deluje i boleće te. Treba da se nacłeš uvek ispred bola, a ne iza njega. Ne dozvoli da te bol proganja." ,,A da poljubiš da prode?" Hoću." Podigla mu je ruke i usnama nežno dotakla gazu. Sledeći put budi malo pažljiviji sa kuhinjskim priborom", reče mu. "Volim tvoje ruke takve kakve su." ,,Onda pretpostavljam da nećeš irrjati ništa protiy da ja večeras svratim do tebe, oborim te ovako jednoruk na pod i pocepam ti odeću." ,,Mislim da neću." Nagnula se nad njim i njihove usne se spojiše u dug poljubac koji je prijao oboma. ,,što pre to bolje." Brajan baci pogled na krevet gde se vrše pregledi i poče da se osmehuje. ,,Pa, pošto sam već ovde, možda bi mogla da me pregledaš od glave do pete. Nisam bio kod lekara već tri godine. Mogla bi da staviš stetoskop. I ništa više." Od same pomisli na to ona oseti leptiriće požude u stomaku. ,,Doktorka je tu samo zbog tebe", poče ona igru, ali se brzo dozva pameti kada je čula kako se ulazna vrata otvaraju. ,,Ipak ću morati da ostavim taj pregled za večeras." Ona ustade i poče da sklanja instrumente kojima je ušivala Brajanovu ruku. ,,Celo jutro bilo mi je ispunjeno slučajevima varičela, a od toga je bolestan i moj sledeći pacijent." Shvatio je da ne želi da ide. Želeo je da ostane tu i da je gleda. Zeleo je da je posmatra kako vešto barata svojim instrumentima, da uživa u njenom živahnom i gracioznom hodu. ,,Ko to ima varičele?" ,,Ko ih nema, bolje reći. Za sada sedmoro dece." Ona pogleda oko sebe. ,,Jesi li ih preležao?" ,,O, da. Sve troje smo ih preležali u isto vreme. Mislim da sam tada imao devet godina, što znači da je Džo imala oko šest, a Leksi još ni tri godine. Mislim da je mama potrošila par galona kalamina."
,,Mora da vam je bilo baš zabavno." ,,Nije bilo baš tako strašno posle prvih nekoliko dana. Tata je otišao na kopno i doneo jednu ogromnu kutiju sa crtankama, bar tuce različitih vrsta, sa autićima i barbikama." Odjednom mu se vratiše sećanja, rastuži se i sleže ramenima. ,,Izgleda da je očajnički pokušavao da nas okupira nečim." l da pomogne tvojoj majci da se bar malo odmori, mislila je Kirbi. ,,Mogu da zamislim kako je teško izboriti se sa troje bolesne dece. Zvuči kao odlična ideja." ,,Da, izgleda da su se oni zajedno izborili sa tim. Uvek sam mislio da su imali neki svoj način da se izbore sa svim. Sve dok ona nije 211 otišla." Ustao je govoreći sebi da to sada nije važno. ,,Neću više da ti smetam. Hvala ti što si me zakrpila." Njegove oči odjednom postadoše tužne, i ona ga uhvati za lice i nežno poljubi. ,,Ovo ću ti naplatiti. Ali večerašnji pregled... je besplatan." On se nasmeja. ,,To je odlična pogodba." Krenuo je ka vratima. Nije je gledao, ali reči počeše da izlaze iz njegovih usta bez razmišljanja, čak ih možda nije bio ni svestan. ,,Mislim da počinjem da se zaljubljujem u tebe, Kirbi. I pojma nemam šta ćemo da uradimo povodom toga." Izleteo je brzo, ostavivši je potpuno iznenadenu. Sela je na stolicu pokušavajući da se smiri i shvatila je da će njen sledeći pacijent morati da sačeka još nekoliko trenutaka dok ne dode k sebi. Baš pred sam zalazak sunca, Kirbi pode u šetnju pored mora. Želela je malo mirnih trenutaka za sebe, malo prostora da razmisli pre nego što se Brajan vrati. On je voli. Ne, on misli da je voli, ispravi se ona. To je nešto sasvim drugačije. Ipak, bio je to korak koji nije očekivala da će Brajan da načini. I korak za koji se ona plašila da će je spotaći. Setala je po plićaku, puštajući da penušavi talasi zapljuskuju njene članke. Eto to, pomislila je, kada se plima povuče i usisa pesak pod nogama. To je bio taj osećaj koji je on izazivao u njoj. Ta mala, uzbudljiva neuravnoteženost, taj osećaj kada ti se pomera tlo pod nogama bez obzira koliko čvrsto stojiš na zemlji. Želela ga je i slamala je njegovu odbranu sve dok nije pobedila. Sada je ulog porastao i postao veći nego što je ikada bio. Bila je veoma izbirljiva kada su ljubavne veze u pitanju. Brajana Hetaveja je izabrala, ali negde usput promenila je ugao iz koga je posmatrala stvari.
Brajan nikada ne bi tako otvoreno pričao o ljubavi. Ne Brajan. Ona bi mogla. Ali ne sa Brajanom, shvatila je. Kada bi ona izgovorila te reči, ona bi i mislila to što kaže. A ako bi zaista to mislila, morala bi i da dokaže. Reči su samo osnova. Dom, porodica. Stalnost. Morala bi dobro da razmisli da li uopšte želi sve te stvari. I ako ih želi, da li ih želi sa njim. A onda bi morala da ubedi njega da on želi sve te stvari sa njom. A to neće ići lako. Modrice i ožiljci iz njegovog detinjstya od Brajana su napravili nimalo jednostavnu osobu. Podigla je lice prema vetru. Zar nije već odlučila? Zar nije znala u tom deliću sekunde kada ga je videla da krvari; kada je strah zbrisao 212 svu profesionalnu smirenost u njoj, da su osećanja prema njemu odmakla ninogo dalje od čiste požude? To je uplaši. Plašila se da će se zaista saplesti o ovaj novi stepenik koji je Brajan postavio pred nju. I pored svega, još se više plašila da se obaveže i prihvati to. Bolje da uspore, odlučila je. Da bude sigurna da je čvrsto na nogama. Bolje je gledala na stvari kada je bila smirena i trezvena. Sigurno da nečem tako važnom kao što je ovo treba prići oprezno i hladne glave. Ignorisala je glasić u svojoj glavi i krenula da se vraća kući. Svetlucanje u daljini natera je da se namršti. Kada je drugi put blesnulo, shvatila je da je to bio odblesak sunčeve svetlosti na staklu. Dvogled, pomislila je i stresla se. Rukom zaklonivši lice, uspela je da razazna samo figuru neke osobe. Zbog velike udaljenosti nije mogla da razazna da li se radi o muškarcu ili ženi. Počela je ubrzano da korača, želeći da što pre stigne do kuće i bude opet na sigurnom. Bilo je blesavo; znala je. Verovatno neko samo posmatra zalazak sunca, a ona se slučajno zadesila tu na plaži. Ali osećaj da je neko posmatra, da je neko proučava, i dalje ju je pratio i ona požuri kući. Ugledala ga je i to ga još više uzbudi. Samo njegovo prisustvo ju je uznemirilo. Smeškajući se, nastavio je da posmatra Kirbi kroz objektiv, metodično je fotografišući dok je žurila plažom. Imala je prelepo telo. Bilo je pravo zadovoljstvo posmatrati vetar kako se poigrava njenom bluzom, pripijajući je uz njeno telo, a zatim čineći da leprša oko nje. Sunce je plamtelo u njenoj kosi, pretvarajući je u bogatu, plamtećezlatnu grivu. Kako je sunce zalazilo na horizontu, svi tonovi i nijanse postadoše mekši, tamniji. Bio je zadovoljan što je ovog puta koristio film u boji.
Oh, a taj pogled u njenim očima kada je słwatila da je neko posmatra. Kroz uveličavajući objektiv je gotovo mogao da vidi kako joj se zenice polako šire. Kakve lepe zelene oči, pomislio je. Lepo su joj pristajale. Kao što joj je pristajala i interesantna nijansa plave kose i ta nežna, blaga boja glasa. Pitao se kakve li su joj grudi. Bilo bi to jedno prokleto zgodno parče u vreći; zaključio je, brzo je fotografišući dok nije zašla medu dine. Mali, nežni tipovi žena su obično takvi, kada se otkače. Pretpostavljao je da sve zna o anatomiji. Ali on pomisli da bi mogao da joj pokaže par trikova. O; da; mogao bi da pokaže gospodici doktorki par stvari. Setio se izvoda iz svog dnevnika koji je odgovarao trenutku i raspoloženju u kojem se nalazio. Silovanje Anabel. 213 Eksperimentisao sam, dozvoljavajući sebi da njoj radim sve one stvari koje nisam radio ni sa jednom ženom pre toga. Plakala je, a suze su joj tekle niz obraze kvaseći lance kojima je bila vezana. Opet sam je imao, i opet, i opet. Više nisam mogao da se zaustavim. To više nije bio seks, nije bilo silovanje. Bila je to nepodnošljiva moć. Da, to je bila moć koju je on želeo, potpuna moć, koju nije postigao sa Džini. Jer je Džini defektna, sa greškom, podsećao je sebe. Bila je kurva, umesto da bude andeo, i bedan izbor. Ako odluči da mu treba još malo vežbe pre glavnog dogadaja, Kirbi, sa svojim lepim očima i andeoskim rukama, bi bila odličan materijal. Dobro bi mu poslužila. Eto nečega o čemu će da razmisli, govorio je sebi. Da razmotri i tu mogućnost. Ali za sada će da prošeta do Utočišta i vidi šta radi Džo Elen. Bilo je vreme da je podseti da misli na nju. OSAMNAESTO POGLAYLJE Prilazeći kolima stazi koja vodi u Utočište, Gif ugleda Leksi. Stajala je na terasi drugog sprata, a uzani, pamučni šorts je lepo otkrivao njene duge noge. Kosa joj je bila nemarno podignuta na vrh glave. Prala je prozore, zbog čega je, bio je siguran, najverovatnije bila u jednom od onih svojih manje gostoljubivih raspoloženja. Koliko god privlačna bila slika koju je imao ispred sebe, to će morati da sačeka. Morao je da popriča sa Brajanom. Yidela je kako Gif parkira svoj kombi, ali mu jedva uputi kratak pogled. Zadovoljno se smeškala dok je novinama trljala prozore smesom sirćeta
i vode, sve dok prozorsko okno nije počelo da se sija. Znala je da će navratiti, mada mu je trebalo mnogo više nego što je očekivala. Ipak, odlučila je da mu oprosti - pošto bude barem malo puzio. Sagla se da ponovo umoči krpu, okrenuvši glavu malo u stranu, gledajući unaokolo. Onda se naglo podiže kada je shvatila da se Gif uputio ne prema kući i njoj, već prema pušnici, gde je Brajan farbao neki stari nameštaj. Štal Ta zvečarka, pomislila je zapljusnuvši tečnost za čišćenje po drugom prozoru. Ako je on čekao da ona dode njemu, biće veoma 714 razočaran. Sada mu nikada neće oprostiti. Ne, ni ako bude živela hiljadu godina. Može da hoda i po vrelom uglju, pomislila je dok je besno trljala prozor. Može da moli, da se pravda i doziva je na samrtničkoj postelji, ona će se samo veselo nasmejati i produžiti dalje. Od sada; Gif Yerdon joj više ništa nije značio. Podigla je kofu i otišła tri prozora dalje da može da ga posmatra. U tom trenutku ni Leksi ni njene promene raspoloženja Gifu uopšte nisu bili u prvom planu. Osetio je slatkasti miris sveže farbe i čuo šuštanje spreja. Namestio je osmeh dok je prilazio kamenom zidu pušnice gde ugleda Brajana. Male tačke neboplave boje išaraše njegove ruke do lakata i napraviše tufne na starim farmericama koje je nosio. Maslinastozelena cirada bila je rasprostrta i pokrivena ligeštulom i stolicama. Brajan je još jednom premazivao staru jedrilicu. ,,Lepa boja", oglasi se Gif. Brajan promućka prskalicu, pa još jednom isprska. ,,Znaš tetku Kejt. Svakih pet godina hoće nešto drugačije - i uvek završi sa plavom bojom." ,,Mada ih je lepo osvežila ta plava boja." ,,Jeste." Brajan škljocnu prekidač i odloži prskalicu. ,,Naručila je nove suncobrane za stolove i podmetače za stolice. Trebalo bi da stignu trajektom za dan ili dva. Hoće da se prefarbaju i stolovi u kampu." ,,Mogu ja to da uradim ako nemaš vremena." ,,Verovatno ću moći." Brajan se isteže opuštajući napeta ramena. ,,To me tera da izadem na vazduh. I ostavlja mi vreme za sanjarenje." Upravo j e imao j edan san na j avi sećajući se prethodne noći provedene sa Kirbi.
Znao je da više neće isto gledati na stetoskop. ,,Kako napreduje onaj trem?" ,,Zastor mi je u kombiju. Izgleda da će se ovakvo vreme zadržati, tako da će biti gotovo do kraja nedelje, kao što je gospodica Kejt i tražila." ,,Odlično. Pokušaću da nadem vremena da navratim i pogledam kako je ispao". ,,Kako ti je ruka?", pitao ga je Gif pokazujući očima na zavoj. ,,O!" Brajan je mršteći se savijao prste. ,,Malo se ukrutila, i to je sve." Brajan nije pitao Gifa kako je saznao za to. Vesti prosto lete ostrvom - pogotovo najsočniji detalji. U stvari, smatrao je da je čudo 215 to što niko nije znao da je gotovo celu noć proveo na krevetu za pregled doktorke Kirbi. ,,Znači, ti i doktorka Kirbi, a?" ,,Šta?" ,,Ti i doktorka Kirbi." Gif namesti svoj kačket. ,,Moj rodak Ned je bio na plaži rano jutros. Znaš i sam da sakuplja školjke, doteruje ih, a onda ih prodaje onima što dodu na ostrvo na jednodnevni izlet. Video te je kako izlaziš iz doktorkine kuće jutros oko svanuća. A ti znaš kakva je Ned tračara." Toliko o čudima, razmišljao je Brajan. ,,Da, bio sam kod nje. Koliko mu je trebalo da svima rastrubi?" ,,Pa..." Gif se, zainteresovan, počeša po bradi. ,,Krenuo sam do trajekta da vidim da li je stigao zastor, video Neda i povezao ga. To bi bilo, mmm... jedno petnaestak minuta, manje-više." ,,Ned više nije u formi." ,,Pa; postaje stariji, znaš. Budi srećan. Doktorka Kirbi je dobra žena", dodao je Gif. ,,Ne znam nikoga na ostrvu koji za nju nema neku lepu reč. Ili za tebe, Bri." ,,Proveli smo nekoliko noći zajedno", promrmljao je Brajan, a zatim čučnuo da krpom obriše vrh prskalice. ,,Ljudi ne treba da prave od komarca magarca." Gif podiže obrvu. ,,Nisam ni rekao da to rade." ,,Mi se samo vidamo tu i tamo." ,,Dobro." ,,Nijedno od nas ne razmišlja o tome da to postane neka duga i ozbiljna veza." Gif sačeka trenutak. ,,Je Iž ti to pokušavaš mene da ubediš u to što pričaš ili je još neko ovde?"
,,Samo kažem da..." Brajan uhvati sebe kako podiže ruke kao da hoće da se pravda. On se ispravi i pokuša da ne dozvoli da ga isprovocira Gifov blag i nevin osmeh. ,,Da li si ti došao ovamo samo da bi mi čestitao što sam spavao sa Kirbi ili si još nešto hteo da mi kažeš?" Osmeh nestade sa Gifovog lica. ,,Džini." Brajan uzdahnu duboko i shvati da bol i pritisak koji je opet osećao u potiljku neće nestati tek tako. ,,Policija me je jutros nazvala. Pretpostavljam da su i sa tobom pričali." ,,Ne, nisu." ,,Mislim da me ne bi ni zvali da im ja nisam dosadivao. Do davola, Brajane, znaš i sam da je ne traže. Jedva da rade i ono što moraju, po propisima." 216 ,,Voleo bih da mogu da ti kažem da to nije tačno." ,,Rekli su mi da napravimo letke i podelimo ih po Savani. Kakva je korist od toga?" ,,Nikakva. Gife, ne znam šta da ti kažem. Ali, kao što znaš, Džini je žena od dvadeset šest godina, i slobodna je da dode i ode kada poželi. Tako panduri gledaju na to." ,,E pa, to je pogrešan način gledanja na problem. Džini ovde ima porodicu; kuću i svoje prijatelje. Nema šanse da bi otišla tek tako, bez reči." ,,Ponekad", polako poče Brajan, ,,ljudi urade neke stvari za koje nikada ne bi poverovao da su u stanju. Nikada to od njih ne bi ni očekivao. Ali oni ih, ipak, urade." ,,Brajane, Džini nije tvoja mama. Žao mi je što sve ovo vraća loše uspomene tebi i tvojoj porodici. Ali, ovo se dešava sada. I dešava se Džini. Nije isto." ,,Ne, nije isto." Brajan je pokušavao da smiri ton svog glasa kontrolišući se da ne prasne. ,,Džini nema muža i troje dece. Ako je i odlučila da se oda avanturističkom životu, iza sebe sigurno nije ostavila Ijude čiji će životi zbog toga biti izmenjeni zauvek. A sada; što se tiče Džini, nastaviću da zovem policiju. Zvaću ih bar jednom nedeljno da bi ih naterao da rade na njenom slučaju. Napravićemo letke u kancelariji. Ne mogu da učinim ništa više od toga, Gife. Ne želim da mi se život opet izvrne naopačke." ,,U redu", Gif usiljeno reče. ,,To je, onda, u redu. Neću ti više smetati." Od besa ubrza korak dok se vraćao do kombija. Ušao je unutra i besno zalupio vratima. A onda spusti glavu na volan. Pogrešio je. Sve je uradio pogrešno. Brecnuo se nepotrebno na Brajana, ponašao se oholo i ukočeno prema njemu. Džinin nestanak
nije Brajanova greška ni odgoyornost. I nije u redu, Gif je dodao zavalivši se u sedište i sklapajući oči, da prijatelj tako razgovara sa prijateljem. Daće mu nekoliko trenutaka da se smiri, a onda će otići kod njega i izviniti mu se. Leksi išeta iz kuće. Sjurila se niz stepenice i gotovo da je polomila vrat u žurbi da stigne Gifa i pokaže mu šta je izgubio. Srce joj je udaralo kao ludo. Ali se sada kretala lagano, rukom polako prelazeći preko ograde, sa odsutnim osmehom na licu. Došetala je do njegovog kombija i položila ruke na otvoren prozor, potpuno zaboravljajući da ruke smrde na sirće. ,,Pa, zdravo, Gife. Baš sam krenula u šetnju u šumu da se malo rashladim i videla tvoj kombi." 217 On otvori oči i pogleda direktno u njene. ,,Onda kreni, Leksi", promrmljao je i počeo da pali motor. ,,Šta ti je?" Nesreća u njegovim očima bila je melem za njenu dušu. ,,Je Iž se ti to osećaš bolesno, Gife? Možda si tužan?" Vukla je prst po njegovom ramenu. ,,Da si znao kako da mi se izviniš; možda ne bi bio tako usamljen ovih dana." Njegov pogled je i dalje bio mračan, ali više nije bio tužan; već besan. Odgurnuo joj je ruku. ,,Znaš šta, Aleksa? Cak se ni moj ograničeni mali svet ne vrti oko tebe." ,,Baš imaš petlju kada misliš da sa mnom možeš tako da razgovaraš. Ako misliš da mene zanima oko čega se tvoj svet vrti, onda veoma grešiš.^Baš me briga." ,,Sto znači da nas je sada dvoje. Skloni se od kamiona." ,,E, baš neću! Neću da se sklonim dok ne čuješ šta imam da ti kažem." ,,Ne interesuje me šta imaš da mi kažeš. A sada se skloni da ne bi nastradala." Ona učini upravo suprotno od Gifove naredbe. Nasloni se na prozor i proturi ruku ne bi li mu ugasila motor i izvadila ključ. ,,Nemoj ti meni da nareduješ!", unese mu se u lice. ,,Da više nikada nisi pomislio da možeš da rni govoriš šta da radim ili da me nateraš da to uradim." Ona udahnu duboko, spremna da ga dobro izgrdi. Ali videla je tugu u njegovim očima kak\oi nikada ranije nije videla u njima.^Ona obuzda svoju nezgodnu narav i položi ruku na njegov obraz. ,,Sta ti je, dušo? šta te muči?" On poče da vrti glavom, ali ona zadrža ruku na njegovom obrazu. ,,Nema veze ako smo Ijuti jedno na drugo. Ali sada hoću da pričaš sa mnom. Reci mi, šta se dešava?" ,,Džini." On ispusti ogroman uzdah koji ga je gušio. ,,Nema ni reči od nje, Leksi. Ni jedne jedine reči. Ne znam više šta da uradim. šta da
kažem svojima. Ne znam više ni kako da se osećam." ,,Znam." Ona otvori vrata. ,,Dodi ovamo." ,,Moram da radim." ,,Bar me jednom u životu poslušaj i uradi šta ti kažem. Podi sa mnom." Uzela ga je za ruku i vukla sve dok nije izašao iz vozila. Ne govoreći ništa, povela ga je iza kuće, prema hladovini. ,,Sedi ovde." Pokazala mu je da sedne na ivicu ležaljke, onda ga je nežno zagrlila i položila njegovu glavu na svoje rame. ,,Odmori glavu nekoliko trenutaka." ,,Ne mislim na to sve vreme", promrmljao je, ,,poludeo bih." 218 ,Znam." Pogledala je unaokolo i uhvatila ga za ruke. ,,To ti se iednostavno prikrade i boli toliko da misliš da nećeš moći da izdržiš. Ali, izdržiš. Do sledećeg puta." ,,Znam šta se priča. Da joj je došlo da ode i da je otišla. Lakše bi mi bilo da mogu da poverujem u to." ,,Ne bi ti bilo lakše. U svakom slučaju boli. Kada je mama otišla toliko sam plakala za njom. Mislila sam da ako budem dovoljno plakala, čuće me i yratiće se. Kada sam odrasla, mislila sam da nju jednostayno nije bilo briga za mene i odlučila da i ja više ne mislim na nju. Prestala sam da plačem, ali me i dalje isto boli." ,,Stalno očekujem da ću dobiti neku glupavu razglednicu od nje iz Diznilenda ili ko zna odakle. Onda bih mogao da budem samo Ijut na nju, umesto što oyoliko brinem." Leksi pokuša da zamisli to. Savršeno. Džini na nekoj veseloj yrtešci vedrih boja, kako vrišti od smeha. ,,Tako nešto bi ličilo na nju." ,,Verovatno bi." Gledao je u njihove spojene ruke, posmatrajući kako im se prsti prepliću. ,,Upravo sam se iskalio na Brajanu zbog toga. Baš glupo." ,,Ne brini zbog toga. Brajan ima debelu kožu. Izdržaće on to." ,,A ti?" On se pomeri unazad, odsutno gurajući olabavljenu ukosnicu u njenu neurednu pundu. ,,Svi smo mi Hetaveji mnogo jači nego što delujemo." ,,Izvini; u svakom slučaju." Podigao je njihove spojene ruke i nežno joj poljubio zglob. ,,Da li posle ovoga i dalje moramo da budemo Ijuti jedno na drugo?" ,,Mislim da ne." Poljubila ga je nežno, a onda se nasmejala. Ptice su cvrkutale na drveću iznad nje; a cveće je mirisalo tako lepo i slatko, i miris se opijajuće širio vazduhom. ,,Pošto si mi nedostajao... malo." Ona zadrži dah kada ju je privukao sebi i nežno priljubio lice uz njen glatki tanani vrat. ,,Potrebna si mi, Leksi. Potrebna si mi."
Ispustila je nemirni uzdah koji se drhtavo uspinjao od pluća preko grla do usana. Stavila mu je ruke na ramena, a prsti su joj pritiskali njegove napete mišice. Onda ustuknu, ustade, boreći se da ostane čvrsto na zemlji, da ne pokaže emocije. Okrenula mu je leda. Gif^protrlja lice rukama, a onda ih bespomoćno spusti pored tela. ,,Šta sam sada rekao? Sta je to što ja uradim zbog čega ti uvek ustukneš ovako?" ,,Nisam ustuknula." Morala je čvrsto da pritisne usne da se ne bi vise tresle pre nego što se opet okrenula ka njemu. Kada se ponovo 219 On otvori oči i pogleda direktno u njene. ,,Onda kreni, Leksi", promrmljao je i počeo da pali motor. ,,Sta ti je?" Nesreća u njegovim očima bila je melem za njenu dušu. ,,Je Iž se ti to osećaš bolesno, Gife? Možda si tužan?" Vukla je prst po njegovom ramenu. ,,Da si znao kako da mi se izviniš, možda ne bi bio tako usamljen ovih dana." Njegov pogled je i dalje bio mračan, ali više nřje bio tužan, već besan. Odgurnuo joj je ruku. ,,Znaš šta, Aleksa? Čak se ni moj ograničeni mali svet ne vrti oko tebe." ,,Baš imaš petlju kada misliš da sa mnom možeš tako da razgovaraš. Ako misliš da mene zanima oko čega se tvoj svet vrti; onda veoma grešiš.^Baš me briga." ,,Što znači da nas je sada dvoje. Skloni se od kamiona." ,,E, baš neću! Neću da se sklonim dok ne čuješ šta imam da ti kažem." ,,Ne interesuje me šta imaš da mi kažeš. A sada se skloni da ne bi nastradala." Ona učini upravo suprotno od Gifove naredbe. Nasloni se na prozor i proturi ruku ne bi li mu ugasila motor i izvadila ključ. ,,Nemoj ti meni da nareduješ!", unese mu se u lice. ,,Da više nikada nisi pomislio da možeš da mi govoriš šta da radim ili da me nateraš da to uradim." Ona udahnu duboko, sprernna da ga dobro izgrdi. Ali videla je tugu u njegovim očima kakvu nikada ranije nije videla u njima^Ona obuzda svoju nezgodnu narav i položi ruku na njegov obraz. ,,Šta ti je, dušo? šta te muči?" On poče da vrti glavom, ali ona zadrža ruku na njegovom obrazu. ,,Nema veze ako smo Ijuti jedno na drugo. Ali sada hoću da pričaš sa mnom. Reci mi, šta se dešava?" ,,Džini." On ispusti ogroman uzdah koji ga je gušio. ,,Nema ni reči od nje, Leksi. Ni jedne jedine reči. Ne znam više šta da uradim. šta da kažem svojima. Ne znam više ni kako da se osećam." ,,Znam." Ona otvori vrata. ,,Dodi ovamo." ,,Moram da radim."
,,Bar me jednom u životu poslušaj i uradi šta ti kažem. Podi sa mnom." Uzela ga je za ruku i vukla sve dok nije izašao iz vozila. Ne govoreći ništa, povela ga je iza kuće, prema hladovini. ,,Sedi ovde." Pokazala mu je da sedne na ivicu ležaljke, onda ga je nežno zagrlila i položila njegovu glavu na svoje rame. ,,Odmori glavu nekoliko trenutaka." ,,Ne mislim na to sve vreme"; promrmljao je, ,,poludeo bih." 218 Znam." Pogledala je unaokolo i uhvatila ga za ruke. ,,To ti se iednostavno prikrade i boli toliko da misliš da nećeš moći da izdržiš. Ali, izdržiš. Do sledećeg puta." ,,Znam šta se priča. Da joj je došlo da ode i da je otišla. Lakše bi mi bilo da mogu da poverujem u to." ,,Ne bi ti bilo lakše. U svakom slučaju boli. Kada je mama otišla toliko sam plakala za njom. Mislila sam da ako budem dovoljno plakala, čuće me i vratiće se. Kada sam odrasla, mislila sam da nju jednostavno nije bilo briga za mene i odlučila da i ja više ne mislim na nju. Prestala sam da plačem, ali me i dalje isto boli." ,,Stalno očekujem da ću dobiti neku glupavu razglednicu od nje iz Diznilenda ili ko zna odakle. Onda bih mogao da budem samo Ljut na nju, umesto što ovoliko brinem." Leksi pokuša da zamisli to. Savršeno. Džini na nekoj veseloj yrtešci vedrih boja, kako vrišti od smeha. ,,Tako nešto bi ličilo na nju." ,,Verovatno bi." Gledao je u njihove spojene ruke, posmatrajući kako im se prsti prepliću. ,,Upravo sam se iskalio na Brajanu zbog toga. Baš glupo." ,,Ne brini zbog toga. Brajan ima debelu kožu. Izdržaće on to." ,,A ti?" On se pomeri unazad, odsutno gurajući olabayljenu ukosnicu u njenu neurednu punćtu. ,,Svi smo mi Hetaveji mnogo jači nego što delujemo." ,,Izvini, u svakom slučaju." Podigao je njihoye spojene ruke i nežno joj poljubio zglob. ,,Da li posle ovoga i dalje moramo da budemo Ijuti jedno na drugo?" ,,Mislim da ne." Poljubila ga je nežno, a onda se nasmejala. Ptice su cyrkutale na drveću iznad nje, a cveće je mirisalo tako lepo i slatko, i miris se opijajuće širio yazduhom. ,,Pošto si mi nedostajao... malo." Ona zadrži dah kada ju je privukao sebi i nežno priljubio lice uz njen glatki tanani vrat. ,,Potrebna si mi, Leksi. Potrebna si mi." Ispustila je nemirni uzdah koji se drhtavo uspinjao od pluća preko grla do usana. Stavila mu je ruke na ramena, a prsti su joj pritiskali njegove
napete mišice. Onda ustuknu, ustade, boreći se da ostane čvrsto na zemlji, da ne pokaže emocije. Okrenula mu je leda. Gif^protrlja lice rukama, a onda ih bespomoćno spusti pored tela. ,,Šta sam sada rekao? Šta je to što ja uradim zbog čega ti uvek ustukneš ovako?" ,,Nisam ustuknula." Morala je čvrsto da pritisne usne da se ne bi vise tresle pre nego što se opet okrenula ka njemu. Kada se ponovo 219 okrenula, u očima joj se videla čitava duša. ,,Citavog mog života, čitavog života, Gife, niko mi nije rekao tako nešto. Osim ako nisu želeli da me odvuku u krevet i ništa više." On odjednom ustade. ,,Nisam mislio na to, LeksiJ' ,,Znam." Trepnula je nestrpljivo da otera suze. Želela je da ga vidi sasvim jasno i dobro. ,,Znam da nisi mislio na to. I ne pokušavam da ustuknem, samo pokušavam da se obuzdam pre nego što ne napravim budalu od sebe." ,,Volim te, Leksi." Tiho joj je rekao te reči. I veoma uverljivo. ,,Uvek sam te voleo i uvek ću te voleti." Ona čvrsto zatyori oči. Želela je da sve ovo ostane duboko utisnuto u njeno sećanje. Ovaj trenutak - svaki zvuk, svaki miris, svaki osećaj. Onda mu pade u zagrljaj, čvrsto se pripijajući uz njega, dišući isprekidano dok joj se nije zavrtelo u glavi. ,,Zagrli me, čvrsto me zagrli, Gife. šta god da uradim, šta god da kažem, nemoj me nikada pustiti." ,,Aleksa ." Potpuno prepušten njoj, on je nežno poljubi u glavu. ,,Uvek sam bio tu, uz tebe. Samo ti to nisi primetila." „1 ja tebe volim, Gife. Od kada znam za sebe. To me je uvek takoljutilo." ,,U redu je, dušo." Nasmejao se privlačeći je bliže. ,,Ne smeta mi što se Ijutiš. Samo nemoj nikada da prestaneš da me voliš." Džo je pažljivo spustila slušalicu telefona u svojoj spavaćoj sobi. Bobi Bejns se konačno javio. I dao joj barem jedan odgovor. On nije odneo nijedan snimak iz njenog stana. ,,Ali video si sliku, zar ne? Bila je to slika nage žene, u gomili slika na kojima sam bila ja. Zena sa slike je ličila na mene, ali to nisam ja. Ja sam je držala u rukama kada si ti ušao. Pokupila sam je sa poda. Mora^da si je video." Cula je svoj glas, kako joj ton polako postaje paničan, i brigu i nelagodnost u Bobijevom glasu dok je odgovarao na pitanje. ,,Izvini, Džo. Nisam video tu sliku. Samo one sa tobom. Nije bilo nikakve slike sa nagom ženom. Barem ja je nisam video."
,,Bila je tamo. Ispustila sam je. Pala je naličjem na druge slike. Bila je tamo, Bobi. Samo razmisli malo, probaj da se setiš." ,,Verovatno je bila tamo... Mislim, ako ti znaš da si je videla." Ton njegovog glasa bio je tih, pomislila je. Saosećajan. Ali nije bio nimalo ubedljiv. Od razgovora se osećala loše i drhtala je. Govorila je sebi da je sada besmisleno želeti da nije zvao i rekao to što jeste. Ipak je bolje, 220 nogo bolje imati istinu u rukama. Sve što je sada trebalo da uradi ie da živi sa tim. Sa prozora spavaće sobe Džo je ugledala svoju sestru i Gifa. Bili su lep par, zaključila je. Dva mlada, zdrava bića u čvrstom zagrljaju, a svuda oko njih nicalo je i cvetalo raznobojno cveće. Covek i žena koii sijaju od ljubavi i seksualnog naboja jednog toplog letnjeg popodneva. Izgledalo je tako jednostavno, tako prirodno. Zašto ne dozvoli sebi da i njoj bude tako? Nejtan ju je želeo. Nije navaljivao, nije izgledao Ijut zbog toga što je čuvala malu distancu medu njima. A zašto da ne, razmišljala ie Džo dok je gledala kako Gif primiče svoje lice Leksinom. Zašto da se jednostavno ne prepusti? On ju je uzbu<Jivao. Uz njega se osećala zadovoljno, on je budio nešto u njoj što bi moglo da postane još dublje i veće ako ona dozvoli da se to desi. Zašto se toliko plašila da to sebi dozvoli? U znak nemoći, okrete se od prozora. Ovih dana je sve dovodila u sumnju. Gledala je svoje sopstvene pokrete i analizirala ih klinički. Fizički se zaista osećala bolje. Noćne more i napadi paničnog straha bili su redi, gotovo već daleko iza nje. Ali... Uvek je postojala ta sumnja, strah da još uvek nije svoja. Zašto bi inače i dalje u svojoj glavi victala tu fotografiju mrtve žene? Jednog trenutka to bi bila njena majka, a drugog ona sama. Sa očima koje zure i kožom bledom kao kreč. Još uvek je u mislima mogla da vidi teksturu kože, glatke i blede. Vešto razliven talas kose neobične nijanse. Način na koji je šaka obešena, lakat savijen, a ruka prebačena preko grudi. A glava okrenuta, nakrivljena nadole, kao da drema. Kako je sve to mogla da vidi tako jasno, ako ta slika nikada nije postojala?
I upravo zato što je mogla, verovala je da je još uvek bila daleko od ozdravljenja. Nije bila u situaciji ni da pomisli malo ozbiljnije o mogućoj vezi sa Nejtanom - sa bilo kim - sve dok ponovo ne bude čvrsto na nogama. A to je, priznala je sebi, bio samo izgovor. Plašila ga se - i to je bila suština svega. Plašila se da će početi da joj znači mnogo više nego što može da podnese. I da će tražiti od nje rnnogo više nego što je ona u stanju da mu da. On je već sada u njoj izazivao osećanja koja niko do tada nije uspeo da izazove. I ona se štitila kukavičlukom, koji je skrivala pod logike i razuma. 221 Bila je umorna od tog straha i logike. Zar bi bilo toliko pogrešno da ponekad postupi kao njena sestra? Da je vode impulsi, da uzme sve što joj se pruža? Bože, zaista joj treba neko sa kim može da popriča, da bude. Neko ko može da, čak i nakratko, otera svu njenu nesigurnost i brige. Zašto to ne bi bio Nejtan? Izletela je iz sobe da se ne bi predomislila, i, prvi put, nije ni pomislila na svoj fotoaparat. Zastala je, nervozna, kada ju je Kejt pozvala. ,,Upravo sam krenula", Džo zastade kod vrata kancelarije. Kejt je sedela za stolom koji je bio sav prekriven papirima i brošurama. ,,Pokušavam da sredim rezervacije za jesen." Kejt uze olovku koja joj je bila zadenuta za uvo. ,,Imamo molbu da ovde u restoranu organizujemo jedno venčanje, u oktobru. Nikada ranije to nismo radili. Hoće da Brajan bude zadužen za posluženje, a da ceremonija i prijem budu baš ovde, u kući. Bilo bi predivno kada bismo pronašli način da sve to organizujemo kako treba." ,,To bi zaista bilo lepo, Kejt. Ali; ja stvarno žurim." ,,Izvini." Ponovo je zadenula olovku za uvo i odsutno se nasmejala. ,,Opet sam se zanela. To radim celo jutro. Ovde je pošta za tebe. Htela sam da ti je ostayim u sobi, ali onda je telefon zazvonio i ja se dva sata nisam mrdnula sa ovog mesta." Kao dokaz da govori istinu, telefon se ponovo oglasi, a iza nje zapišta i druga linija, signalizirajući da je uključena faks mašina. ,,Kakva gužva! Izvoli, dušo, tamo ti je paket." Javila se na telefon. ,,Restoran Utočišta, izvolite." Džo više nije čula ništa od zujanja u ušima. Kao u košnici. Polako je izašla napolje osećajući kako se vazduh oko nje zgušnjava. Ukočila se kada je ugledala manilski koverat u svojim rukama. Njeno ime bilo je
ispisano na njemu krupnim štampanim slovima debelim crnim markerom. DŽO ELEN HETAYEJ UTOČIšTE OSTRYO ŽELJA DŽORDŽIJA Upozorenje u uglu bilo je jasno formulisano: FOTOGRAFIJE, NE SAYIJAJ. Ne otvaraj to, govorila je sebi. Baci u kantu. Ne gledaj šta je unutra. Ali njeni prsti su već cepali pečat i otvarali koverat. Nije 222 čula Kejtin uzvik iznenadenja kada je uspravila kovertu i istresla sve fotografije na pod. Zacvilevši od iščekivanja, Džo pade na kolena, nervozno prebirajući po njima, sklanjajući jednu za drugom sa strane u očajničkoj potrazi za jednom. Onom jednom. Ne oklevajući, Kejt zalupi slušalicu usred razgqvora i polete ka Džo. ,,Džo, šta je bilo? Džo Elen, šta nije u redu? Čemu sve ovo?", uporno je pitala držeći Džo ispod ruke dok je ona zurila u gomile slika ispred sebe. ,,On je ovdel On je ovde!" Džo poče ponovo da pretura po slikama. Eto je ovde kako šeta plažom. Kako spava u ležaljci, medu dinama, kako namešta svoj stalak kod močvare. Ali gde je ona slika? Gde je ona slika? ,,Mora da je ovde. Moral" Uznemirena, Kejt je podiže na noge i prodrma je. ,,Prekini! OdmaW Da si odmah prestala!" Kejt je prepoznala znake kolapsa i odvukla Džo do stolice, stavila je da sedne i gurnula joj glavu izmedu nogu. ,,Diši. Samo diši. Nemoj slučajno da mi se onesvestiš. Sedi ovde, jesi li me čula? Sedi tu i ne pomeraj se." Požurila je u kupatilo da uzme čašu vode i da pokvasi krpu. Kad je dotrčala nazad u sobu, Džo je bila u istom položaju. Kejt oseti olakšanje, kleknu i stavi hladnu oblogu na Džoin potiljak. ,,Eto; tako. Samo se smiri." ,,Neću se onesvestiti", Džo je odgoyorila tiho, bez snage. ,,To je lepo čuti, pravo da ti kažem. Sedi sad i nasloni se, i polako popij malo vode." Prinela je čašu Džoinim usnama i držala je tako, załwalna što vidi da im se polako vraća boja. ,,Možeš li mi sada reći o čemu se ovde radi?" ,,Slike." Džo se nasloni i zatvori oči. ,,Nisam pobegla. Ipak nisam uspela da pobegnem."
,,Od čega, dušo? Od koga?" ,,Ne znam. Mislim da ludim." ,,To su gluposti", reče Kejt oštrim i nervoznim tonom. ,,Nisam baš sigurna u to. Već mi se desilo jednom." ,,Kako to misliš?" - Držala je oči zatvorene. Bilo joj je lakše da joj tako kaže. ,,Imala sam nervni slom pre nekoliko meseci." ,,O, Džo Elen." Kejt sede u stolicu i poče da mazi Džo po kosi. ,,Zašto mi nisi rekla da si bila bolesna, dušo?" ,,Jednostavno nisam mogla. Sve što mi se dešavalo bilo je previše za mene, više nisam mogla da podnesem to. Slike su počele da pristižu." 223 ,,Slike poput ovih?" ,,Slike na kojima sam bila ja. U početku su to bile samo slike mojih očiju." lli njenih očiju, pomislila je i osetila blagu jezu. Naših očiju. ,,To je užasno. Mora da te je veoma uplašilo sve to." „1 jeste. Onda sam pomislila da je to verovatno neko ko pokušava fotografijama da zadobije moju pažnju da bi preko mene ušao u svet profesionalne fotografije." ,,Verovatno je to. Ipak, to je užasan način da se tako nešto postigne. Trebalo je da odeš u policiju." „1 da im kažem da mi neko, verovatno neki fotograf, šalje slike?" Džo opet otvori oči. ,,Mislila sam da mogu sama da izadem na kraj sa tim. Da ignorišem. A onda mi je poštom stigao koverat baš kao što je ovaj. Pun slika na kojima sam ja, i jedna... jedna na kojoj sam mislila da je neka druga osoba. Ali nije bila", ogorčeno reče Džo. Moraće to da prihvati. Ako ništa drugo, prihvatiće bar tu činjenicu. ,,Umislila sam da je ta slika bila tamo. A uopšte nije bila. Samo su bile slike mene. Tuce njih. I ja sam jednostavno pukla." „1 onda si se vratila ovamo." ,,Morala sam da pobegnem. Mislila sam da mogu da pobegnem. Ali ne mogu. Ove slike su odavde. Slikane su baš ovde na ostrvu. On je ovde i posmatra me." ,,A ovo ide pravo u policiju." Krčkajući se od besa, Kejt ustade da dohvati koverat. ,,Markica je iz Savane. Poslato je pre tri dana." ,,Kakva korist od odlaska u policiju, Kejt?" ,,Nećemo znati dok ne odemo." ,,Možda je još u Savani, a možda i ko zna gde. Možda se vratio na ostrvo." Prošla je rukama kroz kosu, a onda joj beživotno padoše na krilo. ,,Treba li da tražimo od policije da ispitaju svakoga ko nosi fotoaparat?"
,,Ako treba, i to. Koja je vrsta fotoaparata?", upitala ju je Kejt. ,,Kada je i kako razvijan film? Kada su slikane? Mora da postoji neki način da se bar nešto od toga sazna. Bolje je to nego da sedimo ovde po ceo dan i da se plašimo, zar ne? Trgni se, Džo Elen." ,,Ja samo hoću da to prestane." ,,Onda učini da prestane!", Kejt joj odbrusi. ,,Stidim se da pomislim da dozvoljavaš da ti neko radi ovako nešto, a da ti ne uzvraćaš i da se ne boriš." Kejt zgrabi fotografiju i pogleda je izdaleka. ,,Kada je ovo slikano? Pogledaj je, i seti se!" Džo se prevrtalo u stomaku dok je posmatrala fotografiju. Dlanovi su joj se znojili dokje držala. Snimak je bio malo izvan fokusa, 224 je no čak , ^a -e put?" urio sa ovom. Močvara se sa ovog mesta j nije želeo da ga vidim kako me slika, pa j i. Dobra devojčica. A sada, kada si bila tamo poslednji L/v*w. ,,Pre nekoliko dana, ali nisam nosila stalak." Skupila je obrve razmišljajući, pokušavajući da se seti. ,,Ovo mora da je najmanje od pre dve nedelje. Ne, tri. Pre tri nedelje. Bila sam tamo za vreme oseke da uradim rad na temu proučavanja plimskih barica. Daj mi da yidirn drugu fotografiju." ,,Znam da ti ovo teško pada, ali ova mi se čak i svida." Kejt je pokušala da se usiljeno osmehne dok joj je pružala sliku na kojoj je Džo sklupčana u Semovom krilu. Senka se u šarama razlivala po njima, pri čemu je slika izgledala kao iz sna. ,,Kamp", mrmljala je Džo. ,,To je bio dan kada me je neko zaključao u muškoj svlačionici, a tata mi je pomogao da izadem. Nisu bila deca. Skot! Nisu bila deca, već on. Zaključao me je tamo, a onda čekao i fotografisao." ,,Zar nije to bilo onog dana kada je Džini nestala? Pre skoro dve nedelje." Džo je ponovo klekla na pod, ali više nije paničila. Ruke su joj bile mirne, a pogled usredsreden. Smireno je gledala svaku fotografiju. ,,Ne mogu baš za svaku da tvrdim, ali one koje mogu da izdvojim slikane su u to vreme. Tako da ću da pretpostavim da su sve slikane tada. Znači, dve nedelje nije ništa fotografisao. Oslonio se na ove slike. I čekao je. Zašto?"
,,Zato što mu je trebalo vreme da ih razvije, da odabere odgovarajuće medu njima koje će da pošalje. Verovatno ima i druge obaveze. Posao. Nešto." ,,Ne, mislim da je što se toga tiče veoma fleksibilan. Imao je i slike sa mog zadatka u Haterasu, neke druge iz šarlota. Svakodnevne stvari. Kako idem u kupovinu, na primer. Taj nema nikakve obaveze." ,,U redu. Uzmi svoju tašnu. Iznajmićemo čamac i otići na kopno. A sve ovo ćemo odneti u policiju." ,,U pravu si. To je bolje nego da sedimo ovde i strahujemo." Ona 16 Pažljivo vraćala fotografrju po fotografiju nazad u koverat. ,,Zao mi Je, Kejt." 225 ,,Zbog čega?" ,,što ti nisam rekla odmah. što ti nisam verovala dovoljno da bih ti odmah sve priznala." „1 treba da ti je žao." Pružila je ruku da joj pomogne da ustane. ,,Ali to je sada iza nas. Od sada ćete ti i svi ostali u kući morati da shvatite da smo mi jedna porodica." ,,Ne znam stvarno kako nas trpiš ovakve." ,,Sećeru moj", Kejt se nasmejala i pomazłla je po obrazu, ,,ima dana kada se i ja pitam to isto." DEYETNAESTO POGLAYLJE ,,Hej; gde odoste svi?" Leksi je ugledala Kejt i Džo dok su izlazile na sporedni ulaz. Oči su joj sijale, a osmeh bleštao. Gotovo da je plesala od sreće. ,,Džo i ja moramo da trknemo do kopna da obavimo neki poslić", počela je Kejt nestrpljivo. ,,Vratićemo se do..." ,,Idem i ja sa vama." Leksi projuri kroz vrata tako brzo da Kejt nije uspela da je zaustavi. ,,Leksi; ovo neće biti zabavno putovanje." ,,Pet minuta", odvrati Leksi. ,,Trebaće mi samo pet minuta da se spremim." ,,Ah, ta devojka", uzdahnu Kejt. ,,Uvek želi da je na nekom drugom mestu. Idem da joj kažem da ne može da ide." ,,Ne." Džo steže koverte koje je držala u rukama. ,,S obzirom na situaciju, možda će biti bolje da zna šta se dešava. Mislim da, dok ne otkrijemo nešto više o svemu ovome, mora da bude opreznija." Kejt zalupa srce, ali je ipak klimnula glavom. ,,Verovatno si u pravu. Reći ću Brajanu da idemo. Ne brini, dušo." Kejt pogladi Džo po kosi. ,,Sredićemo mi ovo."
Pošto se bojala da je neće čekati, Leksi je održala reč. Znala je da joj Kejt ne bi dozvolila da nosi uzani kratki šorts koji je imala na sebi, pa je u rekordnom yremenu obukla tanke pamučne pantalone. Začešljala je kosu i privezala je svetlozelenom maramom, jer je znala da idu brodom. Na putu do privatnog broda Utočišta, severno od pristaništa, popravljala je šminku i brbljala. Sve vreme, dok se nisu ukrcale u odgovarajuću kabinu stare krstarice, u Džoinim ušima je tutnjalo. 226 Nekada je to bio uglačani beli brod sa sjajnom crvenom drvenanjom. ,,Ostrvska lepotica" bila je ponos i radost njenog oca, sećala se Džo. Koliko se samo puta čitava porodica potrpala u nju i nlovila oko ostrva, da juri kroz talase, da naprasno odluči da svrati na kopno na jedan dobar sladoled ili možda u bioskop? Sećala se kako ju je tata stavljao da stoji na njegovim nogama, da bi bila viša, i davao joj kormilo da upravlja brodom, ruku blago položenih preko njenih na kormilu. Malo nadesno, Džo Elen. Tako je. Ti si prirodni talenat. Ali, Sem je prodao brod godinu dana posle odlaska Anabel. Porodica više nije odlazila na vrtoglavo zabavne vožnje zajedno. Ipak, Džo je znala rutinu. Proverila je da li ima goriva dok su Kejt i Leksi odvezivale uže. Ona je automatski prilagodila svoj stav laganom Ijuljanju na palubi. Njene ruke su lagano upravljale kormilom i ona poče da se osmehuje kada je motor zarežao. ,,Koliko vidim, tata ovu lepoticu i dalje održaya u dobrom stan ju." ,,Zimus je poprayio motor." Kejt je sela i nervoznim prstima uvrtala zlatni lanac koji je visio preko njene tanke pamučne bluze. Dozvoliće Džodaupravljabrodom, pomislila je. Toće joj pomoći da se smiri i malo zaboravi na sve. ,,Razmišljala sam da restoran treba da uloži novac u novi brod. U nešto modernije i savremenije. Mogli bismo da turistima ponudimo ture oko ostrva, pri čemu bismo svraćali i do zaliva Divlji konj, Bela čaplja, takve stvari. Naravno, to bi značilo da bismo morali da unajmimo kormilara." ,,Tata poznaje ostrvo i more bolje nego iko", istakla je Džo. ,,Znam." Kejt sleže ramenima. ,,A.l( kada god mu to pomenem, on počne da duva i mrmlja i uvek izmisli kako mora nešto da radi. Sem Hetavej nije nimalo čovek od akcije." ,,Mogla bi da mu kažeš da će imati mnogo bolju kontrolu nad stvarima na ostrvu ako lično bude upravljao njima." Džo baci pogled na kompas i krete u pravcu jednog moreuza. ,,Mogao bi da se postara da Ijudi ne
gaze zelenilo i ne remete ekološki sistem. Ako stavi bilo koga drugog, taj neće da brine toliko, neće biti tako budan i oprezan." ,,To je dobar način razmišljanja." ,,Ti samo kupi novi brod, i on jednostavno neće moći da odoli." Leksi je popravljala čvor na marami. ,,Onda pomeni kako moraš da nadeš odgovarajućeg kormilara - ne samo onog sa iskustvom i sposobnošću već i nekoga ko razume krhkost okoline i ko će turistima objasniti zašto je Želja ostala tako čista i netaknuta svih godina." 227 I Džo i Kejt su se okrenule i zadivljeno pogledale u Leksi. Leksi je širom raširila ruke dok je govorila. ,,Treba samo znati kako sa ljudima; i to je sve. Ako počneš tu priču o tome kako treba naučiti turiste da poštuju ostrvo i ostave sve onako kako su zatekli, ne samo da će pristati već će na kraju pričati da je to bila njegova ideja." ,,Ti si lukavo dete, Aleksa", reče joj Kejt. ,,Uvek sam to cenila kod tebe." ,,Tati je zaista stalo do ostrva." Leksi se nagnula preko ograde da bi joj vetar duvao direktno u lice. ,,Ako iskoristiš to da bi mu promenila mišljenje, ne znači da je lukavo; već logično. Zar ne možeš malo brže, Džo? Ovim tempom sam mogla i da doplivam do Savane." Džo je taman krenula da kaže Leksi da otpliva ako baš želi, a onda sleže ramenima. Zašto da ne? Zašto ne bi išla brzo i slobodno, bar nakratko? Bacila je pogled na obalu Zelje i belu kuću na brdu, a onda dade pun gas. ,,Onda se drži dobro!" Na eksplozivno pojačavanje brzine, Leksi uzviknu, a onda zabaci glavu unazad i poče da se smeje. Ona je obožavala da ide na različita mesta, da ide bilo gde. ,,Brže, Džo. Uvek si upravljala ovom starudijom bolje od svih nas!" ,,Ali već dve godine nije vozila", reče Kejt, a onda vrisnu kada je Džo naglo počela da okreće kormilo navodeći brod da divlje jurca u krug. Sa srcem u petama, Kejt se uhvati za ogradu, dok je Leksi vikala da ubrza. ,,Pogledaj tamol To je ribarski brodić Džeda Pendletona. Hajde da ga prešišamo. Da im pokažemo ko smo i dobro ih prodrmamol" ,,Džo Elen, nećeš to uraditi", Kejt se zagrcnu. ,,Lepo se ponašaj!" Džo i Leksi se lukavo nakeziše, a zatim Džo reče Kejt: ,,U redu, šefe!" Isturivši jezik sa strane, smanjila je brzinu. Mahnula je ribarskom brodiću. ,,Samo sam testirala motore i koliku brzinu mogu da izdrže." ,,E pa, sada znaš", reče Kejt, sva ukočena. „1 od sada očekujem laganu yožnju."
,,Samo hoću da već jednom stignemo tamo." Leksi se okrete i opet nasloni na ogradu. ,,Umirem od želje da vidim Ijude kako se šetaju ulicama. A moram i da odem u kupovinu. Zašto sve tri ne bismo kupile nešto novo i lepo? Večernje haljine. A onda ćemo da priredimo zabavu. Da se lepo udesimo, sa muzikom i šampanjcem. Mesecima nisam kupila novu haljinu." ,,To je zato što tvoj ormar samo što ne pukne od gomile stvari", reče joj Džo. 228 ,,Ma, to su preistorijske stvari. Zar nikada ne poželiš da kupiš sebi nešto novo? Nešto divno?" ,,Pa, već odavno želim jedan novi blic", Džo suvo reče. ,,To je zato što si više zainteresovana da obučeš svoj fotoaparat nego sebe samu, znaš." Leksi nakrivi glavu gledajući Džo. ,,Nešto smelo i plavo za tebe, za promenu. Svila. Uz svileni donji veš. Tako će Nejtan, ako mu ikada dozvoliš da dode do tog dela, doživeti prijatno iznenadenje. A kladim se i ti." ,,Aleksa." Kejt je podigla ruku i polako počela da broji do deset. ,,Privatni život tvoje sestre je upravo to - njena privatna stvar." ,,Koji privatni život? Taj čovek umire od želje da se zavuče u te njene yrećaste pantalone od momenta kada ju je ugledao." ,,Otkud ti znaš da već nije?", Džo joj odbrusi. ,,Zato što", reče Leksi osmehujući se luckasto, ,,kada se to jednom desi, ti ćeš biti mnogo, mnogo opuštenija." ,,Ako je sve što ženi treba da bi bila mirna jedna brza ševa, ti bi do sada trebalo da se komiraš." Leksi se samo nasmeja i okrete lice prema vetru. ,,Ja se sigurno osećam vedro i spokojno, šećeru. što se za tebe ne može reći." ,,Leksi, sada je dosta.", Kejt tiho reče, a zatim ustade. „1 ne idemo na kopno da bismo kupovale. Idemo zato što tvoja sestra ima ozbiljan problem. Htela je da i ti podeš sa nama da bi ti sve ispričala, da bi bila opreznija." ,,O čemu vi to pričate?" Leksi se ispravi. ,,šta se to dešava?" ,,Sedi ovde", naredi joj Kejt i uze kovertu koju je Džo ponela. ,,Ispričaćemo ti sve." Deset minuta Leksi je pregledavala fotografije. U stomaku joj se prevrtalo, ali su joj ruke bile smirene i mozak usredsreden. ,,On te uhodi." ,,Ne znam da li bi to tako trebalo nazvati." Džo je i dalje gledala vodu i bledu izmaglicu u kojoj se naziralo kopno.
,,To se upravo tako zove i to ćeš reći i policiji. Postoji zakon protiv toga. Poznavala sam jednu ženu u Njujorku. Njen bivši dečko nikako nije hteo da je ostavi na miru, stalno joj je upadao u kuću, zvao je, pratio je svuda. šest meseci je živela u strahu pre nego što je policija počela da deluje. Nije u redu da svoj život provodiš u strahu." ,,Ali ona je tačno znala o kome se radi", ukazala joj je Džo. ,,E pa, moraćeš da provališ o kome se ovde radi." Slike su joj ulivale strah, te ih Leksi odloži sa strane. ,,Da li si raskinula sa nekim u vreme kada je ovo počelo da se dešava?" ,,Ne, dugo se nisam vidala ni sa kim posebno." 229 ,,Ne treba ti da ga smatraš posebnim", podseti je Leksi, ,,već on sam sebe. Sa kim si poslednji put izašla - makar na jedan sastanak?" ,,Ni sa kim." ,,Džo, mora da si sa nekim izašla na večeru, odgledala neku predstavu, otišla na neki ručak na brzaka?" ,,Ali to nisu bili sastanci." ,,Džo, ne budi takav bukvalista. Tvoj problem je što sve u tvojoj glavi mora da bude belo ili crno. Baš kao tvoje slike. Cak i ove imaju sive nijanse, zar ne?" Džo se namršti, još uvek ne znajući da li da je ova sestrina analogija uvredi ili impresionira. ,,Samo ne słwatam kako..." ,,Upravo to", klimnula je Leksi. ,,Napravi spisak, a onda napravi još jedan sa onim muškarcima koje si odbila kada su te pitali da izadete. Možda te je neko pitao dva-tri puta, a ti si pomislila da je posle toga odustao." ,,Ove godine sam bila veoma zauzeta. Gotovo da me niko nije ni pitao da izademo." ,,To je dobro. To povećava šanse da suzimo listu i pronademo krivca." Leksi prekrsti noge i zauze pozu kao da kuje nekakvu zaveru. ,,Možda postoji neko kod tebe u zgradi u šarlotu ko pokušava da ti pride, ko je često započinjao nekakav razgovor kada bi na njega slučajno naletela u^hodniku zgrade. Koncentriši se sad", Leksi joj nestrpljivo reče. ,,Žena jednostavno oseti kada je neki muškarac zainteresovan za nju, čak i kad ona za njega uopšte nije." ,,Nisam mnogo obraćala pažnju na to." ,,E pa, sada obrati pažnju i razmišljaj. Ti si ta koja ovde mora da bude najpribranija. Nećeš mu dozvoliti da pomisli da te je uplašio. Nećeš mu pružiti to zadovoljstvo da misli da te opet može smestiti u bolnicu." Prišla je Džo i blago je prodrmala za ramena. ,,Mislil Uvek si bila pametnija od svih nas. Koristi sad tu pamet! Mućni glavoml"
,,Ja ću da upravljam kormilom", reče Kejt, nežno sklanjajući sa kormila Džoine napete ruke. ,,Sedi tamo i duboko udahni." ,,Neka diše kasnije. Sada će da razmišlja i da se seti." ,,Leksi, o'ladi malo." ,,Ne", Džo je zavrtela glavom. ,,Ne, u pravu je. U pravu si", obratila se sestri gledajući dugo u nju, o kojoj je dosad mislila da je mekušac i razmaženica. Ovoga puta, ono što je ispred sebe videla bila je čvrstina. „1 postavljaš dobra pitanja - ona koja ja sebe nikada nisam zapitala. Kada odem u policiju, i oni će me isto to pitati." ,,Nadam se da hoće." ,,U redu", Džo nervozno izdahnu, ,,pomozi mi." 230 Upravo to i radim. Hajde da sednemo." Leksi je strpljivo uzela Džo'ža ruku i sela sa njom. ,,A sada, prvo razmišljaj o muškarcima." Nema ih. Ne lepe se za mene kao pčele na med." "Lepili bi se kada bi ti to htela, ali to je već druga stvar." Leksi mahnu rukom. To je nešto što može da čeka. ,,Možda je to neko sa kim si redovno u kontaktu. Ne obraćaš mnogo pažnje na njega, ali se vidate." ,,Jedini čovek koga redovno vidam je moj stažista. Bobi me je i odveo u bolnicu. On je bio tu kada je poslednji paket sa slikama stigao poštom." ,,Ma, nije li to zanimljivo?" Džo raširi oči. ,,Bobi? To je smešno." ,,Zašto? I sama si rekla da je bio tvoj stažista. To znači da je i on fotograf. Zna kako da rukuje aparatom, da razvije film. Kladim se da je svaki put tačno znao gde si i kakav ti je raspored svaki put kada si na nekom zadatku." ,,Naravno, ali..." ,,Nekada je čak i išao sa tobom, zar ne?" ,,Naravno, to mu je bio obavezan deo vežbi." ,,A možda mu se i svidaš." ,,To je smešno. Na početku sam mu se dopadala." ,,Stvarno?", Leksi podiže obrvu. ,,Da li si mu učinila uslugu?" ,,On ima dvadeset godina1." ,,Pa?" Leksi odmahnu rukom. ,,Okej, nisi spavala sa njim. On je deo tvoje svakodnevice, privlačila si ga, znao je tačno gde si u svakom trenutku, znao je tvoja kretanja i zna da koristi fotoaparat. Mislim da se lista prilično sužava, a na njoj je ovaj dečko na vrhu, rekla bih." Bilo je primamljujuće, mnogo više nego neka potpuno nepoznata osoba, bez imena i lica. ,,On se pobrinuo za mene. Odvezao me je do bolnice." Rekao je da nije video sliku, prisećala se Džo dok joj se sve u stomaku bolno grčilo i prevrtalo. Bilo ih je samo dvoje tamo, a on je rekao da nije video sliku.
,,Da li zna da si se vratila u Utočište?" ,,Da, ja..." Džo prekide rečenicu napola i zatvori oči. ,,Da, on zna gde sam. O, bože, on zna gde se nalazim. Baš sam jutros sa njim razgovarala telefonom. Nazvao me je." ,,Zašto te je zvao?", pitala je Leksi. ,,šta ti je rekao?" ,,Ostavila sam mu poruku da me nazove. U vezi sa nečim... morala sam nešto da ga pitam. Javio mi se tek danas." ,,Odakle je zvao?" Kejt je pogleda preko ramena. 231 ,,Nisam ga pitala, a on mi nije sam rekao." Uz veliki napor Džo obuzda talas straha koji je svu obuze. ,,Nemoguće je da mi je Bobi slao sve te slike. Već mesecima radim sa njim." ,,To je upravo ona vrsta odnosa koja će najviše interesovati policiju", bila je uporna Leksi. ,,Ko još zna gde si - a da si sigurna da zna?" ,,Moj izdavač." Džo protrlja slepoočnice. ,,Ljudi iz pošte, domar u mojoj zgradi i doktor koji me je lečio u bolnici. " ,,To znači da je svako ko je želeo da sazna gde si to vrlo lako mogao da učini. Ali Bobi je i dalje na vrhu liste." ,,Od ovoga se osećam loše i nelojalno. A najgore od svega je što bi moglo da bude istina." Ona je zastala, i prstima pritisla vrh nosa. ,,Dovoljno je sposoban da sam napravi te snimke - ako se malo potrudi, odvoji vreme. Ima mnogo potencijala. I dalje pravi greške - mada vise iz žurbe, ili ne napravi dobar izbor pri samom razvijanju filma. To objašnjava zašto neke slike nisu tako dobrog kvaliteta kao ostale." ,,Sta tačno ne valja na njima?" Leksi znatiželjno izvadi neke od slika. ,,Neke od njih imaju grubu senku ili nisu dobro centrirane. Vidiš ovde?" Pokazala je prstom na senku koja je pala preko njenog ramena. ,,Ili ova ovde. Nije oštra, tonovi nisu lepo izdefinisani. Neke su išarane na način koji govori da je najverovatnije koristio ultrabrzi film, a onda previše uveličao sliku. Ili su preterano providne - nedovoljno osvetljen negativ", objasnila je. ,,A drugima jednostayno nedostaje kreativnost." ,,Meni deluje kao preterano izbirljiv. Izgledaš dobro na gotovo svim slikama." ,,One nisu pažljivo sastavljene, sigurno ne tako vešto sastavljene kao druge, kao one koje su slikane u Šarlotu ili Haterasu. Zapravo...", uze slike i poče, mršteći se, da ih pregledava ponovo, jednu po jednu, ,,ako se dobro sećam, meni se čini da što je kasnije fotografija nastajala sve je manje profesionalna, manje kreativna. Kao da mu je dosadilo - ili mu više nije stalo." ,,Vidiš ovde, svaki student prve godine sa nešto malo talenta i pristojnijom opremom mogao bi da napravi ovu fotografiju mene u
ležaljci. Model na slici je opušten, nesvestan da ga neko slika, svetlost je dobra zato što se provlači kroz drveće. To je lak snimak. Već je sve spremljeno. Ali za ovu ovde, snimak sa plaže, trebalo je da uzme žuti filter da bi ublažio odblesak sunca, umekšao senke i istakao oblake. To je osnovna stvar. Ali on se nije ni potrudio da uradi tako 232 nešto. Tako gubiš teksturu, dramu, sve. To je greška iz neopreznosti. Nikada ih ranije nije pravio." Ona brzo izvuče fotografije iz drugog koverta. ,,Evo još jednog snimka sa plaže, ali iz Haterasa ovog puta. Sličan ugao, ali sada je koristio filter, nije žurio. Tekstura peska, moja kosa na vetru, položaj galeba koji je upravo krenuo da leti iznad talasa, dobra definicija oblaka. Ovo je zaista prelep snimak i bio bi odličan za neku izložbu, dok je ona druga veoma loša." ,,Da li je i Bobi bio tada sa tobom na zadatku? U Haterasu." ,,Ne. Išla sam sama." ,,Ali Hateras ima mnogo više Ijudi nego Žełja. Možda ga nisi yidela. Posebno ako se prerušio u nekog drugog." ,,Prerušio? O, Leksi. Zar misliš da ne bi ukapirala da sam videla nekog momka kako šeta unaokolo sa tamnim naočarama i čudnim nosem?" ' ,,Sa odgovarajućom šminkom, perikom, drugačijom mimikom, mogla bih da proćtem ulicom na metar od tebe i ne bi me prepoznala. Nije tako teško pretvarati se da si neko drugi." Nasmejala se. ,,Ja to stalno radim. Ja bih mogla da budem taj tvoj stažista ili pola tuceta Ijudi koje poznaješ. Mogao je da ofarba kosu, stavi sunčane naočare; periku. Mogao je da nalepi bradu ili da se obrije. Jedino što sa sigurnošću znamo jeste to da je bio tamo, i da je bio ovde." Džo je polako klimnula glavom. „1 mogao bi da se vrati." ,,Da." Leksi stavi ruku preko Džoine. ,,Ali ćemo sada svi biti oprezni i čekaćemo ga." Džo pogleda u ruku preko svoje. Ne bi trebalo da je iznenaduje to što ona stoji tu, u tako čvrstom i toplom stisku. ,,Ovo je trebalo obema ranije da ispričam. Trebalo je svima vama ranije da ispričam. Htela sam sama to da rešim." ,,E pa, to je novost", Leksi veselo reče. ..Tetka^Kejt, Džo kaže da je htela ovo sama da reši. Možeš li to da zamisliš? Čuvena ,,miči mi se sputa, mogu ja to sama" deyojka je želela sve sama da reši." ,,Jako pametno", promrmljala je Džo. ,,Prilično sam te potcenila za nekoga ko je ostao da se bori sa mojim problemom."
,,Još novosti, Kejt." Leksi nije skidala pogled sa Džo. ,,Izveštaji samo pristižu. Džo je mislila da ja nisam inteligentno Ijudsko biće sa emocijama. Ne kažem da je to ona ili bilo ko drugi ikad mislio, ali °vojehit!" ,,Zaboravila sam koliko ti sarkazam dobro ide, a pošto sam ^ajverovatnije zaslužila obe poražavajuće primedbe, neću da ih kvarim dokazujući da sam bolja u sarkazmu nego što ćeš ti ikada biti." 233 Pre nego što je Leksi uspela bilo šta da kaže, Džo joj pruži ruku i preplete svoje prste sa njenima. ,,Bil° me je sramota. Gotovo isto koliko me je bilo strah. Bilo me je sramota što sam imala nervni slorn. Nisam želela da to saznate." Leksi obuze sažaljenje. Ipak, ona na licu i u glasu zadrža zlobni smešak. ,,E pa, Džo Elen, to je jedna velika budalaština. Mi smo južnjaci. Mi volimo da imamo ludake u porodici i divimo im se više nego drugim članovima. Skrivanje ludih odnosa je karakteristika severnjaka. Zar nije tako, tetka Kejt?" Zadovoljna; pucajući od ponosa zbog svog najmladeg čeda, Kejt baci pogled na njih preko ramena. ,,Naravno da je tako, Leksi. Prava južnjačka porodica iznosi svoje ludorije u dvorište, zajedno sa svojim najboljim porcelanom, tako da svi vide." Njeno kikotanje iznenadilo je Džo, koja trepnu od iznenadenja. ,,Ja nisam ludak." ,,Nisi još." Leksi joj prijateljski stisnu ruku. ,,Ali ako ovako nastaviš, mogla bi da stigneš prababu Lidu. Koliko se sećam, ona je danonoćno nosila večernje haljine sa šljokicama i govorila kako Fred Aster dolazi da je vodi na ples. Uz malo truda, i ti ćeš biti kao ona." Džo se nasmeja, ali ovoga puta slatko i dugo. ,,Možda na kraju i odemo u kupovinu, bolje da nadem neku večernju haljinu sa šljokicama, za svaki slučaj." ,,Plavo je tvoja boja." I, pošto je znala da je njoj mnogo lakše da tako nešto uradi nego Džo, Leksi obmota ruke oko sestre i čvrsto je zagrli. ,,Zaboravila sam nešto da ti kažem, Džo Elen." ,,Šta to?" ,,Dobro došla kući." Bilo je već prošlo šest kada su se vratile u Utočište. Ipak su otišle u šoping i sada su se vraćale ruku prepunih kesa i kutija. Kejt se još uvek pitala kako je Leksi uspela da je nagovori na frenetičnu devedesetominutnu kupovnu terevenku. Ali već je i sama znala odgovor na to. Posle sat vremena provedenih u policijskoj stanici, svima im je bilo potrebno malo zabave i ludiranja.
Kada su ušle kroz kuhinju, već su bile spremne za Brajanove pridike. On ih je samo pogledao, a dokazi njihove zavere bili su im nagomilani u rukama. ,,Pa; sjajno, zar ne? Fenomenalno! Već imam punih šest stolova u trpezariji, do kolena sam u poslu, a vas tri idete u kupovinu! Morao sam da dovučem Sisi Brodi da uslužuje goste, a ona nema više od gram mozga. Tata priprema pića - koje im dajemo u ogromnim 234 količinama da bi im nadoknadili nikakvu uslugu - a upravo su mi zaeorele dve naručene porcije piletine, jer sam morao da idem i čistim za izlapelom Sisi, koja je sručila tanjir sa škampima pravo u krilo Beki Ficsimons." Beki Ficsimons je unutra, a ti si poslao Sisi da je usluži?" Leksi ie zagolicana sve do stopala, odložila torbe sa stane. ,,Zar baś ništa ne zńaš Brajane Hetaveju? Sisi i Beki su najljući neprijatelji otkako su se posvadale oko Džesija Pendletona, koji je spavao sa obema gotovo šest meseci. Onda je Sisi to otkrila i ušetala pravo u dvorište crkve posle uskršnje službe i nazvala je bezvrednom kuwom sa licem žabe krastače. Bilo je potrebno troje Ijudi da ih razdvoje..." Ponovo oživljavajući tu sliku u glavi sa uživanjem, Leksi skide maramu i raspusti kosu. ,,E pa, tanjir škampa nije ništa. Imao si sreće što Sisi nije uzela jedan od onih tvojih velikih noževa i krenula na Beki onako kako treba." Brajan poče duboko da diše i priziva strpljenje. ,,Da, baš mi se posrećilo. Stavi kecelju i uleći tamo. Već si sat yremena zakasnila na smenu." ,,Ja sam kriva, Brajane", reče Džo i pripremi se na salve napada kada se on okrete ka njoj. ,,Leksi mi je bila neophodna, ali izgleda da smo izgubile pojam o vremenu." ,,E pa, ja ne smem sebi da dozvolim da izgubim pojam ni o čemu. I ne treba ti da stojiš tu i braniš je, kada znam da je ona neodgovorna i ne ispunjava obaveze." On zazveketa poklopcem kutije u kojoj su se nalazila pileća krilca koja je na brzinii ispekao i baci meso u kantu. „1 ne želim ni da ti stojiš tu pokušavajući da izgladiš situaciju", obratio se Kejt. ,,Nemam vremena da slušam nikakva pravdanja." ,,Ne pada mi na pamet da ti se pravdam", Kejt Ijutito reče. ,,U stvari, ne pada mi na pamet da trošim reči na nekoga ko razgovara sa mnom na ovakav način." Uvredeno je podigla glavu i odšetala u dnevnu sobu da pomogne Semu oko služenja pića.
,,Ja sam kriva, Brajane", opet poče Džo, ,,Kejt i Leksi su..." ,,Ne trudi se", Leksi odmahnu rukom ne bi li zamaskirala bes, ,,neće te on slušati - on sve zna." Okačila je kecelju i izletela na vrata. ,,Lakomislena, neodgovoran, plitka", mrmljao je Brajan. ,,Nemoj da pričaš tako o njoj! Ona nije ništa od toga." ,,Sta je ovo? Vas dve ste u robnoj kući odjednom zakopale sve ratne sekire? Źene odu u jednu kupovinu cipela i odjednom postanu srodne duše?" ,,Ti baš imaś lepo mišljenje o ženama, zar ne? E pa, baš te žene mi danas bile veoma potrebne, i baš te žene su mi se danas našle. smo i malo više zakasnile nego što tebi odgovara..." 235 ,,Meni odgovara?" On stavi piletinu na tanjir; škrgućući zubirna dok se koncentrisao da je ukrasi dodatnim povrćem. Proklet bio ako dozvoli da mu žene pokvare današnji posao. ,,Ne radi se o tome šta meni odgovara; već o tome da ne pokvarimo posao, da održirno reputaciju koju smo sticali punih dvadeset i pet godina. Radi se o tome da ne treba ostaviti nekoga na cedilu sa skoro dvadeset i petoro Ijudi koji žele dobar obrok, prijatno i efikasno serviran. Radi se o tome da se održi data reč." ,,U redu, imaš pravo da se Ijutiš, ali Ijuti se na mene. Ja sam ih danas odvukla sa ostrva." ,,Ne brini. U redu je." Napunio je korpu mladim povrćem koje se pušilo. ,,Baš sam Ijut na tebe." Gledala je kako se voda krčka u loncu dok je seckao povrće na dasci za sečenje. Sudovi su se gomilali u sudoperi, a Brajan je radio sporije jer ga je ometala povredena ruka. Zaista su ga ostayile na cedilu, zaključila je ona. I svi su bili pomalo krivi. ,,Kako mogu da ti pomognem? Mogu da odnesem ove sudove..." ,,Možeš da mi se skloniš sa puta", rekao joj je i ne pogledavši je. ,,U tome si najbolja, zar ne?" Progutala je uvredu priłwatajući krivicu. ,,Da, izgleda da je tako." Izašla je tiho na zadnja vrata. Utočište nije bilo tako puno prepreka kao u njenom snu, pomislila je. Ali put od i do njega bio je večito stenovit i prepun rupa. Brajan je bio u pravu. Uvek je bila stručnjak u distanciranju, u prepuštanju lepih i ružnih trenutaka drugima u toj kući. Više nije bila sigurna ni u to da li je želela da bude drugaćije. Presekla je put kroz šumu. Ako je neko posmatra, neka je posmatra, neka ispuca čitav film na nju sve dok mu prsti ne utrnu. Ona neće da
živi svoj život u strahu. Nadala se da će i on biti tu u šumi. Nadala se da je blizu i da će moći da ga vidi. Sada. Ovog trenutka. Zastala je, polako se okrenula, namrštivši se kada je ugledala tamne, zelene senke. Kako je raspoložena, sada bi joj najbolje došlo suočenje sa njim. Trenutno nije postojalo ništa u čemu bi uživala više od dobre tuče. ,,Jača sam nego što misliš", rekla je naglas i začula zastrašujući odjek sopstvenog glasa. ,,Zašto ne dodeš ovde i uveriš se sam u to, lice u lice? Skote!" Zgrabila je podebeli štap i počela da ga lupka po dlanu. 236 Kučkin sine! Misliš da možeš da me uplašiš sa par drugorazrednih fotografija?" Udarila je stapom o drvo, zadovoljna time kako joj je udarni talas zatresao ruku. Detlić je poskočio na stablu iznad nje i otperjao. Tvoja kompozicija je nikakva, a osvetljenje očajno. Ono što ti znaš o hvatanju te posebne atmosfere i teksture na filmu ne bi bilo dovoljno ni za naprstak. Yidala sam bolje radove desetogodišnjaka sa kodakom za jednokratnu upotrebu." Spustila je bradu i čekala, željna da vidi nekoga, bilo koga, na stazi ispred sebe. Želela je da naplati. Želela je da ga natera da plati za sve što joj je uradio. Ali nije bilo ničeg osim daška vetra medu lišćem, pucketanja palminih listova. Svetlo se promeni, i, malo-pomalo, postajalo je sve tamnije. ,,Sada sam još počela i da pričam sama sa sobom", mrmljala je. ,,Ako nastavim ovim tempom, biću luda kao prababa Lida i pre tridesete." Bacila je štap, gledajući kako leti, kako pravi luk, a zatim se spušta uz tup udarac u gusto žbunje. Nije videla iznošene patike nekoliko centimetara od mesta gde je pao, ni pocepani šorts isečen od farmerica. Kada je dublje zašla u šumu nije čula napeti zvuk nečijeg pokušaja da ujednači disanje, isprekidani šapat koji je bio prepun sirovih emocija. ,,Ne još, Džo Elen. Ne još. Ne ovako nespreman. Ali sada ću morati da te povredim. Sada ću te naterati da zažališ što si ovo uradila." On se polako uspravi, osećajući da ima potpunu moć i kontrolu. Nije čak ni primetio krv koja je tekla njegovim šakama kada je stegao pesnice. Mislio je da zna kuda ona ide, i, pošto je poznavao ovu šumu, on preseče put kroz drveće i ode prečicom da je sačeka i tamo povredi. 237 TREĆI DEO Ljubav je snažna kao i smrt, Ljubomora je okrutna kao i grobnica.
Pesma Solomonova DYADESETO POGLAYLJE Džo nije shvatala da ide kod Nejtana sve dok se nije našla gotovo pred njegovim vratima. Kada je zastala, razmišljajući da se okrene i ode u drugom pravcu, čula je nečije korake. Uzavrelog adrenalina; stisnutih pesnica, napetih mišića, ona se okrete, spremna da napadne. Sumrak se spustio oko nje, zamračujući svetlost, zgušnjavajući yazduh. Iznad zemlje se u sutonu mesec probijao na nebu, uhvaćen izmedu svetlosti i tame. Voda je tajanstveno žuborila niz visoku travu duž obale. Sa naletom vetra jedna čaplja se uzdigla vinuvši se u nebo daleko od svog staništa. I Nejtan izade iz senke. Kada ju je video; potrča ka njoj, a zatim stade na korak od nje. Njegove cipele i pocepani porub na farmericama bili su mokri od rečnih trava, njegova kosa razbarušena od živahnog povetarca. Primetivši njen ratoborni stav on podiže obrvu. ,,Tražiš nekoga za tuču?" Naredila je prstima da se otpetljaju, jedan po jedan. ,,Možda." On je pošao prema njoj i nežno je lupnuo pesnicom po bradi. ,,Tvrdim da mogu da te dobijem u dve runde. Hoćeš li da probamo?" ,,Možda neki drugi put." Uzavrela krv od koje joj je bubnjalo u ušima poče da se smiruje. Ima široka ramena, primeti. Lepo mesto da položi svoju glavu - da je takav tip devojke. ,,Brajan me je izbacio", rekla mu je i stavila ruke u džepove, ,,pa sam izašla u šetnju." „1 ja. Završio sam sa šetnjom za jedno duže vreme." On opusti pesnicu koju je malopre stegao i pogladi je po kosi. ,,A ti?" ,,Nisam još odlučila." ,,Zašto ne udeš..." Uzeo je za ruku i igrao se sa njenim prstima. ,,Razmisli o tome." Njen pogled je prelazio preko njihovih ruku do njegovih očiju i tu je odlučio da se zadrži. ,,Nejtane, ti ne želiš da udem kod tebe i razmišljam tamo." ,,U svakom slučaju želim da udeš. Jesi li večerala?" ,,Ne." ,,Još uvek imam one odreske." Uze je čvrsto za ruku i povede u kuću. ,,Zašto te je Brajan izbacio?" 240 tKriza u kuhinji. Mojom greškom." "E pa, u tom slučaju, neću te zamoliti da ispržiš odreske na roštii'ju." Ušao je u kuću i prigušio svetlo. ,,Sve što mogu da ti ponudim uz njih je kesa smrznutog pomfrita, a za piće bordo."
Zvuči odlično. Mogu li da telefoniram? Trebalo bi da ih nazovem, da im javim da neću doći kući... još neko vreme." Samo izvoli." Nejtan ode do frižidera i izvadi odreske. Kako je napeta, pomislio je stavljajući meso u mikrotalasnu da se odmrzne. Spolja Ijuta, a u dubini duše nesrećna. Pitao se zašto ima toliko snažnu potrebu da pronade uzrok njene tuge. Slušao je žamor njenog glasa dok je petljao oko dugmića na mikrotalasnoj. Spremao se da konačno odluči koje dugme da pritisne i nada se najboljem, kada je ona završila razgovor i prišla mu. ,,Ovaj deo znam", rekla je i pritisla seriju dugmadi. ,,Ja sam stručnjak za tehniku." ,,Bolje se snalazim kada paket ima uputstvo. Idem da upalim roštilj. Tamo su neki diskovi ako hoćeš muziku." Otišla je do gomile diskova kraj malog stereo-uredaja na stočiću pored sofe. Izgleda da je on bio jedan od onih strejtera kada je muzički ukus u pitanju, dobri stari rok sa miksom onih ranih dela Mocarta i Betovena. Nije mogla da se odluči, nije mogla da se usredsredi na prost čin biranja izmedu ,,Mesečeve sonate" i ,,Naklonosti prema davolu." Romantika ili vrelina, nestrpljivo se pitala. šta želiš? Odluči se više Sta želiš i jednostavno uzmi to1. ,,Trebalo bi da se brzo zagreje", poče Nejtan kada je ušao u sobu, brišući ruke o farmerice, ,,Ako želiš da..." ,,Imala sam nervni slom", ona odjednom izbrblja. On polako spusti ruke. ,,U redu." ,,Pomislila sam da bi trebalo da znaš pre nego što ovo izmedu nas ode predaleko. Bila sam u bolnici u šarlotu. Imala sam slom živaca pre nego što sam došla ovde. Možda sam i luda." Njene oči su govorile sve, a usne su bile čvrsto stisnute. Nejtan - shvatio da ima oko pet sekundi da odreaguje kako treba. ,,U Kom smislu luda? Kao, na primer, da se skineš gola i trčiš ulicama i upozoravaš Ijude da se pokaju jer je sudnji dan blizu. Je Iž tako luda? u da pričaš svima kako su te oteli yanzemaljci? Jer ja nisam baš S1guran u to da su ti oteti od strane vanzemaljaca zaista ludi." Njene usne više nisu bile tako čvrsto stisnute. ,,Jesi li ti čuo šta sam ti upravo rekla?" ,,Jesam, čuo sam te. Samo sam tražio da mi razjasniš to. Hoćeš da popiješ nešto?" 241 Zatvorila je oči. Možda se ludaci medusobno privlače. ,,Još nisam gola trčala po ulici."
,,Dobro je. Da si trčala gola, morao bih dvaput da razmislim o nama." Ona poče da šeta, i on zaključi da ne bi bilo baš najbolje da je sada dodiruje. Otišao je do frižidera, uzeo vino i otyorio ga. MPa reci mi, da li su te oteli yanzemaljci, i, ako jesu, da li oni zaista liče na Rosa Perota?" ,,Ne razumem te", promrmljala je. ,,Stvarno te ne razumem. Provela sam dve nedelje u bolnici na psihijatrijskim ispitivanjima. Uopšte nisam funkcionisala normalno." Sipao im je vino u čaše. ,,Meni izgleda da sada funkcionišeš veoma dobro", blago reče i pruži joj čašu vina. ,,Mnogo mi ti znaš." Ona napravi gest rukom u kojoj je držala čašu. ,,Danas sam bila na korak do novog nervnog sloma." ,,Je Iž se ti to žališ ili hvališ?" ,,Onda sam otišla u kupovinu." Ona se brzo okrete i poče da šeta po sobi. ,,Nije znak stabilnosti da se u jednom trenutku teturaš hodajući na ivici emocionalne krize, a u sledećem odeš u kupovinu donjeg veša." ,,Kakva vrsta donjeg veša?" Ona Ijutito pogleda pravo u njega. ,,Pokušavam da ti objasnim kakva sam." ,,Slušam te ja." Iskoristio je šansu da je rukom pomazi po licu. ,,Džo; da li si zaista mislila da ću na ovo što si mi ispričala da se povučem i kažem ti da se pokupiš i ideš?" ,,Možda." Ispustila je duboki izdah koji joj je zastao u plućima. ,,Da." Prislonio je usne na njenu obrvu, od čega joj se oči napuniše suzama. ,,Onda si stvarno luda. Sedi ovde i lepo mi ispričaj šta ti se to desilo." ,,Ne mogu da sedim." ,,U redu." Naslonio se na kuhinjski sto. ,,Stajaćemo. šta ti se to desilo?" ,,Ja... bilo je to... pa, mnogo toga. Stres zbog previše posla. Ali to mi ne smeta tako mnogo. U poslu možeš čak i da iskoristiš stres u dobre svrhe. Motwiše te; tera te da se usredsrediš. Pritisci i rokovi, uvek ih koristim. Volim da mi je vreme isplanirano, da mi je svakodnevica tačno odredena i da to pratim i poštujem. Hoću da znam tačno kada ću ujutru da ustanem, šta ću prvo da uradim, šta drugo, a šta poslednje." ,,Hajde da kažemo da ti spontanost i nije baš jača strana." 242 dozYolim sebi jednu spontanu stvar, sve ostalo se menja. Kako se snalaziš sa tim?" Jedna spontana stvar , komentarisao je, ,,i zivot postaje jedno lik'o iznenadenje, malo komplikovaniji, ali često mnogo, mnogo interesantniji." To je možda tacno, ah ja ne zehm mteresantan zivot. (Jna
o'krete. ,,Hoću samo da bude običan, normalan. Moj svet je eksplodirao jednom, i nakon toga više nikada nisam uspela da sastavim sve niegove raspršene komadiće. I tako sam izgradila sebi novi svet. Jednostavno sam morala." On postade napet, zatim se uspravi, a vino koje je pio postade mu nekako kiselo. ,,Zbog tvoje majke, je 1 da?" ,,Ne znam. Jednim delom je sigurno i to razlog. Psihijatri su uvereni da je zbog toga. Bila je mojih godina kada nas je napustila. Lekari su to smatrali veoma interesantnim. Napustila me je. Da li ja nastavljam taj ciklus napuštajući samu sebe, dižući ruke od same sebe?" Ona zavrte glavu i okrete se ka njemu. ,,Ali nije samo to. Citavog svog života živim sa tim. Snalazila sam se dobro, zaboga! Sama sam donosila odluke i postavljala sebi ciljeve koje sam odlučno ispunjavala, bez skretanja. Direktno. Svidalo mi se to što radim, kuda idem. Bila sam zadovoljna." Znajući da mu ruka neće biti mirna, on odloži čašu vina na sto. ,,Džo Elen, ono što se već desilo, ono što su drugi Ijudi učinili, bez obzira koliko nam značili, ne može uništiti ono što mi zapravo jesmo. Ono što imamo. Ne smemo im to dozvoliti." Zažmurila je. Njegove reči su je opuštale i smirivale. Godile su joj. ,,To je upravo ono što i ja stalno govorim sebi. Svakoga dana. Počela sam da imam i neke čudne snove. Uvek sam imala veoma snazne snove, ali ovi me izluduju. Jedno vreme nisam ni spavala ni lela kako treba. Više se i ne sećam da li je to počelo pre ili nakon nego štojeprvaslikastigla." ,,Kakva slika?" ^ ,,Neko je počeo da mi šalje fotografije na kojima sam bila ja. U scetku, samo moje oči." Protrljala je rukom rame ne bi li oterala auazeću jezu. ,,Bilo je jezivo. Pokušala sam to da ignorišem, ali se iastavljalo. Onda je pristigao čitav paket, tuce fotografija na kojima 'arn u kući, na zadatku, u prodavnici. Bilo gde da sam išla, bio je 'am° i posmatrao me je." Rukom je polako prešla preko srca da bi 1 srnirila. „1 mislim da sam videla... još nešto. Halucinirala sam, 243 \ Bes protutnji njegovim telom. Jedan snažni, žestoki udarac ,,Neki kreten te je maltretirao, uhodio, mučio; a ti sebe kriviš zato što nisi više izdržala?" Ruke su mu sada bile mirne dok ih je pružao ka njoj. ,,Nisam se suočila sa problemom." ,,PrestaniI Kako bi se bilo ko od nas suočio sa tim? Kučkin sin kroz šta si sve prošla zbog njega." Zurio je preko njenog ramena žudeći da ima
nešto u šta može da udara; nešto da isprebija. ,,šta policija šarlota radi što se ovoga tiče?" ,,Nisam ga prijavila policiji u šarlotu." Oči joj se raširiše kada je on uze za ramena i naglo okrete. I još se više razgoračiše kada je videla bes u njegovim očima. ,,Kako ga to, do davola, nisi prijayila? Pustićeš ga da se tek tako izvuče? I ništa nećeš uraditi?" ,,Morala sam da odem odande što pre. To je sve što sam želela u tom trenutku. Nisam mogla da se nosim sa tim. Jedva sam funkcionisala." Kada je postao svestan da mu prsti uranjaju duboko u njenu kožu i da ju je stegao prejako, on je pusti. Stežući svoju čašu vina, udaljio se od nje. Sećao se kako je izgledala kada ju je prvi put video na ostrvu. Bleda, iscrpljena, modrih i tužnih očiju. ,,Trebalo ti je utočiste." Ona poče da diše isprekidano. ,,Da, mislim da jeste. A danas sam shvatila da ga nisam ni ovde pronašla. Bio je i ovde." Ona odlučno savlada talas panike koji ju je gušio. ,,Poslao mi je slike na kojima sam ja. Markica je iz Savane. Slike koje je slikao ovde na ostrvu." Novi nalet besa ga preplavi, sada jače nego prošlog puta. Gubeći kontrolu, on se polako okrete. ,,Onda ćemo ga pronaći. I zaustaviti ga." ,,Ja i ne znam da li je još uvek na ostrvu. I da li će se yraćati, da li... ne znam zašto to radi, i to je ono najgore. Ali sada ću se suočiti sa tim, i rešiću to." ,,Ne moraš da se suočayaš sama sa tim. Značiš mi, Džo Elen. Neću ti dozvoliti da kroz to opet prolaziš sama. I to ćeš morat da prihvatiš." ,,Možda sam zato i došla ovde. Možda sam zato jednostavno morala da dodem ovde." Ponovo je odložio čašu vina i obema rukama joj nežno obuhvatio lice. ,,Neću dozvoliti nikom da te povredi. Budi sigurna u to." Verovala mu je, možda i prebrzo, možda čak i previše... Ona odjednom ustuknu. ,,Lepo je znati da si na mojoj strani, ali izboriću se ja sa tim i sama." 244 jsJe." On nežno spusti usne na njene. ,,Nećeš." Srce poče snažno da joj lupa. Ovoga puta bila je to druga vrsta panike. ^Policijajerekla... "išla si u policiju?"
"Danas. Ja sam..." Na trenutak je izgubila tok misli, a njegove usne se opet nadoše na njenima. ,,Rekli su da će proveriti, mada nemaju mnogo toga za proveru. Kažu da mi nije prećeno." ,,Ali kao da jeste." Prešao joj je rukama preko ramena. ,,To je i više nego dovoljno. Zaustavićemo mi to." Prešao je usnama po njenom obrazu, pa preko slepoočnice sve do kose. ,,Od sada ću ja brinuti o tebi", promrmljao je. Reči su se obrtale u njenom uskovitlanom umu ne želeći da se smire. ,,šta?" Sumnjao je da je bilo ko od njih spreman da se suoči sa onim što je upravo shvatio. Morao je da se brine o njoj, da ublaži njene muke, da smiri njeno srce. I trebalo mu je da se uveri da šta god uradio neće potrgati tanane niti veze koju su tek počeli da tkaju. ,,Nemoj sad da misliš na to. Iskoristi ovo veče da se opustiš." Prelazio je prstima gore-dole po njenim ledima, a onda je pogleda. ,,Nikada nisam video nikoga ko više žudi za dobrim odreskom i čašom vma. Dao joj je malo yremena, zaključila je. To je bilo dobro. To je bilo najbolje. Uspela je čak i da se osmehne. ,,Zaista dobro zvuci. B bi lepo da samo jedan sat zaboravim na sve što mi se desava. „11 tom slučaju, ja mogu da ispečem meso, a ti pomtr: t. A onda ću te udaviti do suza ovim novim projektom koji sam zamislic ,,Pokušaj, ali odmah da ti kažem da nisam baš laka na suzama. Otvorila je frižider, a zatim ga zatvorila. ,,Ne volim seks." On zastade na korak od mikrotalasne. Trebalo mu je da dode k sebi pre nego što joj se obrati. ,,Molim?" n ,,Očigledno da će i to da ide u paketu sa ovom yečerom sklopi ruke. Najbolje je da u vezi sa tim bude otvorena i iskrena, pomislila je. Praktična. Pogotovo što su reči već bile izrečene i vise nije bilo nazad. Pošto je pomislio kako je besmisleno da stalno podiže i spusta čašu, on uze jedan poveći gutljaj vina. ,,Ne voliš seks." ,,Nije da ga mrzim", reče razmrsivši prste, „ barem ne kao kokos." ,,Kokos." ,,Stvarno mrzim kokos - čak me i sam njegov mms odbija. b je više kao, ne znam, kao krem od karamela." 245 ,,Seks je kao krem od karamela." ,,Ja sam potpuno ravnodušna što se seksa tiče." ,,Uf, uf. što znači uzmi ili ostavi. Ako je tu, dobro je, ali zašto insistirati?" Ona sleže ramenima. ,,To je to. Mislila sam da je bolje da ti kažem. Da ne očekuješ ništa veliko ako budemo spavali."
On prede jezikom preko zuba. ,,Možda do sada još nisi probala zaista dobar i ukusam krem od karamela?" Ona se nasmeja. ,,Sve je manje-više isto." ,,Ne slažem se sa tobom." On popi svoje vino i odloži čašu. Njen pogled menjao se od veselog ka opreznom dok joj je polako prilazio. ,,Ja sam prisiljen da raspravljam sa tobom o ovom pitanju. Sada." ,,Nejtane, to nije bio izazov, to je samo..." Reči joj zastadoše u grlu kada je on podiže sa zemlje. ,,Cekaj malo." ,,Ja sam bio glavni u debatnom timu na koledžu." Bila je to laž, ali je smatrao previše dobrom rečenicom da bi propustio da je kaže. ,,Nisam rekla da hoću da spavam sa tobom." ,,Zašto se ti brineš?" Nosio je duž uzanog hodnika. ,,Ti si raynodušna, je Iž tako?" Položio ju je na krevet i legao preko nje. ,,Malo krema od karamela još nikome nije škodilo". ,,Ne želim..." ,,O; da. Zeliš." Spustio je usne na njene, ne Ijubeći je. „1 ja to želim, želeo sam od trenutka kada sam te ugledao. Yečeras si raspoložena za istinu, zar ne, Džo? Reci mi da nisi nijednom pomislila na ovo, da ne želiš." Njegovo telo bilo je toplo i čvrsto; njegove oči jasne i direktne. ,,Pomislila sam." ,,To je dovoljno." On poče snažno da je Ijubi. Ukus tog poljupca, iznenadna jaka potreba za njim otera joj sve brige. Zahvalna, znajuci da on od nje ne očekuje ništa više nego što je bila u stanju da pruži, ona podiže ruke i zagrli ga. ,,Tvoje usne." On ugrize tu prelepo prepunjenu gornju usnu. ,,Isuse, toliko sam želeo ove usne. Izluduju me." Ona se zamalo nasmeja na to. Onda njegov jezik poče da se poigrava njenim, neočekivana yrelina jurnu joj medu butine i ona oseti snažno pulsiranje. Bio mu je dovoljan samo jedan njen jecaj da nastavi dalje. Uzbudena, zgrabila ga je za kosu i stegla pesnice. On je nikada nije Ijubio ovako. Ona nije znala da dodir usana može da izazove hiljadu divljih požuda na hiljadama različitih mesta. On joj rukarria obuhvati lice, kao da je sve što je želeo bilo baš tu koncentrisano. 246 Pomerala se pod njim, drhtala, a onda podigla kukove. Morao je mukom da razdvoji svoje usne od njenih i pritisne ih na njen vrat rl ne bi požurivao ni sebe ni nju. Miris njene kože, taj nagoveštaj •anog proleća, bio je još jedan dobrodošli šok za njegov sistem. Ležao 'tako, mučeći ih oboje sve dok puls ispod njegovog jezika ne poče da tuče. Skidao ju je, korak po korak. Iz mmuta u minut njeno telo je
popuštalo, promene i potresi u njoj su rasli i postajali sve snažniji. Bilo je tu uzbudenja u činjenici da nije mogao da uhvati njen tempo, što nije znao gde će mu usne odlutati ovoga puta. Opčinjena, prešla je rukama preko njegovih ramena, niz kičmu, zadoyoljna gomilom muških mišića pod njenim prstima. Kada su njegove usne pohlepno pronašle njene, ona ih zahvalno prihvati, uživajući u napetim udarima koji su potresali čitavo njeno telo. Ponovo se izvi, pomalo frustrirana zbog barijera koje su je ometale u tome da ga primi u sebe. Potreba za fizičkim oslobadanjem bila je veća nego što je i mogla da zamisli. Zubima joj je nežno uhvatio ušnu školjku i zagrizao. ,,Ovoga puta se nećemo zadovoljiti ravnodušnošću." On ustuknu, a onda je opkorači. Poslednji zraci sunca koje je zalazilo promaljali su se kroz prozor sa zapadne strane, još više raspaljujući atmosferu. Kosa joj je padala oko lica, tamne, zagasitocrvene boje jesenjeg lišća. Njene oči bile su neboplave, a koža nežne ružičaste boje prolećne ruže. Uzeo je za ruku, poljubivši joj svaki prst, jedan po jedan. ,,Sta to radiš?" ,,Uživam u tebi. Ruke ti drhte, a u očima ti se vidi napetost. Svida mi se to. Mnogo." Grickao joj je zglob na ruci. ,,Uzbuduje me." ,,Ne plašim se." ,,Ne, ti si samo zbunjena." Spustio joj je ruku i otkopčao prvo dugme bluze. ,,To je još bolje. Ne znaš šta ću uraditi sledeće i kako ćeš se ti zbog toga osećati." Kada joj je otkopčao bluzu, razmakao je, a onda polako lutao 3°gledom preko njenog tela. Ispod je nosila grudnjak jarkoplaye boje, a sjaj satena prelivao se preko mlečnobelih nabreklih grudi. ,,Vidi, vidi." Mada mu se steže sve u stomaku od jake želje da je ima, on ipak podiže glavu i pogleda je pravo u oči. ,,Ko bi to Pomislio!" ,,Nije moje." Naljutila se na sebe kada se on nasmejao na to. islim, kupila sam ovaj komplet i obukla ga još u radnji da bi Leksi Prestala da me maltretira." 247 ,,Blagoslovena ^ je Leksi." Nežno, ne skidajući pogled sa njenih očiju, palčevima je dodirivao ivicu satena. Njene trepavice su zatreperile i ona brzo obori pogled. ,,Uzdržavaš se, Džo Elen." Prešao je palčevima nešto niže. ,,Neću ti to dozvoliti. Hoću da te čujem da uzdišeš, Džo Elen. Hoću da te čujem kako stenješ. A onda hoću da te čujem kako vrištiš."
Ona otvori oči, ali ubrzo joj zastade dah kada joj je palčevima nežno prešao preko bradavica. ,,O, bože." ,,Sakrivaš mnogo toga, ne samo ovo predivno telo. Sakrivaš mnogo od Džo Elen. Hoću sve da vidim, i imaću sve pre nego što završimo." Otkopčao joj je prednju kopču na grudnjaku gledajući kako joj se grudi raskošno oslobadaju. A onda ih je, spuštajući glavu, nežno mazio jezikom i usnama. Ona jeste zastenjala, a onda su zvuci koje je ubrzo potom ispuštala postali divlji jecaji. Žudnja je bila nepodnošljivo jaka, ludačka. Neumorno se pomerala pod njim da je umiri, a to je samo pojačalo pulsiranje u medunožju. Povukla ga je za revere košulje i počela da mu je svlači preko glave, bacivši je divlje u stranu da bi što pre osetila njegovo vrelo telo. U njoj se prolomila oluja, noseći je sve bliže i bliže tom snažnom vrhuncu, a onda je ponovo odvlačeći od njega, samo nekoliko centimetara dalje od njega, pre nego što ga je osetila. Njegove usne, njegove ruke jurnuše na nju, izazivajući je da drži korak sa njim, zbog čega je bilo nemoguće da ona bilo šta uradi osim da poklekne, tako zaslepljena, u zanosu. Grčila se, pokušavajući da se oslobodi. Svuda u vazduhu bile su stege koje su je čvrsto držale. On ju je držao zarobljenu, zatočenu u tom zastrašujućem naboju zadovoljstva. I nije imala drugi izbor nego da istraje u nasilnom ratu u kome su se osećaji smenjivali jedan za drugim. Povukao joj je pantalone preko kukova otkrivajući plavi komadić satena. Njegove usne bile su na njenom stomaku, lagano prelazeći preko njega, a njegovo teško disanje zajedno sa njenim činilo je vazduh još težim i gušćim. Ona nije čula sebe kako ga preklinje, ali on je čuo. Bilo je dovoljno samo da provuče prst pod to parče satena, samo da je dodirne pa da ona eksplodira. Njeno telo se grčilo pod njegovim, uzdrmano od vatrenih talasa zadovoljstva. Prislonio je lice na njen stomak koji je podrhtavao i treperio, dok je i njegoyo telo podrhtavalo kao odgovor na to. 248 Hvala ti, bože. Hvala ti, bože, bilo je sve što je pomislila kada je napetost provalila iz nj e. Mišići su j oj se opustiłi i ona udahnu duboko. Jedini način da to sve ponovo istera iz sebe u vidu prigušenog vriska bio je da njegovi lukavi prsti; koji nisu znali za milost, ponovo krenu u akciju. Tako je i bilo. Da li je stvarno mislila da je to sve? Krv mu je jurnula u glavu; u srce, u slabine dok je razdirao i to malo prepreka medu njima. Da li je stvarno mislila da će im oboma dozvoliti da se posle svega zadovolje sa bilo čim
manjim od pravog pravcatog ludila? Uhvatio je za prepone, izdigao ih i upotrebio svoj jezik da je... potpuno uništi. I ona je zaista vrisnula. Ruke joj poleteše unazad, a njeni prsti odskakali su od uglačanih, ofarbanih gvozdenih stubova kreveta, zatim se očajnički uhvatila za njih, kao da pokušava da se zadrži tu gde je. Ispod njene kože krv je jurcala opasnom brzinom. Ona se ponovo raspade u hiljadu komadića, koji poleteše slobodni. Onda njegove ruke uhvatiše njene i prikovaše ih za stubove od kreveta. Uronio je u nju, ispunio je, opet je nemilosrdno dovodeći do yrhunca u dugačkim, snažnim, pulsirajućim udarima. lako joj je pred očima treperilo, mogla je videti njegove oči čisto sive boje koja je naginjala crnoj i intenzitet osećanja u njima. Bespomoćna, držala je korak sa njim, isprekidano dišući, jedva dolazeći do daha kada je ubrzao tempo. Njeni kukovi su se pomerali gore-dole kada je počeo da se zariva u nju snažno i brzo. Kada je prislonio svoje usne uz njene, nije mogla ništa osim da im se preda. Kada joj se telo konačno otrglo kontroli, nije mogla ništa osim da se prepusti tom predivnom letu. A on nije mogao ništa osim da je prati. Nije bila sigurna da li je spavala. Imala je utisak da je jednostavno pala u komu. Ali, bio je potpuni mrak kada je otyorila oči. Ili to, pomislila je Džo sva opijena, ili je odjednom oslepela. On je ležao preko nje, a glava mu se odmarala na njenim grudima. Cula je galopirajuće udare njegovog srca i tihi dašak vetra kako leprša kroz prozorska okna. Osetio je kada se lagano pomerila. ,,Prestaću da te gnječim za nekoliko trenutaka." ,,U redu je. Skoro da mogu da dišem." Dok je ustajao sa nje, ovlaš joj je usnama dotakao bradavicu. Pre nego što je uspela da se pomeri, on je ułwatio jednom rukom i gurnuo ispod sebe. ,,Krem od karamela, malo sutra!" 249 Otvorila je usta, uverena da će iz njih izleteti nekakav duhovit komentar, ali samo se smejala. ,,Možda sam dugo vremena bila bez dezerta." ,,Tako da ćeš sada morati da naručiš i drugu porciju." Priljubila se uz njega bez razmišljanja. ,,Ako naručimo i drugu porciju, poubijaćemo se." ,,Ne, nećemo. Prvo ćemo da smažemo one odreske, a onda ću te ja rnalo napiti. što je bio i moj prvobitni plan, samo da znaš. E, onda ćemo da naručimo drugu porciju."
,,Planirao si da me napiješ?" ,,To je bio samo jedan od mojih planova. Drugi je bio da se popnem uz rešetke do tvoje terase. Neka vrsta scenarija dostojna jednog razmetljivca." ,,Polomio bi vrat." ,,Ma; jok. Brajan i ja smo se nekada stalno pentrali po toj ogradi." ,,Naravno; kada ste imali deset godina." Pridigla se na laktove i zabacila kosu unazad. ,,Sada si jedno pedeset kila teži i sumnjam da si dovoljno gibak i okretan za tako nešto." ,,Mislim da sada više to ne možeš da dovodiš u pitanje." Nasmejala mu se unevši mu se u lice. ,,Potpuno si u pravu. Možda ćeš me i iznenaditi jedne noći i uleteti mi u sobu." ,,Možda i hoću. Ali sada..." Blago ju je povukao za kosu, a onda ustao. ,,Idem da ti spremim večeru." ,,Nejtane", prošapta. Nežno je prelazila prstima po izgužvanoj posteljini dok je on tražio svoje farmerice. ,,Zašto se toliko trudiš oko mene?" Na trenutak nije ništa govorio. Nije bio siguran šta treba da uradi, da kaže. Pošto je navukao farmerice, posmatrao je njenu siluetu u mraku. ,,Bilo mi je dovoljno samo to što sam te opet video; Džo Elen. Samo to je bilo potrebno. Tog trenutka mi je zastao dah i još ga nisam poyratio." ,,Ja sam sva u haosu, Nejtane." Progutala je knedlu i bila zahyalna što je mrak i što ne može da joj vidi lice. Cežnja koja je ključala u njoj godinama konačno se ukazala na njenom licu. ,,Ne znam ni šta mislim ni šta osećam. Ni prema kome. Bilo bi ti bolje da odeš dok je vreme." ,,Nekoliko puta sam birao da idem lakšim putem. I obično se završavalo time što mi je postajalo dosadno i bezizražajno. Do sada si bila sve, samo ne dosadna i bezizražajna." ,,Nejtane..." 250 ,Stvarno gubiš vreme raspravljajući se sa mnom dok si gola na mom krevetu." Proyukla je ruku kroz kosu. ,,U pravu si. Svadaćemo se kasnije." ,,Važi. Idem da stavim još malo drvenog uglja na roštilj." A pošto ie planirao da je opet ima golu na svom krevetu pre nego što se završi yeče, znao je da neće imati mnogo vremena za raspravu. DYADESET PRVO POGLAYLJE ,,Ostani." Nejtan je obavio ruke oko Džoinog struka i trljao joj potiljak nosem. Kosa joj je bila mokra jer se istuširala. Naravno, sa njim. Miris njegovog sapuna na njenoj koži ponovo ga uzbudi. ,,Spremiću ti doručak kada se probudiš."
Obayila je ruke oko njegovog vrata. Zapanjilo ju je koliko je lako biti toliko blizu nekog. ,,Ne moraš ti ništa da spremaš." ,,Hleb. Imam hleb." Okrenuo ju je da bi mogao da uživa u predivnoj krivini na prelazu izmedu vrata i ramena. ,,Odlično pravim tost. Poznat sam po svom tostu." ,,Koliko god to ukusno zyučalo, Nejtane..." Uz zvuk izmedu smejanja i stenjanja, pokušala je da se izmigolji njegovim nemirnim rukama. ,,Stvarno ćemo se poubijati, a i ja moram da se vratim." ,,Nije još ni ponoć." ,,Jedan sat je." ,,E pa, to znači da je tehnički jutro. Tako da bi mogla i da ostaneš da spavaš ovde." I ona je to želela. Kada su njegove usne pronašle njene, ubedujući ih da ostanu, ona je to zaista želela. ,,Moram da sredim neke stvari kod kuće. A moram i da se iskupim kod Brajana što sam napravila čitavu onu gužvu večeras." Obavila mu je lice rukama. Svidao joj se taj osećaj njegove kože pod prstima. Jagodične kosti, vilica, njegova gruba brada. Da li je ikada proučavala lice muškarca na ovaj način? Ili uopšte želela? ,,Moram i da razmislim malo o svemu." Ona se, odlučno, pomeri nekoliko koraka od njega. ,,Ja sam mislilac, Nejtane. I uvek sve planiram. Ovo je sve novo za mene." On protrlja palcem boru koja joj se formirala izmećtu obrva. ,,Nateraćeš me da ti opet promenim mišljenje." 251 Zmarci joj prodoše telom. ,,Onda ću morati da budem uvek za jedan korak ispred. Ali sada moram da krenem kući." Shvatio je da je ona već čvrsto odlučila i primorao se da prijatnu sliku njih dvoje kako šetaju na jutarnjoj svetlosti prilagodi novonastaloj situaciji. ,,Odvešćute." ,,Ne moraš da..." ,,Džo!" Položio je ruke na njena ramena, a njegov glas bio je tih i nepokolebljiy. ,,Nećeš ići sama po mraku." ,,Ne plašim se. Neću više da se plasim." ,,Baš rni je drago zbog tebe, ali ja te svejedno vozim kući. Ili, možemo da se raspravljamo ovde; pa da te sprovedem u spavaću sobu i odvezem te ujutru kući. Ima li tvoj otac pušku?" Smejala se, nameštajući šiške. ,,Malo je verovatno da će te upucati zato što si spavao sa mnom." ,,Ako to i uradi, računam na tebe da ćeš mi vidati rane." Uzeo je ključeve sa pulta.
,,Ja sam južnjakinja", rekla je dok su kretali prema yratima ,,Cak ću naći i podsuknju, da je iscepam i zavijem ti rane." ,,Za to vredi primiti metak." Dok se penjala u njegov džip, pitala ga je: ,,Da li si ikada bio ranjen?" ,,Ne." Seo je u kola i upalio motor. ,,Ali sam operisao krajnike. Koliko gore može da bude od toga?" ,,Prilično; pretpostavljam." Ispružila je noge, zavalila se i zažmurila. Bila je umorna, ali bio je to sladak umor. Mišići su joj bili opušteni, a misli prijatno sludene. Yazduh je milovao njenu kožu nežno poput dodira svile. ,,Noći na ostrvu su najbolje", promrmljala je, ,,kada ti samo tišina zuji u ušima, a svi spavaju. Osećaš miris drveća i vode. šapat mora u pozadini, kao udarci pulsa." ,,Sam si, ali se ne osećaš usamljeno." ,,Mmm... Kada sam bila mala, često sam razmišljala o tome kako bi bilo kada bih bila sama na ostrvu, kad bih imala čitavo ostrvo za sebe na nekoliko dana. Nigde nikog, gde god da odem, gde god da pogledam. Mislila sam da bi mi se to svidalo. Ali onda sam to i sanjala, i uplašila sam se. U snu sam trčala i trčala, kroz kuću, kroz šumu, po plaži. Želela sam da pronadem nekoga, bilo koga, da bude sa mnom. Ali bila sam sasvim sama. I tako sam se budila dozivajući tatu." ,,A sada praviš slike na kojima nema nikog, slike samoće." ,,Da. Pretpostavljam da je tako." Uzdahnula je i otvorila oči. Tamo negde, u mraku, yidela je tračak svetlosti. ,,Kejt je ostavila upaljeno svetlo za mene." 252 Bila je prijatna ta svetlost doma. Gledala je kako poigrava kroz drveće, kako pobeduje senke. Nekada joj je dolazilo da pobegne od te svetlosti; a nekada bi joj trčala u susret. Nadala se da će doći vreme kada će moći da radi i jedno i drugo bez straha. Dok su se približavali kraju puta, videla je figuru kako ustaje sa trema kuće. Sve joj se stezalo u stomaku dok je Nejtan nije uhvatio za ruku. ,,Ostani ovde i zaključaj vrata." ,,Ne, ja..." Ona uzdahnu, sva se tresući. ,,To je Brajan", reče osećajući se glupo, dok ju je zapljuskivao talas olakšanja. Nejtan mu klimnu glavom, prepoznajući o kome se radi kada je Brajan izašao na svetlost. ,,Dobro; idemo." ,,Ne." Stegla je Nejtana za ruku. ,,Hajde da ne komplikujemo još više stvari. Ako ima potrebu da se dere na mene, zaslužila sam. Ne želim da se vas dvojica tu mrko gledate pokušavajući da smislite kako da se
nosite sa činjenicom da ste prijatelji, a da ti spavaš sa njegovom sestrom." ,,Cini mi se da nije naoružan." To ju je nasmejalo, što je Nejtan i želeo da postigne. ,,Idi kući." Nagnula se nad njim i ovlaš ga poljubila. ,,Pusti mene i Brajana da rešimo ovaj porodični problem. Previše smo Ijubazni da bismo to radili pred tobom, bar ne onako kako umemo." ,,Zelim i sutra da te vidim." Otvorila je vrata od kola. ,,Dodi ovde na doručak - osim ako se nisi naoštrio da mi napraviš taj nadaleko čuveni tost." ,,Doći ću." Krenula je prema tremu, čekajući da čuje kako se njegov džip vraća u rikverc. A zatim se uspela uz stepenice. ,,Dobro veče", reče Brajanu hladno. ,,Lepa noć za sedenje na tremu." On ju je posmatrao nekoliko trenutaka, a onda je tako brzo ustao da je gotovo vrisnula. Prišao joj je i čvrsto obavio ruke oko nje. zvn. Bez reči, zapanjena, ona ga pogladi po ledima, a zatim uplašeno viknu kada ju je uhvatio za ramena i protresao. ,,Ti si kriva, znaš? Tako tipično, tako prokleto tipično za tebe!" ,,Šta?" Uvreda pobedi iznenadenost i ona ga odgurnu. ,,šta to, do dayola, pričaš? Prestani da me maltretirašl " ,,Da te maltretiram? Trebalo bi da te isprebijaml Zašto odmah nisi nekome rekla šra se dešava? Zašto mi nisi rekla da si u nevolji?" ,,Ako me odmah ne pustiš..." ,,Neću. Samo ti i dalje nastayi, kao što si uvek radila, da sklanjaš Ijude sa puta i odbacuješ ih da bi mogla... 253 On zastade i zakašlja se kada je njena pesnica završila na njegovom stomaku. Udarac je bio iznenadan i dovoljno jak da ga uhvati nespremnog. Uhvativši se za stomak, pogledao ju je besno. „1 to se nije promenilo. Uvek si imala pristojan udarac." ,,Srećan si što nisam ciljala to tvoje lepo lice." šmrknuvši, ona protrlja šakama onaj deo mišice koji je Brajan snažno zgrabio. Ovde će sigurno izaći modrica, pomislila je. ,,Očigledno nisi u stanju da vodiš civilizovan razgovor. Zato ja odoh u krevet." ,,Ako napraviš još jedan korak ka tim yratima, uhyatiću te i presayiti preko kolena." Podigla se na vrhove prstiju i unela mu se u lice. ,,Nemoj da rni pretiš, Brajane Hetaveju."
,,Nemoj da me izazivaš, Džo Elen. Sedim ovde već dva sata umirući od brige, tako da sam baš raspoložen da dobiješ svoje." ,,Bila sam sa Nejtanom, koga vrlo dobro poznaješ. A nema potrebe ni da brineš za moj seksualni život." On zaškrguta zubima. ,,Neću da slušam o tome. Neću ni da mislim na to. Ne pričam o tome da ste ti i Nejtan... Ne pričam o tome." Džo se ujede za unutrašnju stranu obraza da se ne bi smejala. Da je znala da je tako lako iznervirati brata, koristila bi tu metodu mnogo, mnogo ranije. ,,Dobro, onda." Zadovoljna što je na ovome zaradila jedan poen više, došla je do Ijuljaške na tremu i sela u nju. Podigla je glavu dok je vadila cigarete. ,,šta je to što želiš da čuješ, o čemu želiš da pričaš sa mnom, Brajane?" ,,Prekini sa tim nadobudnim stavom; Džo. Jednostavno ti ne leži." Ona kresnu upaljač. ,,Kasno je i umorna sam. Ako imaš nešto da mi kažeš, reci pa da mogu da odem na spavanje." ,,Nije trebalo da budeš sama." Pošto je govorio sve tiše, ona ga pogleda. ,,Nije trebalo sama da prolaziš kroz sve to, da budeš sama u toj bolnici. I hoću da znaš da je samoća bila tvoj izbor." Poyukla je dim. ,,Da, to je bio moj izbor. I moj problem." ,,Tako je, Džo." Krenuo je da šeta, gurnuvši palčeve u džepove da ne bi stegao pesnice. ,,Tvoji problemi, tvoji trijumfi, tvoj život. Nikada nisi bila spremna da podeliš sa nama bilo koju od tih stvari. Zašto bi ovo sada bilo drugačije?" Ona se naježi. ,,šta si mogao da uradiš?" ,,Mogao sam da budem uz tebe. I bio bih uz tebe. Da, to te je šokiralo; zar ne? Priznaj!", Obrati joj se, a ona spusti pogled. ,,Koliko 254 god da je ova porodica sjebana, ne bi sama prolazila kroz to. I više nećeš prolaziti kroz ništa od toga sama." ,,Bila sam u policiji." ,,Ne pričam ti o policiji, mada bi svaki čovek sa malo mozga otišao u policiju u šarlotu na samom početku." Otresla je pepeo sa cigarete i povukla još jedan dim. ,,Odluči se da li hoćeš da me postidiš ili da me uvrediš?" ,,Mogu ja i jedno i drugo." Iznendrana, bacila je cigaretu gledajući kako njen crveni vrh leti u mraku, a onda polako nestaje. ,,Došla sam kući, zar ne?" ,,To je, u najmanju ruku, bilo polurazumno. Došla si ovde izgledajući kao neko koga su vukli nekoliko kilometara po lošem putu, a, pri tom, ništa nam nisi govorila. Osim Kirbi. Rekla si Kirbi, zar ne? Kada sam te
odvukao tamo, je Iž tako?" Oči mu sevnuše. ,,Kasnije ću se pozabayiti njom." ,,Da je nisi pipnuo! Rekla sam joj za nervni slom i to je sve. To je nešto što se tiče mog zdravlja, a ona nije u obavezi da priča svom ljubavniku istoriju bolesti svojih pacijenata." ,,Rekla si Nejtanu." ,,Tek sam mu večeras rekla. Sve sam mu ispričala jer sam smatrala da je jedino tako pošteno i ispravno." Sada već izmorena, protrljala je čelo. Sova se monotono oglašavala negde iz mraka. Poželela je da nade drvo na kome se nalazila, uspenje se visoko na grane i da se tu šćućuri u tišini. ,,Hoćeš li da opet sve pričam od početka, Brajane? Hoćeš li da idem do najsitnijih detalja?" ,,Ne." On uzdahnu i sede pored nje. ,,Ne, ne moraš da prolaziš opet kroz to. Pretpostavljam da bi mi i ranije ispričala nešto, da svi mi nismo bili tako sjebani od početka. Mislio sam o tome dok sam sedeo ovde pripremajući se da te dobro isprašim kad dodeš." ,,Nisi mogao još mnogo toga da uradiš. Već si bio Ijut na mene. Izbacio si me iz kuće." On se nasmeja na to. ,,Sama si kriva što si mi dozvolila. Ovo je i tvoja kuća." ,,Ovo je tvoja kuća, Brajane. Oduvek je bila više tvoja nego biło čija." Rekla je to tiho, mirno prihvatajući tu činjenicu. ,,Ti si onaj koji ° njoj najviše brine i vodi računa." ,,Da li ti to smeta?" ,,Ne. Mislim, možda malo, ali u većini slučajeva mi predstavlja olakšanje. Ne moram da mislim da li će krov da procuri jer ti brineš o tome." 255 Zabacila je glavu gledajući verandu sveže ofarbanu u belo, a onda baštu obasjanu mesečinom. Zvončići su se njihali na vetru oglašavajući se, fontana je tiho hučala, a miris ruža lebdeo je na povetarcu dotičući sva čula. ,,Ja ne želim da živim ovde. Dugo vremena sam mislila da nikada nisam ni imala želju da budem tu. Ali, nisam bila u pravu. Zelim da ponekad budem ovde. Sve vovo mi mnogo više znači nego što sam dopuštala sebi da priznam. Zelim da znam da mogu da dodem ovde s vremena na vreme. Da mogu da sedim ovako u toploj, vedroj noći i osećam miris jasmina i maminih ruža. Leksi i ja, nas dve ne možemo da ostanemo ovde na način na koji ti to možeš, Brajane. Ali mislim da nam je obema
potrebno da je Utočište tu na brdu, kao i uvek, i da su nam vrata uvek otyorena." ,,Naravno da jesu." ,,Sanjala sam da su vrata zaključana i da ne mogu da udem. Niko se nije odazyao kada sam vas zvala; a svi prozori bili su tamni i pusti." Zatvorila je oči pokušavajući da dozove tu sliku u svojoj glavi, želeći da uveri sebe da joj se sada može suprotstaviti. ,,Izgubila sam se u šumi. Bila sam sama i uplašena i nisam mogla da nadem put da se vratim. Onda sam videla sebe kako stojim na drugoj strani obale. Samo što to nisam bila ja. Bila je to mama." ,,Ti si uvek imala čudne snove." ,,Možda sam oduvek bila luda." Nasmešila se i pogledala u noć. ,,Ja ličim na nju, Brajane. Ponekad, kada se pogledam u ogledalo, podidu me žmarci. To me je na kraju i dovelo tu gde sam. Kada sam videla sve te slike, sve te slike na kojima sam bila ja, pomislila sam da sam na jednoj yidela mamu. Samo što je na njoj bila mrtva. Bila je gola, a oči su joj bile širom otvorene i zurile su beživotno, kao oči lutke. Izgledala je baš kao ja sada." " ,,Ali te slike uopšte nije bilo", ona brzo nastavi, ,,Uopšte nije bila tamo. Izmislila sam je. Uvek sam mrzela da vidim sebe na slici zato što istovremeno vidim i nju." ,,Ti možda ličiš na nju, Džo, ali ti nisi kao ona. Sve što počneš, završiš, ti tvrdoglava glavo." „1 ja sam pobegla odavde." ,,Ne, ti si otišla odavde", ispravi je. ,,Otišla si da stvoriš sebi život koji si želela. To je drugačije od napuštanja života koji si već imala i svih Ijudi kojima si bila potrebna. Ti nisi Anabel." Stavio joj je ruku na rame i blago je pogladio. ,,A luda si koliko i svi mi ostali u porodici." 256 Ona se nasmeja. ,,E pa, to je utešno, zar ne?" Bilo ie već kasno kada je Suzan Piters išetala iz iznajmljene kućice i besno krenula prema pećini. Imala je gadnu svadu sa mužem _ a morala je to da radi tiho, da ne bi uznemirila prijatelje koji su sa njima iznajmili kućicu na nedelju dana. On je idiot, zaključila je. Nije više ni znala zašto se uopšte udala za njega, a još manje zašto je ostala sa njim u braku već tri godine - da ne pominje još dve godine zajedničkog života pre braka. Svaki put kada bi samo pomenula kupovinu kuće, on bi se smračio. I odmah bi počeo da drobi o isplatama u gotovini, i taksama, i održavanju te kuće, i o parama, parama i samo o parama. Zašto li su se onda oboje ubijali od posla? Da li treba do kraja života da živi u stančiću u Atlanti?
Neka ide do davola sve, pomislila je i zabacila talasasti snop svoje tamnosmede kose. Želela je dvorište, bašticu, kuhinju gde bi mogla da vežba da kuva sva gurmanska jela koja je učila na kursu kuvanja. Ali, sve što je mogla da izvuče od Toma bilo je to ,,jednog dana". Jednog dana. Pa, kada će doći taj dan? Ispinjena besom i gadenjem, skočila je dole na plažu i skinula cipele da bi mogla da zaroni prste u pesak dok zuri u mirnu vodu koja je zapljuskivala trup brodića koji su iznajmili. Bez ikakvih problema je dao pare za glupavi brod da bi svakog prokletog dana mogao da dolazi ovde na pecanje. Imali su dovoljno za isplatu u gotovini. Nalaktila se na koleno i gledala mrzovoljno kako mesec plovi nebom iznad nje. Raspitala se sve oko kredita i otplate na rate i kamatnih stopa. Toliko je želela tu slatku kućicu u ulici sa breskvinim drvetom. Naravno, bilo bi teško prvih nekoliko godina, ali bi se snašli. Bila je toliko pozitivna i puna nade da će se on, kada je sa njim razgovarala o ulaganju u neku nekretninu i o tome da treba da prekinu beskonačni ciklus iznajmljivanja kojekakvih stanova iz meseca u mesec jer ne vodi nikuda, ipak odlučiti za kuću. O, i tako ju je ubijalo to što su Meri Elis i Džim upravo kupili kućicu na tom prelepom mestu. Imali su drvo magnolije u malom dvorištu kuće i letnju kuhinju. Duboko je uzdahnula i poželela da je sačekala da oni odu kući, pa da tek onda počne da nagovara Toma. To bi bilo mnogo pametnije. Znala je koliko je pravo vreme bitno kada je njen muž u pitanju. Ali ovog puta se toliko iznendrala da nije mogla da se kontroliše. Kada se vrate u Atlantu, Tom će otići da pogleda tu kuću u ulici sa breskvinim drvetom, makar morala da ga odvuče za uvo. 257 Cula je korake iza sebe i nastavila da gleda pravo u more. ,,Nerna svrhe da dolaziš ovde i pokušayaš da izgladiš stvar; Tome Pitersu. Još se nisam odljutila. Možda se nikad i ne odljutim." Besna što on nije ni pokušao da se brani, ona obgrli kolena rukama. ,,Samo se ti vrati kući i čuvaj svoju čekovnu knjižicu, pošto je novac jedina stvar do koje ti je stalo. Nemam više ništa da ti kažem." Pošto se ćutanje odužilo, ona besno stisnu zube i okrete se. ,,Slušaj ovamo; Tome,...oh..." Rumenilo stidai neprijatnosti jurnu joj u obraze kada je ugledala lice potpunog neznanca. ,,Izvinite. Mislila sam da ste neko drugi." On se nasmeja šarmantno, sa veselim odsjajem u očima. ,,U redu je. I ja ću da zamišljam da ste neko drugi."
Cim je prvi nagoveštaj straha poslao vrisak u njeno grlo, napao juje. Ni ovoga puta neće biti savršeno, zaključio je posmatrajući je dok je ležala presamićena kraj njegovih nogu. Nije planirao ovu iznenadnu priliku za vežbanje, ali noćas nije mogao da xaspi. Njegova glava bila je puna Džo, a seksualna potreba bila je neočekivano jaka. Bio je veoma Ijut na nju. A zbog toga ju je samo želeo još više. A ova lepa brineta se slučajno zadesila tu, kao poklon, sedeći sasvim sama pored vode pod tajanstvenim velom mesečine. A pametan čovek zna da se poklonu u zube ne gleda. Da se tako izrazim, pomislio je, kezeći se dok ju je nosio u rukama. Ipak će da se sklone malo dalje, odlučio je. U slučaju da dobri stari Tom - ko god to bio - došeta do pećine. Bila je lagana, a njemu je ovakva vežba dobro došla. Zviždao je nemelodično dok ju je nosio po pesku i uz uzanu pukotinu u blizini dina. Trebala mu je mesečina, tako da se smestio na samu ivicu dine. BiJo je živopisno, sa grmljem srebrnastim od mesečine, pomislio je dok ju je spuštao na zemlju. Bilo je pusto. Svojim kaišem joj je vezao ruke, a svilenom maramom koju je uvek nosio začepio usta. Prvo ju je svukao, zadovoljan što je njeno telo bilo u dobroj formi, atletske grade. Zajecala je malo kada joj je svukao farmerice. ,,Ne brini, draga, izgledaš veoma lepo, veoma seksi. Pogotovo na mesečini." Izvadio je svoj fotoaparat - ,,Pentaksov" fotoaparat sa jednim sočivom i refleksnom kontrolom kadra, koji je voleo da koristi za slikanje portreta - zadovoljan što ga je napunio filmom koji zahteya duži proces razyijanja. Sada je želeo da uhvati fine detalje, 258 v inu poput noža. Najverovatnije će morati da radi osvetljavanje Horadivanje da bi postigao baš onakve kontraste i teksturu kakvu želi. Radovao se tom usavrsavanju totograrija. Zviždućući, namestio je blic i ispucao tri snimka pre nego što je počela da trepće. ,,Tako je, tako je. Hoću da saraduješ sa mnom. Tako. Polako. Nekoliko krupnih kadrova tog lepog lica. Oči su najbolje. Uvek je tako." Uzbudio se gledajući kako otvara oči, mutne odbola i zbunjenosti. ,,Prelepo, baš prelepo. Pogledaj ovamo, baš ovamo. Tako je; dušo. Koncentriši se."
Oduševljen, u očima joj je primetio poslušnost i strah. Odložio je aparat, a ona poče da se izmiče. Njeno pomeranje bi zamaglilo snimak, a nije imao nikakav rezervni film veće brzine. I dalje se smešeći, uzeo je pištolj koji je ležao na njegovim uredno savijenim farmericama i pokazao joj ga. ,,Ne želim da se pomeraš. Hoću da budeš mirna, zaista mirna, i radiš sve ono što ti kažem. Poslednje što želim je da upotrebim ovo. Razumela si, zar ne?" Oči joj se ispuniše suzama, a onda one potekoše niz obraze, ali poslušno klimnu glavom. Strah joj je pomutio mozak i, koliko god pokušavala da se ne pomera, drhtavica ju je tresla. ,,Samo ću te slikati. Uradiću seriju fotografija. Nadam se da lepa žena kao ti nema strah od slikanja." Fotoaparat je zamenio pištoljem zadovoljno se smeškajući. ,,Slušaj me dobro sad. Evo šta hoću da uradiš. Savij kolena. Hajde, tako je, i pomeri ih na tvoju levu stranu. Imaš predivno telo. Zašto ga ne bismo prikazali u najboljem svetlu?" Uradila je sve kako joj je rekao, pogleda prikovanog za pištolj. oamo će me slikati, govorila je sebi dišući isprekidano. Onda će je ostaviti na miru. Otići će, Neće je povrediti. Strah joj se ocrtavao u očima i činio da joj koža postane bela kao "nleko, što ga je još više uzbudwalo. Ruke počeše da mu drhte, što je bio znak da više ne može da čeka na sledeću fazu. Srce mu je udaralo, a u glavi mu je pulsiralo dok je polako iiagao fotoaparat na zemlju. Veoma nežno, stavio joj je ruku na grlo zagledavši se duboko u njene oči. ,,Prelepa si", mrmljao je; ,,i tako bespomoćna. Znaš to, zar ne? e postoji ništa što možeš da uradiš. Ja imam sve pod kontrolom. Ja svu moć. Zar ne?" 259 Trgla je glavom nadole, kao da klima potvrdno, a mali prigušeni jecaji odzvanjali su kroz svilenu maramu na njenim ustima. Kada je rukama dotakao njene grudi i stisnuo ih, ona zajeca još jače i divlje zabaci kosu. Potpetice su se zabile u pesak dok je pokušavala da pobegne. On je opkorači. ,,Ne ide ti u prilog." On uzbudeno zadrhta dok se ritala i izvijala pod njim. ,,što se više boriš, više ćeš mi se svidati. Probaj da vrištiš." On joj je opet stisnuo grudi, a onda se sagnuo da ih ugrize. ,,Vrišti, pobogu. Vrišti." Iz nje se odjednom otrže snažan jecaj koji joj razdera grlo. Očajna, boriJa se da se ne uguši, otimala se i pokušavala da zubima, jezikom, usnama nekako tu maramu kojom ju je davio povuče sa strane.
On joj rastayi butine, namerno ostavljajući modrice po njima. I mislio je na Džo dok ju je silovao. Mislio je na duge noge Džo Elen. Na njene seksi usne. Na njene tamnoplave oči dok je mrvio žrtvu nemilosrdnom žestinom. Orgazam je bio izuzetno jak i njegove oči ispuniše se suzama iznenadenja i trijumfa. Ova je toliko bolja od prethodne, shvatio je, odsutno je hvatajući za vrat, stežući sve dok nije prestala da se opire. Dobro je izabrao ovoga puta, pomislio je, i yrhunac se polako pretočio u znoj. Pronašao je svog andela za vežbanje. Povetarac je hladio njegovu vlažnu kožu kada je ustao po fotoaparat. Sećao se kako je čitav proces opisao u svom dnevniku i podsetio je sebe da se nikako ne ponavlja, već usavršava. ,,Možda te silujem, a možda ne." On se nasmeja, a atraktivne bore formirale su se oko njegovih usta i očiju. ,,Možda te povredim, a možda ne. Sve zavisi od toga kako ćeš se ponašati. A sada, samo lezi tu, andele, i misli o tome." Zadovoljan što će neko vreme biti mirna, on promeni sočiva na fotoaparatu. Njene zenice bile su dva ogromna crna meseca koje je okruživao mali deo svetlobraon nijanse. Disala je krako i isprekidano. Zadovoljno je zyiždukao dok je stavljao film u aparat. Ispucao je čitav řilm, pa je ponovo silovao. A onda je odlučio da je povredi. Ipak, izbor, raspoloženje, kontrola bili su potpuno u njegovim rukama. Prestala je da mu se opire. U syakom, osim u fizičkom, smislu prestala je da bude tu. Njeno telo je utrnulo i sada je pripadalo nekom drugom. U svojim mislima ona je bila na sigurnom, sa Tomom, u malom lepom dvorištu još lepše kućice u ulici sa breskvinim drvetom. 260 Jedva da je i osetila kada je sklonio maramu. Uspela je da ispusti samo tihi jecaj, jedva pokušavši da udahne dovoljno vazduha da yrisne. „1 sama znaš da je sada kasno za to." Rekao je to nežno, gotovo sa ljubavlju, dok joj je stezao maramu oko vrata. ,,Ti ćeš sada biti moj andeo." Pritegao je šal, lagano, želeći da što više produži trenutak. Gledao je kako otvara usta, kako se bori za vazduh. Njene potpetice su udarale o pesak, a telo se trzalo. Njegovo disanje je postajalo otežano, moć gaje preplavila, vrištala u njegovoj glavi, jurcala mu kroz vene. Nije bio svestan kada je stao, puštajući je da s mukom povrati svest; a onda je ponovo doveo do ivice