Možda je polako gubila razum, ali njeno telo je i dalje savršeno funkcionisalo. Nije mnogo puta u svom životu osetila taj klik da bi ga sada uzela zdravo za gotovo. A pogotovo kada je to toliko očigledno odjekivalo i kod druge strane... e, to je već bilo nešto o čemu vredi razmišljati. To je, bar za sada, još uvek bilo nešto što je mogla kontrolisati, što je mogla razumeti, analizirati i nabrojati izbore koji su pred njom. Ali znala je da je problem kod takvih klikova to što sa njima dolazi 1 svrab. A problem sa svrabom je taj što on dosaduje i dosaduje dok jednostavno ne oterate sve do davola i dobro se počešete. ,,Moraćemo da požurimo", ona reče Nejtanu i pode ka bočnim yratima. ,,Znam. Ti si u odredu za nameštanje kreveta. Neću te dugo zadržavati. Nameravam da idem da se motam oko Brajana dok me ne nahrani." ,,Ako nisi zauzet možda možeš da ga nagovoriš da kasnije izadete. Odete na plažu ili na pecanje. Previše vremena provodi u kući." ,,On to voli." ,,Znam." Okrenula se prema dugačkom hodniku gde se, preko čitavog zida; pružala velika slika na kojoj su bile naslikane šuma i reka. ,,Ali to ne znači da mora da robuje Utočištu svakog sata i svakog dana." Pritisnula je šarku i deo te velike zidne slike se otvorio. ,,To je pomalo neobičan opis", komentarisao je Nejtan ulazeći unutra za njom, pa gore uz stepenice sve do dela kuće koji je nekada bio odaja za sluge, a sada je bio tajni prolaz u porodično krilo. ,,Da robuje Utočištu." ,,To je upravo ono što radi. Zapravo to je ono što svi mi radimo kada smo ovde." Pošto se popela uz stepenice, okrenula se nalevo. Kada je prošla pored prvih otvorenih vrata, bacila je pogled na Leksinu sobu. Veliki; stari krevet sa baldahinom je bio prazan. Nenamešten, naravno. Odeća je bila razbacana svuda po sobi - po skupocenom tepihu, ina izelancanom podu, finim stolicama iz vremena kraljice Ane. Mirisi losiona za telo, parfema i finog pudera lebdeli su u yazduhu slaveći ženu. ,,Pa, ne baš svi", promrmljala je Džo i nastavila dalje. Izvadila je ključ iz džepa i otključala uzana vrata. Nejtan podiže obrve od iznenadenja kada je ušao unutra. Bila je to kompletno opremljena i besprekorno uredena mračna komora. Stari i pohabani ćilim štitio je pod od borovine; debeli zastori bili su spušteni i čvrsto prikačeni preko dvokrilnih prozora. Tu su bile postavljene police od praktičnog sivog metala na kojima su se nalazile bočice sa hemikalijama, plastične kadice. Na drugima su bile kutije od
tvrdog, crnog kartona, za koji je pretpostavio da služi da se u njemu drže papir, kontaktne ploče i otisci. Pored su bili dugački drveni radni sto i visoka stolica. ,,Nisam znao da i ovde imaš svoju mračnu komoru." ,,,Nekada je tu bilo kupatilo i svlačionica." Džo je upalila svetlo; a onda počela da razgleda snimke koje je sinoć razvila, a koji su još uvek visili na konopcu za sušenje. ,,Sela sam tetki Kejt na glavu dok mi nije dozvolila da izbacim zid i deo opreme i pretvorim ovu prostoriju u svoje mesto za rad. Tri godine sam štedela da bih mogla da kupim ovu opremu." Blago je prešla rukom po aparatu za uveličavanje, sećajući se kako je bojažljivo pitala za njegovu cenu brojeći svaki svoj peni. ,,Kejt je mi je ovo kupuila za šesnaesti rodendan. Brajan mi je poklonio police i radni sto. Leksi mi je nabavila papir i rastvor za razvijanje. Tako su me iznenadili. Bio je to najbolji rodendan koji sam ikada imala." ,,Porodica koja ispunjava želje", reče Nejtan primetivši da nije nijednom pomenula svog oca. ,,Da, zaista je ponekad tako." Klimnula je glavom na njegovo neizgovoreno pitanje. ,,Dao mi je sobu. Na kraju krajeva, mom ocu uopšte nije bilo lako da se odrekne zida." Okrenula se da dołwati kutiju iznad aparata za matiranje fotografija. ,,Sakupljam snimke za knjigu za koju sam potpisala ugovor. Ovo su najverovatnije najbolje od mnogih koje imam, mada još uvek treba da napravim uži izbor." ,,Potpisala si ugovor za knjigu? Pa, to je odlično." ,,Još ćemo videti. Za sada je to samo nešto čime se zanimam." Zakoračila je unazad kada je on prišao bliže kutiji, a zatim gurnula palčeve u zadnje džepove od farmerica. Bilo mu je dovoljno da pogleda prvi snimak i słwati da je bila i vise nego sposobna. Njegov otac je bio sposoban, razmišljao je Nejtan, ponekad inspirisan. Ali, ako je ona sebe smatrala učenikom Dejvida Dilejnija, i te kako je nadmašila svog mentora. 109 Crno-bela fotografija odisala je uzbudenjem, sa toliko jasnim linijama kao da su izrezane skalpelom. Bio je to prikaz mosta koji se izdiže nad ustalasanom vodom - beli most koji je pust, tamna voda nemirna, i sunce koje upravo izbija na dalekom horizontu. Na drugoj fotografiji bilo je jedno usamljeno drvo, sa ogoljenim granama koje su se širile nad pustim, tek izoranim poljem. Mogao je izbrojati sve brazde na njemu. Gledao ih je sve pažljivo ne govoreći ništa, s vremena na vreme potpuno pod utiskom toga šta ona sve može da vidi, da zamrzne i ponese sa sobom.
Došao je do jedne fotografije koja je slikana noću. Zgrada od cigle, tamna sa neosvetljenim prozorima osim tri prozora na najyišem spratu koji su sijali kao svetionici u tamnoj noći. Video je vlagu na ciglama, blagu sumaglicu koja je lebdela nad tamnim baricama. Osetio je hladan i ylažan vazduh na svojoj koži. ,,Predivne su. Mada to već i sama znaš. Bila bi smešno neurotična i skromna kada ne bi bila svesna svog ogromnog talenta." ,,Ne bih rekla da sam skromna", blago se nasmejala. ,,Neurotična, verovatno. Umetnost traži neurozu." ,,Ne bih rekao da si neurotična." On je, radoznao, spustio poslednju fotografiju da bi mogao da joj posmatra lice. ,,Pre da si usamljena. Zašto si tako usamljena?" ,,Ne znam o čemu pričaš. Moj posao..." ,,...je briljantan", prekinu je, ,,i dotiče dušu. Na svakoj od ovih fotografija izgleda kao da je neko upravo otišao i kao da si samo ti ostala; sama , bez ikoga." Osećala se veoma nelagodno. Uzela mu je fotografiju iz ruku i stavila je nazad u kutiju. ,,Nisam nešto posebno zainteresovana za fotografisanje portreta. To nije ono što ja radim." ,,Džo!" Vrhovoma prstiju je nežno dotakao njene obraze i video je, po titraju u njenim očima, da je ovaj jednostavni gest pomalo uplašio. ,,Sama si izbacila Ijude sa svojih fotografija. To čini tvoj rad yizuelno mnogo emotivnijim i jačim, tako da prosto ošamuti gledaoca. AJi, kako se to odražava na tvoj život?" ,,Moj posao je moj život." Uz snažan prasak ona odloži kutiju sa fotografijama nazad na policu. ,,A sada, kao što sam i rekla, u gužvi sam." ,,Neću još dugo." Ipak, slučajno se okrenuo i neobavezno počeo da gleda snimke koji su bili okačeni da se suše. Kada se nasmejao, Džo je povila ramena i samo što nije počela da reži. ,,Za nekoga ko tvrdi da ga fotografisanje portreta nimalo ne interesuje zaista si pogodila pravo u centar." 110 Mršteći se, prišla je i videla da je mislio na jednu od fotografija koje je snimila dan ranije, u kampu. ,,To ne spada u moje radove. To je..." ,,Fantastično", dovršio je. ,,Zabavno je, čak i intimno. To je doktorka koja je oko struka zagrlila tvoju sestru. Ko je žena sa širokim osmehom?"
,,Džini Pendleton", promrmljala je Džo, praveći se da je ovo uopšte ne interesuje. Džinin osmeh je bio upravo takav: širok, plodan i pun nade. ,,Ona je prijateljica." ,,One su sve prijateljice. Vidi se - ta naklonjenost i ta tipično ženska povezanost. A vidi se i da je i fotograf u toj vezi, možda ne na slici, ali da je definitivno povezan sa ženama sa fotografije." Džo se premeštala sa noge na nogu; bilo joj je neprijatno. ,,Bile smo pijane ili samo što nismo." ,,Odlično. Ovo je nesumnjivo nepodobno za temu knjige na kojoj ti sada radiš, ali treba da je imaš na umu ako budeš radila neku drugu. Nikada ne škodi da kombinuješ malo zabave sa tim osećanjem straha i uznemirenosti koji imaš u sebi." ,,Ti samo voliš da gledaš atraktivne polupijane ženske, zar ne?" ,,Zašto da ne?" Dodirnuo joj je bradu blago joj podižući glavu do trenutka kada je pokušala da je okrene u stranu. ,,Voleo bih da vidim i tebe na jednoj ovakvoj slici kada sledeći put budeš bila tako raskalašna i slobodna." Njegove su oči bile tople i prijateljske, tako prokleto atraktivne zbog načina na koji su gledale u njene; taj pogled bio je tako direktan i prodoran. Opet je osetila onaj klik, ali ovoga puta mnogo jače. ,,Idi odavde; Nejtane." ,,U redu." Pre nego što je bilo ko od njih i uspeo da pomisli na to, on je spustio glavu i svojim usnama ovlaš dotakao njene. A onda ih je opet prislonio uz njene, malo duže, malo snažnije. Srdačnije nego što je očekiyao, i sa više uzbudenja, pomislio je dok ga je gledala čvrsto otvorenih očiju, ne trepćući, do kraja. ,,Ti drhtiš", tiho joj je rekao. ,,Ne drhtim." Prešao je palcem preko njene donje usne pre nego što je spustio ruke. ,,Pa, jedno od nas je sigurno." Bila je na smrt preplašena da će to opet uraditi. ,,Još nisi otišao." ,,Izgleda da nisam - bar ne onako kako ti misliš." Ovoga puta je prislonio usne na njeno čelo. Nije se tresla, ali je njeno srce tuklo i preskakalo kao ludo. ,,Ne; sigurno ne onako kako ti misliš." Kada je otišao, okrenula se prema prozoru i brzo podigla zastore. Bio joj je potreban čist vazduh da rashladi njenu uzavrelu krv i razbistri 111 glavu. Čak i dok ga je udisala punim plućima, videla je mušku priliku kako stoji na ivici dine. Kosa mu je letela na vetru, a košulja lepršala. Sam, pošto je njen otac uvek bio sam, zatvarao bi se pred svakom osobom koja bi mu pružala ruku; sam, iza tog tankog nevidljivog zida
koji je izgradio. Sa žestokim naporom ona je opet zatvorila prozor uz tresak i brzo navukla zastore. Do vraga, ona nije bila njen otac. I nije bila njena majka. Ona je bila ona. Svoja. I možda je zato bilo trenutaka kada se osećala kao da nikom ne pripada. DESETO POGLAYLJE Gif je opet nešto zviždao. Nejtan je pokušavao da otkrije o kojoj melodiji je reč, dok je savladivao svoju prženicu za kuhinjskim pultom, ali ova ga je melodija ipak ostayljala u mraku. Mogao je samo da pretpostavi da je Gif previše zašao u neku vrstu američkog kantrija za Nejtanovo ograničeno obrazovanje. Covek je očigledno bio uvek raspoložen i vedar majstor, zaključio je Nejtan. A bilo je očigledno i da može sve da popravi. Nejtan je bio siguran da je Brajan potpuno verovao u Gifove sposobnosti kada ga je zamolio da, usred jutarnje smene, za vreme doručka, rasklopi mašinu za pranje sudova. Sada je Brajan nastavio da peče, meša i prži, Gif je zviždao i petljao nešto oko mašine; a Nejtan je zaronio u drugu porciju prženica i kompot od jabuka. Nije mogao da se seti da li je ikada uživao u nekom jelu više nego sada. ,,Kako ide, Gife?", Brajan je stao pored Gifa da vidi šta se dešava sa grejačem. ,,Srednje žalosno." ,,Ako ne središ tu stvar da počne da radi do kraja smene, Nejt će morati ručno da pere sve ove sudove." ,,Ja?" Nejtan je progutao sledeći zalogaj. ,,Ja sam samo koristio jedan sud." ,,Pravila kuće. Ako već hoćeš da jedeš u kuhinji, moraćeš i da pokupiš mrve iza sebe, zar ne, Gife?" ,,Aha. Ali neće baš dotle da dode. Srediću je ja već nekako." Bacio je pogled kada je Leksi uletela u kuhinju. ,,Da, da", rekao je smešeći se, ,,srediću ja nju kad dode vreme." 112 Poštedela ga je svog zanosnog treptanja, iznervirana što je izgledao tako slatko sa glupavom bejzbol kapom i u prljavoj majici s kratkim rukavima. ,,Još dva specijaliteta, jedan sa šunkom, drugi sa slaninom. Dva rovita jaja, slanina, dva tvrda pšenična tosta. Gife, skloni ta velika stopala", žalila se; zaobilazeći ga da bi pokupila svoju narudžbinu. Čim je izašla iz kuhinje, Gif poče glasnije da se kikoće. ,,Ova tvoja sestra je prokleto lepo stvorenje, Bri."
,,Kako ti kažeš, Gife." Brajan razbi dva jaja i stavi ih u tiganj. ,,Luda je za mnom." ,,Vidi se. Kako je samo bila ushićena kada te je videla!" Gif je šmrknuo, lupkajući dršku šrafcigera o svoj dlan. ,,To je njen način. Ona hoće muškarca koji će da ide za njom i njuška je kao kuče, a kad ne dobije to što traži, naroguši se i digne nos. Leći će i ona na rudu. Samo moraš da shvatiš kako odredena žena funkcioniše, i toje sve." ,,Ko uopšte razume kako bilo koja žena funkcioniše?" Brajan je mahao svojom kutlačom Nejtanu ispred nosa. ,,Razumeš li ti, Nejte?" Nejtan je zamišljeno gledao u sledeći zalogaj prženice sa koje se lenjo cedio sirup, a zatim progovorio: ,,Ne. Ne mogu da kažem da razumem. A zaista sam se prilično studiozno bavio njima. Čak se može reći da sam tome posvetio jedan mali deo života, uz svakakve rezultate." ,,Nije važno kako sve one generalno funkcionišu." Gif je strpljivo počeo da menja šrafove. ,,Moraš da se usredsrediš na jednu. Isto kao i motor. Ne mora da znači da će jedan funkcionisati na potpuno isti način kao drugi, čak iako su potpuno iste marke i ako je model isti. Jednostavno, svako ima svoj poseban ćef. A sada, Aleksa..." Izvadio je jedan šraf i pažljivo birao drugi koji će ga zameniti. ,,Preterano je lepa za svoje dobro. Previše misli na to, previše se brine o tome." Jma toliko šminke na pultu njenog kupatila da može da ofarba čitav Las Vegas ako želi", dodao je Brajan. ,,Neke žene to smatraju svojom obavezom. Vidiš, Leksi se iznervira ako muškarac nije zaslepljen njenom lepotom dvadeset četiri sata dnevno, a ako i jeste zaslepljen dvadeset četiri časa dnevno, ona ga smatra idiotom jer kod nje ne vidi ništa osim njenog izgleda. štos je u tome da postaviš granicu, pa onda izabereš pravo vreme i mesto da je predeš." Brajan je prebacio jaja u tanjir. Da, Leksi je zaista takva; mislio je. Uvek kontrira i nendra. ,,Mnogo tu ima posla, koliko ja vidim." 113 ,,Tako ti je to, Bri, žene su posao." Gif je čvrknuo rub svog kačketa, a rupice na obrazima mu odjednom sevnuše. „1 to je deo te privlačnosti. Evo, popravio sam je", dodao je pokazujući na mašinu za pranje sudova. Mereći vreme; izračunao je da Leksi svakog trenutka treba da ude po još narudžbina. ,,Džini, ja i još neki razmišljamo o tome da napravimo
logorsku vatru večeras na plaži", odjednom je rekao. ,,Dole kod dine Riblji orao. Imam dosta cepanica, a i noć će biti vedra." Kada je Leksi uletela na vrata, Gif je bio veoma zadovoljan. ,,Možda ne bi bilo loše da kažemo i gostima koji su ovde, da i Ijudi iz bungalova i kamperi znaju." ,,Sta da znaju?", navaljivala je Leksi. ,,Pa, za logorsku vatru." ,,Večeras?" Njene oči zasijaše dok je stavljala sudove na kuhinjski pult. ,,Gde?" ,,Kod Ribljeg orla. Gif je pažljivo odlagao alat u ulubljenu metalnu kutiju, a zatim rekao: ,,Brajane; ti dolaziš?" ,,Ne znam, Gife. Imam dosta posla oko papirologije koji treba da zayršim." ,,Ma, daj, Bri." Leksi ga je napadno gurkala dok je krenuo da slaže novu porudžbinu. ,,Ne budi dosadan. Svi ćemo doći." Nadajući se da će to iznervirati Gifa, lice joj je obasjao zavodnički osmeh upućen Nejtanu. „1 ti ćeš biti tamo, zar ne? Nema ničeg boljeg od logorske vatre na plaži." ,,Nema šanse da propustim tako nešto." Ipak je oprezno uputio pogled prema Gifu nadajući se da je čovek odložio svoj čekić. ,,Odlično." Dok je prolazila pored njega, uputila mu je jedan zadovoljni osmeh jačine reflektora, koji je čuvala za specijalne prilike. ,,Proneću vest." Gif je počešao bradu, a zatim ustao i proteglio se. ,,Nema potrebe da se osećaš neprijatno, Nejte. Flertovanje je Leksino prirodno stanje." ,,Uh, uh." Nejtan je merkao torbu sa alatom razmišljajući o svim potencijalnim oružjima u njoj. ,,To mi uopšte ne smeta." Gif uze keks iz činije i poče da ga jede. ,,Covek koji pored sebe želi prelepu ženu mora da očekuje malo flerta sa njene strane i mnogo muških pogleda. Tako da ti možeš slobodno da gledaš koliko god hoćeš." Gif je spakovao svoju torbu ł namignuo: ,,Ali, ako uradiš nešto više od gledanja, nas dvojica ćemo morati da razgovaramo. Yidimo se večeras." Otišao je zviždeći. 114 Znaš, Bri..." Nejtan uze tanjir i odnese ga do sudopere. ,,Ovaj t' irna bicepse tvrde kao stena. Mislim da mi neće pasti na pamet čakni da gledam." Pametno razmišljanje. A sada možeš da platiš taj doručak tako što ćeš da mi pomogneš da napunim ovu mašinu za pranje sudova." Nisam za društvo, Kejt. Mislim da ću večeras malo da radim u mračnoj komori."
Nećeš ti msta da radis. Rejt je odmarsirala do Uzomog toaletnog stočića, podigla jednostavnu četku sa drvenom ručkom i bacila je prema Džo. ,,Stavićeš neki karmin, očešljaćeš se i otići pravo na tu žurku oko logorske vatre. Igraćeš na pesku, piti vino, i tako mi boga, odlično ćeš se provesti." Pre nego što je Džo i pokušala da protestvuje na to, Kejt je već digla ruku u stilu saobraćajca. ,,Ne trudi se. Već sam vodila istu borbu sa Brajanom i dobila rundu. I ti bi trebalo da baciš peškir." Kada joj je dobacila četku, Džo je brzo uhvati da je ne bi pogodila u glavu. ,,Ne vidim zašto je toliko važno da..." ,,Važno je", procedila je Kejt kroz zube i silom otvorila vrata ormara od ružinog drveta. ,,Važno je da Ijudi u ovoj kući nauče da se zabavljaju s vremena na vreme. Kada završim sa tobom, idem da se obračunam sa tvojim ocem." Džo je šmrknula i zavalila se u krevet. ,,Nema šanse." ,,Ići će. I te kako će ići"; Kejt je Ijutito rekla dok je gledala šta ima od odeće u Džoinom ormaru. ,,Pa makar morala da ga onesvestim i odvučem do plaže. Zar nemaš nijednu bluzu koja bar malo izgleda kao da ti je važno šta imaš na sebi?" Zgadena, gurnula je vešalice u stranu. ,,Nešto malo atraktivnije ili sa malo više stila?" I ne čekajući odgovor, otišla je do vrata dozivajući Leksi: ,,Aleksa! Izaberi neku tvoju bluzu za sestru i donesi je ovamo." ,,Neću njenu odeću!" Uznemirena, Džo je skočila. ,,Ako ću već da idem, ići ću u svojoj odeći. lonako ne idem, tako da nema potrebe za tim." ,,Ideš, ideš. I uvij malo tu kosu. Dosadilo mi je da je gledam kako ti samo tako visi oko lica." ,,Nemam čime da uvijem kosu, baš i ako bih želela da imam wijenu kosu, a ne želim." ,,Ah!", bio je jedini Kejtin odgovor. ,,Aleksa, donesi svoju bluzu i one dobre viklere kod sestre u sobu." ,,Ne dolazi ovamo sa tim, Leksi", vikala je Džo. ,,Kejt, nemam više šesnaest godina." ,,Ne, nemaš." Kejt je klimnula glavom, a male zlatne minduše poslušno su pratile pokret njene glave. ,,Ti si odrasla žena. I to 115 veoma lepa. Već je vreme da toga budeš svesna. A sada, ovako: otići ćeš tamo i potrudićeš se da izgledaš lepo, i neću da trpim nikakav bezobrazluk. Prokleta deca, suprotstavljaju mi se na sve moguće načine", promrmljala je i odšetala u Džoino kupatilo. ,,Nema ni traga od
maskare. Ako želiš da budeš kaluderica, idi u manastir. Karmin nije davolova alatka." Sa bluzom obešenom preko ramena i kutijom viklera Leksi je ušla u sobu. Bila je dobro raspoložena zbog iščekivanja predstojeće žurke; tako da je počela da se kikoće i iznenadeno podigla obrve obraćajući se Džo: ,,Nervozna?" ,,Veoma. Neću da mi kosa bude kovrdžava." ,,Ma, opusti se; Džo Elen." Leksi je bacila viklere na toaletni stočić, a onda je počela da se ogleda proveravajući da li je sve na mestu. šminka joj je bila blaga, prilagodena prilici kakva je opuštena žurka na plaži. U svakom slučaju, veoma je dobro izgledala na svetlu koje baca logorska vatra. Yećina će doći u farmericama, znala je, tako da će njena duga graciozna suknja posuta crvenim bobicama predstavljati veoma interesantan detalj. „1 ne pada mi na pamet da nosim tvoje stvari." ,,Kako hoćeš." Leksi se okrenula, napućila usta i jednim pogledom osmotrila svoju sestru. Bila je toliko raspoložena da je čak bila i druželjubiva. ,,Mmm... Ukrasi i volani nisu tvoj stil." ,,E, pa to je novost. Cekaj, molim te, da zapišem to." Leksi je pustila da sestrin sarkazam sklizne preko njenih naparfemisanih ramena i polako obišla krug oko nje. ,,Imaš li neku jednostavnu crnu majicu koja nije toliko vrećasta da dve osobe mogu da stanu u nju?" Džo je oprezno klimnula glavom. ,,Verovatno." ,,A crne farmerice?" Na Džoino sleganje ramenima u znak pristanka, Leksi je počela da lupka prstima po svojim usnama. ,,Onda ćemo da idemo na taj fazon. Slatko i moderno. Možda neke minduše i dobar kaiš da ide uz to, ali samo to. I bez kovrdža." ,,Bez kovrdža?" ,,Bez, ali ti je ipak potrebno sredivanje." Leksi je nastayila da lupka prstima, skupljajući oči i klimajući glavom. ,,Mogu da te sredim. Malo da se odseče tamo, malo ovamo." ,,Da odsečeš?" Džo je obe ruke stavila na kosu u želji da se odbrani od Leksi. ,,Kako to misliš da odsečeš? Ne dam ti da mi kratiš kosu." ,,Za čim žališ? lonako ti samo visi oko lica." ,,Upravo tako." 116 Kejt je uletela u sobu. ,,Leksi je vešta sa kosom. Ona mi sreduje kosu kada ne mogu da odem do kopna da je tamo sredim. Džo, idi operi kosu. Leksi, donesi one tvoje makaze." ,,Super." Poražena, raširila je ruke u znak neodobravanja. ,,Baš super. Ako me oćelavi, bar neću morati da sedim na pesku sa gomilom budala i da pola noći slušam nekoga kako peva ,,Kum ba ja"."
Petnaestak minuta kasnije sedela je sa peškirom pripijenim uz telo dok su pramenovi odsečene kose leteli oko nje. ,,Božel" Džo je prekrila lice rukama. ,,Ja sam luda. Sad je gotovo." ,,Prestani da se koprcaš", naredila joj je Leksi, pokušavajući da bude ozbiljna, što joj je teško polazilo za rukom. ,,Nisam još ništa naročito uradila. Zamisli samo koliko će ti ovo pomoći da te tetka Kejt mako ostavi na miru." ,,Da." Džo je pokušavala da opusti ramena. ,,Da, to je to." ,,Imaš prelepu kosu, Džo. Lepo telo i prirodno talasastu kosu." Malo se napućila proučavajući u ogledalu svoju spiralnu grivu. ,,Ne znam zašto ja moram da dajerrrtolike pare na lokne. Kosa mi je prava kao stena." Slegla je ramenima i ponovo se koncentrisala na šišanje. ,,Tebi samo treba jedno dobro šišanje. A ja ću te ošišati tako da više nećeš imati mnogo posla oko kose." ,,Ni do sada nisam ništa posebno radila sa kosom." ,,Zato je tako i izgledala. A sada neće." ,,Samo nemoj da odsečeš pre..." Džo raskolači oči i proguta veliku knedlu dok je gledala kako joj nekoliko santimetara kose pada u krilo. ,,Bože! O, božel šta si to uradila?" ,,Smiri se, šišam ti šiške. Ništa više." ,,Šiške? Siške? Nisam tražila šiške." ,,E, pa, upravo ih dobijaš. Lepo izravnane; do obrva. Oči su ono najbolje na tebi. Ovo će ih istaći, a, osim toga, frizura je neobavezna, prirodna, i baš ti pristaje." Nastayila je da češlja i da seče, zatiro bi zakoračila unazad gledajući je ispitivački, a onda bi opet još malo odsekla. ,,Svida mi se. Da, baš mi se svida ova frizura." ,,Drago mi je zbog tebe", promrmljala je Džo. ,,Onda je ti nosi." ,,Na kraju ćeš mi se još i izvinjavati." Leksi je sipala nekakav gel na dlan; protrljala ruke sa njim, a onda ih provukla kroz Džoinu vlažnu kosu. ,,Ne treba ti mnogo ovoga, otprilike deset grama." Džo je namrgodeno gledala u tubu sa gelom. ,,Ja to ne koristim." ,,Od sada ćeš koristiti. Samo malo", ponovila je, a zatim uključila fen. ,,Možeš i da je sušiš bez fena, ali ovako ćeš dobiti na gustini. Neće ti trebati više od deset minuta svakog jutra da je namestiš." 117 ,,Do sada mi nije trebalo više od dva. Koja je svrha, onda?" Džo je u sebi govorila kako joj nije važna frizura. Bila je umorna od sedenja na stolici i čitave te frke oko kose, i to je bilo sve. Nije bila nervozna.
,,U redu." Leksi je isključila fen i izvukla gajtan iz zida. ,,Ti samo popuješ i pronalaziš Ijudima mane. Slobodno idi i izgledaj kao neka baba! Boli me dupe." Izletela je napolje ostavljajući Džo u lošem raspoloženju. Medutim, kada je uhvatila svoj odraz u ogledalu, zastala je i prišla bliže. Izgledalo je... lepo, zaključila je; a zatim je rukom prošla kroz pramenove kose. Umesto da samo visi; ona je bila bujna, primetila je; stepenasto išišana od ušiju pa nazad, prema potiljku. Bila je nekako lepršava, opet je zaključila. A šiške i nisu bile tako loša ideja. Da bi videla kako će to da izgleda, zatresla je glavom. I sve se manje-više opet vratilo na svoje mesto. Uzela je svoju četku i prošla njom kroz kosu gledajući kako se podiže i lagano spušta u lepe, uredne i guste pramenove. Uredno je, pomislila je. Bez mnogo frke a sa stilom. Priznala je sebi da fizura, ipak, ima stila, i to joj je prijalo. Odjednom su je preplavila sećanja u kojima ona sedi na ivici kreveta dok ju je mama češljala. Imaš predwnu kosu, Džo Elen. Tako gustu i svilenkastu. Ona će biti tvoj ponos i dika. Iste je boje kao i tvoja, mama. Znam. Anabel se nasmeja i zagrli je čvrsto. Ti ćeš biti moja mala bliznakinja. ,,Ne mogu da ti budem bliznakirija, mama'^prošaputala je Džo. ,,Ne rnogu da budem kao ti." Da li zbog toga nikada nije imala želju da uradi sa kosom nešto više od vezivanja kose u rep? Da li je to bio razlog zašto nikada nije imala čak ni maskaru u svom kupatilu? Da li je njena tvrdoglavost, pitala se Džo, ili možda strah bio razlog zbog čega nije trošila više od pet minuta dnevno na svoj izgled? I zbog čega do sada zaista nije dobro zavirila u samu sebe? Ako želi da ostane pri zdravoj pameti, razmišljala je, moraće da nauči da se suoči sa onim što vidi svaki dan u ogledalu. A suočavajući se sa tim, razmišljala je, naučiće da to što vidi i prihvati. Udahnula je svež vazduh; a zatim izašla iz sobe i otišla kod Leksi. Leksi je bila u kupatilu i birala je karmin iz gomile razbacane šminke na pultu. 118 Izvini " Kako Leksi nije mšta rekla, ona se odluči da napravi još jedan korak ka pomirenju. ,,Leksi, izvini. Bila si potpuno u pravu. Bila sam kučka i stalno sam nešto zanovetala." Leksi je buljila u malu zlatnu tubu gledajuci kako glatki crvem štapić ide gore-dole. ,,Zašto?" ,,Bojim se."
"SvSa " Bilo je to olakšanje za nju, to da je konačno nekome priznala. ,Sve me plaši ovih dana. Cak i nova frizura." Jspela je nekako da se nasmeje. ,,Cak i fantastična nova frizura. Leksi je polako počela da popušta, uputwsi joj blagi osmeh kada im se pogledi susreše u ogledalu. BStvarno je fantastična. Mada bi izgledalo još bolje kada bi imala malo boje na sebi, malo smmke na "DŽO je uzdahnula i pogledala lično odeljenje za kozmetiku svoje sestre. ,,Zašto da ne? Mogu li da uzmem nešto od oyoga?"^ Sve ti je to dobro. Nama odgovaraju iste boje. okrenula ka ogledalu i Pažljivo namazala usne. ,,Džo; je Iž te l°,Ne. Ja se odlično snalazim sama." Džo uze kutijicu sa rumenilom i poče da je miriše. ,,To me jedino ne plaši." ,,Čudno. To je jedina stvar koja mene plasi. Yatra se uzdigla sa belog peska prema crnom nebu prepunom diiamanata. Poput nekakvog druidskog rituala pomislio je Nejtan dok je pijuckao ledeno plvo i gledao plamen. Mogao je da zamisli Ijude u čudmm odorama kako igraju oko vatre nudeci zrtve nekom primitivnom i izgladnelom božanstvu. Zatim se pitao odakle mu je tako nesto palo na pamet, a onda j uzeo ioš iedan cug da bi odagnao tu sliku. Noć ie bila hladna, vatra vrela, a plaža, tako cesto pusta, sada je bila prepuna Ijudi, ritmova i muzike. On jednostavno; nije potpuno spreman da bude deo te atmosfere. Gledao 3e to zavodrud plesanje, tu plimu i oseku muškaraca i žena i njAcmh medusot 6nerA razmišljao je i o slikama koje mu je Džo pokazala tog jutra, o tim zamrznutim deloV1ma samoće. Možda ga je i to navelo, zaključio je, da pomisli koliko je i sam bio usamljen. ,,Hej, lepi." Džini je skočila na pesak pored njega. ,,sta radii tako sam?" ,,Tragam za smislom života." 119 Ona je veselo zviždukala. ,,Pa, to je lako. Samo treba da ga živiš." Ponudila mu je hot-dog, svež i tek skinut sa vatre, dobro ispečen. ,,Pojedi ovo." Nejtan uze zalogaj sa ukusom uglja i peska. ,,Mmmm... Ukusno." Ona se nasmeja, i prijateljski ga potapša po kolenu. ,,Pa, kuvanje napolju mi nije jača strana. Ali spremam odličan doručak u južnjačkom stilu, ako se ikada... naćteš u komšiluku." Ovo je bilo očigledno i suviše jeftino nabacivanje, praćeno njenim pomalo iskrivljenim osmehom, od tekile koju je pila. Nije mogao da odoli, te se i on njoj nasmeja. ,,To je veoma primamljiva ponuda."
,,Pa, šećeru, svaka žena na ostrvu izmedu šesnaest i šezdeset bi želela da te ima. Ja samo osiguravam svoju poziciju u prvom redu." Kako nije bio potpuno siguran kako treba da odreaguje na to, Nejtan se počešao po bradi. ,,Zaista sam Ijubitelj dobrog doručka, ali..."v ,,Šta si mi se tako uozbiljio?" Ovoga puta stegla mu je ruku, kao da proverava veličinu i jačinu njegovog bicepsa. ,,Znaš li šta bi trebalo da uradiš, Nejtane?" ,,Šta to?" ,,Da igraš." ,,Zaista?" ,,Naravno." Ona skoči na noge i pruži mu ruku. ,,Sa mnom. Hajde; momčino. Hajde da malo šutiramo pesak." On joj pruži ruku. Ovaj njen srdačan poziv na igru učinio je da se oseća tako živim, te joj se nasmeja i pristade. ,,Važi." ,,Džini je odvojila severnjaka", prokomentarisao je Gif dok je gledao kako Džini odvlači Nejtana na pesak. ,,Izgleda." Kirbi je polizala ostatke slatkiša od belog sleza sa palca. ,,Ona baš zna da se zabavlja." ,,Nije to baš tako teško." Držeći flašu u rukama, njišući je tamo-amo, Gif je gledao po plaži. Neki Ijudi su igrali, neki su se njihali, drugi su se opružili pored razbuktale vatre, a neki su čak i odšetali u mrak da bi bili sami. Deca su se ćuškala i vikala; a stari su posedali na stolice i ležaljke na plaži razmenjujući tračeve i posmatrajući mlade. ,,Ne žele svi da se dobro zabavljaju." Kirbi je opet pogledala u pravcu dina, ali je videla da im niko ne dolazi u susret iz pravca Utočišta. ,,Znaš, ti si bacila oko na Brajana, aja na Leksi." Gif je prijateljski zagrli, i predloži joj: ,,Zašto ne bismo otišli da igramo? Zveraćemo okolo i iščekivati ih zajedničkim snagama." ,,To ti je dobra ideja." Brajan je polako prilazio dinama. Leksi mu je stajala sa jedne strane, a Džo sa druge. Malo je zastao na vrhu, a zatim dobro osmotrio okolinu. „1 ovo sve, deco moja, sve ovo će jednoga dana biti vaše." ,,Oh, Bri." Leksi ga je ćušnula laktom. ,,Ne budi namćor." Ugledala je Gifa i osetila blagu nervozu kako joj struji telom, dok je gledala kako drži Kirbi u naručju dok plešu. ,,Žudim za rakovima", ona veselo reče i pode prema plaži. ,,Možda bismo sada mogli da pobegnemo odavde", poče Džo. ,,Kejt još uvek pokušava da dovuče tatu ovde. Mogli bismo da krenemo na sever, malo bismo kružili, ali bismo se yratili kući pre nje."
,,Ali bismo posle plaćali za to." Mireći se sa sudbinom, gurnuo je ruke u zadnje džepove od farmerica. ,,Zašto misliš da smo toliko loši u ovim društvenim dešavanjima, Džo Elen?" ,,Previše Hetavejevih na jednom mestu", poče ona. ,,A nedovoljno Pendletonovih", dovršio je. Jzgleda da se Leksi sasvim dobro snalazi", dodao je klimajući glavom prema njihovoj sestri, koja je već bila u centru pažnje, okružena Ijudima. ,,Hajde da odradimo i ovo." Nisu još ni došli do plaže, a Džini je već počela da trči prema njima Ijubeći ih glasno u znak pozdrava. ,,što ste se toliko zadržali? Ja sam već polupijana. Nejte, hajde da donesemo ovim Ijudima malo piva da mogu da nas stignu." Odzujala je po pivo, naletela na nekoga, i zakikotala se. ,,Hej, Morise, hoćeš li da igraš sa mnom? Docti!" Nejtan poče da duva. ,,Ne znam odakle joj tolika energija? Totalno me je iscrpela. Hoćeš pivo?" ,,Doneću ti ga", reče mu Brajan i ode po piće. ,,Svida mi se tvoja kosa." Nejtan prode prstom kroz njene šiške. ,,Baš je lepo." ,,Leksi je nešto petljala sa njom, i to je sve." Jzgledaš predivno." Ruka mu je skliznula sa njenog ramena, preko mišice, a zatim je uhvati za ruku. ,,Je l' imaš nešto protiv?" ,,Ne, ja... Nejtane, ne počinji opet." ,,Prekasno." On joj pride bliže. ,,Već jesam." Njen miris bio je nekako topao, zavodljiv, intrigantan. ,,Stavila si parfem." ,,Leksi..." ,,Svida mi se." On se naže ka njoj i poče da miriše njenu kosu, vrat. Osećala se ošamućeno. ,,Mnogo." Imala je problem da udahne i, iznervirana, pomerila se jedan korak od njega. ,,Nisam ga zato stavila." 121 ,,Ipak mi se svicfa. Hoćeš da igramo?" ,,Ne." ,,Odlično. Neću ni ja. Hajde da sednemo pored vatre i Ijubimo se." To je bilo toliko besmisleno da se gotovo nasmejala. ,,Hajde sarno da sednemo pored vatre. Ako pokušaš bilo šta, moj tata će uzeti pištolj i ubiće te. A pošto si severnjak; niko neće prstom mrdnuti." On se nasmeja i blago je zagrli oko struka, ignorišući saznanje da se ona instinktivno trzala na svaki njegoy dodir. ,,Onda ćemo samo da sedimo."
Doneo joj je pivo i kobasicu na malom drvenom štapu, a onda se smestio pored nje. ,,Vidim, ponela si svoj aparat." Ona instinktiyno stavi ruku na kožnu torbicu koja joj je vislila na kuku. ,,Navika. Sačekaću malo pre nego što ga izvadim. Nekada aparat može da odbije Ijude, ali posle nekoliko piva, nije ih briga ni za šta." ,,Ti, koliko ja znam, ne radiš portrete?" ,,Po pravilu, ne." Ovakvi razgovori su je uvek činili nervoznom. Tražila je cigarete po džepovima. ,,Nežive stvari ne moraš da podmićuješ sa komplimentima ili alkoholom da bi došao do snimka." ,,Popio sam samo jedno pivo." On joj uze upaljač iz ruke, zakloni ga šakom da bi ga zaštitio od vetra sa okeana, a zatim joj pripali cigaretu. Pogledi im se sretoše iznad plamena. ,,A nisi me baš nešto posebno ni podmitila sa komplimentima i laskanjem. Ipak, dozvoliću ti da me slikaš." Posmatrala ga je kroz dim od cigarete. Jake kosti lica, izražajne, snažne oči, upečatljive usne. ,,Možda." Uzela je upaljač iz njegove ruke i stavila ga u džep. šta bi to videla kroz objektiv fotoaparata, pitala se. I kako bi to što sad vidi izgledalo iz njene perspektive? ,,Možda i hoću." ,,Da li bi ti bilo neprijatno kada bih ti rekao da te ovde čekam čitavo veče?" Njene oči se opet sretoše sa njegovim, a zatim ona skrete pogled. ,,Veoma, veoma neprijatno." ,,Onda neću to više da pominjem", on veselo reče, ,,kao ni to da sam te posmatrao kako stojiš tamo izmedu dina; i pomislio: Evo je. šta ju je toliko zadržalo?" Džo je pričvrstila štap izmedu nogu da bi oslobodila ruku za pivo. Ruka joj je bila oznojena od nervoze. ,,Nisam se baš toliko zadržala. Vatra je upaljena tek pre sat vremena." ,,Ne mislim samo na večerašnju žurku. A čini mi se i da je suvišno da pomenem koliko me neverovatno privlačiš." 122 ,,Mislim da ne bi trebalo..." "Tako da mislim da bi, sve u svemu, trebalo da pričamo o nečernu drugom." On joj se nasmeja ushićen zbog njenog zbunjenog izraza lica i blagog mrštenja na tim prelepim, punim usnama. Ovde ima mnogo interesantnih lica. ^Mogla bi da uradiš još iednii knjigu samo o tome. Nazovi je ,,Lica Želje"." On se polako pomerio tako da su im se sada kolena dodirivala. Džo ga je posmatrala zadivljena lakoćom i ugladenošću njegovih gestova. Očigledno da su oni upravo to i bili, gestovi. Bilo koji muškarac
koji učini da ženino srce preskače u grudima sa ne više od nekoliko spontano izgovorenih reči uz osmeh, mora da ima spremne gomile taktika i caka u rukavu. ,,Još nisam ni završila knjigu za koju me veže ugovor, tako da ne razmišljam o radu na drugoj." ,,Ali vremenom ćeš razmišljati. Imaš previše talenta i ambicije i bilo bi glupo da o tome ne razmišljaš. Ali, za sada, zašto ne bi zadovoljila moju radoznalost i rekla mi nešto više o ovim Ijudima ovd e ,,Ko te zanima?" ,,Svi. Baš svako od njih." Džo je okrenula kobasicu prema plamenu gledajući kako se mast u njoj nakuplja i lagano krčka na vatri. ,,To je gospodin Broudi - onaj tamo starac koji nosi beli kačket i drži bebu u krilu. To je njegovo praunuče, mislim da je četvrto po redu, ako sam dobro izračunala. Njegovi roditelji su radili kao posluga u Utočištu krajem prošlog veka. Roden je ovde na ostrvu, i ovde je odrastao." „1 odrastao u Utočištu?" ,,Provodio je mnogo vremena u našoj kući, mada su njegovoj porodici dodelili jednu malu kolibu i nešto zemlje za njihovu dugu i odanu službu u Utočištu. Borio se u Drugom svetskom ratu kao oficir artiljerijskog borbenog odreda i išao je po svoju ženu čak u Pariz. Zvala se Mari-Luiz i živela je ovde sa njim sve do smrti, pre tri godine. Imaju četvoro dece, desetoro unučadi i četvoro praunučadi. J džepu uvek nosi pepermint bombone." Okrenula je glavu. ,,Je l' si to hteo?" ,,Upravo sam to hteo." Pitao se da li je bila svesna koliko joj je topline bilo u glasu dok je sve dublje ulazila u priču. ,,Izaberi sada još nekoga." Uzdahnula je smatrajući to pomalo budalastim. Ali, na kraju krajeva, bar je nije činilo nervoznom. ,,A ovo je Lida Yerdon, moja aka iz porodice Pendleton. To je ona umorna, trudna žena koja i svoje dete. Ovo je njeno treće dete za protekle četiri godine, a 123 njen muž Voli je zgodan kao šest davola i nije ni za šta. On je vozač kamiona, i često je na putu. Dobro zaraduje; ali Lida obično ne vidi ništa od tih para." Pored njih protrča dete koje se smejalo i vrištalo od zadovoljstva zaneseno igrom jurnjave sa svojim popustljivim tatom. Džo je ugasila cigaretu zarivajući je duboko u pesak. ,,Kada je Voli kod kuće"; nastavila je, ,,najčešće je pijan ili radi na tome da bude. Do sada ga je dvaput izbacila iz kuće, i dva puta ga primila nazad. Ima jednu malu bebu o
kojoj brine i još jedno dete koje se još uvek drži njene suknje, kao dokaze pomirenja. Mi smo isto godište, Lida i ja, rodene u razmaku od nekoliko meseci. Ja sam fotografisala na njihovom venčanju. Na slikama je tako lepa; srećna i mlada. Sada je, nakon samo četiri godine, ovoliko iscrpljena. Nisu sve priče na ostrvu bajke", tiho je rekla. ,,Ne." Lagano ju je zagrlio. ,,Nisu sve priče, ma gde da odeš, bajke. Pričaj mi o Džini." ,,Džini?" Džo se nasmejala i prešla pogledom po plaži. ,,O Džini nema šta mnogo da se priča. Nju treba samo pogledati. Je l' vidiš kako zasmejaya Brajana? On se gotovo nikada tako ne smeje. Ona prosto mami osmeh iz čoveka." ,,Odrasla si sa njom." ,,Da, skoro smo kao sestre, mada je ona ipak malo bliskija sa Leksi. Džini je uvek bila prva od nas tri koja je probala bilo šta novo, pogotovo ako je bilo loše. Ali nikada nije bilo ničeg toliko lošeg u tome, niti u njoj. Stvar je samo u tome što Džini voli sve i to u velikim količinama. I - uh, uh! KJadim se da nekada i sama radi na tome da se stvari još više uskomešaju!" Bio je suviše zauzet posmatranjem Džo da bi primetio bilo šta drugo. Sve na njoj se nekako razvedrilo; opustila se. Zračila je. ,,Molim?" ,,Vidiš ovo?" Džo se osloni na njegovo rame pokazujući mu ivicu vode. ,,Leksi i Gif su u zamršenim odnosima. Kod njih je toplo-hladno od kada znaju za sebe. Džini ih voli oboje i verovatno je večeras nešto zakuvala da izmedu njih duva samo toplo." ,,Ona bi volela da se oni svadaju?" ,,Ne, ludo!" Smejući se, Džo je sklonila kobasicu koja je cvrčala sa vatre i zabola štap u pesak. ,,Ona hoće da ih pomiri." Nejtan je razmišljao, a onda podigao obrve kada je Gif zgrabio Leksi obema rukama, i počeo da je nosi, dok ga je ona psovala i šutirala, kroz čitavu plažu. ,,Ako to tako ide, moraću da popričam sa Džini da i u mom slučaju malo zabiberi stvari." 124 Ja sam malo tvrdi orah od moje sestre", suvo reče Džo. "Možda." Nejtan je skinuo kobasicu sa štapa i počeo da je nrernešta iz ruke u ruku da bi je ohladio. ,,Ali mislim da se i ti već polakokrčkaš..." Uprkos tome što se devojka u njegovim rukama otimala i branila, Gif je ipak nastavio da korača sve dok logorska vatra nije postala samo plamičak u daljini. Zadovoljan što će konačno biti sami, stavio ju je u krilo. ,,Šta ti, bre, misliš ko si?" Odgurnula ga je snažno obema rukama.
,,Ista osoba koja sam uvek i bio", odbrusi joj. ,,Vreme je da dobro pogledaš šta imaš ispred sebe." ,,Gledala sam ja tebe i ranije i zaista ne vidim nikoga ko ima pravo da me vucara po čitavoj plaži protiv moje volje." Bez obzira koliko je to bilo uzbudljivo, rekla je sebi. Bez obzira na to koliko je bilo romantično. ,,Bila sam usred razgovora." ,,Ne, nisi. Nabacivala si se onom tipu samo da bi me nendrala. Ovog puta ti je uspelo." ,,Samo sam bila Ijubazna i prijateljski nastrojena prema čoveku sa kojim me je Džini upoznala. To je jedan veoma privlačan mladić iz Čarlstona. Advokat koji ostaje ovde još nekoliko dana. Kampuje sa nekoliko svojih prijatelja." ,,Advokat iz Čarlstona koji samo što nije počeo da balavi svuda po tebi." Gifove inače blage oči sada su bljuvale vatru. ,,Imala si dovoljno vremena da se izludiš, Leksi, a ja sam ti ga i previše dao. Sada si tu, i vreme je da odrasteš." ,,Odrastem?" Stavila je ruke na kukove, ne obraćajući pažnju na vodu koja je zapljuskivala pesak, samo nekoliko centimetara od njenih nogu. ,,Ja sam odavno odrasla, ali ti si jedan od mnogih koji nema dovoljno osećaja i smisla da to vidi. Ja radim ono što želim, kada ja hoću i sa kim ja hoću. " Okrenula se na petama i počela besno da korača visoko podignute glave. Gif je češkao bradu i govorio sebi da nije trebalo tako da poludi, čak i da je Leksi sama počela da se umiljava nekom tamo advokatu iz Carlstona. Ali šteta je već načinjena. Kretao se brzo. Do trenutka kada ga je ona čula i okrenula se, irnala je vremena samo da vrisne pre nego što ju je on oborio na zemlju. ,,Zašto, ti, glupavi idiote, upropastićeš mi suknju!" Śada besneći, koristila je laktove, kolena, zube, valjajući se sa njim dok ih more oboje nije zapljusnulo, a talasi preklopili ostavljajući 125 ih mokre do gole kože. ,,Mrzim tel Mrzim svaki delić tebe, Gife Yerdone!" ,,Ne, Leksi. Ti mene ne mrziš. Ti me voliš." ,,HaI Poljubi me u dupe!" ,,Drage volje, dušo." On joj stavi ruke iznad glave i čvrsto ih steže, a zatim poče da joj se smeje. ,,Ali mislim da ću sam naći put do dole." Spustio je glavu, a kada je ona okrenula lice od njega u stranu on je usnama blago očešao njenu meku kožu baš ispod uveta. ,,Ovo je lepo mesto od koga bih mogao da počnem." Ona se sva naježi, vlažna i vrela. ,,Mrzim te. Rekla sam da te mrzim."
,,Znam šta si rekla." Nežno joj je grickao vrat sve do grla, oduševljen zbog načina na koji se njeno telo polako opuštalo pod njim. ,,Poljubi me, Leksi. Hajde, poljubi me." Ona zajeca i okrete glavu i njihove usne se sretoše. ,,Zagrli me. Oh, mrzim te što činiš da te ovoliko želim." ,,Znam taj osećaj." Gladio joj je kosu, obraze, dok je ona sva podrhtavala pod njim. ,,Opusti se. Nikada te ne bih povredio." Spremna na sve i luda od želje, ona ga uhvati za kosu i privuče ga bliže. ,,Udi u mene. Želim te u sebi. Tako sam prazna." Propinjala se stenjući. Položio joj je ruku na dojku ispunjavajući dlan njom, a onda, predajući se svojoj gladi, potrgao joj je dugmad sa bluze da bi je osetio svojim usnama. Ukus nje, vrele, vlažne; pohotne, jurcao je njegovim venama kao viski. Želeo je da to bude lagano i nežno, čitavog svog života je čekao ovaj trenutak. Ali ona se nemirno kretala pod njim, njene ruke su ga vukle, privlačile, posezale za njim. Kada su im se usne spojile, on više nije mogao da misli, gotovo da nije mogao da diše. Sve je bilo samo ukus i zvuk. Disao je uzbudeno, isprekidano, dok se borio sa njenom mokrom suknjom, trgajući tu tanku tkaninu, dok njegova ruka nije pronašla njenu butinu i polako počela da klizi po njoj sve dok nije došao do nje, već potpuno vlažne. Ona se trzala pod njegovom rukom i dostigla yrhunac pre nego što je on ispustio bilo kakav zvuk. ,,Isuse. Isuse, Leksi." ,,Sada, Gife, ubiću te ako staneš sada. Kunem ti se da ću te ubiti." ,,Nećeš morati", izustio je. ,,Već ću biti mrtav. Skidaj tu prokletu odeću sa sebe, Leksi." Jednom rukom joj je svukao suknju, a drugom svoje farmerice. ,,Zaboga, Leksi, pomozi mi." 126 Pokušavam." Sada se smejala, zarobljena u mokroj suknji, još uvek"omamljena od brzog i snažnog orgazma, a krv joj je jurcala kroz organizam tako brzo da je jedva čula okean. ,,Osećam se tako pijano. Tako dobro. Molim te, požuri." Do ctavola sa tim." Bacio je sa strane svoje farmerice, svukao košu'iju, i tako je obučenu, u suknji, ugurao u vodu. ,,Šta to radiš? Ovo je sve novo." ,,Kupiću ti novu. Kupiću ti tuce, Leksi. Samo me, tako ti boga, pusti da te imam. Sada." Uspeo je da joj svuče suknju i bio je u njoj i pre nego što je uspela da se održi nogama u vodi.
Yriskala je u bunilu, u ekstazi. Yriskala je od uživanja. Cvrsto ga je obuhvatila nogama, zarila nokte u njegova ramena i gledala ga pravo u oči, u lice. Tamne oči, koje ne skidaju pogled sa njenih, koje vide samo nju. Kada ju je talas zapljusnuo, ona se čvrsto privi uz njega znajući da ee je on uvek čekati. ,,Volim te", šaputao joj je dok se približavao kraju. ,,Volim te, Leksi." Dostigao je vrhunac drhteći zajedno sa njom sve dok oboje nisu pali od umora, iscrpljeni. Onda ju je privukao sebi i pustio da ih talasi Ijuljaju. Bilo je savršeno, mislio je, nesputano, jednostavno i pravo. Baš kao što je oduvek znao da će biti. ,,Hej, pogledaj tamo." On je lenjo bacio pogled i primetio neku priliku na obali koja je mahala obema rukama. Onda je šmrknuo, nežno pritisnuo usne na Leksinu kosu. ,,Ćao, Džini." ,,Videla sam neku razbacanu odeću ovde koja mi se učinila poznata. Vidim, svi ste goli ovde." Jzgleda da je tako." Nasmejao se kada je osetio da se i Leksi, priljubljena uz njega, cerekala. ,,Džini, potopio mi je haljinu." ,,Pa, bilo je i vreme." Poslala im je glasne poljupce. ,,Ja već neko vreme šetam. Moram malo da razbistrim glavu. Leksi, gospodica Kejt je naterala tvog tatu da svrati do logorske vatre. Da sam na tvom mestu, pobrinula bih se da nadem nešto čime ću pokriti zadnjicu pre nego što se vratim tamo." Mašući im i cerekajući se kao luda, Džini se uputila prema plaži. Cinilo ju je srećnom to što ih je videla zajedno, u zagrljaju. Dobri stari Gif je godinama čeznuo za njom, a Leksi je... Pa, Leksi je samo jurila sopstveni rep čekajući da je Gif konačno ščepa. Morala je da zastane na trenutak čekajući da se vrtoglavica u njenoj glavi malo primiri i da joj se glava vrati na ramena. Trebalo 127 je da preskoči one silne tekile, govorila je sebi. Ali opet, život je prekratak da bi se stvari preskakale. Jednog dana će i ona naći pravog čoveka sa kojim će se zadržati. A do tada, opijaće se i ludo će se provoditi čekajući ga. Kao da ga je prizyala, čovek je išao preko peska pravo njoj u susret. Džini je zauzela pozu i spremila osmeh. ,,Pa, zdravo; lepi. Sta radiš ovde sam?" ,,Tražim tebe, lepotice."
Ona zabaci kosu unazad. ,,Kakva slučajnost!" ,,Pa, ne bih ja to tako rekao. Ja to više posmatram kao sudbinu." Pružio joj je ruku, a ona mu, razmišljajući kako joj se yečeras posrećilo, pruži svoju. Dovoljno pijana da mu olakša, razmišljao je dok ju je vodio sve dublje u mrak. I dovoljno trezna da bude... zabavno. DRUGI DEO Koja rana ikada zaceli osim vremenom? Šekspir 128 JEDANAESTO POGLAYLJE Prvi put za proteklih nekoliko nedelja Džo se probudila odmorna i imala je apetit. Osećala je da se polako dovodi u red. Osećala se gotovo srećnom. Kejt je bila u pravu; zaključila je Džo dok je provlačila prste kroz kosu uredujući je. Taj izlazak joj je zaista bio potreban, druženje, muzika, noć. A nekoliko sati u društvu čoveka koji ju je očigledno smatrao veoma privlačnom ženom moglo je samo da joj godi. U stvari; Džo je čak odlučila da počne da provodi malo više vremena sa Nejtanom. Prošla je pored svoje mračne komore na putu ka prizemlju kuće i, bar ovoga puta, nije pomislila na kovertu sa slikama koju je sakrila u zadnjem delu fioke svog radnog stola. Bar ovoga puta nije pomislila na Anabel. Umesto toga, pomislila je na to da ode da prošeta malo pored reke i o mogućnosti da možda opet naleti na Nejtana. Kao slučajno. Neobavezno. Postaje ista kao Džini, zaključila je uz osmeh. Kuje zavere i smišlja različite načine da natera muškarca da je primeti. Sta ima lošeg u tome da malo flertuje sa muškarcem koji ju je zainteresoyao? I uzbudivao. Cekaj malo. Zaustavila se na stepenicama, dovoljno znatiželjna da dobro razmisli. Nije bilo tako teško da sebi prizna da ju je on uzbudivao - njegova pažnja se isplatila, način na koji je on lagano, gotovo ovlaš, dodiriyao njenu ruku, njegov gotovo drzak način na koji su njegove oči susretale njene i gotovo ih hipnotisale. Smiren i samouveren način na koji ju je poljubio. Samo je došao, prisećala se, probao, odobrio i odstupio. Kao da je znao da će tu biti mnogo prilika na onom mestu i u ono vreme koje on bude odredio i kada on to bude odlučio. To bi trebalo da je nervira, čak razbesni, pomislila je. Ta samouverena; sušta muška arogancija. A ipak ju je smatrala tako privlačnom, na
najprimitivnijem nivou. Pitala se na koji način će igrati tu njegovu igru i da li joj je dorasla. Nasmejala se, nastavljajući da silazi niz stepenice. Imala je osećaj da bi mogla iznenaditi Nejtana Dilejnija. I samu sebe. ,,Mogla bih da odem, Seme, ali ovoga jutra imam prilično mnogo posla." Kejt je bacila pogled na Džo koja je ušla u kuhinju. Prošavši 130 rukom kroz kosu odsutno se nasmešila Džo. ,,Dobro jutro, dušo. Nešto si poranila." ,,Kao i svi, izgleda, ovoga jutra." Džo je bacila pogled na oca dok je odlazilapo lonče za kafu. Stajao je pored vrata, maltene napola već iza vrata. Zelja da što pre krene bila je očigledna. ,,Neki problem?", Džo je veselo upitala. ,,Nije veliki. Imamo neke kampere koji dolaze na ostrvo jutarnjim trajektom i neke koji se tim trajektom vraćaju nazad na kopno. Upravo mi se javila jedna porodica koja se spakovala i koja je spremna za polazak, a nema nikoga da ih odjavi." ,,Džini nije na poslu?" ,,Zvala sam. Ne javlja se ni tamo ni kod kuće. Pretpostavljam da se uspavala ili šta već." Kejt se suvo osmehnula. ,,Negde. Sigurna sam da je žurka oko logorske vatre trajala do kasno." ,,Još uvek je bila u punom jeku kada sam ja otišla, negde oko ponoći." Džo je pijuckala svoju kafu, mršteći se, dok je pokušayala da se seti da li je sinoć negde videla Džini pre nego što je krenula kući. ,,Devojka koja se lepo naspavala u svom krevetu", dodao je Sem, ,,ne bi trebalo da ima problem da ustane na vreme i dode na posao." ,,Seme, vrlo dobro znaš da ovo ne liči na Džini. Ona je pouzdana koliko i izlazak sunca." Sa zabrinutim izrazom lica, Kejt je pogledala na sat. ,,Možda joj nije dobro." ,,Misliš; možda ima mamurluk." ,,Dok su neka Ijudska bića tek povremeno u vezi sa svojim životima", Kejt mu odbrusi, ,,a inače su ni tamo ni ovamo. Poenta je u tome da imamo Ijude koji čekaju da se odjave iz kampa, a druge koji tamo dolaze. Ja nikako ne mogu da odem tamo sada, a i da mogu, nemam pojma o postavljanju šatora i tim stvarima. što znači da ćeš morati da izdyojiš par sati svog dragocenog yremena i rešiš to." Sem je gledao trepćući. Retko kada je njen glas imao tako jedak i oštar ton kada mu se obraćala. A izgleda da je to bilo često u poslednje vreme. Zato što je više od svega želeo mir, on sleže ramenima i pristade: ,,Idemtamo." ,,Džo će ići sa tobom." Odjednom reče Kejt, zbog čega je i Džo i otac začudeno pogledaše. ,,Možda će ti trebati pomoć."
Sada je govorila brzo i odlučno. Ako ih bude naterala da provedu ovo jutro zajedno, možda će ovo dvoje i započeti neki iole normalan razgovor. ,,Džo, ti možeš da odeš do kampa i proveriš šta je sa Džini. Možda joj nešto nije u redu sa telefonom ili se jednostavno ne oseća dobro. Brinuću se šta je sa njom sve dok ne stupimo u kontakt," 131 Džo zabaci fotoaparat na rame pomislivši kako njeni prethodni planovi za ovo jutro jednostavno nestaju. ,,Naravno. U redu." ,,Javi mi čim nešto saznaš." Kejt ih isprati do vrata. „1 nemoj da brineš o održayanju kuće. Leksi i ja ćemo se snaći. Ne brini." Pošto su joj bili okrenuti ledima, Kejt se zadovoljno smeškala trljajući ruke. Tako, mislila je. Sada se sami izborite jedno sa drugim. Džo se popela na mesto suvozača u stari očev blazer, i vezala pojas. Kola su mirisala na njega, zaključila je. Na pesak, more i šumu. Motor se lagano uključio i polako počeo da prede. Nikada nije dopuštao da bilo šta što je pripadalo njemu bude zapostavljeno, razmišljala je. Osim njegove dece. Ljuta na sebe, izvadila je naočare za sunce iz prednjeg džepa svoje kamperske košulje i stavila ih. ,,Baš je bila lepa ona logorska vatra sinoć", počela je. ,,Moram da vidim da li je taj dečko jutros očistio celu plažu." Taj ,,dečko" je Gif, primetila je Džo, a bila je svesna i toga da oboje znaju da Gif ne bi nikada ostavio ni omot od čokoladice na pesku. ,,Izgleda da vam dobro ide sa restoranom. Baš ima mnogo posla za ovo doba godine." ,,Zbog reklame"; kratko je rekao Sem. ,,To radi Kejt." Džo se borila sa sobom da ne počne da uzdiše. ,,Mislim da bi i živa reč tu veoma pomogla. A i restoran je postao prilično poznat i privlači pažnju zbog Brajanove kuhinje." Sem se samo nakašljao. Nikada u životu neće moći da razume kako čovek može da posveti čitav svoj život stajanju ispred šporeta. Mada, ništa bolje nije razumeo ni svoje ćerke. Jedna je odlepršala za Njujork želeći da postane poznata tako što je prala kosu na TV reklamama, a druga leti tamo-vamo po svetu škljocajući fotoaparatom. Bilo je dana kada je najyećom zagonetkom smatrao pitanje kako su oni uopšte postali od njega. Ali, oni su takode postali i od Anabel. Džo je trgla ramena, a zatim odustala. Naslonivši se na prozor, pustila je da joj vetar miluje obraze, slušala je kako gume cvile po putu, a onda je čula brčkanje u lavirintu sočivica u močvari.
,,Cekaj." Bez razmišljanja krenula je da dotakne Sema za rame. Kada je zakočio, ona je brzo iskočila ostavljajući ga da se mršti gledajući za njom. Tu, na brežuljku, jedna kornjača se sunčala podignute glave tako da se njena prelepa šara na vratu gotovo savršeno ocrtavala na tamnoj površini vode. Nije obraćala pažnju na Džo, koja je čučnula da bi napravila snimak. 132 Onda se začulo šuškanje i kornjača je u sekundi ustuknula i sakrila glavu u oklop. Džo zastade dah kada se jedna čaplja uzdigla sa zemlje kao duh, lagana, bestežinska, bela prilika. Onda su se krila raširila i počela da lepršaju. Čaplja je odletela do lanca malih jezera i ostrva i spustila se negde medu drveće. ,,Nekada sam se pitala kako bi bilo kada bih i ja mogla to da uradim, da mogu da se vinem visoko kao ptica, magično, samo uz zvuk krila u yazduhu." ,,Koliko se ja sećam, ti si uvek najviše yolela ptice", reče Sem idući baš pored nje, ,,mada nisam mislio da si razmišljala i o tome da odletiš." Džo se blago osmehnu. ,,Nekada sam to zamišljala. Mama mi je pričala priču Labudova princeza, priču o prelepoj devojčici koju je veštica pretvorila u labuda. Uvek sam smatrala da joj je to najbolja priča." ,,Ona je znala mnogo priča." ,,Da." Džo se okrenula i počela da posmatra očevo lice. Da li ga je to i dalje bolelo, pitala se; to da se seća svoje žene? Da li bi ga manje bolelo kada bi mu rekla da misli da je Anabel mrtva? ,,Volela bih kada bih mogla svih da se setim", promrmljala je. I, naravno, kada bi mogla da se seti svoje majke dovoljno jasno da zna šta sada treba uraditi. Udahnula je duboko da bi se ohrabrila. ,,Tata, da li ti je ona ikada rekla gde je otišla, ili zašto je otišla?" ,,Ne." Toplina, koja mu se pojavila u očima dok je posmatrao čaplju koja se diže yisoko u nebo, nestala je. ,,Nije morala. Ona više nije bila ovde i otišla je zato što je tako htela. Bolje bi nam bilo da krenemo i završimo s tim." Okrenuo se i otišao do svog blazera. Ostatak puta su vozili u potpunoj tišini. Džo je malo radila u kampu kada je bila mlada. Učila je porodični biznis, kako je to Kejt naziyala. Procedura se pomalo izmenila tokom poslednjih godina. Yelika mapa, prikačena na zid u maloj stanici,
pokazivala je gde se nalaze mesta za kampere, staze i toaleti. Plave čiode bile su zabodene na ona mesta koja su već bila zauzeta, crvene su označavale već rezendsana mesta, a zelene su bile za ona mesta sa kojih su se kamperi odjavljivali. Ta mesta je trebalo pregledati i očistiti, srediti za dolazak novih kampera. Prostoriju za odmor, kao i one za tuširanje, čistili su dvaput dnevno, ribali i uvek redovno obnavljali zalihe u njima. Pošto je bilo 133 malo verovatno da je Džini to sve obavila pre nego što je otišla na žurku oko logorske vatre, Džo se pomirila sa činjenicom da će ona biti ta koja će morati da obavi domarske poslove. ,,Ja ću srediti kupatila", rekla je Semu dok je on pažljivo sredivao papirologiju da bi mogao da odjavi grupu nestrpljivih kampera. ,,A onda ću da odem do Džinine kuće i proverim šta se dešava." ,,Idi prvo do nje", rekao je Sem, ne skrećući pogled sa papira. ,,Klozeti su njen deo posla." ,,U redu. Ne bi trebalo da mi oduzme više od sat vremena. Naći ćemo se ovde." Krenula je stazicom na istok. Kada bi bila čaplja, pomislila je smeškajući se; bila bi ispred Džininih vrata dok trepneš. Ali, uz način na koji se stazica uvijala i skretala, pružajući se izmedu potočića i kroz visoku divlju travu i korov, biće to jedno pola kilometra pešačenja. Prošla je pored mesta gde je neki kamper postavio šator na neočekivanom mestu. Očigledno ovde nema ranoranilaca, pomislila je. šatorsko krilo bilo je zakopčano do vrha. Par rakuna se gegao stazicom lukavo je posmatrajući, a onda su nastavili da traže doručak. Džinina kuća bila je malena brvnara. Zapravo; bila je to majušna kutija od kedrovine ušuškana medu drvećem. Džini joj je dala malo života sa dva svetlocrvena bakrača koja su bila puna plastičnog cveća najludih boja. Stajali su pored vrata, a čuvao s ih je par yremešnih ružičastih flamingosa. Džini je uvek volela da naglasi kako je iskren Ijubitelj cveća i kućnih Ijubimaca, ali joj je ipak bolje pristajala njihova plastična vrsta. Džo je pokucala jednom na vrata, zatim sačekala nekoliko trenutaka, a onda je sama ušla. Glavna soba jedva da je imala dva kvadratna metra; kuhinja je bila odvojena od dnevne sobe jednim uzanim šankom. Manjak prostora nije odvratio Džini od sakupljanja različitih stvari. Drangulije su zauzimale svaki delić stana. Mali globusi, pepeljaresuveniri, kineske lutkice u kitnjastim haljinama, kristalne pudle. Zidovi su bili ofarbani u svetloroze i pokriveni zaista lošim slikama, u većini slučajeva bile su to slike cveća i voća. Džo je bila dirnuta, ali u isto vreme i vesela kada je videla jednu od svojih crno-belih fotografija
utrpanu medu ostale slike. Bila je to jedna budalasta slika Džini kako spava u ogrtaču, na ležaljci u Utočištu, slikana kada su njih dve još bile tinejdžerke. Džo se nasmešila gledajući je, a onda je krenula prema spavaćoj sobi. ,,Džini; ako nisi sama tu, uzmi pokrivač. Upravo ulazim." 134 Ali spavaća soba je bila prazna. Krevet je bio nenamešten i bio je, kao i veliki deo poda, prekriven odećom. Prema izgledu njene sobe, zaključila je Džo, Džini je imala problem da odluči šta će da obuče za žurku pored logorske vatre. Pogledala je kupatilo, tek da bi bila sigurna da tamo nikog nema. Plastična polica iznad malenog lavaboa bila je preplavljena kozmetikom, a lavabo je još uvek bio prašnjav od pudera za lice. Tri bočice šampona stajale su na ivici kade, a jedna od njih bila je otvorena. Lutka se smešila sa vodokotlića, njena ružičasta i bela isheklana haljinica rasprostrla je dodatnu rolnu toalet papira. To je bilo tako nalik Džini. ,,U čijem li kreyetu spavaš ovog jutra, Džini?", promrmljala je Džo i uz mali uzdah napustila brvnaru spremajući se da riba toalet i prostoriju za odmor. Kada su na red došli toaleti, Džo je izvadila svežanj ključeva iz zadnjeg džepa i otključala malu ostavu. Unutra se nalazio čitav pribor za čišćenje i zalihe artikala za kupatilo koje su bile uredno organizovane. Uvek je bilo iznenadenje videti koliko Džini može biti disciplinovana što se posla tiče, dok je drugi deo njenog života često bio potpuno nepredvidljiv i jedna često haotična šala. Naoružana metlom i kofom, sredstvima za čišćenje sa reklama, krpom i gumenim rukavicama, Džo je otišla u žensko kupatilo. Žena od nekih pedesetak godina je užurbano prala zube nad jednim od lavaboa. Džo joj se odsutno nasmeši i poče da puni kofu vodom. Žena je promućkala tečnost u ustima, a zatim pljunula. ,,Gde je Džini od jutros?" ,,Oh!" Džo je trepnula nekoliko puta usled jačine zagušljivog isparenja dok se penušao. ,,Očigledno, mećtu odsutnima." ,,Zaglavila je na jučerašnjoj žurci", rekla je žena uz prijateljski osmeh. ,,Zaista je bila dobra žurka. Mom mužu i meni se toliko dopalo da smo danas jedva ustali. I to veoma kasno." ,,Upravo zato nam služe odmori. Uživanje i kasno ustajanje." ,,Teško ga je ubediti u ovo drugo." Zena je izvadila malu tubu iz svog nesesera, iscedila kremu za ruke na prste i počela da je razmazuje.
,,Dik je stvarno nesnosan što se tiče rasporeda i vremena. Već jedan sat kasnimo na jutarnju šetnju zbog jučerašnje žurke i već paniči." ,,Ostrvo vam neće pobeći." ,,Reci to Diku." Opet se nasmejala, a zatim pozdravila mladu ženu i trogodišnju devojčicu koje su upravo ušle. ,,Dobro jutro, Meg. Kako nam je lepa Lisa od jutros?" Devojčica joj pritrča i poče da brblja. 135 Džo je iskoristila njihove glasove kao muziku iz pozadine dok je radila kućne poslove. Starija žena zvala se Džoun i izgleda da su ona i njen muž imali mesto za kamp koje se graničilo sa onim koje su Meg i njen muž dobili. Izmedu njih je stvoreno jedno neobično i intimno prijateljstvo u protekla dva dana. Dogovorili su se da će večeras peći riblje filete; a onda je Meg uskočila pod tuš sa svojom ćerkicom. Džo je slušala vodu kako teče i odzvanjanje dečjeg glasa dok je brisala pod. Ovo je upravo ono što je Džini volela, razmišljala je, sakupljanje tih malih delova života nekih drugih Ijudi. Ali, ona je bila u stanju da im se pridruži, bude deo njih. Ljudi su je pamtili. Oni su se često slikali sa njom i te slike bi stavljali u svoje porodične albume. Zvali su je po imenu, i svi koji bi se i sledeće godine vratili ovde uvek bi pitali za nju. Zato što se nije krila od stvari, pomislila je Džo, naslonjena na svoju staru metlu. Nije dozvolila da nestane negde u pozadini. Bila je ista kao i njeno plastično cveće veselih boja. Zivahna i smela. Možda je došlo vreme da ona sama načini nekoliko koraka napred, razmišljala je Džo. Iz pozadine. Na svetlost. Sakupila je sav pribor za čišćenje i izašla iz ženskog dela zgrade, obilazeći je sve dok nije došla do muškog toaleta. Pokucala je na vrata koristeći pesnicu, snažno, tri puta, sačekala nekoliko sekundi, i onda ponovila. Malo se trgla, a zatim je lagano odškrinula vrata i yiknula: ,,Ulazim da pospremim. Ima li koga unutra?" Pre mnogo godina, kada je pomagala Džini; Džo je naletela na jednog starijeg čoveka u oskudnom peškiru, koji je slušni aparat ostavio u svom šatoru. Nije želela da se to iskustvo ponovi. Nije čula ništa što bi dolazilo iz prostorije - nije bilo zvuka vode, uobičajenog šištanja prilikom uriniranja, ali je ona ipak pravila što je moguće više buke. Kao poslednju meru predostrožnosti, ostavila je otvorena vrata i na kvaku okačila veliku plastičnu tablu na kojoj je pisalo: SPREMANJE TOALETA JE U TOKU, tako da je svi vide. Zadovoljna, odvukla je svoju kofu do lavaboa i ubacila tečnost za čišćenje. Dvadeset minuta, u vrh glave trideset, i biće gotova, govorila je sebi. Da bi lakše prebrodila
posao koji je upravo radila, počela je da planira šta će raditi ostatak dana. Razmišljala je da se odveze na severnu obalu. Tamo su se nalazile ruševine iz vremena španskog osvajanja, izgradene u šesnaestom veku, a napuštene u sedamnaestom. španci nisu imali mnogo sreće u preobraćanju Indijanaca u hrišćanstvo. Pitala se da li bi i Nejtan 136 možda želeo da pode sa njom. Zar ne bi jednog arhitektu zanimale ruševine iz vremena španskog osvajanja? Mogla bi da pita Brajana da spremi lanč-paket tako da bi njih dvoje mogli da provedu čak i nekoliko sati u društvu duhova španskih monaha. Koga ona to zavarava, pitala se. Nije je bilo nimalo briga za neke tamo monahe i ruševine. Ona je želela piknik, jedno popodne bez ikakvih obaveza, bez podsetnika, bez rokova. Ona je želela Nejtana. Džo se ispravi i stavi ruku na stomak. Osećala je leptiriće tako snažno da joj se zavrte u glavi. Zelela je da ostane nasamo sa njim, možda i da bi testirala i sebe i njega. Da vidi šta bi se dogodilo kada bi smogla hrabrosti da se jednostavno prepusti. Da bude sa njim. Da bude Džo. I zašto da ne, mislila je. Zvaće ga kada se bude yratila kući. Napraviće tako kao da je sve slučajno, opušteno. Neformalno. Neplanirano. I šta god da se desi, desilo se. Kada se svetlo isključilo, ona je viknula prosuvši svu vodu po nogama. Okretala se oko sebe oslanjajući se na metlu kao na štap, i odjednom je čula odjek teških vrata koja su se zatvarala. ,,Hejl" Zvuk sopstvenog glasa, koji je bio tanak i drhtav, preplaši je i ona sva zadrhta. ,,Ko je tamo?", bila je uporna i, pod prigušenim svetlom koje je jedva dolazilo od visokog i zamrznutog prozora; polako se približavala vratima. Vrata su odolela i ostala zatvorena pri prvom guranju. Panika je lagano rasla i udarala joj u grlu. Gurnula ih je još jednom, a zatim je počela pesnicama da lupa na vrata. Onda je počela da se okreće oko sebe, a u ušima joj je tutnjilo. Bila je gotovo sigurna da se neko ušunjao unutra i da je sada stajao iza nje. Ništa nije videla - samo prazne stolice, i slabi odblesak mokrog poda. Čula je samo svoje galopirajuće, isprekidano disanje. Još uvek je bila naslonjena na vrata, suviše uplašena da bi se okrenula licem prema sobi, a njene oči su panično gledale levo-desno tražeći bilo kakve pokrete u tami. Kapljice znoja počeše da joj se spuštaju niz leda; kapljice ledenog znoja, nastalog usled paničnog straha. Nije imala dovoljno vazduha, koliko god ga ona brzo i snažno udisala. Deo njene svesti ostao je priseban, držeći joj pridike: / sama prepoznaješ znake, Džo Elen, ne
dopusti da te pobedi, ne predaj se tako lako. Ako popustiš sada, ponovo ćeš završiti u bolnici. Saberi se. Saberi se. Stavila je ruku na usta da se ne bi čuli vrisci, ali oni provališe iz nje kao lavina i ona prigušeno zajeca. Osećala je da počinje da puca, dok joj je strah zlokobno potiskivao volju; sve dok se jednostayno nije okrenula prema vratima, licem naslonjena na njih, sa pola snage udarajući dlanom ne bi li je neko čuo. ,,Molim vas, molim vas, pustite me napolje. Ne ostavljajte me ovdevsamu." Čula je nečije korake i otvorila je usta spremajući se da vikne. Onda se strah u njoj probudi i poče da jača, pa se zatetura unazad. Oči su joj bile širom otvorene, a pogled prikovan na vrata. Puls joj je bolno udarao ispod kože. Ogrebala se; a zatim opsovala. Slika poče da joj se okreće i da gubi boju, a onda je, kada su se vrata naglo otvorila, svetlost potpuno zaslepila, osvetljavajući čitavu prostoriju. Yidela je siluetu čoveka. Dok su joj se kolena klecala, ponovo je nespretno posegnula za metlom, zamahujući njome kao mačem. ,,Ne prilazi!" ,,Džo Elen? šta se, do davola, dogada tu?" ,,Tata?" Metla je uz zveket pala na pod. Ona je krenula za njom, ali njegove ruke je zgrabiše za ramena i pridigoše je. ,,Sta se ovde desilo?" ,,Nisam mogla da izadem. Nisam mogla. On me gleda. Nisam imala gde da pobegnem." Jedino što je Sem u tom trenutku znao je da je ona bila bleda kao smrt i da se tresla toliko da se gotovo mogao čuti zveket njenih kostiju. Instinktivno, on je podiže i odvede na sunce. ,,Sada je sve u redu. Dobro si, kolačiću." Bio je to stari nadimak od milja, na koji su oboje zaboravili. Džo je naslonila glavu na njegovo rame, grčevito se držeći za njega dok je sedao na kamenu klupu sa njom u naručju. Još uvek je bila tako sitna; Sem se iznenadio. Kako je to moguće, kada je uvek izgledala tako visoka i puna samopouzdanja? Svaki put kada bi, kao dete, imala noćne more, sklupčala bi se u njegovom krilu, isto kao sad, sećao se. Uvek je tražila samo njega kada god bi sanjala nešto loše. ,,Nemoj da se plašiš. Više nemaš čega da se plašiš." ,,Nisam mogla da izadem napolje." ,,Znam. Neko je zaglavio vrata granom. Deca, ništa drugo! Samo su se malo našalila sa tobom."
,,Deca", promucala je, uhvativši se za to čvrsto kao i za njega. ,,Deca su se šalila. Da. Isključila su svetlo; i zatvorila me unutra, a ja sam se uspaničila." Držala je zatvorene oči još nekoliko trenutaka, umirujući disanje. ,,Čak mi nije ni palo na pamet da im yratim. Jednostavno nisam mogla da mislim." ,,Jednostavno si se uplašila. Nisi navikla da se tako lako plašiš." ,,Ne." Sada je otvorila oči. ,,Nisam." ,,Bilo je dana kada bi srušila ta vrata i odrala onoga koji bi pokušao da se šegači sa tobom." To je skoro nasmeja, ta slika nje kakve se on sećao. ,,Stvarno?" ,,Uvek si imala tu opasnu crtu." Pošto je prestala da drhti i pošto je bila već odrasla žena, a ne više ono detence koje je nekada tešio, on je nekako nespretno potapša po ramenu. ,,Izgleda da si vremenom pomalo smekšala." „1 više od toga." ,,Ne znam. U jednom trenutku sam pomislio da ćeš me probosti tom drškom od metle. A na koga si mislila kada si rekla da te posmatra?" ,,Šta?" ,,Rekla si da te on posmatra. Na koga si mislila?" .Slike, pomislila je. Njeno sopstveno lice. Anabelino lice. Džo je brzo zavrtela glavom i pomerila se. Ne sada, bilo je sve što je mogla da pomisli. Ne još. ,,Brbljala sam gluposti. Ko neka uplašena glupača. Izvini." ,,Ne treba da se izvinjavaš. Devojko, bleda si kao kreč. Vodim te kući." ,,Sve stvari su mi unutra." ,,Ja ću se pobrinuti za to. Ti samo sedi ovde dok se ne povratiš." ,,Hoću." Ali kada je krenuo da ustaje, ona ga uhvati za ruku. ,,Tata, hvala ti... što si oterao čudovište." On je pogledao u njihove sastayljene ruke. Njena je bila tanka i bela - kao i ruka njene majke, pomislio je sa nepodnošljivom tugom. Ali, kada je pogledao u lice, video je lice svoje kćerke. ,,Nekad sam, valjda; bio prilično dobar u tome." ,,Bio si odličan. Još uvek si." Njegova ruka odjednom postade nespretna, nezgrapna, on pusti njenu i zakorači unazad. ,,Raskloniću stvari, a onda ćemo ići kući. Verovatno ti samo treba jedan dobar doručak." Ne, pomislila je Džo dok ga je gledala kako odlazi. Trebao joj je otac. I, do sada, nije ni bila svesna koliko. DYANAESTO POGLAYLJE
Džo više nije bila raspoložena za piknik. Čak i sama pomisao na hranu činila je da joj se sve okreće u stomaku. Izaći će u šetnju sama, odlučila je. Dole do močvare ili do plaže. Da je imala snage, verovatno bi strčala dole pokušavajući da uhvati jutarnji trajekt do kopna. Izgubila bi se u gomili, negde u Savani, na nekoliko sati. Umila se ledeno hladnom vodom i stavila kapu na glavu. Ali, ovoga puta, kada je prošla pored mračne komore, nešto ju je teralo da ude, da otvori fioku sa dokumentima i iskopa koverat. Ruke su joj se tresle dok je širila slike po svom radnom stolu. Fotografija Anabele se nije nekom čarolijom ponovo pojavila. Bila je to samo Džo, slika za slikom. I njene oči, tako vešto uhvaćene, tako podrobno proučavane. Ili Anabeline oči. Kako je mogla da bude sigurna? Bila je tu i fotografija njene majke. Bila je. Slika na kojoj je mrtva. Nije mogla da izmisli tako nešto. Niko tako nešto ne bi ni mogao da zamisli u svojoj glavi. Od toga bi poludela, značilo bi da joj se prividaju stvari. Da je luda. A nije luda. I ne može biti. Yidela ih je, do davola, bile su tamo. Uz malo volje uspela je da natera sebe da prestane, da zatvori oči, da broji udisaje, polako, udah, pa izdah, udah, pa izdah, sve dok srce nije prestalo da joj igra u grudima. Yeoma dobro je poznavala taj osećaj pucanja, osećaj kada više nije bila svoja. Kada se potpuno gubila. Neće dozvoliti da joj se to opet desi. Slika nije bila tu. I to je bila činjenica. Mada je postojala. I to je bila činjenica. Znači, neko ju je uzeo. Možda je Bobi shvatio da je slika uznemirava, pa ju je sklonio. Ili je neko drugi provalio u njen stan, dok je bila u bolnici, i odneo sliku. Onaj koji joj je poslao sliku vratio se i odneo je. Džo je hitro vratila slike u manilski koverat. Koliko god to zvučalo kao ludost, ona se čvrsto držala te ideje. Neko se okrutno šalio sa njom, a time što je postala opsednuta tim, puštala ga je da pobedi. Gurnula je kovertu nazad u fioku sa dokumentima, zatvorila je uz tresak, i otišla. I4.n Ipak, samo jednim telefonskim pozivom mogla bi potvrditi ili eliminisati jednu od mogućnosti. Ušla je u sobu žurnim korakom, izvadila svoj telefonski imenik i brzo prevlačila palcem po sadržaju. Samo će da pita i ništa više, govorila je sebi dok je okretala broj stana Bobija Bejnsa, koji je delio sa nekoliko kolega sa fakulteta. Pitaće ga, onako opušteno, u neformalnom razgovoru; da nije slučajno uzeo sliku. Do treće zvonjave, živci su joj bili potpuno napeti.
,,Halo." ,,Bobi?" ,,Ne, ovde je Džek, ali stojim ti na raspolaganju, dušo." ,,Ovde Džo Elen Hetavej", oštro je rekla. ,,Htela bih da razgovaram sa Bobijem." ,,Oh!" Nakašljao se. ,,Izvinite, gospodice Hetavej. Mislio sam da ste jedna od Bobijevih... ovaj, da... Bobi nije ovde." ,,Možeš li da ga zamoliš da stupi u kontakt sa mnom? Daću ti broj na koji može da me pozove." ,,Naravno, ali ja ne znam kada će se on tačno vratiti, ni gde je. Otišao je baš posle finala. Pravi foto-seriju. Zaista se bio zagrejao za to da radi na nekim novim snimcima pre sledećeg semestra." ,,U svakom slučaji ću ti ostaviti broj", rekla je, a zatim mu ga izdiktirala. ,,Ako se pojavi, prosledi mu ovo, molim te." ,,Naravno, gospodice Hetavej, I on bi voleo da vas čuje. Bio je zabrinut zbog... Mislim, pitao se. Pitao se da li da nastavi da stažira kod vas od jeseni. Pa, kako ide?" Nije nimalo sumnjala u to da je Bobijev cimer znao za njen nervni slom. Nadala se da ga neće pominjati, ali ovo baš nije očekivala. ,,Ide dobro, hvala na pitanju." Glas joj je bio hladan, sasecajući bilo kakvu mogućnost daljeg ispitivanja. ,,Ako se čuješ sa Bobijem, reci mu da je veoma važno da što pre razgovaramo." ,,Hoću, gospodice Hetavej. Mmm..." ,,Do videnja, Džek." Polako je spustila slušalicu, i zatvorila oči. Nije bilo važno to što je Bobi pričao o njenom problemu svojim prijateljima. Nije mogla sebi da dozvoli da je i to sada muči, da je bude sramota ili da je to pogodi. Bilo je mnogo što je očekivala od njega da zadrži za sebe da mu je mentor jednog jutra potpuno poludeo, napao ga, a zatim završio u bolnici. Njen ponos će jednostavno morati sve to da istrpi, rešila je. Otresavši osećaj sramote koji ju je pratio, krenula je dole. Ako bude imala sreće, Bobi će je nazvati u narednih par nedelja. Onda će rešiti bar jednu nedoumicu. 141 Kada je došla da kuhinjskih vrata, čula je glasove koji su dopirali iz prostorije, i zastala je, sa rukom na vratima. ,,Nešto nije u redu sa njom, Brajane. Nije svoja. Da li je pričala nešto sa tobom?" ,,Kejt, Džo nikada ne priča ni sa kim. Zašto bi pričala bilo šta sa mnom?" ,,Ti si joj brat. Njena porodica."
Džo je čula zveket sudova; osetila opojni miris roštilja iz jutarnje smene. Zvuk kredenca koji se otvara, pa zatvara. ,,Sta bi to promenilo?", Brajanov glas je bio razdražljiv. Gubio je strpljenje. Džo je gotovo mogla da vidi kako on pokušava da se otarasi Kejt. ,,Promenilo bi mnogo toga. Brajane, ako bi bar pokušao možda bi ti se otvorila. Brinem se za nju." ,,Slušaj, meni je delovala sasvim u redu juče na žurci na plaži. Provela je nekoliko sati sa Nejtanom, uzela je pivo i hot-dog." „1 vratila se jutros iz kampa bleda kao krpa. Promenljivog je raspoloženja od kada je došla ovamo. I to što je došla, tako iznenada... Neće da priča o tome šta joj se dešava u životu, kada se vraća. Nemoj mi reći da nisi primetio kako je... krhka." Džo više nije želela da sluša taj razgovor. Brzo se udaljila, okrenula se na petama, i izašla ispred kuće. Sada su je posmatrali, proučavali, pomislila je, iznurena. Verovatno su se pitali kada će da pukne. Ako im kaže za nervni slom, verovatno će saosećati sa njom, znala je, klimaće glavom i mrmljati medusobno. Ma, do davola sa tim. Izašla je napolje, na sunce, i duboko udahnula svež vazduk. Može ona to da reši sama. I rešiće. Ako ovde ne nade mir, ako je ne ostave na miru, opet će otići. Ali gde? Odjednom je preplavi očaj. Gde ideš kada napustiš i poslednje mesto koje si smatrao svojom oazom? Postepeno je gubila energiju. Noge su joj se vukle dok je silazila niz stepenice. Bila je tako prokleto umorna da bi išla bilo gde, priznala je sebi. Došla je do ležaljke koja je vislila u senci dva stara hrasta i počela da se tromo penje na nju. Kao u kolevci, pomislila je Džo dok su je strane Ijuljaške prigrlile i nežno Ijuljuškale. Nekada je, kada su dani bili vreli, tu nalazila svoju majku. Obavezno bi se ušunjala na ležaljku i skupila pored nje. Anabel bi joj lenjim glasom pričala priče. Mirisala bi nežno i prijatno, i one bi se tako Ijuljale i Ijuljale satima, gledajući kroz zeleno lišće komadiće neba. 142 Drveće je sada bilo više, razmišljala je. Imalo je više od dvadeset godina da poraste, kao i ona. Ali, gde je bila Anabel? Koračao je krupnim koracima dokovima Savane, ignorišući nakićene radnje i užurbane tiriste. To nije bilo savršeno.vNije bilo čak ni blizu. Žena nije bila prava. Naravno da je to znao. Cak i kada ju je poveo, bio je svestan toga. Bilo je uzbudljivo, ali samo na trenutak. Delić sekunde i gotovo - kao prerani orgazam.
Stajao je tako, zureći u reku i pokušavajući da se smiri. Mala igra mentalne manipulacije, koja je usporayala brzinu njegovog pulsa, umirivala mu disanje, opuštała mišiće. Na svojim putovanjima je dosta proučavao te igrice vlasti uma nad telom. Ubrzo je iznova počeo da primećuje okolne zvuke - jedan po jedan. Zveket bicikla koji je prolazio, cviljenje guma na pločniku. Glasoyi kupaca, vragolasti smeh deteta koje je uživalo u slasti sladoleda. Opet je bio smiren, opet je vladao situacijom, i zadovoljno se smeškao posmatrajući odraz u vodi. Bila je to lepa slika i bio je svestan toga - njegova kosa koja je lagano lepršala na vetru; čovek lepog lica, čvrstog, privlačnog tela, koji je uživao u tome da ga žene primećuju. Pa, naravno da će i Džini biti jedna od tih devojaka. Zaista je bila raspoložena da šeta sa njim mračnom plažom i dinama. Flertujući sa njim, već pripita, njen južnjački akcenat se mešao sa tekilom. Nije znala šta ju je snašlo. Bukvalno. Zadovoljno se cerekao dok se prisećao toga. Jedan kratki, hitri udarac u potiljak i ona se srušila. Nije mu bio nikakav problem da je odnese do drveća. Toliko se bio preračunao po pitanju nje da mu je sada delovala laka kao pero. Dok joj je skidao odeću osećao se... stimulisano. Istina, njeno telo je bilo bujnije nego što je želeo, ali mu je bar dobro poslužila kao vežba. Ipak, mnogo je žurio. Sada je to mogao sebi da prizna dok analizira svaki svoj korak. Protrčao je kroz sve to, pomalo je nespretno rukovao opremom zato što je bio tako nastrpljiv da uradi prve snimke nje gole, ruku yezanih iznad glave, pričvršćenih za snažno mlado drvo. Nije izdvojio vreme da učini da joj kosa leprša, jer je morao da traži dobar ugao i osvetljenje. Ne, bio je previše ponesen snagom tog trenutka, i silovao ju je cim je poyratila svest. Mislio je da prvo popriča sa njom, da uhvati taj strah koji je rastao u njenim očima dok je polako shvatala šta namerava da joj uradi. 143 Isto kao što je bilo i sa Anabel. Borila se, pokušavala da govori. Njene lepe, duge noge su se pokretale, ispravljale, ritale. lspravljala je leda, migolj ila se. Sada sam osećao mir, osećaj da mogu da kontrolišem svaki korak. Ona je bila model. A ja umetnik. Isto kao što je bilo i sa Anabel, opet je pomislio. Tal<o je trebalo da bude i sada. Ali prvi orgazam je bio pravo razočaranje. Tako... otńčno, mislio je. Čak nije ni imao želju da je ponovo siluje. Bilo je to više odradeno, kao kućni
posao, nego što je bilo zadovoljstvo, prisećao se. Samo jedan korak bliže ka poslednjem cilju. Ali kada je izvadio svilenu maramu uz džepa, obrrxotao je oko njenog vrata i zetezao, zatezao, gledajući kako joj oči post aju sve veće i veće, kako joj se usta bore za vazduh, za vrisak... To je već bilo bolje. Sada je orgazam bio prelep, svirepo snažan, i dug, i zadovoljavajući. I, mislio je, poslednji snimak nje, taj presudni momenat, mogao bi biti jedno od njegovih najboljih dela. Fototgrafiji je dao naslov Smrt drolje jer; stvarno, šta je ona drugo bila? Teško da je bila andeo. Bila je jeftina i običn_a, zaključio je. Islužena roba. To je glavni razlog zašto nije bila ni blizu savršens:tva. Bila je to njena greška, ne njegova. Ovo saznanje mu znatoio popravi raspoloženje. Ona je jednostavno bila roba sa greškom — subjekt je bio oštećen, ne umetnik. Pa ipak, on je nju primetio. Izabrao je i poveo sa sot*om. Morao je više puta da se podseća da je ona bila samo \r-ezba. Citav taj incident bio je ništa više do brza proba sa zamenikom glavnog glumca. Sledećeg puta će biti savršeno. Sa Džo. Lupnuo je prstima nekoliko puta po kožnoj torbi u k ojoj su bile fotografije koje je razvio u iznajmljenoj sobi u blizini. Bil o je vreme da se vrati na Želju. Pošto ponovo niko nije znao gde je Leksi, Brajan je izašao u dvorište i počeo da se bakće sa korovom. Leksi je obećaHa da će to uraditi, ali on je bio više nego siguran da je otrčala da llovi Gifa i zavodi ga za vreme pauze za ručak. Video ih je sinoć sa prozora svoje spavaće sobe. Mokri do gole kože, puni peska, cerekaj-*ući se kao deca dok su prolazili stazom. Bilo je toliko očigledno, čak £ njegovom umornom mozgu, da nisu samo išli na noćno kupanje. Za bavljalo ga je sve to, čak im je pomalo i zavideo. 144 Izgledalo je tako jednostavno za njih da se prepuste jedno drugom ovde i sada, da uživaju u tom trenutku. Mada je znao da Gif na umu ima mnogo više od samo jednog trenutka provedenog sa njom, a da će Leksi u odlasku dobro otplesati po njegovom srcu. Ipak, Gif je bio pametan i strpljiy čovek i možda će uspeti da natera Leksi da igra po njegovom ritmu i pre nego što misli. Brajan je smatrao da će to biti interesantno gledati. Sa sigurne udaljenosti, naravno. To je bilo sve što je želeo, mislio je Brajan. Sigurna udaljenost.
Bacio je pogled na pakujce, despiće, njihove žute krunice, širom otvorene u veselom zanosu. Bilo je lepo, veselo, i bilo je samo na njemu da to tako i ostane. Posegnuo je u džep kratke kecelje od grubog platna, koju je vezao oko struka; i prihvatio se kosilice, kada je začuo kako neko cvili. Pogledao je unaokolo i video ženu u ležaljci. I njegovo srce poče ubrzano da kuca. Njena kosa bila je tamnocrvena u senci drveća, a njena ruka, koja je młitavo padala preko ivice ležaljke, tanka, nežna i elegantna. Od šoka je krenuo napred, a onda je ona okrenula glavu; nemirna, i on zastade. Nije to njegova majka, zaboga, već sestra. Bilo je zapanjujuće koliko je ličila na Anabel iz mladih dana. Iz odgovarajućeg ugla, i pod odgovarajućim svetlom. Bilo je teško pobeći od uspomena i od bola. Njegova majka je tako volela da se, kada su dani bili vreli; izležava na toj Ijuljašci. Ako bi je Brajan slučajno zatekao tamo, seo bi prekrštenih nogu na zemlju, pored Ijuljaške. Ona bi nežno spustila ruku na njegovu glavu, češkala ga po glavi, ispitivala ga kakve je sve avanture doživeo tog dana. I uvek bi ga slušala. Bar je nekad mislio da je tako. Bolje rečeno, ona je sanjarila dok je on brbljao. Sanjarila je o svom ljubavniku, o begu od muža i dece. O slobodi koju je, izgleda, želela više od njega. Ali, u ležaljci je sada spavala Džo, a po tome kako je izgledala; nije spavala nimalo mirno. Jedan deo njega - deo koji je bio pun prezira i nečega vrlo bliskog mržnji - želeo je da se okrene, da ode i ostavi je da se sama bori sa sopstvenim demonima. Ali joj je ipak prišao, sa zabrinutim izrazom lica dok ju je gledao kako se trzala i jecala u snu. ,,Džo." Spustio je ruku na njeno rame i blago ga protresao. ,,Hajde, dušo, budi se." ,,Nemoj!" Zamahnula je brzo se sklanjajući od njega. ,,Ne diraj me!" ,,U reduje." Nalicu je osetio vazduh uskomešan zamahom njene pesnice i nije bio siguran da li ovo treba da ga brine ili impresionira. ,,Mislim da to može da prode i bez lomljenja nosa." 14S Isprekidano je disala, buljila je u njega panično, izgubljeno. ,,Brajane." Prokleta drhtayica je savlada i ona klonu i zatvori oči. ,,Izvini. Nešto sam loše sanjala." ,,Ukapirao sam." Ipak je tako nešto bilo za brigu, i više nego što je mislio. Kejt je, kao i obično, bila u pravu. Nešto ovde zaista nije bilo u redu. Iskoristio je priliku da se malo umiri smestivši se na ivicu ležaljke. ,,Hoćeš nešto? Cašu vode?"
,,Ne." Na njenom licu se videlo iznenadenje kada je otvorila oči i ugledala njegovu ruku preko svoje. Nije mogla da se seti kada je poslednji put to uradio. Ili ona njemu. ,,Neću, dobro sam. To je samo san." „1 kao dete si ih imala. Uvek si se budila dozivajući tatu." ,,Da." Blago se osmehnula. ,,Izgleda da čovek sa godinama ne preraste sve boljke iz detinjstva." ,,Još uvek ih imaš često?" Pokušao je da zvuči opušteno, ali video je varnice u njenim očima. ,,Više se ne budim dozivajući bilo koga"; Ijutito je rekla. ,,Ne, ne verujem da bi to sada uopšte radila." Zeleo je da ustane, da se skloni. Zar nisu njeni problemi odavno prestali da budu njegova briga? Ipak je ostao miran, nežno Ijuljajući Ijuljašku. ,,Nije mana biti dovoljan samom sebi, Brajane." ,,Ne." „1 nije greh ako želiš da sam rešiš svoje probleme." ,,Je Iž to ono što sada radiš, Džo? Rešavaš probleme? E pa; nemoj da brineš. Imam ja dovoljno svojih problema da bih imao vremena i za tvoje." Medutim, on i dalje nije odlazio. Tako su oboje nastavili da se tiho Ijuljaju u senci drveća. Oči su počele da je peku. Oprezno i nesigurno je načinila prvi korak. ,,U poslednje vreme mnogo mislim na mamu." Njegova ramena se ukrutiše. ,,Zašto?" ,,Vidim je često, u mislima." Mislila je na nestalu fotografiju. ,,Sanjam je. Mislim da je mrtva." Suze su počele da teku niz njihova lica, a da oni toga nisu bili ni svesni. Kada se okrenuo i pogledao je, videvši suze na njenim obrazima sve mu se steglo u stomaku. ,,Čemu sve ovo, Džo Elen? Kakva korist od toga što ćeš mučiti sebe zbog nečega što se desilo pre dvadeset godina i što se ne može promeniti?" ,,Ne mogu da prestanem - ne mogu ni da objasnim zašto. Jednostavno je tu." ,,Napustila nas je, i preživeli smo. Od toga ne možemo pobeći." 146 Ali, šta ako nije pobegla, ako nas nije napustila? šta ako ju je nekoodveo, štaakoje..." Šta ako su je oteli vanzemaljci", odsečno je rekao i nastavio: Zaboga! Policajci su istraživali slučaj skoro godinu dana. Nisu pronašli ništa, nijedan dokaz da je bila kidnapovana, da se radilo o zločinu. Napustila nas je. I to je to. Prekini da izluduješ samu sebe." Ponovo j e zažmurila. Možda j e to upravo ono što j e radila - polako dovodila sebe do ivice ludila. ,,Misliš li da je bolje da razmišljam da je
svaki put kada bi nam rekla da nas voli to bila laž? Da li je to prisebnije, Brajane?" ,,Najbolje je da ne misliš na to. Pusti to." „1 da ostaneš sam", promrmljala je. ,,Svako od nas. Zato što nam neko drugi isto tako može reći da nas voli, a da i to bude laž. Bolje ne ulaziti u to. Bolje ne rizikovati. Bolje biti sam nego ostavljen." Dotakla je bolnu tačku dovoljno snažno i on se sav naroguši. ,,Ti si ta koja ima noćne more, Džo. Ne ja." Brzo je doneo odluku i ustao pre nego što se predomisli. ,,Hajde. Dodi." ,,Gde da dodem?" ,,Idemo da se provozamo. Hajde." Opet ju je uzeo za ruku, podigao je na noge i odvukao do njegovih kola. ,,Šta? Gde?" ,,Pobogu, samo uradi kako ti je rečeno bar jednom u životu." Ubacio ju je u kola, zalupio vrata; i video, sa zadovoljstvom, da je bila dovoljno zaprepašćena da ostane mirna i ne pruža nikakay otpor. ,,Kejt mi je za vratom", mrmljao je dok je ulazio i palio motor. ,,Ti plačeš. Svega mi je dosta. Ja imam svoj život, znaš." ,,Aha." šmrknula je, a zatim je dlanom trljala vlažne obraze ne bi li obrisala suze. ,,Stvarno ga živiš do koske, Brajane." ,,Cuti!" Točkovi počeše da se okreću dok je besno kretao ka gJavnom putu. ,,Ako si se već vratila ovamo bleda kao krpa i mršava kao kostur, ići ćemo do same srži problema i ispitati sve. Onda će se, nadam se; svi povući i pustiti me da živim!" Skupila je oči gledajući ga besno i ščepala ručku na vratima auta. ,,Gde idemo?" ,,Ti ideš", ispravi je, ,,kod lekara." „ avola ideml" Iznenadenje pomešano sa uznemirenošću. ,,Udmah da si zaustavio kola i pustio me napolje!" Ljutito je skupio usta i dodao gas. ,,Ideš kod lekara. I, ako treba, Ja ću te vući do tamo. Yidećemo da li je Kirbi tako dobra kao što misli." 147 ,,Nisam bolesna." ,,Onda ne bi trebalo da se plašiš da te ona pogleda." ,,Ne plašim se. Besna sam. I nemam nameru da traćim Kirbino vreme." Skrenuo }e na jedan mali put i naglo se zaustavio, uz škripu guma, ispred Kirbine kućice. Rukom je čvrsto stegao rame svoje sestre. Njegove oči bile su Ijute, mračne i usredsredene. ,,Možeš da udeš, a možeš i da nas oboje staviš u nezgodnu situaciju tako što ćeš me primorati da te unesem tamo na ramenu. Bilo kako; ti ćeš ući ovde; pa biraj."
Gledali su se besno. Džo je słwatila da je njena plahovita naravbila potpuno ista kao i njegova. U yerbalnom duelu imala je odgoyarajuće oružje kojim ga je uvek pobedivala. Ako odluči da se sa njom fizički razračuna - a setila se iz svog detinjstva da je to veoma moguće - tu nema milosti. Birajući pametnije rešenje, ostavila je ponos po strani. Zamahnuvši glavom; lagano je iskoračila iz kola i prešla nekoliko koraka do Kirbine kućice. Zatekli su Kirbi za kuhinjskim pultom, kako maže na hleb velike količine putera od kikirikija. ,,CaoI" Polizala je palac, a njen osmeh dobrodošlice i dalje je stajao na licu dok je posmatrala jedno pa drugo lice na kome je bio identični ledeni i besni izraz . Kako je to čudno, pomislila je, koliko se sada primećivala porodična sličnost. ,,Hoćete li da ručate?" ,,Imaš li slobodnog vremena da uradiš jedan pregled?", Brajan je insistirao, a sestru je lagano gurao ka Kirbi. Kirbi je uzela mali zalogaj sendviča kada se Džo okrenula i počela da šišti na svog brata. ,,Naravno. Sledeći zakazani pregled mi je tek u jedan i trideset." Yeselo se nasmejala. ,,Ko od vas dvoje hoće da se skine danas za mene?" ,,Vidiš da ruča", Džo je informisala brata značajno naglašavajući svaku reč. ,,Puter od kikirikija nije ručak, osim ako imaš šest godina." Opet poče da je gurka. ,,Udi unutra i skini se. Ne idemo odavde dok te ne pregleda od glave do pete." ,,Vidim ja da je ovo moj prvi pregled koji je počeo otmicom. Kirbi ga pogleda s puno razumevanja. Nadala se da se brinuo za svoju sestru toliko da je čak morao biti i grub prema njoj, mada nije bila sasvim sigurna u to. ,,Hajde, Džo, idi u moju staru sobu. Ja ću ti se pridružiti za minut." ,,Sve je u redu sa mnom." ,,Dobro. To će mi olakšati posao, a tebi će dati dovoljno dobar izgoyor da vratiš Brajanu za ovo." Lagano joj je otvorila vrata, okrenula se i nasmejala. ,,Ja ću ti pomoći." 1 /1Q MVaži." Okrenula se i krenula niz hodnik. "Čemu sve ovo, Brajane?", Kirbi je promrmljala dok su se vrata zatvarala. Ima noćne more, ne jede. Jutros se vratila iz kampa bela kao kreč." ,,šta je radila tamo?" ,,Džini jutros nije došla na posao."
,,Džini? To ne liči na nju." Kirbi se namrštila, a onda odmahnula rukom. Bila je to druga briga. ,,Drago mi je što si je doveo. Već neko vreme planiram da je pregledam." ,,Hoću da otkriješ šta joj je." ,,Brajane, uradiću joj kompletan lekarski pregled i, ako primetim da nešto nije u redu, otkriću šta je. Ali ja nisam psihijatar." Stavio je ruke u džepove. Bio je nervozan. ,,Samo otkrij šta to nije u redu sa njom." Kirbi je klimnula potvrdno i dala mu ostatak svog sendviča. ,,Mleko je u frižideru. Posluži se." Kada je ušla u sobu za pregled, Džo je još uvek bila potpuno obučena. Hodala je gore-dole. ,,Vidi, Kirbi..." ,,Džo, ti mi veruješ, zar ne?" ,,To nema nikakve veze sa..." ,,Hajde da obavimo to, završimo sa tim, i svi će biti zadovoljni." Uzela je čist ogrtač. ,,Idi u kupatilo niz hodnik, obuci ovo, i piški u ovu posudu." Izvadila je novi karton i formular dok ju je Džo gledala namršteno. ,,Biće mi potrebna tvoja istorija bolesti, sve informacije - kada je bila poslednja menstruacija, bilo kakvi telesni problemi, lekovi koje koristiš, alergije, i takve stvari. Možeš da počneš sa popunjavanjem ovog formulara kada navučeš taj poslednji modni krik, a ja ću za to vreme da uradim analizu urina." Ona se naže da otkuca Džoino ime na kartonu. ,,Bołje se predaj ponosno i uzdignute glave", mrmljala je Kirbi. ,,Brajan je krupniji od tebe." Džo sleže ramenima i zaputi se u kupatilo. ,,Pritisak ti je malo povišen." Kirbi joj je sada skidala deo aparata za merenje pritiska koji se vezuje oko mišice. ,,Ništa ozbiljno, ali verovatno dovodi do manje privremene fluktuacije." ,,Baš smešnol" Kirbi je zagrejala stetoskop svojim dlanovima, a onda ga prislonila Džoina leda. ,,Duboko udahni, pa izdahni. Opet. Imaš očigledan kilograma zbog čega žena u meni zeleni od zavisti; ali doktor u meni cokće i vrti glavom." ,,U poslednje vreme nešto nemam apetit." ,,Kuhinja Utočišta će rešiti taj problem." A ako ne reši, Kirbi će se postarati za to. Izvadila je svoj oftalmoskop i počela da pregleda Džoine oči. ,,Glavobolje?" ,,Sada ili inače?" „1 jedno i drugo." ,,Sada je imam, ali rekla bih da je to rezultat ovog vucaranja sa Brajanom Siledžijom." Onda je uzdahnula. ,,Izgleda daihu poslednjih
nekoliko meseci imam i više nego što je uobičajeno." ,,Tupe i pulsirajuće ili oštre i probadajuće?" ,,Uglavnom tupe i pulsirajuće." ,,Vrtoglavice; padanje u nesvest, muka?" ,,Ja... ne, ne baš." Kirbi se zavali u stolicu, ostavljajući jednu ruku na Džoinom ramenu. ,,Ne ili ne baš?" Kada je Džo slegla ramenima, Kirbi je odložila svoje instrumente na stranu i pogledala je nežno. ,,Dušo, ja sam ti doktor i prijatelj. Moraš da budeš otvorena sa mnom i da znaš da će sve što mi budeš rekla u ovoj sobi ostati izmedu nas dve." Džo duboko uzdahnu, kršeći prste ispod stola. jjmala sam nervni slom." šišteći ispusti vazduh, osećajući delom strah, a delom olakšanje. ,,Pre jedno mesec dana, pre nego što sam došla ovamo. Jednostayno sam pukla, slomila se. Nisam mogla to da sprečim." Ne govoreći ništa, Kirbi je nežno spustila obe ruke na Džoina ramena i počela nežno da je masira. Džo je podigla glavu i sve što je videla u tim krupnim zelenim očima bilo je sažaljenje. Oči joj se ispuniše suzama. ,,Zbog toga se osećam kao budala." ,,Zašto?" ,,Nikada se ranije nisam osećala tako bespomoćno. Uvek sam bila sposobna da sama rešim sve probleme, Kirbi, jedan po jedan, kako su dolazili. A onda mi se sve skupilo i postajalo je sve teže i teže. Više nisam sigurna da li su mi se neke stvari stvarno dešavale ili je to sve bilo u mojoj glavi. Jednostavno ne znam. I onda sam doživela slom. Pukla sam." ,,Da li si otišla kod nekog lekara za to?" ,,Nisam imala izbora. To mi se desilo pred mojim asistentom. Odvezao me je u bolnicu i oni su me zadržali tamo nekoliko dana. Nervni slom. Baš me briga ako smo u dvadeset prvom veku, baš me briga koliko je Ijudski um uznapredovao. Mene je sramota." ,,A ja tebi govorim da nema razloga da se stidiš i da imaš pravo da se osećaš kako god želiš." 150 Džo nakrivi usne. ,,Znači, ne treba da se stidim toga što osećam?" Naravno da ne. Kakav ti je bio radni raspored/ ",Gust. Uvek, ali meni se tako svidalo." ,,Atvoj društveni život?" Nula, ali i to mi se svidalo. Isto važi i za mo^ seksualni život. Nisam bila ni depresivna niti sam čeznula za nekim. Cesto sam mislila na svoju majku", Džo reče polako. ,,Sada sam gotovo istih godina kao ona kada je otišla, kada se sve promenilo." A tvoj žwot se rasprsnuo u hiljadu komadića, pomislila je Kirbi. „1 ti si opet počela da se pitaš i brineš da li će se i sada nešto promeniti, nešto
što je izvan tvoje moći. Ja nisam psihijatar, Džo, samo dobri stari lekar opšte prakse. Ovo su samo prijateljska nagadanja. Sa kakvom dijagnozom su te pustili iz bolnice?" ,,Ne znam tačno." Džo se pomeri, gužvajući papir ispred sebe. ,,Ja sam otpustila samu sebe." ,,Shvatam. Nisi zapisala koje lekove koristiš ovde u formularu." ,,Ne uzimam nikakye lekove. I ne pitaj me šta su mi prepisali. Nikada ništa nisam popunila kada sam došla tamo. Neću da pijem nikakve lekove. I neću da pričam ni sa kakvim psihijatrom." ,,U redu, za sada ćemo ovo da rešimo na zastareli način. Eliminisaćemo bilo kakav uzrok fizičke prirode. Prepisaću ti svež vazduh, odmor, redovne obroke - i jedan dobar, siguran seks, ako imaš sa kim", dodala je uz osmeh. ,,Seks nije jedan od mojih prioriteta." ,,E pa; dušo, onda si stvarno luda." Džo je trepnula, a onda se zakikotala, dok je Kirbi brisala unutrašnjost njenog lakta alkoholom. ,,Baš ti hvala." ,,Uvrede ne naplaćujem. A poslednji deo recepta je da pričaš. oa mnom, sa svojom porodicom, sa bilo kim u koga imaš poverenja i znaš da će te slušati^sa pažnjom. Ne dozvoli da ti se sve opet nakupi. Ti si voljena, Džo. Živni malo." Zavrtela je glavom pre nego što je Džo uspela bilo šta da progovori. ,,Brat se brine za tebe toliko da te je skoro dovukao ovde - na mesto od koga beži kao od kuge od kada sam se ja ovde doselila. '•i Koliko ja mogu da procenim nečiji karakter, on je još uvek ispred JJ~e' ^e^a §ore-dole, mrmlja, i umire od brige da ne izadem i ne Zern mu da je njegovoj sestri ostalo još tri nedelje života." ,,Dobro bi mu došlo", Ijutito reče Džo, ,,čak i ako se sada osećam lenegouposlednjihnekoliko nedelja." Ondase njene očiprikovaše za špric i raširiše. ,,Za šta je, do davola, to sada?" 151 ,,Uzeću ti mali uzorak krvi." Kirbi je podigla iglu i nasmejala se. ,,Hoćeš li da vrisneš pa da vidiš za koliko će se sekundi stvoriti ovde?" Džo je okrenula glavu i zadržala dah. ,,Neću mu pružiti to zadovoljstvo." Kada se Džo ponovo obukla, Kirbi joj dobaci veliku plastičnu bočicu. ,,To su samo vitamini", rekla je, ,,vrlo korisni. Ako počneš redovno i zdravo da jedeš, nećeš morati više da ih piješ. Ali za sada će ti pomoći. Obavestiću te kada rezultati analize krvi budu stigli iz laboratorije, a sve ostalo je u granicama normale." ,,Hvala ti, stvarno."
,,Vrati mi tako što ćeš početi da se brineš o sebi i što ćeš doći kod mene da pričamo kada budeš imala potrebu." ,,Hoću." Uvek se osećala pomalo čudno kada je trebalo da učini nekakay otvoren i srdačan potez, ali joj je ipak prišla i poljubila je u obraz. ,,Hoću. I stvarno mislim ono što sam ti rekla. Osećam se bolje. Nisam se dugo osećala tako." ,,Odlično. Samo ti slušaj doktorku Kirbi, i sve će biti okej." Ispratila je Džo do vrata, ne pokazujući da je zabrinuta za nju. Brajan je bio tačno tamo gde ga je Kirbi i očekivala. šetao je nervozno gore-dole njenom dnevnom sobom. Zastao je i zabrinuto pogledao obe. Kirbi je dočekala njegov pogled sa osmehom. ,,Tata, dobili ste zdravu devojčicu od pedeset i pet kila. Cestitam!" ,,Baš smešno! šta, do davola, nije u redu sa tobom?", obratio se Džo. Nakrivila je glavu, i skupila oči. ,,Nosi seY', rekla je, a zatim besno pošla prema vratima. ,,Vraćam se peške. Hvala ti što si uspela da me ubaciš u svoj zbijeni raspored, Kirbi, i tako ispuniš hir ovom idiotu." ,,Pa, ja to pokušayam da uradim već mesecima." Smejala se dok su se vrata zatvarala. ,,Hoću da mi kažeš šta je sa mojom sestrom." ,,Trenutno boluje od akutnog ,,bratitisa". lako je visoko iritantan, retko je smrtonosan." ,,Hoću da mi odgovoriš na jebeno pitanje", procedio je kroz zube, a ona je potvrdno klimnula. ,,Više mi se svidaš kada si uljudan." Okrenula se prema lončetu za kafu, zadovoljna što je on bio od koristi i skuvao svežu kafu. ,,U redu. Daću ti pravi odgovor. Hoćeš li da sedneš?" Stomak mu se bolno zakovrnu. ,,Koliko je loše?" 152 Ni blizu onoga što ti misliš. Je Iž ti uvek sve vidiš tako crno? Kao pravi muśkarac." Ona zadrža dah kada ju je čvrsto ułwatio za ruku. ^Nisam raspoložen." ,,Dobro. Znači, moja duhovita opaska te neće smiriti. Trebaće mi par nedelja da dobijem kompletne rezultate svih analiza izlaboratorije, ali ti mogu reći moje stručno mišljenje na osnovu današnjeg pregleda. Džo je malo iscrpljena. Na ivici je, pod stresom, i besna je na sebe što je u takvom stanju. Ono što joj sada treba je upravo ono što si mi pokazao da joj možeš dati. Podrška - čak i kada se tome opire." Pred naletom olakšanja popusti pritisak koji je osećao u grudima. ,,To je to? To je sve?" Okrenula se da sipa kafu. ,,Tu postoji i ono čuveno poverenje izmedu doktora i pacijenta. Džo ima pravo na svoju privatnost i moju
diskreciju." ,,Džo je moja sestra." ,,Da, i privatno mi je veoma drago da vidim da ti vaš odnos primaš k srcu i da se brineš. Do sada nisam bila sigurna da je to tako. Izvoli." Dala mu je šolju. ,,Vratila se kući zato što je imala potrebu da dode, da bude okružena porodicom. Budi tu; uz nju. To je sve što ti mogu reći. Sve ostalo će ona lično morati da ti kaže." Koračao je gore-dole, a zatim rasejano sipao sebi kafu. Dobro je; mislio je, nije bolovala ni od kakvih misterioznih i smrtonosnih bolesti koje su mu se motale po glavi dok ih je čekao. Samo je iscrpljena. Nije rak ili tumor mozga. ,,U redu." Ovoga puta je to rekao naglas. ,,Ja ću verovatno uspeti da je nateram da jede zdravo i redovno, a i da zapretim Leksi da ne započinje svade sa njom." ,,Mnogo si sladak", Kirbi prošaputa. ,,Nisam." Naglo je spustio šolju i zakoračio nekoliko koraka unazad. Njegova briga je polako nestajala i sada je video Kirbi veoma jasno. Počeo je da primećuje njene oči śirene, koje su mu se smešile. Način na koji je stajala pred njim, prisebna i smirena, sva ružičasta i bronzana. ,,Samo se brinem o sebi. Hoću svoju životnu rutinu nazad, a neću je vratiti sve dok ona ne dode sebi." Prišla mu je, nežno ga gledajući. ,,Lažovčinol Prevarante! Gospodine Osećajni!" ,,Skloni se1." ,,Neću." Krenula je da mu rukama obuhvati lice. Bila je uzbudena rnnogo više nego prošli put, i više nije mogla da odoli. ,,Zakazao si joj lekarski, a nisi platio." Poče da se uvija oko njega. ,,Moje usluge nisu jeftine." Očeša svoje usne o njegove. 153 Njegove ruke su bile na njenom struku dok ga je ukus nje preplavljivao. ,,Kažem ti da se skloniš." Nagnuo je glavu i poljubio je. ,,Zašto me ne slušaš?" Ona poče da gubi dah. Predivan osećaj. ,,Ja sam tvrdoglava. Uporna. I u pravu." ,,Ti si napadna." Njegovi zubi uroniše u njenu donju usnu, i blago je povukoše ka sebi. ,,Ja ne volim napadne žene." ,,Mmm... O, da. I te kako ih voliš." ,,Ne volim." Gurao ju je prema kuhinjskom pultu sve dok njegovo telo nije bilo čvrsto pribijeno uz njeno, sve dok se njegove usne nisu čvrsto pripile uz njene i počele strasno da ih proždiru. ,,Ali tebe želim. Zadovoljna?"
Zabacila je glavu unazad i zastenjala kada su joj njegove usne dotakle vrat. ,,Daj mi pet minuta da otkažem popodnevne preglede; i oboje ćemo biti u ekstazi. Brajane, dodirni me, pobogu." ,,Neće biti lako." štipnuo ju je za uvo, gde je mala smaragdna minduša isticala lepotu njene kože, a zatim neumorno lovio njena usta, kao plen, sve dok se njeni nokti nisu zarili u njegova ramena. Želeo je da je ima baš tu gde su stajali, da otkopča šlic, da svuče njene uzane farmerice i da utone u nju, da ostane tako u njoj sve dok ta očajnička potreba, ta poročna frustracija ne bude bila iza njega. Ali, on je nije pipnuo, nije je imao. Umesto toga, iskoristio je bol koji se ustalasao u njemu da ih oboje iskontroliše. Rukom joj je pritisnuo vrat; a zatim joj je glavu polako naginjao unazad dok im se pogledi nisu susreli. Njene oči bile su boje nemirnih zelenih mora i privlačile su ga da zaroni. ,,Biće onako kako ja kažem. I ti ćeš to morati da prihvatiš." Neryoza je nadjačavala želju. ,,Slušaj..." ,,Ne, završili smo sa tim. I sa ovim igricama. Mogla si da odustaneš, ali nisi. A sada će biti po mom. Kada se budem vratio, završićemo sa ovim." Disala je ubrzano dok joj je krv jurila žilama kao luda. Na trenutak ga je mrzela zbog toga što ju je posmatrao tako hladnim i smirenim očima. ,,Misliš da te se plašim?" ,,Nemaš ti dovoljno razuma da bi te to uplašilo." Onda se nasmešio polako i opasno. ,,Ali, trebalo bi. Kada se vratim", ponovio je i udaljio se korak od nje, ,,neće me uopšte biti briga da li si spremna ili ne." Pokušavala je da se smiri, i povrati barem malo ponosa. ,,Ti, arogantni idiote!" ,,Tako je." Krenuo je prema vratima moleći se da uspe da izade pre nego što od želje za njom, želje od koje ga je bolelo čitavo telo, ne 154 počne da stenje i ječi na čitav glas. Bacio je još jedan pogled na nju, na nienu razbarušenu kosu prošaranu suncem, na oči koje su svetlucale od zastrašujućih emocija, njene usne koje su i dalje bile otečene od njegovih poljubaca. ,,Da sam na tvom mestu, doco, išao bih da se rnalo sredim. Tvoj pacijent je upravo ušao." Izašao je i zalupio vratima. TRINAESTO POGLAYLJE Bungaloy Mala želja nije bio baš na nekom zaobilaznom putu do Utočišta. U svakom slučaju, mislila je, žureći da se i opravda, prijaće joj šetnja. Možda bi trebalo da ode u popodnevnu šetnju i napravi nekoliko snimaka reke predveče; da vidi koliko j e divlj ih bilj aka u meduvremenu procvetalo. A; pošto je već u prolazu, bilo bi nepristojno da ne svrati
na trenutak. Osim toga, to je bilo vlasništvo njene porodice. Cak je i izvežbala ,,slučajno sam u prolazu" izgovor i namestila odgovarajući neobavezni ton. Tako da se prilično razočarala kada je videla da Nejtanov džip nije bio ispred kuće. Stajala je na stepeništu nekoliko trenutaka u nedoumuici, a onda se brzo popela pre nego što se predomisli. Nema ničeg lošeg u tome ako navrati, samo na trenutak, i ostavi poruku. To ne znači da će ona nekog da uznemirava ili da će da njuška unaokolo. Samo je htela da... Prokletstvo! Vrata su zaključana. Bilo je to još jedno malo razočaranje. Ljudi na Zelji retko zaključavaju svoje kuće. Previše radoznala da bi razmišljala o manirima i lepom ponašanju, naslonila je glavu na staklena vrata i proyirila unutra. Na dugačkom stolu u kuhinji bio je mali lap-top, frustrirajuće uredno zatvoren. Aerodinamični štampač stajao je pored. Dugačke cevi, za koje je pretpostavljala da drže arhitektonske planove, bile su naslagane u blizini. Jedan veliki tabak papira bio je odmotan i učvršćen na uglovima teglom instant kafe, pepeljarom i dve šolje. Ali, bez obzira koliko je okretala i krivila glavu; nije uspela da vidi šta je na njemu bilo naštampano. lonako me se ne tiče, govorila je sebi istežući se da vidi. Na zvuk pucketanja lišća iza sebe, ona brzo odskoči unazad i pogleda. 155 Divlji ćuran se oslobodio uz iznenadni kau-kau urlik i hvatao zalet za let. Džo je zakolutala očima pokušavajući da umiri srce koje je tuklo ogromnom brzinom. Bilo bi ,,savršeno" da je Nejtan sada izleteo iz žbunja i uhvatio je kako mu špijunira kuću. Podsećala je sebe da je imala toliko stvari koje je mogla da radi, toliko mesta na koje je mogla da ode. Nije da je otišla sa planirane maršrute samo da bi ga videla. Nije baš toliko luda! Verovatno je i bolje što se mimoišla sa njim, govorila je sebi, dok je lagano trčala niz stepenice. Idući stazom Palmeto pratila je obalu reke sve do gustih senki gde su se uzdigle puzayice vinove loze i paprati pretvorivši šumu u gustu, zelenu džunglu. Nije joj sada uopšte trebala takva vrsta rasejanosti, takva vrsta komplikacije koju je Nejtan Dilejni nameravao da unese u njen život; baš kad je opet počela da staje na noge. Ako odluči da nastavi vezu sa njim, moraće da mu kaže o nekim... stvarima. A ako mu kaže, to će značiti kraj te veze. Ko još hoće da se petlja sa ludom ženom na odmoru?
Staza se uvijala; sa svih strana obgrljena palmama po kojima je i dobila ime. Opet je čula zov divljeg ćurana, i dugačke, tečne ćurlike crnoglayke. Torbica sa fotoaparatom tupo udari o njen kuk dok je ubrzavala korak svadajući se sa samom sobom. E pa, time što ništa neće započinjati izmedu njih uštedeće im oboma vreme i poštedeće ih neprilika. Zašto, do davola, nije bio kod kuće? ,,Sšš..." Gif je stavio ruku preko Leksinih usta kada je čuo korake na stazi u blizini proplanka koji je bio zaštićen debelim hrastovim granama i palminim listovima. ,,Neko dolazi", prošaputao je. ,,O!" U sekundi, Leksi je već zgrabila svoju bluzu i njom brzo pokrila grudi. ,,Zar nisi rekao da je Nejtan otišao na kopno na ceo dan?" „1 jeste. Ispratio sam ga na trajekt." ,,Ko je onda... o!" Leksi se zakikota kada je provirila iza listova paprati. ,,Ma, to je samo Džo. Izgleda kao da je Ijuta na ceo svet, po običaju." ,,Tiše!" Gif je uhvatio Leksi za ruku i počeo da je umiruje. ,,Zamalo da me tvoja sestra vidi sa spuštenim pantalonama." ,,Ali ti irnaš tako lepe..." Zgrabi ga i poče da ga golica; tako su se rvali dok Džo nije otišla. ,,Ti si nevaljala devojčica, Leksi". Gif je upro prstom u nju i počeo da joj se smeje u lice. Još uvek je nosila brushalter - još nisu 156 stigli do njega - i on poče da uživa u osećaju koji mu je taj glatki materijal ostavljao na grudima. ,,Kako bih ja objasnio sve ovo, da nas je slučajno videla?" ,,Ako joj do sada sve nije jasno, vreme je da joj neko pokaže kako se to radi." Zayrteo je glavom i sagnuo se da poljubi vrh njenog nosa. ,,Previše si gruba prema svojoj sestri." ,,Ja?", Leksi se pobuni. ,,Hajde da obrnemo situaciju. Tako je mnogo realnije." ,,Pa, možda ste obe previše grube i stroge jedna prema drugoj. Meni deluje da je Džo skoro imala veoma težak period u životu." ,,Njen život njoj savršeno odgovara", Leksi je kontrirala Gifu dok se pućila vrteći pramen njegove kose oko prsta. ,,Ima svoj posao, sva ta putovanja. Ljudi viču: ,,oh" i ,,ah" kada vide njene fotografije, kao da su to tek rodene bebe. Ili ih proučavaju kao da su prokleti udžbenici. Osim toga, zaraduje gomile novca, dovoljno da ne mora da brine o nekom tamo glupavom fondu."
Ljubav je provalila iz njega dok ju je nežno mazio po bradi. ,,Dušo, to je čisto besmisleno gubljenje vremena koje trošiš na Ijubomoru prema sestri." ,,Ljubomorna? Ja?" Od ove uvrede njene oči se smračiše i širom otvoriše, i ona ga ošinu pogledom. ,,Zašto bih ja, za ime boga, bila Ijubomorna na Džo Elen?" ,,Baš tako." Poljubio je ovlaš. ,,Vas dve želite istu stvar. Vas dve kao ličnosti i način na koji se svaka bori da taj svoj cilj i ostvari su različiti kao noć i dan, ali cilj je isti. ,,Stvarno?" Glas joj je bio hladan i smiren. ,,A koji bi to cilj bio?" ,,Da budete srećne. To je ono što svaki čovek želi u dubini duše. I da ostavi svoj trag. Samo zato što je ona svoj napravila ranije, ne čini tvoj cilj manje važnim. A, osim toga, ona je imala tri godine prednosti." To; ipak, nije stišalo Leksi. Njen glas je prešao sa hladnog na ledeni. ,,Nije mi jasno zašto si me doveo ovde ako je sve što si želeo bilo da pričamo o mojoj sestri." ,,Dušo, ti si dovela mene." Počeo je da joj se smeje i primorao je da se ne pomera, uprkos tome što se nervozno koprcala pokušavajući da se izmigolji. ,,Koliko se ja sećam, ti si došetala do kućice Peščani zamak, gde sam ja gledao svoja posla, zamenjujući vrata. Ti si mi nešto prošaputala na uvo, a pošto si već sa sobom ponela spremljeno ćebe, šta čovek da uradi?" 157 Podigla je bradu i obrve. ,,Ne znam, Gife. šta čovek treba da uradi?" ,,Moraću da ti pokažem." Pokazao joj je; od čega ona oseti slabost i drhtavicu. Prethodne noći sve se izmedu njih izdešavalo u vreloj jurnjavi. Potreba je nadvladala zadovoljstvo, a zadovoljstvo je bespomoćno ležalo u kandžama potrebe. Ali danas, na hladnom vazduhu i bledoj svetlosti; njegove ruke bile su spore, nabori na njegovoj koži nežno su grebuckali njenu, prsti su je stezali, a zatim nežno klizili po njoj. lako su mu usne bile vrele, nije žurio. Opet su njegove usne dotakle njene, i opet, i opet, kao da su njene usne bile jedino što mu je trebalo. Kada je zastenjela, jecaj se probio duboko iz nje. Bila je spremna da je on zavede, i ima. On je čitavog svog života čekao na to, da je gleda kako mu ona sve to dozvoljava. Sve u vezi sa njom njemu je bilo dragoceno. Sada je mogao da je otkriva; polako, centimetar po centimetar. Uskoro će joj isto tako reći sve, reč po reč.
Kada je prodro duboko u nju, ona zastenja u znak dobrodošlice, slatko i mazno. Privio se uz nju što je više mogao da bi joj dao više; da bi primio više, a njegov tempo bio je lagan kao reka koja je tekla pored njih. Zacvilela je od zadovoljstva kada je spustio glavu i nežno počeo da joj liže bradavice. ,,Ti svrši prva", mrrnljao je, ,,da mogu da te gledam." Nije mogla da se obuzda. Bila je prepuštena kao lagani list u rečnoj struji. Orgazam je proleteo njenim telom; dugački, prelepi, snažni orgazam. Jedva da je uspela da mu izgovori ime dok je orgazam klizio njenim sistemom. Njegove usne se opet vratiše na njene i on se isprazni u nju. ,,Mmm..." Bilo je sve što je uspela da izgovori kada ju je prebacio na drugu stranu i stavio njenu glavu na svoje grudi. Nikada nije imala ovakav orgazam - koji je jurnuo od njenih stopala kao prsti od svile. On je izgledao tako smireno, sve je držao pod kontrolom; bio je potpuno svestan nje. Jedino je gromoglasno lupanje njegovog srca pod njenim obrazom pokazivalo da ni on nije bio sasvim svoj, baš kao ni ona. Opet se nasmešila i prislonila svoje usne na njegove grudi. ,,Mora da imaš mnogo prakse iza sebe." On je držao oči zatvorene, uživajući u osećaju vetra na licu i njene kose pod rukom. ,,Ja sam jedan od onih koji čvrsto veruju da treba raditi na nekoj veštini sve dok je potpuno ne usavršiš." 158 ,,Rekla bih da si je stvarno usavršio." ,,Želim te čitavog života, Leksi." Nešto u njoj je učinilo da zadrhti na ove njegove reči, tako jednostavne, tako prijatne. Ułwaćena u stanju opšteg zadovoljstva, podigla je glavu i kada ga je pogledala, opet je nešto u njoj učinilo da ponovo zadrhti. ,,Mislim da sam te, duboko u sebi, i ja oduvek želela." Kada je otvorio oči, od njegovog pogleda usne su joj se sušile. Pogledao ju je, a ona mu se yragolasto osmehnu. ,,Ali nekada si bio tako mršav." ,,A ti si nekada bila ravna kao daska!" Počela je da se cereka kada je krenuo da joj dotakne grudi. ,,Neke stvari se zaista menjaju." Jurnula je da ga opkorači. „1 stalno si me vukao za kosu." ,,A ti si mene stalno grizla. Još uvek imam ožiljke od tvojih ujeda na levom ramenu." Zabacila je kosu unazad kikoćući se. Biće teško iščupati se iz ove zamršene situacije, ali morala je sebi da prizna da se isplatilo. ,,Nemaš." ,,Davola nemam! Moja mama to zove žig Hetavejevih."
,,Hajde baš da yidim!" Vukla ga je sve dok se nije otkotrljao na njenu stranu. Provirila je i počela da škilji, iako se vrlo dobro mogao videti ožiljak. Njen žig. Saznanje da je godinama utisnut tu, na njegovom telu, ispunjavalo ju je čudnim osećajem zadovoljstva. ,,Gde je? Ništa ne vidim" Prišla je bliže. ,,O, misliš na ovu malu stvar ovde? Ma; to nije ništa. Mogu ja to sada mnogo bolje." Pre nego što je uspeo da odreaguje, već je zarila zube u njegovo rame. Dreknuo je, zgrabio je i oboje su počeli da se kotrljaju dok se nisu zamotali u ćebe. Njegove ruke uspele su da dodu do jednog, pa do drugog mesta, pa tako po čitavom telu, zbog čega je ostajala bez daha ne samo od nadošle želje već i od smeha. ,,Mislim da je vreme da ja na tebi ostavim neki trag." ,,Da se nisi usudio da me ujedeš, Gife." Kikotala se, borila, prevrtala. ,,Au! Prokletstvo!" ,,Još te nisam ujeo." ,,E pa, nešto jeste." Brzo se kretao, a slike zmija u trenutku su mu protrčale kroz glavu. Okrenuo ju je, skočio na noge, i zgrabio u naručje brzinom svetlosti. Otvorila je usta, šokirana, dok je gledala kako njegove oči, odjednom tako surove i hladne; skeniraju zemlju pod njima. ,,Bože moj!", bilo je sve što je uspela da izgovori dok joj je romantično srce udaralo u grudima. 159 Ništa nije gmizalo, ni puzilo, ni milelo. Ali je primetio da nešto srebrnasto svetluca. Postavio je Leksi na noge i okrenuo je. Mala crvena ogrebotina kvarila je njeno nežno rame. ,,Samo si se očešala o nešto." Lagano je poljubio ogrebotinu, a onda se sagnuo da pokupi taj svetlucavi predmet. ,,Nečija minduša." Žarkih očiju, Leksi je krenula da češka rame ne bi li otklonila bol. Kako ju je samo podigao, sanjivo je razmišljala, kao da je laka kao perce. I kako je samo stajao tamo, kako ju je držao u naručju, odlučan da je odbrani čak i od samog zmaja koji bljuje vatru. Slike Lanselota i zamka u izmaglici lebdele su njenim mislima pre nego što je uspela da se koncentriše na mindušu koju je Gif držao u rukama. Bila je to svetlucava mala srebrna zvezda. ,,To je Džinino." Namrštila se i uzela mu mindušu iz ruku. ,,Njen omiljen par. Kako li je samo dospelo ovde?" Gif je podigao obrve i one nestašno zaigraše. ,,Izgleda da nismo samo mi ti koji koriste šumu za nešto drugo osim šetnje." Smejući se, Leksi je opet sela na ćebe i pažljivo stavila mindušu pored sebe, a onda počela da traži svoj brushalter.