Charlie_Higson_-_Mladi_Bond_2_-_Vrela_krv

dio otoka. Indijske smokve i niske japanske pršljenke,
male, izdvojene drage, ružičaste stijene i iznad svega toga
medvjed, koji već nebrojene tisuće godina motri ovaj potez
obale, ne hajući za beznačajne dolaske i odlaske ljudi
ispod sebe.

Oplovili su rt i ugledali čisti, bijeli pijesak plaže. Plaže
na kojoj se James kupao s Maurom.

Kako se samo davno sve to sada činilo, i kako je
spokojno ovo mjesto ostalo. Pobjegli su ludilu i napokon se
našli na sigurnom.

Skrenuli su čamac u zavjetrinu iza jedne velike stijene
i skinuli jedro. Cijeloga ih je dana pratilo lepetanje vjetra u
platnu, ali sada se samo još čulo kako valići blago
oplakuju oplatu čamca.

Jamesu je kosa bila slijepljena od soli, a koža
osjetljiva kao da mu je ostrugana brusnim papirom; usne
su mu bile hrapave i natečene, i više od svega htio se baciti
u prohladnu vodu.

“Doñi”, rekao je, strgnuo dronjke sa sebe i bacio se u
more. Amy je pošla za njim, kao ni on ne hajući za svoju
golotinju.

Voda je smirujuće milovala Jamesovu kožu, sapirući
svu bol i vrućinu s njega. Uživao je u njoj, obrćući se i
zavijajući, roneći do dna, a onda puštajući da polako
otpluta do površine. Napokon je polako otplivao do obale i
ispuzao na pijesak, gdje je legao napola u vodi i napola
izvan nje.

Imao je dojam da bi tisuću godina samo ovako mogao
ležati i spavati.

Amy je legla do njega i ostali su tako, licem u lice,
gledajući se u oči, nijemo dijeleći nešto, spoznaju svega
onoga što su prošli.

James je napokon smogao snage da podigne glavu.
“Trebalo bi privezati čamac i popeti se do vile”,
hrapavo je rekao.
“Zar ne možemo još malo ostati, James?” rekla je

Amy. “Ovo je pravi raj.”
“Onda još pet minuta.”
Kad su se osjetili dovoljno snažno, otplivali su natrag

do čamca i popeli u njega. James je shvatio koliko je
iscrpljen kad se jedva uspio prebaciti preko oplate.
Napokon su se obukli i izvadili dva mala vesla ispod klupa
za sjedenje.

Umorno su odveslali okolo do prirodne lučice da u
njoj privežu čamac. Sve je izgledalo točno onako kao kad je
James otišao.

Victorova barka bila je na vezu, spremna za izlet.
Victor?
Je li on ovdje?
Je li mu dobro?
Što će ih dočekati gore u vili?
James se prisjetio pljačke. Hoće li kuća djelovati
prazno i golo be z svih onih slika?
Sve dosad nastojao je ne misliti o tome. Jednostavno
si je predočavao idiličan prizor u kojemu Victor sjedi i
pijucka vino s Poliponijem na terasi, dok s gramofona svira
jazz.
Amyje skočila s čamca i James joj je dobacio konop.
Privezala ga je za željezni obruč, a James se iskrcao i
pridružio joj se.
Tako umorni da jedno drugome nisu mogli ni riječi
reći, krenuli su se uspinjati stubama usječenim u stijenu.
James je samo htio leći u svoj krevet i zaspati, da se počne
oporavljati.
Pomisao na krevet nikad mu nije bila tako slasna. U
svijesti mu se pojavila još jedna slika. Slika čiste bijele
posteljine i mreže protiv komaraca koja se blago leluja na
povjetarcu s otvorenog prozora.
Osmjehnuo se.
Samo što nije stigao.
Uskoro će svemu doći kraj.
Victor se pojavio na vrhu stuba u jednoj od onih
svojih marokanskih halja i James se osmjehnuo.

Ali onda je primijetio da Victor djeluje zabrinuto i da
na čelu ima gadnu modricu.

“Victor,” rekao je James, “jesi li dobro?”
Prije nego što je Victor stigao išta reći, naglo je
uzdahnuo i pao u stranu.
Netko ga je udario odostraga.
Jana Carnifex izašla je na vidjelo, kuckajući visokim
petama kao psećim kandžama po kamenu. Šminka joj se
razmazala. Perika joj je bila pod suludim kutom, a sijeda
joj je kosa u raščupanim pramenovima visjela ispod nje
oko lica. Zlatna joj je haljina bila prljava i prašna. U
smeñoj ruci punoj srebrnog prstenja držala je pištolj,
dugih nokata obavijenih oko drška. Sigurno ga je držala
uperena u Victorova leña i zatim ga njime udarila.
James je pogledao Victora. Ruke su mu bile zavezane
iza leña i činilo se da je u nesvijesti.
“James Bond”, rekla je Jana. “Čekala sam te.” Gledala
ga je sluñeno, mahnitim očima, i James je znao da se neće
dvoumiti da ga nastrijeli. Ali što se tu može? On i Amy
zarobljeni su na stubištu. Kad bi nasrnuli na nju, moguće
je da bijedno od njih uspjelo neozlijeñeno stići do nje, ali
rizik je ipak prevelik.
Ipak, kako god bilo, mora dati sve od sebe da zaštiti
Amy.
Možda bi mogli skočiti u more? James je znao da voda
lomi svjetlost, tako da je teško naciljati nešto ispod
površine. Koliko bi uopće dobar strijelac Jana mogla biti?
Nada je slabašna, ali druge nema.
Načas je pogledao u dubinu. Nisu se nalazili onoliko
visoko na stijeni kao kad je skočio onoga dana s Maurom,
ali morat će se čuvati ježinaca koji leže posvuda po
kamenju, poput crnog pokrivača.
Samo, kako da to objasni Amy? Neće imati vremena.
Primaknuo se bliže njoj. Primijetio je da joj se vrat
orosio kapljicama znoja. Blago je drhtala.
“Ne uplići Amy u ovo”, viknuo je James, ne bi li malo
dobio na vremenu. “Ovo s njom nema nikakve veze.”

“Je li? Pa, baš me briga”, podrugnula se Jana.
“Svejedno ću vas ubiti oboje. Upropastio si mi život, ubio si
mi brata i pokopao mi dom prljavim blatom. Nastrijelit ću
vas i pretvoriti u hranu za rakove. Oni će pojesti ta vaša
zgoñušna lica. A onda ću ubiti tvog bratića i sve ostale
zarobljenike u vili.”

U tom trenutku Victor se promeškoljio i pokušao
uspraviti u sjedeći položaj.

Jana se okomila na njega.
“Mirno lezi,” prosiktala je, “da te smjesta ne
nastrijelim.”
Jamesu nije trebalo više od toga. Jani je pozornost
popustila dovoljno dugo da on stigne primiti Amy oko
struka i čvrsto se osoviti na rub stijene.
“Skoči”, oštro joj je šapnuo na uho i snažno se
odrazio.
Amyje imala taman dovoljno vremena da ispruži noge
i odbaci se unatraške, tako da su poletjeli preko vode i
uspjeli se spustiti tek malčice dalje od stijena ispod sebe.
Pali su s pljuskom i potonuli do dna.
Jana je ozlojeñeno zatulila i nasumce ispalila dva hica
koja su bezopasno pogodila vodu, poprilično dalje od cilja.
Opsovala je i strčala niz prvih par stuba da može bolje
naciljati, ali njezine cipele s visokim potpeticama nisu bile
prikladne za ovakve uvjete, i ona se poskliznula na stijeni.
Jedan joj se gležanj izvrnuo i pala je na koljena, zgulivši
svu kožu s njih. Zamahnula je jednom rukom ne bi li se
uhvatila za skliski, izlizani kamen, ali dugi su joj nokti
onemogućili da se primi, pa se smandrljala niz još nekoliko
stuba i pala preko ruba, gdje je otklizala niz liticu, stružući
se i grebući, sve do vode, ispustivši pištolj i zaboravivši na
njega, gubeći nokte jedan po jedan dok se grozničavo
nastojala pridržati.
Pljusnula je meñu ježince, koji su je izboli duž cijelog
jednog boka. Urliknula je od bolova i pokušala se
ispentrati iz vode, ali gdje god da se primila nalazili su se
novi ježinci. Dlanovi i prsti uskoro su joj bili potpuno

načičkani odlomljenim bodljama, tako da je izgledala kao
da nosi kosmate crne rukavice.

Nije se mogla osoviti na noge u potpeticama, a duga,
smočena haljina zapela joj je za kamen. U paničnom
nastojanju da se iskobelja poskliznula se i pala licem u još
jedan grozd otrovnih bodlji.

James se prisilio da okrene glavu kad se počela štipati
za obraze u nastojanju da iščupa bodlje, ali samo ih
zabijajući dublje. Zapomagala je kao životinja u stupici i
potonula je pod vodu na nekoliko sekundi prije nego što je
izronila, pljujući i grčevito povraćajući.

James je otplivao do nje da joj nekako pomogne, ali
ona se bacakala, manijakalno vrišteći, i nije mu dala da joj
priñe. Načas joj je opazio upropašteno lice. Jedno joj se
oko zatvorilo od bodlji.

Nije mogao ni pokušati zamisliti koje bolove ona trpi.
Sam je bio nagazio samo na jednog ježinca, a pretrpio je
agoniju.

Napokon je užasno zarežala stisnutim grlom i ščepala
se za prsa. Zatim se sklupčala i izvrnula na leña u vodi, pri
čemu je glavom udarila o stijenu, nakon čega se
naposljetku smirila.

James je nastojao ne gledati prema njoj dok je
pomagao Amy da izañe iz vode na stube.

“Hvala ti”, rekla je i zagrlila ga. Zatim se lecnula i tiho
jauknula.

“Što je bilo?” upitao ju je James.
“Imam bodlje u stopalu; sigurno sam nagazila na
jednog.”
James ju je pogledao u lice, osmjehnuo se i zagladio
joj kratku kosu unatrag s čela.
“Bez brige”, rekao je. “Znam točno što treba!...’’

Sken: Giga

Obrada: BABAC