Tehnologija treninga ŠTAMPA 30.06. 2016

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU

MESSVM – Skok u vis s mjesta

1. Valjanost testa: Za procjenu eksplozivne snage.
2. Vrijeme rada: Ukupno vrijeme je 30 sekundi po jednom ispitaniku.
3. Broj ispitivača: 1 mjerilac.
4. Rekviziti: daska veličine 15x30x1,5 cm, obojena crno, poprečno povećane linije bijelom bojom u razmacima od 1 cm (kod

svake desete linije napisani su brojevi od 210 do 350), švedski sanduk, vlažna spužva.
5. Opis mjesta izvođenja: Na zidu je obješena daska tako da je donji rub 200 cm od tla.
6. Zadatak: 

6. 1. Početni stav ispitanika: Postavlja se ramenom i kukom (one strane tijela na kojoj je bolja ruka) do zida. Stopala su
razmaknuta u širini kukova. Ispitanik uzruči rukom koja je bliža zidu i opružene prste prisloni uz dasku. Mjerilac zabilježi
visinu.

6. 2. Izvođenje zadatka: Ispitanik se odrazi maksimalnom snagom istovremeno s obje noge u vis i dodirne dasku bližom
rukom u najvišoj tački skoka. Prethodno ovlaži prste na spužvi da bi na dasci ostao trag, radi lakšeg očitavanja visine.

6.3. Kraj izvođenja zadatka: Zadatak je završen kada ispitanik napravi 4 skoka.
6.4. Položaj mjerioca: Mjerilac radi očitavanje rezultata stoji na švedskom sanduku.
7. Ocjenjivanje: Upisuje se razlika u centimetrima između visine dohvata u trenutku mirovanja i u najvišoj tački pri skoku.
Upisuju se rezultati sva 4 izvođenja.
8. Napomena: Ispitanik ne smije prije skoka izvesti poskok. Smiju se praviti zamasi rukama. Pokušaj je neispravan i ako ja odraz
jednonožni te ako ispitanik nije uspio ostaviti trag na dasci. Pri očitavanju visine dohvata u mirovanju treba napomenuti da
ruku treba maksimalno istegnuti u ramenom zglobu.
9. Uputstvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno se daju upustva o pravilnosti izvođenja te se skreće pažnja na
eventualne moguće greške prilikom izvođenja testa.
10. Uvježbavanje: Nije dozvoljeno.

MESSDM – Skok u dalj s mjesta

1. Valjanost testa: Za procjenu eksplozivne snage.
2. Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika je 2 minute.
3. Broj ispitivača: 1 ispitivač.
4. Rekviziti: 3 tanke strunjače,1 „reiter” odskočna daska, kreda, drveni krojački metar.
5. Opis prostornih uslova izvođenja: Prostorija ili otvoreni prostor minimalnih dimenzija 6x2 m i zid. Do zida se uzdužno

postave strunjače. Zid služi za fiksiranje strunjača. Skala za mjerenje dužine skoka počinje na dva metra od početka strunjače
najudaljenije od zida.
Od drugog metra pa sve do 3,30 povučene su sa svake strane strunjače paralelne linije duge 20 cm, a međusobno su udaljene 1
cm. Posebno su označeni puni metri, decimetri i svakih 5 centimetara. Ispred užeg dijela prve strunjače postavi se odskočna
daska i to tako da je njezin niži dio do ruba strunjače.
6. Opis izvođenja zadatka: 
6. 1. Početni stav ispitanika: Ispitanik stane stopalima do samog ruba odskočne daske licem okrenutim prema strunjačama.
6. 2. Realizacija zadatka: Ispitanikov je zadatak da sunožno skoči prema naprijed što dalje može. Zadatak se ponavlja četiri

puta bez pauze.
6. 3. Kraj izvođenja zadatka: Zadatak je završen nakon što ispitanik izvede četiri ispravna skoka.
6. 4. Položaj ispitivača: Ispitivač stoji uz rub odskočne daske, kontroliše prelaze li nožni prsti ispitanika preko ruba daske.

Nakon što je ispitanik izveo ispravan skok, prilazi strunjači, očitava rezultat i upisuje ga u lični karton ispitanika. Jedan
od ispitanika, koji čeka na testiranje, nogom podupire dasku na njenom višem kraju fiksirajući je tako uz prvu strunjaču.
7. Ocjenjivanje: Registrira se dužina ispravnog skoka u centimetrima od odskočne daske do onog otiska stopala na strunjači koji
je najbliži mjestu odraza. Posebno se bilježi dužina svakog od 4 skoka.
8. Napomena: Ispitanik skače bos. Skok se smatra neispravnim u sljedećim slučajevima:
– ako ispitanik napravi dupli odraz (poskok) u mjestu prije skoka,
– ako prstima prijeđe rub daske,
– ako odraz nije sunožan,
– ako u sunožni položaj za odraz dođe dokorakom pa taj dokorak poveže sa odrazom,
– ako pri doskoku dodirne strunjaču rukama iza peta,
– ako pri doskoku sjedne.
Svaki se neispravani skok ponavlja.
9. Uputstvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno se daje uputstvo. Ovim zadatkom ispituje se sposobnost skakanja
udalj s mjesta. Vaš zadatak je da ovako stanete (pokazuje) i odrazom s obje noge istovremeno skočite što dalje možete na
strunjaču. I doskok mora biti na obje noge. Pazite, prije skoka zauzmite pravilan položaj, a tek nakon toga skočite. U slučaju
neispravnog skoka skačete ponovo. Je li vam zadatak jasan? Pripremite se za početak! 
10. Uvježbavanje: Ispitanik nema probni pokušaj.

151

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

Za procjenu fleksibilnosti korišteni su sljedeći testovi:

MFLISK – Iskret palicom

1. Valjanost testa: Procjena fleksibilnosti ramenog pojasa.
2. Vrijeme rada: Trajanje testa po jednom ispitaniku iznosi 3 minute.
3. Broj ispitivača: 1 ispitivač.
4. Rekviziti: Okrugla drvena palica prečnika 2,5 cm, dužine 165 cm. Na jednom kraju je montiran držač dužine 15 cm koji

pokriva drveni dio palice, dok je na ostali dio palice nanešena numerička centimetarska skala s nultom tačkom neposredno
do plastičnog držača.
5. Opis mjesta izvođenja: Test se izvodi u zatvorenom ili otvorenom prostoru, min. dimenzija 2x2 m.
6. Zadatak: 
6. 1. Početni stav ispitanika: Ispitanik u stojećem stavu drži ispred sebe palicu tako da lijevom rukom obuhvata plastični

držač, a desnom rukom obuhvata palicu neposredno do plastičnog držača.
6. 2. Realizacija zadatka: Ispitanik podigne palicu rukama pruženim ispred sebe, istovremeno razdvajajući ruke i klizeći

desnom šakom po palici, dok lijeva ostaje fiksirana na plastičnom držaču. Zadatak ispitanika je da napravi iskret palicom
iznad glave, držeći palicu ispruženim rukama i nastojeći da između ruku bude najmanji mogući razmak. Test se mora
izvesti lagano bez trzaja. Isti postupak se ponavlja tri puta bez pauze.
6. 3. Kraj izvođenja zadatka: Zadatak je završen nakon što ispitanik napravi tri pravilna pokušaja pruženim rukama ne
ispuštajući palicu, dovodeći istu u položaj iza leđa. U tom položaju mora zadržati palicu sve dok ispitivač ne očita
rezultat.
6. 4. Položaj ispitivača: Stoji iza ispitanikovih leđa i kontroliše ispravnost izvođenja sva tri pokušaja uz zadatak očitavanja i
upisivanja pojedinačnih rezultata
7. Ocjenjivanje: Očitava se rezultat udaljenosti desne šake od plastičnog držača izražen u cm. Bilježe se rezultati sva tri pokušaja.
8. Uputstvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno daju uputstva o pravilnosti izvođenja, i skreće se pažnja na
eventualne moguće greške prilikom izvođenja testa.
9. Uvježbavanje: Nema uvježbavanja.

MFLPRK – Duboki pretklon na klupici

1. Valjanost testa: Za procjenu fleksibilnosti.
2. Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika oko 2 minute.
3. Broj ispitivača: 1 ispitivač.
4. Rekviziti: klupica visine 40 cm, drveni metar dužine 80 cm na kojem su ucrtani podioci od 1 centimetra (od 1-80 cm), širine

3–5 cm.
5. Opis prostornih uslova izvođenja: Mjerenje se može izvoditi u dvorani ili vanjskom terenu minimalnih dimenzija 1x1m. Na

klupici se pričvrsti vertikalno postavljeni metar, tako da je 40 cm iznad klupice. Početak mjerne skale je na gornjem dijelu
metra, a kraj skale uz pod na 80 cm.
6. Zadatak: 
6. 1. Početni stav ispitanika: Ispitanik stoji sunožno na klupici. Vrhovi prstiju su do ruba klupice. Noge su potpuno opružene.

Predruči, a šake s ispruženim prstima postavi jednu iznad druge, tako da se srednji prsti potpuno poklope.
6. 2. Realizacija zadatka: Ispitanik se usporeno (bez trzaja) pretklanja što više može, zadržavajući opružene i noge i ruke.

Dlanovima opruženih ruku „klizi” niz skalu metra do najniže moguće točke u kojoj se na trenutak zadrži. Zadatak
se ponavlja četiri puta. Između pojedinih pokušaja ispitanik ima onoliku pauzu kolika je potrebna za očitavanje i
upisivanje rezultata.
6. 3. Položaj ispitivača: Ispitivač stoji na liniji ispitanikovog boka na udaljanosti oko 50 cm, kontrolira ispruženost ruku i nogu,
i očitava rezultat.
7. Ocjenjivanje: Mjeri se dubina dohvata u centimetrima. Test se izvodi četiri puta i upisuje se svaki rezultat posebno. Ako
ispitanik napravi pretklon do visine stopala, rezultat iznosi 0 cm, a u karton se kao rezultat unose dvije nule (00).
8. Napomena: Ispitanik mora biti bos, stopala su paralelna i sastavljena, a vrhovi prstiju postavljeni samo do ruba klupice. Pri
izvođenju testa, koljena se ne smiju grčiti. Zadatak se ne smije izvoditi zamahom. Ispitanik nema pravo na probni pokušaj.

152

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU

MFLPRR – Pretklon raskoračno

1. Valjanost testa: Za procjenu fleksibilnosti.
2. Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika 1min.
3. Broj ispitivača: 1 ispitivač. 
4. Opis mjesta izvođenja: Test se izvodi u prostoriji minimalnih dimenzija 3x2 metra. Za izvođenje testa potreban je zid. Ispred

zida povuku se dvije linije duge 2 metra pod uglom od 45 stepeni. Vrh kuta dodiruje zid.
5. Rekviziti: Zadatak se izvodi uz okomito postavljenu ploču sa skalom u stupnjevima, uz koju je svom dužim rubom prislonjena

strunjača.
6. Zadatak: 

6. 1. Početni položaj ispitanika: Ispitanik raznožno sjedne na tlo oslonjen čvrsto leđima i glavom od zid. Ispružene noge raširi
toliko da noge leže iznad linija nacrtanih na podu. U tom položaju ispruži ruke i postavi dlan desne ruke na nadlanicu
lijeve ruke, tako da se srednji prsti prekrivaju. Zatim, tako postavljene i opružene ruke spušta na tlo ispred sebe. Ramena
i glava za to vrijeme moraju ostati oslonjeni o zid. Mjerilac postavlja metar s nulom gdje ispitanik dodirne tlo vrhovima
prstiju.

6. 2. Realizacija zadatka: Ispitanik ima zadatak da izvede što dublji pretklon, ali tako da vrhovi prstiju ruku spojenih lagano,
tj. bez trzaja, klize uz metar po podlozi. Zadatak se ponavlja tri puta bez pauze.

6. 3. Kraj izvođenja zadatka: Zadatak se završava kada ispitanik uradi uzastopno tri ispravna maksimalna pretklona, a
ispitivač izmjeri i upiše rezultate.

6. 4. Položaj ispitivača: Ispitivač stoji oko 50 cm udesno od ispitanikovih stopala, kontrolira ispruženost nogu, položaj prstiju
ruku i očitava rezultat.

7. Ocjenjivanje: Rezultat u testu je maksimalna daljina dohvata od početnog dodira (nule) do krajnjeg dodira. Rezultat se
očitava u centimetrima. Test se izvodi tri puta i upisuje se svaki rezultat posebno.

8. Napomena: Pri izvođenju ovog testa ispitanik mora imati opružene noge. Za cijelo vrijeme testa ruke moraju biti spojene
i poravnate, a noge na označenim linijama. Ramena u početnom položaju dodiruju zid, a u pretklonu je dopušteno da
ispitanik isturi ramena što više naprijed. Mjerilac mora čvrsto fiksirati rukama metar na podu. Nije dopušteno izvesti
pretklon zamahom trupa.

9. Uputa ispitaniku: Cijeli zadatak se demonstrira i istovremeno daje uputa: „Ovim zadatkom ispituje se gibljivost vašeg tijela.
Trebate sjesti uza zid, tako da su vam leđa i ramena priljubljena uza zid, noge raširene i opružene, a ruke s lijevim dlanom
na desnoj nadlanici pružene naprijed. Tako opružene ruke spustite na pod između nogu. Vaš zadatak je da iz ovog položaja
prstima kližete po metru do najdalje moguće točke. Krajnju poziciju zadržite jedan trenutak, sve dok ne očitam rezultat.
(Ispitivač demonstrira način izvođenja zadatka i posebno naglašava da izvođenje sa zamahom nije dopušteno.) Isti zadatak
ponovit ćete tri puta“.

10. Uvježbavanje: Ispitanik nema probni pokušaj.

Za procjenu koordinacije korišteni su sljedeći testovi:

MAGKUS – Koraci u stranu

1. Valjanost testa: Za procjenu koordinacije.
2. Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika iznosi oko 3 minute.
3. Broj ispitivača: 1 ispitivač.
4. Rekviziti: 1 štoperica.
5. Opis mjesta izvođenja: Zadatak se izvodi u prostoriji ili otvorenom prostoru (s ravnim, tvrdim tlom) minimalnih dimenzija

5x2 metra. Na tlu su označene dvije paralelne linije duge 1 metar, a međusobno udaljene četiri metra.
6. Zadatak: 

6. 1. Početni stav ispitanika: Ispitanik stoji sunožno unutar linija, bočno uz prvu liniju.
6. 2. Realizacija zadatka: Na znak „sad”, ispitanik se što brže može pomiče u stranu (bočni korak–dokorak), bez križanja nogu,

do druge linije. Kada stane vanjskom nogom na liniju ili pređe preko nje, zaustavlja se i ne mijenjajući položaj tijela na
isti se način vraća do prve linije koju također mora dotaknuti ili prijeći preko nje. Ovo ponavlja šest puta uzastopno.
6. 3. Kraj izvođenja zadatka: Kada ispitanik na opisani način pređe šest puta razmak od 4 metra i stane na liniju ili je pređe
vanjskom nogom, zadatak je završen.
6. 4. Položaj ispitivača: Ispitivač stoji nasuprot ispitanika.
7. Ocjenjivanje: Mjeri se vrijeme u desetinkama sekunde od znaka „sad” do završetka šestog prelaženja staze od 4 metra.
Zadatak se ponavlja 6 puta s dopuštenom kraćom pauzom za oporavak, a upisuje se rezultat svakog od 6 izvođenja.
8. Uputstvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno se daju uputstva o pravilnosti izvođenja, i skreće se pažnja na
eventualne moguće greške prilikom izvođenja testa.
9. Uvježbavanje: Nema uvježbavanja.

153

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

MKOSNL – Slalom nogama s dvije lopte
1. Valjanost testa: Za procjenu koordinacije
2. Rekviziti: pet stalaka visine 1 metar, štoperica.
3. Broj ispitivača: 1 ispitivač.
4. Zadatak: 

4. 1. Početni stav ispitanika: Ispitanik stoji iza startne linije s dvije nogometne lopte ispred sebe.
4. 2. Realizacija zadatka: Na znak mjerioca ispitanik objema nogama u slalomu između stalaka vodi obje nogometne lopte

istovremeno. Kada obiđe i posljednji stalak, zadatak izvodi (bez prekidanja) u suprotnom smjeru. Rezultati se iskazuju
vremenom koje protekne od znaka mjerioca za početak do trenutka kada ispitanik s obje noge pređe startnu liniju.
4. 3. Napomena: Tačnost mjerenja se kreće na nivou od 0,1 sekunde. Radi provjere pouzdanosti, izvodi se tri do pet izvođenja
i svi rezultati se bilježe.

MAGOSS – Osmica sa sagibanjem
1. Vrijeme rada: Ukupno trajanje testa po jednom ispitaniku iznosi 8 minuta.
2. Broj ispitivača: 1 ispitivač.
3. Rekviziti: 2 stalka sa stabilnim postoljem visine 120 i više cm, elastična traka bijele boje dužine 7 m, štoperica.
4. Opis mjesta izvođenja: Zadatak se izvodi na otvorenom ili zatvorenom prostoru dimenzija minimalno 6 x 3 m na ravnoj i

čvrstoj podlozi. Stalci su stabilni i međusobno udaljeni 4 m, a između njih je zategnuta elastična bijela traka.
5. Zadatak:

5. 1. Početni stav ispitanika: Ispitanik stoji u poziciji visokog starta pored stalka koji je obilježen kao startni. Prsti stopala
ispitanika se nalaze u ravni sa stalkom. Između stalaka je postavljena elastična bijela traka u visin najvišeg ruba karlice
ispitanika.

5. 2. Realizacija zadatka: Na znak „sad“, ispitanik najbrže što može obilaziti stalke po putanji zamišljene osmice (8), saginjući
se svaki put prilikom provlačenja ispod elastične trake. Ispitanik je dužan da oko stalaka obiđe 4 puta zamišljenom
stazom, završavajući test kad protrči četvrti put pored stalka koji je služio za start. Isti zadatak se mora ponoviti 6 puta
uz dovoljnu pauzu predviđenu za oporavak.

5. 3. Položaj ispitivača: Ispitivač stoji bočno na sredini između stalaka, kontroliše ispravnost izvođenja testa, broji glasom
pređeni broj staza i mjeri vrijeme.

5. 4. Ocjenjivanje: Ocjena rezultata se iskazuje u postignutom vremenu, a isto se mjeri desetinkama sekunde od znaka
«sad», pa do četvrtog prolaska kraj startnog stalka. Bilježi se rezultat svih šest pokušaja.

6. Uvježbavanje: Uvježbavanje nije dozvoljeno.
7. Uputstvo ispitaniku: Zadatak se u cijelosti demonstrira i objasni, uz napomenu o mogućim greškama u toku izvođenja, a

naročito senapominje da ispitanik ne smije bilo kojim dijelom tijela dodirnuti elastičnu traku i stalak.

Za procjenu repetitivne snage korišteni su sljedeći testovi:

MRSLES – Ležanje-sjed
1. Valjanost testa: Procjena repetativne snage trupa.
2. Instrumenti: strunjača.
3. Broj ispitivača: 1 ispitivač.
4. Opis mjesta izvođenja: Zatvoreni ili otvoreni prostor dimenzija 3 x 3 m.
5. Zadatak:

5. 1. Početni stav: Ispitanik leži na leđima, koljena pogrčena pod 900, stopala su razmaknuta u širini kukova, ruke su pogrčene
sa dlanovima na zatiljku. Pomoćni ispitivač fiksira ispitanikova stopala. Realizacija: Na znak “sad” ispitanik što brže može
vrši podizanje trupa iz ležećeg stava u sijed, tako da glavu dovede u položaj iznad koljena, a potom se vraća natrag na
leđa, izvodeći maksimalno mogući broj pokušaja.

5. 2. Položaj ispitivača: Stoji s desne strane ispitanika i glasno broji pravilno izvedena ponavljanja.
6. Ocjenjivanje: U karton se upisuje broj pravilno izvedenih podizanja trupa.

MRSSKL – Sklekovi max.
1. Valjanost testa: Za procjenu repetitivne snage.
2. Rekviziti: strunjača.
3. Broj ispitivača: 1 ispitivač.
4. Opis mjesta izvođenja: Zatvoreni ili otvoreni prostor dimenzija 3 x 3 m.
5. Zadatak: 
5.1. Početni stav ispitanika: Ispitanik je u uporu za rukama. Ruke su postavljene u širinu ramena okomito na podlogu. Trup je
u kosom položaju u odnosu na ruke.
5.2. Realizacija zadatka: Pri izvođenju sklekova, brada uvijek treba da dodirne tlo, dok trup i noge ostaju u ravnom položaju i
ne dodiruju podlogu. Cijelo tijelo se diže i spušta istovremeno. Izvodi se maksimalan broj ponavljanja do krajnjih mogućnosti.
6. Ocjenjivanje: Rezultat čini broj potpuno ispravno izvedenih sklekova. Jedan sklek je spuštanje i dizanje.

154

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU

MRSZTL – Zakloni u ležanju – ispravljanje trupa
1. Valjanost testa: Za procjenu repetitivne snage.
2. Rekviziti: švedski sanduk visine 1 metar, strunjača, palica i kanap.
3. Broj ispitivača: 1 ispitivač.
4. Zadatak:

4.1. Početni stav ispitanika: Ispitanik leži na trbuhu, na švedskom sanduku tako da je butinama oslonjen na sanduk, a da
mu je tijelo iznad karlične kosti bez uporišta. Licem je okrenut ka strunjači koja je ispod švedskog sanduka. Partner mu
fiksira noge. Ispitanik na vrat postavlja palicu iza vrata i pridržava rukama (dlanovi na potiljku). Ispitanik podiže trup iz
pretklona (licem okrenut prema sanduku) do momenta doticanja konopa koji je postavljen ispred i u visini je sanduka.

4.2. Realizacija zadatka: Ispitanik se spušta trupom do strunjače tako da glavom mora dodirnuti strunjaču u produžetku
švedske klupe, a zatim izvodi dizanje trupa u nivo postavljenog konopca, dodirujući ga. Zadatak se ponavlja do otkaza.

5. Napomena: Mjerilac ne smije dopustiti da ispitanik pravi nepotpuna ponavljanja (bez dodirivanja strunjače i konopa).

Tehnike mjerenja morfoloških varijabli

U cilju zadovoljenja osnovnih uslova, kako bi se eliminisale greške i obezbijedili optimalni uslovi za mjerenje
morfoloških karakteristika, bit će preduzete sljedeće aktivnosti:

• Mjerenje antropometrijskih dimenzija realizirat će se u jutarnjim satima kako bi se izbjegle varijacije
pojedinih dijelova tijela, odnosno mjerenih veličina, a prevashodno visine i mase tijela.

• Sva mjerenja će se obaviti istim antropometrijskim instrumentarijom koji je standardne izrade i koji je
baždaren.

• Mjerenje će se obaviti u svijetlom prostoru. Tempratura treba biti oko 220C i osobe koje će mjeriti bit će
u sportskoj opremi.

• Rezultat mjerenja će se očitavati dok je instrument na ispitaniku.
• Antropometrijske dimenzije ispitanika mjeriti će se s lijeve strane tijela8.
• Antropometrijska mjerenja upisivati u kartone ispitanika koji će već biti pripremljeni i oštampani.
• Rezultati će biti upisivani uz pomoć asistenta koji će nakon dobijanja vrijednosti mjere od mjerioca,

ponavljajući vrijednost, istu upisivati.

Tokom mjerenja antropometrijskih dimenzija ispitanika, koristit će se sljedeći standardizirani instrumentarij:
• Za mjerenje visine tijela i drugih longitudinalnih vrijednosti koristit će se antropometar-visinomjer. Ova

sprava sastoji se iz četiri dijela koji se montiraju jedan na drugi i na taj način se formira mjerna skala. Jedan
pomični kljun s prstenom omogućava preciznost mjerenja i fiksiranje kljuna na izmjerenu vrijednost.
• Elektronska decimalna vaga za mjerenje mase tijela. Tačnost mjerenja koja se obezbjeđuje je 0,01kg, ali
će u tretiranju ovih vrijednosti masa tijela biti očitavana s 0,1 kg tačnosti. Vagu treba postaviti na čvrsto
tlo (betonska podloga) i njenu tačnost provjeriti tegovima mase 10 kilograma.
• Kefalometar je mjerni instrument koji se koristiti za mjerenje dijametra zglobova. Njegova tačnost
očitava se u vrijednosti od 0,1 cm. Ovaj instrument izrađen je od metala i sastoji se od dva savijena kraka
koja su zaobljena na svojim vrhovima. Jedan od ova dva kraka klizi duž mjerne skale koja je fiksirana za
drugi krak kefalometra. Rezultat se očitava s unutrašnje strane mjernog instrumenta, i to onog kraka koji
klizi duž mjerne skale.
• Kaliper je instrument koji se koristi za mjerenje kožnih nabora. Baždaren je na taj način da se pritiskom
(10g/mm2) uzme uzdužni nabor kože na mjestu mjerenja i prihvati krakovima kalipera koji dotiču
površinu kožnog nabora. Preciznost koja se ostvarila mjerenjem ovim instrumentom iznosi 0,2 mm.
• Mjerna traka (traka za mjerenje) se koristi pri mjerenju obima pojedinih dijelova tijela. Ova traka je
metalne izrade i njena dužina iznosi 20 metara. Preciznost mjerenja ovom trkom iznosi 0,1 mm.

Prije upotrebe svi instrumenti moraju biti baždareni i treba se izvršiti kontrola ispravnosti mjerenja ovih
instrumenata.

Visina tijela (AVIS) mjeri se antropometrom po Martinu (Šoše, Rađo, 1998). Pri mjerenju ispitanik je
obavezno bos i u gaćicama, stoji u uspravnom stavu na čvrstoj vodoravnoj podlozi. Glava ispitanika treba biti
u takvom položaju da frankfurtska ravan bude horizontalna. Ispitanik ispravlja leđa koliko je moguće, a stopala
sastavlja. Ispitivač stoji s lijeve strane ispitanika i kontroliše da li mu je antropometar postavljen neposredno
duž zadnje strane tijela i vertikalno, a zatim spušta metalni prsten-klizač da horizontalna prečka dođe na glavu
(tjeme) ispitanika. Tada se očita rezultat na skali u visini gornje stranice trouglog prstena-klizača. Rezultat se čit
sa tačnošću od 0,1 cm.

8 Internacionalni biološki programa (IBP).

155

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

Masa tijela (AMAS) se mjeri vagom postavljenom na horizontalnu podlogu (transportabilnavaga).
Ispitanik bos i svučen (muške osobe u gaćicama a ženske osobe u gaćicama i prsniku) stane na sredinu vage i
mirno stoji u uspravnom stavu. Kada se kazaljka na vagi umiri, rezultat se čita s tačnošću od 0,5 kg (zaokružuje
se na nižu vrijednost).

Dužina stopala (ADUS) mjeri se skraćenim antropometrom. Ispitanik sjedi nogom savijenom u koljenu
pod pravim uglom i stopalom položenim na vodoravnu podlogu. Krakovi antropometra su, bez pritiskanja,
postavljeni na petu (pternion) i na vrh najdužeg prsta (akropo-dion). Rezultat se čita s tačnošću od 0,1 cm.

Srednji obim grudnog koša (AOGK) se mjeri metalnom mjernom trakom. Pri mjerenju ispitanik je samo
u gaćicama i stoji u uspravnom stavu s rukama opuštenim niz tijelo. Mjerna traka mu se obavije oko grudnog
koša uspravno na osovinu tijela, prolazeći horizontalno kroz tačku pripoja 3. i 4. rebra za grudnu kost. Rezultat
mjerenje čita se kada je grudni koš u srednjem položaju (pri kraju normalnog izdisaja, odnosno u pauzi između
izdisanja i udisanja). Rezultat se čita s tačnošću od 0,1 cm.

Obim natkoljenice (AOBU) se mjeri metalnom mjernom trakom. Pri mjerenju ispitanik je u gaćicama
(ženske osobe i s prsnikom) i stoji u uspravnom raskoračnom stavu. Mjerna traka se obavije oko lijeve natkoljenice
uspravno na njenu osovinu, neposrodno ispod glutealnog nabora (proba se na 2–3 mjesta) i izmjeri na mjestu
najvećeg obima. Rezultat se čita s tačnošću od 0,1 cm.

Kožni nabor trbuha (AKNT) se mjeri kaliperom podešenim da pritisak vrhova krakova na kožu bude 10 gr/
mm2. Pri mjerenju ispitanik je u gaćicama koje su malo spuštene (ženske osobe i s prsnikom) i stoji u uspravnom
stavu s rukama opuštenim niz tijelo i relaksiranim trbuhom. Ispitivač palcem i kažiprstom vodoravno podigne
nabor kože na lijevoj strani trbuha u nivou pupka (umbilicusa) i 5 cm ulijevo od njega, pazeći da ne zahvati i
mišićno tkivo. Potom obuhvati nabor kože vrhovima krakova kalipera (postavljenih medijalno od svojih vrhova
prstiju) i uz pritisak od 10 gr/mm2 pročita rezultat. Mjerenje se vrši tri puta, a kao konačna vrijednost uzima se
centralna vrijednost. Rezultat se čita s tačnošću od 0,1 cm.

Kožni nabor natkoljenice (AKNB) se mjeri kaliperom podešenim da pritisak vrhova krakova na kožu
bude 10 gr/mm2. Pri mjerenju ispitanik je u gaćicama (ženske osobe i s prsnikom) i sjedi na stolu ili visokoj klupi
tako da potkoljenica slobodno visi. Ispitivač palcem i kažiprstom uzdužno podigne nabor kože na medijalnoj
strani lijeve potkoljenice na nivou njenog najvećeg obima, pazeći da ne zahvati i mišićno tkivo. Zatim obuhvati
nabor kože vrhovima krakova kalipera (postavljenih niže svojih vrhova prstiju) i uz pritisak od 10 gr/mm2 pročita
rezultat. Mjerenje se vrši tri puta, a kao konačna vrijednost uzima se centralna vrijednost. Rezultat se čita s
tačnošću od 0,1 cm.

Kožni nabor potkoljenice (AKNP) se mjeri kaliperom podešenim da pritisak vrhova krakova na kožu
bude 10 gr/mm2. Pri mjerenju ispitanik je u gaćicama (ženske osobe i s prsnikom) i sjedi na stolu ili visokoj klupi
tako da potkoljenica slobodno visi. Ispitivač palcem i kažiprstom uzdužno podigne nabor kože na medijalnoj
strani lijeve potkoljenice na nivou njenog najvećeg obima, pazeći da ne zahvati i mišićno tkivo. Potom obuhvati
nabor kože vrhovima krakova kalipera (postavljenih niže svojih vrhova prstiju) i uz pritisak od 10 gr/mm2 pročita
rezultat. Mjerenje se vrši tri puta, a kao konačna vrijednost uzima se centralna vrijednost. Rezultat se čita s
tačnošću od 0,1 cm.

Širina ramena (ASRA) se mjeri skraćenim antaropometrom, tako da ispitanik stoji u uspravnom stavu,
a mjerilac, stojeći sa zadnje strane ispitanika, postavlja vrhove krakova antropometra na spoljašnji dio jednog i
drugog akromiona uz dovoljan tlak da se potisne mehko tkivo. Rezultat se očitava s tačnošću od 1 mm.

Dijametar skočnog zgloba (ADISZ) se mjeri kliznim šestarom. Ispitanik sjedi s nogama savijenim pod
pravim uglom u koljenu. Stopalo je oslonjeno na podlogu. Širina zgloba mjeri se između oba maleolarna nastavka
(tačke malleolare) i pri tome se komprimiraju mehki dijelovi.

Dijametar koljena (ADIKO) – kod ovog mjerenja ispitanik je u sjedećem položaju, tako da potkoljenica i
natkoljenica međusobno zatvaraju ugao od 90 stepeni. Jedan krak kliznog šestara postavlja se na najlateralniji, a
drugi na najmedijalniji dio epicondilus femorisa. Tačnost mjerenja koja se ostvaruje kod ove karakteristike je 0,1
mm.

Dužina noge (ADUN) se mjeri antropometrom. Ispitanik stoji na ravnoj podlozi, s nešto razmaknutim
paralelnim stopalima. Težina je jednako ras­poređena na obje noge. Mjeri se udaljenost od baze do tačke
ilivspinale (spina iliaca anterior superior) na koju se postavlja vrh pomičnog kraka antropometra. Za procjenu

156

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU

i mjerenje morfoloških karakteristika i bazično-motoričkih sposobnosti ispitanika uzete su 33 varijable koje
pokrivaju latentna područja kretnih i energetskih procesa nogometaša. Mislimo da ove varijable za procjenu
morfoloških karakteristika i bazično-motoričkih sposobnosti pokrivaju ove prostore i imaju utjecaja kada je u
pitanju realizacija kretnih struktura i uspješnosti u nogometnoj igri.

Opis istraživanja
Ovaj rad imao je karakter longitudinalnog istraživanja stanja u dvije vremenske tačke, a za cilj je imao utvrditi
nivo kvantitativnih i kvalitativnih promjena morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti pod utjecajem
strukturnog nogometnog treninga kod nogometaša uzrasta 12–15 godina. Polazeći od toga, ispitanicima smo
objasnili šta ih sve očekuje u toku programa te im na prihvatljiv način objasnili šta ih očekuje u periodu provođenja
programa i motivirali ih na redovnost i zalaganje na svakom treningu i prilikom svakog mjerenja. Program
se izvodio u periodu od augusta 2007. do februara 2008. godine na stadionu F. K. „Bjelopoljac“ u Potocima i
stadionu F. K. „Lokomotiva“ u Vrapčićima. Program se izvodio jedanput dnevno, tri puta sedmično, u trajanju
od 90 minuta, a jedanput sedmično, tokom vikenda, igrači su imali pripremnu i kasnije takmičarsku utakmicu
u pionirskoj i pretpionirskoj ligi HNK-a. Početkom prvenstva treninzi se nisu izvodili subotom i nedjeljom zbog
utakmice. Radi regularnosti i nesmetanog izvođenja ovog programa, svi ispitanici su bili podvrgnuti inicijalnom
i finalnom mjerenju pod istim uslovima, a na kraju su u obradu uzeti samo rezultati onih ispitanika koji su prošli
program rada i koji su pristupili inicijalnom i finalnom mjerenju. Istraživanje se obavilo na sljedeći način:
• Izmjerene su varijable za procjenu morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti svih ispitanika

pojedinačno, a na osnovu kojih smo dobili uvid u inicijalno stanje ispitanika.
• Sproveli smo program treninga u trajanju od 6 mjeseci.
• Treninge smo izvodili tri puta sedmično.
• Vremenska artikulacija treninga bila je 90 min.
• Program je realizovao Stručni štab omladinske škole nogometa F. K. „Bjelopoljac“ i F. K. „ Lokomotiva“ te

dva profesora sporta Odsjeka za sport i zdravlje u Mostaru;
• Na kraju programa izmjerili smo ponovo varijable za procjenu morfoloških karakteristika i motoričkih

sposobnosti svih ispitanika na osnovu kojih smo dobili uvid u finalno stanje ispitanika.
Svaki trening bio je ispunjen onim aktivnostima koje zadovoljavaju kriterije nogometnog treninga za uzrast
na kojem se obavlja program. Posebno smo obratili pažnju da ne bi došlo do povrjeđivanja ispitanika i drugih
neželjenih posljedica.

Struktura programa
Strukturalni dio treninga programiran je prema dostupnoj teoriji i praksi u nogometu koja tretira metodiku
rada s nogometašima ovog uzrasta. Imajući u vidu da se radi o uzrastu dječaka koji se nalaze u osjetljivom
životnom periodu psihofizičkog razvoja, program smo prilagodili upravo njihovoj uzrasnoj dobi, uzimajući u
obzir i vrijeme provedeno u dosadašnjem trenažnom procesu. Koristeći dugogodišnje iskustvo u nogometu i u
radu s mladim nogometašima, poznavajući metode rada koje se odnose na obučavanje i usavršavanje elemenata
nogometne igre, prije svega, korištene su analitička i sintetička metoda kroz situacioni trening. Situacioni trening
zasnovan je na modernoj viziji nogometnog treninga mlađih uzrasta koju propagira UEFA (Michels, 2001),
odnosno usvajanja elemenata nogometne igre kroz igru. Trenažni proces je struktuiran tako da se igra i vježbe
kombinuju.
Osnovni zadatak treninga je bio stvoriti jedan veseli ambijent igre, zabave i takmičenja. Upravo na ovaj
način, igrajući se, mladi nogometaši nesvjesno razvijaju motoričke i intelektualne sposobnosti, uče i usavršavaju
tehničko-taktičke elemente nogometa. Slobodno se može reći da je igra najbolji „učitelj“. Dakle, u svim fazama
treninga prevashodno se primijenjivao metod igre. Vremenska struktura treninga je podijeljena u pet faza:
• faza zagrijavanja (15 minuta),
• faza orijentacije (20 minuta),
• faza učenja (25 minuta),
• faza primjene ili test faza (20 minuta),
• faza hlađenja (10 minuta).
U fazi zagrijavanja akcenat je bio na podizanju radne temperature kod djece, što je omogućilo mišićima lakše
stezanje i opuštanje. Također i pokreti postaju učinkovitiji, a smanjuje se i rizik od povreda. Kao sredstvo koristili
smo razne elementarne igrice s loptom, žongliranje ili tehniciranje različitim dijelovima tijela, vođenje lopte sa
zadacima, driblinge i fintiranja. Razne igre i vježbe za povećanje pokretljivosti zglobova i jačanja muskulature

157

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

koristili smo u ovoj fazi. U fazi orijentacije intezitet se nešto povećao u odnosu na fazu zagrijavanja i realizovao
se kroz razne igre s loptom. U fazi učenja bila je zastupljeno pet momenata igre: posjed lopte, posjed lopte
protivnika, transformacija po osvojenoj lopti, transformacija po izgubljenoj lopti i standardne situacije. Metodom
igre ispitanici su učili uvježbavati i usavršavati nogometne vještine, a omogućio im se i veliki broj ponavljanja.
Test faza je omogućila kroz slobodnu igru kreativno djelovanje i isticanje pojedinca, maštu, slobodno mišljenje
i zalaganje, a, samim tim jačale su i voljne kvalitete djeteta. U ovoj fazi treninga intezitet je bio veći u odnosu
na ostale faze treninga. Faza hlađenja je imala zadatak spustiti fiziološku krivu na optimalan nivo, a koristili su
se sadržaji niskog inteziteta: vježbe istezanja i relaksacije, lagane igrice smirivanja, takmičarske igre izvođenja
penala, slobodnih udaraca itd. Sve navedene faze treninga su činile jednu kompleksnu i harmoničnu cjelinu
koja je omogućila potpunu fizičku i psihičku angažovanost ispitanika. Ovako struktuirani treninzi s visokim
nivoom ispoljavanja kretnih struktura pozitivno transformaciono djeluju na motoričke sposobnosti i morfološke
karakteristike ispitanika, na čemu je bio hipotetski postavljen problem ovog istraživanja. U prilogu rada date su
sve 72 trenažne jedinice s vremenskom artikulacijom i sadržajem rada.

Metoda obrade podataka
Osnovne metode za obradu rezultata određene su karakteristkom, veličinom uzorka i postavljenim
hipotezama istraživanja. Za obradu, unos podataka i analizu rezultata korištene su prikladne matematičko-
statističke metode i procedure (Wolf, Rađo, 1998). Obrada rezultata vršena je u programskom paketu STATISTIKA
6.0 i SPSS 12.0 za Windows sa sljedećim potprogramima:
• Data Management za kreiranje baze podataka,
• Basic Statistic za određivanje osnovnih parametara distribucija varijabli,
• Tables and Banners za grafički prikaz distribucija,
• Factor Analysis za analizu kvalitativnih promjena,
• Discriminant analysis u manifestnom prostoru za utvrđivanje globalnih kvantitativnih promjena pod

utjecajem programa nogometa.
Za svaku primijenjenu varijablu izračunat će se centralni i disperzioni parametri, i to:
• aritmetička sredina (Mean),
• standardna greška aritmetičke sredine (Error),
• standardna devijacija (Std. Dev.),
• varijansa (Variance),
• minimalna vrijednost (Minimum),
• maksimalna vrijednost (Maximum),
• raspon (Range).
Normalnost distribucije rezultata ispitivana je na osnovu ovih mjera:
• koeficijent zakrivljenosti (Skewness),
• koeficijent izduženosti (Kurtosis).
Podaci o ispitanicima su dobiveni mjerenjem istih varijabli prije i na kraju programa, odnosno u dvije
vremenske tačke:
• Za utvrđivanje razlika primijenjenih varijabli na početku i kraju programa na univarijantnom nivou

korišten je STUDENTOV T-test ili T-test for dependet samples (test za zavisne uzorke).
• Na multivarijantnom nivou za utvrđivanje kvalitativnih promjena korištena je Faktorska analiza –

metod kongruencije.
• Na multivarijantnom nivou za utvrđivanje kvantitativnih razlika korištena je Diskriminativna analiza

pod modelom razlika.
Kriterij za diskriminativnu jačinu tretiranih varijabli bila je tzv. Wilksova lambda. Određivanje statističke
značajnosti svake diskriminativne varijable vršit će se na osnovu Bartletovog Hi-kvadrat testa. Za interpretaciju
koristit će se značajne diskriminativne varijable, a koje će objašnjavati određeni procenat varijabiliteta.

REZULTATI S DISKUSIJOM
Rezultati i analize dobijenih rezultata u ovom istraživanju bit će radi preglednosti i lakše interpretacije
organizovani i prikazani u nekoliko sekcija:
• U prvoj sekciji su prikazani i razmatrani centralni i disperzioni parametri motoričkih sposobnosti i

morfoloških karakteristika ispitanika u inicijalnom i finalnom mjerenju.

158

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU
• U drugoj sekciji su prikazani rezultati T-testa motoričkih sposobnosti i morfoloških karakteristika koji

predstavljaju parcijalne kvantitativne promjene skupova varijabli na kraju programa.
• U trećoj sekciji su prikazani rezultati diskriminativne analize pod modelom razlika u kojoj su prikazani

čisti efekti programa, a gdje su eliminisani ostali utjecaji.
• U četvrtoj sekciji su prikazane kvalitativne promjene motoričkih sposobnosti i morfoloških krakteristika

kod ispitanika, analizirane faktorskom analizom metodom upoređivanja skorova.

Centralni i disperzioni parametri motoričkih sposobnosti

U tabeli broj 27 i 28 prikazani su centralni i disperzioni parametri mjernih instrumenata za skup manifestnih
varijabli u motoričkom prostoru nogometaša uzrasta 12–15 godina u inicijalnom i finalnom mjerenju, gdje
su iskazane vrijednosti aritmetičke sredine, varijanse, vrijednosti minimalnih i maksimalnih rezultata i njihovi
rasponi, standardna devijacija, standardna greška aritmetičke sredine, kao i vrijednosti normalnosti distribucija
(zakrivljenost skewness i izduženost kurtosis). Uvidom u tabele može se vidjeti da veći broj rezulatata ima
približno iste vrijednosti centralnih parametara, što pokazuje da su testovi dobro izbalansirani i primjenjivi na
ispitivanoj populaciji. Vrijednosti centralnih i disperzivnih parametara upućuju na to da se rezultati kreću u
okviru normalnosti distribucija primijenjenih manifestnih varijabli. Relativno veće razlike između aritmetičkih
sredina u inicijalnom i finalnom mjerenju imamo u varijablama MFLPRR, MFLISK, MRSSKL i MESSDM, ali i u tim
varijablama distribucija ne odstupa statistički značajno od normalne. Također, možemo s 95% sigurnosti tvrditi
da bi ovakve rezultate dobili i da smo mjerenje vršili na cjelokupnoj populaciji u svim mjernim testovima. Na
osnovu koeficijenata zakrivljenosti skewness i koeficijenta izduženosti kurtosis može se vidjeti da su rezultati
normalno distribuirani, te da se može nastaviti s daljnom analizom. Vrijednosti skewnesaa i kurtosisa kreću se
u opsegu -1 i +1 kod većine varijabli. Nešto povišene vrijednosti ovih koeficijenata imamo kod varijabli MFLISK,
MAGOSS, MAGKUS i MES20V u inicijalnom mjerenju i kod varijabli koje mjere ravnotežu MBAU1Z, MBAP2, a
i u varijablama MRSLES i MRSZTL.

Tabela 27. Centralni i disperzioni parametri motoričkih sposobnosti (inicijalno mjerenje)

Varijabla N Range Min. Max. Mean Std. Er. St. Variance Skewness Kurtosis
Dev.
MBFPZDI ,012
MBTAZI 75 8,00 10,00 18,00 15,706 ,215 1,865 3,480 -,585 -,466
MBTANI -,696
MFLPRKI 75 8,00 12,00 20,00 16,906 ,234 2,034 4,140 -,216 -1,235
MFLPRRI ,311
MFLISKI 75 6,00 14,00 20,00 16,800 ,203 1,762 3,108 -,052 1,502
MAGOSSI ,313
MAGKUSI 75 18,00 -6,00 12,00 2,360 ,610 5,282 27,909 -,031 1,636
MKOSNLI ,832
MBAU1OI 75 28,00 20,00 48,00 38,640 ,710 6,152 37,855 -,826 -,972
MBAU1ZI -,684
MBAP2ZI 75 50,00 60,00 110,00 73,480 1,352 11,712 137,172 1,245 -,262
MESSDMI -,418
MESSVMI 75 4,62 18,24 22,86 19,741 ,135 1,172 1,374 1,092 -1,004
MES20VI 1,339
MRSLESI 75 5,32 10,10 15,42 11,504 ,123 1,065 1,136 1,078 -,408
MRSZTLI -,676
MRSSKLI 75 16,16 21,64 37,80 26,591 ,415 3,597 12,939 ,983 -1,043

75 3,70 1,10 4,80 2,670 ,1218 1,055 1,114 ,534

75 1,73 1,14 2,87 1,809 ,054 ,467 ,219 ,400

75 3,47 1,21 4,68 2,574 ,100 ,869 ,755 ,642

75 78,00 110,00 188,00 162,213 2,121 18,371 337,521 -,508

75 19,00 17,00 36,00 27,493 ,605 5,243 27,497 -,336

75 1,12 4,32 5,44 4,665 ,030 ,262 ,069 1,234

75 46,00 12,00 58,00 35,533 1,301 11,273 127,090 -,039

75 29,00 6,00 35,00 19,613 ,818 7,086 50,213 ,200

75 19,00 4,00 23,00 15,213 ,618 5,355 28,684 -,439

Primijenjene manifestne motoričke varijable na osnovu parametara varijabilnosti ukazuju na značajnu
disperzivnost kod većine ostvarenih rezultata u okviru istraživanja. Raspon rezultata, standardne devijacije i
varijansa imaju visoko iskazane vrijednosti, a asimetričnost istih s pozitivnim ili negativnim predznakom
ukazuju na težinu postavljenog zadatka. Vrlo visoke iskazane vrijednosti varijabilnosti imaju mjere za procjenu
eksplozivne snage, repetitivne snage i fleksibilnosti. Ako je izvedeni motorički zadatak bio isuviše lagan za
izvođenje, distribucija iskazanih rezultata ima negativnu asimetričnost, a mjere centralne tendencije nalaze se
u zoni većih – značajnijih rezultata, s naglašenošću distribucija frekvencija i prema manjim vrijednostima. U

159

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

slučajevima kada je motorički zadatak predstavljao teškoću, distribucije rezultata postaju pozitivno asimetrične
i mjere centralne tendencije s iskazanim prosječnim rezultatima nalaze se u zonama manje vrijednosti rezultata,
s naglašenošću distribucija frekvencija i prema zonama većih vrijednosti. Sagledavajući iskazane vrijednosti
minimalnih i maksimalnih rezultata, kao i njihove raspone unutar primijenjenih varijabli istraživanja, može se
uočiti da nema testova u kojima su ispitanici postizali nulte vrijednosti, što govori o tome da su navedeni mjerni
instrumenti relativno primjereni za ispitivanje ovih sposobnosti na populaciji nogometaša uzrasta od 12 do 15
godina.

Tabela 28. Centralni i disperzioni parametri motoričkih sposobnosti (finalno mjerenje)

Varijabla N Range Min. Max. Mean Std. Er. St. Variance Skewness Kurtosis
Dev.
MBFPZDF
MBTAZF 75 10,00 14,00 24,00 18,480 ,213 1,848 3,415 ,633 1,172
MBTANF
MFLPRkF 75 12,00 14,00 26,00 19,146 ,308 2,674 7,154 ,427 -,058
MFLPRRF
MFLISKF 75 10,00 14,00 24,00 19,040 ,273 2,367 5,606 ,114 -,648
MAGOSSF
MAGKUSF 75 22,00 -10,00 12,00 1,266 ,719 6,228 38,793 -,094 -1,063
MKOSNLF
MBAU1OF 75 34,00 34,00 68,00 47,838 ,856 7,413 54,955 ,456 -,437
MBAU1ZF
MBAP2ZF 75 45,00 40,00 85,00 63,633 1,139 9,870 97,435 -,044 -,526
MESSDMF
MESSVMF 75 5,26 15,74 21,00 18,383 ,125 1,085 1,177 ,341 -,210
MES20VF
MRSLESF 75 4,20 8,70 12,90 10,672 ,109 ,951 ,905 ,257 -,319
MRSZTLF
MRSSKLF 75 12,98 17,71 30,69 24,473 ,408 3,535 12,497 ,115 -1,025

75 7,10 1,53 8,63 4,104 ,248 2,152 4,634 ,682 -,933

75 2,75 1,48 4,23 2,231 ,068 ,597 ,357 1,252 1,304

75 4,94 1,88 6,82 3,441 ,133 1,153 1,330 1,133 ,645

75 85,00 135,00 220,00 171,440 2,512 21,756 473,331 ,298 -,897

75 32,00 20,00 52,00 31,706 ,791 6,857 47,021 ,451 ,321

75 1,00 3,60 4,60 4,017 ,025 ,221 ,049 ,248 -,216

75 51,00 34,00 85,00 47,626 1,428 12,370 153,021 1,215 ,963

75 24,00 26,00 50,00 32,053 ,704 6,104 37,267 1,445 1,250

75 32,00 10,00 42,00 21,026 ,934 8,095 65,540 ,322 -,740

Tabela 29. Matrica interkorelacija motoričkih sposobnosti ( inicijalno mjerenje)

Varijabla MRSSKL
MRSZTL
MRSLES
MES20V
MESSVM
MESSDM
MBAP2Z
MBAU1Z
MBAU1O
MKOSNL
MAGKUS
MAGOSS
MFLISK
MFLPRR
MFLPRK
MBFTAN
MBFTAZ
MBFPZD

MBFPZD 1 ,295 ,413 ,049 ,303 -,121 -,186 -,297 -,353 ,253 -,098 ,256 ,356 ,338 -,015 ,277 ,351 ,215
MBFTAZ ,295 1 ,631 ,131 ,049 ,061 -,296 -,255 -,251 ,040 -,139 ,021 ,237 ,420 ,181 ,258 ,375 ,256
MBFTAN ,413 ,631 1 -,005 -,015 ,052 -,375 -,153 -,301 ,023 -,054 ,164 ,444 ,422 ,113 ,269 ,356 ,292
MFLPRK ,049 ,131 -,005 1 ,443 ,095 -,185 -,090 -,162 -,008 ,194 ,166 ,329 ,093 -,162 ,178 ,265 ,090
MFLPRR ,303 ,049 -,015 ,443 1 -,206 ,053 -,114 -,300 ,281 -,013 ,176 ,194 ,152 -,045 ,250 ,184 ,191
MFLISK -,121 ,061 ,052 ,095 -,206 1 -,035 -,143 ,036 -,179 -,158 ,075 ,053 ,047 ,161 ,085 ,088 ,202
MAGOSS -,186 -,296 -,375 -,185 ,053 -,035 1 ,172 ,202 -,041 -,224 -,158 -,269 -,273 -,036 -,307 -,306 -,239
MAGKUS -,297 -,255 -,153 -,090 -,114 -,143 ,172 1 ,398 -,142 ,021 -,036 -,271 -,382 ,084 -,421 -,322 -,318
MKOSNL -,353 -,251 -,301 -,162 -,300 ,036 ,202 ,398 1 -,086 ,120 -,160 -,392 -,363 ,123 -,328 -,374 -,355
MBAU1O ,253 ,040 ,023 -,008 ,281 -,179 -,041 -,142 -,086 1 ,105 ,372 ,088 ,063 ,154 ,221 ,130 ,018
MBAU1Z -,098 -,139 -,054 ,194 -,013 -,158 -,224 ,021 ,120 ,105 1 ,263 -,001 ,090 ,007 -,039 -,028 -,101
MBAP2Z ,256 ,021 ,164 ,166 ,176 ,075 -,158 -,036 -,160 ,372 ,263 1 ,108 ,140 ,066 ,260 ,179 ,091
MESSDM ,356 ,237 ,444 ,329 ,194 ,053 -,269 -,271 -,392 ,088 -,001 ,108 1 ,697 -,024 ,349 ,538 ,486
MESSVM ,338 ,420 ,422 ,093 ,152 ,047 -,273 -,382 -,363 ,063 ,090 ,140 ,697 1 ,000 ,437 ,556 ,485
MES20V -,015 ,181 ,113 -,162 -,045 ,161 -,036 ,084 ,123 ,154 ,007 ,066 -,024 ,000 1 ,029 -,087 ,072
MRSLES ,277 ,258 ,269 ,178 ,250 ,085 -,307 -,421 -,328 ,221 -,039 ,260 ,349 ,437 ,029 1 ,439 ,455
MRSZTL ,351 ,375 ,356 ,265 ,184 ,088 -,306 -,322 -,374 ,130 -,028 ,179 ,538 ,556 -,087 ,439 1 ,575
MRSSKL ,215 ,256 ,292 ,090 ,191 ,202 -,239 -,318 -,355 ,018 -,101 ,091 ,486 ,485 ,072 ,455 ,575 1

160

MRSSKLTRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU
MRSZTL
MRSLESTabela 30. Matrica interkorelacija motoričkih sposobnosti (finalno mjerenje)
MES20V
MESSVMVarijabla
MESSDM
MBAP2ZMBFPZD 1 ,251 ,406 ,143 ,217 -,107 -,433 -,346 -,294 ,219 -,183 ,156 ,288 ,262 -,229 ,147 ,267 ,162
MBAU1ZMBFTAZ ,251 1 ,639 ,313 ,292 ,011 -,452 -,414 -,381 ,087 -,213 -,072 ,432 ,330 -,262 ,257 ,300 ,196
MBAU1OMBFTAN ,406 ,639 1 ,175 ,249 ,168 -,449 -,350 -,347 ,074 -,192 ,024 ,471 ,419 -,379 ,201 ,293 ,261
MKOSNLMFLPRK ,143 ,313 ,175 1 ,609 ,154 -,190 -,178 -,215 ,104 ,174 -,011 ,340 ,171 -,350 ,218 ,320 ,094
MAGKUSMFLPRR ,217 ,292 ,249 ,609 1 ,109 -,304 -,231 -,301 ,138 ,205 -,057 ,364 ,268 -,397 ,313 ,278 ,265
MAGOSSMFLISK -,107 ,011 ,168 ,154 ,109 1 ,083 -,046 -,085 -,112 -,156 -,086 ,172 ,051 -,103 ,179 ,206 ,204
MFLISKMAGOSS -,433 -,452 -,449 -,190 -,304 ,083 1 ,438 ,475 -,043 ,040 -,019 -,475 -,506 ,458 -,259 -,388 -,416
MFLPRRMAGKUS -,346 -,414 -,350 -,178 -,231 -,046 ,438 1 ,330 -,185 ,100 ,160 -,374 -,407 ,320 -,335 -,294 -,307
MFLPRKMKOSNL -,294 -,381 -,347 -,215 -,301 -,085 ,475 ,330 1 ,026 ,052 ,030 -,604 -,470 ,384 -,325 -,424 -,555
MBFTANMBAU1O ,219 ,087 ,074 ,104 ,138 -,112 -,043 -,185 ,026 1 ,187 ,350 -,141 -,009 -,030 ,088 ,137 -,041
MBFTAZMBAU1Z -,183 -,213 -,192 ,174 ,205 -,156 ,040 ,100 ,052 ,187 1 ,121 -,054 -,036 -,028 -,105 -,203 -,017
MBFPZDMBAP2Z ,156 -,072 ,024 -,011 -,057 -,086 -,019 ,160 ,030 ,350 ,121 1 ,001 -,053 -,008 ,040 -,039 -,079
MESSDM ,288 ,432 ,471 ,340 ,364 ,172 -,475 -,374 -,604 -,141 -,054 ,001 1 ,734 -,479 ,297 ,528 ,511
MESSVM ,262 ,330 ,419 ,171 ,268 ,051 -,506 -,407 -,470 -,009 -,036 -,053 ,734 1 -,583 ,266 ,557 ,609
MES20V -,229 -,262 -,379 -,350 -,397 -,103 ,458 ,320 ,384 -,030 -,028 -,008 -,479 -,583 1 -,277 -,450 -,451
MRSLES ,147 ,257 ,201 ,218 ,313 ,179 -,259 -,335 -,325 ,088 -,105 ,040 ,297 ,266 -,277 1 ,323 ,371
MRSZTL ,267 ,300 ,293 ,320 ,278 ,206 -,388 -,294 -,424 ,137 -,203 -,039 ,528 ,557 -,450 ,323 1 ,472
MRSSKL ,162 ,196 ,261 ,094 ,265 ,204 -,416 -,307 -,555 -,041 -,017 -,079 ,511 ,609 -,451 ,371 ,472 1

Centralni i disperzioni parametri morfoloških karakteristika
U tabeli broj 31 i 32 prikazani su centralni i disperzioni parametri mjernih instrumenata za morfološki
skup varijabli nogometaša uzrasta 12–15 godina u inicijalnom i finalnom mjerenju, gdje su iskazane vrijednosti
aritmetičke sredine, varijansa, vrijednosti minimalnih i maksimalnih rezultata i njihovi rasponi, standardna
devijacija, standardna greška aritmetičke sredine, kao i vrijednosti normalnosti distribucija (zakrivljenost
SKEWNESS i izduženost KURTOSIS). U morfološkom prostoru, kao što se vidi iz tabela 31 i 32, kod većine
varijabli došlo je do promjena u vrijednosti centralnih i disperzionih parametara. Najveće promjene vidimo
kod varijabli AVIS, ADUN, AOGK i AKNT. Kod većine varijabli morfološkog prostora vrijednost Kurtosisa i
Skewnessa u inicijalnom mjerenju je ispod 1, osim varijabli za mjerenje kožnih nabora AKNB, AKNT i AVIS,
koje pokazuju nešto veću vrijednost od 1. U finalnom mjerenju jedino varijable AVIS i AKNB imaju vrijednost
kurtosisa nešto iznad 1. Razlog ovome leži u prirodi kožnih nabora kao i u heterogenosti grupe (12–15
godina), a ovakve ili slične rezultate na ovim varijablama dobijali su i drugi istraživači. Postoji mogućnost
su se ovakvi rezultati kod varijable kožnih nabora pojavili i zbog grešaka u mjerenju, jer su kožni nabori vrlo
osjetljivi za mjerenje i potreban je vrlo stručan rad kod mjerenja nabora. Međutim, iako se radi o nešto većoj
izduženosti, rezultati su u zoni normalne distribucije, jer se skewnesss i kurtosis također se nalaze u zoni
normalne spljoštenosti, odnosno izduženosti. U svim varijablama imamo normalnu disperzivnost, gdje se
rezultati kreću kod visine tijela u rasponu od 41,50 cm, dok kod varijable mase tijela razlika između najlakšeg
i najtežeg ispitanika je čak 45 kg u inicijalnom mjerenju. Minimalan rezultat je 31,4 kg, a maksimalan je 76,4.
Dakle, radi se o velikoj disperzivnosti rezultata. I ovdje je u pitanju heterogenost grupe (12–15 godina) i
ekstremni slučajevi gdje se pojavljuje povišenost masnih naslaga na mišićnim skupinama. Međutim, i kod ove
varijable distribucija se kreće u granicama normalnosti, tako da možemo pristupiti daljoj analizi dobivenih
rezultata.

161

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

Tabela 31. Centralni i disperzioni parametri morfoloških karakteristika (inicijalno mjerenje)

Varijabla N Mean Range Min. Max. Variance Std. Dev. Error Skewness Kurtosis
AVISI -1,124
AMASI 75 160,314 40,50 140,00 180,50 123,420 11,109 1,282 ,113 -,814
ADIKOI -,352
ADISZI 75 48,677 45,00 31,40 76,40 116,913 10,816 1,248 ,354 -,780
ADUSI -,432
ADUNI 75 8,500 1,80 7,40 9,20 ,164 ,405 ,046 -,265 -,205
AOGKI -,502
AOBUI 75 6,522 1,60 5,80 7,40 ,159 ,398 ,046 ,508 -,181
AŠRAI ,015
AKNBI 75 24,556 6,10 21,10 27,20 2,113 1,453 ,167 -,341 1,005
AKNPI ,195
AKNTI 75 94,742 35,00 74,80 109,80 47,394 6,884 ,794 -,100 1,067

75 71,910 33,00 57,00 90,00 47,679 6,905 ,797 ,322

75 42,289 20,00 30,00 50,00 15,705 3,962 ,457 -,182

75 27,54 12,80 22,80 35,60 6,792 2,606 ,300 ,367

75 1,344 1,76 ,82 2,58 ,167 ,408 ,047 1,186

75 1,066 ,78 ,80 1,58 ,029 ,171 ,019 ,639

75 1,212 1,88 ,72 2,60 ,200 ,447 ,051 1,329

Tabela 32. Centralni i disperzioni parametri morfoloških karakteristika (finalno mjerenje)

Varijabla N Mean Range Min. Max. Variance Std. Dev. Error Skewness Kurtosis
AVISF -1,121
AMASF 75 163,893 41,50 143,50 185,00 126,617 11,252 1,299 ,107 -,990
ADIKOF -,684
ADISZF 75 49,766 43,80 32,60 76,40 119,207 10,918 1,260 ,248 -,938
ADUSF -,576
ADUNF 75 8,869 2,00 7,80 9,80 ,220 ,468 ,054 ,054 -,321
AOGKF -,695
AOBUF 75 6,845 1,60 6,20 7,80 ,174 ,416 ,048 ,402 -,304
AŠRAF 75 25,721 6,00 23,00 29,00 2,174 1,474 ,170 ,191 ,075
AKNBF -1,028
AKNPF 75 96,042 34,80 76,00 110,80 49,221 7,015 ,810 -,098 -,089
AKNTF ,374
75 74,644 32,00 61,00 93,00 50,058 7,075 ,816 ,303

75 44,093 20,00 32,50 52,50 15,671 3,958 ,457 -,221

75 28,849 13,10 23,50 36,60 7,046 2,654 ,306 ,460

75 ,958 ,70 ,62 1,32 ,032 ,177 ,020 ,036

75 ,822 ,46 ,64 1,10 ,014 ,119 ,013 ,536

75 ,940 1,30 ,50 1,80 ,091 ,301 ,034 ,972

Tabela 33. Matrica interkorelacija morfoloških karakteristika (inicijalno mjerenje)

Varijabla AKNTI
AKNPI
AKNBI
AŠIRI
AOBUI
AOGKI
ADUNI
ADUSI
ADISZI
ADIKOI
AMASI
AVISI

AVISI 1 ,867 ,709 ,594 ,836 ,853 ,776 ,650 ,788 -,310 -,040 -,155
AMASI ,867 1 ,749 ,560 ,760 ,744 ,903 ,797 ,715 ,020 ,167 ,024
ADIKOI ,709 ,749 1 ,557 ,620 ,560 ,647 ,586 ,494 ,023 ,196 ,049
ADISZI ,594 ,560 ,557 1 ,541 ,484 ,520 ,462 ,449 ,062 ,217 ,002
ADUSI ,836 ,760 ,620 ,541 1 ,721 ,688 ,631 ,676 -,171 ,102 ,031
ADUNI ,853 ,744 ,560 ,484 ,721 1 ,661 ,535 ,652 -,415 -,142 -,255
AOGKI ,776 ,903 ,647 ,520 ,688 ,661 1 ,816 ,683 ,057 ,129 ,049
AOBUI ,650 ,797 ,586 ,462 ,631 ,535 ,816 1 ,591 ,173 ,216 ,098
AŠIRI ,788 ,715 ,494 ,449 ,676 ,652 ,683 ,591 1 -,206 -,045 -,161
AKNBI -,310 ,020 ,023 ,062 -,171 -,415 ,057 ,173 -,206 1 ,658 ,493
AKNPI -,040 ,167 ,196 ,217 ,102 -,142 ,129 ,216 -,045 ,658 1 ,388
AKNTI -,155 ,024 ,049 ,002 ,031 -,255 ,049 ,098 -,161 ,493 ,388 1

162

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU

Tabela 34. Matrica interkorelacija morfoloških karakteristika (finalno mjerenje)

Varijabla

AVISF 1 ,889 ,670 ,553 ,841 ,873 ,789 ,698 ,751 -,139 -,182 -,008
AMASF ,889 1 ,728 ,556 ,752 ,734 ,893 ,862 ,689 ,044 -,090 ,215
ADIKOF ,670 ,728 1 ,548 ,531 ,485 ,637 ,630 ,428 ,171 ,069 ,236
ADISZF ,553 ,556 ,548 1 ,510 ,452 ,468 ,471 ,420 ,158 ,151 ,127
ADUSF ,841 ,752 ,531 ,510 1 ,731 ,673 ,622 ,659 -,123 -,161 ,022
ADUNF ,873 ,734 ,485 ,452 ,731 1 ,646 ,558 ,625 -,207 -,199 -,170
AOGKF ,789 ,893 ,637 ,468 ,673 ,646 1 ,837 ,685 ,040 -,099 ,235
AOBUF ,698 ,862 ,630 ,471 ,622 ,558 ,837 1 ,589 ,111 -,009 ,284
AŠIRF ,751 ,689 ,428 ,420 ,659 ,625 ,685 ,589 1 -,049 -,155 ,088
AKNBF -,139 ,044 ,171 ,158 -,123 -,207 ,040 ,111 -,049 1 ,514 ,628
AKNPF -,182 -,090 ,069 ,151 -,161 -,199 -,099 -,009 -,155 ,514 1 ,379
AKNTF -,008 ,215 ,236 ,127 ,022 -,170 ,235 ,284 ,088 ,628 ,379 1
AKNTF
AKNPF
AKNBF
AŠIRF
AOBUF
AOGKF
ADUNF
ADUSF
ADISZF
ADIKOF
AMASF
AVISF

Parcijalne kvantitativne promjene primijenjenih varijabli
Osnovni problem koji se javlja u ovakvim vrstama istraživanja jeste utvrditi da li je došlo do značajnih
promjena pod utjecajem struktuiranog programa, odnosno treninga, a zatim odrediti uzrok i suštinu tih
promjena, odnosno faktore koji su doveli do promjena. Cilj ovoga rada je bio dobiti pouzdane informacije o
kvantitativnim promjenama do kojih je došlo u motoričkom i morfološkom prostoru kod uzorka ispitanika. Prvo
su analizirani parcijalni efekti za svaki motorički i morfološki test, a u sljedećoj sekciji će biti analizirane globalne
promjene u vidu rezultata diskriminativne analize varijabli, i to, posebno motoričkih, a posebno morfoloških
testova. Najjednostavniji slučaj razlikovanja ispitanika je kada se analiziraju razlike između aritmetičkih sredina
dvaju grupa ispitanika na osnovu jedne manifestne ili latentne varijable. Test za testiranje značajnosti razlika
između aritmetičkih sredina dviju grupa ispitanika u jednoj varijabli zove se T-test. Na osnovu T-testa utvrđuje
se u stvari koliko je puta razlika dviju aritmetičkih sredina veća od svoje pogreške. Smatra se da je ta razlika
statistički značajna ako je najmanje dva puta veća od svoje pogreške.

Parcijalne kvantitativne promjene motoričkih sposobnosti

Na osnovu aritmetičkih sredina Tabela 35. Korelacija parova varijabli motoričkih sposobnosti
rezultata na početku i na kraju programa,
i na osnovu statističke značajnosti Varijable N Cor. Sig.
promjena koje su testirane T-testom za
zavisne uzorke, očigledno je da je program Pair 1 MBFPZDI - MBFPZDF 75 ,551 ,000
proizveo statistički značajne promjene
kod svih varijabli u motoričkom prostoru. Pair 2 MBFTAZI - MBFTAZF 75 ,795 ,000
U tabelama 35 i 36 prikazane su korelacije
parova varijabli u inicijalnom i finalnom Pair 3 MBFTANI - MBFTANF 75 ,766 ,000
mjerenju, vrijednosti T-testa za sve
primjenjene varijable u motoričkom skupu, Pair 4 MFLPRKI - MFLPRKF 75 ,932 ,000
a na osnovu rezultata se može zaključiti da se
ispitanici u inicijalnom i finalnom mjerenju Pair 5 MFLPRRI - MFLPRRF 75 ,690 ,000
statistički značajno razlikuju na nivou od P
= .01 kod svih manifestnih varijabli u skupu Pair 6 MFLISKI – MFLISKF 75 ,807 ,000
motoričkih sposobnosti. Korelacija između
parova varijabli u inicijalnom i finalnom Pair 7 MAGOSSI - MAGOSSF 75 ,735 ,000
mjerenju je dosta visoka i statistički značajna
na nivou P = .01 kod svih varijabli, osim kod Pair 8 MAGKUSI - MAGKUSF 75 ,851 ,000
varijable sprint iz visokog starta MES20V,
koja iznosi .10 i nije statistički značajna. Pair 9 MKOSNLI - MKOSNLF 75 ,883 ,000

Pair 10 MRESKLI - MRESKLF 75 ,887 ,000

Pair 11 MBAU10I - MBAU10F 75 ,750 ,000

Pair 12 MBAU1ZI - MBAU1ZF 75 ,378 ,001

Pair 13 MBAP2ZI - MBAP2ZF 75 ,594 ,000

Pair 14 MESSDMI - MESSDMF 75 ,912 ,000

Pair 15 MESSVMI - MESSVMF 75 ,889 ,000

Pair 16 MES20VI – MES20VF 75 ,102 ,385

Pair 17 MRSLESI - MRSLESF 75 ,827 ,000

Pair 18 MRSZTLI - MRSZTLF 75 ,796 ,000

163

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

Tabela 36. Vrijednosti T-testa motoričkih sposobnosti

Paired Differences

Varijable Mean Std. Std. Er. 95% Conf. Interval t df Sig.
Dev. Mean of the Difference (2-ta)
Lower Upper -13,649
-11,929
Pair 1 MBFPZDI - MBFPZDF -2,773 1,759 ,203 -3,178 -2,368 -12,736 74 ,000
Pair 2 MBFTAZI - MBFTAZF -2,240 4,081 74 ,000
Pair 3 MBFTANI - MBFTANF -2,240 1,626 ,187 -2,614 -1,865 -14,571 74 ,000
Pair 4 MFLPRKI - MFLPRKF 1,093 12,320 74 ,000
Pair 5 MFLPRRI - MFLPRRF -9,198 1,523 ,175 -2,590 -1,889 14,248 74 ,000
Pair 6 9,846 12,817 74 ,000
Pair 7 MFLISKI - MFLISKF 1,357 2,320 ,267 ,5595 1,627 10,644 74 ,000
Pair 8 MAGOSSI - MAGOSSF ,831 -12,099 74 ,000
Pair 9 MAGKUSI - MAGKUSF 2,117 5,467 ,631 -10,456 -7,940 -8,120 74 ,000
Pair 10 MKOSNLI - MKOSNLF -5,813 -6,056 74 ,000
Pair 11 MRESKLI - MRESKLF -1,434 6,921 ,799 8,254 11,439 -7,939 74 ,000
Pair 12 MBAU10I - MBAU10F -,4218 -8,842 74 ,000
Pair 13 MBAU1ZI - MBAU1ZF -,866 ,825 ,095 1,167 1,547 -11,206 74 ,000
Pair 14 MBAP2ZI - MBAP2ZF -9,226 17,237 74 ,000
Pair 15 MESSDMI - MESSDMF -4,213 ,561 ,064 ,702 ,960 -14,887 74 ,000
Pair 16 MESSVMI - MESSVMF ,647 -24,979 74 ,000
Pair 17 MES20VI - MES20VF -12,093 1,722 ,198 1,721 2,514 74 ,000
Pair 18 -12,440 74 ,000
MRSLESI - MRSLESF 4,161 ,480 -6,770 -4,855
MRSZTLI - MRSZTLF
1,530 ,176 -1,786 -1,082

,603 ,069 -,560 -,2830

,945 ,109 -1,084 -,6493

9,036 1,043 -11,305 -7,1474

3,256 ,375 -4,962 -3,4641

,325 ,037 ,572 ,7226

7,035 ,812 -13,711 -10,474

4,312 ,498 -13,432 -11,447

Parcijalne kvantitativne promjene morfoloških karakteristika

Kao i kod motoričkih sposobnosti i kod morfoloških karakteristika je na osnovu razlika aritmetičkih sredina
rezultata na početku i na kraju programa testirana značajnost promjena. T-testom za zavisne uzorke, analizirane
su parcijalne kvantitativne promjene za svaku primjenjenu varijablu. U tabelama 37 i 38 prikazane su korelacije
parova varijabli i vrijednosti T-testa za sve primjenjene varijable u skupu morfoloških karakteristika. I ovdje je
očigledno da je nogometni program proizveo značajne parcijalne promjene kod svih varijabli u morfološkim
prostoru. Vrijednost T-testa je izrazito veća od svoje pogreške kod svih varijabli morfološkog skupa i možemo
zaključiti da su promjene kod svih primjenjenih varijabli statistički značajne na nivou od P = .01. Korelacija
između parova varijabli u inicijalnom i finalnom mjerenju je izrazito visoka kod gotovo svih varijabli i statistički
je značajna na nivou od P = .01.

Tabela 37. Korelacija parova varijabli morfoloških karakteristika

Varijable N Corr. Sig.

Pair 1 AVISI - AVISF 75 ,985 ,000
Pair 2 ,000
Pair 3 AMASI - AMASF 75 ,994 ,000
Pair 4 ,000
Pair 5 ADIKOI - ADIKOF 75 ,932 ,000
Pair 6 ,000
Pair 7 ADISZI - ADISZF 75 ,922 ,000
Pair 8 ,000
Pair 9 ADUSI - ADUSF 75 ,938 ,000
Pair 10 ,000
Pair 11 ADUNI - ADUNF 75 ,994 ,001
Pair 12 ,000
AOGKI - AOGKF 75 ,982

AOBUI - AOBUF 75 ,951

AŠRAI - AŠRAF 75 ,966

AKNBI - AKNBF 75 ,620

AKNPI - AKNPF 75 ,380

AKNTI - AKNTF 75 ,600

164

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU

Tabela 38. Vrijednosti T-testa morfoloških karakteristika

Paired Differences

95% Confidence Sig
Interval t df (2-ta.)
Varijable Mean Std. Std. Er. of the Difference
Dev. Mean

Lower Upper

Pair 1 AVISI - AVISF -3,578 1,964 ,226 -4,030 -3,126 -15,776 74 ,000

Pair 2 AMASI - AMASF -1,089 1,232 ,142 -1,372 -,805 -7,654 74 ,000

Pair 3 ADIKOI - ADIKOF -,369 ,172 ,019 -,409 -,329 -18,553 74 ,000

Pair 4 ADISZI - ADISZF -,322 ,162 ,018 -,360 -,285 -17,208 74 ,000

Pair 5 ADUSI - ADUSF -1,165 ,516 ,059 -1,284 -1,046 -19,535 74 ,000

Pair 6 ADUNI - ADUNF -1,300 ,754 ,087 -1,473 -1,126 -14,926 74 ,000

Pair 7 AOGKI - AOGKF -2,733 1,354 ,156 -3,045 -2,421 -17,475 74 ,000

Pair 8 AOBUI - AOBUF -1,804 1,241 ,143 -2,089 -1,518 -12,585 74 ,000

Pair 9 AŠRAI - AŠRAF -1,308 ,684 ,079 -1,465 -1,150 -16,543 74 ,000

Pair 10 AKNBI - AKNBF ,386 ,328 ,037 ,310 ,462 10,173 74 ,000

Pair 11 AKNPI - AKNPF ,244 ,167 ,019 ,205 ,282 12,628 74 ,000

Pair 12 AKNTI - AKNTF ,272 ,359 ,041 ,189 ,354 6,566 74 ,000

Kvantitativne promjene primijenjenih varijabli
Kvantitativne promjene motoričkih sposobnosti kod nogometaša uzrasta 12–15 godina pod utjecajem
nogometnog programa je osnovno pitanje i glavni cilj ovog istraživanja. Kolike i kakve promjene su nastale u
motoričkom i morfološkom prostoru nakon određenog perioda i pod utjecajem određenih tretmana, pitanje je
koje zanima sve stručnjake. U tu svrhu smo primijenili kanoničku diskriminativnu analizu u prostoru motoričkih
sposobnosti i morfoloških karakteristika. Diskriminativna analiza je posebna metoda faktorske analize, metoda
koja vodi računa ne samo o kvantitativnim veličinama pojedinih varijabli, nego i o njihovim međusobnim
odnosima. Diskriminativni model predstavlja poseban tip faktorske analize u kojem se izoluju ortogonalni
vektori u prostoru manifestnih varijabli koji su postavljeni tako da najbolje razdvajaju grupe ispitanika u prostoru
varijabli (Rađo i Wollf, 2002). U našem istraživanju imamo jednu grupu ispitanika u dvije vremenske tačke.
Prvo smo izmjerili inicijalno stanje motoričkih sposobnosti i morfoloških karakteristika kod ispitanika. Nakon
inicijalnog mjerenja sproveli smo nogometni program u trajanju od 6 mjeseci nakon čijeg završetka se pristupilo
finalnom mjerenju ispitanika. Na dobijenim rezultatima smo upotrijebili diskriminativni model u kojem se
izoluju ortogonalni faktori u prostoru primjenjenih varijabli sa zadatkom da pokažu u kakvoj je korelaciji skup
podataka na osnovu kojih smo vršili diskriminativnu analizu i rezultati u diskriminativnim funkcijama. Da bi se
utvrdile globalne razlike kroz diskriminativnu analizu, izračunate su sljedeće vrijednosti: koeficijent diskriminacije,
koeficijent kanoničke korelacije, procenat objašnjenog grupnog varijabiliteta, vrijednost Bartletovog HI-kvadrat
testa, HI-kvadrat stepeni slobode, vrijednost Wilks lambda i oznaka vjerovatnoće greške pri odbacivanju hipoteze
da je stvarna vrijednost kanoničke korelacije jednaka 0 (p-level). Kriterij za diskriminativnu jačinu primijenjenih
varijabli bio je tzv. Wilksova lambda. U intepretaciji rezultata korištene su značajne diskriminativne varijable i
one objašnjavaju određeni procenat varijabiliteta. Pri interpretaciji rezultata logika interpretacije je ista kao kod
faktorske analize.

Kvantitativne promjene u motoričkom skupu varijabli
Na temelju rezultata koji su dati u tabelama od broja 39 do broja 43 analizirane su razlike između inicijalnog
i finalnog mjerenja u kvantitativnim efektima programa koji je trajao 3 puta po 90 minuta sedmično kroz
vremenski period od 6 mjeseci. Na osnovu rezultata navedenih u tabelama može se utvrditi da li je došlo do
značajnog globalnog pomaka u testovima motoričkih sposobnosti u intervalu koji je obuhvatio program. U
tabeli 39 (Boxovim M-testom) testirana je sličnost matrica kovarijansi između dva uzorka, tj. inicijalnog i finalnog
mjerenja. Može se vidjeti da je razlika matrica kovarijansi statistički značajna (Sig = .04) što je uslov da možemo
pristupiti daljoj proceduri kanoničke diskriminativne analize. U tabeli 40 prikazani su rezultati diskriminativne
analize motoričkih sposobnosti. Dobijena je jedna značajna diskriminativna funkcija koja ima statistički značajnu
vrijednost (Canonical Correlation = .90), a koja nam ukazuje na to u kojoj su korelaciji skup podataka na osnovu

165

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

kojih smo vršili diskriminativnu analizu i rezultati u diskriminativnim funkcijama. Na osnovu rezultata u tabeli
41 može se uočiti da najveće korelacije s diskriminativnom funkcijom, odnosno s varijablom koja maksimalno
razlikuje vrijednosti rezultata motoričkih sposobnosti u inicijalnom i finalnom mjerenju, imaju sljedeće varijable:
MES20V, MRSZTL, MBFPZD i MFLPRR.. Dakle, radi se o jednoj varijabli iz prostora eksplozivne snage, repetitivne
snage, brzine pokreta i fleksibilnosti. Analizirajući dalje matricu strukture u kojoj su prikazane korelacije sa
diskriminativnom funkcijom, dakle, s varijablom koja maksimalno razlikuje prvo od drugog mjerenja u matrici
strukture, vidi se da je došlo do pozitivnih promjena u većini motoričkih sposobnosti, a naročito onih koje
predstavljaju gore navedene varijable. Vrlo je bitan položaj testa za frekvenciju pokreta MBTAZ i MBFTAN i testa
MAGOSS za testiranje ravnoteže, koji imaju značajnu korelaciju sa diskriminativnom funkcijom, ali nešto nižu
nego prethodno navedene varijable. Naime, program koji je sproveden u ovoj grupi ispitanika bio je obiman
kada je u pitanju situacioni metod, odnosno igra koja u strukturi pokreta ima ove psihomotorne osobine koje su
ovdje napravile razliku – eksplozivna i repetitivna snaga, fleksibilnost, frekvencija pokreta i koordinacija. Dakle,
radi se o nogometnoj igri u kojoj dominiraju snažni, eksplozivni pokreti s okretnošću, agilnošću i kontrolom
tijela u prostoru.

Tabela 39. Boxov test jednakosti matrica kovarijansi motoričkih sposobnosti

Box’s M 234,38
1,19
Approx. 171
67233,97
F df1 ,04
df2

Sig.

Tabela 40. Diskriminativna analiza u manifestnom prostoru motoričkih sposobnosti

Function Eigenvalue % of Cumulative Canonical Wilks’ Chi- df Sig.
1 4,62 Variance % Correlation Lambda square 18 ,000
240,19
100,0 100,0 ,90 ,17

Tabela 41. Standardizovani diskriminativni koeficijent i struktura diskrminativne funkcije motoričkih sposobnosti

Varijabla Function Varijabla Function
1 1
MBFPZD MES20V
MBFTAZ ,197 MRSZTL -,625
MBFTAN ,334 MBFPZD ,440
MFLPRK -,030 MFLPRR ,349
MFLPRR -,687 MAGOSS ,316
MFLISK ,394 MBFTAN -,281
MAGOSS -,007 MRSLES ,251
MAGKUS -,066 MBFTAZ ,239
MKOSNL -,005 MBAP2Z ,221
MRSSKL ,218 MRSSKL ,199
MBAU1O -,032 MBAU1O ,198
MBAU1Z -,053 MAGKUS ,198
MBAP2Z ,376 MBAU1Z -,193
MESSDM ,141 MFLISK ,184
MESSVM -,012 MESSVM -,171
MES20V -,461 MKOSNL ,161
MRSLES -,716 MESSDM -,139
MRSZTL ,087 MFLPRK ,107
,560 -,044

Vjerovatno su veliku ulogu u razlici između finalnog i inicijalnog mjerenja imali elementi razvoja kroz
igru, gdje djeca daju maksimum od sebe. Interesantno je to da su se u matrici strukture, varijable koordinacije
i ravnoteže ponašale različito od ostalih varijabli, pa su imale nešto niži nivo korelacije sa diskriminativnom
funkcijom. Različita pozicija testova koordinacije i testova ravnoteže na diskriminativnoj funkciji može se

166

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU

pripisati većem broju motoričkih radnji u toku programa koje su provocirale različite motoričke reakcije. Dakle,
radi se o tzv. agilnosti i ravnoteži koje su u funkciji svih sportskih igara i individualnih sportova. Naravno, ovdje
moramo imati u vidu i faktor permanentnog rasta i razvoja motoričkih sposobnosti i morfoloških karakteristika
kod dječaka ovog uzrasta, ali je vjerovatno da su kvantitativne promjene u motoričkom prostoru posljedica
značajnog povećanja kretanja cikličnog i acikličnog tipa koje su bila zastupljene u programu grupe. Moramo
uzeti u obzir i promjene koje su došle u edukacijskom smislu kada je u pitanju učenje novih pokreta. Iskustvo
koje su ispitanici stekli u rasponu od prvog do drugog mjerenja, a u okviru kog su upoznali složenost i strukturu
pokreta – aktivnosti obuhvaćenih primijenjenom kolekcijom mjernih instrumenata. Na globalno poboljšanje
rezultata vjerovatno je utjecalo i smanjenje potrebnog vremena za razumijevanje i pamćenje redoslijeda
zadataka u testovima koje je uvijek prisutno pri prvom susretu sa složenim motoričkim situacijama, a naročito je
to izraženo s ispitanicima ovog uzrasta.

Tabela 42. Klasifikacija koeficijenata diskriminativne funkcije motoričkih sposobnosti

Varijabla GRUPA
12
MBFPZD 9,28 9,73
MBFTAZ 5,34 5,94
MBFTAN 2,42 2,36
MFLPRK -,57 -1,08
MFLPRR ,71 ,96
MFLISK ,57 ,57
MAGOSS 25,62 25,37
MAGKUS 17,25 17,23
MKOSNL 3,40 3,66
MRSSKL ,62 ,60
MBAU1O -,56 -,70
MBAU1Z 23,49 26,49
MBAU2Z -2,83 -2,24
MESSDM ,62 ,62
MESSVM ,81 ,49
MES20V 75,57 62,95
MRSLES ,60 ,64
MRSZTL ,44 ,80

Tabela 43. Centroidi grupa motoričkih sposobnosti na značajnoj diskriminativnoj funkciji

GRUPA Function
1
1
2 -2,137
2,137

Kvantitativne promjene kod varijabli u morfološkom skupu
U ovoj podsekciji su analizirane kvantitativne promjene morfoloških karakteristika kod ispitanika nakon
završetka programa u trajanju od 6 mjeseci. I u ranijoj analizi smo vidjeli na osnovu T-testa da je došlo do
promjena različitog smjera. Analizirajući tabele od broja 44 do 48 možemo vidjeti da je i u ovom prostoru došlo
do kvantitativnih promjena kod većine ispitanika. Iz tabele 44 može se vidjeti da je razlika matrica kovarijansi
statistički značajna (Sig = .00) što je uslov da možemo pristupiti daljoj proceduri kanoničke diskriminativne
analize. U tabeli 45 prikazani su rezultati diskriminativne analize motoričkih sposobnosti. Dobijena je jedna
značajna diskriminativna funkcija koja ima statistički značajnu vrijednost (Canonical Correlation = .83), a koja
nam ukazuje na to u kojoj je korelaciji skup podataka na osnovu kojih smo vršili diskriminativnu analizu i
rezultati u diskriminativnim funkcijama. Najveći doprinos diskriminativnoj funkciji imaju varijable za mjerenje
kožnih nabora AKNP, AKNB, transverzalne dimenzionalnosti skelet ADIKO, ADISZ i jedna mjera longitudinalne
dimenzionalnosti skeleta ADUS. Veliki doprinos funkciji ima i test potkožnog masnog tkiva trbuha AKNT. Na

167

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

osnovu korelacija sa diskriminativnom funkcijom vidimo da najmanju korelaciju imaju varijable dužina noge
ADUN i varijabla AMAS za mjerenje mase tijela. Visok položaj varijabli za mjerenje potkožnog masnog tkiva
može se objasniti heterogenošću uzorka (12–15 godina), rastom i razvojem djeteta koje je najosjetljivije u ovom
periodu, još nedovoljno formiranoj strukturi mišića i mogućnošću pogreške mjerenja zbog specifičnosti mjerenja
kožnih nabora .

Tabela 44. Boxov test jednakosti matrica kovarijansi morfoloških karakteristika

Box’s M 124,02
1,45
Approx. 78
69169,180
F df1 ,00
df2

Sig.

Tabela 45. Diskriminativna analiza u manifestnom prostoru morfoloških karakteristika

Function Eigenva. % of Cumulative Canonical Wilks’ Chi- df Sig.
1 2,23 Variance % Correlation Lambda square 12 ,000
166,67
100,0 100,0 ,83 309

Tabela 46. Standardizovani diskriminativni koeficijent i struktura diskriminativne funkcije kod morfoloških karakteristika

Varijabla Function Varijabla Function
1 1
AVIS AKNP
AMAS 1,225 AKNB ,557
ADIKO ,741 ADIKO ,413
ADISZ -,724 ADUS -,284
ADUS -,424 ADISZ -,268
ADUN -,753 AKNT -,266
AOGK ,248 AŠRA ,240
AOBU -,351 AOBU -,167
AŠRA -,353 AOGK -,153
AKNB -,211 AVIS -,132
AKNP ,315 ADUN -,108
AKNT ,626 AMAS -,063
,155 -,034

Tabela 47. Klasifikacija koeficijenata diskriminativne funkcije morfoloških karakteristika

Varijabla GRUPA
12
AVIS 3,196 2,871
AMAS -10,846 -11,048
ADIKO 70,168 75,077
ADISZ 8,342 11,430
ADUS 8,739 10,266
ADUN 2,835 2,729
AOGK 3,914 4,063
AOBU 4,685 4,950
AŠRA ,736 ,974
AKNB 46,415 43,440
AKNP 21,537 8,928
AKNT 7,959 6,749
(Constant) -857,337 -898,600

168

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU

Tabela 48. Centroidi grupa morfoloških karakteristika na značajnoj diskriminativnoj funkciji

GRUPA Function
1
1
2 1,485
-1,485

Kvalitativne promjene u skupovima primijenjenih varijabli
Faktorska analiza predstavlja osnovnu matematičko-statističku metodu za analizu rezultata istraživanja
iz područja društveno-humanističkih i prirodnih znanosti. U kineziologiji jedan je od najčešće korištenih
postupaka multivarijantno orijentisanih istraživanja, i to stoga što je kineziologija relativno mlada nauka koja
čovjeka posmatra kao integralno psihofizičko biće, a ne kao skup međusobno nepovezanih taksona morfoloških
karakteristika, kognitivnih, konativnih, motoričkih, funkcionalnih itd. U nauci moramo koristiti one metode
koje omogućavaju da se sve te pojave posmatraju kao skup međusobno više ili manje zavisnih pojava, jer one to
uistinu i jesu. Da bi se ova metoda uspješno koristila potrebno je poznavati osnovne principe teorije mjerenja,
dakle metrijske karakteristike instrumentarija na kojem se faktorizacija provodi, principa biranja uzorka entiteta
za istraživanje, kao i karakteristika metoda faktorske analize. Nepoznavanje ovih područja rezultira nejednakim
brojem i raznolikom strukturom dimenzija jednog te istog područja istraživanja od jedne do druge primjene
metoda faktorske analize. Faktorsku analizu smo koristili za utvrđivanje kvalitativnih promjena koje se očituju
u promjeni u strukturi motoričkog i morfološkog prostora pod utjecajem programiranog nogometnog treninga
na uzorak ispitanika. Budući da su efekti kontrolisani s dva skupa, i to skupom indikatora za procjenu efekata
na motoričke sposobnosti i skupom indikatora za procjenu efekata na morfološke karakteristike, tako su u
sljedećim podsekcijama učinjene i analize ova dva skupa manifestnih varijabli. Osim toga, utvrđena je i struktura
motoričkog i morfološkog prostora na datom uzorku ispitanika.

Kvalitativne promjene u skupu motoričkih sposobnosti

Na uzorku od 75 ispitanika analizirane su kvalitativne promjene nastale u motoričkom prostoru. Polazeći
od matrica inerkorelacija varijabli u inicijalnom (tabela 29) i finalnom (tabela 30) mjerenju, korištena je metoda
glavnih komponenata (Hotelingov faktorski postupak) s kosom direkt oblimin transformacijom. Utvrđene
interkorelacije motoričkih testova u inicijalnom i finalnom mjerenju su stvarne i pozitivne tako da je opravdan
nastavak rada ovom metodom. KMO and Bartlett’s testom sphericiteta (tabela 49) dobili smo podatke koji nam
govore o podobnosti matrice za analiziranje metodom faktorske analize9. U tabeli 51 navedeni su karakteristični
korjenovi matrice R i označeni s Eigenvalue. Relativni kumulativni doprinosi karakterističnih korjenova označeni
su oznakom (% of Var). Ti karakteristični korjenovi su ustvari varijance latentnih dimenzija definisane kao glavne
komponente.

Kaiser-Gutmanovim kriterijem utvrđena je ocjena značajnosti glavnih komponenata, a prema kojem se
smatra značajnom svaka ona glavna komponenta čija je varijanca, odnosno karakteristični korijen jednak ili veći
od 1. Iz ukupnog prostora varijabli motoričkog skupa u inicijalnom mjerenju po Keiser-Guttmanovom kriteriju
(lambda veće ili jednako 1) iscrpljeno je ukupno 65,7% zajedničke valjane varijance koja se može objasniti sa 6
izoliranih faktora (tabela 51). Kao što je i bilo očekivano, prvi faktor iscrpljuje najviše informacija o primijenjenom
sistemu mjera 27%, dok ostali iscrpljuju manji postotak informacija. Drugi iscrpljuje 10,19%, treći 8,28%, četvrti
7,63%, peti 6,79% i šesti 5,7% zajedničke varijance. Za razliku od inicijalnog mjerenja, u finalnom mjerenju
iscrpljeno je ukupno 63,63% kumulativne varijance koja se u ovom slučaju može objasniti s 5 izoliranih faktora.
Prvi faktor u finalnom mjerenju, nakon sprovedenog programa, iscrpljuje ukupno 32,01% valjane varijance.
Drugi faktor iscrpljuje 9,54% varijance, treći faktor 8,68% varijance, četvrti faktor 7% i peti faktor 6,35% valjane
varijance. S obzirom na ovakav ishod možemo zaključiti da je došlo do nekih pomaka u strukturalnim razlikama
između dvije vremenske tačke, te da je na neki način došlo do suženja hiperkonusa u kome leže vektori varijabli,
što potvrđuje i broj faktora u finalnom mjerenju, kao i veličina karakterističnih korjenova. Prvi karakteristični
korijen u inicijalnom mjerenju iznosi 4,86, dok je u finalnom mjerenju karakteristični korijen veći i iznosi 5,76.

Ovu konstataciju možemo potvrditi i analizom matrica komunaliteta (tabela 50), gdje sve varijable i u
inicijalnom i u finalnom mjerenju učestvuju s dosta visokim projekcijama u objašnjenju varijabliteta istraživanog
prostora. Komunaliteti varijabli izračunati su kao skalarni produkti vektora paralelnih projekcija i vektora

9 Smatra se da koeficijent ako iznosi iznad (.80) ukazuje na punu podobnost dotičnog skupa da se podvrgne faktorskoj analizi. Ukoliko
je koeficijent između (60 i .80 analizu treba sprovoditi s velikim oprezom, a ne preporučije se korištenje tog metoda ukoliko je KMO
manji od .60.

169

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA
ortogonalnih projekcija svake varijable na faktor, primjereno primijenjenim transformacionim procedurama za
dobijanje sistema jednostavne strukture. Može se smatrati na osnovu visine komunaliteta kako je varijabilitet
ispitanika u takvim motoričkim mjerama znatno pod utjecajem izoliranih latentnih struktura, što se očito mora
respektirati pri interpretaciji latentnih dimenzija. U matricama sklopa (tabela 54) iznesene su koordinate, tj.
paralelne projekcije vektora manifestnih varijabli na sistem latentnih dimenzija. Vrijednosti iznesene u tabeli
su ustvari saturacije pojedinih manifestnih varijabli faktorima koji su označeni na vrhovima kolone. U matrici
strukture (tabela 32) iznesene su ortogonalne projekcije vektora manifestnih varijabli na vektore latentnih
dimenzija. Vrijednosti iznesene u tabeli su ustvari korelacije pojedinih manifestnih varijabli s faktorima koji su
označeni na vrhu tabele. Matricu strukture smo dobili rotacijom incijalnog koordinatnog sistema izolovanih
glavnih komponenata iz pravouglog sistema u kose solucije, direktnom oblimin metodom.

Analizom matrice strukture (tabela 55) vidimo da je u inicijalnom mjerenju prvi faktor saturiran s određenim
brojem varijabli koje imaju značajne projekcije. Najveće projekcije imaju varijable eksplozivne snage MESSVM,
MESSDM, sve tri varijable repetitivne snage MRSLES, MRSZTL i MRSLES, dvije varijable koordinacije MAGKUS i
MKOSNL. Na kraju je varijabla frekvencije pokreta MBFPZD koja ima srednju projekciju .44. Kada posmatramo
strukturu matrice u finalnom mjerenju, možemo uočiti da je došlo do izvjesnih strukturalnih promjena i da je
prvi faktor, koji je nosilac najvećeg dijela varijabliteta, saturiran kompleksnije. Povećava se broj varijabli koje
imaju značajne projekcije na ovaj faktor. Pored varijabli koje su ga definisale u inicijalnom mjerenju, eksplozivna i
repetitivna snaga, sada visoke projekcije imaju sve tri varijable koordinacije i brzine pokreta, kao i jedna varijabla
fleksibilnosti.

Drugi izolovani faktor u inicijalnom mjerenju smisleno se može interpretirati kao faktor ravnoteže, jer
najveće projekcije imaju varijable MBAU1O i MBAP2Z. Ravnoteža se definiše kao sposobnost da se zadrži
tijelo u ravnotežnom položaju i da se koriguje pokretima djelovanja gravitacije zemljine teže koja otežava da
se održi ravnotežni položaj djelovanjem spoljašnjih nadražaja. Koeficijent urođenosti ove sposobnosti je veoma
veliki i iz tih razloga je razvijati ravnotežu prilično složeno, specifično i teško. Značajnu projekciju ima i varijabla
eksplozivne snage MES20V. Struktura se vrlo malo promijenila u finalnom mjerenju, gdje i dalje drugi faktor
definišu vrlo visoko dimenzije ravnoteže. Varijabla MES20V iz drugog faktora prešla je u prvi. Treći izolovani
faktor u inicijalnom i finalnom mjerenju ima potpuno različitu strukturu. Dok su u inicijalnom mjerenju visoke
projekcije imale varijable za mjerenje brzine pokreta MBFTAN, MBFTAZ i MBFPZD, u finalnom mjerenju najveće
projekcije imaju mjere fleksibilnosti MFLPRK i MFLPRR, tako da ovaj faktor možemo nazvati faktor fleksibilnosti.
Ovu razliku možemo slobodno pripisati efektima programa, a objašnjava se velikim brojem vježbi istezanja i
relaksacije u gotovo svim fazama treninga.

U četvrtom izolovanom faktoru inicijalno se izdvajaju visoke projekcije ravnoteže MBAU1Z i koordinacije
MAGOSS. U finalnom mjerenju četvrti faktor možemo nazvati faktor frekvencije pokreta, jer najviše projekcije
imaju varijable MBFTAN, MBFTAZ i MBFPZD. Jasno je da je brzina zamijenila položaj iz trećeg u četvrti faktor. U
petom izolovanom faktoru i u inicijalnom i u finalnom mjerenju najveće projekcije ima varijabla MFLISK, pa ovaj
faktor možemo nazvati faktor fleksibilnosti ramenog pojasa i on predstavlja čisti artefekt zbog minornog utjecaja
gornjih ekstremiteta u rješavanju situacija specifičnih za nogomet. Šesti faktor u inicijalnom mjerenju možemo
nazvati faktorom fleksibilnosti s vrijablama MFLPRR i MFLPRK. U inicijalnom mjerenju motorički prostor se na
neki način restrukturisao i nije više tako razruđen i širok kao u inicijalnom mjerenju gdje ne postoji šesti faktor
koji se sada izgubio. Smisao trenažnih jedinica i jeste da se na neki način izvrši kondezacija u skupu motoričkih
sposobnosti radi što efikasnijeg i racionalnijeg izvođenja elemenata nogometne igre.

Analizirajući matricu sklopa (tabela 54) koja sadrži paralelne projekcije (koordinate) vektora manifestnih
varijabli na sistem letentnih dimenzija, odnosno utjecaj faktora na manifestaciju varijabli, uočava se da prva
motorička latentna dimenzija u inicijalnom mjerenju sadrži najizraženije projekcije varijabli: MRSSKL, MESSVM,
MRSZTL, MRSLES, MAGKUS i MKOSNL. Generalno rečeno, motoričke sposobnosti subjekata iz ovog uzorka
ispitanika određene su u najvećoj mjeri informacijama koje nose manifestacije repetitivne snage, eksplozivne
snage i koordinacije koje najviše doprinose formiranju ove linearne kombinacije. Vrlo važnu pozicija koju u
strukturi generalnog motoričkog faktora imaju testovi eksplozivne snage i koordinacije u priličnom je skladu
s rezultatima koje su dobili i drugi istraživači. U finalnom mjerenju najveće projekcije na generalni motorički
faktor imaju varijable MESSVM, MESSDM, MES20V, MRSSKL, MRSZTL i dvije varijable koordinacije MAGKUS
i MKOSNL. Možemo zaključiti da su se smanjile projekcije varijabli repetitivne snage, a povećale projekcije
varijabli eksplozivne snage. Najizraženije projekcije na drugi izolovani faktor imaju varijabe ravnoteže MBAU1Z
i MBAP2Z, a u finalnom mjerenju ovaj faktor je postao još kompaktniji, jer visoke projekcije pokazuje i treća
varijabla za ravnotežu MBAU1O. Treći faktor definisan je manifestnim varijablama koja definišu frekvenciju
pokreta MBFTAZ, MBFTAN i MBFPZD u inicijalnom mjerenju, dok u finalnom mjerenju najveće projekcije na
ovaj faktor imaju varijable za mjerenje fleksibilnosti MFLPRK i MFLPRR. Najviše projekcije na četvrti faktor imaju
testovi MBAU1Z i MAGOSS u inicijalnom mjerenju, dok u finalnom dominiraju varijable brzine pokreta MBFTAZ,
MBFTAN i MBFPZD koje su se iz trećeg prestrukturirale u četvrti faktor. Zajednička karakteristika testova koji
definišu ovaj faktor je sposobnost za izvođenje pokreta ekstremitetima maskimalnom frekvencijom u uslovima
konstantne amplitude, pa ga možemo nazvati faktor psihomotorne brzine. Tu su se, naime, izdiferencirali oni
motorički zadaci kod kojih dolazi do izražaja sposobnost kontinuiranog održavanja gotovo submaksimalnog

170

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU

tonusa, i to kod relativno velikih mišićnih skupina (muskulatura nogu, muskulatura ruku ramenog pojasa i
grudi). Kod ovih zadataka ni u jednom momentu rada ne dolazi do potpune relaksacije angažirane muskulature,
zbog stalnog iščekivanja i pripreme za sljedeći pokret nogom, rukom ili cijelim tijelom. Vjerovatno se rezultati
ostvareni u okvirima primijenjenih testova mogu okarakterisati kao sposobnost regulacije tonusa muskulature
svih dijelova tijela koji se nalaze pod utjecajem mehanizma za regulaciju tonusa i sinergijsku regulaciju, i kao
brzina frekvencije udova za koju je odgovoran mehanizam za struktuiranje kretanja, a oba ova mehanizma su
podređena mehanizmu centralne regulacije. Visoke projekcije na peti izolovani faktor imaju dvije varijable,
eksplozivne snage MES20V i fleksibilnosti MFLISK, pa ga možemo definisati kao mješoviti faktor ravnoteže i
fleksibilnosti. I na kraju, šesti izolovani faktor koji je u inicijalnom mjerenju bio definisan varijablama fleksibilnosti
MFLPRR i MFLPRK, u finalnom mjerenju se izgubio, što jasno pokazuje da se motorički prostor na neki način
prestrukturirao i nije više razuđen i širok kao na početku programa.

Tabela 49. Vrijednosti KMO and Bartlett’s Testa kod motoričkih sposobnosti

Inicijalno Finalno

Kaiser-Meyer-Olkin Measure of ,64 Kaiser-Meyer-Olkin Measure of ,78
Sampling Adequacy. Sampling Adequacy.
430,14 498,02
Bartlett’s Test Approx. Chi-Square 153 Bartlett’s Test Approx. Chi-Square 153
of Sphericity df ,00 of Sphericity Df ,00
Sig. Sig.

Tabela 50. Matrica komunaliteta motoričkih sposobnosti

Inicijalno Finalno

INICIJALNO Initial Extracti FINALNO Initial Extracti.
MBFPZD 1 ,591 MBFPZD 1 ,550
MBFTAZ 1 ,694 MBFTAZ 1 ,700
MBFTAN 1 ,773 MBFTAN 1 ,618
MFLPRK 1 ,862 MFLPRK 1 ,761
MFLPRR 1 ,800 MFLPRR 1 ,732
MFLISK 1 ,744 MFLISK 1 ,718
MAGOSS 1 ,564 MAGOSS 1 ,642
MAGKUS 1 ,556 MAGKUS 1 ,433
MKOSNL 1 ,503 MKOSNL 1 ,542
MBAU1O 1 ,699 MBAU1O 1 ,684
MBAU1Z 1 ,769 MBAU1Z 1 ,733
MBAP2Z 1 ,596 MBAP2Z 1 ,651
MESSDM 1 ,601 MESSDM 1 ,694
MESSVM 1 ,640 MESSVM 1 ,750
MES20V 1 ,673 MES20V 1 ,539
MRSLES 1 ,563 MRSLES 1 ,427
MRSZTL 1 ,602 MRSZTL 1 ,568
MRSSKL 1 ,600 MRSSKL 1 ,710

Tabela 51. Faktorska analiza u prostoru motoričkih sposobnosti – inicijalno

Initial Eigenvalues Extraction Sums of Squared Rotation Sums
Loadings of Squared
Loadings
(a)

Total % of Cumulative Total % of Cumula Total
Variance % Variance tive %

1 4,865 27,030 27,030 4,865 27,030 27,030 4,020

2 1,835 10,195 37,226 1,835 10,195 37,226 1,726

3 1,491 8,282 45,508 1,491 8,282 45,508 3,034

4 1,375 7,637 53,145 1,375 7,637 53,145 1,462

5 1,224 6,797 59,943 1,224 6,797 59,943 1,405

6 1,039 5,775 65,717 1,039 5,775 65,717 2,109

171

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

Tabela 52. Faktorska analiza u prostoru motoričkih sposobnosti – finalno

Initial Eigenvalues Extraction Sums of Squared Rotation Sums of
Loadings Squared Loadings

(a)

Total % of Cumulative Total % of Cumula Total
Variance % Variance tive %

1 5,762 32,014 32,014 5,762 32,014 32,014 4,947

2 1,719 9,549 41,562 1,719 9,549 41,562 1,586

3 1,562 8,681 50,243 1,562 8,681 50,243 2,470

4 1,266 7,034 57,277 1,266 7,034 57,277 3,548

5 1,144 6,357 63,634 1,144 6,357 63,634 1,475

Tabela 53. Matrica glavnih komponenata u skupu motoričkih sposobnosti

Inicijalno Finalno

Varijabla 1 Component 6 Varijabla 1 Component 5
2 345 234

MBFPZD ,580 ,166 ,121 -,427 -,171 ,014 MBFPZD ,479 ,287 -,488 ,014 ,017

MBFTAZ ,567 -,361 ,246 -,136 -,213 ,344 MBFTAZ ,617 ,041 -,298 ,435 -,201

MBFTAN ,617 -,345 ,347 -,097 -,329 ,187 MBFTAN ,642 ,001 -,352 ,284 -,040

MFLPRK ,319 ,405 -,312 ,484 -,008 ,515 MFLPRK ,450 ,361 ,490 ,423 -,099

MFLPRR ,348 ,621 -,269 -,217 ,092 ,407 MFLPRR ,542 ,360 ,458 ,279 -,146

MFLISK ,089 -,440 -,037 ,347 ,635 ,135 MFLISK ,177 -,360 ,347 ,355 ,558

MAGOSS -,471 ,082 -,308 -,406 ,258 ,092 MAGOSS -,706 -,086 ,237 ,155 ,238

MAGKUS -,538 ,040 ,193 ,095 -,204 ,421 MAGKUS -,595 -,043 ,226 -,132 ,093

MKOSNL -,611 -,085 ,258 ,212 ,060 ,082 MKOSNL -,700 ,115 -,020 ,194 ,031

MBAU1O ,232 ,541 ,414 -,326 ,240 -,131 MBAU1O ,085 ,727 -,178 -,014 ,342

MBAU1Z -,011 ,419 ,349 ,603 -,224 -,240 MBAU1Z -,114 ,513 ,513 -,322 -,298

MBAP2Z ,313 ,469 ,443 ,141 ,247 -,039 MBAP2Z -,039 ,551 -,188 -,299 ,471

MESSDM ,736 -,039 -,155 ,142 -,108 ,047 MESSDM ,798 -,164 ,097 -,131 -,063

MESSVM ,759 -,134 -,025 ,088 -,101 -,163 MESSVM ,769 -,158 ,026 -,358 -,063

MES20V ,012 -,205 ,603 -,101 ,396 ,317 MES20V -,685 -,049 -,200 ,164 ,037

MRSLES ,660 ,085 ,001 ,007 ,297 -,179 MRSLES ,500 ,013 ,122 ,109 ,388

MRSZTL ,753 -,045 -,136 ,109 ,022 -,033 MRSZTL ,682 -,093 ,076 -,067 ,290

MRSSKL ,662 -,202 -,173 ,069 ,285 -,072 MRSSKL ,661 -,255 ,182 -,392 ,149

Tabela 54. Matrica sklopa u skupu motoričkih sposobnosti
Inicijalno Finalno

Varijabla 1 Component 6 Varijabla 1 Component 5
2345 234

MBFPZD ,255 ,296 ,400 -,154 -,373 ,042 MBFPZD ,117 ,344 -,079 ,576 -,157

MBFTAZ ,007 -,048 ,825 -,078 ,035 ,052 MBFTAZ -,028 -,115 ,222 ,792 -,001

MBFTAN ,063 -,023 ,854 ,090 -,077 -,079 MBFTAN ,123 ,008 ,051 ,710 ,061

MFLPRK -,073 -,116 -,029 ,182 ,137 ,916 MFLPRK -,065 -,016 ,852 ,115 ,156

MFLPRR ,027 ,302 -,055 -,297 -,196 ,737 MFLPRR ,108 ,000 ,793 ,090 ,052

MFLISK ,248 -,094 -,083 -,072 ,842 ,030 MFLISK ,043 -,078 ,103 -,095 ,828

MAGOSS -,161 ,029 -,375 -,573 -,008 ,026 MAGOSS -,514 -,028 -,029 -,406 ,293

MAGKUS -,802 -,063 ,147 ,036 ,017 ,166 MAGKUS -,227 -,011 -,088 -,510 ,038

MKOSNL -,538 -,001 -,120 ,152 ,235 -,151 MKOSNL -,672 ,040 -,021 -,131 ,016

MBAU1O ,107 ,805 -,064 -,005 -,166 -,027 MBAU1O -,186 ,783 ,167 ,123 -,006

MBAU1Z -,121 ,179 -,165 ,834 -,111 ,054 MBAU1Z ,115 ,133 ,518 -,559 -,434

MBAP2Z ,088 ,645 -,033 ,328 ,093 ,143 MBAP2Z ,026 ,807 -,133 -,138 ,011

MESSDM ,482 -,125 ,296 ,121 -,027 ,269 MESSDM ,716 -,127 ,109 ,155 ,031

MESSVM ,602 -,062 ,311 ,183 -,050 ,002 MESSVM ,867 -,050 -,053 ,051 -,095

MES20V -,289 ,456 ,387 -,115 ,499 -,120 MES20V -,621 -,021 -,241 -,017 ,016

MRSLES ,655 ,266 ,001 ,040 ,134 ,057 MRSLES ,288 ,208 ,141 ,093 ,427

MRSZTL ,587 -,043 ,219 ,088 ,041 ,197 MRSZTL ,575 ,130 ,036 ,100 ,306

MRSSKL ,680 -,034 ,097 -,066 ,276 ,080 MRSSKL ,896 -,020 -,097 -,179 ,121

172

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU

Tabela 55. Matrica strukture izolovanih komponenata u skupu motoričkih sposobnosti

Inicijalno Finalno

Varijabla 1 Component 6 Varijabla 1 Component 5
2345 234 -,126
MBFPZD ,072
MBFTAZ ,440 ,367 ,492 -,123 -,391 ,198 MBFPZD ,327 ,400 ,070 ,625 ,133
MBFTAN ,173
MFLPRK ,296 ,026 ,826 -,025 ,066 ,125 MBFTAZ ,344 -,033 ,315 ,804 ,087
MFLPRR ,834
MFLISK ,346 ,054 ,868 ,132 -,028 ,040 MBFTAN ,429 ,071 ,189 ,772 ,196
MAGOSS -,033
MAGKUS ,148 -,050 ,048 ,264 ,058 ,887 MFLPRK ,242 ,065 ,851 ,222 -,085
MKOSNL -,082
MBAU1O ,219 ,365 ,031 -,234 -,297 ,757 MFLPRR ,375 ,092 ,837 ,250 -,466
MBAU1Z -,065
MBAP2Z ,168 -,113 ,033 -,030 ,823 -,014 MFLISK ,136 -,140 ,108 -,002 ,148
MESSDM ,024
MESSVM -,313 -,023 -,459 -,600 -,041 -,104 MAGOSS -,649 -,120 -,231 -,594 -,068
MES20V ,457
MRSLES -,712 -,101 -,116 ,016 ,056 -,031 MAGKUS -,451 -,077 -,226 -,611 ,378
MRSZTL ,222
MRSSKL -,624 -,075 -,302 ,111 ,280 -,314 MKOSNL -,725 -,018 -,226 -,399

,151 ,812 ,032 ,000 -,204 ,078 MBAU1O -,039 ,798 ,213 ,131

-,097 ,176 -,143 ,822 -,094 ,109 MBAU1Z -,009 ,188 ,477 -,464

,178 ,662 ,091 ,357 ,059 ,238 MBAP2Z -,012 ,784 -,061 -,084

,652 -,036 ,485 ,186 -,058 ,428 MESSDM ,805 -,060 ,322 ,450

,719 ,018 ,522 ,231 -,060 ,208 MESSVM ,857 ,013 ,194 ,379

-,184 ,435 ,331 -,095 ,523 -,178 MES20V -,695 -,090 -,422 -,300

,686 ,319 ,265 ,090 ,082 ,241 MRSLES ,434 ,213 ,265 ,278

,713 ,039 ,445 ,152 ,003 ,373 MRSZTL ,673 ,154 ,232 ,369

,712 ,024 ,346 -,006 ,233 ,230 MRSSKL ,811 ,005 ,132 ,174

Tabela 56. Matrica interkorelacija izolovanih komponenata motoričkih sposobnosti

Inicijalno Finalno

Comp. 1 2 3 4 5 6 Comp. 1 2 3 4 5
1 1 ,129
2 ,080 ,080 ,346 ,055 -,056 ,260 1 1 ,065 ,284 ,400 -,082
3 ,346 ,018
4 ,055 1 ,087 ,015 -,040 ,084 2 ,065 1 ,104 ,076 ,080
5 -,056
6 ,260 ,087 1 ,057 ,047 ,104 3 ,284 ,104 1 ,143 1

,015 ,057 1 ,037 ,092 4 ,400 ,076 ,143 1

-,040 ,047 ,037 1 -,102 5 ,129 -,082 ,018 ,080

,084 ,104 ,092 -,102 1

Kvalitativne promjene u skupu morfoloških karakteristika
Na uzorku od 75 ispitanika analizirane su i kvalitativne promjene nastale u morfološkom prostoru.
Analiza je utvrđena, kao i u motoričkom prostoru, metodom glavnih komponenata sa kosom direkt oblimin
transformacijom. Polazeći od matrice interkorelacija varijabli u inicijalnom mjerenju (tabele 33 i 34), utvrđene
interkorelacije morfoloških testova u inicijalnom i finalnom mjerenju su stvarne i pozitivne tako da je opravdan
nastavak ovom metodom. KMO and Bartlett“s testom sphericiteta (tabela 57) dobili smo podatke koji nam
govore o podobnosti matrice za analiziranje metodom faktorske analize. Metodom glavnih komponenata u
inicijalnom mjerenju ekstrahovana su dva faktora koji iscrpljuju ukupno 72,7% zajedničke valjane varijance
(tabela 58). Kao što je i bilo očekivano, prvi faktor iscrpljuje najviše informacija o primijenjenom sistemu mjera
53,26%, dok drugi faktor iscrpljuje 19,49% ukupne varijance. Za razliku od inicijalnog mjerenja u finalnom
mjerenju iscrpljeno je ukupno 71,58% kumulativne variance koja se u ovom slučaju može objasniti, također,
sa dva izolirana faktora (tabela 59). Prvi faktor u finalnom mjerenju, nakon sprovedenog programa, iscrpljuje
ukupno 52,67% valjane varijance. Drugi faktor iscrpljuje 18,9% ukupne varijance.
S obzirom na ovakav ishod možemo zaključiti da međusobni odnos morfoloških karakteristika prije i
poslije programa nije pretrpio velike promjene. Ovu konstataciju možemo potvrditi i analizom komunaliteta
gdje je visina komunaliteta u finalnom mjerenju kod većine varijabli ostala praktično nepromjenjena. Iz prvog
karakterističnog korijena, koji iscrpljuje ukupno oko 53,26% valjane varijance u inicijalnom mjerenju i oko 52,67%
u finalnom mjerenju, već sada se može naslutiti da se radi o generalnom morfološkom faktoru vrlo širokog
spektra. Na osnovu matrice strukture (tabela 63), može se zaključiti da prvi izolovani faktor predstavlja mješoviti
faktor, pošto ima značajne projekcije (koeficijente korelacije između varijabli i faktora svih morfoloških varijabli, i

173

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

to istih predznaka, osim varijabli za kožne nabore tijela AKNB, AKNP i AKNT. Najveće projekcije na prvi izolovani
faktor imaju varijable AVIS, AMAS, AOGK i AOBU. Drugi izolovani faktor u inicijalnom mjerenju sa sigurnošću se
može interpretirati kao faktor potkožnog masnog tkiva, na kojem visoke projekcije imaju varijable AKNB, AKNP
i AKNT. I u finalnom mjerenju struktura faktora nije pretrpjela velike promjene. Prvi faktor je okarakterisan kao
mješoviti morfološki faktor u čijem formiranju učestvuju gotovo sve varijable istraživanog prostora, sa relativno
istim učešćem u strukturi faktora. Drugi faktor kod finalnog mjerenja definisan je, također, sa tri varijable za
mjerenje potkožnog masnog tkiva. Prvi faktor ima najveće korelacije sa mjerama longitudinalne dimenzionalnosti
skeleta AVIS i masom tijela AMAS, obimima grudnog koša AOGK i nadkoljenice AOBU. Drugi faktor ima najveće
korelacije sa svim mjerama potkožnog masnog tkiva koja se ovdje jasno izdvojila kao poseban faktor. Metodom
upoređivanja skorova faktorskih struktura ovdje smo dobili jasniju sliku faktora koje smo dobili, gdje su se jasno
izdvojila dva faktora od kojih je jedan mješoviti morfološki faktor, a drugi jasno faktor potkožnog masnog tkiva.
Posmatrajući matricu interkorelacije dobivenih faktora vidimo da su oni u veoma niskoj korelaciji.

Tabela 57. Vrijednosti KMO and Bartlett’s testa kod morfoloških karakteristika

Inicijalno mjerenje Finalno mjerenje

Kaiser-Meyer-Olkin Measure of ,89 Kaiser-Meyer-Olkin Measure of ,88
Sampling Adequacy. Sampling Adequacy.
780,93 769,43
Bartlett’s Test of Approx. Chi-Square 66 Bartlett’s Test Approx. Chi- 66
Sphericity ,00 of Sphericity Square ,00
df df
Sig.
Sig.

Tabela 58. Faktorska analiza morfoloških karakteristika u inicijalnom mjerenju

Componet Initial Eigenvalues Extraction Sums of Squared Rotation
Loadings Sums of
Squared
Total % of Cumulative Total % Cumulative Loadings
Variance % of Variance %
(a)
1 6,387 53,226 53,226 6,387 53,226 53,226
Total
2 2,340 19,496 72,722 2,340 19,496 72,722
6,381
2,350

Tabela 59. Faktorska analiza morfoloških karakteristika u finalnom mjerenju

Component Initial Eigenvalues Extraction Sums of Squared Rotation
Loadings Sums of
Squared
Loadings (a)

Total % of Cumulative Total % Cumulative Total
Variance % of Variance %

1 6,321 52,679 52,679 6,321 52,679 52,679 6,321
2 2,268 18,904 71,582 2,268 18,904 71,582 2,269

Tabela 60. Matrica komunaliteta morfoloških karakteristika

Inicijalno Finalno

Varijabla Initial Extraction Varijabla Initial Extraction

AVISI 1 ,931 AVISF 1 ,926
AMASI 1 ,906 AMASF 1 ,917
ADIKOI 1 ,637 ADIKOF 1 ,623
ADISZI 1 ,474 ADISZF 1 ,457
ADUSI 1 ,744 ADUSF 1 ,742
ADUNI 1 ,813 ADUNF 1 ,761
AOGKI 1 ,812 AOGKF 1 ,806
AOBUI 1 ,716 AOBUF 1 ,746
AŠIRI 1 ,680 AŠIRF 1 ,624
AKNBI 1 ,825 AKNBF 1 ,757
AKNPI 1 ,681 AKNPF 1 ,546
AKNTI 1 ,509 AKNTF 1 ,686

174

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU

Tabela 61. Matrica prvih glavnih komponenata morfoloških karakteristika

Inicijalno Finalno

Varijabla Component Varijabla Component
12 12
AVISI ,945 -,198 AVISF ,945 -,180
AMASI ,944 ,123 AMASF ,956 ,063
ADIKOI ,781 ,163 ADIKOF ,750 ,245
ADISZI ,669 ,164 ADISZF ,641 ,213
ADUSI ,862 -,021 ADUSF ,846 -,164
ADUNI ,832 -,347 ADUN ,814 -,313
AOGKI ,889 ,147 AOGKF ,895 ,072
AOBUI ,802 ,270 AOBUF ,845 ,180
AŠIRI ,806 -,174 AŠIRF ,783 -,103
AKNBI -,120 ,900 AKNBF ,000 ,870
AKNPI ,100 ,819 AKNPF -,107 ,731
AKNTI -,055 ,711 AKNTF ,153 ,814

Tabela 62. Matrica sklopa morfoloških karakteristika

Inicijalno Finalno

Varijabla Component Varijabla Component
12 12
AVISI ,934 -,235 AVISF ,947 -,190
AMASI ,949 ,085 AMASF ,955 ,053
ADIKOI ,788 ,132 ADIKOF ,748 ,237
ADISZI ,676 ,137 ADISZF ,640 ,206
ADUSI ,860 -,055 ADUSF ,847 -,173
ADUNI ,814 -,380 ADUNF ,816 -,322
AOGKI ,895 ,111 AOGKF ,895 ,062
AOBUI ,814 ,238 AOBUF ,843 ,171
AŠIRI ,796 -,205 AŠIRF ,784 -,111
AKNBI -,075 ,904 AKNBF -,006 ,870
AKNPI ,141 ,814 AKNPF -,112 ,732
AKNTI -,020 ,713 AKNTF ,147 ,812

Tabela 63. Matrica strukture morfoloških karakteristika

Inicijalno Finalno

Varijabla Component Varijabla Component
12 12
AVISI ,936 -,245 AVISF ,944 -,173
AMASI ,948 ,075 AMASF ,956 ,070
ADIKOI ,787 ,124 ADIKOF ,753 ,250
ADISZI ,675 ,130 ADISZF ,644 ,218
ADUSI ,861 -,064 ADUSF ,844 -,158
ADUNI ,818 -,388 ADUNF ,811 -,307
AOGKI ,894 ,102 AOGKF ,896 ,078
AOBUI ,812 ,229 AOBUF ,846 ,186
AŠIRI ,799 -,214 AŠIRF ,782 -,097
AKNBI -,084 ,905 AKNBF ,009 ,870
AKNPI ,132 ,813 AKNPF -,099 ,730
AKNTI -,027 ,713 AKNTF ,162 ,815

175

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

Tabela 64. Matrica interkorelacija izolovanih faktora morfoloških karakteristika

Inicijalno Finalno

Component 1 2 Component 1 2
,018
1 1 -,011 1 1
1
2 -,011 1 2 ,018

Praktična i teorijska vrijednost rada
Nogomet kao sportsku igru karakterišu situacijska, kompleksna i nestandardizirana kretanja promjenjivog
tempa, inteziteta, uvjetovana aktivnošću suigrača, protivničkih igrača i različitih situacija nastalih tokom igre.
Nogometnu igru karakteriše kooperacijski model aktivnosti igrača koji funkcionora kao komunikacijski sistem
u okviru mreže uloga i skupa različitih aktivnosti na terenu. Kao motorička aktivnost, nogomet predstavlja
specifične zahtjeve igrača, opterećenja visoka po intezitetu i velika po obimu, zbog čega motoričke sposobnosti
imaju vrlo veliki značaj za nogometaše, jer predstavljaju osnovu na koju se kroz dugogodišnji proces treninga
nadograđuju sposobnosti, koje u velikoj mjeri dijeterminiraju kvalitetu igre svakog pojedinca. Većina elemenata
u nogometu, a naročito onih sa loptom, su veoma složeni. Za njihovo usavršavanje i besprijekornu primjenu
u igri prethodno je potrebno izvršiti pripremu cjelokupnog lokomotornog aparata, koji je u neposrednoj
vezi i sa ostalim sistemima, srčano-žilnim, respiratornim, mišićnim, nervnim i dr. Iz svega naprijed navedenog
proizilazi da, prije nego što se počne sa radom na usvajanju i najelementarnije tehnike, potrebno je stvoriti
inicijalne uslove za to, a to se postiže pomoću raznovrsne i svestrane fizičke pripreme. Vizija razvoja modernog
nogometa ogleda se u svestranoj pripremi mladih nogometaša kroz igru, jer samo kroz igru mladi u potpunosti
mogu zadovoljiti svoje osnovne potrebe za kretanjam. Praktična vrijednost ovog magistarskog rada ogleda se
u sljedećem:
• Ova longitudinalna studija je dala uvid u nivo kvantitativnih i kvalitativnih promjena morfoloških

karakteristika i motoričkih sposobnosti kod nogometaša uzrasta 12–15 godina pod utjecajem
struktuiranog nogometnog programa.
• Istraživanje je dalo neke nove pokazatelje o jednom sasvim novom pristupu planiranja i programiranja
nogometnog treninga za uzrast od 12 do 15 godina.
• Planiranje i programiranje nogometnih trenažnih jednica prema novoj viziji UEFA- e, gdje je većinom
zastupljena situaciona metoda kroz igru, može značajno unaprijediti motoričke sposobnosti nogometaša
ovog uzrasta, kao i značajno utjecati na neke morfološke karakteristike.
• Neophodno je zalagati se da osposobljena stručna lica, osposobljena kroz Centar za edukaciju trenera
NSBiH i kroz visokoškolske obrazovne ustanove, rade u trenažnom procesu s mladim nogometašima.
Tu se prije svega misli na trenere u omladinskim školama nogometa, nastavnike i profesore tjelesnog i
zdravstvenog odgoja, jer su oni osposobljeni za izvođenje takve nastave.
• Svakako voditi računa o željama i potrebama djece, i to svakako uvrstiti u planove i programe omladinskih
škola nogometa na području Bosne i Hercegovine .
• Značaj ovog eksperimentalnog rada ogleda se i u činjenici što obuhvata problematiku transformacijkih
procesa u motoričkom i morfološkom prostoru mladih nogometaša, a sve u cilju unaprjeđivanja
rada s mlađim kategorijama. Vrijednost je tim značajnija što se eksperimentalna metoda zasniva na
longitudinalnom praćenju efekata nogometnog treninga i što se dobiveni rezultati mogu primijeniti u
praksi. Na taj način će se moći utvrditi koji segmenti trenažnog procesa daju veće ili manje rezultate u
transformaciji motoričkih sposobnosti i morfoloških karakteristika kod ovog uzorka ispitanika.
• Pozitivni rezultati ovog istraživanja mogu se iskoristiti i kod modeliranja trenažnih jedinica kod mladih
nogometaša ovog uzrasta.
• Posmatrajući efekte istraživanja, a u prethodnim procedurama je utvrđeno da su ti efekti statistički
značajni u smislu poboljšanja motoričkih sposobnosti i nekih morfoloških karakteristika, zaključujemo
da mogućnost korekcije onih sadržaja koji zaostaju u procesu pozitivnih transformacija postoji. S
obzirom da će rezultati biti prezentirani široj javnosti za očekivati je ispravljanje i poboljšanje istih.
• Kretanje djece u današnjem vremenu ograničeno je na odlazak i dolazak iz škole. Tempo savremenog
života sveo je to kretanje na 20 do 30% potreba djece u dobi razvoja. Program rada omladinskih škola
noogometa bio je zasnovan na drilu i starom sistemu treninga za usvajanje elemenata nogometne ige.
Nova vizija rada s mladim nogometašima ide u smjeru da mladi zavole ovu igru i sport uopće, a to
najbolje možemo postići zadovoljenjem osnovne potrebe djeteta za kretanjem – kroz igru.

176

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU

Teoretska vrijednost ovoga rada, u ovom domenu istraživanja od značaja su za dalje neposredno uobličavanje
sadržaja i vrednovanja psihomotornog razvoja dječaka – nogometaša ovoga uzrasta i za objektivizaciju
motoričkih mogućnosti populacije ispitivanog područja. Poznavanjem utjecaja trenažnih operatora na
transformaciju motoričkih sposobnosti i morfoloških karakteristika olakšat će jedno kvalitetno programiranje
procesa treninga mladih nogometaša, jer je to posebno osjetljivo područje. Društvena vrijednost rezultata
ovog istraživanja ima praktičan značaj, obzirom da će se markirati i odrediti pozitivne i negativne karakteristike
efekata transformacionih procesa i programskih operatora nogometnog treninga sa mlađim uzrastima, a
dobiveni rezultati se mogu usmjeriti u pravcu inoviranja planova i programa tih treninga, te prilagođavanju
istih potrebama dotične populacije. Pored dijagnosticiranja, planiranja i programiranja trenažnog procesa,
rezultati se mogu primijeniti i u svrhu individualnog praćenja igrača, unošenja korekcije u metode obučavanja,
utvrđivanje i unapređivanje razlika u ispitivanim osobinama i sposobnostima, kao i usmjeravanje cjelokupnog
procesa treninga u željnom pravcu.

• Dobiveni rezultati u kvantitativnim i kvalitativnim promjenama motoričkih i morfoloških varijabli kod
ovog uzorka, dati na uvid ispitivanoj populaciji, roditeljima mladih nogometaša, trenerima omladinskih
škola nogometa F.K.“Bjelopoljac“ i F.K.“Lokomotiva“, centru za edukaciju nogometnih trenera NS BiH,
strukturama vlasti i drugim zainteresovanim pojedincima i institucijama koji mogu utjecati na mijenjanje
konzervativnih shvatanja i primjenu dobivenih rezultata..

• Iz gore navedenih argumenata praktične i teoretske vrijednosti ovog istraživanja, dobiveni rezultati će
predstavljati krupan korak u pravcu unaprijeđenja rada sa mlađim uzrasnim kategorijama nogometaša.
Ovi rezultati će poslužiti drugim istraživačima kao baza i podsticaj za dalja istraživanja i analize trenažnih
jedinica u nogometu, a sa osnove transformacija motoričkih sposobnosti i morfoloških karakteristika
nogometaša uzrasta 12–15 godina.

Zaključak
U cilju utvrđivanja nivoa kvalitativno – kvantitativnih promjena u skupovima motoričkih sposobnosti
i morfoloških karakteristika, nastalih pod utjecajem programiranog nogometnog treninga u trajanju od
šest mjeseci, analizirani su rezultati dobijeni na uzorku od 75 mladih nogometaša uzrasta 12 -15 godina. Na
ispitivanom uzorku izmjerene su sljedeće varijable:
1. U prostoru motoričkih sposobnosti primjenjeno je 18 varijabli koje su pokrivale hipotetska područja
eksplozivne snage, repetitivne snage, koordinacije, brzine, fleksibilnosti i ravnoteže.
2. U prostoru morfoloških karakteristika izmjereno je 12 varijabli koje pokrivaju hipotetski model strukture
morfoloških karakteristika, a koja u suštini predstavlja četverodimenzionalni prostor, koji se sastoji od četiri
morfološka faktora:
• longitudinalne dimenzionalnosti skeleta vezane i direktno odgovorne za razvoj, odnosno rast kostiju u

dužinu,
• transverzalne dimenzionalnosti skeleta odgovorne za rast kostiju u širinu,
• volumena i mase tijela odgovorne za ukupnu masu (težinu) i obime tijela,
• potkožnog masnog tkiva odgovornog za ukupnu količinu masnog tkiva u organizmu.
Rezultati su dobiveni mjerenjem istih varijabli prije i poslije pograma, odnosno u dvije vremenske tačke. Svi
primjenjeni mjerni testovi analizirani su pojedinačno i u okviru skupova varijabli istraživanih prostora kojima su
pripadali, a prema osnovnim deskriptivnim podacima (centralni i disperzioni parametri) može se zaključiti da
se raspodjela rezultata nalazi unutar normalne distribucije. Problem ovog istraživanja bio je postavljen tako da
se utvrdi nivo kvantitativno – kvalitativnih transformacijskih procesa morfoloških karakteristika i motoričkih
sposobnosti pod utjecajem programiranih nogometnih kretnih struktura. Kvantitativne promjene, tj. promjene u
nivou morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti analizirane su kao funkcije razlika vektora aritmetičkih
sredina manifestnih i latentnih dimenzija u dvije vremenske tačke.
Na osnovu rezultata parcijalnih (T-test za zavisne uzorke) i globalnih kvantitativnih razlika (kanonička
diskriminativna analiza) između inicijalnog i finalnog mjerenja na uzorku od 75 mladih nogometaša, utvrđeno
je da, između ove dvije vremenske tačke, je došlo do značajnih razlika (promjena). Rezultati T-testa za zavisne
uzorke na početku i kraju programa ukazuju da su programski sadržaji u trajanju od šest mjeseci statistički
značajno pridonijeli promjenama u svim varijablama morfološkog prostora i to na nivou statističe značajnosti
od P = .01. U prostoru motoričkih sposobnosti programski sadržaji su, također, pozitivno utjecali na sve zadane
varijable na nivou statističe značajnosti od P = .01.

177

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

Na osnovu rezultata diskriminativne analize u skupu morfoloških karakteristika, možemo zaključiti da je
došlo do statistički značajnih globalnih kvantitativnih promjena na uzorku ispitanika. Nogometni program
je pozitivno utjecao je na transformacije kod gotovo svih morfoloških karakteristika, a naročito na varijable
potkožnog masnog tkiva. Na osnovu toga možemo zaključiti da je hipoteza H1 potvrđena, a ona glasi: H1 –
očekuju se statistički značajne kvantitativne promjene morfoloških dimenzija pod utjecajem programiranih
trenažnih aktivnosti iz nogometa kod nogometaša uzrasta 12–15 godina, što potvrđuju rezultati T-testa i
kanoničke diskriminativne analize.

Također, u skupu motoričkih sposobnosti, možemo zaključiti da je došlo do statistički značajnih globalnih
kvantitativnih promjena na uzorku ispitanika. Nogometni program koji je bio situaciono obiman utjecao je na
pozitivne transformacije kod gotovo svih motoričkih sposobnosti, a naročito na eksplozivnu snagu, repetitivnu
snagu, brzinu i fleksibilnost. Na osnovu iznijetog možemo konstatovati da je hipoteza H3 potvrđena, a ona
glasi: H3 – očekuju se statistički značajne kvantitativne promjene motoričkih dimenzija pod utjecajem
programiranih trenažnih aktivnosti iz nogometa kod nogometaša uzrasta 12–15 godina, a to potvrđuju
rezultati parcijalnih i globalnih kvantitativnih promjena u skupu motoričkih sposobnosti dobivenih T- testom i
kanoničkom diskriminativnom analizom.

Kvalitativne promjene, tj. promjene u strukturi i odnosima unutar strukture morfoloških karakteristika i
motoričkih sposobnosti, analizirane su kao razlike matrica kovarijansi manifestnih i latentnih varijabli u dvije
vremenske tačke, iz kojih je izveden komponentni model faktorske analize, metod kongruencije ili slaganja
faktorskih skorova. Cilj faktorske analize u ovom istraživanju bio je dati uvid u kvalitativne promjene nakon
sprovedenog nogometnog programa. U prostoru morfoloških karakteristika međusobni odnos varijabli
primjenjenih u istraživanju prije i poslije programa nije pretrpio neke veće kvalitativne promjene. Rezultati
faktorske analize daju nam osnovu da možemo zaključiti da u prostoru morfoloških karakteristika nije došlo do
bitnijih kvalitativnih promjena u strukturi ovog prostora pod utjecajem programiranog nogometnog trenažnog
procesa na uzorku od 75 ispitanika uzrasta 12–15 godina. Blage promjene nastale su samo u izraženosti učešća
i poziciji varijabli u strukturi izolovanih faktora. Na osnovu ovoga možemo zaključiti da hipoteza H2 nije
potvrđena, a ona glasi: H2 – očekuju se statistički značajne kvalitativne promjene morfoloških dimenzija pod
utjecajem programiranih trenažnih aktivnosti iz nogometa kod nogometaša uzrasta 12–15 godina. Razloge
možemo tražiti u prekratkom programu rada ( 6 mjeseci) i broju trenažnih jedinica u sedmici (3 treninga), a što
možemo uzeti u obzir pri daljem planiranju i programiranju treninga za ovaj uzrast nogometaša.

Na osnovu urađene faktorske analize u prostoru motoričkih sposobnosti možemo zaključiti da je došlo
do sistematskih kvalitativnih promjena pod utjecajem struktuiranog nogometnog programa. U osnovnoj
strukturi motoričkih dimenzija, kada smo izvršili faktorizaciju inicijalnog mjerenja, dobili smo šest latentnih
dimenzija koje objašnjavaju 65,7% varijabliteta. Nakon provedenog programa izvršili smo faktorsku analizu
finalnog mjerenja, došlo je do redukcije i kondezacije latentnih dimenzija i tu smo dobili pet latentnih dimenzija
koje objašnjavaju 63% ukupnog varijabliteta. Dobili smo da su se motoričke dimenzije kroz vrijeme realizacije
programa prestrukturirale i zauzele drugačiju poziciju. Njihova struktura nije više tako razuđena kao u
inicijalnom mjerenju, nego je izvršena određena kondezacija tako da su motoričke sposobnosti došle u jedan
uređeniji odnos. Na osnovu iskazanog možemo zaključiti da je hipoteza H4 potvrđena, a ona glasi: H4 – očekuju
se statistički značajne kvalitativne promjene motoričkih dimenzija pod utjecajem programiranih trenažnih
aktivnosti iz nogometa kod nogometaša uzrasta 12–15 godina

Na osnovu prethodno napisanog, možemo konstatovati da je generalna hipoteza H potvrđena, a ona
glasi: H – očekuje se statistički značajna transformacija istraživanih prostora pod utjecajem programiranih
trenažnih aktivnosti iz nogometa kod nogometaša uzrasta 12–15 godina, to nam potkrojepljuju rezultati
parcijalnih i globalnih kvantitativnih promjena koji su dobiveni T-testom za zavisne uzorke i kanoničkom
diskriminativnom analizom, kao i rezultati kvalitativnih promjena u istraživanim prostorima koji su dobiveni
faktorskom analizom, metodom kongruencije (slaganja faktorskih skorova).

Razvojne promjene kod djece
U nauci je poznato kako su djetinjstvo i mladost životno razdoblje u kojem se, ispravno vođenim procesom
vježbanja, može bitno utjecati na razvoj i promjene velikog broja antropoloških karakteristika i sposobnosti
mladog čovjeka. Smatra se da je visok nivo razvijenosti motoričkih i funkcionalnih sposobnosti osnovni preduslov

178

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU

za efikasno učenje novih motoričkih struktura, njihovo usavršavanje i uspješnu primjenu u praksi. U trenažnom
procesu prevashodan cilj jeste pozitivna transformacija antropoloških dimenzija koje čine jadan organizovan
sistem (Rađo, 1998). Nogometni trening mlađih uzrasnih kategorija, svojim ciljevima i zadacima traži od naučnih
i stručnih radnika posvećivanje mnogo veće pažnje planiranju, programiranju i realizaciji predviđenih trenažnih
sadržaja. Otuda i potreba o planskom i studioznom planiranju nogometnog treninga.

Treneri koji rade sa mlađim uzrasnim kategorijama u nogometu, veoma često zanemaruju razvojne promjene
koje se dešavaju kod djece. Treneri koji rade sa mlađim kategorijama trebaju poznavati anatomsko–fiziološke i
psihosociološke osobine uzrasta sa kojim rade, kako bi mogli pravilno programirati trenažnu tehnologiju. Sadržaj
i opterećenje treninga treba uskladiti sa specifičnim mogućnostima pojedinih uzrasta. Kod razvoja motoričkih i
funkcionalnih sposobnosti mora se voditi računa o uzrastu, načinu, obimu i intezitetu opterećenja organizma.
U principu prvo se radi na obimu a tek kasnije na intezitetu. Dinamički sistem kao što je čovjek, sa svim svojim
podsistemima, funkcioniše tako da preobražaj (transformacije) u jednoj komponenti nužno dovodi do
preobražaja u drugim komponentama. Savremeni trening mlađih uzrasnih kategorija zasnovan je na modernoj
viziji nogometnog treninga mlađih uzrasta koju propagira UEFA, odnosno usvajanja elemenata nogometne igre
kroz igru i pojednostavljenje problema (Michels, 2001; Rađo, Talović & Dogan, 2002; Wein, 2004). Trenažni
proces mlađih uzrasnih kategorija u nogometu danas je struktuiran tako da se igra i vježbe kombinuju, a osnovni
cilj svakog treninga je da se stvori jedan veseli ambijent igre, zabave i takmičenja. Upravo na ovaj način, igrajući
se, mladi nogometaši nesvjesno ali maksimalno motivirani, razvijaju motoričke i intelektualne sposobnosti, uče
i usavršavaju tehničko – taktičke elemente nogometa. Slobodno se može ponoviti već dokazano, da je igra
najbolji učitelj (Mikić, Lačić i Talović 2003). Ovako struktuirani treninzi sa visokim nivoom ispoljavanja kretnih
struktura kroz pojednostavljenu igru pozitivno transformaciono djeluje na čitav antropološki status, a posebno
na motoričke i funkcionalne sposobnosti kao i morfološke karakteristike djece.

Iz toga razloga, svaki trener, stručnjak, koji radi u trenažnom procesu treba da poznaje razvojne
krakteristike djece s kojima radi. To je osnovni uslov, ne samo za uspješan rad već i za uspješnu saradnju
izmedju trenera sa jedne strane i djece sa druge strane. Svjesni smo da su osobine organizma međusobno
zavisne, ipak se mogu tretirati s različitog stajališta, što znači da se svaka jedinka može promatrati s različitih
gledišta, npr. anatomskog, fiziološkog, psihološkog, sociološkog i dr. Pojmovi rast i razvoj djeteta uključuju
mnoge elemente, od onih na molekulskoj osnovi, do onih koji čine sastavni dio života odrasla čovjeka, kao što
su njegova društvena prilagodba, kulturna nadgradnja, pa i politička aktivnost. Pojam rast vezuje za procese
kvantitativnog povećanja dimenzija i mase jedinke u cjelini kao i pojedinih njenih dijelova, dotle je pojam razvoj
vezan za kvalitativne promjene uslijed sazrijevanja funkcije i strukture pojedinih organa ili sistema (Zergollern
i saradnici, 1994; Skender, 2010). Od oplodnje do zrelosti procesi rasta i razvoja teku u izvanrednom skladu
koji je jedinstven za svaku jedinku, a ovisan je ne samo o poruci dobivenoj nasljeđem kroz roditeljske gamete,
nego i o djelovanju vanjskih faktora. Rast i razvoja čovjeka prema dosadašnjim istraživanjima podijeljen je
na određene periode, gdje svaki period pojedinačno ima svoje značajke i karakteristike, čije poznavanje i
uvažavanje je od velike važnosti. Sa gledišta transformacionih procesa u antropološkom statusu kod djece, u
sljedećim redovima bit će obješnjene najznačajnije značajke uzrasnih perioda sa aspekta trenažnog procesa
u nogometu.

Period srednjeg i zrelog djetinjstva (od 6/7 do 11/12. godine)
U ovom periodu zapaženo je kako djeca dobijaju više u težini nego u visini, da bi opet od jedanaeste godine
naglo počela da dobijaju na visini. U periodu od 6 do 7 godine djeca u prosjeku udvostruče težinu koju su imala
krajem prve godine. Kako je krajem prve godine proječna težina od 10 do 11 kg, to znači da sada treba da
imaju od 20 do 22 kg. Odstupanja naviše ili naniže su moguća zavisno od nasljednih ili spoljnih faktora u kojoj se
dijete njeguje i živi. U želji da se dokažu pred svojim vršnjacima, u ovom periodu, djeca u toku igre čine razne nasilne
pokrete. U ovom prednjače dječaci u odnosu na djevojčice,koji su ambiciozniji i neuporedivo agresivniji od djevojčica.
Na osnovu longitudinalne studije promjena visine tijela (Bayley, iz Sinclair-a) osoba od 1 do 18 godina života,
dobijeni su podaci o procentualnom iznosu visine tijela, u svakoj godini u ovom razdoblju, od definitivne visine
tijela u zrelom dobu (tabela 65). Na osnovu ovih podataka, moguće je za svaku osobu određenog hronološkog
uzrasta u ovom razdoblju orijentaciono izračunati vrijednost za očekivanu definitivnu visinu tijela koju će
dostići u zrelom dobu. Na primjer, ako dječak kada napuni 10 godina ima visinu tijela 135,3 cm, a u toj godini je to
78% od definitivne visine u zrelom dobu, onda se može očekviati da će kao odrastao imati 135,3/78 x 100 = 173,5
cm.

179

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

Tabela 65. Visina tijela u raznim godinama života, izražena u procentima od konačne visine odraslog (Bayley i Sinclair)

Hronološki Procenat od eventualne visine u doba
uzrast
(godina) odraslog

1 Dječaci Djevojčice
2
3 42,2 44.7
4
49,5 52,8
5
6 53.8 57.0
7
8 58,0 61.8
9
10 61,8 66,2
11
12 65.2 70,3
13
14 69.0 74,0
15
16 72,0 77,5
17
18 75.0 80,7

78,0 84.4

81.1 88.4

84.2 92,9

87,3 96,5

91,5 98,3

96,1 99.1

98,3 99,6

99,3 100.0

99,8 100,0

Tabela 66. Visina i masa djeteta (po Browanu, Dahlbergu i Cichtensteinu)

Dječaci Djevojčice

God. Visina (cm) Masa (kg) Visina (cm) Masa (kg)

1 77 10,3 76 9,8
2 88 13 87 12,7
3 96 15 95 14,6
4 103 17 102 16
110 18
5 110 18,5 116 20.5
6 117 21 123 22,5
7 123 23,5 127 25
8 129 26 133 28
9 134 28 138 31
10 139 31,5 142 35
11 143 35 149 39
12 148 38 155 44,5
13 154 42,5 160 49
14 160 48 163 53
15 166 54 164 56
16 173 60 165 57
17 176 64
166 58
18 178 67

Krajem ovog perioda kod djece se javljaju razlike u tipu disanja u zavisnosti od pola. U muške djece
naglašava se trbušni, a u ženske djece grudni tip disanja. Frekvencija disanja se postepeno smanjuje na 20 u minuti.
Vitalni kapacitet raste od 1200 do 1300 cm3 na početku, do 2000–2100 cm3 na kraju ovog perioda. Arterijski
krvni pritisak se postepeno povećava, a frekvencija srca i dalje smanjuje i krajem ovog perioda iznosi oko 90 u
minutu. Funkcionalne mogućnosti srca bivaju postepeno sve veće. Pri maksimalnom opterećenju postepeno
se povećavaju vrijednosti maksimalne plućne ventilacije (na 60-70 lit/min.) i maksimalne potrošnje kiseonika
(na 1,7–2 lit/min.). U funkciji centralnog nervnog sistema moždana kora sve više dominira nad njegovim nižim

180

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU

dijelovima. Rast malih mišića ruku i stopala, kao i kostiju šake i stopala se i dalje nastavlja. Moždana kora se sve
više usavršava, pa mozak u 10. godini života teži oko 1300 g, a uslovni refleksi se i dalje usavršavaju.

Izmjena materija je velika, pa djeca imaju potrebu za više obroka dnevno, jer je zapremina želuca još uvijek
mala. S 9 godina jetra i bubrezi rade mnogo brže nego kod odrasla čovjeka, a jetra je tada teška oko 720 grama. U
ovom uzrastu dolazi do okoštavanja grudne kosti i rebara. S obzirom da okoštavanje u ovom uzrasnom periodu
tek počinje postoje velike mogućnosti da dođe do početnog stadija formiranja različitih deformiteta. I stanje
denticije (nicanja zuba) je kriterijum sa određenim značajem kod utvrđivanja fizičke zrelosti djeteta. Početak
druge denticije odnosno izbijanja prvih stalnih zuba – prvih kutnjaka, nastaje obično u 6-7 godini, mada se u
okviru pojave “akceleracije” savremene omladine i fiziološki može javiti nešto ranije. Zakašnjenje početka druge
denticije može biti također, jedan od znakova nedovoljne fizičke zrelosti. Potreba za spavanjem je manja (u 7
godini 11 sati, u 10 godini 10 sati dnevno). Aktivnost pažnje u uzrastu od 7 do 10 godina može da se održi do
20 minuta, odnosno oko 30 minuta u uzrastu od 11 do13 godina. Kao posljedica usavršavanja funkcija nervnog
sistema, vegetativni procesi postaju stabilniji. Međutim, ekonomičnost reakcije još je mala razdražljivost nervnih
centara visoka, a inhibicija (kočenje) slaba.

Razvoj muskulature se intenzivira u uzrastu od 8-10 godina. Neprekidno rastu pokretačka snaga, brzina
kontrakcije i muskulatura čini 27% cjelokupne tjelesne težine. Odnos mišićne mase prema cjelokupnoj tjelesnoj
masi mijenja se tokom života. Kod djece je muskulatura prema opštoj tjelesnoj masi znatno manja nego kod
odraslih. Težina muskulature kod djeteta starosti oko 8 godine dostiže 27,2% cjelokupne težine tijela, u 15–16.
godini 32,6%, a u 17–18 godini dostiže u muškarca preko 40%. Srce i dalje zaostaje za porastom cjelokupne tjelesne
mase. Ovaj nesklad je najviše izražen u uzrastu od 10 godina. Frekvencija srčanog rada se znatno usporava (90 u/
min u 7 godini; 82 u/min u 12. godini) i akcija postaje sve više ritmična. Razlike u frekvenciji pulsa između polova
nastaju u 7-8 godini, puls kod dječaka postaje sporiji. Sistolni i minutni obim srca nešto rastu. Mreža krvnih
sudova je relativno sužena u odnosu na kapacitet srca, što uslovljava, ponekad, porast arterijskog krvnog pritiska.
Međutim, velika frekvencija srčanog rada i brza cirkulacija obezbjeđuju dobro snabdijevanje tkiva kiseonikom.

U uzrastu 7–11 godina više se razvijaju vlakna koja ubrzavaju srčani rad (simpatička) od onih nervnih vlakana
koja usporavaju srčani rad (parasimpatička)10. Pri maksimalnim tjelesnim naprezanjima frekvencija srčanog rada
je prosječno nešto preko 180 udara/min, po nekim autorima oko 200 udara/minutu. Plućna ventilacija mijenja
kvalitet, disanje postaje manje učestalo a produbljeno. Kod dječaka disajni aparat se brže razvija nego kod
djevojčica. Disanje se lako prilagođava raznim položajima i pokretima tijela, zbog velike elastičnosti zglobova i
pripoja grudne kosti. Iz tabele 4 se vidi da se frekvencija disanja, koja je kod novorođenčeta u mirovanju iznosi 55
udisaja postepeno snižava da bi kod odraslog u mirovanju dostigla vrijednost oko 15 udisaja u minutu. S druge
strane, disajni zrak (disajni volumen), odnosno ona količina zraka koja uđe u disajne organe pri jednom udahu
u mirovanju, raste od vrijednosti 11,5 cm3 u novorođenčeta do 410 cm3 u odraslog čovjeka. Plućna ventilacija
(disajni minutni volumen), odnosno ona količina zraka koja prođe kroz disajne organe u toku jednog minuta pri
mirovanju i koja zavisi od veličine disajnog zraka i frekvencije disanja, raste od 635 cm3 u novorođenčeta do 6150
cm3 u odraslog čovjeka.

Meincl (1959) kao i mnogi drugi autori, posebno naglašavaju da je ovo doba najvažnije, presudno doba
u odnosu na čitavu kasniju sportsku aktivnost i da se u ovo doba propušteno vrijeme nikada više ne može
nadoknaditi. Djeca u ovo doba vrlo lako i brzo, lakše i brže nego ikada ranije ili kasnije, rješavaju nove motoričke
zadatke bez obzira na šta se konkretno odnose, da li je to u pitanju plivanje, skijanje, vožnja bicikla, razne igre i si.
Djeca odlično unapređuju svoju motoriku i istu odlično prilagodavaju različitim uslovima. Radna sposobnost
djeteta u ovom periodu može se održati relativno dugo vrijeme, duže nego što se to obično pretpostavlja, ali
pod uslovom daje tjelesno vježbanje u skladu s uzrasnim i individualnim mogućnostima djeteta. Period zrelog
djetinjstva predstavlja vrlo pogodnu etapu ne samo za svestrani tjelesni odgoj već i za početak određene sportske
aktivnosti-specijalizacije, jer se stanje organizma karakteriše skladnošću svih fizičkih i psihičkih procesa. Vrhunski
sportski rezultati mogu se ostvariti ako se sa tjelesnim vježbanjem i treningom počinje već u djetinjstvu,
kada je organizam dovoljno učvršćen i plastičan, pa zato i lako i sa uspjehom savladava određene načine
kretanja. Sto se tiče vremena kada početi sa specijalizacijom i u kojim granama sporta dozvoliti djeci da se
takmiči, ne postoji jedinstveno mišljenje. Većina današnjih stručnjaka koji se bave problemima sporta, smatra
da je potrebno otpočeti sa lakšim sportskim granama u periodu srednjeg i zrelog djetinjstva, dakle u vrijeme
od 6 do 11/12 godina. U tom periodu treba naučiti:-plivanje, skijanje, vožnju bicikla, trčanje, klizanje, razne
sportske igre, gimnastiku i sl., uglavnom vježbe koje se zasnivaju na okretnosti i brzini. Težište treninga je na
prirodnim oblicima kretanja.

10 Simpatički i parasimpatički sistem su dvije komponente autonomnog nervnog sistema s pretežno suprotnim funkcijama. Simpatička
stimulacija stimuliše rad nekih organa, dok djeluje inhibitorno na druge. Parasimpatička stimulacija također može djelovati stimulativno
i inhibitorno na različite organe. Kada simpatički sistem neke organe stimuliše, tada ih parasimpatički sistem uglavnom inhibiše i
obratno, kada simpatikus inhibiše, tada parasimpatikus stimuliše. Simpatikus se uglavnom aktivira kada postoji naka opasnost, neka
nagla promjena. Parasimpatikus je aktivaniji u stanju mirovanja.

181

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

Tabela 67. Frekvencija disanja u jednom minulu (Šalkov, pruzeto od Mateeva)

Uzrast Frekvencija

Novorođenče 55

6 mjeseci 40
12 mjeseci 35
2 godine 31
3 godine 28
4 godine 26
5 godina 24
6 godina 26
7 godina 23
8 godina 22
9 godina 21
10 godina 20
11 godina 19
12 godi na I8
13 godina I8
14 godina 17
15 godina 17
16 godina 16
17 godina 17
Odrasli 15

U periodu od 6.-9 godine najveći dio djece bi trebao biti obuhvaćen univerzalnom sportskom školom, a
za najveći broj sportskih disciplina specijalizacija bi uslijedila nakon univerzalne škole sporta, poslije 9. godine.
Ovdje je potrebno posebno obratiti pažnju kod prelaska na ranu specijalizaciju da se stepen uticaja opterećenja
određuje, u prvom redu. obimom i intenzitetom vježbi, a ne specifičnošću određene grane sporta. Također je
neophodno praviti razliku između zahtjeva pojedinih sportskih grana i disciplina, i godina starosti a nadalje i
na osobenosti pola. Pri tome treba imati u vidu da su godine starosti (hronološki uzrast) samo opšti okvirni
pokazatelj motoričkih sposobnosti pojedinca i opšteg tjelesnog razvoja. Presudnu ulogu ima biološki uzrast, koji
veoma često varira u granicama istih godina. Zato on i jeste za tjelesni odgoj uopšte, a posebno za pravovremenu
sportsku specijalizaciju, od naročitog značaja.

Između kalendarske (hronološke) starosti i psihosomatskog razvoja ne postoji izrazito čvrsta veza, zato
se stepen tjelesnog razvoja, biološka starost, ne mora podudarati sa hronološkim uzrastom. Ove razlike se
naročito često sreću u doba pred pubertetom i u pubertetu, kada se kriva rasta brzo penje (“faza akceleracije
rasta”). Kao bolji i sigurniji pokazatelj za određivanje usklađenosti stepena razvoja sa starošću organa služi
određivanje biološke starosti preko stadijuma razvijenosti polnih organa, rendgenskog određivanja starosti
kostiju (okoštavanje kostiju korjena šake) i nekih drugih pokazatelja biološke starosti. Na osnovu ovih podataka
može se utvrditi da li posmatrana individua zaostaje u svom biološkom razvoju (retardant), normalno se razvija,
ili je njen razvoj ubrzan (akcelecrant) u odnosu na hronološku starost. Biološki uzrast se objektivno utvrđuje
rendgenskim snimkom edifiznih pukotina u zglobovima šake - osifikacionih tačaka. Rendgenološko prikazivanje
osifikacionih tačaka daje pouzdan uvid u dostignut stepen okoštavanja skeleta. Snimkom zglobova šake može se
predvidjeti dinamika daljeg rasta. Pojednostavljeno: bogatstvo u hrskavičavoj strukturi je indikator daljeg rasta.
Okoštale hrskavice su siguran znak da je osifikacija završena te da dalji rast ne treba očekivati.

U pubertetu se može biološka starost procijeniti prema stepenu razvoja sekundarnih polnih organa.
Biometrijski profil osobe najočiglednije se može predstaviti pomoću “rešetke” u kojoj se prikazuju uzrast, visina,
težina, raspon ruku, razvijenost seksualnih sekundarnih karakteristika i stepena okoštavanja (osifikacionih
tačaka). Dva primjera koji bi trebalo da ilustruju značaj određivanja biometrijskog profila. Trinaestogodišnji dječak
ima osnovne antropometrijske mjere koje odgovaraju šesnaestogodišnjem uzrastu ali razvijenost sekundarnih
seksualnih karakteristika i stepen okoštavanja odgovaraju njegovom stvarnom kalendarskom uzrastu. Zaključak
je da je dječak izrazito disponiran za rast u visinu te je realno očekivati veoma visok rast, tako da ovog dječaka
svrstavamo u kategoriju akceleranata. Petnaestogodišnji dječa k, međutim, spada u kategoriju retardanata uprkos
tome što njegove antropometrijske mjere pokazuju sklad sa kalendarskim uzrastom. Razvijenost sekundarnih
seksualnih odlika i stepen okoštavanja odgovaraju sedamnaestogodišnjaku. Zaključak je da nije realno očekivati
dalji intenzivniji somatski razvoj a pogotovo rast ovog dječaka. Utvrđivanjem biološke dobi prema određenim

182

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU

karakterističnim obilježjima i upoređenjem dostignutog stepena tjelesnog razvoja sa prosječnim vrijednostima
pokazatelja razvoja uzrasne grupe kojoj posmatramo dijele hronološki pripada, moguće je realno prognozirati
dalji prirast tjelesnih sposobnosti. U novije vrijeme, početak sportske specijalizacije sve se više sprovodi u dječijim
sportskim školama (pionirskim), kojima se obezbjeđuje potrebna pedagoško-medicinska kontrola.

Mnogi klubovi imaju praksu da, najmlađe kategorije povjeravaju najmanje stručnim trenerima, obično
svojim članovima, igračima koji završavaju karijeru kao aktivni igrači, a koji najčešće, i pored svoje dobre volje,
ni stručno ni pedagoški nemogu odgovoriti zadatku koji stoji pred njima. U suštini, rad sa djecom ovoga uzrasta
zahtijeva i u stručnom u pedagoškom pogledu veoma visok nivo razvijenih sposobnosti. U ovom periodu je
potrebno putem vaspitanja, vježbanja i sportskog treninga dalje utjecati na harmoničan morfološki razvoj,
razvoj funkcionalnih sposobnosti svih organskih sistemu, kao i psihički razvoj. Samo svestranim vježbanjem i
korištenjem svi uobičajenih sredstava u radu moguće je obczbijediti ovakav razvoj.

Period polnog sazrijevanja (11/12–16 godine)
Razvojne promjene su u ovom periodu heterogene, što znači da se razvijenost svih organskih sistema i
organa, psiholoških i mentalnih funkcija, niza motoričkih i funkcionalnih sposobnosti ne nalazi u isto vrijeme
i na istom stepenu razvijenosti. To je razdoblje ubrzanog rasta i razvoja uz povišenu osjetljivost na sve vrste
podražaja, kritična zbog nemogućnosti brzog prilagođavanja stanica specifičnim funkcijama određenih organa i
organskih sistema i podsistema, te značajna po diferenciranosti u rastu i razvoju među spolovima. Koordinacijske
sposobnosti su narušene (s obzirom na ubrzan rast i razvoj u visinu koji uvjetuje pad nekih motoričkih
sposobnosti ) a manifestira se specifičnim neracionalnim načinom kretanja i neracionalnom izvedbom tehnike.
Srčani mišić, masa tijela i masno tkivo su u nesrazmjeru, što uvjetuje umaranje i zahtijeva duži oporavak. To je
period gdje dolazi do potrebe za stvaralaštvom u dva osnovna smjera (Findak, 2001).
a) u smjeru sportsko-tehničkih postignuća
b) u estetskom oblikovanju i doživljavanju motoričkih aktivnosti
Prema mnogim autorima i trenerima, navadeni uzrast je pogodan za selekciju mladih nogometaša.
Nevedeni uzrast je podložan i osjetljiv na promjene motoričkog statusa i uspješnosti u igri, a koje eventualno
mogu nastati pod utjecajem adekvatnog trenažnog procesa i na taj način se kretati u pozitivnom pravcu. Već na
početku ovog perioda javlja se u razvitku djeteta najznačajniji preobražaj, tj. pubertet, koji neki nazivaju i drugo
rođenje a često i rana adolescencija. U doba polnog sazrijevanja javljaju se u organizmu djeteta krupne promjene
koje ostavljaju značajne tragove i na motoričke sposobnosti djeteta. Ovaj periodi odgovara juvenilnom periodu
akceleracije u kome je rast u visinu izraženiji od rasta u širinu. U uzrastu od 14-15 godina javljaju se
nove tačke okoštavanja u kičmenim pršljenovima. Uzrast od 10-13 godina karakteriše završavanjem okoštavanja
kostiju korijena šake i početkom okoštavanja sezamoidnih kostiju (13-14 godina), stim da se okoštavanje kod
djevijčica odvija brže nego kod dječaka, razlika iznosi oko 2 godine. Tempo porasta obima grudnog koša manji je
od porasta tijela u dužinu. Razlike u skeletu između polova sve su veće.
U uzrastu od 15 godina težina velikog mozga i kičmene moždine dostiže gotovo težinu odraslog čovjeka.
Završava se i razvoj motornog analizatora u mozgu. Trajanje sna smanjuje se na 9 sati. Kortikalna kontrola
postaje izrazitija i sposobnost kontrole emocija sve je bolja. Aktivnost pažnje se održava do pola sata. Oštrina
sluha je u ovom periodi najveća. Naglo se razvijaju mišići i raste promjer mišićnih vlakana. Muskulatura sada
predstavlja 32,6% ukupne tjelesne težine. Naročito je intenzivan razvoj muskulature leđa i gornjih udova. Dok se
veličina srca, po nekim autorima, u ovom periodu usporeno povećava, krajem ovog perioda počinje intenzivan
porast. Frekvencija srca se i dalje usporava i iznosi u dječaka oko 80 tkucaja/min, odnosno u djevojčica oko 85
otkucaja u minutu.
U uzrastu od 13-14 godina obim srca dostiže polovinu obima srca odraslih. Frekvencija srčanog rada u
mirovanju i dalje opada za 4-5 udara u minutu. Sistolni i minutni volumen srca raste. Sporiji razvoj krvnih sudova
u odnosu na kapacitet srca i njihova relaltivna suženost dovode do porasta krvnog pritiska i pri manjem tjelesnom
naporu. Kao posljedica znatne razdražljivosti simpatičkog nervnog sistema, iako raste frekvencija srčanog rada,
a sreću se i aritmije. Maksimalna frekvencija pulsa pri tjelesnom naporu iznosi 205-210 udara/minutu. Pluća
se ubrzano razvijaju, frekvencija disanja opada, i ono postaje sve dublje. Frekvencionalna sposobnost disajnog
aparata približava se sposobnosti odraslih. U okviru daljeg razvoja disajnog sistema, mijenjaju se i njegove
funkcije. Vitalni kapacitet pluća se povećava i krajem ovog uzrasta dostiže vrijednost oko 2800 cm3 u djevojčica,
a oko 3500 cm3 u dječaka. Vrijednosti maksimalne plućne ventilacije se brže povećavaju u djevojčica, tako da
u 12-13 godini iznosi oko 80 lit/min, a u dječaka oko 75 lit/min. Maksimalna potrošnja kiseonika i u dječaka i
djevojčica iznosi nešto manje od 2,5 lit/min.

183

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA
Bazalni metabolizam na 1 kg tjelesne težine opada, ali je još znatno veći nego kod odraslih. Odavanje tjelesne
toplote takođe je veće. Sazrijevanje polnih žlijezda počinje kod djevojčica u uzrastu 11-13 godina (nekada i ranije),
a kod dječaka u uzrastu od 12-14 godina. Između 11 i 14 godine javlja se kod djevojčica prva menstruacija, a kod
dječaka oko 15 godine spermatogeneza. Pored izvjesne tromosti u ponašanju djeteta često se primjećuje i tzv.
motorna nervoza, koja se izražava u raznim pokretima kojih dijete često nije čak ni svjesno. Njima je teško da duže
vremena stoje, sjede ili leže. Ruke su im gotovo uvijek nečim zaposlene. Usljed ubrzanog rasta cjevastih kostiju
u dužinu, mišićna vlakna ne uspijevaju da ih slijede pa se zbog svoje elastičnosti istežu, čime se pojačava
njihov tonus. Ovo stanje ima za posljedicu daje koordinacija pokreta sada znatno slabija nego u prethodnom
periodu. Često se pubertet karakteriše padom čovjekove motorike, kao vrijeme njenog povratka na ranije
uzrasne periode. Ispitivanjima je utvrđeno da je zamor poslije upražnjavanja vježbi izdržljivosti kod 14 godišnjaka
2,6 puta veći nego kod odraslog čovjeka, a kod 16 godišnjaka dva puta veći. Na osnovu dosadašnjih istraživanja,
za razvijanje brzine je najoptimalniji period od 11 -13 godine, a vrijeme od 14 – 16 godine je najoptimalnije za
razvijanje snage. Što se okretnosti tiče utvrđeno je da se ona vrlo intenzivno razvija od 15 godine, poslije čega
mnogo sporije. Sve ovo, naravno važi pod pretpostavkom da je osoba stekla u prethodnom periodu solidno
opšte tjelesno obrazovanje.

Period mladalaštva (16–20 godine)
Okoštavnje skeleta se nastavlja, da bi se završilo između 18 i 20 godine, izuzetno poslije 22 godine starosti.
Do 18 godine u pršljenovima se javljaju nove tačke okoštavanja. Srastanje grudne kosti i rebara zbiva se u periodu
od 15 -21 godine starosti, eventualno do 25 godine, istovremeno se odvija i okoštavanje grudne kosti. Okoštavanje
dugih cjevastih kostiju i srašćivanje njihovih okrajaka sa srednjim dijelovima odvija se polako i završava između
15 i 25 godine. U ovorn periodu završava se i okoštavanje kostiju prstiju nogu i ruku i glave butne kosti. Moždana
kora se još razvija jer rast nervnih piramidalnih ćelija traje do 18 godine. Funkcija velikog mozga se potpuno
razvija. U uzrastu od 15-18 godina raste dijametar mišićnih vlakana i povećava se mišićna masa.
Formiranje vlakana završava se uglavnom u uzrastu od 18-20 godina. Težina mišića u odnosu na težinu tijela
u uzrastu od 17-18 godina dostiže više od 40%. Veličina srca i njegov rad dostižu osobine odraslih osoba. Srce
stabilnije reaguje na tjelesna opterećenja, raste tonus parasimpatkusa, krvni pritisak je i kao kod odraslih. Može
doći lako do porasta krvnog pritiska u mirovanju zbog povećanog tonusa krvnih sudova. Maksimalna frekvencija
pulsa pri graničnom fizičkom naporu, u uzrastu od 18 godina iznosi po jednim autorima 192-195 udara u
minutu a po drugim više od 200 udara/min. Frekvencija i dubina disanja dostižu norme za odrasle osobe. Plućna
ventilacija i dalje raste na račun produbljenog disanja. Međutim, utrošak kiseonika iz određene zapremine zraka
je manji nego kod odraslih, što se objašnjava manjom količinom mioglobina koji vezuje kiseonik u njihovoj
muskulaturi. Polno sazrijevanje se završava do 20 godine kod dječaka i 18 godine kod djevojčica, često i nešto
ranije. Posmatranjem odnosa tjelesne težine pri rođenju i u zrelo doba, vidi se da se ova uveća za 21 put, dok
se u tom istom vremenskom razmaku mišićna masa uveća i za 37 puta. Cjelokupna mišićna masa kod odraslog
muškarca prosječno iznosi oko 30,5 kg, od čega na mišiće ruku otpada oko 8 kg, na mišiće nogu 18,6 kg, a na
mišiće kičmenog stuba 1,7 kg. Ovo znači da mišićna masa odraslog muškarca prosječno iznosi od 40% njegove
tjelesne težine, dok je u žena procenat nešto manji
Ovim se ne želi ukazati na pogrešnost vjerovanja da se podaci o maksimalnim sposobnostima mogu
sa sigurnošću ograničiti vremenom. Pa i kad bi se do te mjere raščlanile sposobnosti, da se mogu smatrati
elementarnim, ni tada se završetak razvoja ne bi mogao odrediti za sve pojedince u isto vrijeme. Dakle,
samo uz navedena ograničenja može se kao orijentacija navesti da recimo snaga svoj optimum razvoja
dostiže do 35 godine života, da je izdržljivost takode najbolja u periodu od 30 – 35 godine života, pa i nešto
kasnije, zatim da se sprinterska brzina poslije 23 godine života uglavnom ne poboljšava znatnije, sem u
izuzetnim slučajvima kada brzinu, koju su posjedovali kao prirodni potencijal, osobe nisu prethodno znale
ili mogle da ispolje, što je moglo biti uzrokovano neodgovarajućim treningom ili kasnijim prelaskom na
specifični način treniranja. Fleksibilnost je uglavnom najveća u dječijem uzrastu, a razlikuju se u zavisnosti
od poretka u pojedinim zglobovima, koordinacija pokreta u najširem smislu, najbolje se ispoljava u svojoj
kompletnosti u zrelom dobu, a uglavnom zavisi od prethodnog iskustva. informacija i naučenih kretanja.
Ravnoteža i preciznost, koje u velikoj mjeri zavisi od kinestezije, imaju uslove za svoj vrhunski domet tek
poslije potpunog funkcionalnog sazrijevanja analizatora koji obezbjeduju kinestetički osjećaj. To je vrijeme
za sve jedinke normalne populacije period poslije dvanaeste godine. Kako uglavnom ove aktivnosti ne zavise
od maksimalne sposobnosti mišica, opravdano je vezivanje ravnoteže i preciznosti više za nervni sistem i
stanje analizatora nego za mišićni sistem.

184

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU

Senzibilni periodi u razvoju motoričkih sposobnosti

Senzibilni (senzitivni) periodi u razvoju motoričkih sposobnosti predstavljaju vremenske intervale koji
omogućavaju kvalitetniji pristup segmentima motoričkog statusa sa stanovišta tjelesnog vježbanja. Iako
predstavljaju veoma vrijednu informaciju, na žalost, još uvijek nisu kvalitetno iskorišteni u trenažnom procesu.
Zanemarenost senzibilnih perioda se kreće skoro do krajnjih granica, tako da i dalje koncept preuranjene
specijalizacije jako drži svoje korijene kao strategija dugoročnog sportskog razvitka, bez obzira na kršenje
osnovnih postulata biološkog razvoja čovjeka. Antropofilogeneza je, generalno posmatrano, proces u toku kojeg
su motoričke sposobnosti čovjeka doživjele, za razliku od drugih sposobnosti i karakteristika antropološkog
statusa, progresiju u svom razvoju. Motoričke sposobnosti čovjeka su rezultanta i vrhunac razvoja motorike
živih, prvenstveno životinjskih organizama. Razvila se na osnovu nasljednosti u kojoj su zakodirane genotipske
osnove motorike svih direktnih bioloških predaka, naročito primata i direktnih predaka čovjeka. Genetički zapis
u mozgu (genetski kod) postajao je bogatiji i stalno se razvijao aktivnošću svakog pojedinca. Dakle, genotipski
preduslovi mjenjali su se vrlo sporo. Motorička razlika između životinja i čovjeka oslikava se u kvalitativnim
razlikama njegovog mozga, njegovoj građi i njegovim kvalitativno višim sposobnostima (Skender i saradnici,
2010).

Motorička premoć čovjeka nad životinjama je u njegovom mozgu, odnosno intelektu. Razvoj motorike
čovjeka bio je uslovljen građom njegovog tijela i njegovim funkcijama, u kojima je mišić bio osnovni, a svijest,
volja, mišljenje, vrhunski i u hijerarhiji najviši činilac. Iz toga slijedi da motoriku čovjeka ne možemo proučavati
samo kao aktivnost aparata za kretanje mišića, kostiju, refleksnog luka, nego i u povezanosti sa društvenim
obilježjima čovjeka. Bez obzira na nesavladivost tokova evolucije, motorika čovjeka ipak predstavlja segment
multidimenzionalnog sistema čovjeka, koji se može uz poboljšani pristup, njoj samoj, veoma mnogo unaprijediti
i zaustaviti negativan trend kakav je kroz skoro cijelo trajanje antropofilogeneze bio prisutan. Smatra se da se
kvalitetnim tretiranjem kompletnog motoričkog statusa, posebno njegovih segmenata, u onim vremenskim
periodima kada je to najneophodnije, odnosno najpovoljnije, može postići rezultat, koji je sa aspekta kvalitativnog
napretka ljudske jedinke najvažniji.

Ovi periodi su vremenske faze u kojima pojedine dimenzije u okviru motoričkog prostora pojačano osjećaju
dejstvo programiranih oblika tjelesnog vježbanja. Njihov primarni značaj je u dostizanju limitiranih kvaliteta u
sklopu motoričkog prostora koji svaki pojedinac neizostavno ima. Propuštanjem ili nekonkretnim osvrtanjem
kroz višestrano-bazične i specifično-situacione oblike tjelesne aktivnosti, kroz ove periode, na pojedine motoričke
sposobnosti, limitirajuće granice, individualno preko dimenzija i prostorno kroz kompletan motorički status, se
spuštaju još niže. Za pravilno usmjeravanje treninga mlađih uzrasnih kategorija potrebno je poznavati: uzrasne
karakteristike pojedinca i grupe, senzibilne faze razvoja motoričkih sposobnosti i mogućnosti maksimalnog
razvoja komponenata pripremljenosti sportaša u pojedinim dobnim razdobljima.

Tabela 68.- Senzibilne faze za razvoj različitih kondicionih, koordinacionih i ostalih dimenzija. (Martin, 1982).

Dob sportaša 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
Sposobnost sportaša
+ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++
Ravnoteža ++ ++
Motorička edukatibilnost
+ + + + ++ ++ +++++
Sposobnost diferenc.
parametara kretanja + ++ ++ +
Reaktibilnost na zvuč. i vizual. signale + + ++ ++ + +
+ + + + + ++ ++ ++
Motorički ritam + + + + ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++
Sposobnost prostorne orjentacije
+ + + ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++
Izdržljivost + + + ++ ++ ++ ++ ++ + +
Snaga + + ++ ++ ++ ++ + + ++ ++
Brzina + + ++ ++ ++ ++ + + + +
+ + + ++ ++ + + ++ ++ + + +
Motoričko učenje
Kognitivne funkcije
Emocionalne reakcije

185

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

Tabela 69. - “Senzibilne” faze za razvoj kondicijskih sposobnosti (modificirano prema: Gužalovski 1984)

MOTORIČKE MUŠKARCI ŽENE
SPOSOBNOSTI
I FAZA II FAZA I FAZA II FAZA
Maksimalna snaga 13 - 14 16 - 17 10 - 11 16 - 17
Statička sila 14 – 15 16 -17 11 - 12 14 - 15
11 – 12 15 -16 11 - 12 12 - 13
Repetitivna snaga 13 - 15 10 - 12
Eksplozivna snaga 7 – 10 14 - 15 7 - 11 13 - 14
stalno stalno
Brzina stalno 14 - 17 stalno 11 - 12
Izdržljivost stalno 13 - 16 stalno
Koordinacija 9 – 10 8-9
Preciznost 9 - 10 14 - 17
Ravnoteža
Gipkost stalno

Fach (1998) navodi da je senzibilna faza u razvoju koordinacije između 7 i 14 godine, s najosjetljivijim
razdobljem između 10 i 13 godine života. Djevojčice dostižu najbolje rezultate u području koordinacije između
7 i 9 godine života, a maksimum oko 11 godine. Kod dječaka se to događa dvije do tri godine kasnije. Veoma se
brzo mogu uočiti određene razlike u početnim i završnim tačkama, a samim tim i opsezima pojedinih vremenskih
perioda koji se smatraju senzibilnim u razvoju pojedinih motoričkih sposobnosti.

Tabela 70.- Senzibilne faze za razvoj kondicijskih sposobnosti (modificirano prema Hahn, 1986)

MOTORIČKA SPOSOBNOST UZRASNE KATEGORIJE

5-8 8-10 10-12 12-14 14-16 16-18 18-20

1. Maksimalna snaga + ++ ++

2. Eksplozivna snaga + ++ ++ +++

3. Snaga - izdržljivost ++ ++

4. Aerobna izdržljivost + + ++ ++ ++ +++

5. Anaerobnaizdržljivost ++ ++

6. Reakciona brzina + + ++ ++ ++ +++

7. Aciklička max. Brzina + + ++ ++ +++

8. Ciklična max. Brzina ++ ++ +++

9. Fleksibilnost + + + ++ +++ +++ +++

Tabela 71. - Senzibilne” faze za razvoj motoričkih sposobnosti (prema Drabik 1996)

Motoričke sposobnosti Muškarci Žene
Ravnoteža 10 – 11 9 - 10
8 - 13 8 - 13
Adekvatnost izbora pokreta 6 – 7; 10 - 11 10 - 11
Kinestetički osjećaj 8 – 10 8 - 10
Reaktibilnost 9 – 10 7-9
Osjećaj za ritam 12 - 14 12 - 14
6-8
Orjentacija u prostoru 6-8 7 - 14
Sinhronazacija pokreta 7 - 14 8 – 13, 12- 14
8 – 13, 15 - 16 7 - 11
Koordinacija 7–9
Izdržljivost 13 – 14
12 - 15
Brzina
Relativna snaga
Statička snaga

186

TRANSFORMACIONI PROCESI U NOGOMETU

Iako postoji određena neusaglašenost oko senzibilnih perioda, vrlo je važno uočiti fenomen da se prvi
senzibilni talas kod svih kvantitativno definisanih motoričkih sposobnosti, javlja na samom kraju perioda
diferencijacije ili odmah nakon njega. Za razliku od njih kvalitativno definisane motoričke sposobnosti veću
osjetljivost na fizičku aktivnost pokazuju i po nekoliko godina ranije. Radi se o tome da kompletna strategija
dugoročnog sportskog razvitka treba i mora biti zasnovana upravo na prethodno istaknutim vremenskim
razmacima i na tome da ne smijemo zanemariti činjenicu u koji segment biološkog razvitka pojedinca smo
prejektirali razvoj određenih motoričkih sposobnosti. U posljednjih dvadeset i više godina u strategiji
dugoročnog sportskog razvitka trajao je, ne uvijek tihi, sukob dva koncepta. Sa jedne strane stajao je koncept
sveopšteg, višestranog (svestranog) razvitka sportiste, koji se zasnivao na poštovanju prirodnih kodeksa koje
smo u prethodnom poglavlju istakli. Sa druge strane, čak i danas, bez obzira na sve njegove negativne efekte,
susrećemo pristup preuranjene specijalizacije.

Literatura

• Čolakhodžić, E. (2008). Transformacioni procesi morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti kod nogometaša
uzrasta 12–15 godina. Magistarski rad. Sarajevo: Fakultet sporta i tjelesnog odgoja.

• Drabik, J. (1996). Children and sport training: How Your future champions should Exercise to be healthy, Fit, and
Happy. Stadion Publishing Company, Inc. Island Pond, Vermont.

• Fach, H.H. (1998). Trainingsbuch Bauchmuskulatur]. Reibek bei Hamburg:Rowohlt Taschenbuch Verlag GmbH.
• Findak, V.(2001). Metodika tjelesne i zdravstvene kulture. Zagreb:Školska knjiga
• Gužalovski, A.A. (1984). Probljemi “kritičeskih” periodov ontogenezi i ee značeniji dlja teoriji i praktiki fizičeskogo

vospitanija [Issues of “critical” periods in ontogenesis and their role in the theory and practice of physical education].
Moskva: Fizkultura i sport.
• Hahn, E. (1986). L’allenamento infantile. Roma: Società Stampa Sportiva.
• Malacko, J., Rađo, I. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga. Sarajevo: FASTO.
• Malacko, J. (2000). Osnove sportskog treninga. Beograd: Sportska akademija.
• Martin, D. (1982). Zielsetzung Leistungsentwicklung mi Kindertraining. En: Howald, Hahn.  Kinder mi
Leistungssport, Basilea. 208-217.
• Michels, R.(2001). Teamcoaching: Der Weg zum erfolg durch Teambuilding. Bpf Versand-onli Verlag.
• Matveev, L.P. (1977). Osnovi sportivnoj trenirovki. Moskva: Fizkuljtura i sport.
• Mikić, B. (2002) . Psihomotorika. Tuzla: Fakultet za fizičku kulturu Tuzla.
• Mikić, B., M, Talović., O, Lačić.(2003). Osnovni aspekti selekcije u nogometu. Mostar: Pedagoška akademija.
• Mikić, B.(1999). Testiranje i mjerenje u sportu. Tuzla : Filozofski fakultet .
• Medved, R. (1980). Sportska medicina. Zagreb: Jumena.
• Ozolin, N., & Homenkov, I. (1976). Pripremljenost sportiste i principi treninga. Savremeni trening, 4, 3-6
• Rađo, I. i saradnici (2002). Trening brzine nogometaša. Fojnica: Štamparija Fojnica.
• Rađo, I., Wolf, B.(2002). Metode za klasifikaciju u sport. Sarajevo: Fakultet za fizičku kulturu.
• Skender, N.(2004).Transformacioni procesi motoričkih sposobnosti i morfoloških karakteristika pod uticajem
sedmomjesečnog tretmana kod učenika 3 i 4 razreda osnovne škole. Doktorska disertacija. Sarajevo: FASTO.
• Skender, N., Pistotnik, B., Čolakhodžić, E. (2010). Osnove kretanja u sportu. Bihać: Pedagoški fakultet.
• Skender, N. (2008). Transformacioni procesi antropoloških obilježja pod utjecajem posebno programiranog
propgrama. Bihać: Pedagoški fakultet.
• Šoše, H., Rađo, I. (1998). Mjerenja u Kineziologiji. Sarajevo: Fakultet za fizičku kulturu.
• Wein, H. (2004). Developing GAME INTELIGENCE in soccer. Reedswein.
• Wolf, B., Rađo, I. (1998). Analiza grupisanja manifestnih varijabli. Sarajevo: Fakultet za fizičku kulturu.
• Zergollern, Lj. i saradnici (1994). Humana genetika. 3. popravljeno i dopunjeno izdanje. Zagreb : Medicinska naklada

187



4. OSNOVNI ASPEKTI TRENAŽNE TEHNOLOGIJE MLAĐIH
UZRASNIH KATEGORIJA U NOGOMETU

o Navesti i razjasniti osobenosti i značaj višestranog razvoja u
nogometu.

o Prepoznati i prezentirati osnovne aspekte selekcije.
o Razmotriti i reproducirati specifičnosti treninga s mlađim

kategorijama u nogometu.

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

“Tri stvari prakticirajte malo, a jednu mnogo:
– malo jedite,
– malo govorite,
– malo spavajte,
– mnogo razmišljajte.”

Rumi

190

OSNOVNI ASPEKTI TRENAŽNE TEHNOLOGIJE MLAĐIH UZRASNIH KATEGORIJA U NOGOMETU

U ovom poglavlju bit će na sistematičan način obrađeni osnovni aspekti trenažne tehnologije kod mlađih
uzrasnih kategorija u nogometu. Nesumnjivo, da poznavanje uzrasnih karakteristika djece, višestrana priprema
organizma djeteta kroz pravilno tretiranje senzibilnih faza razvoja pojedinih motoričkih sposobnosti, ispravna
selekcija, približavanje nogometa djeci kroz igru, napuštanje rezultatski orjentisanog načina treniranja, itd.,
predstavljaju osnovne aspekte savremene trenažne tehnologije u nogometu. Poznavanje karakteristika mladih
nogometaša jedan je od krucijalnih zadataka trenera koji rade sa mlađim uzrasnim kategorijama u nogometu.
Uvažavanje uzrasnih karakteristika, mentalnih i tjelesnih sposobnosti mladih igrača tog uzrasta, treba da bude
osnova za nogometno podučavanje. Također, kroz višestranu pripremu važno je razviti niz temeljnih vještina i
sposobnosti, čija je svrha višestrani razvoj i unapređenje cjelokupne prilagodbe mladog organizma na napore
koje ga očekuju u toku nogometne karijere. Višestrani program usredotočuje se na sveukupni razvoj zajedno sa
sticanjem specifičnih vještina i strategija određenog sporta i vodi prema uspješnijoj izvedbi u kasnijim stepenima
sportskog razvoja. Kako igrači sazrijevaju tako i njihovi treninzi treba da postaju zahtijevniji kako u tehničko-
taktičkom tako i u kondicionom i mentalnom pogledu. Potrebno je uskladiti trenažni proces s obzirom na
starosnu dob djeteta, nivo, kvalitet, spol i sl.

Važno je znati koji su to najoptimalniji uslovi za pojedine dobne skupine kada je u pitanju veličina lopte,
broj igrača u igri, dimenzije polja za igru, dimenzije okvira golova, trajanje treninga ili utakmice. Također, bitno je
znati i koji su ciljevi nogometnog podučavanja za pojedine uzrasne kategorije. Ako je utakmica najbolji trening,
onda i sam trening mora poprimiti konture igre (utakmice). Za izvedbu atraktivnog, zanimljivog i svrsishodnog
treninga se preporučuju različiti oblici igre, s jednim ciljem: nadjačati i svladati protivnika, što samo po sebi
egzistira kao motiv kod svakog igrača. Trener djecu treba da navodi da u igri nađu kvalitetno rješenje a ne da im
on „servira“ rješenje. Na takav način igrač se „mentalno“ aktivira te se trenira da traži najoptimalnije riješenje u
datom momentu. U savremenoj trenažnoj tehnologiji izdiferenciralo se deset koraka kvalitetnog treniranja u
nogometu:

1. Proces učenja nogometa.
Polazna tačka kvalitetnog treniranja u savremenom nogometu i prvi korak je proces učenja nogometa.
Za svaku uzrasnu kategoriju (U8; U10; U12…) u procesu učenja nogometa postoje generalni (opšti) ciljevi kao i
tačno određeni sadržaji kojima se oni postižu. Konkretni ciljevi i sadržaji treninga za pojedinu uzrasnu kategoriju
navedeni su i objašnjeni u poglavlju koje slijedi.

2. Pojednostavljenje učenja i treniranja nogometa
Preporučuje se da djeca do pionirskog uzrasta trebaju igrati igre sa malim brojem igrača u ekipama (npr.
4 protiv 4) i na malom terenu za igru. Ovaj način omogućava igračima više kontakata sa loptom u situacijama
kao na utakmici. Ovakav način rada poboljšava njihove sposobnosti i vještine. Na velikom terenu djeca nemaju
dovoljno dodira sa loptom, a samim tim ne mogu ni naučiti mnogo i napredovat. 4 protiv 4 je najmanji broj
igrača koji omogućava igru bez gubljenja bilo kojeg sastojka koji nogomet čini onim što on jeste. Zbog broja
igrača koji učestvuju u igri (4:4) uvijek postoji mogućnost da se odigra u dubinu, u širinu ili unazad. Igrači su
uvijek suočeni sa stvarnim situacijama utakmice: lopta, protivnici, saigrači, pritisak, pravila i pravac.
3. Pojednostavljene, ali tako da se uvijek može prepoznati da je to nogomet (ne smije se gubiti smisao)
Svaki nogometni trening i svaka trenažna jedinica treba da ima i da sadrži „T.I.C.”
T – podrazumijeva tehničko-taktičke i motoričke aspekte
I - uvid ili svjesnost a podrazumijeva da igrači imaju znanje o ciljevima, pravilima igre i sl.
K – komunikacija
4. Ukazati na na ciljeve i principe u četiri najvažnija momenta u igri
Analizirajući nogometnu igru može se primjetiti da jedna od dvije ekipe ima loptu u vlastitiom posjedu.
Nasuprot tome, druga ekipa teži da osvoji loptu. Prilikom oduzimanja lopte pokušava se po mogućnosti napraviti
brzi prijenos lopte ka protivničkom golu odnosno brza transformacija a ekipa koja je izgubila loptu pokušava
spriječiti brzu transformaciju. Dakle, osnovni momenti u nogometnoj igri su:
• Posjed lopte
• Posjed lopte protivnika
• Transformacija po osvojenoj lopti
• Transformacija po izgubljenoj lopti
Također u nogometu imamo momenat igre tz. „standardne situacije„ koje podrazumijevaju: prekide igre,
kornere, kaznene udarce, slobodne udarce i sl.

191

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

5. Raditi na pitanjima obaveza u smislu vremena i prostora
Raditi po pitanjima zadataka, dužnosti i obaveza svakog igrača u smislu vremena i prostora. Koje su to
obaveze i zadaci igrača po linijama (odbrana, vezni red, napad) u različitim momentima igre (konkretno i jasno
za svaki uzrast i nivo igrača).
6. Čitati igru
Čitanje igre znači prepoznavanje, razumijevanje nogometne igre u određenom meču. U obzir je potrebno
uzeti najviše mogućih faktora koji utiču na igru. Pojednostavi čitanje na početku: manje igrača, manje pravila,
koristiti jedan od 4 momenta u igri.
7. Naći način opisa „problema u nogometnoj igri“ i način analize
Definisati problem/zadatak, objasniti problem/zadatak igračima, problem u igri nije problem trenera već je
to problem igrača, motivisati igrače /dati smisao.
8. Formulisati (odrediti) teme i ciljeve za svaki trening
(ograničene vježbe ukomponovane u igru, neprekidna ponavljanja, užitak, zabava, motivacija). Kvalitet
procesa učenja je zasnovan na načinu na koji treneri primjenjuju ove vježbe.
9. Napravi trening shvatljivim za igrače,
jer igrači moraju biti svjesni, prepoznati cilj treninga (to mora postati problem igrača).
10. Postavljati zahtjeve na svakom treningu
(teme i ciljevi u skladu sa nogometom - to mora biti i ostati nogomet, mnogo ponavljanja je važno u učenju,
uzeti u obzir sa kakvom grupom se radi (starost, nivo, kvalitet), tu mora biti zabave, motivacije, koncentracije.
To mora biti i ostati nogomet jer treneri moraju razumjeti kako djeca doživljavaju nogomet, kako im
razjasniti određene stvari te moraju razumjeti samu igru odnosno suštinu nogometne igre. Podučavanje u
nogometnom treningu mladih podrazumijeva osnovne ideje a to su:
• Potpuni užitak u igri. Ukoliko su igrači motivisani da se bave nogometom, želja za učenjem postaje

intenzivnija. Dakle, cilj je djeci pružiti što je moguće više užitka u nogometu. Jednostavno, što više
situacija u kojima igrač može uživati, kao što su kvalitetne akcije, postizanje i odbrana gola.
• Mnogo ponavljanja. Ponavljanje je bitan aspekt u procesu učenja nogometa. Vježba, vježba i ponovo
vježba! Vježbati iste stvari ponovo i ponovo, koje su mladi igrači u ranim danima izvodili igrajući na
ulici. U treningu ovo znači: mnogo ponavljanja, bez puno čekanja, dovoljan broj lopti, golova itd., dobro
planiranje i organizacija i kvalitetno podučavanje. Manji broj igrača u ekipama, manje polje za igru su
bitni aspekti u procesu učenja nogometa. Dakle, mladim nogometašima je bitno obezbijediti mnogo
ponavljanja «bez puno čekanja».
• Dobar rad trenera. Treneri moraju razumjeti na koji način djeca doživljavaju nogomet, te im razjasniti
određene situacije u igri. Dakle, treneri moraju razumjeti suštinu igre i na koncu pojednostaviti učenje
nogometa. Treneri moraju razumjeti djecu, razumjeti igru, razumjeti okruženje, komunicirati, objasniti,
demonstrirati Trener pomaže djeci da prepoznaju smisao !!!

Višestrani razvoj u nogometu
Niti jedan kvalitetan rezultat u bilo kojem području života, pa tako i u sportu, ne može biti ostvaren ako
se do njega nije došlo kroz dobro osmišljenu, dugoročno planiranu strategiju. Mladi sportista, koji se našao na
početku staze zvane dugotrajni trenažni proces i na čijem se kraju nalazi njegov cilj - sportski uspeh, zaslužuje
dugoročno planiranje i programiranje tog puta. Pojedini autori tvrde da je do postizanja elitnog nivoa koji
dovodi do maksimalnog podizanja sposobnosti i uspešnosti jednom talentovanom sportisti potrebno 6 do 10
godina (Pila-Telena, 1986; Arbeit, 1998), dok drugi trajanje tog procesa određuju na 8 do 12 godina (Bloom, 1985;
Gambetta, 1986; Ericsson i sar., 1993). Tudor Bompa (2005) za podizanje maksimalne sposobnosti i uspješnosti
u nekim sportskim disciplinama (vaterpolo, hrvanje, tenis, stolni tenis,…) planira periode i duže od 12 godina za
strategiju dugoročnog sportskog razvitka, bez perioda održavanja forme.
Potpuno je jasno da se radi o veoma dugom razdoblju, od čije planske i programske strukture, kao i njihove
same realizacije, u potpunosti zavisi da li će se na kraju tog perioda dobiti vrhunski oblikovan sportista. To mora
biti sportista koji je sposoban svoj vrhunski kvalitet zadržati kroz što duži period, sa što manje oscilacija i sa što
manjom izloženošću povredama. Dugoročni sportski razvoj predstavlja proces, koji započinje onog trenutka

192

OSNOVNI ASPEKTI TRENAŽNE TEHNOLOGIJE MLAĐIH UZRASNIH KATEGORIJA U NOGOMETU
kada pojedinac uđe u sport, a završava onog trenutka kada taj pojedinac napusti vrhunski nivo. Dugoročni
sportski razvoj je takođe i višegodišnji trenažni ciklus koji upotrebom konvencionalnih i savremenih oblika i
metoda rada, trenažnih sredstava, striktno poštujući principe biološkog razvoja pojedinca, modificira, usklađuje,
ili unapređuje bio-psiho-socijalnu strukturu mladog čovjeka, potencijalnog vrhunskog sportiste.

Sportski naučnici i treneri tvrde da sportaši koji su kao djeca prošli dobro organizirane i sistematske
programe treninga, obično “ostaju” aktivni u sportu. Sportski potencijal djece je strogo zavisan o njihovom
tjelesnom i mentalnom razvoju. To zanemariti, značilo bi izazvati nelagodnost, stres, pa čak i mogućnost ozljeda
mladog nogometaša. Unutar višestrane faze razvoja treba postupno upoznati mlade nogometaše sa specifičnim
treningom nogometa (inicijacija) i progresivno oblikovati njihove sportske talente (oblikovanje sportaša).
Osnova svrha višestrane pripreme je izgaditi temelje na kojima će mladi sportista učinkovito razviti kompleksne
motoričke sposobnosit, što će rezultirati laganim prijelazom na specijaliziranu fazu. Osnovni cilj u pravilnom
planiranju i programiranju dugoročnog sportskog razvoja je da se do perioda definitivne odluke o bavljenju
određenim sportom, a i u prvom periodu nakon toga, ogromna pažnja posveti svim prirodnim oblicima kretanja,
jednostavnim vježbama i akrobatici na način da se insistira na što većem kvalitetu u izvođenju takvih kretnih
zadataka. Na taj način osigurati će se visokokvalitetna osnova za dalje sportsko usavršavanje, odnosno bit će više
nego olakšana nadgradnja kretnih struktura koje su do tada usvojene.

Kroz višestranu pripremu važno je razviti niz temeljnih vještina prije početka treniranja određenog sporta
(trčanje, skakanje, bacanje, hvatanje padanje, prevrtanje i ravnoteža i plivanje). Kada pokažu zanimanje za daljnji
razvoj svoje nadarenosti i potencijala, potrebno je osigurati vodstvo i sistematičan, dugoročan plan temeljen na
naučnim načelima. Svrha višestranog razvoja je unapređenje cjelokupne prilagodbe mladog organizma (uz više
različitih vještina nema pritiska koji stvara rana specijalizacija). Višestrani program usredotočuje se na sveukupni
sportski razvoj zajedno sa sticanjem specifičnih vještina i strategija pojedinog sporta i vodi prema uspješnijoj
izvedbi u kasnijim stepenima sportskog razvoja. Pema provedenoj longitudinalnoj studiji (Harre, 1982) tokom
14 godina, u kojoj je velika grupa djece u dobi 9-12 godina bila podijeljena u dvije grupe, od kojih je prva bila
u programu rane specijalizacije, a druga je radila po općem programu, pokazalo se da čvrsti temelji vode do
sportskog uspjeha. Sovjetsko ispitivanje (Nagorni,1978) pokazalo je slične rezultate. Većina najboljih sovjetskih
sportaša imala je snažne višestrane temelje, gdje je počela s treningom u 7-8 godini (nogomet, trčanje, plivanje,
klizanje, vožnja biciklom), od 10-13 godine trenirali su momčadske sportove, gimnastiku, veslanje, atletiku.
Specijalizirani programi su započeli s 15-17 godina, a najbolji rezultati javljali su se 5-8 godina nakon početka
specijalizacije. Sportaši koji su se specijalizirali ranije, najbolje rezultate su postigli samo na juniorskom nivou, a
dio je i odustao prije seniorske kategorije. Velik broj sportaša počeo je trenirati u dobi od 14 do 18 godina, koji
su u seniorskom uzrastu postigli vrhunske rezultate. Studija je zaključila da u većini sportova ne treba započeti sa
specijalizacijom prije 15. ili 16. godine. Iako je višestrani trening najvažniji tijekom ranih godina razvoja, također
bi trebao biti i dio režima treninga za napredne sportaše. Omjer između višestranog i specijaliziranog treninga
značajno se mijenja kroz dugoročni proces treniranja.

Grafikon 74.- Omjer višestranog razvoja i specijaliziranog treninga (Bompa, 2005)

Specijalizirani razvoj mladih sportaša započinje kada sportaš razvije solidne višestrane temelje i kada počne
težiti za specijalizacijom u pojedinom sportu. Od početka specijalizacije sportaše treba pripremiti za povećanje
volumena i intenziteta treninga. Trening bi morao uključivati vježbe koje povećavaju razvoj za specifični sport
i vježbe koje razvijaju opće motoričke sposobnosti. Omjer između te dvije forme varira od sporta do sporta.
Zahtjevi na treningu značajno se povećavaju, započinju testiranjem sposobnosti, te planiranja i rasporeda
takmičenja na godišnjem nivou.

193

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA
Grafikon 75.- Piramida sportskog razvoja (Bompa, 2005)

Unutar specijalizirane faze postoje dva nivoa koje definišemo kao specijalizacija i vrhunska izvedba
(majstorstvo). Upoznavanje s tjelesnim, mentalnim i socijalnim karakteristikama sportaša u razvojnim stepenima
inicijacija, oblikovanja sportaša i specijalizacija, omogućit će nam da ustanovimo program treninga koji će
podstaknuti razvoj mladog nogometaša što će rezultirati vrhunskom izvedbom (majstorstvo).

• Temelj treninga u univerzalnoj dječijoj sportskoj školi čini višestrani prihsomatski razvoj s posebnim
naglaskom na razvoj koordinacionih sposobnosti i motoričko učenje putem prilagođavanja na različite
sportske forme.

• U specijaliziranoj sportskoj školi počinje proces usmjerenog psihosomatskog razvoja sa naglaskom
na učenje dinamičkih osnova tehnike sportske specijalnosti i razvoj bazičnih i specitičnih motoričkim
sposobnosti. Posebno je bitan početak zahtjevanja takmičarskog učinka regularnim sportskim
takmičenjima u nogometu.

• Produbljeni specifični trening i definitivna sportska specijalizacija uz forsirano dizanje trenažnih
opterećenja karakteristike su u kasnijim etapama dugoročne sportske specijalizacije.

U prvim etapama sportskog usavršavanja uloga višestruke pripreme je velika i prvenstveno služi
učvršćivanju zdravlja i povećavanju nivoa široko definiranog područja funkcionalnih i motoričkih sposobnosti
djece nogometaša za najrazličitije forme motoričke djelatnosti. U kasnijim etapama dugoročne sportske
pripreme počinju dominirati prvo bazična, a kasnije specijalna i situaciona priprema, dok višestrana priprema
dobija pomoćni karakter.

Na primjeru trenažnog rada sa mlađim dobnim kategorijama u sportskim igrama (Sozanskij, 1985) može
se zapaziti, s jedne strane, stalna promjena u proporcijama pojedinih programa sportske pripreme u etapama
dugoročne sportske pripreme (9–18 godina) i kontinuirano povećavanje ukupnog obima trenažnog rada od
312 sati u etapi početne pripreme (9–10 godina) do 1040 sati u etapi sportske specijalizacije (17–18 godina).
Program višestruke i bazične sportske pripreme se u odnosu na ukupnu količinu treninga progresivno smanjuje,
dok se podprogram specijalne i situacione pripreme, i posebno podprogram tehničko-taktičkog treninga, stalno
povećava.

Ovdje posebno treba imati u vidu činjenicu da je bolje zadržavati se duže na višestranoj i bazičnoj
sportskoj pripremi nego prerano početi sa sportskom specijalizacijom!!!

U pogledu opterećenja mogućnosti sportaša su velike, i na današnjem stepenu razvoja tehnologije treninga,
prelaze granice najsmjelijih prognoza. Modelne karakteristike trenažnih opterećenja u pojedinim etapama
dugoročne pripreme imaju progresivan karakter. Pravilna upotreba navedenih mogućnosti doziranja opterećenja
omogućuje optimalan razvoj treniranosti i postizanja objektivno očekivanih rezultata u odgovarajućim dobnim
kategorijama.

Osnovni aspekti selekcije u nogometu
Cilj procesa selekcije u sportu je pronalaženje pojedinaca koji imaju najviše šansi za dostizanje vrhunskog
umjeća, obzirom na činjenicu da djeca prosječnih sposobnosti vrlo rijetko dostižu savršenstvo u sportu, čak
i pri optimalnoj dugogodišnjoj pripremi. Zadatak selekcije je traženje metoda koje će omogućavati efikasnije

194

OSNOVNI ASPEKTI TRENAŽNE TEHNOLOGIJE MLAĐIH UZRASNIH KATEGORIJA U NOGOMETU

selektiranje i koje će svesti procenat moguće greške u ovome procesu na minimum. Često djeca koja su
potencijalno talentovana za određenu sportsku aktivnost nisu pravovremeno ili nikako, uključena u rad sportskih
klubova ili sportskih škola, što je sigurno razlog da tako selekcionisana djeca ne postižu kasnije očekivani
napredak ili rezultat. Rješenje ovog problema je zasnovano na pravovremenoj selekciji, pravilnoj usmjerenosti
zasnovanoj na naučnim osnovama i predikciji (predviđanju) razvoja pojedinih obilježja antropološkog statusa
značajnih u postizanju očekivanog cilja. Praksa je potvrdila, a i svjedoci smo danas, da se nogometaši uzrasta od
18 do 19 godina ravnopravno nose sa starijim nogometašima, a ponekad pojedinci čak imaju ulogu vođe ekipe
ispred svojih starijih klupskih kolega. Mišljenje velikog broja nogometnih stručnjaka i trenera da je za stvaranje
vrhunskog nogometaša potrebno najmanje 8-10 godina. Po pravilu, nogometaš bi sa svojih 18-19 godina trebao
da bude potpuno oformljen kao igrač.

U procesu selekcije veoma je bitno utvrditi optimalan početka prve selekcije, tj. odrediti momenat kada
bi trebalo početi sa ocenjivanjem sposobnosti i predispozicija eventualnih budućih sportaša u našem slučaju
nogometaša. Djeca su u uzrastu od 9 do 10 godina već potpuno sposobna da aktivno učestvuju u trenažnom
radu, koje pre svega treba koristiti za poboljšanje svih vitalnih funkcija njihovog organizma i to, u prvom redu,
kardiovaskularnog i respiratornog sistema. Centralni nervni sistem im je već toliko razvijen da su u stanju da
ovladaju svim osnovnim pokretima neophodnim za nogometaša. Ova činjenica nam daje za pravo da tvrdimo
da prvi radovi na selekcioniranju treba da počnu već sa djecom ovog uzrasta, pa čak i ranije. Jasno da se selekcija
na ovome ne završava, selekcija je proces koji traje dugoročno. Da bi se uočile predispozicije za nogomet koje će,
uz adekvatan rad, dovesti do stvaranja kvalitetnog igrača, potreban je duži vremenski period.

Sa rastom i razvojem, psihofizičke osobine mlađih igrača trpe velike promjene. Nemoguće je prilikom
prve selekcije precizno odrediti za šta će u budućnosti biti sposoban dečak koji trenutno ima 9 ili 10 godina.
Pubertetska faza rasta i razvoja djece, donosi velike i ponekad neočekivane promjene. Koliko će dečak da
poraste, kakva će mu biti radna sposobnost, kakve će imati specifične sposobnosti, savremena nauka ne može
unapred odrediti, kao što ne može da da odgovor koji od dečaka će se formirati u nogometaša vrhunske kvalitete.
Moguće je konstatovati samo to koji od dječaka ima predsipozicije za nogomet. Prilikom prve selekcije moguće
je utvrditi kakva je u datom trenutku pripremljenost dečaka, kakvi su parametri njegovog tjela i kakvi su fiziološki
pokazatelji, ali je na osnovu toga nemoguće davati ma kakav ozbiljniji zaključak šta će sa njim biti kad poraste.
Selekcija je dugotrajan proces koji počinje u uzrastu od 8 do 10 godine i traje do kraja juniorskog uzrasta. U većini
zemalja svijeta nogomet je najomiljenija i najpopularnija igra. Prema nekim anketama za oko 98% dečaka-đaka
najomiljeniji sport je nogomet. Zbog velikog broja dječaka koji žele da se bave nogometom treneri ne bi bili u
stanju da odaberu talentovane bez dobro organizovanog načina selekcije.

Selekcija u sportu najčešće podrezumijeva odabiranje, usmjeravanje i usavršavanje potencijalnog sportiste
u određenoj sportskoj grani (disciplini). S obzirom da se selekcija kao proces izvrši prije nego što sportista ispolji
svoje sposobnosti u njegovoj višegodišnjoj intezivnoj sportskoj aktivnosti, neophodno je otkriti karakteristike
mladih, koji u sebi kriju talenat. Ova sposobnost je pretežno bazirana na urođenim (genetički uslovljenim)
osobinama, sposobnostima i karakteristika ličnosti, kao i dinamičnosti njihovih promjena pod utjecajem velikih
sistemskih opterećenja u nekom sportu.

Talenat predstavlja visok stepen sposobnosti za određenu aktivnost (u konkretnom slučaju za sport -
nogomet) pri čemu je ta sposobnost pretežno bazira na endogenim faktorima. Talenat najčešće u sebe uključuje
i dispoziciju.

Dispozicija predstavlja pretpostavku (podlogu) na osnovu koje je realno očekivati da pojedinac posjeduje
ili da može razviti određene sposobnosti, s obzirom da za to postoji odgovarajuća osnova.

Sistem selekcije sportista se sastoji iz četiri međusobno povezana i uslovljena dijela:
• Usmjeravanja potencijalnih sportista prema onim sportskim aktivnostiina koje su najprikladnije

njihovim interesima, sklonostima i sposobnostima,
• Izbora onih koji u određenoj sportskoj grani ili disciplini mogu sa velikom vjerovatnoćom postići

vrhunske sportske rezultate,
• Kontrole i praćenja relevantnih sposobnosti i karakteristika sportista koji su selekcionisani u određenoj

sportskoj grani ili disciplini i
• Korekcije i modifikacije analiziranih efekata pod uticajem specifično programiranih trenažnih ahtivnosti

u toku višegodišnje pripreme sportista.
Kompletan sistem sportske pripreme karakterističan je po dinamičnosti koja se ogleda u stalnim
promjenama osobina i njihovih međusobnih odnosa pod uticajem trenažnih opterećenja, ali i procesa zrenja
osoba u formativnim godinama života.

195

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

Postupci za koje se pretpostavlja da mogu doprinijeti optimalnoj efikasnosti selekcije sastoje se u sledećem:
• Utvrditi jednačinu specifikacije (jednačine predviđanja, hijerarhijske strukture) za pojedine sportove

ili sportske discipline na osnovu podataka antropološkog statusa sportista, kao i podataka o sportskim
rezultatima različitog nivoa pripremljenosti sportista.
• Utvrditi željeni sportski rezultat i normative nivoa primarnih sposobnosti i karakteristika sportista na
osnovu jednačine specifikacije, koji je potrebno postići u određenom vremenskom periodu,
• Izvršiti početnu selekciju za pojedine sportske grane na bazi utvrđenih antropoloških sposobnosti
i krakteristika, koji su sadržani u jednačinama specifikacije, a subjekti bi u njima morali postizati
natprosječne rezultate u inicijalnom mjerenju,
• Usmjeriti razvoj prirnarnih sposobnosti i karakteristika sportista prema strukturi, normativima
i rezultatima koji su sadržani u jednačinama specifikacije i istovremeno usklađeni sa karakteristikama
pojedinaca,
• Izvršiti kontrolu i praćenje razvoja primarnih sposobnosti i karakteristika koje su sadržane u
jednačinama specifikacije odabranih sportova, a koje su bile podvrgnute transformacionim trenažnim
procesima i uporediti ih sa kontrolnim normativima,
• Izvršiti korekciju i modifikaciju trenažnih sadržaja nakon sprovedene analize efekata i kontrole
primarnih sposobnosti i karakteristika, kao i njihovog upoređivanja sa inicijalnim merenjem, normativima
i rezultatima koji su sadržani u jednačinama specifikacije,
• Definitivno odabrane subjekte uvrstiti u takmičarske ekipe u odabranim sportskim granama i
disciplinama (nakon 2-3 godine), uz dalje višegodišnje praćenje i kontrolu razvoja primarnih sposobnosti
i karakteristika selekcionisanih sportista, ostvarenih efekata trenažnog procesa i postizanja sportskih
rezultata.
Problem selekcije je prilično složen proces, u kojem uzimanje u obzir samo jednog elementa nije dovoljno.
Ima djece čiji se talenat brzo uočava a rezultati se relativno brzo poboljšavaju. Nasuprot njima, ima i takve djece
koja u početku ne pokazuju mnogo, odnosno, pokazuju izvjesne dispozicije, u početku se sporo razvijaju, ali
vremenom postižu vrlo visoka ostvarenja, koja često prevazilaze i očekivani rezultat kod “talentovanih” dječaka.
Iz toga proizilazi da se talent aktivira i razvija samo u procesa konkretne praktične aktivnosti, uz prisustvo
odgovarajućih urođenih (endogenih) sposobnosti i povoljnih stečenih (egzogenih) faktora, izrazitog interesa i
velike marljivosti.
Sve veći zahtjevi koje pred stručnjake postavlja savremeni nogomet u krajnosti iziskuje i njihovo bolje
organizovanje, a ti zahtjevi savremenog nogometa se ogledaju u slijedećem:
• Nestaje tip nogometaša specijaliste i igrači postaju univerzalci.
• Nogometna igra postaje fleksibilna i plastična, tj. veoma brzo se prepliću faze napada i obrane jer se igra
tzv. “totalni nogomet”.
• Kolektivna igra zahtjeva svjesnu pokretljivu i dinamičnu igru, igru bez lopte. Igra bez lopte traži ličnost
sa posebnim mentalnim sklopom i izraženim moralno - voljnim osobinama ličnosti i ekipe u cjelini. Pri
tome ne treba zanemariti i značaj kognitivnih i konativnih karakteristika igrača.
• Uvećani zahtjevi odnose se i na tjelesna svojstva i tehničko - taktičku pripremu do najvišeg nivoa.
• Novi status nogometaša diktira i poseban sportski način i režim života.
• Urbanizacija je oduzela slobodne površine (poljane, parkove) za slobodnu dječiju aktivnost, što je
prouzrokovalo usporen priliv mladih talenata, što je “uništilo” njihovu kreativnost i invenciju a sa tim i
ljepotu nogometne igre.
U nogometu selekcija postoji od kada postoji i nogometna igra, jer igra i takmičenje predstavljaju selekciju.
Svima je dobro poznato da i u dječijoj igri prvo dolazi do odabira pa onda započinje igra (što je najelementarniji
vid selekcije). Selekcija u nogometu je prošla put od od početne (prirodne) do složene (kompleksne). Kod
slobodne igre na poljanama, u parkovima, selekcija je imala prirodni karakter. Najstariji oblik selekcije javlja se
kao „čist slučaj”. Dugo je ovaj postupak selekcije bio zastupljen u nogometnoj praksi. Na ovaj je način veliki
broj nogometaša uveden u organizirani rad i kasnije su postigli vrhunsku nogornetnu praksu. „Planski slučaj”
nastao je iz prehodnog postupka selekcije s tim što sve nije prepušteno stihiji i slučaju. Veliki broj pasioniranih
nogometnih stručnjaka i lovaca na talente, tragao je za talentima na poljanama, u parkovima, gdje se odvijala
slobodna igra.
Posmatranje je nastavak postupka „slučaja” i manifestuje se na taj način što klubovi angažuju svoje aktiviste
sa zadatkom da posmatraju i odabiraju talentovane nogometaše. Ovi postupci zasnovani su na procjeni, od oka i
osjećaja, nose veliki procenat slučajnosti i ne možemo ga smatrati egzaktnim, ali se može primjenjivati kao jedan
od postupaka selekcije.

196

OSNOVNI ASPEKTI TRENAŽNE TEHNOLOGIJE MLAĐIH UZRASNIH KATEGORIJA U NOGOMETU
Visoki i najviši rezultati u nogometu mogu se postići pod uslovima programiranog trenažnog procesa sa
djecom koja su selekcionirana za nogomet. U sportski razvijenim zemljama u svijetu osnovu sportskog prestiža
čine dobro organizirane sportske škole u kojima se sa izabranim grupama potencijalnih vrhunskih nogometaša
provode vrlo rigorozni programi treninga sa ciljem da se kroz njih razviju potrebna znanja, sposobnosti i osobine
vrhunskih nogometaša. Komparativne prednosti sistema sportskog treninga djece u većini zemalja sastoje se u
dobro definiranom postupku selekcije potencijalnih vrhunskih nogometaša, velikom obimu trenažnog rada i
individualnim programima treninga već od desete godine. Sistem sportske pripreme djece, organizovanje i rad
sportskih (nogometnih) škola u Bosni i Hercegovini nalazi se u fazi formiranja. Nogometne škole kod nas moraju
biti temeljni oblik rada sa mladim nogometašima u koji treba uključiti djecu za koju se sa visokim stepenom
sigurnosti, uz pomoć objektivnih znanstvenih metoda, može prognozirati sportski razvoj u kasnijih fazama
sportskog usavršavanja.
Nogometne škole moraju postati mjesto koncentracije talenata koji će razvijati svoje očigledne potencijale
do najviših mogućih dostignuća uz pomoć visoko specijaliziranih stručnih kadrova i u potpuno riješenim
organizacijskim, materijalnim, ­finansijskim i tehničkim uslovima za provođenje i kontrolu trenažnog procesa.
Efikasnost priprema zavisi prije svega od toga da li je provedena selekcija adekvatnih pojedinaca, tj. onih koji
imaju sposobnosti i osobine za postizanje visokih natjecateljskih rezultata u nogometu. Eksperimentalnim putem
je utvrđeno da pojedinci koji su na temelju najviših rezultata u testiranju usmjereni u nogomet zadržavaju najviše
rezultate i u sljedećim fazama sportskog razvoja. Oni sa najvišim inicijalnim pokazateljima vrlo brzo i efikasno
se adaptiraju na zahtjeve tehnike, taktike i opterećenja u nogometu. Izbor djece utemeljen je na ispunjavanju
eksplicitno određenih psihosamatskih karakteristika i analizi sličnosti antropološkog profila djeteta sa onim
dimenzijama koje čine strukturu jednadžbe specifikacije sportske discipline, te na izračunavanju očekivanih
sportskih rezultata koje pojedinac može realno ostvariti u budućnosti. Izabrana djeca-sportaši sudjeluju u
rigoroznom i dugoročnom programu treninga u sportskoj školi ili sportskom klubu. Sistem izbora je u znatnoj
mjeri uvjetovan efikasnošću sistema usmjeravanja. On omogućuje pouzdanu dijetekciju treniranih pojedinaca,
tj. potencijalnih vrhunskih nogometaša.

Nogometne škole
Rijetko u velikim gradovima možemo vidjeti djecu koja igraju nogomet na ulici, u parku ili nekom drugom
slobodnom mjestu Danas je nogomet, zbog urbanizacije i savremenog načina života prenešen u klubove i škole
nogometa. Postepeno, vremenom se izgubio osnovni smisao koji je ispunjavao mnoge generacije, a to je spontana
igra i takmičenje sa vršnjacima.. Urbanizacija je oduzela slobodne površine za slobodnu dječiju aktivnost (igru),
što je prouzrokovalo umanjen i usporen priliv mladih talenata u nogometne klubove. U vremenu digitalizacije
i lagodnog života djeca se sve manje kreću, a sve više vremena provode ispred televizora i kompijutera sa
naglašenom tendencijom gubljenja volje za bilo kakvu sportsku aktivnost i igru. Sve je manje djece koja se bave
sportom uopšte, koja odlaze u škole nogometa u nogometnim klubovima. Sve ovo se odražava i na kvantitet i
na kvalitet djece koja dolaze u klubove. Razlozi pored već nabrojanih, sigurno leže i u načinima stručnog rada i
organizaciji aktivnosti sa mlađim uzrasnim kategorijama u tim klubovima.
Postavlja se pitanje šta djeca žele i očekuju od nogometnih škola? Djeca žele samo da se igraju, da se
igraju i još jednom, da se igraju, naravno nogometa, ali i drugih igara kao što je tenis, košarka, hokej u dvorani,
odbojka i puno više. Oni traže sreću i zadovoljstvo u igri i u druženju sa loptom i sa drugom djecom. U filogenezi
razvoja ljudske vrste i ontogenetskom razvoju jedinke od začeća do smrti duboko je ukorjenjeno kretanje. Djeca
hoće, moraju i imaju potrebu da se kreću. Kroz igru i kroz postavljene zadatke za kretanje ona stiču iskustva
sa pokretima, poboljšavaju svoj osjećaj, svoju pokretljivost i koordinaciju. U godinama djetinjstva pokazuje se
izražena potreba za inovacijama i zato se traži ponuda za igru i sport sa puno razlika. Osim toga djeca trebaju
imati puno prostora za eksperimentisanje i probu.
Pored navedenih razloga opadanje zainteresovanosti djece za nogomet leži i u rezultatski orjentisanoj
selekciji i trenigu mladih nogometaša u klubovima. Prilikom selekcije i odabira ekipa za takmičenje često biološki
nadmoćnija djeca (veća, snažnija, brža) neopravdano imaju prednost u datom trenutku u odnosu na djecu
koja su daleko veći talenti i koja imaju daleko veću perspektivu. Poznato je da između kalendarske (hronološke)
starosti i psihosomatskog razvoja ne postoji izrazito čvrsta veza, zbog čega se stepen tjelesnog razvoja (biološka
starost) ne mora podudarati sa hronološkim uzrastom (Malacko i Rađo, 2004; Skender, Pistotnik i Čolakhodžić,
2007). U mlađem uzrastu djeca žele da se igraju i da zadovolje svoje osnovne potrebe koje se prema Horstu
Weinu (2004) ogledaju u sljedećem:

197

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

1. Potreba za sigurnosti
Tokom obučavanja i treniranja djeca trebaju takvu atmosferu koja
daje sigurnosti i povjerenje. Nisu preporučljive česte promjene nijednog
obučavajućeg treninga, niti česte promjene trenera ili edukatora. Vraćanje
na igre i vježbe koje djeca već znaju (ili njihove varijacije) bit će dočekano
srdačno toliko dugo dok je sadržaj obuke povezan s nečim što oni već znaju.
Osim toga, treniranje bi trebalo da se događa u okolini koja je sigurna (na
primjer na igrališta bez kamenja i rupa), primjenjujući određene režime koji
garntuju sigurnost i izbjegavaju bilo koju opasnu situaciju po djete.
2. Potreba za novim iskustvima
Ništa se nemože potpuno razumjeti, sve dok se ono u praksi i ne
doživi i iskusi. Umjesto priče i objašnjenja, trener bi trebao učiti djecu da
sami rješe zadatak i donose odluke. Djeca trebaju sama otkriti šta i tko ih
okružuje i shodno tome da donose sami rješenja. Umjesto upućenosti, djeca
bi trebala dobiti stimulaciju s pojednostavljenim pravilima igre i višestranim
aktivnostima koje su unutar njihovih fizičkih i mentalnih kapaciteta. Učenje
na ovaj način će djeci pomoći da razviju njihovu (nogometnu) inteligenciju
korak po korak.
3. Potreba prepoznavanja njihovih napora
Djeca dobivaju veliku motivaciju kada vide da se isplate njihovi napori
u usvajanju vještina ili rješavanju problema. Kroz pohvalu oni dobijaju
još poticaja i pokušavaju rješiti teže probleme. Za djecu do 12 godina,
trener ili roditelj je poput ogledala u kojem djeca vide njihov kapacitet ili
nesposobnost. Odnosno, treneri i roditelji moraju učiti biti pozitivni, hvaliti
djecu često i kritične napomene davati minimalno.
4. Pokazivanje odgovornosti
Djeca preferiraju činiti stvari na vlastitu odgovornost bez previše
ovisnosti od odraslih i teže doseći nezavisnost što je brže moguće. Metode
vježbanja i ponašanje trenera bi trebalo uvažiti ovu potrebu, jer smo
se uvjerili da djeca često pronađu vlastita rješenja za probleme koji su
postavljeni. Trener bi samo trebao reagovati kada problem ne može biti
riješen. Postavljanje plastičnih markera, oznaka, modifikacija vježbe ili igre
i određeni zadaci bi trebali postati također zadatak djece. Djeca trebaju
pokazati odgovornost na taj način što bi se njima omogućilo da u treningu
predlažu kako učiniti to, gdje i s kim izvršiti određenu vještinu ili igru.
5. Potreba za igrom
Igra je od vitalnog interesa, nužna za zdravlje njihovog tijela i njihovog
uma. Kako djeca uče kroz igru, središnji dio svake obuke je praksa i
razumijevanje igre. Umjetnost treniranja je prilagoditi trening prema dječjoj
sposobnosti i kapacitetima na određenoj razini ali ne i obratno. Igrajući se
stimulirana je komunikacija s ostalima kao i donošenje odluka. Djeca traže
takmičenje. U toku takmičenja oni doživljavaju razne oblike ponašanja, koja
mogu biti u njihovom životu dragocjeno iskustvo.Oni žele da se mjere sa
svojim vršnjacima i da pobjede u takmičenju. Ali takmičenje treba da bude
puno varijacija i interesantno organizovano.
6. Potreba za druženje sa ostalima
Instinktivno djeca traže komunikaciju s ostalom djecom. Oni vole biti
povezani u grupi i identificirati se s grupom ili tim s ciljem postići zajedničke
ciljeve grupe. Djeca traže socijalni kontakt i rado žele stvarati prijateljstva.
Oni žele da se igraju zajedno sa drugom djecom, što je potreba, koja se ne
može uvijek kod kuće realizirati. Djeca žive u osobitim vezama i zato je uloga
dječiji trener važana, za njih i njihove emocije je on važan partner (idol) koji
predstavlja druge roditelje.

198

OSNOVNI ASPEKTI TRENAŽNE TEHNOLOGIJE MLAĐIH UZRASNIH KATEGORIJA U NOGOMETU

7. Potreba za napredovanjem
Prirodno dijete želi djelovati. Ono nema strpljenja čekati u redovima da
dođe red na njega. Pravila odraslih moraju biti modificirana omogućavajući
djeci učestvovanje i češće odigravanje. Igra s nekoliko igrača (2, 3 ili 4)
osigurava aktivno sudjelovanje.
8. Potreba življenja u sadašnjosti
Smisao vremena kod djece je potpuno različit u odnosu na odrasle
osobe. Djeca žive vrlo intenzivno sadašnjicu i bez opterećenja oko sutra ili
jučer koji se njima čine da su vrlo daleko. Općenito govoreći, nijedna prošlost
niti budućnost ne zanima djecu mnogo.
9. Potreba za raznovrsnost
Više raznovrsnosti, manje dosade i umora. Veća raznovrsnost stimuliše
i u osnovi održava pažnju na nivou za određeno vrijeme. Korištenjem često
metoda demonstracije i izlaganja, pažnja djece opada. Također je nužno
odstupati od stepena intenziteta vježbi i igara. Varijacija može također biti
kroz miješanje pojedinih s višestranom pripremom, kroz zamjenu sintetičke
sa analitičkom metodom ili od individualne obuke vršiti grupnu. Djeca
traže vansportske ponude za slobodno vrijeme. Zato izleti, planinarenje,
jednodnevni susreti, logorovanje i još puno više toga su sastavni dio današnje
ponude jednog dobrog sportskog kluba.
10. Potreba razumjevanja od odraslih
Djeci se čini da žive u različitom svijetu od odraslih osoba. Oni imaju
sasvim drukčije probleme od odraslih, uče na različit način i ne misle
logično kao stariji. Njihovim idejama, mislima ili zaključivanju nedostaje
koherentnost. Emocionalna ustrajnost ovisi u visokom stepenu od njihove
brzine biološkog rasta. Općenito djeca ne znaju da upotrebe racionalno
njihovu energiju i stoga se umore vrlo lako. Djeca se ponašaju na način kako
oni osjećaju.

Karakteristike rezultatski orjentisanog treniranja
Ukoliko se ne zadovolje potrebe i očekivanja djece neminovno je da djeca gube volju i rano odustaju. U
većini slučajeva zbog zasićenja, monotonije i zanemarivanja oni napuštaju nogomet i traže ispunjenje svojih
potreba u drugim sportovima ili drugim aktivnostima. Najveću grešku klubovi i škole nogometa čine ukoliko
svoju viziju trenažne tehnologije baziraju na rezultatu a ne na višestranom razvoju djece i na igri. Osnovne
karakteristike takvog rezultatski orjentisanog nogometa su:
• Igra za djecu zbog velike površine terena i velikog broja igrača nije pregledna
• Igra je djeci zbog velikih, dugih i napornih trčanja prezahtjevna
• Biološki slabija djeca imaju rijetko ili nikako kontakt sa loptom
• Nema zabave i zadovoljstva (nema igre, kretanja)
• Zbog rijetkih kontakata sa loptom napredak u usvajanju tehničkih elemenata je zanemariv
• Put prema golu je predugačak i nepregledan
• Rijetke su situacije za šanse i šut na gol (doživljaj uspjeha)
• Na golu normalnih dimenzija (7,32 m x 2,44 m ), djeca mlađih uzrasta nemaju šanse protiv visokih lopti

i lopti koje idu u ugao
Kao posljedica rezultatski orjentisanog načina treniranja mlađih uzrasnih kategorija u nogometu školama
imamo sljedeće stanje:
• Samo najbolji (trenutno najbolji) igraju
• Samo jaki (odrasliji) igraju
• Slabija djeca u tom trenutku (tehnički i biološki ) brzo gube volju za nogometom
• Manje uključena djeca u igri, traže novi sport, novu aktivnost, novu zabavu
• U treningu i igri atmosfera nije opuštena, vesela, postoji strah od greške i javljaju se stresne situacije i

mikro traume
199

TEHNOLOGIJA TRENINGA MLADIH NOGOMETAŠA – NAUKA I PRAKSA

• Komunikacija između djece, trenera i roditelja je slaba i napeta što je posljedica rezultata kao imperativa
• Odraslija, biološki i fizički snažnija djeca imaju prednost nad manjim, telentiranijim dječacima
• Djeca su prerano određena za određenu poziciju u igri (rana specijalizacija)
• Treneri opterećuju djecu sistemima igre kopiranih od seniora i slijepo ih sprovode
• Djeca su opterećena složenim šablonima igre i akcija
• Defanzivna taktika ima prednost (samo da se neprimi gol)
• Treneri zadovoljavaju svoje interese i potrebe a ne potrebe i interese djece
Veoma važnu ulogu ima i trener koji radi sa djecom jer djeca u ovom periodu grade posebne veze. Trener
je njima idol, primjer, stariji brat, prijatelj, otac i zato je važan za njih i njihove emocije Ovakav pristup i ovakvu
filozofiju rada sa djecom u nogometu treba promjeniti i nogometnu igru približiti djeci. Odrasle osobe, treneri,
koje žive i rade s djecom, bi trebale biti dobro pripremljene za mogućnost stimulisanja i vođenja djece u njihovoj
potrazi za svojom ličnosti i identitetom jer djeca imaju svoje potrebe.

Kako približiti nogomet djeci?
Postavlja se pitanje kako i na koji način možemo djeci približiti nogometnu igru i kako ona može biti
zabavnija i interesantnija? Odnosno, na koji način vratiti nogomet djeci i omasoviti nogometne škole, jer je
evidentno smanjenje broja djece u nogometnim školama. Organizovanje uzrasnih kategorijama po godištima,
atraktivniji i sadržajno ispunjeniji treninzi su početna osnova, kao i takmičenja sa manjim brojem igrača i na
manjim terenima. Djeca doživljavaju u potpunosti nogometnu igru u punom intezitetu samo ako svi učestvuju
u igri i ako su takmičenja tačno za njih određena. Od „bambinija„ do kadetskih selekcija trenažni proces treba
svesti na manje zahtjeve kroz:
• Preovladavanjem situacionog metoda treninga (metoda igre)
• Smanjenjenje broja igrača u igri (od 11x11 do 3x3, 4x4, 7x7)
• Smanjenje terena za igru i treniranje
• Pojednostavljenje pravila igre
• Uvođenje sadržaja iz drugih igara u trening (tenis, rukomet, košarka,..)
• U cilju boljeg i pravilnijeg psihomotornog razvoja djeteta obratiti pažnju na anatomsko - fiziološke

karakteristike određenih uzrasnih kategorija. Trening mora biti prilagođen individualnom razvoju.
• Posebno obratiti pažnju na senzibilne faze razvoja pojedinih motoričkih sposobnosti
• Trening treba da pruža djeci zadovoljstvo i sreću,
Kod situacionog metoda u treningu, malim nogometnim igricama i igrom na golove djeca igraju nogomet
onako kako to oni žele i kako to u ovom trenutku znaju i umiju. Situacije u igri za mlade igrače su lakše za
prepoznati, sva djeca su praktično u svim akcijama učesnici. Pomoć i saradnja suigrača kroz mali broj igrača u
ekipi je direktno isprovociran. Kroz male trkačke distance između golova i kroz češću i bržu završnicu djeca imaju
zadovoljstvo uspjeha i rezultata. Ovo je samo prvi korak u promjeni pristupa. Djeca su sada ponosna na sebe,
žele roditeljima i odraslima pokazati šta su naučili, svoje pozitivne pomake i sami sebe fasciniraju. Iz ovih razloga
rezultat, pobjeda i poraz ostaju u drugom planu i brzo se zaboravljaju. Doživljaj pobjede i poraza nikad nesmije da
bude mjerilo, važniji su zabava, igra, zadovoljstvo i prijateljstvo koje kroz igru djeca pronalaze. Napredak svakog
djeteta pojedinačno je važniji od rezultata ekipe. Na ovaj način svakom djetetu je data ista šansa i djeca nemaju
osjećaj zanemarenosti. Na ovaj način treniranja i ona manje talentirana djeca ostaju u trenažnom procesu i ne
mjenjaju sport i aktivnost. Jednostrano orijentisan nogomet u kojem je rezultat najvažniji, sa svojim normama ”
uspjeh pod svaku cijenu”, “rezultat i samo rezultat” ostat će samo igra odraslih.
Nogometna igra je djeci često složena i komplicirana iz razloga jer im je treneri tako predstavljaju na
treningu. U cilju približavanja i pojednostavljenja nogometne igre, sljedeći korak je pojednostavljenje pravila
igre za mlađe uzrasne kategorije. Ovo pojednostavljenje ima za cilj približavanje i vraćanje djece onoj izvornoj
aktivnosti, a to je igra. Pojednostavljenje pravila igre može se ogledati u sljedećem:
• Nema ofsajda
• Nema pravila povratne lopte za golmana
• Postoje samo direktni slobodni udarci sa distance od 8 metara
• Kazneni udraci ne postoje, samo u posebnim slučajevima grubog kršenja pravila
• Nema žutih i crvenih kartona, djeci treba objasniti gdje su napravili greške da ih više nebi ponavljala
• Broj izmjena je neograničen. Uvesti ponavljajuće (leteće) izmjene, igrači koji su ranije izašli iz igre mogu

ponovo ući u igru
• Aut (ubacivanja lopte rukama u igru) ne treba ispravljati kod nižih kategorija, a kod viših kategorija

usmeno uputiti i ponoviti bacanje
200