Besmrtnici - J.R.Ward

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 2 Garyju Edlinu, dr. vet.med., Koji mi je podario deset prekrasnih tjedana više S nekim koga sam voljela. Ako to nije anđeo, ne znam što jest.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 3 POGLAVLJE 1 onekad je novi par cipela sve što djevojci treba. Dok je demon Devina koračala predvorjem hotela Friedmont, izgledala je kao da se dobro osjeća, razbacivala se adutima i moćno njihala bokovima. Njene misli bile su usredotočene na prošlu noć. Cijelo tijelo, od pozamašnih grudi do stopala broja trideset i devet, uvukla je u usku crnu kožu. A da ne spominjemo feromone koji su isijavali iz nje. Da je uložila još imalo truda rušila bi zidove svojim jebozovnim stavom. Svi su je pratili pogledom. I muškarci i žene. Pa zašto i ne bi? Caldwell, New York, nije bio toliko udaljen od NYC-ja pa su mnogi poznati ljudi često dolazili tamo u posjet iz Velike Jabuke. Unatoč tome što je nisu poznavali iz filmova ni s televizije, spadala je u kategoriju svjetskih ljepotica. Bar u ovom odijelu od kože. Ali vratimo se na cipele. Kretala se prema okretnim vratima, prelazila preko duge, glatke mramorne površine kada joj je pogled zastao na štiklama... Ukočila se od tog prizora. Unutar kutije od pleksiglasa, čuvane kao da su dragulji, stajao je par zlatnih Louboutinsica obasjan reflektorom. Cijela vanjska površina bila je prekrivena tisućama sitnih kristala Swarovski i time davala privid tekućeg stanja. A stil? Potpetice su bile tanke poput žileta i toliko visoke da bi u njima skoro morala stajati na prstima. Prostor namijenjen prstima bio je jako malen kako bi se naglasio rist. Platforma je bila vješto sakrivena i pružala je potporu tabanima. Šlag na kraju je, kao i obično, bila donja strana obojena u tamnocrveno. Bila je to ljubav na prvi pogled. »Gospođice, želite li ih probati?« Nije ni pogledala čovjeka koji se pojavio pored nje. Opsesivno-kompulzivni poremećaj bila je bolest koja ju je u potpunosti zarobila i sada je ponovno izišla na površinu i ujedala je za srce. Iako je u svom ormaru imala skoro tisuću pari cipela, na samu pomisao da iz nekog razloga ne može imati baš ove, da će je netko ili nešto spriječiti da ih posjeduje, gubila je dah, dlanovi su joj se znojili, a krv je počela ubrzano teći njenim venama. »Gospođice?« P

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 4 »Da«, uzdahnula je. »Broj trideset i devet.« »Pođite za mnom.« Slijedila ga je poput ovčice, ali je ipak pogledala preko ramena da provjeri jesu li cipele još uvijek ondje gdje ih je prije nekoliko sekunda vidjela. Ako se i dogodi ono najgore, uvijek ih može ukrasti... U podsvijesti je čula Nellyn glas kako je upozorava. Posljednjih godinu dana odlazila je na psihoterapiju ne bi li se riješila ovakvih ispada. Za boga miloga, smiri se Devina. To su samo cipele. Samo... One neće riješiti tvoj problem s Jimom. Sada se osjećala kao da će povratiti. Jebemu, što je ono trebala reći sama sebi? Pokušavala se prisjetiti kombinacije riječi koje bi je trebale izvući iz ovog stanja i dovesti do toga da razumno sagleda situaciju. No, u njenoj glavi vladao je nered i podaci koje je tražila bili su nedostupni. Jedino što je odzvanjalo bilo je: Uzmi ih. Zadrži ih. Nosi ih ponosno. Uzmi ih. Zadrži ih. Nosi ih ponosno... Uzmi ih. Zadrži ih. Nosi ih ponosno... Kvragu, ovo je bio velik korak unatrag. Zahvaljujući toj u potpunosti oblikovanoj ženi pozamašne stražnjice koja je već prošla kroz menopauzu i čija je diploma doktora psihologije visjela na zidu, Devina je postigla napredak kada je u pitanju rješavanje poremećaja koji je imala. I, da, bila je svjesna zašto se ovo događa. Bilo je jednostavnije misliti o cipelama. Trgovina se nalazila skoro u dnu predvorja i dok je prolazila pored svih onih izloga hodajući po mramoru, zrak obogaćen mirisima nije umanjivao njezinu bol. Jedino što je moglo pomoći bilo je... »Jeste li rekli broj trideset i devet?« upitao je prodavač. Devina ga je prostrijelila pogledom. Gospodin Ne Mogu Se Sjetiti Vašeg Broja Cipela nosio je lijepo odijelo i svilenu kravatu, a njegova polusijeda kosa bila je zalizana prema potiljku otkrivajući čelo zategnuto botoksom. Parfem mu je bio jači od profinjenog mirisa trgovine i dok je prevrtao rupčić u ruci, vidjela je da su mu nokti uglađeni do savršenstva. Bio je toliko uglađen da bi ga bila ubila. Ali, kako bi onda došla do cipela? »Trideset i devet«, rekla je oštro. »Moj broj je trideset i devet.« »U redu, gospođice. Jeste li možda zainteresirani za mimozu?« Ne, želim svoje jebene cipele. »Ne, hvala.« »U redu.« Kada je ostala sama, počela je nestrpljivo hodati po lažnom tepihu Aubusson. Razgledavala je druge profinjene stvarčice koje su bile na prodaju. Bilo je tu još

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 5 cipela, ali ni za jednima nije žudjela. Torbica Judith Laiber. Jakna Akris. Pletena odjeća marke St. John. Haljine Armani. Ugledala je svoj odraz u jednom od brojnih ogledala i pogledala si stražnjicu... misli su joj se ponovno vratile na prošlu noć. Njena jedina prava ljubav ju je izjebala do besvijesti. Proveli su zajedno gotovo devet sati epskog seksa, baš kako je i htjela. A činjenica da ga je zbog toga mrzila za vrijeme cijelog čina? Za nju je to bio šlag na torti. Jim Heron bio je vraški dobar ljubavnik. Nažalost, to nije bila jedina njegova osobina... i upravo je u tome bio problem. Bio je varalica. Bio je lažljivac. I nije razumio pojam monogamije. Čak ni nakon te predivne noći? Vratio se kući drugoj. O, Bože, a tek pomisao da joj je djevica Sissy konkurencija? Sada su je sva ta sranja tjerala da kupi sve u trgovini. Čak i stvari koje joj ne pristaju. Kada je počela zbrajati trošak, predmet po predmet, zaustavila se i pokušala utišati svoju bolest prisjećajući se da je već dobila dvije od tri bitke protiv ljudske prirode — što kada bi pobijedila još jednom s ovom dušom? Po svim pravilima koje je Stvoritelj postavio ona bi imala sve. Ne samo što je mogla zadržati svoju dragocjenu kolekciju i svoju djecu u Paklu, nego je dobila i vlast nad zemaljskim svijetom kao i nad Rajem. Za nekog kao što je ona to je bilo ostvarenje nemogućeg sna, kao da netko osvoji jackpot kada su mu šanse jedan naprama stotine bilijuna. Želite pričati o kolekciji cipela? Ona je mogla zarobiti Manola, Stuie, Christiana — i natjerati ih da zauvijek samo za nju proizvode cipele. Još bolje bi bilo kada bi mogla zarobiti Jima... »Gospođice, iskreno se ispričavam.« Devina se okrenula. Gospodin Manikura vratio se iz stražnje prostorije... ali sa sobom nije nosio kutiju. »Molim?« »Imamo samo broj trideset i osam. Mogu naručiti —« Čovjek je pročistio grlo. Dvaput. Otvorio je usta ne bi li pokušao udahnuti. Nježne ruke je približio pažljivo zavezanoj kravati. Svako oko mu je krenulo u svom smjeru. »Što ste htjeli reći?« Devina je razvlačila riječi. Čudan zvuk je izašao iz njega dok je pokušavao ostati pribran iako nije uspijevao uhvatiti zraka. Kvragu, ako ga ubije kako će sama pronaći cipele u skladištu? Devina je popustila nevidljivi stisak. »Donesite mi taj broj trideset i osam.« Prodavač je duboko udahnuo, zabacio ruku i uhvatio se za izlog Judith Leiber te srušio nekoliko stvarčica sa svog mjesta. »Odmah«, rekla je drsko i mrko ga pogledala.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 6 Prodavač je teturao dok je koračao po tepihu. Čim je nestao iza svilene zavjese, začulo se kašljanje i dahtanje koje je sličilo astmatičaru u plasteniku. Nije brojila, ali nakon dvije minute i trideset i devet sekundi vratio se s kutijom bež boje. Nije čula nijednu riječ koju je rekao dok se približavao, njen pogled je bio usredotočen na kutiju u njegovim rukama. Nešto ju je tjeralo da mu ih samo uzme iz ruku i pobjegne, ali htjela ih je vidjeti na nogama unatoč tome što nisu bile prikladan dodatak odjeći koju je imala na sebi. Iako, kad čovjek bolje razmisli, kristali Swarovski i crna koža su klasika. Devina je krenula prema stolicama prekrivenim damastom i brzo skinula svoje crne cipele Gucci. »Dajte mi ih odmah.« Kutija joj je dostavljena na zapovijed. Ruke su joj se tresle kada ju je otvorila i uzdahnula. Par crvenih vrećica s potpisom Loubountin bio je prizor za pamćenje. Ruke su joj se i dalje tresle dok je vadila jednu od njih i odvezivala vrpcu na vrećici. I zatim... oh, koja ljepota. Blistanje kristala nadmašilo je sve male torbice koje je ranije vidjela. Izgledale su ljepše nego one koje je vidjela u izlogu. A boja kože bila je bjelačka. Boja Jimove kože. Zatvorila je oči u nadi i u sebi se molila da prodavač ništa ne kaže... Ako prokomentira kako su joj stopala prevelika, to će ga stajati glave. I to ne figurativno. Pažljivo je izvadila i drugu cipelu iz vrećice te ih stavila jednu pored druge na pod. U potpunosti je opustila stopala dok ih je smještala u to remek-djelo. Njene kosti i koža savršeno su se stopile s cipelom kao da su stvorene za nju. Osjećala je samo ugodu. Prodavač je izgledao donekle iznenađeno kada je ustala i sasvim ležerno prošetala, ali, naravno, nije se bunio. Mogao je biti sretan. Uz to, cijena tih Loubousica je vjerojatno oko pet tisuća dolara, a on najvjerojatnije radi na proviziju. Devina se smiješila dok je gledala u svoja stopala. Odjednom je osjetila veliko olakšanje koje je odagnalo tjeskobu koju je uzrokovao Jim i ona prokleta Sissy. Tad su joj zabljesnule iskre izvana i iznutra, kao da je u isto vrijeme doživjela snažan orgazam, pojela najbolji komad hrane i sjela u najbolji jacuzzi na svijetu. Ovo su najsavršenije cipele na cijelom svijetu i sada su bile njene, nisu pripadale nikome drugome, sada ih može odnijeti u svoj ormar... U podsvijesti je ponovno čula onaj glas koji ju je upozoravao da je posrnula. Ali, zajebi to. Štikle su bile nevjerojatne i nije mogla dočekati da je Jim vidi u njima. Po mogućnosti dok joj je ostatak tijela nag. Da, ove će sačuvati za njegove oči. Skinula ih je, vratila u kutiju na isti način na koji ih je dobila i dvaput provjerila je li unutra i mala crvena vrećica u kojoj su rezervne potpetice. Pogledala je prodavača — koji je u tom trenutku diskretno udisao dozu lijeka iz inhalatora.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 7 »Stävite ih na moj račun«, rekla je pobjedničkim tonom. »Odsjela sam u penthouseu.« Kada se tvoj muškarac vrati kući drugoj ženi, terapija kupovinom je jedino rješenje.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 8 POGLAVLJE 2 ok je stajala iznad plavo-bijele zdjele, Sissy Barten je toliko jako udarila jajetom o rub da bi bilo bolje za reći da se ljuska pretvorila u prah nego da se smrskala. »A daaaj.« Okrenula se prema sudoperu, pustila vodu i oprala ruku. Tresla se. Zapravo, cijelo tijelo joj se treslo kao da je na rubu živaca da sve dovede u isto stanje kao to jaje. Kada je otvorila slavinu, stara velika kuća je postala pretiha te je, trgnuvši se, pogledala preko ramena. Kosa je zapeckala na vratu kao da je upozorava, upozorava na... što? Nisu se čuli koraci, niti vrištanje, nitko je nije proganjao s nožem ili pištoljem. Sjajno. Izgleda da i besmrtnici mogu izgubiti razum. Nije li to budućnost kojoj se treba radovati. Ne možeš se ubiti kada si već mrtav. »Kvragu«, prošaptala je. Obrisala je ruke, zgrabila zdjelu i proprala je vodom. Zatim se ponovno vratila kartonu jaja i... Odjednom je zastala. Nije htjela samoj sebi pripremati kajganu. Zaželjela je da ne mora biti zatočena u ovoj kući. Nije željela biti mrtva i odvojena od svoje obitelji... I kada već razmišlja? Stvarno, u potpunosti i najiskrenije je htjela da joj se pred očima prestane pojavljivati slika polugolog Jima Herona. Taj prizor kako izlazi iz kupaonice u sitnim noćnim satima, oko struka ručnik, a na licu izraz istrošenosti urezao joj se u sjećanje. Mogla ga je predočiti do detalja, široka ramena, napete mišiće abdomena, vrške kostiju zdjelice i malenu liniju dlačica ispod pupka. No, ono što se uistinu isticalo bile su svježe ogrebotine na njegovoj glatkoj koži. Imao je tri kompleta i samo ih je jedna stvar mogla uzrokovati... Iznenada se počela još jače tresti. Pokušavala se smiriti pucajući zglobove prstiju. U redu, ovo je stvarno smiješno. Čovjek bi rekao da je, s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi, neće mučiti razmišljanja o nekom muškarcu. Ipak je žrtvena djevica koju su od Pakla spasila dva pala anđela koja ratuju s pravim demonom. D

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 9 No, stvarnost joj se izgubila iz vida prije nekoliko tjedana, tako da se ničemu nije uistinu mogla čuditi... Lutala je unaokolo. Nikog nije bilo. Opet. U kući i u neurednom dvorištu nije bilo žive duše. Adrian, drugi pali anđeo, otišao je prileći na tavan gdje se nalazila njegova soba. A Jim? Jim je bio na drugom katu, odmarajući se od sinoćnjeg turbulentnog seksa. »Kvragu...« Naslonila se rukama na obje strane zdjele i spustila glavu između ramena. Unatoč rastućoj paranoji, njen strah nije bio odgovoran za njene promjene raspoloženja. Nagon za ubijanjem jest. Ali još nešto ju je jednako toliko uznemiravalo. Njen nagi spasitelj zamotan u ručnik te je ogrebotine zadobio od noktiju neke žene. I njegove usne su bile natečene, ne od udarca u borbi, nego od ljubljenja s nekim. Dugotrajnog. A tek njegov posramljeni izraz lica? To je sve zasigurno bila posljedica seksa koji je trajao satima, umjesto da je obavljao svoj posao. To je bio razlog njena bijesa. Anđeli kojima je zadatak bio osigurati da dobro pobijedi zlo? U ovakvoj bitci? Općenito govoreći, trebali bi stalno biti na oprezu, a ne smucati se s nekom droljom satima. O Bože, možda je zapravo sasvim dobra žena. Žena koja možda u isto vrijeme dobro kuha i vična je u oralnom seksu. Što je više razmišljala o tome, to se više ljutila. Zar on ima djevojku? Pa, očito... iako je taj zaključak možda naivan. Imaju li muškarci djevojke? Studenti imaju, ali... Jim je daleko od toga... Pogledala je preko ramena treći put. Ali ne, Jim nije ušao kroz vrata. Nitko nije. Što ona zna, možda je do sada već izašao popiti kavu sa svojom. .. »Zaustavi se. Jednostavno... prestani.« Kada joj je razina bijesa porasla za još jednu stepenicu, odjednom joj se učinilo kao da je prošla cijela vječnost od kada je kao studentica uzela mamin auto i odvezla se u bistro Hannaford ne bi li pojela sladoled. .. Da su prošla desetljeća od kada joj je tamo pristupio... Tog dijela se nije mogla sjetiti. Nije mogla predočiti koji je slijed događaja doveo do pogibije, ali sjećala se svega što je uslijedilo nakon: viskozni zidovi Pakla, prokleti mučenici koji su se previjali oko nje, te njena bol koja ju je postarala. Jim Heron se također tamo našao... na neko vrijeme. A Sissy je vidjela što mu je demon napravio. Vidjela je kako mali strašni pomagači. .. rade grozne stvari njegovu tijelu. »Sranje.« Kada se sve uzme u obzir, trebala bi ga razumjeti, zar ne? I on je žrtva u cijeloj ovoj priči, zar ne? Pa ako se u cijelom ovom groznom ratu čovjek želi malo opustiti,

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 10 izgubiti se u nekom, odmoriti se od ovog pritiska i strave... zar je na njoj da se miješa? Taj čovjek ju je izvukao iz Pakla, i zbog toga bila mu je dužnica. Ali to joj nije davalo za pravo da se ljuti i bijesni zbog toga što se zadovoljava i provodi vrijeme s nekim drugim. No istini na volju, ulog je bio velik. Ako izgubi, njeni roditelji, sestra, njeni prijatelji... ona, Jim i Adrian, otići će onamo odakle je ona nedavno došla. E, to je već bila stravična pomisao. Bila je ondje samo nekoliko tjedana, ali se osjećala kao da su prošla stoljeća; toliko je i ostarjela. Ako bude osuđena na to cijelu vječnost? Nije mogla ni zamisliti. Vraćajući je u javu, odlučila je još jednom pokušati napraviti kajganu. I, zamislite, drugo jaje je puklo na krivom mjestu te se pola ljuske našlo u zdjeli. Sada se morala vratiti do sudopera i ponovno oprati ruke. Ugasila je slavinu i zagledala se kroz prozor. Dvorište je bilo uistinu ružno, kada bi se taj prizor prenio na muškarca, tu bi stajao lik koji se nije obrijao tjednima, a svaka dlaka bi vodila svoju politiku. Iako je proljeće već zauzelo sve svoje karakteristike u Caldwell, New Yorku i pupoljci su izvirili na vršcima grana, prekrivač zelenog lišća kvario je sliku. U svom prošlom životu sada bi se radovala ljetu... Iako se sve svodilo na dijeljenje apartmana s nekim neznancima u selu Lake George i posluživanje sladoleda u slastičarni Martha’s na dva mjeseca. Ali, dobro jutro, ljeto je super. To je prilika za nošenje kratkih hlača i druženje s prijateljima iz srednje škole, a možda, samo možda... za upoznati nekog. Umjesto toga, nalazila se ovdje. Besmrtnik bez života... »Praviš li kajganu...« Sissy se toliko naglo okrenula da je bokom udarila o radni stol. Njena jedina pomisao je bila, Gdje je najbliži nož? Ali izgleda da joj ipak neće trebati oružje. Adrian, Jimov prijatelj, stajao je na vratima ulazeći iz hodnika. Smirila se čim ga je ugledala. Taj tip, pali anđeo, ili kako god, bio je visok preko sto i osamdeset centimetara i unatoč problemima koje je imao s nogom, bio je dobro građen i jak. Imao je onaj markantan izgled vojnika, jaku čeljust i pogled kojim je pratio sve, iako mu je piercing umanjivao autoritativan izgled. Kao i činjenica da je bio slijep na jedno oko, pa mu je jedna zjenica postala mliječno bijela od neke ozljede. Namrštio se. »Jesi dobro?« Pa i ne baš. Pratila ju je srdžba i strah... oboje bez ikakvog pravog razloga. »Da, baš sam htjela pripremiti doručak.« Kao da to nije već sam primijetio?

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 11 Adrian je krenuo prema kvadratnom stolu u središtu kuhinje i kada je sjeo, tijelo mu se opustilo kao vreća kostiju, elegantno i lagano. No, to nije značilo da je on bio lagan. »Što se događa?« zahtijevao je. M’da. S obzirom na ono što je znala o njemu, takvo ponašanje je bilo karakteristično za njega: ravno u srž, bez okolišanja. »Želiš li četiri jaja?« okrenula se od njega. »Ili tri.« »Razgovaraj sa mnom.« Još jednom je uzdahnula i zamislila da je naslonio teške ruke na stol. Ili prekrižio noge. »Pa što, ionako smo jedini budni.« »Pretpostavljam da je sinoć bila teška noć za Jima.« »Rekao ti je za gubitak?« »Da.« Bravo, Jim. Odlično. Nadam se da su orgazmi bili vrijedni toga. »Dakle, koliko jaja želiš?« »Sedam.« Pogledala je prema onima koji su ostali u kartonu. »Mogu ti ponuditi četiri. Razbila sam dva i ja želim pojesti dva.« »Dogovoreno.« A Jim može sam sebi nešto pripremiti. Ili pitati djevojku da mu napravi doručak... »Djevojku?« Adrian je upitao. »Nisam to rekla.« »M’da, jesi.« Zabacila je ruke i okrenula se da ga pogleda u lice. »Gledaj, ne čudi me što Jim gubi. Prezauzet je provodeći vrijeme s nekom ženom da bi obraćao pozornost na ono što radi.« Adrian je samo zurio u nju. »Moram te pitati odakle ti sada to.« »Recimo da sam ga sinoć vidjela kada se vratio kući u četiri sata ujutro.« Adrian je tiho opsovao... ali nije napravio ništa više od toga. Sissy je odmahnula glavom. »Dakle, znaš za njegovu djevojku, ili prijateljicu za ševu, ili što god da ona jest. Znaš što je radio prošle noći.« »Gledaj, komplicirano je.« »To je status na Facebook stranici, a ne izgovor za ševu dok bi trebao obavljati svoj posao. Pogotovo kada su u pitanju biblijski ulozi s kojima se igra.« Nakon što je to rekla, stala je razbijati jedno po jedno jaje. Uspjela ih je sva otvoriti bez greške te je ulila malo mlijeka. Srčano ih je promiješala dok se tava zagrijavala i maslac topio. »Moja mama mi je uvijek govorila da čekam«, promrmljala je. »Na što?«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 12 U redu, ili mora začepiti gubicu ili se njemu trebao pogoršati sluh. Baš će ona sada s muškarcem pričati o seksu? Ali kada bolje razmisli, to bi bio samo kratak razgovor, bar s njene strane. Sissy je kratko pogledala njegovo veliko, snažno tijelo... i zaključila da ta tema vjerojatno ne bi tako brzo s njim završila. »Dok se maslac ne otopi u potpunosti. Prije nego što staviš jaja.« Ironično, baš njeno djevičanstvo je bilo razlog zašto ju je demon uzeo, upravo ono što je pokrenulo lavinu događaja koji su je doveli ovamo, s jedne strane samo nekoliko kilometara udaljenu od obitelji, a s druge je ta udaljenost bila toliko velika da bi bilo svejedno da se nalazi na drugom planetu. »Nešto gori.« »Kvragu!« Sissy je požurila k zadimljenoj tavi i podigla je golim dlanom te se opekla. »Jebemu sve!« Ni od kud, pojavio se bijes toliko snažan da je htjela razbiti nešto. Štednjak. Kuhinju. Cijelu kuću. Zaslijepljena gnjevom, htjela je proliti gorivo svugdje po središtu drvene kuće i zaželjela da sve zasja u plamenu. Htjela je stajati toliko blizu požaru da joj se pore skupe, a trepavice uviju. Možda, i samo možda, htjela je da Jim puzeći traži put ka sigurnom. Ali ruke su se naslonile na njena ramena. »Sissy.« Samo joj je još sad trebao roditeljski razgovor. »Ne treba mi...« »Jim nije tvoj problem. Čuješ li me?« Trznula se i odgurnula ga. »Tebi ne smeta što je rastrojen?« Adrian je zurio u nju, a kroz desno oko zasigurno nije vidio ništa. »Ooo, smeta. Vjeruj mi.« »Pa poduzmi onda nešto po tom pitanju! Razgovaraj s njim ili nešto... bliski ste, zar ne? Reci mu da prestane... raditi to što radi. Možda, ako se usredotoči, počne pobjeđivati.« Kada nije dobila nikakvu povratnu informaciju, počela je psovati. »Tebe nije briga što će se dogoditi? Tvoj najbolji prijatelj je gore na tavanu mrtav zato što...« Adrian je pripio svoje lice tik uz njezino. »Da si se odmah zaustavila.« Ton njegova glasa ju je utišao. »Ti i ja?« rekao je. »Slažemo se. Dobri smo si. Ali to ne znači da zato smiješ govoriti o stvarima o kojima nemaš pojma. Imaš problema s Jimom? Shvaćam te više nego što možeš zamisliti. Nije ti drago što mu je pamet pomutila neka djevojka? Stani u red. Brineš se što će se dogoditi u budućnosti? Dobro jutro i tebi. Ali pazi što govoriš u vezi s Eddiejem, jer to se dogodilo puno prije tebe i ne tiče te se.« Iz nekog je razloga još više naljutilo to što se djelomično složio s njom. »Moram otići odavde. Moram... Moram malo izaći na zrak. Sam si napravi jaja... Možeš pojesti moj dio.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 13 U svom pravom životu Sissy nikada nije bila agresivna i nagla. Ona je bila dobra djevojka koja je imala prijateljice, a ne dečke. Uvijek je bila dežurni vozač i ni oko čega nije dizala veliku frku. Ali smrt ju je potpuno promijenila. Žustro je odšetala do vrata, rastvorila ih kao da će ih iščupati iz okvira i nastavila put u jednakom tempu. Kada ih je nogom zatvorila i zalupila, shvatila je da nema kamo poći. No, taj problem se riješio u sekundi kada je krajičkom oka ugledala bljesak metala. Harleyji su bili parkirani u staroj garaži koja je bila odvojena od kuće i krenula je prema jednom od njih kojim se koristila ranije. Ključ je bio u bravi... što bi inače bilo glupo, ali ovaj kvart je bio dobar. Uz to, o Adrianu i Jimu se moglo svašta reći, ali oni su definitivno bili muškarci koji su mogli vratiti motor čak i kada bi ga netko ukrao. I to bez poziva policiji. Zabacila je nogu preko sjedala, okrenula ključ, nagnula motor kako bi mogla podignuti nogar... nekoliko sekunda kasnije zavrnula je gas i motor je zagrmio niz ulicu, prošao pored kuće... gume su zaškripale i motor je nestao. Bez kacige na glavi, vjetar je zujao njenim ušima pomiješan sa zvukom motora. Njena majica nije je štitila od jutarnje hladnoće, a pogotovo ne ovako na motoru. Ali ionako je već mrtva. Tako da se nije morala brinuti da će dobiti upalu pluća ili nešto slično. Uostalom, koga uopće briga? Jim Haron se probudio kao da ga je netko ispalio iz topa, zgrabio svoj pištolj kalibra četrdeset, i uspravio se, spreman da povuče okidač. Nije bilo meta na vidiku. Samo izblijedjeli cvjetni zidni zapeti, krevet u kojem je ležao i dvije hrpe odjeće na tlu u kutu prostorije, jedna čista, a druga prljava. Na trenutak, vrijeme se zaplelo, više nije bilo linearno, već sjebani nered koji se poput vrtuljka kretao oko sadašnjosti. Tražio je uljeza? Vojnika koji se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme? Ubojicu koji ga je došao uništiti? Ili je ovo jutro iz nekog drugog poglavlja njegova života? Jesu li ga slijedile male demonske sluge, takozvani minioni? Ili možda Devina, glavom i bradom? Ili je možda zauzela drugi oblik, oblik... Grmljavina paljenja Harleyjeva motora ga je prenula i okrenuo je glavu prema prozoru. Ustao je na noge i pojurio da rastvori tanašne zavjese. Dolje je ugledao Sissy Barten na Eddiejevu motoru, zavrnula gas i motor je prozborio. Brzo i efikasno, podigla je nogar i krenula niz ulicu. Kosa joj je vijorila na vjetru, a pratilo ju je proljetno sunce.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 14 Poriv mu je govorio da ide za njom, ili na jednom od Harleya ili da se pretvori u duha i putuje vjetrom. Pokleknuo je porivu, navukao hlače i Hanes majicu. Baš je obuvao čizme kada je zastao. I pred očima zamislio neprijatelja. Devina je bila nezamislivo zgodna brineta visoka sto i osamdeset centimetara... barem kada bi se obukla u tu predivnu kožu. A ispod te laži? Bila bi privlačna kada bi joj konkurencija bili likovi iz serije Živi mrtvaci. Kako god izgledala, imala je vid koji bi se jedino mogao usporediti s laserom, osmijeh kobre i seksualni apetit studenta prve godine. U posljednjoj rundi ove bitke, proveo je toliko vremena brinući se o Sissy da je napravio pogrešnu odluku o jednoj duši. I tako je izgubio nakon slijeda pobjeda. Nije si to mogao ponovno priuštiti. Stvoritelj je postavio sukob s poprilično jasnim parametrima: sedam duša, sedam prilika da Jim utječe na nekog tko se nalazi na raskršću života. A ako osoba o kojoj se u tom trenutku radi izabere razboriti put? Anđeli su pobijedili. Ako ne, jedan bod za Devinu. Pobjednik dobiva sve duše, žive i mrtve, te vlast nad Rajem i Paklom. Za gubitnika je to kraj priče. Poprilično jasno, zar ne? Kurac. U stvarnosti, ovaj rat ne prati čista i uredna pravila. Najveće sranje od svega je što ga je Devina pogodila ondje gdje je bio najslabiji. Ona se uopće nije trebala pojaviti na ratištu. Zapravo, njoj nije bilo dopušteno da ima ikakav kontakt s dušama... ali kada je tvoj suparnik lažljivac do srži svoje mračne duše? Ništa nije bilo sigurno. Od početka bitke, odbijala je igrati po pravilima... To je sasvim jednostavno kada nemaš nikakvog morala, a izraz »poštena igra« ne postoji u tvom rječniku. Sranje... Sissy. Jim je protrljao lice i osjetio kao da ga omče vuku u dva različita smjera. Kao vojnik za tajne operacije američke vlade, nije baš bio naj-nježnija osoba na svijetu. No, čim ju je pronašao kako visi glavom prema dolje iznad kade demona kako bi mogla služiti kao nova koža Devininu odrazu, bio je vezan za nju. Iskreno, ona je bila razlog zbog kojeg je bio na rubu da izgubi cijeli prokleti rat. Zamijenio je jednu od svojih pobjeda kako bi nju izvukao iz Pakla. A onda je bio prezaokupljen brigom o tome da ne izgubi razum na tom prijelazu da je izgubio posljednju bitku. Da nije bilo Sissy Barten, sada bi vodio za dva boda više i na putu prema sretnom završetku. Umjesto toga, sada je samo trebao napraviti još jednu grešku da Devina postane vladarka... A za ono što bi uslijedilo nakon toga sudnji dan bi bio reklama za luksuzno putovanje. Razmišljao je o svojoj preminuloj majci, gore u Dvoru duša, kako provodi vječnost kakvu zaslužuje s ostalim pravednicima. Ako ovo zajebe? Voila! Mama, ja se ispričavam, moraš spakirati kofere i preseliti se južno. Mnogo, mnogo južnije. I to sve zato što mi je pamet pomutila plava kosa i plave oči.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 15 Ali, ipak, htio je poći za Sissy. Samo da bude siguran... Niotkud, pred njim se pojavio njen lik, zamislio je kako ustaje da sjedne na njegov krevet, na sebi je imala samo bijelu majicu. Raširenih očiju, zurila je u njega. Glas joj je bio nježan, ali čvrst. Poljubi me i otići ću. To je jedino što ću te ikada pitati... Borio se protiv zavodničke prirode tog prizora i lagao je sam sebi, mozak mu je govorio da će sve ostati na poljupcu, ali njegova erekcija govorila je suprotno. Jasno kao dan, vidio je sebe kako se naginje da je poljubi, kako njene usne žude za njim... Sve se odjednom zaustavilo kada je začuo Sissyn glas u hodniku, izgovorila je njegovo ime. U tom trenutku, pred njegovim licem laž na koju je nasjeo pretvorila se u Devinu, zamijenivši iluziju koja je sekundu ranije bila toliko stvarna. Njene crne oči su zasjale, a osmijeh ogledao čisto zlo. Kučka je nestala iz prostorije u tren oka: Ne možeš kriviti djevojku što je pokušala. Kada smo već kod raskrižja. On se upravo sada nalazio na jednom od njih. Ili će ponovno potrčati za Sissy... ili će se usredotočiti i odraditi svoj posao. Jim je navukao čizme i krenuo prema vratima. Nikada ranije nije imao problema s neodlučnošću... Nikada nije ni trenutka razmišljao o sljedećem koraku. A sada, kada je ušao u kuhinju i vidio svog kompanjona kako razbija jaje ponad zdjele na radnom stolu, uistinu nije znao što napraviti. Adrian je podigao ruku prema njemu kako bi zaustavio bilo kakva pitanja, »Ne, ne znam kamo je otišla.« »U redu je.« Ad je skupio oči. »Da pogodim... ići ćeš za njom.« Jim je osjetio kao da ga nešto vuče k tim prokletim vratima. Sama pomisao da se Sissy nalazi negdje u svijetu sama, povrijeđena i zbunjena... bila je dovoljna da proizvede ritam stampeda srcem. Stisnuo je ruke u šake i okrenuo se stolu. Prišao mu je. I sjeo. »Moramo razgovarati.« Adrian je pogledao prema nebu kao da traži snage. »Bi li ti smetalo da prvo doručkujem? Mrzim čuti loše vijesti na prazan želudac.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 16 POGLAVLJE 3 njev je žestinom prolazio Sissynim venama dok je jurila ulicama predgrađa Caldwella, naginjala Harley pri lijevim i desnim skretanjima, prohujala kroz znak stop i raskrižje, prošla pored bolnice, nekih trgovačkih centara, škole... Ništa nije uistinu primijetila. Ni terenca kojem je presjekla put, ni auto za dostavu u kojeg se zamalo zabila, ni pješake koji su skakali da je izbjegnu, ni crnu mačku koja joj je prešla preko puta. Jedino o čemu je mogla razmišljati bio je plamen... Onaj koji je uzrokovala nekoliko dana ranije u predvorju kuće. Crveni, narančasti, žuti jezičci provirivali su iz kamina. Pomagala im je prašnjava plahta koju je skinula s namještaja i bacila u vatru. Toplina na njenu licu uvijala joj je obrve i trepavice, pore su je pekle, a iskre mutile vid. Htjela je još više, više, više... Jim ju je zaustavio prije nego što se u potpunosti izmakla kontroli. .. Krajičkom oka, uočila je oblik, oblik koji je bio dio stvarnog svijeta, a ne onog što se odigravalo samo u njenoj glavi. Bila je to ograda. Visoka tri metra, sjajna, crna, izrađena od kovanog željeza. Iza nje su se nalazili grobovi. Groblje Pine Grove. Kako je samo završila na ovom kraju grada? Ali kada nemaš cilj, rezervoar goriva i motor mogu te odvesti bilo kamo. Što ne znači da mora ući unutra. I stvarno se samo htjela nastaviti voziti... No, to jednostavno nije bio put kojim je Harley htio poći. Vrata su bila otvorena, jer je sada već prošlo devet sati i kada je ušla kroz njih, želudac joj se stisnuo. Pejzaž sivih kamenih puteljaka, nadgrobnih spomenika, bijelih mramornih skulptura anđela i križeva podsjetili su je na tetovažu na Jimovim leđima, onu personifikacije smrti. Kao prizvano, to ju je odmah podsjetilo na ožiljke noktiju na njegovim prsima. Psovala je dok je ulazila u oštru krivinu nakon koje je uslijedio mali brežuljak... Tako se našla na vlastitom grobu. Zakočila je i iznenadila se što ga je uspjela pronaći. Groblje je bilo labirint istih prizora, a ona je ovdje bila samo jednom. G

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 17 Onda kada su njeni ostaci pokopani duboko ispod površine. Smiješno, ali uvijek se bojala da ne bude pokopana živa. Priče Edgar Allan Poea o ljudima koji kopaju po stropu svog sarkofaga uistinu su je plašile. Sada? Izgleda da se za to nikada nije ni trebala brinuti. Napravila bi sebi uslugu da nije otišla na taj sladoled u Hannaford. Ugasila je motor, skinula se s njega i prošetala preko asfaltnog puteljka. Zelena, proljetna trava škripala je pod njenim tabanima, a šafrani i tulipani su se naginjali prema suncu, tražeći toplinu spremni da procvjetaju i upoznaju svijet. Pazila je da ih ne ugazi dok se kretala prema svom grobu s njenim imenom i datumima. Vrtlari su bili očito loši u svom poslu. Užasno su sredili one dijelove trave koja je rasla preko opuštene zemlje grobova. Nisu baš ni pazili na duljinu, jer je negdje bila duža, a negdje kraća. Zamišljala je skupinu ljudi koja se okupila na njenom sprovodu u katedrali Sv. Patrika. Majku kako plače. Sestru. Oca. Njena umjetnička djela nalazila su se u narteksu... Zamislila je i onog vrtlara koji je bio tako ljubazan prema njoj... i sve te ljude, stare i mlade, koji su došli žalovati. Odjednom, disanje joj se otežalo. Nitko od njih nije zaslužio njenu sudbinu. Što je duže stajala iznad svog groba, bila je uvjerenija da su vrline precijenjene. Da nije bila djevica, ništa od ovoga se ne bi dogodilo. Sada bi se pripremala za završne ispite i provodila vrijeme u umjetničkom ateljeu svoje najdraže profesorice, gospođice Douglass. Trebala se vjerojatno dati Bobbyju Carneu kada je bila u prvom razredu srednje škole. Unatoč tome što je imao ruke hobotnice i jezik čije su kretnje više priličile kretnjama perilice za rublje... Niotkud, pojavila se još jedan prikaz Jima, ovog puta mu je pokucala na vrata ranije to jutro, a on ih je teškom mukom otvorio. Kosa mu je bila u potpunom neredu i bio je polugol, nosio je samo prozračne hlače koje su mu visjele na kostima zdjelice. Pogledao ju je... kao nikada ranije. Da ga nije bolje poznavala, rekla bi da ju je pogledao onako kako muškarac gleda ženu kada... »U redu, moraš prestati«, rekla je naglas. O Bože, uistinu nije mogla vjerovati da baš usred svega ovoga ima djevojku. Ni da joj je stalo na bilo koji način. Sada se trebala usredotočiti na oslobođenje drugih nevinih duša poput sebe, koje je demon uzeo zbog vrlina. Ovog predivnog proljetnog jutra morala je odbaciti ljutnju, vratiti se u tu kuću, te izdvojiti vremena za onu drevnu knjigu koju joj je Adrian dao. Morala je pronaći način, rupu, propust koji će iskoristiti da ispravi zlo koje joj je uništilo život i sada prijeti ostalima poput nje...

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 18 Bilo je teško procijeniti koliko je već dugo tako stajala kada je shvatila da nije sama. Baš kao što je nju privukla ograda, tako je sada privukla i prisutnost koja je stajala u sjeni ispod drveta s lijeve strane. Žena. Duge smeđe kose, odjevena u usku crnu kožu. Gledala je ravno u Sissy kao da čeka da je primijeti. Kada smo već kod sablasnih stvari. Izgledala je kao model s piste, počela joj je prilaziti, a iz nekog razloga štikle joj nisu upadale u meku zemlju niti su je usporavale. Zapravo, izgledalo je kao da lebdi...? Sissyn nagon se rasplamsao, popunjavala je praznine u glavi, a zaključak je bio strašan... Nije bila stranac i ne bi se baš moglo reći za tu ženu, ili što god da je, da ne pripada na groblju. Bježi! unutarnji glas je vrištao. Bježi... nestani odatle. Ali ne. Nije se ni okrenula, nije pokleknula. Ostala je stajati iznad groba, razmišljajući o tome zašto se mora boriti. »Dakle, znaš tko sam«, rekao je demon kada je došao blizu. »Izgledaš drugačije, ali da.« Demon se zaustavio na drugoj strani nadgrobnog spomenika, a njene crne oči su zasjale. »Ti izgledaš sasvim isto.« Po bezizražajnom tonu njena glasa mogla je procijeniti da to nije bio kompliment. Ipak, sigurno joj nije dodijeljena uloga najvećeg izvora zla zato što je bila ljubazna osoba. »Iiiii?« Sissy je podigla glavu. »Imaš li mi nešto za reći?« »Ne napadaj pčelinje gnijezdo, djevojčice.« »Što ćeš mi napraviti? Ubiti me? Već sam to prošla, ako se ne sjećaš.« Demon se nagnuo prema naprijed i sjenom prekrio vrh spomenika. »Kao da je to jedina stvar koji ti mogu napraviti.« Sissy je slegnula ramenima. »Ne bojim se prijetnji. Ne bojim se tebe.« To je bila istina, unatoč tome što je bila sama na groblju s izvorom svog zla. Njen unutarnji bijes bio je snaga sam po sebi. Demon se smjestio na svojim visokim štiklama i prekrižio ruke. Zatim se nasmijala... a to je nekako izgledalo još opasnije. »Želiš li znati kako sam se provela sinoć?« »Ne.« »Ne krivim te«, protegnula je ruke, a njeni dugi, crveno lakirani nokti zasjali su na suncu. »Mislim da bi te to samo uzrujalo.« Ponovno se, kao prisilno, sudarila sa slikom Jimovih prsa s očitim ožiljcima koje su mogli uzrokovati samo nokti. Kao da joj je tu sliku netko namjerno usadio u glavu. O... Bože. Ne...

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 19 »Jim je odličan ljubavnik«, demon je podigao ruku i počeo masirati potiljak kao da ga boli. »Jako agresivan. Mislim da ne bi bio dobar za tebe, iskreno. Znam da nemaš s čim to usporediti, naravno. Moraš imati određenu... snagu i izdržljivost... da bi mogla pratiti tempo takvog muškarca.« Sissy je osjetila kako joj je odjednom nestalo krvi u mozgu, a zemlja se okretala oko svoje osi. »Ne vjerujèm ti.« »Ne? Pitaj njega. Kad budeš, znaj da je zaljubljen u mene.« »Sereš. On se bori protiv tebe.« »Želiš li znati kako je dobio ovaj zadatak? Ja sam ga odabrala. Ja i onaj pokorni arhanđeo Nigel zajedno smo donijeli odluku... a razlog zašto je baš on odabran? Ima mnogo mene u sebi, Sissy. U njemu čuči zlo, duboko ispod površine. A to će pobijediti sve ono o čemu trenutno maštaš. Na kraju, kako god i kad god ovo završi, on će biti sa mnom.« U tren oka Sissyn bijes je uskuhao brzo i snažno, obuzeo joj je cijelo tijelo, srce i dušu. Sam pogled na taj ljigavi osmijeh činio ju je nasilnom. Demonov glas se produbio, toliko da je zvučalo kao da titra. »Točno, Sissy. Pogodila si, sve o čemu sada razmišljaš, mržnja koju osjećaš. Idi s tim osjećajem. Prati ga... Jim je dozivao moje ime cijelu noć, Devina, Deeeeevina... i to te ljuti. Ja mu mogu dati ono što ti ne možeš i to te izjeda. Prati taj bijes, djevojčice... nemoj biti pičkica kakva si bila u životu. U smrti«, demon se ponovno nagnuo naprijed, »budi snažna.« U tom stanju, Sissy je izgubila sluh, ali ipak, unatoč tome što joj je sluh bio umanjen, mogla je čuti što demon govori, a pred očima joj se pojavila slika krvi kako se razlijeva svugdje... Po treći put, nešto je obuzelo njenu svijest. Ritmički zvuk se ponavljao iznova i iznova, te postajao sve jači. Demon je okrenuo glavu. »Jebem ti sve.« Sissy je kratko pogledala i ponovno... Bio je to Jimov pas. Ta neuredna, šepava džukela putovala je prema njima, uši su mu bile izjedene, a kratka njuška podignuta kao da drži predavanje. Demon je stupio korak unatrag. »Poslušaj me, djevojko. Jim nije tip za tebe«, ponovno se nasmijala. »Dovde mogu osjetiti tvoj gnjev i prelijep je. Bolji nego muškarac kojeg ne možeš imati. Udahni i prihvati ga... Pusti ga da te obuzme. Budi jaka. Pusti ga da te obuzme, djevojko... Budi jaka i uzvrati udarac.« Demon je samo nestao, nije bilo popratnog dima na mjestu gdje je stajala, ni iskri, ni ičega... Za njom je samo ostao prazan prostor, kao da nije ni bila tu. No, to nije bila istina. Duboko u njenom umu njene riječi su još odzvanjale, njen glas je ostao poput sjemena posijan u plodno tlo. Pusti da te obuzme, djevojko... budi jaka. Gdje je pas? Sissy se pitala i tražila ga pogledom.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 20 No, nikog nije bilo, samo ona. Ona i njen grob. I taj bijes. Jim Heron je spavao s neprijateljem. I to ne kao u onom starom filmu Julie Roberts. Taj prokletnik. »Oprosti, što si sada, dovraga, rekao?« Adrian je vratio punu vilicu jaja na tanjur i još je nekoliko puta opsovao. Jim je zapalio cigaretu Marlbora i povukao dug dim. »Odustati.« »Samo da ponovimo. Devina dođe do tebe i kaže >hajmo ovo sve prekinuti<«, Ad se nagnuo preko stola. »I ti joj povjeruješ. Je li to bilo prije ili nakon što je dobila posljednju bitku?« »Samo ti prenosim što je ona rekla.« »I što onda, vas dvoje se prestanete boriti? Misliš da Stvoritelj neće imati ništa protiv toga?« »Smiri se, ne kažem da sam popušio priču.« »U redu. Jer bi tada bio budala i kreten u isto vrijeme.« »To ću shvatiti kao kompliment«, Jim je ispustio gusti mlaz dima. »I dodala je još jednu sretnu vijest. Kaže da Nigela više nema. Mene čeka promaknuće.« »Molim?« »To je sve što znam«, Jim se nagnuo natrag i pogledao prema stropu, na kojem se boja počela ljuštiti prije tjedan dana. Sada? Izgleda kao da je pjeskaren, poravnan i prebojen novim slojem boje. »Jesam li ja lud ili se ova kuća sama... obnavlja?« U početku je mislio da sve izgleda bolje, jer sada imaju ženu u kući i Sissy čisti. Ali u posljednjih nekoliko tjedana pojavile su se strukturalne promjene, ništa što bi se moglo objasniti dobrim čišćenjem. »Čekaj, čekaj, kakvo promaknuće?« Jim je slegnuo remenima. »Sada kada Nigela više nema, ja bih trebao zauzeti njegovo mjesto tamo gore.« Zamislio je arhanđela kako uz još tri pomoćna sjedi i pije engleski čaj u Raju. Zatim je pokušao zamisliti sebe kako sjedi s njima i dodaje im zdjele sa šećerom s malim prstom u zraku prekriženih nogu. Aham. Da. Adrian se premještao u drvenoj stolici koja je zaškripala pod njegovom težinom. »Nisam znao da se to nalazi u pravilima.« »Koje jebeno iznenađenje«, Jim je povukao još jedan dim. »Moramo potvrditi informaciju. Znaš li možda kome se možemo obratiti?« »Da«, Ad je nastavio jesti. »Eno ga gore na tavanu, mrtav.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 21 Nastupila je tišina i Ad je očistio cijeli tanjur. Kada je završio, odgurnuo se od stola, objema rukama zahvatio potiljak i ispružio se. »Možda bismo trebali samo otputovati u Čistilište?« »Molim?« Jim je zapitao. Ad je slegnuo ramenima. »Ona priča o tome da nećeš dospjeti u Raj ako počiniš samoubojstvo nije izmišljotina. Vjeruj mi.« Kada je pročistio grlo kao da se zaustavlja, jer je previše rekao, Jim je počeo shvaćati o čemu govori. »Hoćeš reći da Čistilište stvarno postoji?« »Bio sam ondje, kupio sam suvenir. Bla, bla, bla...« »Pa kako si onda izašao?« »Eddie .« Jim se uspravio. »Stvarno mi želiš reći da je Eddie ušao unutra i izašao? S tobom?« »Zaustavi se«, ispružio je ruku u znaku stop. »Samo pametujem. .. Nemoj niti razmišljati o tome. Ti si naš posebni zlatni dečko, kako god... i Eddie je sam sebi presudio da će to napraviti. Osim toga, nemoj se uvrijediti, ti još uvijek hvataš konce, ovo je tvoj put k napretku, i oboje znamo kako lijepo stvari završe kada ti nešto drugo odvrati pažnju.« Ovaj edukacijski razgovor bi inače razljutio Jima... ali ovog puta je i sam došao do istih zaključaka. Upravo to je i bio razlog zašto je ostao sjediti s njim, umjesto da je pošao za Sissy. Koliko god ga je mučilo, morao je pobijediti i držati se svog zadatka unatoč tome što je Nigel mrtav. Ako se može oduprijeti i spriječiti to da se pretvori u arhanđela, nakon slavne pobjede može se do vječnosti brinuti o Sissy. Sada je krizno vrijeme rata. Uostalom, svaka sljedeća bitka dolazi sve brže i brže. Još dvadeset i četiri sata. Možda sedamdeset i dva, pa će se moći posvetiti njoj. »Moram otići tamo i vratiti ga.« »Jim, ti si jebeno poludio.« »Što drugo mogu napraviti?« Jim se namrštio. »Ako je Devina u pravu i ja bih trebao zamijeniti Nigela? Ne smijem to dopustiti. Nikom drugom ne mogu povjeriti taj zadatak... Mogu pobijediti, Ad, ja stvarno mogu pobijediti.« Bilo je dovoljno da se prisjeti kako je proveo noć prije. Devina ima jednu veliku slabost... a to je on. Nije predložila da oboje odustanu zato što se boji gubitka... nego zato što nije htjela izgubiti njega. Ako ne odustane, zauzet će Nigelovo mjesto, a ona se nije htjela boriti ni sa kim osim s njim. Zajebi pravila, zajebi arhanđele, zajebi Stvoritelja. .. Devina je bila parazit ovisan o posjedovanju, a on je bio njena najpoželjnija meta. Tu slabost će ponijeti za sobom u grob. On će ju osobno otpratiti.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 22 Adrian je jedinom upotrebivom zjenicom prelazio preko Jimova lica, a Jim je stajao potpuno mirno. Bio je spreman na bilo kakvo ispitivanje, jer je znao, duboko u srcu, što mora napraviti... i na koji način. »Ad«, rekao je dubokim glasom. »Ja to mogu.« Drugi anđeo je skoro uspio sakriti treskavicu koja je obuzela njegove ruke, ali titraji njegova bolesnog oka su ga odavali. »Ne, ne možeš.« »Što te dovelo onamo, Ad. Kako si dospio onamo«, nije postavljao pitanja, jer je već znao odgovore. »Devina je doprla do tebe, zar ne. Nekako je uspjela i ti to nisi mogao podnijeti... pa si progutao metak. Prerezao vene. Objesio se...« »Litica«, glas mu je postao promukao toliko da je iz njega izašlo više zraka nego zvuka. »Ja, ah... s njom sam se dogovorio kako bih spasio nekog.« Htio je čuti cijelu priču. Kada se nije nastavila, upitao je. »Što se dogodilo?« Ad je pročistio grlo i protrljao lice drhtavim rukama. »Dogovorio sam se kako bih spasio nekog i predao se tom demonu. Bio sam njeno sredstvo pregovora... činilo mi se, godinama. Eddie mi je rekao da su prošle samo dvije noći na Zemlji. Kada sam se vratio, nakon što me oslobodila, više nisam bio isti.« Kao šišmiši iz Pakla, Jimova sjećanja na vrijeme provedeno dolje preplavila su i obuzela njegov um. Znao je točno o čemu Ad govori. I on se nekoć našao u istoj situaciji. To je bilo mjesto gdje je prvi put vidio Sissy, nakon što je pronašao njeno tijelo. »Mislio sam da sam dobro«, Ad je odmahnuo glavom. »Ali nisam bio. Izdržao sam tjedan dana i smislio izgovor za Eddieja kako idem nekamo. Planirao sam se upucati, ali ja sam anđeo, jel’ da? Htio sam umrijeti leteći. Pa sam skočio, ali nisam raširio krila... kanjon je bio dubok više od dvadeset metara. Snažno sam udario o tlo, bila je dovoljna sekunda. Na trenutak sam pomislio... Sranje, mislio sam da sam preživio. Probudio sam se i našao u Čistilištu... Isprva sam mislio da je sve sivo zbog mjesečine ili nečeg takvog.« Ad je opustio ruke. Oba oka su mu bila crvena od suza kojima nije dopuštao da poteku. »Eddie je otišao tamo zbog mene, ali on je isto tako bio i razlog zašto smo uspjeli otići. Stvoritelj je slab na ljubav«, Ad je zurio u svoje ruke, gledao ih je kako se tresu. »Mislim, Eddie se žrtvovao zbog mene, a to je ljubav, zar ne? Ne ona glupa romantična ljubav... nego prava stvar. Kada je Nigel otišao Stvoritelju da se izbori za nas... to je bio argument koji je upalio. Nigel se uspio dogovoriti da nas oslobodi otprilike mjesec dana prije nego što si ti došao. Ako te uspijemo usmjeriti kroz ovaj rat? Slobodni smo. To je naše otkupljenje.« »Znači, možeš mi pomoći pronaći tog arhanđela i vratiti ga.« »Možda Devina samo sere kvake. Nije joj baš neki problem lagati...« »Dakle, možeš mi pomoći«, ponovio je. Ad je ponovno odmahnuo glavom. »Jim, ovo je stvarno loša zamisao.« »Ali me možeš dovesti do tamo, jel’ da.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 23 »Ne, to je na tebi.« Kada su im se pogledi susreli, Jim je znao na što je točno s tim mislio. »Ali možeš mi pomoći da se izvučem.« »Ne, ne mogu. Zar me nisi čuo? Ne ovisi o nama, prijatelju«, Ad je pogledao prema stropu. »Izlaznu kartu ti može dati samo Stvoritelj.« Jim je mogao osjetiti kako se Ad povlači... Nije mogao to dopustiti. »Slušaj, ovo je samo još jedna operacija izvlačenja. Misliš da to do sada nikada nisam napravio? Ući ću, pronaći ga, izvući ga...« »Jebeno ne znaš o čemu pričaš.« »Mora postojati način«, Jim je stisnuo prste u šaku i udario o stol. Tanjur i vilica su se zatresli. »Čak i ako je Devina u krivu? Raj je snažniji s Nigelom. Colin je u potpunosti sjeban od kada ga nema, a sada, Bert i Ernie...« »Zovu se Albert i Byron.« »U redu, kako god. Mogu se zvati Mozart i Beethoven što se mene tiče. Njih dvoje su zapeli u Dvoru duša, dok se Colin raspada. I to ne u prenesenom značenju. Otišao sam tamo prije nego što sam se vratio kući sinoć. Dovoljno je da Devini dođe da izvrši napad tamo gore i imat ćemo još jednu hrpu velikih problema. Kvragu, nju ni Stvoritelj ne može kontrolirati, a k tome ona ne igra ni blizu po pravilima. Što misliš da će se dogoditi.« »Ali što ako te ne uspijem izvući? Što onda? Ili nisi o tome razmišljao.« »Onda ti preuzimaš.« »To nije u pravilima.« »Zajebi pravila. Ti ćeš se nositi s tim jer je to ono što muškarci poput nas rade.« »Po toj logici, bolje da odmah odeš gore i zauzmeš Nigelovo mjesto, a mene pustiš da se pobrinem za sljedeću budalu koja dođe na tvoje mjesto. Uštedi vrijeme koje ćeš utrošiti na put i nemoj riskirati da zapneš tamo.« »Ali ja sam razlog zašto Nigela nema«, zabio je palac u svoja prsa. »Ja sam to napravio. Ja sam kriv. Da sam napravio neke stvari drugačije... Ali sada je prekasno. Želim se iskupiti za smrt, a jedini način da to napravim je da ga vratim. Podmiriti ću dugove, Ad. Čuješ li me?« Adrian je protrljao lice. »Ne znam. Možda i postoji način na koji bi to moglo uspjeti.« »Vidiš, znao sam da se može.« »Nisam to rekao.« »Kako god, ja ne odustajem. Čak i ako Devina ne laže. Neću odustati od ovoga. Podižem oružje i ravno naprijed. Prvo ćemo vratiti Nigela. A onda ćemo izvršiti napad na Devininu jazbinu, uzeti to njeno ogledalo i dobiti posljednje dvije bitke. To je naš plan. I mi ćemo ga izvršiti.« »Što ćemo sa sljedećom dušom?«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 24 Jim je otvorio usta da odgovori... ali nije uspio. Stražnja vrata kuće su se širom otvorila kao da ih je udario orkanski vjetar. »Ti se s njom jebeš?!« Sissy je zaurlala.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 25 POGLAVLJE 4 issy se zadihala iako je otrčala samo pet metara od mjesta gdje je parkirala Harley do stražnjih vrata stare kuće. No, na povratku se morala čvrsto držati za ručke motora. Mogla je birati između toga ili potpunog gubitka kontrole. Ili se to već dogodilo, unatoč tome što je stigla do kuće u jednom komadu? »Onda?« Jim se ponašao kao da je nije čuo. »Nemaš ništa za reći?« Jim se nagnuo prema naprijed i smireno ugasio cigaretu. »Sissy...« »Ona je dopustila da te siluju!« Jim je problijedio. Ona je zalupila vratima za sobom. »Zar si mislio da ne znam što ti je napravila? Vidjeli smo iz zidova! Vidjela sam kako su te... povrijedili. Kako možeš...« glas joj se slomio. » Kako možeš biti s njom nakon toga?« Htjela je zaplakati, ali nije pokleknula. Kako bi mogla? Ovo nije bilo sigurno mjesto za nju, iako su dva »muškarca« za stolom, mirna i tiha, bili anđeli. »Na čijoj si ti strani zapravo?« zahtijevala je. Jim je naslonio dlanove na stol i podigao se. Kada je ustao, bilo je očito da je suzbijao bijes, a ona je na trenutak osjetila strah. Ali, već se danas suočila s demonom, tako da se sigurno sada neće bojati njega. »Dobro, zaboravi što je napravila tebi... mene je ubila!« Sissy je vikala. »Ta kučka mi je oduzela život. Uništila je život mojoj obitelji. Nikada više neće biti isto i nikada više neće biti kako treba.. . i ti spavaš s njom?« Jimov glas je postao dubok i tih. »Adriane, moraš odmah napustiti ovu prostoriju.« Drugi anđeo je ustao i otišao prije nego što je Jim završio rečenicu. Dok je šepao prema izlazu, Sissy je bila zahvalna na pruženoj privatnosti. Nastat će nered kojem nije trebala publika. Kada su napokon ostali sami, Jim ju je pogledao u oči. »Nisam htio da to vidiš.« »Ono što su ti napravili ili ogrebotine koje je ostavila na tvojim prsima sinoć?« »Ni jedno ni drugo.« »Sada je prekasno.« S

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 26 Zatvorio je oči, ali nije znala je li to napravio zato što se iskreno kaje... ili zato što pokušava smisliti što da kaže. »Ne razumijem te«, odmahivala je glavom. »Možda me to čini naivnom...« »Ovo je rat«, prekinuo ju je. »A ono je jednostavno bolesno!« uzvratila je uzvikom. »Odvratan si!« Naglim pokretom prevrnuo je stol, tanjur je odletio, a stolice se razbacale. »Misliš li da neću iskoristiti što god je potrebno da bih pobijedio! Čak i ako se radi o meni!« Sissy je napravila korak unatrag i udarila o radni stol pored pećnice. Kada je vidjela sav taj bijes, smirila se. Nakon dugog trenutka šutnje, mrko je prozborila. »Ne očekujem da uživaš u tome. Ili mi želiš reći da se muškarcima može dignuti i kada im je netko odvratan? Nisam znala da anatomija funkcionira na takav način... ali ipak... Ja sam djevica, zar ne. Što ja znam.« Jim je sada jako dahtao, njegove plave oči su sjajile, ali ne na dobar način. No, on ju neće povrijediti... unatoč onome što je napravio nedužnom stolu. Duboko u duši znala je da to nikada ne bi napravio, nikada je ne bi povrijedio. Bar ne fizički. Iznutra ju je već rastrgao. Iako nije znala kako je uopće to mogao. »Mrzim to raditi«, rekao je ljutito. »Ali iskoristit ću koje god oružje bude potrebno u ovom ratu, čak i svoje tijelo. Jesi li me razumjela?« »Dakle, sada si mučenik i spasitelj? Ne znam, kao što sam ti rekla, mislim da muškarci u tome moraju uživati.« »Ne mogu ovo prolaziti s tobom«, počeo ie odmahivati glavom. »Neću ovo prolaziti s tobom.« »Kao da me se ne tiče? Kao da ishod neće utjecati na mene?« »Ne, nego mislim da ti trenutno ne bih trebao posvećivati ovoliko vremena«, kada je uzdahnula, ljutnja je nestala s njegova lica. Nije izražavao nikakve emocije. »Ti si razlog zbog kojeg sam izgubio posljednju bitku. Ne Devina. Ti. Bio sam toliko zabrinut za tebe da nisam bio usredotočen... i da sada ovo prolazim s tobom. Ne mogu. Jebeno... ne mogu.« Ustuknula je. »Ja sam... bila ta zbog koje si izgubio koncentraciju?« »Siguno nije bila Devina.« Psovao je na putu prema stolu i uspravio ga kao da ne teži više od prosječne grančice. Podigao je tanjur, pronašao vilicu pored prastarog hladnjaka i stavio ih u sudoper. »Imam neodgodivog posla«, rekao je dok je izlazio iz prostorije. To je bilo to. Barem s njegove strane.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 27 Sissy ga je pratila i uhvatila ga za ruku prije nego što se počeo penjati uza stube u hodniku. Morala je reći nešto što će ga zaustaviti. »Ne trebaš se brinuti za mene«, rekla je. »U redu, neću.« Skrila je drhtaj. »A što se tiče tebe i Devine, to je tvoja stvar.« »Točno to.« »Ali moraš mi dopustiti da pomognem.« »Nema šanse. U ovoj priči nema mjesta za tebe...« »Zaslužila sam pravo da se borim kada sam umrla u njenoj kadi. Time što sam se našla u njenom zidu. Zaslužila sam pravo da budem dio priče, Jim.« »Nema šanse...« »Moram se boriti za druge poput mene«, to ga je ušutkalo, što joj je dalo vremena da iznese svoje misli. »Dolje ima još onih koji su imali istu sudbinu. Tako da mi možeš dopustiti da ti pomognem pobijediti ili ću se s njom sukobiti sama. Tvoj izbor.« »Ne znaš što govoriš.« »Znam točno što govorim.« »Može pročitati knjigu.« Na zvuk Adrianova glasa oboje su se okrenuli prema ulaznim vratima. Bila su širom otvorena, a drugi anđeo je stajao na pragu, okrenut prema suncu. Kao da je znao da je privukao njihovu pažnju, Ad se okrenuo. »Ako želiš ući i izaći iz Čistilišta u jednom komadu, potrebna nam je ona. Osim ako ne želiš provesti sljedećih dvadeset godina na Google Translateu... a toliko vremena nemamo.« »Koju knjigu?« Jim je upitao. »Onu koja ti možda može reći sve što trebaš znati.« »Čistilište?« Sissy se ubacila. »O čemu pričate, dovraga?« Arhanđeo Colin je sjeo uz obalu rijeke u Raju, zurio je u vodu koja je jurila niz korito. U prljavoj desnoj ruci nalazio mu se kristalni bodež, a u desnoj boca džina. Oboje je pronašao u Nigelovu šatoru na drugoj strani travnjaka. Oštete na njegovoj koži bile su uzrokovane posljednjim pokušajem borbe. Zamahnuo je prema stražaru i jako stisnuo oštricu bodeža. Unatoč tome što je bio besmrtan, njegovo tijelo je moglo funkcionirati na način čovjeka kada bi se obukao u kožu u kojoj se sada nalazio. To je značilo da može osjetiti kako alkohol utječe na njega, umor u svojim kostima... i pomahnitalost uma.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 28 Od svih mogućih završetaka koje je zamislio za ovaj rat, ovaj da će sjediti sam i da Nigela neće više biti nije bio jedan od njih. Nekoć, u vrijeme Stvoritelja, arhanđeli su stvoreni sa zadatkom da čuvaju Raj i Dvor duša. Njih pet je stvoreno s promišljenom ravnotežom kvaliteta, povezani kao prsti jedne ruke, a svaki od njih je imao nešto što je održavalo harmoniju: Byron je bio duša. Bertie srce. Colin um. Lassiter tijelo. A Nigel, on je bio onaj koji ih je držao na okupu. Lassiter je bio nepredvidiv, time i laka meta. Pozornost su mu odvraćala tjelesna zadovoljstva, uvalio se u gadne nevolje te je prognan na mjesto o kojem je Colin znao jako malo. S druge strane, Bertie i Byron su od samog početka bili hrabri i vjerni, i sada, u ovom kriznom razdoblju, kada Nigela nema, oni su se nalazili iza zida Dvora duša, štiteći ono čemu je bila potrebna pažnja. Ni Nigel se nije zadržao... a činjenica da je odustao bio je grijeh s kojim se Colin nije mogao nositi, kao ni s ostatkom ove tragedije. Je li bilo znakova koje nije vidio? Propitkivao se. Neka natuknica da je Nigel došao do prepreke na svom putu koju nije mogao prijeći? Bilo je nemoguće ne kriviti samog sebe... ne pomisliti da je njegova ruka bila na bodežu kada je prolivena srebrena krv njegovog ljubljenog. Više od polovice njega više nije postojalo. Najbolji dio njega je nestao. A Stvoritelj se nije imao namjeru miješati. Bog je bio prvi kojem se Colin obraćao u očaju. Drugi korak je bio Nigelova francuska bombe komoda sa srebrenim pladnjem na kojem se nalazio skup finih pića. Colin je uzeo još jedan veliki gutljaj. Osjetio je kako mu se oštri okus slijeva niz grlo i žestoko grije želudac. Pogled mu je pao na zloban vrh bodeža. Rajsko svjetlo sudaralo se s glatkom oštricom te se odbilo raspršivši se u veličanstvenu dugu. Obrisao je srebrenu krv u Nigelovu šatoru. I sam Bog zna da je u tom prebivalištu prepunom svile bilo mnogo nepotrebne tkanine koju je mogao upotrijebiti. Skinuo je jedan od snopova krepa sa zida i u njega zamotao tijelo. Okrijepio se još jednim gutljajem, okrenuo bocu i osjetio kako mu suze naviru na oči. Lomača za sprovod bila je visoka metar i pol, a izgradio ju je od starog hrasta koji je sasjekao u šumi. Neuredan trag je ostao između mjesta gdje je drvo palo i gdje je izradio lomaču. Stazu su urezali korijeni i dijelovi debla koje je vukao. Kako bi rascijepao drvo, koristio je bodež i snagu gornjeg dijela tijela, a nokte je nabavio u šupi koja se nalazila iza Dvora duša. Bili su to stari, dugi, pravokutno oblikovani komadi metala koji su zabijeni na svoja mjesta pomoću kamena. Lomača nije bila umjetničko djelo, pogotovo ako se usporedi s finim antikvitetima kojima se Nigel okružio. Istina, arhanđela su uvijek privlačile lijepe stvari. Često je govorio da je to razlog zašto ga Colin privlači.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 29 Ovo nije način na koji se arhanđeli bore. On je otišao bez borbe. Colin je tako sjedio neko vrijeme, pio i razmišljao. Ustao je i otišao svom dragom. Svila koju je odabrao da ga u nju zamota bila je pariško plave boje... i odabrao ju je većinom zato što je mislio da se mrlje srebrne krvi na njoj neće toliko vidjeti. Prekrio je Nigelovo lice. Nije ga mogao gledati. Boja i zdravi izgled njegova lica stvarali su neugodu. Navodilo ga je da pomisli da će, ako pričeka dovoljno dugo i izrekne točnu kombinaciju riječi, njegova druga polovica ustati i odgovoriti mu. Budala. Morao je zanemariti taj glupi beznadni optimizam. Prvo, mora se riješiti tijela. A onda ima mnogo posla. Colin je posegnuo i gurnuo ostatke svile čvršće ispod tijela. Pojam molitve je za anđela bio stran. Kao prvo, mogao ih je reći direktno Njemu, pa je slanje želja i nadanja u zrak bilo nepotrebno. Kao drugo, izvor molitve je obično bespomoćnost, očaj, a to je bilo nešto što nikada nije osjetio. Nagnuvši bocu iznad tijela, prolio je Nigelovo najdraže piće po njemu od glave do pete, još jednom potegnuo, podigao dlan i prizvao toplinu. Dok je prenosio energiju, koncentracija nabijenih molekula raspršila se u bijeli plamen, a srebrena krv i džin postali su sredstva za potpalu. Odmaknuo se i nastavio piti. Nad Nigelovim tijelom se podigao dim boje snijega. Dok je gledao, Colin je pomislio kako su ti nabujali bijeli valovi neka vrsta molitve ili bar ono najbliže što će joj ikada doći. Sjeo je na tlo, prekriženih nogu. Gorilo je dulje nego što je mislio, a nije htio otići dok od njega ne ostane ništa osim pepela. Nakon toga će presuditi Jimu Heronu. Istim bodežom kojim je Nigel presudio sebi.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 30 POGLAVLJE 5 na nam treba. Što hoćeš od mene?« Dok je Adrian čekao na Jimov odgovor, prebacio je težinu na stopala u pokušaju da ju jednako rasporedi kako bi otklonio probadajuću bol u bolesnoj nozi. Nije imao sreće. Jim je gledao stube kojima se Sissy maloprije popela. »Ne želim da bude upletena u ovo.« »Da. Već si to rekao«, Adrian je gledao unaokolo po praznom prostoru u kojem nije bilo stolica ni sofi. »Bez uvrede, moram se negdje nasloniti.« Šepajući kroz malu prostoriju, uputio se prema dnevnom boravku na lijevoj strani kuće. Kada su se doselili... Prije koliko je to bilo? Tjedan dana? Petnaest godina? Tada je kuća pokazivala velike znakove starenja... Mijenjala se. Zidne tapete su bile podvijene u rubovima, strop je bio pun mrlja i ljuštio se, viktorijanski orijentalni namještaj bio je otrcan i raspadao se. Sada? Kada je ušao u dnevni boravak, baršun na sofama, svilene zavjese, otisci oko polica za knjige i na površini lakiranih stolova bili su prastari. Davali su osjećaj pažljivo očuvanog dijela života iz osamnaestog stoljeća, kao da se radi o muzeju. Takva je bila i kuhinja u kojoj su često boravili. Starinski kućanski aparati su odjednom počeli raditi kao da su dio potpuno nove ovogodišnje kolekcije. Na katu također. Čipka na zavjesama i ženskasti prekrivači magično su zacijelili sva svoja oštećenja. Jezivo... Isprva je mislio da netko, ne on, posprema i čisti. Ali nijedna čistačica ne bi zašila tepih, popravila rub stolca ni ožbukala zid. Sada se morao brinuti o drugim problemima. Udahnuvši, osjetio je ostatke mirisa dima i pogledao je prema ognjištu. Spaljeni ostaci oko drva izgledali su poput papira, kao da je neko pokušavao spaliti stare enciklopedije. Ali to nije bilo to. To su bili ostaci plahti kojima je bio prekriven stari namještaj. Sissy ih je sve odvukla do kamina i zapalila. Tek tako. Dim je ostavio tamnu mrlju na zidu oko ognjišta te na velikom tepihu, tvoreći polukrug, iako se tepih već počeo obnavljati. Vjerojatno su, zahvaljujući njoj, izgubili depozit koji su dali kao osiguranje. I stvarno, možda je Jim bio u pravu. Ako Sissy već sada pali stvari... put na koji se Jim sprema otići neće je sigurno smiriti. »I zašto si joj rekao?« Jìm je upitao s vrata. »Čemu to?« O

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 31 »Rekao joj što?« »Za mene i Devinu.« Ad se okrenuo. »Nisam joj...« »Sereš.« Ad se nagnuo prema naprijed iako mu je kuk ispustio pištav zvuk. »Dopusti mi da nešto raščistim. Ja joj nisam rekao nijednu prokletu riječ o tebi i Devini. Misliš da želim da stvari budu gore nego što već jesu?« Jim je ušao u prostoriju i počeo se vrtjeti u krug poput zatočene životinje. »Kako je onda saznala da...« »Evo je.« Sissy je ušla s knjigom u ruci, a Jim se ukočio i samo zurio u nju... U toj mrkloj tišini Ad je pomislio samo jedno. Zašto njima, bar jednom, ne može sve ići po špagi. Računica nije izgledala dobro: Jim zasigurno nije ništa rekao o svojoj demonskoj ljubavnici. A Ad možda jest kreten, ali znao je svaku riječ koju je rekao te da ta tema nije bila dio nijednog njegova razgovora. Postojao je samo još jedan izvor tog znanja. »Hoćete li mi reći nešto više o Čistilištu«, rekla je Sissy. »Ili ćete sami pokušati proći kroz ove upute?« Iz Jima je izletio dug niz psovki, ali bez ikakvih korisnih informacija. Iz toga su mogli jedino saznati da su neki nepoznati objekti u opasnosti da ih pobaca unaokolo od bijesa. Kada se spasitelj napokon smirio, Ad je pomislio kako bi volio protrljati lice u brusni papir. To bi bilo manje bolno nego ovo sranje. Bilo je očito da on mora progovoriti, inače nitko neće. »U redu. Dakle, mi imamo šefa...« »Boga«, Sissy je uletjela. »Ne. Iako Stvoritelj igra veoma važnu ulogu«, Dobro jutro, i to upravo tu ulogu. »A Jimova pametna ideja je da ode i vrati ga.« »On je mrtav? Ja sam mislila da smo mi svi besmrtni.« Zar nije došao ovamo da sjedne? Izabrao je sofu i sasvim ležerno potonuo u nju. »Naš šef više ne postoji, razumiješ.« »Znači, postoji način da se ode odavde? Mislim, iz ovog života... ili što god ovo bilo.« »Ne«, sjetio se Eddieja, ali je odlučio da će to zadržati za sebe kada je ugledao njen izraz lica. »Naš šef je u Čistilištu, a to je samo druga vrsta vječnog pakla.« »Mora postojati način da ovo uspije bez nje«, Jim je gunđao. Sissy mu je uputila pogled koji bi mogao probiti zid. »Želiš li pitati svoju djevojku? Možda ona može pomoći.« Jimove oči su gorjele, ali nije rekao ni riječi. Dobro ga je opekla.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 32 Ad je odmahivao glavom. Sada je znao kako se Eddie osjećao na početku, kada su se on i Jim svađali. »Ta knjiga«, Ad je uperio prst, »ima li išta u njoj o Čistilištu? To je ono što trebamo znati. Ni ja ni Jim je ne možemo pročitati. Eddie je mogao, ali je zaboravio naočale za čitanje u Raju.« Sissy se približila i sjela nasuprot njemu na trosjed te spustila prastaru knjigu na stolić za kavu. Knjiga je zaškripala kada ju je otvorila, a stranice pergamenta kao da su sjale finim sjajem, same stvarajući svjetlost za čitanje. Da, to je zasigurno jedna od knjiga koja nikada neće dospjeti na popis New York Timesa. Postojao je samo jedan jedini primjerak, a on nije trebao biti u rukama anđela. Izrađena je od kože grešnika, za tintu je navodno korištena ejakulacija Devininih miniona. Tko zna tko ju je napisao. Čisto zlo, iznutra i izvana. Kada bi Devina saznala da je imaju? Nastala bi velika predstava. »Nema nikakvog kazala«, Sissy je promrmljala dok je uzaludno prelistavala stranice. Sve je bilo napisano jako zbijeno, izgledalo je kao da je svaka stranica prepuna crnih linija i glava ju je boljela od pokušaja da se koncentrira. »I ne postoji nikakav sustav organizacije. Satima sam je pregledavala... tako da nisam sigurna kako nam može uopće biti od pomoći.« »Iskreno, iznenađen sam što možeš pročitati ijednu riječ«, Ad je promrmljao. »U školi sam odlazila na sate latinskog.« »Dakle latinski je?« »Ili neka njegova inačica. Dobra vijest je da što više čitam, postaje mi lakše«, Sissy je pogledala Jima. »Reci mi što planiraš napraviti, a ja ću pokušati pronaći nešto na tu temu.« Jim se zaustavio pored jednog od prozora koji su se protezali cijelom visinom zida i zurio prema van. Kada ga je obasjala jutarnja sunčeva svjetlost, izgledao je istrošeno, umjesto osvježeno. To nije bilo dobro ni za koga od njih. Ad je pročistio grlo. »Ja sam uspio izaći samo zato što me Stvoritelj oslobodio... i zahvaljujući Nigelu koji je otišao k njemu.« »Misliš iz Čistilišta?« »Da.« »Jeb... čekaj, hoćeš reći da si bio tamo?« Sissy je odmahnula glavom. »Čovječe, sve te stvari za koje sam mislila da su samo izmišljotina. .. Trebala sam bolje slušati na vjeronauku, huh.« »Kao što sam rekao, oslobođen sam Njegovom voljom i nikada nisam čuo i za koga drugog tko je bio tamo i izašao sam«, Ad je sada pogledao spasitelja. »Reći ću ti samo jedno... nećeš imati mnogo vremena, Jim. Čim kročiš onamo, nevolje počinju. Potrebno je neko vrijeme da se istrošiš, ali počinješ se gubiti iste sekunde kada uđeš. Do trenutka kada je Eddie došao, gotovo sam u potpunosti nestao. Tek sam kasnije saznao da je prošlo jako malo vremena.« »Takav je Pakao bio za mene«, Sissy je tiho izrekla. »Trajalo je... vječnost.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 33 Jimove obrve su se počele trzati, pa je prešao rukama preko njih. »Dakle ti ideš tamo da vratiš tog tipa. Zašto?« upitala je. »Nemam izbora«, Jim je promrmljao dok se tapšao po džepovima. Izvadio je kutiju Marlbora i zapalio jednu. »Ili ćemo pokušati vratiti Nigela ili ću ja završiti na njegovu mjestu... I nakon svih ovih sranja? Ja želim biti taj koji će uništiti Devinu. Usto, to je ono što trebam napraviti.« »Zašto to misliš?« »Ja sam ga ubio. Ne izravno, ali njegova smrt je moja krivica i iako sam profesionalni vojnik, ne mogu živjeti s tim.« Sissy je zurila u njega neko vrijeme. Zatim je pognula glavu prema knjizi i vratila se na prvu stranicu. »Ima li netko od vas list papira... i olovku?« Satima kasnije, dok je Sissy pregledavala stranice prastare knjige, osjetila je olakšanje što su joj riječi na debelom pergamentu bile jednako jednostavne za čitanje koliko i knjige o Nancy Drew. Ono što nije bilo pozitivno jest da unatoč dobrom shvaćanju nije uspjela pronaći ništa o Čistilištu. Većina knjige bilo je samo baljezganje uvrnutog uma, a bilo je usredotočeno i vrtjelo se oko prirode i sastava duša, porijeklu fizičkog života, postavkama Raja, ravnoteži između grijeha i vrlina. Sadržaj je bio uistinu čudan. Zašto bi itko mario koliko kamenja ima neki dvorac na nebu? Neki Dvor duša? Tako da je žuti papir pored knjige ostao prazan, a plava Bic kemijska olovka neupotrijebljena. Unatoč tome što nije saznala ništa što bi im moglo pomoći, čitanje te knjige bilo je korisno. Nije niti pomislila o tome da nešto zapali dok su joj misli bile na knjizi. Ispustila je uzdah i protegnula leđa gledajući u kamin. Kada je začula tiho hrkanje, okrenula se i ugledala Ada. Zaspao je poput djeteta, glavu je naslonio na jastuke baršunaste sofe, a njegova bolesna noga bila je ispružena pod čudnim kutom, kao da su mu kosti stražnjeg djela koljena krivo zarasle. Jim je otišao prije deset minuta, izjurio je još uvijek loše raspoložen. Sissy je odgurnula knjigu, ustala i protegnula desno rame. Išetala je iz dnevne sobe u namjeri da uzme nešto za pojesti u kuhinji... No, njen plan se promijenio kada je ugledala crveni bljesak kroz prozore prednjih vrata. »Što do...« zapravo, bio je to crveni sjaj... koji je bio vidljiv na svemu što je po kući bilo stakleno. Požurila se prema vratima i silovito ih otvorila. Izgledalo je kao da je netko bacio bombu tinte na posjed... koja se smrzla pri slobodnom padu, pa je izgledalo kao da prekriva sve. Na drugoj strani prozirnog crvenog zastora vidio se ružni travnjak, podnevno sunce, pločnik i ulice... te Jim s lijeve strane. Njegov dlan lebdio je u zraku i sjao još jače, kao da je izvor tog osvjetljenja.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 34 »Jim?« rekla je. Podignuo je glavu i otvorio oči. Nakon nekoliko sekundi spustio je ruku i prošao kroz pregradu koju je sam stvorio. »Što je ovo?« upitala je u čudu. »Još zaštite.« »Od čega?« Pitanje je bilo potpuno bespotrebno. »Devina. Već je jednom uspjela ući.« Trnci su prošli njenim tijelom. »Kada?« »Prije nekoliko večeri.« Dok se penjao na trijem, dlanove je naslonila na njegove ruke. »U kuću? Kako?« Odrješito se odmakao izvan dometa i kiselo se nasmijao. »Pretvorila se u tebe. Divota.« »Što?« »Čula si me. Izgledala je kao ti, imala je tvoju kosu, tvoje oči, tvoje...« Njegove plave oči su zastale na njenim usnama sve dok se nije trgnuo kao da pokušava odagnati neke misli. Onda se nagnuo prema naprijed, a njegove umorne oči gledale su je oštrim pogledom. »Gledaj, kada kažem da ne želim da budeš dio ovoga, imam sasvim opravdan razlog, u redu? Ne želim te ponovno izgubiti i... posljedično ne želim gubiti koncentraciju zato što brinem o tebi.« Sissy se namrštila i prisjetila... »Kada sam ti pokucala na vrata«, rekla je zgroženo. »Bio si iznenađen što me vidiš. Tada je to napravila. Znam. Tada se pretvorila u mene.« Okrenuo se i ušao u kuću. Uhvatila ga je za ruku. »Što je napravila?« Tijekom neugodne tišine koja je uslijedila, prisjetila se trenutka kada je otvorio vrata. Pogledao ju je u čudu, kao da je nikada ranije nije vidio. Sada je ponovno vidjela taj pogled. Sissy nije odustajala. »Što je nap...?« »Stvarno želiš znati? Dobro«, ponovno se nagnuo, a zrak među njima je postao napet. «Pokušala me zavesti. Ležala je polugola na mom krevetu, s tvojim tijelom, tvojom kožom, tvojim mirisom. I skoro je upalilo... eto.« Sissy je zatreptala kada je osjetila vrućinu... ali ovog puta razlog nije bila ljutnja. Ne, ovo je bilo nešto potpuno drugačije. Seksualna želja. Ona o kojoj je čitala, čula, vidjela na velikom platnu, ali nikada nije osjetila. Niti blizu. I znala je točno što pokušava. Pokušavao ju je otjerati. Ono što nije uvidio je da je to bilo stvarno veliko priznanje. Prisjetila se Bobbyja Carnea i njegova neukusnog upucavanja. Jim je bio njegova čista suprotnost. On je bio muškarac, ne učenik srednje škole koji zamišlja

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 35 da će postati Ryan Reynolds. A pomisao da Jim osjeća privlačnost prema njoj, čak i ako se radi o laži... Ali demon je već jahao tog konja, uvjetno rečeno. Jim je prvi odvratio pogled. »Ne gledaj me tako.« »Kako«, rekla je hrapavim glasom. »O, Isuse«, promrmljao je. »Ti i ne znaš.« »Jim...« »Ne, neee, moram otići... stvarno moram otići.« Teškim korakom prošao je kroz otvorena vrata i odjurio uz stepenice. Njegovo veliko tijelo kretalo se brzo i snažno. Trenutak nakon što je nestao iz vidokruga, začula je kako su se vrata zalupila na drugom katu. Nešto ju je vuklo da ide za njim. Otvori ta vrata. Da sazna... što se zapravo krilo iza vrućine u njegovu pogledu. Ali imala je osjećaj da će samo izazvati svađu. Ili nešto s čim se možda neće moći nositi. Razmišljala je o demonu s groblja, tako sigurna u sama sebe, toliko samopouzdanja... To je prava žena... čvrsta osobnost... Ona bi mogla ispuniti njegove želje. Sada se osjećala kao da pokušava prenamijeniti stvar koja je u osnovi loša. Umjesto da potrči za njim i prepusti se svojim nagonima, otišla je do čarolije za zaštitu i ispružila ruku. Kao da je živ, sjaj joj je doputovao do dlana, zastao iznad njega i ostao dok nije odmaknula ruku. Nakon što je neko vrijeme proučavala, vratila se unutra i zatvorila ojačana vrata. Pod normalnim uvjetima bila bi zadivljena veličinom i karakteristikama tog hrasta... Ali, ništa više nije bilo normalno, i imala je više povjerenja u tu Jimovu tvorevinu nego što bi ikada mogla u nekog čovjeka. Zaustavila se na početku stepenica i zapitala što li radi u spavaćoj sobi. Jedini način da dobije ikakve odgovore je da se sama pobrine za to... a koliko bi neugodno bilo da mu uleti dok se presvlači... sprema krevet... slaže odjeću. M’da, baš on ima vremena da radi ove zadnje dvije radnje. Osim toga, kao da bi se uopće išta osim nastavka sukoba moglo dogoditi među njima? Dok je stajala na mjestu, unutarnji glasić joj je napominjao da bi se možda moglo dogoditi nešto drugo. Nešto... što bi objasnilo onaj bljesak u njegovim očima. Kvragu, možda je vrijeme da izgubi djevičanstvo. Ako krene s pretpostavkom da je to točno... i da razmisli, ne bi se mogla sjetiti muškarca s kojim bi to radije doživjela. »Sranje«, šapnula je.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 36 POGLAVLJE 6 io je tvrd kao orah kada je ušao u sobu. Ne tvrdoglav. Ne napet. On mi je bio tvrd. Zalupivši vratima, naslonio se na njih. Bam... bam... bam... Udarao je glavom od drvo i osjetio ih kao otkucaje srca u spolovilu. Pogledao je prema dolje i provjerio koliko su mu se hlače uzdigle zbog erekcije te pomislio kako je to tipično za njega. U njegovu prošlom životu, dok je radio na tajnim operacijama kao plaćeni ubojica na drugim kontinentima, ovo bi mu se dogodilo. Kada bi bio nervozan, netom prije nekog zadatka, njegova krv bi zakuhala, njegova agresija se pojačala i osjetio bi potrebu da ispuše dio energije. No, ne na stazi za trčanje. Ali pobogu, s obzirom kako je proveo prošlu noć s Devinom, čovjek bi pomislio da mu to neće biti problem. Zatvorio je oči i opsovao kada ga je napao još jedan vrtlog misli. Zamišljao je kako se seksa s tim demonom na tisuću mogućih načina do granice nemoći. A onda je ugledao Sissy... kako stoji na trijemu... zuri u njega... Kao da zna da on žudi za njom. Najmuževniji dio njega bio je spreman iskušati tu tvrdnju u ležećem položaju. Da... unatoč tome što bi se trebao što više udaljiti od nje, njegova svijest i njegov razum odlučili su se držati po strani i dati prednost njegovoj drugoj glavi. Odlično. Divne misli, stvarno. Iznenada, sjetio se njene slike koju je vidio u kući njenih roditelja. Slika je prikazivala nju kako sjedi na klupi van terena na nekoj utakmici, pogled joj je bio usredotočen, a tijelo spremno i napeto kao da želi potrčati i postati dio akcije. Njena duga plava kosa bila je skupljena u rep, njeno lice bez trunke šminke, te se moglo vidjeti da su i drugi ljudi oko nje studenti i atlete. Izgled joj je bio usklađen s godinama. Dolje na trijemu? To je bila žena. Ne djevojka. Iskreno, zaželio je da nije izrasla u odraslu osobu, to bi bilo dovoljno da ga obuzda. Uvijek su ga zanimale prave žene, volio je grub i sirov seks, a to je značilo B

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 37 da treba nekog strastvenog i izdržljivog. Neka djevojčica s labelom okusa jagode i tenisicama Hello Kitty ne bi mogla utjecati na njega. Radije bi da je Sissy ostala dio te skupine. Problem je bio taj što je zbog boravka u Paklu izgubila taj sjaj mladosti u svojim očima, a njena duša se postarala u Devininim zidovima boli i patnje. Nije više bila igračica hokeja koja se druži sa svojim prijateljima uzbuđena zbog igre koja se odvija na terenu srednje škole. Sada je bila žena. I to je bio problem. Kvragu, imao je tako dobre namjere. Od kada ju je pronašao u onoj kupaonici, njegov jedini cilj je bio da je zaštiti... i to je uspio kada je ušao u Devinine odaje. Ali, što je dobrog donio Sissy? Izvukao je iz demonova zida, naravno. Ali sada, sve što je dobila je nemoguć zadatak da shvati što se nalazi u onoj knjizi i pronađe način da ga odvede i izvuče iz Čistilišta. No, trenutno se nalazio na katu i, kada razmisli, to je problem koji će morati riješiti svojom lijevom rukom. »Jebemu«, rekao je. Kada mu je pogled pao na neuredan krevet, sjetio se Devine kako leži na njemu, odjevena u Sissynu kožu, nagovarajući ga na seks. To je bila njegova krivica. Trebao je postaviti više čarolija za zaštitu kada su se doselili. Ali, kada bolje promisli, ako je demon uspio proći kroz jednu, možda ni hrpa njih ne bi upalila. Kako joj je to samo uspjelo? pitao se. Kliznuo je prema dolje i sjeo na pod. Naslonio je laktove na koljena i razmišljao o svim načinima na koje bi muškarac mogao upasti u nevolje ako dopusti da mala glava misli za njega. Tko bi rekao, ali trzaj u njegovim hlačama natjerao ga je da koljena privuče k sebi, i to ne zbog toga što ga je boljelo. Ne očekujem da uživaš u tome. Ili mi želiš reći da se muškarcima može dignuti i kada im je netko odvratan? Nisam znala da anatomija funkcionira na takav način... ali ipak... Ja sam djevica, zar ne. Što ja znam. »U kurac...« U tome i jest bio problem. Sissy je bila u pravu. Muškarcima se ne može dignuti ako ne uživaju u seksu. Na njegovu žalost, nije mu se moralo sviđati ono što radi da bi se uzbudio... za njega je to bilo kao da probada neprijatelja. Bio je željan kada bi započelo i zadovoljan kada bi završilo. Ali to nije bilo isto kao i uživanje u nečemu. Sumnjao je da su to stvari o kojima bi Sissy htjela išta znati. A bio je siguran da njegov penis ne mari o njegovim razmišljanjima. On zna što želi.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 38 Ponovno se pomaknuo, ponovno je osjetio trzaj, zbog čega je stisnuo zube i sporo ispuštao zrak. I na trenutak, nije uspio odagnati sjećanje kada ga je Sissy molila da ju poljubi... Sve što je bilo potrebno je da se sjeti da to nije zapravo bila ona. I opet, sve što je bilo potrebno da ga zaplete bilo je sjećanje na njen pogled kada su bili na trijemu. Još jednom se pomaknuo da ukloni pritisak. I prije nego što je shvatio, umjesto da se spusti na donji kat i pokuša pomoći s onom knjižurinom, njegova ruka se uhvatila posla. Ili, bolje rečeno, uhvatila zamah. Što bi drugo mogao napraviti? Prokleta erekcija nije splašnjavala... a da ju je pokušao sakriti, zbog njegove fizionomije, ništa ne bi bilo dovoljno dobra kamuflaža. Namjerno je odbacio bilo kakve misli o Sissy dok je to radio. Namjesto toga, usredotočio se da mu stisak bude čvrst na putu dolje i gore, na stisak glavića i na tehniku. Morao je spustiti koljena da bi imao dovoljno prostora, a kada mu se remen urezao u kožu, otrgnuo je hlače sa sebe. Divljina je ubrzo preuzela ulogu. Zagrizao je usnu dok nije pustio krv, ispustio je bijes i požudu, zajedno s mržnjom prema onome što je radio s Devinom. Bilo je bolesno razmišljati o tome, ali sigurnije i bolje nego o onome što je osjećao prema Sissy. Orgazam ga je šlagirao poput munje, zaustavio mu srce, ruke su mu utrnule, a noge tresle. Zatim je uslijedio grom. Putovao je njegovim mislima, njegovim tijelom, njegovom dušom... jedino što je mogao vidjeti bila je Sissy kako se sporim potezima okreće prema njemu, gledala ga je pogledom zamišljene žene. Kada je ispustio olakšanje, nastavio ga je gladiti samo da izbaci seks iz sustava... da se može koncentrirati, da se može vratiti na posao, da može napraviti što treba. Kada ga je vrhunac napustio, umor je obuzeo njegovo tijelo, povlačio mu kapke, opuštao mu ramena. Mnogo vremena je prošlo od kada se naspavao kako treba. Točnije, skoro tri desetljeća. Od kada mu je majka umrla. Posegnuo je za hlačama i iskoristio ih kako bi se obrisao. Pomislio je kako će još mnogo vremena proći dok bude imao vremena za spavanje. Za sada će samo zatvoriti oči i pustiti da mu osjećaj nakon klimaksa povrati bar malo snage. Nije imao mnogo vremena na raspolaganju, ali ionako nikada ne bi dugo odmarao. Zadnja misao prije nego što je otplovio u svijet snova bila je ona. Žena koja je na donjem katu tražila nešto korisno u knjizi. Nije znao želi li da nešto pronađe... ili ne.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 39 Možda je Ad bio u pravu. Možda ne bi trebao iskušavati Sudbinu odlaskom u Čistilište. Ali kao i uvijek, nije bio spreman donijeti tu odluku. * * * Mrak je već padao kada je Sissy dospjela do posljednje stranice knjige iz Pakla. Stavila je ruku na potiljak i po stoti put se protegnula te pogledala Adriana. Anđeo se premjestio u snu oko tri sata popodne i sada je ležao uzdužno preko sofe, a pod glavom mu je bio baršunasti jastuk. Od tada se nije pomaknuo, samo bi prekrižio ili otpetljao noge. Znala je da zapravo ne spava. Gdje je Jim? pitala se. »Na katu«, Ad je odgovorio kao da je naglas pitala. »Želiš li da odem po njega?« Zatvorila je knjigu i zurila u korice pune mrlja. »Ne znam.« Sekundu nakon toga začula je korake kako se spuštaju niza stube, zatim stupaju u predvorje i zaustavljaju se pred dnevnom sobom. »Jesi li ti to napravio?« nježno je upitala. »Walkie-talkieji su jako nezgrapni. Čak mi i baterije trebaju.« »Dobar trik«, rekla je dok je poravnavala majicu i popravljala frizuru. Netom prije nego što je Jim ušao u prostoriju, pitala se kako izgleda, zaželjela je da joj je u blizini četka za kosu, ogledalo... možda malo paste za zube. Glupost, glupost, glupost, pomislila je. Kao prvo, nije se mogla natjecati s tim demonom. A kao drugo, zar stvarno želi Devinine ostatke? Jim je ušao u dnevni boravak odjeven u plave traperice i bijelu majicu kratkih rukava koja se zatezala oko njegovih mišićavih grudi i bicepsa. Izraz mu je bio odsutan i nije ju pogledao u oči, ali sama njegova prisutnost u njoj je izazivala reakciju. Kao i uvijek, bio je privlačan toliko da bi se za njim svatko okrenuo. Je li to bilo zbog visine? Građe? Zbog ozbiljnog pogleda? Ta njegova svjetlucava aureola iznad njegove tamno plave kose... U redu, možda se ipak htjela natjecati s jebenim demonom. Iako to nije imalo nikakvog smisla i osuđeno je na propast. »Nisam ništa pronašla«, objavila je. »Ni riječ.« Začuđujuće, stvarno. S obzirom da je knjiga imala... koliko stranica? Dva trilijuna? Jim se još više namrštio. »Mora da se šališ:« »Ne.« Nije bila sigurna što je pročitala. Dok je čitala, riječi su joj bježale. Ali bila je sigurna da u njoj nije bilo ničeg o Čistilištu. »Jesi sigurna da točno čitaš?«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 40 Sissy je okrenula knjigu i gurnula je na drugu stranu stolića za kavu. »Evo, pokušaj sam.« »Ja ne znam latinski.« »Izgleda da nemaš sreće.« »Kvragu.« »Što želiš da ti kažem? O čistilištu nema ni spomena... možda, ne znam... Postoji li mogućnost da ima još neki naziv? Ili možda još neki izvor informacija koji možemo upotrijebiti? Postoji li neka vrsta interneta za život poslije smrti?« Oboje su pogledali Adriana, koji je sjedio i češao svoju smeđu kosu dok nije počela stršati na sve strane kao da ga je udarila struja. »Koliko ja znam, ne«, anđeo je odmahivao glavom. »Znaš, možda je ipak bolje da ne ulazimo u to. Razmišljao sam o tome cijelo popodne. Da nekim čudom uspiješ ući tamo, nisam siguran da ćemo te moći vratiti u jednom komadu... čak i bez Nigela. I prije nego što pitaš, ne, mislim da ti Stvoritelj neće htjeti pomoći, pogotovo zato što time pokušavaš izbjeći jedno od Njegovih pravila.« Jim je opsovao. »Ne, pronaći ćemo način. Neću odustati...« Napad se zbio niotkud. U jednom trenutku Jim je stajao nasred prostorije, bio je ljut. Sljedeće sekunde, polunagi čovjek je uletio kroz vrata bez ikakvih popratnih zvukova, a iznad glave je držao nekakvo svjetlucavo oružje. Sissy je vrisnula i uperila prst. Upravo zbog toga se Jim okrenuo i u zadnji tren izbjegao da bude uboden sleđa. Njegovi refleksi su bili savršeni, naglo mu se suprotstavio, ruka mu je odmah poletjela prema podignutoj ruci i odbacilo je oružje izvan dohvata. No, napadača nije uspio pokoriti, bio je jednako snažan. Bio je to Colin, onaj kojeg je vidjela pri posjetu Jimu u bolnici, shvatila je. Onaj tamnokosi... Bum! Udarili su o okvir kamina. Dum! Prevrnuli su stolić i razbili lampu. Škrip! Borili su se, sudarili se sa sofom te je odgurnuli toliko jako da je otklizala s tepiha. Dok su plesali taj opasan ples, Adrian je poskočio i izvadio nož, za koji do tada nije bio svjestan da ima. Ali nije puno dobio time. Brzim pokretima, napadač je ispružio slobodnu ruku i ispalio zraku bijele svjetlosti prema Adu, koja ga je odbacila tolikom snagom da ga je trosjed na koji je sletio otklizao preko prostorije i udario o zid. Anđeo je klonuo i pao na tlo, Jim i napadač su se nastavili naguravati po prostoriji, odbijajući se o zidove dok su se borili za kristalno oružje... a Sissy nije imala namjeru sjediti i čekati tko će se prvi umoriti. Maknula se od njih i pokušala pronaći nešto, bilo što što bi moglo pomoći u borbi protiv Colina. Zgrabila je prvo što je vidjela. Bio je to svijećnjak od mesinga koji je bio jednako težak koliko bi bila željezna opruga. Svijeća je poletjela iza nje kada je podigla svijećnjak i ona se zaletjela...

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 41 Žustro su se kretali. Toliko su se brzo vrtjeli da ih nije uspijevala pratiti. Čekala je da onaj bez majice bude unutar dohvata i ostane na tom mjestu dovoljno dugo da ga može pogoditi. Što ako ne odabere pravi trenutak? Mogla bi udariti Jima. Pun pogodak. Baš kada joj se Colin približio, ukopala je noge, sakupila svu snagu koju je imala i zamahnula metalnim predmetom udarivši ga po tamnokosoj glavi. Svugdje se raspršila svijetlost, zaslijepila ju i odbacila baš kao Adriana... Samo što se nije kretala prema istom mjestu, tijelo joj je putovalo prema duplom prozoru. Neugodno se spotaknula i uspjela preusmjeriti. Iako joj je pad ublažio snop baršunastih zastora, udarac joj je zaustavio srce i izbio sav zrak iz pluća. Nije izgubila svijest... tako da je u bunilu promatrala kako se muškarac s nožem spoticao. Ozljeda glave ga je izbacila iz takta. To je bilo sve što je Jimu bilo potrebno. Uz pobjedonosan pokret, istrgnuo je bodež iz njegove ruke i udario ga u torzo odmaknuvši ga daleko. Kasnije će Sissy unedogled ponavljati slijed događaja u svojim mislima, kao da iza ugla vreba neki drugi ishod, kao da može sve preusmjeriti na neki drugi put samo ako izreže taj događaj i zamijeni film. Naravno da to nije bilo moguće. Kada je Colin udario o tlo, pogledao je Jima čistom mržnjom crvenim očima. »Ti si ga ubio!« »Koji kurac...« »Tvoja ruka je bila na bodežu!« »... s tobom nije u redu!« Nastavili su se izderavati jedan na drugog, njihovi muževni glasovi su odzvanjali kroz kuću, Jimov američki naglasak, Colinov britanski. »Zbog tebe sam ga izgubio!« »Znam!« Jim je povikao. To je ušutkalo Colina. Šutio je i dopustio Jimu da nastavi s vikom. »I ja ću ga vratiti!« Gnjusan smijeh razbio je atmosferu. »Aha, hoćeš, je li? A kako to namjeravaš izvesti?« Jim je pogledao prema Sissy. Zatim u Adriana. »Morat ćete mi pomoći. Nekako...« Ad je izbacio ruke kao da pokušava zaustaviti automobilsku nesreću. »Jim! Ne, nemoj...« Jim je zurio u Sissy. Otvorio je usta kao da će nešto reći. . . ali umjesto toga, okrenuo je kristalni bodež prema sebi, uperio oštri vrh prema trbuhu i ispružio ruke što je više mogao. »Ne!« Sissy je vrisnula i skočila na noge.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 42 U posljednjoj sekundi, promijenio je mišljenje. Ali ne u potpunosti. Promijenio je samo pristup. Spustio je lijevu ruku i podigao desnu... ... te uz žestok pokret rasporio vlastiti grkljan. »Neeeeeeeee!« Sissy je potrčala prema njemu, a nož je sporo padao iz njegove labave ruke. Jim je pao za njim, krv je šikljala iz njega... uvjetno rečeno, jer je bila srebrene boje, namjesto crvene. O, Bože, krv je natapala prednju stranu njegove majice. Zvuk udarca njegovih koljena o tlo sličio je grmljavini. Došla je do njega kada je sjeo na pete. Njegova usta su bila širom otvorena, proizvodilo je čudan zvuk dok je pokušavao udahnuti kroz bujicu krvi. »Jim! Jim!« posegnula je da nasloni ruke na njegovu ranu, što je bio gubitak vremena. Čak i da ima metre i metre zavoja, nije mogla ništa napraviti. Nije ga mogla spasiti. Gledao je ravno u nju svojim plavim očima kada je počeo padati u stranu, njegovo veliko tijelo predavalo se gravitaciji, a njegova besmrtna duša blijedjela pred njenim očima. Suze su zasjenile njen vid, a misli obuzele riječi Nikada više! Nikada!. Koliko je god bila ljuta na njega jutros, sada je bila prestravljena zbog pomisli da ga je zauvijek izgubila. Neiskorištena prilika. Neotvorena vrata. Neostvarena sudbina. Taj gubitak ju je pogodio više nego išta drugo što joj se ikada dogodilo. Čak i Pakao. »Ne ostavljaj me, ostani sa mnom, ne ostavljaj me...« Njegove usne su se nastavile kretati i shvatila je da ne pokušava disati... pokušavao joj je nešto reći. »Što?« zakreštala je. »Što želiš...« Te usne, umrljane srebrenom tekućinom, kretale su se sve sporije i sporije, a njegove zjenice su se proširile kao da pokušavaju nadomjestiti nedostatak svjetla. Sissy je znala u kojem je trenutku stvarno umro. To nije bilo kada su mu se usne prestale kretati, niti kada su mu se oči izvrnule. Bio je to trenutak kada je miris cvijeća obuzeo prostoriju, ušao joj u nosnice i zagrebao joj grlo. Bilo je baš kao što su joj pripovijedali na vjeronauku: Kada svetac umre, osjeti se miris cvijeća. Jim... spasitelj... je nestao.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 43 POGLAVLJE 7 olekcionarstvo je dobra stvar. Njeno je vjerojatno malo izmaklo kontroli. Devina je razmišljala o tome dok je izlazila iz dizala uredske zgrade. Nije li to prekrasno? Pred njom se protezao niz komoda sa stvarima u podrumu zgrade. Bio je velik koliko i nogometno igralište, a u njemu su se nalazile uspomene na duše koje je stoljećima sakupljala i spremala. Od tog prizora bi joj uvijek zastao dah iz dva razloga. Prvi je bio što se sve nalazilo ondje gdje bi trebalo biti, a drugi što je bilo njeno, samo njeno. Njene pete su zveketale dok je hodala preko betonskog tla. S vremena na vrijeme bi zastala, stavila vrećicu s kutijom u kojoj su se nalazile Louboutinsice na tlo i izvukla ladicu. Nebitno je li se radilo o hrpi džepnih satova sa zlatnim lancima, skupu naočala iz devetnaestog stoljeća ili svežnju ključeva, ona je sve imala posloženo u glavi... Mogla se točno sjetiti tko je posjedovao neki predmet, od koga je što dobila i točne okolnosti pod kojima im je uzela dušu i stavila je u zid. Ali to nisu bila sretna sjećanja. Svaki put kada bi dotakla metalni gumb, naušnicu ili novčić osjetila bi esenciju te osobe. Ti predmeti bili su joj veza s njenom djecom u podzemlju, njen način komunikacije sa zarobljenicima, opipljiva veza s besmrtnim životnim djelima. Milijuni predmeta... a ipak, nije bilo dovoljno. Njena glad bila je neutaživa, što je činilo ovaj rat još stvarnijim. Sranje, kada samo razmisli o dobrim vremenima koje bi ona i Jim mogli proživljavati. On bi joj mogao pomoći da sve ovo zaštiti. Svaki put kada bi otišla potkrala bi se misao da će se nešto dogoditi, da će doći do dizala, pritisnuti dugme za dolje, otvoriti vrata i pronaći praznu prostoriju. To joj se događalo bez obzira što je imala najbolji sigurnosni sustav na svijetu. Sve zahvaljujući dvadesetdvogodišnjem programeru iz Ne-uvo-Teca, tvrtci koju je unajmila da dođe do njenog ureda »ljudskih resursa« i konfigurira »server« kako bi se uskladio s »unutarnjim komunikacijama«. Ili neko slično sranje. K

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 44 Zapravo je stvorila cijelu tu iluziju kako bi dovukla tog štreberskog djevca na svoj teritorij. Pri dolasku mu je figurativno oduzela dah svojim odijelom Prada i jako visokim Monolosicama, a zatim doslovno kada ga je zaskočila straga, nadvladavši ga dok je provjeravao varku od kompjutera. Nakon toga mu je pustila krv, obavila ritual, zabilježila kožu simbolima... i tako je dobila posebni sigurnosni sustav. Kada bi netko došao na kat iznad podruma ili pokušao ući u dizalo, ona bi dobila dojavu neovisno o tome nalazi li se na Zemlji ili njenom Bunaru duša. Tako je mogla zaštititi svoj dragocjen posjed. Stvarno bi bilo lijepo da ima partnera u svemu ovome. Njeni minioni bi došli pod ruku kada bi im trebala nešto narediti, ali oni sami nisu mogli ništa, i to joj je ubrzo dosadilo. Jim Heron im je bio potpuna suprotnost. S njim se stalno borila i to je bio taj ljuti začin koji je željela. Nastavila je hodati i uputila se natrag u prostoriju koja je nalikovala spavaćoj sobi. Iznad nje, redovi fluorescentnih svjetala svijetlili su poput umjetnih sunaca, te je ubrzo stigla onamo gdje je stajala odjeća. Nakon njenog ormara, koji je više priličio izložbenom prostoru, nalazile su se police s cipelama koje su sezale sve do stropa, zatim dio za modne dodatke gdje su bile torbice, šalovi i nakit, te naposljetku kozmetički stolić s ogledalima, puderima Chanel, olovkama YSL i podloga Estee Lauder. Tu se nalazio i njen krevet, naravno. Oh, njen krevet, prekriven tkaninom Porthault, poplunom i jastucima. Nikada se nije na njemu ševila, ali zar neće biti super kada krsti madrac s Jimom? Pred očima joj se stvorila Sissy Barten i stisnula je zube. Kvragu, napravit će što god bilo potrebno, ali Jim će ležati na tom krevetu raširenih nogu uzdignutog kurca, govorit će joj da je voli i moliti je da ga pojebe. A kada se to dogodi? Bit će potpuno divlje i vruće jer će znati da je pobijedila te da će on biti s njom do kraja vječnosti. Jednostavno je tako moralo biti. »Zar ne?« upitala je cipele. Čin stavljanja novih svjetlucavih blizanki na njihovo mjesto među ostatkom kolekcije na nju je djelovao smirujuće, ali morala je još nešto provjeriti. Od svih njenih predmeta... taj je bio najružniji. Ali i najvrjedniji, unatoč količini ukradenog nakita koji se ondje nalazio. Njeno pravo ogledalo nalazilo se u samom kutu podruma. Bilo je spremljeno u tami, ne samo zbog sigurnosti, nego zato što je bilo krajnje odvratno. Bilo je visoko bar metar i pol, a široko jedan metar, možda i veće. Okvir je imao rezbarije koje bi s određene udaljenosti mogle sličiti cvjetnim motivima ili nekim finim francuskim oblicima. No, izbliza se jasno vidjelo da je valovit uzorak zapravo niz tijela u mučenju, udovi su im bili oštećeni ili su u potpunosti nedostajali, a lica iskrivljena od boli. Fućkaš zlatne listiće, okvir je svjetlucao, a razlog nije bio nikakav metalni ukras.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 45 Izgledalo je kao sjaj kobrinih očiju. Površina ogledala je bila neravna, na mjestima udubljena i nedostajali su mu neki dijelovi. Više je izgledalo kao koža starog čovjeka nego reflektirajuća površina. Ali ionako joj nije služio da bi se ogledala u njemu. Ono je bilo prolaz koji je vodio prema njenom Bunaru duša i natrag. To je ujedno bio i jedini prolaz. Kada se nalazila u svojoj jazbini, mogla je prihvatiti nove duše ili sluge, ili Jima, ili Adriana, ali morala je biti u Paklu da bi to napravila, u suprotnom ni ona ni itko drugi nije imao pristup. Da izgubi ogledalo ili da ga razbije? Tada bi izgubila pristup zbirci duša. I sama pomisao joj je bila prestrašna... Nešto je privuklo njenu pažnju, ali nije znala što. Okretala se oko sebe i pogledom pregledavala svoj privatni prostor. Već je pripremala kandže za napad. No, oko nje nije bilo nikoga, ni alarm se nije oglasio da je upozori kako je netko nepozvan ušao u prostoriju na katu iznad. Krenula je prema svjetlu i stavila krutu vrećicu s logom hotela na prekrivač. Stala je potpuno mirno. Jedini koji bi mogao ući ovamo bio je Stvoritelj glavom i bradom. »Jim?« namrštila se i pitala kako bi to moglo biti moguće. Osim ako... Ne, ovaj osjećaj je bio vezan za njega. Oči su joj pobjegle prema kozmetičkom stolu. Između maske za čišćenje lica Clarins i seruma Chanel Precision nalazio se predmet koji nije imao nikakve veze s kozmetikom. Inače ne bi mogla podnijeti taj nesklad. Ali ovaj je imao posebno značenje. Bio je to znak s prednje strane njenog Mercedesa S550 4Matic i prvi put nije žurila da ga stavi na prikladno mjesto. Prekršila je svoje pravilo... Taj okrugli zaštitni znak s linijama koje ga presijecaju imao je priču: Kada je udarila Jima autom prije nekoliko večeri, posjekao se na haubi i jedan mali dio njega ostao je na tom ornamentu. Upravo taj ostatak na površini metala jest ono što joj je pomoglo da uđe u njegovu kuću, njegov krevet i za dlaku ga zavede dok se pretvarala da je Sissy. Ali ta veza je djelovala samo u jednom smjeru. Nije postojala mogućnost da on to iskoristi da uđe u njenu... Niotkud, val boli zazvonio je poput zvona u njenim grudima, kao da ju je netko upucao ili joj zabio nož. Ali nikoga nije bilo u blizini. Nikoga nije bilo gore. A ipak, nešto nije bilo u redu, nešto... »Jim...?« hodala je prema naprijed. »Jim?« Uslijedilo je gušenje. Osjećala se kao da joj netko stiska ruke oko vrata. Ili uže. Odjednom je posegnula prema gore za onim čega nije bilo i otvarala usta kako bi mogla disati.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 46 U kurac, ona se sada našla u ulozi prodavača u hotelu, njen pristup zraku zaustavila je nepoznata sila. No, to nije bilo pravo gušenje. Ovo je bila... emocionalna bol toliko silovita da joj je oduzela sposobnost da udahne zrak u pluća, koja se pretvarala da ima. »Jim!« vrisnula je, naznake su se stopile u zastrašujuću misao. Uklonila je svoj fizički oblik, ušla je u ventilaciju, plovila zgradom, ispalila se u prostor putujući zrakom u smjeru stare kuće u kojoj je on živio. Brže, brže, brže... Znala je čim se odvojila od tla. Agonija joj je obuzela dušu, probadala ju je toliko da se osjećala kao da ju je slomilo na pola. Oluja se skupila na njenom putu i zastala u dvorištu posjeda koji je Jim iznajmio, a ona je odjurila prema ulaznim vratima.. . Zaustavio je zid od cigli koji nije postojao, nevidljiva, neprobojna sila koja ju je odbijala tolikom jačinom da je pala na dupe. Pogledavala je unaokolo u panici, pomahnitalog uma, nije mogla shvatiti što se dogodilo... ali uočila je prikriveni crveni odsjaj. Kopile je uspjelo zaustaviti je dodavši još jednu jaču čaroliju. Ali nije dugo trajala. Kada se njegov život ugasio, zaštitna čarolija je izgubila svoj izvor, a zid je polako nestajao, topio se od krova prema dolje. Taj neizbježan prizor bio je kao da pred njom umire, kao da gleda kako njegov život nestaje. »Jim...« zajecala je dok je zadnji djelić nestajao. Uspravila se na noge i potrčala prema prozorima dnevne sobe. Ruke su joj se tresle, nagnula se prema starom staklu i skupila dlanove. Pogledala je unutra... Jecaj koji je izašao iz nje bio je prepun patnje. Mogla je vidjeti Jima kako leži osakaćen na tlu, ruke i noge svaka u svom smjeru kao da se nije borio protiv pada. Srebrene krvi je bilo svuda po njegovim prsima, te je vidjela otvorenu ranu na vratu iz koje je potekla. U njegovoj ruci stajao je kristalni bodež na kojem je bilo još tekućine nalik živi, iste kao i u njegovim venama. Očito je još nekog poveo sa sobom. Pravi junak, pomislila je dok su joj suze navirale na oči. Nasuprot njemu stajao je arhanđeo Colin, od čije je snage ostala samo sjena. Njegovo lice se zamrznulo u užasu, a njegovo tijelo stajalo napeto kao da ulazi u borbu, samo što ga nitko nije proganjao. Na njemu se vidjelo da je sudjelovao u sukobu. Lice mu je bilo rumeno, a ruke prekrivene srebrenom krvi. Prostorija je bila u potpunom neredu, lampe pobacane, stolovi preokrenuti i sofe se nisu nalazile na svom mjestu. Jim se borio protiv arhanđela. Možda za njenu čast? To mu priliči... ali nije trebalo ovako završiti.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 47 Ona nije bila jedina koja je tako razmišljala. Ona glupa kurva Sissy Barten je vrištala iz petnih žila dok je prilazila Jimu i stavila njegovu glavu u svoje naručje. Na drugoj strani anđeo Adrian je izgledao kao da je vidio duha. Ili Smrt. Jedina svijetla točka bila je vidljiva bol te djevojke i Devina je zastala na trenutak da ju upije. To je bila jedina utjeha koju će imati dugo, dugo vremena. Bit će joj korisno. Ali ne sada. Sada je to jedino što može napraviti da se ne bi u potpunosti slomila. Raširila je prste i nagnula se koliko je mogla dok joj čelo nije dotaknulo hladno staklo. »Moja ljubav...« Neka životinja je podivljala u dnevnom boravku. Oh, čekaj... to je bila ona, Sissy je shvatila. Širom otvorenih usta i naizgled neiscrpnim izvorom zraka iz pluća proizvodila je zvuk nalik na mješavinu laveža i detonacije atomske bombe. Izbacila je sve iz sebe dok je zurila u Jimovo beživotno tijelo. Ljuljajući ga poput djeteta, srebrna krv je ostavljala mrlje posvuda po njoj... Pojurila je prema njegovu napadaču. Bez razmišljanja, potrčala je velikom brzinom i zaletjela se ravno u Colina. On je ostao u potpunosti ukipljen ili zato što ga je ranije udarila u glavu ili zbog onoga što je Jim napravio. Ciljala je u oči. Nije im došla ni blizu. Zgrabio ju je za zapešće, prevrnuo ju na leđa, smjestio ju na tlo i zapeo ruke iznad glave. »Jebi se!« vikala je na njega. Borila se ne bi li se oslobodila, udarala je nogama i zabacivala ih posvuda. Kada ga je pokušala ugristi, uspio ju je pridržati i osloboditi jednu ruku kako bi njome pritisnuo njenu čeljust o pod. Nije ju ozlijedio. Samo je čekao da se izmori. Prošlo je dugo vremena kada je napokon zastala da dođe do daha, a on je cijelo vrijeme sjedio na njoj mirno, kao da nije ulagao ni malo napora. Kada je voda počela padati po njoj, isprva nije shvaćala što se događa... Muškarac je... plakao. Suze su padale, kap po kap, po njenom licu iz očiju najčudnijih boja ikad. Prije nego što je shvatila, njene suze su se pomiješale s njegovima. Vodopad osjećaja izlijevao je iz istog izvora u kojem je nekoliko sekunda ranije stanovao bijes sirov koliko i otvorena rana na Jimovu vratu. »I ja sam doživio gubitak«, rekao je engleskim naglaskom. »I ja sam izgubio.« »Zašto si ga ubio«, jecala je, iako je znala da se to nije dogodilo. »Zašto...« »Zao mi je zbog tvog gubitka«, glas mu je pukao. »Tako mi je žao...«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 48 Okrenula se i kroz zavjesu suza pogledala Jimovo tijelo. Njegovo lice je bilo okrenuto prema njoj i na trenutak je izgledalo kao da gledaju jedno u drugo... ali u njegovim očima nije bilo života. Colin je opustio stisak. Odmaknuo se malo. Odmaknuo se mnogo. Dok se muškarac, anđeo ili što god, odmicao, namještao je stopala kao da će ustati, ali nije imao snage ni ravnoteže da to napravi. Protrljao je lice... kao da će to promijeniti ono što se nalazi na tlu preko puta. »Htio si ga ubiti«, rekla je Sissy mrgodno. »Ne razumijem zašto si toliko jebeno pogođen ovim.« »Jer si je to sam napravio«, šapnuo je. Sa sofe koja je ranije bačena prema zidu Adrian je psovao. »Otišao je onamo da vrati Nigela.« Colin je naglim pokretom okrenuo glavu. »Molim?« »Ubio se da vrati tvog dragog prijatelja.« Colin se namrštio, a oči su mu se suzile. »To nije moguće.« »To sam mu i ja pokušavao objasniti, ali znaš kakav je Jim. On sam donosi odluke.« Sissy je vidjela da Ad gleda prema njoj, ali nije obraćala pozornost. Bila je prezauzeta traženjem drugog završetka, pitala se zašto, razmišljala o svim vrstama magije ovog novog svijeta u koji je kročila, pokušavala je postići nekakvo metafizičko premotavanje filma ne bi li uklonila sav ovaj nered. »Nitko se nije vratio odande bez Stvoriteljeva dopuštenja«, rekao je Englez. »Znaš to.« »Da. To sam mu rekao.« »Zašto si mu dopustio...« »Dopustio. Koji kurac, Coline?« Kada se Sissy pokušala uspraviti, potiljkom su joj prošli trnci. Posegnula je i protrljala... Škriiiiiip. Zvuk otvaranja ulaznih vrata svima je privukao pažnju. Uslijedili su neobični koraci, zatim zvukovi nalik na povlačenje nečeg po podu i onda udarac koji je bio poput nečeg iz filma Wesa Cravena. Temperatura se spustila za pet stupnjeva, zbog čega su zidovi zaškripali a dah se pretvarao u paru pred licem. Sissy je vrisnula kada je ugledala pojavu na ulazu. Bilo je to truplo, uspravno, raspadajuće truplo sive kože koja je visjela s kostiju i kose koja je padala u snopovima preko šupljih ramena. Colin i Adrian su ustali kada je truplo ispružilo ruku. Mogla se vidjeti tetiva koja je donekle spajala podlaktičnu kost s dlanom. »Jim«, reklo je ispijenim glasom. »Dopustit ćete mi da ga vidim.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 49 »Moš’ mislit«, Adrian je zarežao. »Sada nije vrijeme za to.« »Jebi se, Devina.« »U redu, onda ćemo na teži način.« Svjetlo je nestalo, ne samo u prostoriji u kojoj su bili nego iz neba također, kao da je tama prekrila cijelu Zemlju. Začulo se jezivo pištanje, kao da su se pčele ujedinile, formirale veliki roj i ispunile prostor. Netko ju je zgrabio oko struka... ne Adrian nego onaj drugi. »Adrian!« viknuo je Englez. »Zgrabi Sissy!« Ad je uzvratio. »Imam je! Dolazi ovamo!« Trenutak kasnije Sissy je bačena u udaljen kut prostorije, a muškarci su svojim tijelima tvorili zid pred njom. Kratak bljesak svjetla joj je omogućio da vidi truplo kako se spušta na koljena pred Jimovim tijelom... i onda se otvorila Pandorina kutija. Sa sljedećim bljeskom grmljavine crni, masni oblici sjena oslobodili su se od svojih zidova i postali trodimenzionalni, oživjeli su. Sve se ponovno zacrnjelo. Do sljedeće grmljavine. Ovog puta su im se te crne noćne more približavale i spremale napasti. Bilo je nemoguće da ih Englez i Adrian zaustave. Nemoguće.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 50 POGLAVLJE 8 olim te... Volim te... Volim te...« Jim je još uvijek izgovarao svoje posljednje riječi poput mantre kada je otvorio oči. Sivilo. To je bio prvi dojam. Sivo nebo, sivo tlo. Drugo što je primijetio bio je nestanak osjećaja gušenja. Nestala je i posjekotina s prednje strane njegova vrata te bakreni okus u ustima. Ali nestala je i njegova Sissy. Zajedno s Adrianom i dnevnim boravkom. I Colin. Sve je zamijenio beskonačan sivi pejzaž. Bezlično ništavilo se prostiralo dalje nego što je mogao vidjeti u svim smjerovima. Jedino što je razbijalo taj beskrajni horizont bile su gromade stijena koje su izvirale iz prašnjavog tla, stjenoviti oblici koji su bili nasumično posloženi posvuda. Sa sjevera... ili je to bio zapad? Ili jug? Istok?... Hladan vjetar je putovao prema njemu, udarao ga u lice, oči su ga pekle, a grlo mu se osušilo od prašine koju je nosio sa sobom. FJMe Sjeo je i okrenuo se za tristo šezdeset stupnjeva provjeravajući sve oko sebe. Nije bilo građevina. Ništa se nije pomicalo. Nije bilo sunca, ni mjesečine, ni sjena, postojao je samo sjaj bez izvora, a glavna tema je bio beskraj. »Sranje«, prozborio je. Bilo je teško znati što je mislio da će pronaći... Treba imati na umu da prije nekoliko tjedana nije vjerovao da postoje anđeli, demoni i Čistilište. Tako da ni ovdje nije baš došao s nekom predodžbom, a pogotovo ne s planom igre. Ali, čovječe, ovo stvarno nije zamišljao. Nešto kao igla u plastu sjena. To otprilike opisuje njegovu potragu za Nigelom... A nije znao koliko vremena ima. Devina je bila na Zemlji, nastavljala rat dok je on bio ovdje. Jedino čemu se mogao nadati jest da ovdje vrijeme prolazi na isti način kao u Paklu. Nalazi li se ovo mjesto ispod zemlje? Negdje sa strane Mliječnog puta? U dubini crvotočine? Kada mu je um krenuo krivim putem, napustio je taj slijed razmišljanja i ustao. Ili, bolje rečeno, pokušao ustati. Ustajanje na noge zahtijevalo je mnogo više napora, kao da je gravitacija na ovoj strani svijeta mnogo jača. Kada se napokon uspravio, tlo je utonulo pod V