Besmrtnici - J.R.Ward

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 201 kvadratni, papirnati oblik na kutiji i opet se moglo čuti šuštanje granula dok je zatvarala krug oko kupaonice. »Možeš li ga iscijeliti?« Ad je upitao Eddieja. »Ovo je izvan mojih moći.« Sissy je zatvorila oči i pomislila, Ne, ne, ovo ne može ovako završiti. Jednostavno ne može. »Je li mrtav?« začula je sebe kako pita kada se vratila i čučnula pored njih. »Je li?« Eddie je nije pogledao u oči. »Ne. Ali će ubrzo biti.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 202 POGLAVLJE 39 ok je arhanđeo Nigel gledao u visoki zid Dvora duša, pogled mu je bio usredotočen na novu zastavu pobjede koja se vijorila pored drugih dviju. Ali nije razmišljao o Jimovoj pobjedi ili o tome kako se, iako je običaj da spasitelj dođe gore i obilježi pobjedu posjetom, anđeo ovog puta nije pojavio. Ne, Nigel je zapeo u mislima o nečem drugom. Bio je svjestan što se dolje dogodilo i još uvijek se događa... Jim je bio na ivici života i s obzirom da stupaju u posljednju rundu, Nigel bi se trebao umiješati i napraviti nešto. Naposljetku, Stvoritelj je dopustio njegovu interakciju sa spasiteljem i zacjeljenje ozljede glave je, neki bi mogli reći, jedna vrsta »interakcije«. Umjesto toga, pričekao je prizivanje. Bio je sve samo ne impresioniran njegovom voljom da iskoristi svoju groznu situaciju za svoje osobne potrebe. Izgleda da očaj mijenja ljude, zar ne... »Ah, da«, šapnuo je. »Dobro došao, Edwarde...« Uz njegovo dopuštenje anđeo se materijalizirao na travnjaku pored njega... i bilo mu je stvarno drago što vidi tog čovjeka. Edward je bio tako visok i snažan, ali ono što je muškarca učinilo još korisnijim, bio je miran pogled... iako je Jim bio ozbiljno ozlijeđen dolje na zemlji, ono potrebno bilo je još uvijek neoštećeno. Nigel se osmjehnuo, ali ne kao da ga pristojno odbacuje. Bilo mu je uistinu drago što mu se taj borac vratio. »Stvarno mi je drago što te vidim.« Edwardov naklon je bio pun poštovanja. Primjeren. Brižan. Bio je poput hladne vode na jako vrućem, suhom mjestu. O, tako cijenjen. »Nedostajao si mi, stari prijatelju.« Nigel je ispružio ruku i rukovali su se. »Nemamo vremena za gubljenje. Poznato mi je zašto si došao.« »Možeš li pomoći?« »Ne«, lagao je. »Još uvijek se oporavljam od posljednjeg pothvata. Ali hajdemo osmisliti novi, hoćemo?« Poveo ih je preko preko travnjaka prošavši pored stola koji je već bio postavljen za popodnevni čaj, iako je to vrijeme bilo udaljeno satima. Kao što se moglo predvidjeti, što se više približavao vijugavoj rijeci i šatoru bivšeg ljubavnika, to je Nigelovo besmrtno srce jače lupalo. Colin ga je izbjegavao tolikom pažnjom i promišljenim trudom da mu nije bilo ni traga ni glasa. D

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 203 Ispod smirene maske, Nigel je bio na rubu sloma i energija koja je bila potrebna da stvori privid razumnosti uzrokovala mu je bol u objema sljepoočnicama. Bio je prestravljen da drugi anđeo neće biti ondje, ali naprotiv, Colin se odmarao ispred kolibe sa starom, u kožu uvezanu knjigu u rukama... i pogledao je prema Edwardu dok su se približavali. Odmah je stavio Tennysonovu knjigu sa strane. Došetao do njih i zagrlio anđela. Potapšao ga je po čvrstim, snažnim leđima. »Drago mi je što si se vratio, prijatelju.« Colinove oči, te predivne, nježne oči, prelazile su preko Edwardova lica kao da provjerava jesu li svi njegovi dijelovi na pravom mjestu. »I vidim da te sve ovo nije dovelo u loše stanje.« Oh, kako je Nigel patio za takvom dobrodošlicom. Njih dvojica su podijelili kratak i ugodan razgovor, ali ništa od toga nije bilo upućeno Nigelu. »Potrebna je tvoja pomoć«, prekinuo ih je Nigel. »Dolje se dogodila nezgoda.« Edward je pogledao u njegovu smjeru kao da je iznenađen izrazom napetosti. U međuvremenu, Colin je zurio u ulaz u šator i, bez sumnje, zažalio što ga Edward nije posjetio sam. Nigel se osjetio prisiljenim da ga jače pogurne. »Treba izvršiti iscjeljenje, a ja nisam sposoban za to.« »Onda vodi, prijatelju«, Colin je rekao Edwardu. »I ja ću...« »Pođimo svi zajedno.« To mu je dalo ono za čime je toliko čeznuo, te oči su se okrenule prema njemu i skupile od mržnje koju je arhanđeo do sada pokazao samo prema Devini, osama i televizijskim evanđelistima tamo dolje. Nigel je podigao obrvu. »Znam da nikada ne bi dopustio da osobno neprijateljstvo stane na put izvršenja tvojih dužnosti.« Colinova čeljust je jako zaškripala, kosti na obrazima su mu se napeto istakle. Ali nije proturječio. Ovo nije baš bilo neko poboljšanje njihovog konflikta, ali će bar biti zajedno u zatvorenom prostoru onoliko vremena koliko bude potrebno da Jima vrate u život... i, naravno, to je moralo biti napravljeno. Kakve god nevolje postojale između njega i Colina, uistinu su morali raditi zajedno kako ne bi izgubili Jima. A ako bude bilo prilike da povede razgovor? Usred svega toga. Nigel je bio spreman iskušati svoju sreću. U svome prošlom životu Sissy je vidjela nekoliko ozljeda glave... većina njih je bila na terenu za vrijeme utakmice. Bila je na utakmici američkog nogometa prije tri godine kada je lijevi napadač oborio jednog od suparničkih igrača na glavu, kaciga mu je odletjela i on je izgubio svijest. Nikada nije zaboravila kako je publika utihnula i ostala bez daha dok su bolničari trčali preko igrališta i naposljetku stabilizirali jadno dijete. Bio je u toliko lošem stanju da su ga morali iznijeti na

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 204 nosilima i nije ni primijetio kada je cijeli stadion ustao i bodrio ga. Kasnije je u novinama pročitala kako su ga morali iznova učiti hodati. Sjetila se i jedne djevojke na utakmici softballa koju je lopta udarila u glavu. Dječaka na hokejskoj utakmici koji je završio u golu. Jednog pijanog momka koji je odlučio da može letjeti i saznao na teži način da ne može. Svaki od njih je završio na hitnoj pomoći. »Možemo li jednostavno pozvati hitnu pomoć?« čula se kako pita. Jim je primljen u bolnicu u posljednjoj rundi, ali nije mu baš puno pomoglo... to je bilo onda kada je saznala da se može uvući u kožu čovjeka. Kada bi to sada mogla? S njim? Stavila bi sebe u tu poziciju u tren oka. On je bio potreban i važan. Ona nije. Pogotovo sada kada je ostala samo još jedna runda. »Bilo bi bolje da pričekamo ovdje«, odgovorio je Ad. »Diše li još uvijek?« »Da. Diše...« Odjednom ju je zabljesnula svjetlost kao da je netko brzo ugasio i upalio lampu. I onda su se još tri osobe pojavile u kupaonici. Eddie i arhanđeli, Colin i Nigel su se materijalizirali iz vedra neba. Ali sa sobom nisu imali male doktorske torbe. Ni nosila. Nisu ni došli kolima hitne pomoći. Bilo je teško znati je li njihov dolazak nešto dobro ili loše. Oba arhanđela su gledala prema njoj. »Dobro«, Nigel je rekao. »Ovo je dobro obavljeno.« »Ne ako je on mrtav. Onda ne«, promrmljala je i maknula se s puta da obave što god morali. Kada je Nigel uperio ruku naprijed, Colin ga je prostrijelio opasnim pogledom... a onda stupio naprijed i kleknuo pored Jima. Naginjao se na jednu pa na drugu stranu, pregledavajući kut glave i bazen srebrne krvi koji se sve više povećavao. A onda je zanemario Jima. Ustao je i pretražio rub umivaonika, proizvodio je mm-hmm zvukove za koje je pomislila da su povezani s... halo... trebalo bi procijeniti polumrtvo tijelo koje bez ikakvih reakcija leži na tlu. Baš kada je htjela nešto reći, Ad ju je uhvatio za lakat i šapnuo joj. »Ljudski način na koji se zacjeljuju ozljede razlikuje se od onoga što moraju napraviti Jimu.« »Kako to misliš?« upitala je tihim glasom. »Ovo je bila nezgoda. Tako da tu nije uključena namjera... nije mu to napravio netko drugi i on to nije odabrao sam za sebe. Bez uključene zlobe i namjere, Colin može pokušati izbrisati udarac... ali to se radi ondje gdje je udario glavom, a ne na njegovu tijelu.« Bez ikakvog dodira, Colin je rukama uokvirio srebrnu mrlju koju je Jimova glava ostavila na umivaoniku, a zatim pomicao dlanove prema gore i unaokolo

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 205 sporim, promišljenim kretnjama. Na početku nije mislila da se išta događa, ali onda se pojavio nekakav tihi zvuk... Pucketanje. Porculan je počeo pucketati kao da na njega utječe nekakav pritisak ili toplina iako ništa nije mogla vidjeti na rukama ili površini umivaonika. Onda se uzorak nalik paukovoj mreži počeo isticati i širiti dok je Colin nastavljao raditi to što je već radio. »O, moj Bože«, prosiktala je kada je ugledala Jima. »Djeluje.« Poput čarolije, krv na mramornom tlu se povlačila, lokva je postajala sve manja i manja... dok nije potpuno nestala ispod njegove kose. U isto vrijeme, Colin se počeo tresti, kroz stisnute zube val psovki je izletio iz njegovih usta, a mišići nadlaktice su mu se napeli kao da povlači uže. I Jim se tresao, ruke i noge su mu se trzale, a glava mu se nekontrolirano zabacivala naprijed-nazad. Onda se dogodilo nešto najčudnije. Kao da su se vrijeme i prostor počeli savijati oko Colinovih ruku, a onda su se zvukovi padanja, udarca glave i srozavanja na tlo odigravali unatrag. Čulo se lupanje ruku i nogu pod umivaonikom, tup, gadan udarac, i onda iznenada, kao da je nešto poletjelo zrakom ravno ispred njena nosa. Tada je Colin poput krpe pao u stranu, kao da je trud oduzeo svu njegovu snagu... a Nigel je bio onaj koji ga je uhvatio prije nego što je udario o pod. Okrenuo ga je na leđa i pažljivo spustio na mramor. »Je li gotovo?« upitala je kada se Nigel odmaknuo. Ali saznala je odgovor na to pitanje kada se približila Jimu. Njegovi kapci su se otvorili, duboko je udahnuo, otvarao je usta i širom otvorio oči. A onda je žurno skočio na noge, usredotočen na kadu... »Sissy!« viknuo je. »Ovdje sam, hej... ovdje sam. Jim?« Jim je okrenuo glavu toliko brzo da je bilo pravo čudo što nije slomio vrat. A onda je zastao... kao da ne može prosuditi vidi li kako treba. »Jim, u redu sam. Dobro sam.« Zgrabio joj je lice objema rukama i poljubio je. Onda ju je odmaknuo od sebe. »Jesi li sigurna?« pitao je ozbiljno. »Jebeno sranje, reci mi da si...« Podigla je majicu prema gore i pokazala glatki, neobilježen trbuh. Jim se toliko opustio od olakšanja da ga je uhvatila rukom kako ne bi sletio na lice. Kao odgovor, jako ju je zgrabio i stisnuo je uz sebe. »Gotovo je«, rekla je. »Sve je gotovo i svi smo dobro...« Dok se tresao pripijen uz nju, ona je poslala molitvu hvale i duboko uzdahnula od olakšanja. Nije znala koliko će ovaj mali komadić dragocjenog mira trajati, ali odlučila je uživati u njemu. Pogotovo zato što je, ponovo, sama u svojoj koži.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 206 POGLAVLJE 40 igel je sjedio na tvrdom mramornom tlu preko puta Colina, mirno i nečujno. Iako inače nije bio tip osobe koja može dugo stajati na mjestu, osjećao se kao da je prošla cijela vječnost od kada je nesmetano mogao gledati tog muškarca i zasigurno neće propustiti ovaj mali djelić sreće koji je dobio... pogotovo kada su drugi nestali i ostavili njih dvojicu same. Prošlo je dugo vremena dok se Colin oporavio od iscrpljenja i kapci su mu se počeli sporo podizati. Nigel je u tišini razmišljao i shvatio kako će mu ovo vjerojatno biti jedina prilika da mu kaže što ima. »Tako mi je neizmjerno žao, Colin. Nisam te trebao ostaviti onako. Trebao sam popričati s tobom o svojim strahovima i doći do rješenja s tobom. Moje razmišljanje...« Približio se njegovoj glavi. »... bilo je puno grešaka. Ne krivim nikoga osim sebe i ne očekujem od tebe da mi oprostiš. Objašnjenje je, bez obzira na to, potrebno.« Colin se uhvatio za rub umivaonika i podigao torzo uspravno. Protrljao je lice. Duboko je udahnuo. Zatim je počešao svoju kratku, tamnu kosu. »I da«, rekao je Nigel, »nepošteno je što iskorištavam to što trenutno nisi u najboljem stanju. Ali kako ću drugačije dobiti priliku da ti kažem sve.« Colin je premjestio noge i prekrižio ih u gležnju te stavio dlanove na bedra. Sporo je pomicao ruke gore-dolje. Nigel je pročistio grlo. »Žalim zbog ovoga...« Glas mu se prelomio. »... više nego što možeš zamisliti. Ali tražeći od Jima da odustane od Sissy, imao sam osjećaj da je nepošteno ne dati žrtvu sličnog učinka u ovom ratu. Ti si temelj Raja za mene. Nema većeg zavjeta ovoj borbi od napuštanja tebe... i zato sam djelovao sam.« Htio je posegnuti i pokušati uhvatiti arhanđelovu ruku, ali znao je da bi to bilo naivno. »Dok sam bio u Čistilištu, bol koju sam osjećao zbog toga što sam te izgubio bila je mnogo više nepodnošljiva nego mučenje koje je to mjesto uzrokovalo. Bio sam... prazan bez tebe i ono što sam napravio u korist rata protiv Devine bila je sitna, hladna utjeha. Izabrao bih drugi put, kada bih mogao vratiti vrijeme. Ja bih...« Glas mu je utihnuo, ali toliko je mnogo riječi zaglavilo u njegovu grlu, punilo mu usta, mutilo razum. No, to su bile samo varijacije onog što je već rekao. Iskušenje da se preda mučenju bilo je snažno, da nastavi govoriti i govoriti u nadi da će nešto promijeniti situaciju u kojoj se njih dvojica nalaze. Ali Colin je mrzio gubiti vrijeme, a opravdanje, kakvo god da bilo, izgovoreno je. N

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 207 Nigel je spustio pogled i ustao te shvatio da nije baš stabilan i da je poprilično blizu nesvjestici. Pogotovo kada se okrenuo i počeo hodati prema nužniku na drugoj strani praznog prostora stana u kojem je Devina nekoć prebivala. Primjerena metafora jalovog truda. »Mislim da ne razumiješ kako je meni bilo.« Na zvuk Colinova glasa okrenuo se toliko brzo da je morao ispružiti ruke kako bi zadržao ravnotežu. Srce mu je jako lupalo i odgovorio je. »Reci mi.« Iako je znao da će ga to ubiti. Dok je stajao na vratima kupaonice, na Colinovu licu se ogledao bijes. »Stajao sam nad tvojim tijelom. Plakao sam... nad tvojim tijelom. Podigao sam te i odnio te do obale rijeke. Sjedio sam pored vatre koja te gutala. Gorjelo je satima.« Nigel je zatvorio oči i prekrio lice rukama. »Ne«, Colin je viknuo. »Nemaš pravo to napraviti. Nemaš se pravo ograditi od svojih djela. Nisam znao kako da se nosim s posljedicama... Ostavio si me da se sam nosim s tim, a da nisam znao... Kvragu, a da nisam znao zašto si napravio ono što jesi. Tako da možeš bar biti prisutan u ovom trenutku.« Nigel je spustio ruke i prisilio oči da ne odlutaju... iako ga je u prsima toliko stezalo da je jedva mogao disaati. »Tako mi je žao. Tako mi je jako žao...« Colin je stisnuo svoje tamno smeđe oči. »Misliš li da te ne poznajem?« »Ne, ti me poznaješ bolje od ikoga.« »Zašto se onda ponovno osjećam uvrijeđeno?« Colin je prekrižio ruke na prsima. »Jesi li mislio... dragi Bože, Nigel, jesi li mislio da ne znam što se nalazilo pred nama u tom trenutku rata? S čim si se suočavao i koje si izbore mislio da imaš? Jimov neuspjeh, njegovu smetenost sudbinom nevine Sissy, kako predaje pobjede, misliš li da nisam vidio sve to i...« Kada Colin nije završio rečenicu, Nigel je pročistio grlo. »I što?« »Misliš li, koliko god bi me to uništilo, da te ne bi pustio da odeš?« Nigel je ponovno prekrio lice rukama, ali ovog puta Colin nije rekao ništa u vezi s velom pred njegovim očima. »Pustio bih te da odeš«, Colin je rekao oštro, »jer je to bilo najbolje što se moglo napraviti, jedini put koji smo imali u ovom prokletom ratu. Netko drugi je trebao biti spasitelj u tom trenutku i jedini način da maknemo Jima iz date uloge... bilo je upravo ono što si ti napravio.« Iznova i iznova ga je razaralo. Nigel je o tome razmišljao u tišini koja je uslijedila. Colin je opsovao i izdahnuo. »I ja bih napravio istu žrtvu na tvom mjestu. Ali, ili mi nisi dovoljno vjerovao ili, još gore, možda me ne poznaješ toliko dobro nakon svega. Ja sam vojnik i kao takav stavljam logiku pred osjećaje. Čak i kada su osjećaji... presnažni.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 208 Nigel je bio svjestan trenutka kada je drugi arhanđeo nestao, iako nije bilo nikakvog popratnog zvuka ni kretnje. Umjesto da ga slijedi gore u Raj, pao je na koljena usred te praznine. Nije imao iskustva s kajanjem. Dosada je živio svoj besmrtni život promišljeno, smjerno i zbog toga se osjećao iznimno superiorno. No, sada se osjećao povezanim s čovječanstvom na potpuno drugoj razini. Suosjećanje je lakše ponuditi kada jednom doživiš patnju.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 209 POGLAVLJE 41 esi li se dovoljno najela?« Jim je sjedio pored nje na ulaznim stepenicama stare kuće, a Sissy je duboko udahnula. Mnogo puta je to napravila otkada su se vratili, podijelivši pet velikih pizza s feferonima i razdvojivši se. To jest, Ad i Eddie su otišli na tavan. A Jim je izašao van s njom. Nakon cijelog dana kiše koja je padala na mahove, noć je bila prohladna i vlažna, a zrak je bio ispunjen mirisom zemlje i biljkama u rastu. Miriše na Jimov losion poslije brijanja, pomislila je kada se čvršće obavila njegovom kožnom jakom. »Sissy?« »Što... oh, oprosti. Da. Bože, da. Mislim da više nikada neću jesti.« Kvragu. Možda je trebala promisliti prije nego što je to rekla. Dolje, daleko na kraju ulice, automobil je ušao u njihovu ulicu i pažljivo nastavio prema njima. Na trenutak, cijelo tijelo joj se ukočilo. .. ali, to nije bio veliki crni Mercedes-Benz bez znaka na haubi. Opustila se čim je vidjela da je Lexus. »Ovo je tako čudno«, promrmljala je. »Odsutnost osjećam jače nego što sam primjećivala prisutnost.« »Čega... oh, toga.« Pročistio je grlo kao da to ne želi imenovati. »Misliš na ono što smo izvadili.« »Da.« Stavila je ruku na trbuh pun pizze i protrljala lijevo-desno. »Nisam ni znala da je tu i da upravlja mnome. Ali sada kada ga više nema, osjećam... sebe. Što ne znači da sam, na ijedan način, zaboravila sve što mi je napravljeno i što sam izgubila. Još uvijek osjećam isto što sam i prije osjećala. Ali je... osnova drugačija. Čvršće. Više... ja, pretpostavljam. Blebećem, zar ne?« »Ni najmanje. Potpuno te razumijem.« Pogledala ga je dok je povlačio dim cigarete, čiji se vrh zažario u žarko narančastoj boji. »Kunem se, to je ono što najviše volim u vezi s tobom.« Podigao je obrve. »Što to?« J

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 210 »To što me uvijek razumiješ.« »I ti si jako razumna. I poprilično pametna, također.« Nagnuo se i poljubio je u usta... i osjećalo se kao da je to nešto najprirodnije na svijetu. Nježni dodiri, davanje i primanje, topli ushit koji bi popratio svaki kontakt. I kada ne bi htjela da se odmakne na brzinu, sve što bi morala napraviti bilo je staviti svoj dlan na njegovu krupnu ruku i tada bi on ostao na mjestu. Kao da je, po tko zna koji put, znao što joj treba. Naslonila je glavu na njegovu nadlakticu i gledala ga dok je on gledao u daljinu ispred sebe. Nažalost, zabrinutost koja se ogledala na njegovom licu podsjetila ju je kako je ovaj trenutak među njima iznimka, a ne pravilo. Rat se i dalje nastavljao. » Što će se sada dogoditi?« upitala je ozbiljno. »S tobom? Ništa. Ti si čista.« »Mislila sam s Devinom.« Spustio je obrve u ozbiljan izraz, a hladan pogled u njegovim očima bio je podsjetnik da je vojnik, a ne samo ljubavnik. »Ne moraš se brinuti za to.« Nagnuo se i još jednom je poljubio. »Ti si na sigurnom. Slobodna si.« Nisam dok god se ti boriš, pomislila je. Osjećala se kao da bi bilo kriminalno djelo uništiti mir među njima razgovorom o posljednjoj rundi. Ali kada bolje promisli, on vjerojatno o tome razmišlja. Sigurno. Sigurno razmišlja o tome gdje će pronaći sljedeću dušu i što će Devina napraviti... »Stvarno bih volio da si upoznala moju majku«, rekao je ozbiljno. Kada se Sissy trgnula prema natrag, pogledao je. »Je li ti moj dim ušao u oči? Sranje, oprosti... čekaj da ugasim cigaretu.« »Ne, ne, nije ni malo.« Zaustavila ga je. »Stvarno, u redu je. Polako se navikavam i zapravo, možda malo smiješno, ali nekako mi lijepo miriše.« Vjerojatno zato što ju je miris duhana podsjećao na njega. »Samo si me iznenadio«, promrmljala je. »S ovim što sam rekao vezano za moju majku.« »Pa, da. Svakako, i ja bih voljela da sam je upoznala.« Bože, što je više razmišljala o tome, to je više... »Stvarno bi mi bilo drago da jesam.« »Svidjela bi joj se.« Sissy je nekoliko puta trepnula. Da to kaže muškarac poput njega? To je bio najbolji kompliment koji je ikada čula. »Kakva je bila?« Jim je povukao dugi dim i napravio krugove od njega koji su odlepršali prema svjetlu koje je sijalo iz kuće.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 211 Noć nije toliko mračna kada nisi sam, pomislila je. I nikada se nije osjetila toliko vezanim za nekog koliko sada kada je razgovarala s njim. Izuzev, naravno, kada su se seksali. No, na to će se vratiti kasnije. »Nije baš bila visoka«, rekao je nakon nekog vremena. »Ali bila je iznimno jaka. O Bože, kako je bila snažna. Na većini farmi tamo, žene obavljaju samo kućanske poslove, znaš... a to je stvarno mnogo posla. Farmeri rade od prije zore do mraka i trebaju hranu... trebaju nešto zaraditi kako bi mogli uzdržavati djecu, platiti račune i sve ostale stvari. Moja mama je odrađivala obje strane. Jednom sam je vidio kako je isjekla sto godina staro hrastovo drvo. Tornado ga je slomio u našem dvorištu. Trebala su joj dva radna dana da to napravi. .. ali tako smo imali drva za potpalu cijelu zimu od samo jednog drveta.« »Nedostaje li ti? Zapravo, to je glupo...« »Nedostaje mi sve to. Nedostaje mi taj život, zemlja i ona.« Protrljao je obrve palcem kao da pokušava sakriti slabost od nje. »Mislio sam da ću otići tamo. Znaš, kada sam otišao iz vojske. Namjeravao sam raditi ovdje u Caldwellu onoliko koliko bude bilo potrebno da budem siguran kako Matthias neće biti problem.« Pogledao je. »Nisam želio vući to sranje za sobom na zapad. Nema šanse. Farma u Iowi je trebala biti moje utočište i prelazak u srednje godine. Moje posljednje utočište.« »Izgleda da se ni tvoj život nije odvio onako kako si mislio da hoće.« »Ne, nije.« Zurio je u nju. »Ali ipak, upoznao sam tebe.« Osmjehnula se i poljubila ga u ruku. »Evo, opet se rumenim zbog tebe.« »Ja sam kriv?« »Da.« Proizveo je nekakav zvuk koji je zvučao kao nešto poput »Čekaj dok te odvedem na kat, ženo, pa ćemo vidjeti koliko ćeš se rumenjeti«. Ali ubrzo se vratio zurenju u daljinu. »Jim?« »Reci?« Bože, kako je mrzila što ga to mora pitati. »Što će se sljedeće dogoditi?« Očito je Jim bio izgubljen u mislima. Što nije bilo iznenađenje s obzirom na to koliko je surov znao biti. Ali to ga nije činilo uobičajenim herojem. Istini na volju, kako god bilo, kada ga je Sissy pitala to pitanje, sve o čemu je mogao razmišljati, dok je pokušavao posložiti objašnjenja u glavi, bilo je kako ne želi nju blizu svega toga. Zbog toga se sjetio nečeg što je čuo o padobrancima, onima koji su iskakali iz aviona u ratne zone. Vojska je provela psihološko istraživanje nad njima i jedna od zanimljivih stvari koja je utvrđena jest da većina njih nikada nije osjetila strah tijekom izvršavanja zadataka. Nikada. Jesu li sami sebe usmjerili k tome? Vjerojatno... naposljetku, ne bi se mogli baviti tim poslom da im žlijezda koja luči adrenalin radi kao luda dok su na zadatku.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 212 Ali to nije podatak koji ga je šokirao. Skoro sto posto muškaraca reklo je da su se prestrašili samo jednom. Njihov posljednji skok. Kao da su znali da se kockaju i previše puta dobili... Kao da su očekivali da će se izgledi odjednom regulirati, kao da će svemir posegnuti i uzeti ih u posljednji tren. On se sada osjećao upravo tako. Sissy se provukla, ne samo jednom, nego dvaput. Nije se htio kockati po treći put. I kada je pomislio o opasnosti u kojoj se nalazi? Naravno, morao je promisliti na Devinu... i odjednom, obuzeo ga je užasan bijes, toliko snažan bijes da mu je zamaglio sve misli o Sissy. Fućkaš rat. Fućkaš duše. Fućkaš sve. Uništit će Devinu... ne samo zato što je izgubio Stvoriteljevu malu igricu. Ono što je prevladavalo u njenom umu je bila slika Sissy u onoj kadi danas, to je bila kap koja je prelila čašu. Još jednom je patila, bila je mučena... još jednom. I nešto u njemu je puklo. Čak i dok je sjedio tu pored nje i pušio kao da je sve u redu. Iako je bio spreman odvesti je gore i voditi ljubav s njom kao da je sve u redu, u njemu je čučala zvijer. Ispod površine kože bio je nemiran, kurvin sin na rubu ludila. Ali dok ne povrijedi Devinu? Neće biti u mogućnosti koncentrirati se na išta drugo. »Jim? Što će se sljedeće dogoditi?« Pročistio je grlo i okrenuo joj leđa... zato što je, tobože, morao ugasiti cigaretu u pepeljari koju je ponio sa sobom, ali i zato što joj je mrzio lagati. »Isto što i uvijek.« »Što to znači?« bila je uporna. »Pronaći ću dušu, nekako, i uhvatiti se posla.« »Jesi li zabrinut za posljednju rundu?« »Ne, nimalo.« Bar je to bila istina. Okrenuo se natrag prema njoj. »Osjećam se dobro. Osjećam se snažno. Spreman sam završiti s ovom igrom jednom zauvijek.« I to je bila potpuna istina. Bijes u njegovim kostima mu je pročistio misli, poput figurativnog čišćenja Windexom, skidanja vela koji je imao nad svijetom, ratom i samim sobom. Za ovu rundu? Morao je vidjeti jasno, što mora napraviti, kamo je morao ići. Kada je imao metu u vidu, bio je u mogućnosti prigušiti sve pozadinske zvukove i kretnje, koncentrirajući se samo na metu koje se mora riješiti. »Jim?« »Da?« »Jesi li dobro?« Stisnuo ju je jače uz sebe i poljubio u glavu. »Nikada bolje. Nikada nisam bio bolje.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 213 Namrštio se kada je osjetio da se trese. »Hladno je ovdje vani«, rekao je. »Uđimo unutra.« »U redu.« Pomogao joj je da ustane i držao ju je blizu dok su hodali prema ulaznim vratima. Unutra, zatvorio je vrata i zaključao sve, iako su njegove čarolije zaštite bile bolje nego ijedan Schlage proizvod. Pogledao je i spustio kapke na pola koplja. »Hoćemo li ići na spavanje?« »Može.« Dobar odgovor. Tako dobar odgovor. Penjući se skalama, ostali su jedno uz drugo, čak i na odmorištima. Što je bio dobar osjećaj. Ono što je bilo loše? Kada su prošli pored starog visokog sata, onog koji nitko nije navio ni namjestio, prokleta stvar je udarila gongom. Dvaput. Triput. Jim je stisnuo zube i pogledao preko ramena. U naletu brzinske inspiracije zamislio je kako napada sat motornom pilom... sjekirom... bacačem plamena. Onim četvrtim... petim... šestim... »Što je?« Sissy je upitala kada su došli do hodnika na drugom katu. ... sedmim... osmim... Bio je svjestan da ga je nešto pitala, ali bio je prezauzet daljnjim razmišljanjem, iako je znao da nema nikakvog smisla. »Jim?« ... devetim... desetim... jedanaestim... dvanaestim... »Jim.« ... trinaestim. »U kurac«, promrmljao je ispod daha prije nego što je uspio povratiti pažnju. Neće dopustiti da to glupo sranje uništi ono malo vremena koje ima s ovom ženom. Vraćajući koncentraciju, pogledao je vrata kupaonice koju je koristio i osjetio potrebu da skrene s putanje prema njenoj sobi. Pogotovo zato što je zamišljao kako joj vruća voda klizi niz grudi i kako se mjehurići kupke spuštaju niz njh. Povlačeći Sissynu ruku, privukao ju je na drugu stranu. »Dođi unutra za mnom.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 214 POGLAVLJE 42 ao da će ga odbiti dok je gleda na takav način? Dok se Jim povlačio prema kupaonici, Sissy ga je pratila, jer je njeno tijelo htjelo točno ono što je bilo u njegovim očima. Ali njen um... njen instinkt? Sve je upozoravalo iznova i iznova... nešto nije u redu s njim, taj bljesak u njegovim očima, onaj koji je mrzila vidjeti. Ali što je mogla napraviti? Bilo je kasno i svi su bili iscrpljeni od cijelog dana i može nešto poduzeti sutra ujutro. Razgovarat će s Eddiejem i Adom... možda oni mogu pomoći. Jim je pustio da prva uđe, onda je zatvorio vrata za njima i zaključao vrata. Ona je trepnula i namignula. Svjetiljka koja je izgledala poput krana svijetlila je iznad staromodnog umivaonika, bolničko osvjetljenje je bilo romantično koliko i pregled očiju... ali on se pobrinuo za to. Ispružio je ruku, odvio dvije od tri žarulje i posljednju pažljivo prekrio ručnikom tako da tkanina ne bude blizu vrućine. »Bolje?« upitao je. Kada je kimnula glavom, iz nekog razloga se osjetila sramežljivo. .. iako, ma daj, nije baš kao da im je ovo bio prvi put. Ali ovog puta je imala drugačiji osjećaj... možda zato što je bilo tako isplanirano i namjerno. Ili, ne, možda zato što zlo više nije bilo u njoj, možda se zato osjećala kao da joj je ovo prvi put. Prije? Iako je sve bilo intenzivno i prekrasno, zaraza je zasjenila... Isuse... Kriste, pomislila je kada je Jim podigao majicu s mišića abdomena, prsiju, preko vrata i glave. Čak i u, sada, prigušenom svjetlu, mišići su mu se isticali kao isklesani, napeti, iako se trenutno nije nalazio u borbi. Nagnuo se u stranu i počeo se tuširati, a tijelo mu se kretalo lijevo-desno dok je pokušavao namjestiti pravu kombinaciju vruće i hladne vode. Što se nje ticalo? Mogao je namještati temperaturu dvadeset sati. Osim kada bi došlo vrijeme da se pobrine za nju. Uspravljen, došao je do nje sa žarom u pogledu... ne samo kao da je želi nego kao da mu treba vezanost koju će upravo doživjeti. »Prekrasna si, znaš to.« Nije je pitao. To je bila tvrdnja... i kako je to samo lijepo. »Ali imaš previše odjeće na sebi.« »Hoćeš li popraviti taj problem?« Vidi ti nje s uletima. »Ili ću to morati sama.« K

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 215 »Ja ću se pobrinuti za to.« Podigla je ruke iznad glave, a on joj je podignuo majicu i skinuo je. Zatim je osjetila njegove dodire svugdje po tijelu, prelazio je preko njenog struka sve do njenog bijelog grudnjaka. Spustio je glavu, otkopčao ga je, uklonio ga s puta i obavio bradavicu usnama... Izdahnula je i opustila se. Njeno tijelo se savilo prateći njegovu ruku na njenim leđima. Nastavio ju je obrađivati i njena odjeća je nestajala, skinuo joj je hlače, zatim gaće. Ostala je samo gola koža koju je upijao očima, rukama, usnama. Trenutak kasnije se našla unutar stare viktorijanske kade, a on joj se pridružio pod toplim mlazom. Njegovo tijelo je bilo napeto i spremno za akciju kada je povukao zavjesu oko njih. Ali umjesto da ju je podigao oko struka ili podigao jednu nogu i ušao unutra, posegnuo je za sapunom, koji je trljao iznova i iznova dok se sve nije ispunilo pjenom i mirisom. Bio je spor i temeljit. Zaželjela je da se nalazi u ležećem položaju tako da se može koncentrirati samo na njegove dodire, spore kretnje na vratu i dekolteu, grudima i trbuhu, bedrima i leđima. I kada je završio sa svakim malim djelićem njenog tijela? Uzeo je šampon i počeo joj prati kosu, a zbog sapuna je klizila po njegovom čvrstom tijelu. Naravno, morala se namjestiti zbog dužine svoje kose. Posegnula je za njegovom erekcijom i obavila je dlanovima, zbog čega je opsovao i izgubio ritam. »Jesi li sigurna da želiš to napraviti?« upitao je grlenim glasom. »O, da. Da. Jako sigurna.« Dok je podizala i spuštala ruke oko njegova spolovila, sapun je djelovao kao odličan lubrikant, i, Bože, kako joj se samo svidio taj osjećaj. Vruće i tvrdo, hrapavo i tupi glavić na vrhu. Nakon nekog vremena njegovo tijelo je palo i naslonilo se na zid, a svojom težinom je povukao kupaonsku zavjesu iz njenih ležajeva. Oči su mu izgledale opijeno i iznimno prisutne u isto vrijeme dok je gledao što ona radi, ali gledao ju je ravno u lice... kao da mu je fizička povezanost odlična i sve, ali ono što ga je stvarno palilo bila je činjenica da je ona ta koja mu to radi. A onda je spustio kapke i stisnuo zube, a uzdasi su mu bili sve plići i plići što se više približavao... Približio joj se u potpunosti i to joj se svidjelo. Ali nije dugo stajao mirno. Jako ju je poljubio i zamijenio mjesto s njom, premjestio ju je ispod mlaza koji se prelijevao po njenoj kosi i povlačio joj glavu prema natrag. Kada je začula škripanje kade, pogledala je prema dolje i vidjela da se nalazi na koljenima pred njom. Njegove ruke su baš poput tople vode bile svugdje po njegovom tijelu... njegove usne su također putovale prema kostima kukova, preko bedara... Preko njenog spolovila. Onda ju je počeo lizati, ispružio je jezik i lagano je dodirivao.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 216 Hvala Bogu da je preuzeo kontrolu. Podigao joj je nogu preko svog ramena i nastavio, rukama ju je držao oko zdjelice kako ne bi pala. Sada je ona bila ta koja se zaplela u zavjesu, a onda se uhvatila za nju da može stajati uspravno. Doživjela je orgazam s njegovom glavom i usnama na svome međunožju, a kada je pogledala gdje se nalazi i što radi, to ju je samo još više zaludjelo i pomutilo joj razum. I nije prestao. Ona nije ni htjela da prestane. Toplo i vlažno... sve je bilo toplo i vlažno. Ta toplina u zraku svugdje oko njih, voda koja joj je klizila niz tijelo, način na koji je vodio ljubav s njom... Dok su bili zapleteni u svome svijetu seksa, nešto je eksplodiralo, šokiralo ih i vratilo ih u svijet. Brzim pokretom ustao je na noge i pripremio se na borbu... ali u kupaonici nije bilo neprijatelja. Sissy je podigla ruke i natopljena kupaonska zavjesa se pomakla zajedno s njima. »O... sranje. Potrgala sam...« Kada je pogledala prema gore, vidjela je mnogo kukica koje su još uvijek stajale na metalnoj sipki pričvršćenoj za strop s djelićima tkanine koja je ostala na njima. »Nema veze«, prozborio je. Podigao ju je i izvadio je iz kade. Ostavio je vodu da teče, naslonio je na vrata kupaonice, postavio joj noge oko svojih kukova i ušao u nju jakim trzajem. Zabola je nokte u njegova ramena i predala se seksu, i, o čovječe, iako je ono u kadi bilo dobro, ovo je bilo još bolje. To je bilo upravo ono što joj je sada trebalo. Dok su tako vezani? Mogla se pretvarati da će ostati zajedno... zauvijek.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 217 POGLAVLJE 43 edan sat i još jedno tuširanje kasnije, Sissy se nalazila dolje u kuhinji i uzela posljednji komad Eddiejeva savršeno pripremljenog čokoladnog kolača. Jim se onesvijestio u svojoj spavaćoj sobi... zato što su uspjeli doći samo do tamo, iako je njena soba bila udaljena samo četiri, pet vrata niz hodnik, ali su bili prepožudni i prenestrpljivi u tom trenutku da bi tamo otišli. Zanimljivo, ali osjetila je novo i drugačije zadovoljstvo što ga je ostavila tako zapletenog u prekrivač. Njegovo borilačko tijelo je bilo istrošeno od toga koliko ju je želio. Prije nego što je otišla, stajala je nad njim, gledala ga... i pažljivo dotakla svoj privjesak golubice koji je nosio oko vrata. Tada se pomaknuo i zato je otišla. Iz nekog razloga, nije se mogla riješiti predosjećaja da će se nešto loše dogoditi. »Dakle, da, čokolada je dobra«, promrmljala je kada je sjela za stol i zagrizla prvi zalogaj. O Bože, bilo je predobro. Kada se sav endorfin u njenom tijelu od orgazama spojio s čokoladnim kolačem i lažnim preljevom od vanilije, tijelo joj je preplavila jaka euforija, unatoč strahu koji joj je ležao u prsima. Na drugom kraju stolića stajao je primjerak novina Caldwell Courier Journal i ona ga je uzela tako da zaokupi oči nečime. Gornja polovica naslovne stranice je bila prekrivena internacionalnim temama. Na donjoj polovici je bila fotografija bogatog industrijalca koji se bavi nekretninama, koji je očito odlučio prodati sve što posjeduje i uzrokovao komešanje u gradu... Sissy se namrštila i nagnula bliže crno-bijeloj fotografiji. Mislila je da joj se priviđa. Ali ne... taj muškarac ima aureolu. Usprkos lošoj kvaliteti slike, vidjela je blijedi krug iznad biznismenove glave. Vincent diPietro. Fotografija je slikana dan prije, dok je ušetavao u ured odvjetnika u centru grada da potpiše papire. Čudno što i on ima aureolu. Ali s obzirom na sve što se trenutno odvijalo? Neće puno razmišljati o tome. J

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 218 Nakon što je završila s ponoćnom poslasticom, popila bezmasno mlijeko i stavila posuđe u sudoper, bila je spremna da pođe gore, ušuška se pored Jima i da je zagrli... zato što sam Bog zna što će jutro sa sobom donijeti. Ali nije uspjela doći ni do prvog odmorišta na stubama. Završila je u neurednom dnevnom boravku. Šperploče koje su prekrivale razbijene prozore odrađivale su dobar posao i uspjele su zadržati kišu da ne uđe unutra, ali nisu bile čvrsto prikovane, tako da je soba bila mnogo hladnija i vlažnija od ostatka kuće. Čak i s povjetarcem, miris nalik na svježu isječenu borovinu zadržao se u zraku, kao da je netko objesio osvježivače zraka svugdje unaokolo. Dok je hodala u tišini preko hladnog, golog parketa, nije bilo lampi koje bi mogla uključiti jer su sve usisane zajedno sa stolovima na kojima su stajale. Ali svejedno je bilo dovoljno svjetla da vidi zahvaljujući vanjskim svjetiljkama na kutovima kuće. Umjetno svjetlo je ulazilo kroz opuštene zatvore oko prozorskog okna i izgledalo je kao da su šperploče vrata kroz koja može doći do drugih svjetova. Pronašla je ono što je tražila na kamenom okviru iznad mramornog kamina. Devinina knjiga jedva je stala na obod, njene odrpane kožne korice su visjele toliko da je čudo što nije pala na tlo. Pretpostavila je da ju je Adrian tu stavio kada je radio u sobi. Ili se možda sama popela i namjestila tamo. Mrzila je težinu stare knjige pod svojim rukama i osjećaj stare, osušene kože. Mrzila je biti blizu svega toga. Prije je za nju to bila samo neka knjiga, a sada je imala osjećaj kao da prinosi odrezanu ruku svjetlu. Morala je dvaput duboko udahnuti prije nego što ju je otvorila. I još dvaput prije nego što je stvarno mogla pôgledati i... »Koji vrag?« Namrštila se dok je prelistavala stranice, naprijed i natrag... ne, nije uspjela ništa prepoznati. Ono što je bilo napisano sada je izgledalo iznimno strano, samo mješavina simbola i nepoznatih slova koje nikako nije mogla pročitati. Zatvorila ju je i vratila je na okvir kamina. Osjetila je toliko olakšanje da joj se zavrtjelo. Penjala se skalama i došla je na pola puta kada se prisjetila nečeg što je Jim ranije rekao. Onda kada su sjedili vani i ona ga je upitala »Što će se dogoditi sada?«, a on je odgovorio »S tobom? Ništa.« U to vrijeme ona je govorila o ratu, a ne o svojoj budućnosti, ali njegov odgovor je bio o njoj i samo njoj. Pretpostavljajući da dobije rat... i morala je vjerovati da hoće, jer bi alternativa, za nju i za sve ostale, potpadanja pod Devinino vlasništvo, bila prezastrašujuća za shvatiti... što onda? Pretpostavljala je da, ako je dobro došla u Raju, završila bi tamo nakon rituala u kadi u onom stanu. Ali ne, ona je još uvijek bila ovdje. Izgleda da vječnost nije bila zapisana u njenoj budućnosti.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 219 Znači, što joj je onda ostalo? Beskrajne godine lutanja Zemljom kao nekakva duša bez tijela? Jer, s aureolom ili bez nje, što je ona zapravo, koja je njena namjena i svrha? Nastavila se penjati, otišla do Jimove sobe, ušuljala se kroz vrata i skinula majicu prije nego što se uvukla ispod prekrivača. Snažna ruka ju je obgrlila i privukla je u čvrst zagrljaj. Trebala joj je ta toplina i sigurnost. Snaći će se već nekako, rekla je sama sebi. Ako su uspjeli izvući Devinu iz nje, uspjet će nekako i sve ostalo. Dok god imaju jedno drugo. Raj će biti gdje god da se nalaze. Jim je pričekao dok se Sissyno disanje nije usporilo i ujednačilo... a onda je stajao pored kreveta punih dvadeset minuta nakon toga. Kada ju je napokon uspio pomaknuti na leđa i ukloniti svoju ruku s nje, ona je promrmljala nešto, ali samo kroz san. Ustati iz kreveta i obući se bez ikakvog zvuka nije bio problem. Postaviti držač bodeža oko struka i smjestiti kristalni nož unutra u mraku bilo je lako. Zakačiti obični SIG Sauer i smjestiti ga na stražnji dio leđa bio je mačji kašalj. Ali napustiti nju je bilo teško. Zastao je s rukom na kvaki i zurio u krevet. U sobi nije bilo puno svjetla, ali je znao gdje se ona nalazila, čuo je njen izdah prije nego što je glavom zaronila u jastuk i zamislio ju kako trlja lice u snu. Umjesto da je pomislio na trenutak, postao je još odlučniji. Ipak, prije nego što je otišao, obuzeo ga je poriv koji je imao veze s njenom sigurnošću. Na brzinu ga je upio i nakon toga otišao u noć. Izašao je kroz okrugli prozor u hodniku i putovao koristeći moć anđela, krila. Tek kada se poprilično udaljio od kuće, zastao je u zraku i poslao poziv prizivanja. Prvi put, odgovoreno je odmah. Kao da ga je demon čekao. Nastavio je letjeti prema centru grada, ali ovog puta nije gubio vrijeme na osuđujućeg recepcionera u predvorju. Samo je sletio na terasu penthousea i prošetao do vrata na verandi. Pokušao ih je otvoriti, ali su bila zaključana. Naravno da će ga natjerati da kuca. Skupio je prste u šaku i pokucao na staklo te nastojao ostati smiren. Sve što je htio bilo je ući u demonovu jazbinu. Što god morao reći ili napraviti da bi to uspio, bio je odlučan. Devina je odugovlačila. Dok je hladan vjetar jako puhao na toj visini, trebalo mu je biti hladno do kosti, ali bio je toliko ljut da ga ne bi bilo briga ni da se nalazi na Arktiku... Devina se napokon pojavila i ušla u dnevni boravak, a onda počela pozirati za šankom kao da se fotografira za Vogue... ili možda bolje reći Hustler. Na sebi je imala samo grudnjak i gaćice koje su se sastojale više od crnih trakica nego satenske tkanine, a fini tanki ogrtač joj je visio s ramena do tla. Kosa joj je bila

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 220 puštena i u blagim uvojcima. Šminka joj je bila filmski crne boje, u stilu smokey eyes izgleda, a usne krvavo crvene boje. A šlag na kraju? Štikle boje kože su bile nenormalno visoke i na sebi su imale nešto što je sjajilo poput dijamanata... uz to, da, na njima je bio i nekakav remen. Za njega, bila je seksualno privlačna koliko i devedesetogodišnja žena bez zuba. Ali ona to očito nije znala. Izgleda da je odlučila kako je dovoljno vidio, približavala mu se mašući kukovima, ližući usne, a njena kosa je poskakivala zajedno s velikim grudima. Kada je otvorila vrata, stupila je naprijed i prešla rukom preko njegovih prsa i ramena. Dopustio joj je da to napravi. »Čemu dugujem ovo zadovoljstvo«, odugovlačila je i ušli su unutra. Zadržao je smiren glas dok je pregledavao dnevnu sobu, dio po dio. »Moramo razgovarati.« »Napokon«, promrmljala je dok se šepirila prema kožnoj fotelji i smjestila se u nju. »Mislila sam da se nikada nećeš vratiti.« Jim je šetao unaokolo, opustio ruke i nonšalantno ih podizao iznad stola, stolice, lampe dok je prolazio pored njih. »Malo sam razmišljao.« »Da?« Mogao je osjetiti nadu u njenom glasu. »Shvatio sam da si u pravu.« »Da...?« U redu, sada je definitivno ostala bez daha. Zastao je. Okrenuo se ravno prema njoj. »Da. Mislim da bismo trebali odustati.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 221 POGLAVLJE 44 vragu, pomislila je Devina. Sjedila je u svojoj fotelji s nogama modela, kosom koja je sjajila poput laka, grudima koje su izgledale kao milijun dolara u grudnjaku La Perla i bila je tako spremna da joj kaže nešto drugo. Nešto kao »Napravio sam pogrešku i trebam samo tebe«. Ili »Sissy je tako jebeno dosadna, želim si prerezati vrat svaki put kada se seksam s njom«. Možda čak »Udaj se za mene«. Umjesto toga je rekao da želi odustati. »Ti si sama to predložila«, rekao je i nastavio hodati po dnevnom boravku. »Ti si spomenula kako je to tvoje mišljenje. I mislim da si u pravu. Mislim da to trebamo napraviti.« Ispričavam se, pričekaj da promijenim postavke u glavi, pomislila je ljutito. Otišao je do šanka. »Želiš li piće?« Ne, voljela bih kada bi bio romantičan. Bar jednom. Ti bešćutni kurvin sine. »Ne, hvala.« Usredotočila se na njega kada se nagnuo i uzeo... ugh, pivo iz malog hladnjaka ispod radne površine. »Bi li ti smetalo kada bi to pio iz čaše?« promrmljala je. »Boca mi je sasvim dovoljna.« »Naravno da jest.« Začuo se zvuk otvaranja boce i nakon toga gutljaj kada je nagnuo. Stojeći usred luksuznog penthousea, izgledao je poput domara u palači. Na sebi nije imao ništa osim traperica, bijele majice kratkih rukava i čizama koje su izgledale poput nečeg što se može pronaći u trgovini s vojnom opremom. Zasigurno ne u Saks Fifth Aveneu. Čak ni Macys ne prodaje toliko jeftine stvari. Ali ipak, ona je tu sjedila nasuprot njega sa srcem u grlu, napetih ušiju u iščekivanju da čuje neki detalj, bilo kakav sitan detalj koji bi potvrdio njene romantične fantazije. K

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 222 Podigla je manikirane ruke prema licu i protrljala si sljepoočnice, ali pažljivo, da ne razmaže podlogu. »Stvarno želim ovo završiti«, začula je samu sebe kako izgovara. »Da, to je upravo moj cilj. Oboje možemo previše toga izgubiti. Sada smo izjednačeni, prije ove posljednje runde. Zašto bi izgubila svoju kolekciju ako ja pobijedim? Zašto bih ja bio taj koji je sjebao Raj ako ti pobijediš? Ovo je sve potpuno sranje.« Kada je nagnuo glavu prema natrag i otpio trećinu piva, ona je gledala u njegovu Adamovu jabučicu koja se podizala i spuštala. Onda je morala okrenuti pogled nekamo drugamo, jer joj je potpuno pomutio razum. Unatoč svim razlozima zbog kojih joj ne bi trebao biti privlačan, zbog kojih bi ga trebala mrziti... ona je bila beznadno zaljubljena. Zbog toga je ono što je predlagao bilo samo još više neodoljivo. Pogotovo zato što je on bio posljednja duša. Ako on pobijedi, izgubit će ga zauvijek. Izgubit će i sebe... te svu svoju djecu tamo dolje u Paklu. Ali ako odustanu? Vraćaju se na status quo. To jest... status quo pretpostavljajući da Stvortelj odluči kako ipak neće raznijeti svijet. I iz nekog razloga je imala mišljenje da On to neće napraviti. Nakon što je porazgovarala s Njim onda kada je preuzela krivnju za onaj prolaz u Čistilište, imala je osjećaj da se povezao s onim što je stvorio na drugačiji način, onako kako nije bio povezan kada je odlučio namjestiti ovu završnu igru. Jim je ispraznio bocu piva i ostavio je na šanku. Tako da je ona može počistiti, naravno. Muškarci, pomislila je. »Moram ići. Ali razmisli o tome i reci mi odgovor prije početka druge runde...« »Čekaj«, prozborila je. »To je to? Odlaziš?« Otišao je do vrata kroz koja je ušao. »Da.« Podigla se s fotelje i otišla do njega. »Obula sam nove Louboutinsice za tebe.« Podigao je obrve. »Molim? Misliš ovo«, pokazao je rukom prema njenim grudima, »nešto?« »Ne!« Čvrsto je zagazila nogom. »Ne! To je La Perla, budaletino! Moje cipele, jebote... bi li te ubilo da primijetiš neku prokletu stvar na meni bar jednom!« Jim je ispružio ruke kao da tjera ludu ženu od sebe. »Slušaj, ja ne želim...« Začepila mu je usta jednim prstom. »Ti si najegoističniji muškarac kojeg sam ikada srela. Nikada me ne zoveš osim kada ti nešto treba, nikada nisi tu kada ja tebe trebam i nisi ni monogaman! Ja sam prekrasna i ja to zaslužujem!« 0 moj Bože, pomislila je, toliko ju je sjebao da je počela citirati reklamu za L’Oreal.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 223 Jim je dugo vremena zurio u nju. I onda ju je stvarno iznenadio. »Oprosti?« Sve što je mogla bilo je trepnuti. »Što... što si rekao?« »Čula si me. Oprosti. Ja... Gledaj, ovaj rat? Nije dobar ni za mene ni za tebe. Vodi nas prema suprotnim smjerovima, znaš?« Kada je Devina otvorila usta, on je odmahnuo glavom kao da točno zna što je željela reći. »Ne, ne, ostavi Sissy izvan ovoga... zaboravi na nju. Ovo je između tebe i mene. Daj da završimo sa svim ovim i ostavimo prepirke iza sebe, u redu?« Devina je podigla ruke na lice i još nekoliko puta trepnula. Nijedna crta njegova lica nije bila napeta, tijelo mu je bilo opušteno, a njegove oči mirne i uperene ravno u njene. Ali već joj je jednom slagao. Skupila je oči i ozbiljno rekla. »Ako me izigravaš, nikada ti neću oprostiti.« »Pošteno.« To je to. Samo je stajao pored vrata, iskren, smiren i spreman da se prestane boriti. »Ja ne mogu doći do Stvoritelja«, rekao je. »Samo ti to možeš. Tako da ako se slažeš sa mnom i želiš ovo završiti, morat ćeš mu reći da dođe do nas oboje.« O moj Bože, to bi bilo tako odlično, pomislila je. Kao da ide predstaviti svog novog dečka roditeljima, što je bila još jedna ljudska fantazija koju nikada nije uspjela doživjeti. Sve do sada, i zavrištala je iznutra. »Bilo bi bolje da odem.« Otvorio je vrata i hladan povjetarac je uletio u toplu prostoriju. »Ne želim utjecati na tvoje mišljenje... ti moraš sama odlučiti. Ali ako to želiš, pođi Stvoritelju i dovedi Njega meni. Što prije, to bolje, u redu?« Zastao je kada joj je nalet vjetra otpuhao kosu prema natrag, kao da ga je možda zarobila. »Da«, promrmljao je i protresao glavom. »Razmisli o tome.« Pošla je za njim van na terasu i gledala kako su se njegova krila, ta nevjerojatna krila, protegnula iznad njegovih ramena. Trenutak kasnije, on se uzdigao prema oblacima i nestao na noćnom nebu. Poput scene iz Shakespeareovih romana, stavila je ruke preko srca, potrčala prema ogradi i nagnula se tako da može vidjeti kako njegov oblik čezne prelazeći preko mjesečeva odsjaja. Jedino što je moglo poboljšati taj prizor... bilo bi da se nalaze u Parizu. Sissy se probudila. U Jimovoj spavaćoj sobi je bilo potpuno mračno, nije bilo nikakvih zvukova koji bi remetili mir, sve je izgledalo da je na svom mjestu... Ne, čekaj. Jim nije bio tu.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 224 Sjela je uspravno i upalila lampu od mesinga i pogledala unaokolo, iako, ma daj... muškarac velik kao Jim? Ne bi ga bilo teško čuti da se kretao unaokolo. Možda je otišao u kupaonicu? Prisilila se da se nasloni na jastuke i pričeka ne bi li čula stope. Puštanje vode. Nekakav zvuk. Ništa. Možda bi trebala ustati i provjeriti...? Ali, Bože, činilo se da su preeeeekratko u vezi da bi postala posesivna toliko da se ne može otići ni pomokriti u miru. Pažljivo je podigla prekrivač na prsa i nagovarala sebe da se smiri... Okrenula je glavu prema njegovoj strani kreveta i osjetila kako joj krv napušta lubanju. Ondje na jastuku na kojem je spavao... bila je njena ogrlica. Lančić s malim zlatnim privjeskom golubice. Zgrabila je i prinijela bliže licu... kao da je možda krivo vidjela ili... ne, nije se potrgala. Kopča je bila zakačena. Nakon što ju je skinuo sa sebe. »Sranje!« Izvukla se iz plahti, nabacila neku odjeću i viknula kroz vrata. »Jim!« Potrčala je niza stube, grabeći dvije po dvije na putu prema dolje. Zastala je na ulaznim vratima i osluškivala... molila je da čuje njegovo kretanje u kuhinji, miris cigaretnog dima, škripu parketa negdje u kući, bilo gdje. »Jim!« vikala je. Ulazna vrata su bila zaključana, ali ionako ih ne bi ostavio otključanima čak i da je izašao kroz njih... Kada je pojurila u kuhinju pronašla je i stražnja vrata zaključana. »Što se događa?« Kada se Eddie pojavio noseći samo donji dio pidžame, ona se okrenula i ispružila ruku u kojoj je bio lančić. Da, to će sve objasniti. »Molim?« rekao je. »Oprosti, ali što je to?« »Nema ga. Jim je otišao.« »Što?« »Probudila sam se i njega nije bilo... i ostavio je ovo za sobom.« Eddie je pogledao bolje svojim crvenim očima. »A to je...« »Moj lančić.« Mislila je da će se šokirati, naravno, ali kada nije, ona je opet progovorila. »Ne razumiješ...« Adrian je ušao u prostoriju tek sada jer ga je silazak niz stube usporio. »Što se...« »... moja majka mu je to dala. Rekao mi je da ga nikada nije skinuo... i sada ga nema i ostavio je ovo za sobom.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 225 »Sranje«, promrmljao je Adrian, otišao do stola i sjeo na stolicu. »I nije nigdje u kući?« Eddie je rekao. »Provjerila si...« »Ma daj«, Ad ga je prekinuo. »Pa točno znaš kamo je otišao.« »Prokletstvo.« Eddie je odmahnuo glavom. »Mora se pozabaviti posljednjom dušom. Sada nije vrijeme da se bori s Devinom.« Dva anđela su počela nešto pričati jedan s drugim, ali Sissy nije mogla čuti ništa što su govorili. Novine. Privučena nečim što nije mogla objasniti, otišla je do njih i okrenula ih tako da vidi donju polovicu naslovne strane. Ta fotografija, tog muškarca... »Ej«, ubacila se u razgovor. »Ej! Tko je ovo?« Pokazala je novine njima dvojici i pogledali su je kao da je poludjela. »Tko je ovo?« zahtijevala je, pokazujući na muškarca. »On je jedna od duša, zar ne?« Podsvijest ju je na nešto upozoravala i pokušala se usredotočiti kroz strah. »Da«, Ad je slegnüo ramenima. »Pa što? Imamo većih problema od Van diPietra koji održava nekakav sajam i od svega...« »Vidite li vi ovo?« Zabila je prst u fotografiju. »Vidite li što se nalazi iznad njegove glave?« Obojica su se nagnuli kao da su znali da im je bolje da provjere inače će im ona zabiti te novine u glavu dok joj napokon ne odgovore. »Ne«, rekao je Eddie. »Ja ne vidim ništa.« »A ti?« upitala je Ada. »Ne. Ništa. Bez uvrede, ali mislim da moraš otići na pregled očiju...« »Jim je posljednja duša.« Dok su zurili u nju s izrazom čuđenja na licu, ona je gurnula novine te još jednom jasno i razgovijetno ponovila. »Jim je posljednja duša u igri.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 226 POGLAVLJE 45 ok je Adrian zurio u Sissy, njegovo srce je preskočilo i izgledao je kao da mu treba dugi odmor od onoga što je upravo čuo. Ali onda je još malo pomislio, i odlučio da koliko je god Sissy pametna, ovog puta je pogriješila. Morala je biti u krivu. Eddie se očito osjećao isto tako. »Slušaj, Sissy, nisam siguran...« »Ovaj muškarac ima aureolu.« Pokazala je na mutnu fotografiju Vina. »Je li on bio jedna od duša u ratu?« Kada nitko od njih nije odgovorio, samo je ozbiljno kimnula glavom. »Bio je. Znam da je. I onaj čovjek u Građevinskom materijalu, onaj kojeg sam ti pokazala, Ad. I on je bio jedan od duša, zar ne? I na mom sprovodu je bio jedan muškarac koji je imao aureolu, glazbenik iz grada... i pročitala sam u novinama da je umro... nedugo nakon što mi je Jim rekao da je izgubio borbu prije moje.« Uperila je prstom prema svojoj glavi. »I ja imam aureolu.« Sada je kroz Adove živce prošlo nešto poput električnog šoka i pretpostavljao je da se tako nešto dogodi ljudima kada vide duha ili možda kada u vožnji automobil iz suprotnog smjera uđe u njihovu traku. Adrenalin je strujio njegovim venama i potpuno ga razbudio. »I Jim ima aureolu.« Bacila je novine na stol. »Tako da sam sigurna da sam u pravu.« Uz psovku, Ad je zatvorio oči i molio da Eddie uskoči u razgovor i da im nekakav razuman razlog zašto to nije istina. Eddie bi mogao znati. On zna sve... »Čekaj, daj da vidim jesam li te razumio«, drugi anđeo je promrmljao. »Vidiš te stvari?« »Čim sam izašla iz Pakla, primijetila sam da ju Jim ima i upitala zašto ju vas dvojica nemate. Ali on je nije vidio. Ne vidi ni moju.« »Pa, moram ti reći da ni ja ne vidim ništa iznad tvoje glave.« Slegnula je ramenima. »Dobro, ali to ne znači da sam u krivu. Je li još netko bio duša? Dajte mi da vidim njihovu fotografiju i moći ću vam reći. Dajte... htjela bih vam ovo dokazati.« D

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 227 »U redu, u redu... daj da vidim mogu li nešto pronaći«, Ad je promrmljao i uzeo svoj mobitel. »Kako se, dovraga, piše DelVecchio... nema veze. Njegov otac je bio onaj serijski ubojica, obojica su svugdje po internetu.« Kada je pronašao ono što je tražio, okrenuo je mobitel prema njoj i približio joj zaslon. Kada se nagnula i skupila obrve, proučavao je svaki milimetar njenog lica, od jasnoće u njenim očima do skupljenih usana. Izdahnula je živčano. »Izgleda da sam pogriješila. On nema...« »To je bio njegov otac«, rekao je Ad i povukao mobitel sebi. Dodirnuo ga je još nekoliko puta i pokazao drugu fotografiju. »A ovaj?« Ali znao je što će biti njen odgovor. »Da«, izdahnula je i pokazala prstom. »Upravo ovdje. Tu se nalazi.« Ad je pogledao svog najboljeg prijatelja. »Mislio sam da bi Jim trebao biti prokleti spasitelj.« Eddiejeve oči bile su ispunjene začuđenošću i to nisu bile dobre vijesti. »Ja, ah, ja ovo nikada ne bi predvidio. Ali pretpostavljam... da je to Stvoriteljeva igra, zar ne? On je napravio sva pravila, ali siguran sam da u njima nema ništa zbog čega Jim ne bi mogao biti dio te igre.« »Čovječe... jebote.« Ad se naslonio, ali ga je bolesna noga toliko boljela da se morao opet nagnuti naprijed. »Znaš, kada promislim, mislim da ne može biti gore od ovoga.« »On je otišao napasti Devinu«, Sissy je rekla tupim glasom. »Zbog onoga što je taj demon meni napravio. Je li to njegovo raskrižje?« Eddie je tiho zazviždao. »Da. Ako je pokuša uništiti...« »Čak i ako je iz dobrih razloga«, Ad je zarežao dok je ustajao. »Sranje.« »... onda, da, vidim da bi to mogao biti ogroman gubitak za nas. Iako je Devina zla i napravila je mnogo sranja, meta nije poanta priče. Radi se samo o odluci duša u danom trenutku, računa se namjera.« »Moramo ga zaustaviti«, Sissy je rekla tihim glasom. »Nadam se da možemo.« Ad je protrljao potiljak. »Gledaj, nevažno je je li on u igri ili nije, svejedno ga moramo pronaći. Ne možemo mu dopustiti da je sam pokuša uništiti. On jest snažan, ali Devina? Ta kučka je sposobna za ono što čak ni on ne može.« »Je li nju moguće ubiti?« Sissy je upitala. Eddie je slegnuo ramenima. »Samo pod iznimno posebnim uvjetima. Ali ipak, to ne bi imalo nikakve veze sada u ratu jer se samo namjera računa.« Sissy je podigla glavu i pogledala obojicu. »I ja idem. Nije me briga što ćete vas dvojica reći, ja neću...« »Naravno da i ti ideš«, Ad je prekinuo. »Ti si vjerojatno jedina koja će moći utjecati na njega. Ili još bolje rečeno, ti si ta koja će ga pronaći. Mogao bi biti bilo gdje u gradu.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 228 Jim je sletio u park pored rijeke, onaj koji je bio blizu spremišta za čamce u kojem je bio tijekom Matthiasove druge runde. Dok je hodao, izbjegavao je svjetla na nogostupu iz čiste navike, ne iz potrebe. Bio je jako nevidljiv, nije ga moglo primijetiti ljudsko oko, ali ni demonovo. To je bila povlastica jedne male čarolije na kojoj je radio u slobodno vrijeme. Ispružio je ruku i zurio u nož koji je uspio ukrasti iz penthousea. To je bio onaj koji je Sissy zamalo upotrijebila pri napadu na Devinu, onaj koji je bio dio demonove dragocjene kolekcije kuhinjskih pomagala. Kako je znao njegovo porijeklo? Istog trena kada ga je uzeo dok su razgovarali, vibracija je prošla njegovom rukom i zatresla mu prsa. Bila je to ona. Sama Devinina srž. Uzeti ga od tamo bilo je mnogo lakše nego što je zamišljao da će biti... sve što je morao bilo je spremiti ga oko pojasa i pobrinuti se da majica ostane preko njega. Prevrtao ga je po dlanovima i zamišljao Devinu, ali ne samo kao sjećanje, nego kao da stvara trodimenzionalnu skulpturu njenog lika iz ničega. Svaki djelić, od pregiba njenih obrva do oblika njenih grudi, od dužine njenog torza i oblika njenog struka, njene duge noge i uska stopala, bilo je jasno i čisto. Čak i kada je pomislio da je to dovoljno, pobrinuo se da doda crni odsjaj njenih zlih očiju i krvavo crvene usne... te sjaj koji je uvijek bio iznad nje i pobjedonosnu auru koja ju je okruživala... Nož je počeo vibrirati. Poput vrha kompasa koji se bori da pronađe sjever. Stavio je jednu ruku preko druge i čvrsto ga stisnuo da mu se ne bi istrgnuo iz ruke... i onda je slijedio smjer u kojem ga je vodio. Putujući laganim trkom, pratio ga je kao da je konop zavezan oko metalnog dijela i netko ga vuče s druge strane. Izašao je iz parka, prošao pored nebodera, protrčao niz ulicu koja se nalazila paralelno s predjelom grada u kojem su se nalazila skladišta, nastavio je dalje prema centru grada gdje su se nalazile diskoteke i striptiz klubovi. A onda se nož počeo okretati prema desno, vodeći ga prema rezidencijalniin zgradama i prema lancu trgovina u predgrađu i prema... Krajnje mjesto na koje ga je odvelo bila je niska, siva zgrada koja je izgledala poput kutije sa znakom na prednjoj fasadi na kojem je pisalo »Integrated Human Recorses«. Na njegovim dlanovima Henckels je postao vruć, kao da je uzbuđen što se nalaze u blizini zajedničkog cilja. »Pođimo unutra«, prosiktao je dok je hodao prema stražnjem dijelu.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 229 POGLAVLJE 46 issy je izašla kroz prednja vrata stare kuće, prateći Ada i Eddieja u noć. Kada je zakopčala zatvarač na Jimovoj kožnoj jakni, udahnula je miris koji je ostavio za sobom... i zapitala se kako će ga samo, dovraga, pronaći. Dva anđela su izgledala uvjereno da ona to može, ali ona stvarno nije znala kako. »Jesi li znala da je Devina sakupljač stvari?« Eddie je upitao kada je podigao lančić koji je Jim ostavio. Slegnula je ramenima i pokušala shvatiti što je upravo rekao. »Ah, ne.« Ad je stavio kristalni bodež u koricu na struku. »Da, ona je demon s opsesivnokompulzivnim poremećajem.« »Razlog zbog kojeg sakuplja stvari«, Eddie je rekao predavši joj lanac na kojem je visio privjesak golubice, »jest što se vlasništvo prenosi i sakuplja u metalu. Što je čišći metal, to je jača veza, ali to nije jedini uvjet. Jaki osjećaji, fizička bol, prolijevanje krvi... to pojačava vezu između živih i mrtvih.« »Zato je ostavio ogrlicu za sobom«, Ad je promrmljao. »Nije htio da ikakva veza s tobom padne u Devinine ruke. To bi bilo preopasno.« »Ali to će isto tako biti način na koji ćemo je pronaći.« Eddie je kimnuo. »Prvo, zlatna je. Što znači da je jako snažna. Kada dodamo činjenicu da ju je tvoja majka dala njemu, a bila je tvoja? I nosio ju je dok te tražio? Mnogo osjećaja. On je vezan za tu stvar koliko i ti.« Gledala je u krhku stvarčicu koja ih je vezivala, taj divan lančić. »U redu. Što onda moram napraviti?« »Zatvori oči. Zamisli Jima kako stoji ravno pred tobom, prisjeti se svakog njegova detalja koji možeš i stavi ga na njega. Zamisli ga trodimenzionalno, osjeti njegovu prisutnost, osjeti njegovu težinu... ostvari kontakt očima s njim. Što ga jače i jasnije vidiš, bolje će nas usmjeriti. Onda kada ostvariš vezu i kada te počne voditi, odvest ćemo se tamo gdje je on.« Sissy je kimnula, razmišljala je o svemu što su radili u posljednjih nekoliko dana, to je nekako imalo najviše smisla i bilo je najmanje zastrašujuće. Zatvorila je oči i razmišljala o Jimu, zamišljala ga je pred sobom, prisjećala se svega, od njegove tamne kose do sjene na bradi pod njegovim usnama, od cigarete u njegovim usnama do vojničkih čizama, od traperica do vječite bijele majice na mišićavim prsima. I onda je čak zamislila da se ogrlica nalazi na njemu... S

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 230 Postao joj je toliko jasan i oči su joj se zasuzile. »Nalazi li se pored tebe?« Eddie je upitao nježno. »Da...« »Odlično.« U tišini koja je uslijedila čekala je da joj se mala zlatna golubica počne obraćati na neki način. I čekala. I čekala još malo. »Što bi se trebalo početi događati?« promrmljala je. »Koncentriraj se jače«, Eddie je odgovorio. Namrštila se i dodala još više detalja, vidjela je stvari poput plave mrlje u njegovim očima, kako mu prednji zubi nisu baš potpuno centrirani, ožiljke starih ozljeda na njegovu tijelu. Zamišljala je onu groznu tetovažu ispod njegove odjeće. Zamišljala je kako razgovara s njom, čula je zvuk njegova glasa i njegovo rijetko smijanje. Vidjela ga je kako se osmjehuje. Onda ozbiljnog. U njenim rukama, zlatna ogrlica je postala toplija... ali činilo se kao da ju je ugrijala svojom toplinom, a ne kao nešto nadnaravno ili paranormalno. Hajde, pomislila je. Hajde. Tjeskoba je prijetila jasnoći onoga što je zamišljala. I što dulje nije dobivala nikakav znak od lančića, to je više bila zabrinuta za Jimovo suprotstavljanje s Devinom i za to koje bi se užasne, užasne stvari mogle dogoditi. »Mislim da ovo ne djeluje«, šapnula je. »Kvragu«, rekao je Ad. »Što ćemo sada napraviti?« »Uzmi si još malo više vremena.« Eddie je pročistio grlo. »Pokušaj se samo opustiti.« Ali koliko god se opustila, nije bilo od pomoći. Naposljetku je otvorila oči i odmahivala glavom. »Tako mi je žao. Jednostavno ne... oh, Bože, ne osjećam ništa.« »Zasigurno se učinio jako jebeno nevidljivim.« Ad je opsovao još jednom. »Mislim, ako Sis ne može doći ni do čega?« »Mora postojati još neki način, zar ne?« Sissy je zgrabila Eddieja za ruku. »Mora postojati još nešto što možemo napraviti.« Anđeo je skupio oči, kao da pokušava prevrtjeti svaku malu informaciju koju je ikada čuo, prelazio preko onog važnog i nevažnog, tražio i tražio.« »Je li uzeo mobitel sa sobom?« Ad je upitao. Sissy je odmahnula glavom. »Na katu je.« »Dakle, ne možemo iskoristiti ni GPS. Čovječe, žao mi je što ga nisu čipirali kada je bio na tajnim zadacima. Ili možda jesu?«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 231 Eddie se sporo okrenuo i pogledao prema prozorima prekrivenim šperpločama na lijevoj strani kuće. »Gdje je njena knjiga«, rekao je ozbiljnim glasom. »Devinina? U dnevnom boravku.« Sissy je stavila ogrlicu na sebe i pružila ruku na potiljak kako bi mogla zakopčati kopču. »Ali više je ne mogu čitati.« A ona je ranije mislila kako su to dobre vijesti. »Slijedite me«, Eddie je rekao prije nego što se uputio prema kući. »Imam ideju.« Dok je pokušavao obiti bravu na stražnjim vratima uredske zgrade, nije bio siguran koliko vremena ima nakon što uspije ući unutra. Pretpostavljajući da je Devina popušila njegovu priču, postojala je jaka šansa da je odmah otišla Stvoritelju... ali nije znao koliko će taj razgovor trajati. Kockao se i s pretpostavkom da njen zaštitni alarm od žrtvovanja djevica neće raditi dok razgovara sa samim Bogom. To se temeljilo ni na čemu drugom osim na pretpostavci, jer... kada je on bio u Njegovoj prisutnosti, to iskustvo ga je toliko obuzelo da je skoro izgubio svijest. Uz malo sreće, Devina će reagirati barem slično. Ali, ako je bio u krivu u vezi svega toga? Onda je imao samo nekoliko sekunda prije nego što pronađe kučkino ogledalo i ukrade ga... Klik. Brava od nehrđajućeg čelika se otključala kao na znak i izvukao je svoju opremu prije nego što je zgrabio kvaku. Provalio je unutra na staromodan način jer je vjerovao da će što više čarolija koristi, više ugroziti svoju nevidljivost. Ni to nije znao zasigurno, ali ništa ga nije koštalo da bude oprezan. Odbrojavao je u glavi, Tri... dva.. . Nije znao kako unutrašnjost izgleda. Imao je samo nož kao vodilju. Moguća zasjeda u bilo kojem trenutku. Nije imao tim koji bi ušao za njim ako se nešto dogodi. . . .jedan. Jim je ušao unutra i vrata su se sama zatvorila. Hodnik iza vrata je bio lagano osvijetljen noćnim štednim lampama, a činjenica da se ništa što bi moglo biti osjetljivo na kretnje nije aktiviralo davala mu je nadu da mu nevidljivost dobro radi. Ali morao je pretpostaviti da je njegov ulazak aktivirao čaroliju zaštite i uhvatio se posla, krenuo niz hodnik obložen tapetama s nožem pred sobom. Prolazio je pored praznih ureda i sitnih krhotina koje su izgledale poput komadića papira raspršenih po tlu, nekoliko uredskih telefona, električnih žica. Bio je siguran kako je Devina stvorila tu iluziju »tvrtke« kako bi se sakrila od znatiželjnih očiju, ali to očito nije bilo dovoljno da prevari njega. Ili to ili bi se laž raspršila kada bi joj ona naredila. Dobre vijesti? Bar mu je nož u ruci snažno pokazivao put, postajao je sve vrući i vrući, te vibrirao toliko jako da je stvarno postojala mogućnost da mu klizne iz ruku. Dizala. Odveo ga je do dizala u predvorju.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 232 Ali ne može njime ići. Bit će zatočen u jednom od njih ako se ona vrati usred njegovog putovanja... prema kamo god je već trebao otići u toj zgradi... Oh, Bože, pronašao je žrtvu. Iako nije imao vremena za gubljenje, svejedno se približio nagom tijelu koje je visjelo naglavačke iznad kade pored glavnog ulaza. Nije mogao ostaviti mladog muškarca samo tako. Brzim pokretima spustio je tijelo dolje dok je još uvijek čvrsto držao nož. I onda je odvukao jadnu izmučenu dušu u prvi ured u kojem je bio te ga sakrio u slučaju da se Devina vrati. Kada završi s njom? Pobrinut će se nekako za njega. Previše je podsjećalo na trenutak kada je pronašao svoju Sissy da bi samo odšetao. Ponovo se usredotočio i pogledao svjetleći znak za izlaz u samom kutu predvorja. Otrčao je do njega i uvidio da vrata imaju instaliranu tipkovnicu za lozinke u dovratniku, ali to mu je bilo drago. Posegnuo je u stražnji džep i izvadio kožni novčanik na preklapanje te ga otvorio. Unutar njega su se nalazile mnoge alatke koje je nekoć koristio u tajnim operacijama i izvadio je četvrtasti komadić plastike veličine i oblika kreditne kartice... ali u njoj su se nalazili nekakvi dodaci. Iz jednog kraja je izvukao žice i utaknuo ih je u sitni kompjuter, koji nije bio veći od vozačke dozvole. Dok je provlačio karticu, zastao je na pola puta, utipkao lozinku i gledao kako se crveni brojevi na malom zaslonu izmjenjuju toliko brzo da nije mogao pratiti što se zapravo događa. Bingo. Vrata su se sama otključala. Vratio je svoje pomagalo natrag na mjesto, otvorio vrata i ušao u betonsko, željezno stubište s prigušenom svjetlošću i mirisom gline... Uz iznenadan val entuzijazma, nož se oslobodio od njega i skotrljao se niz stepenice, praveći nespretne okretaje na pregibima, lupajući o zid i zveckajući stubištem. Pratio ga je punom brzinom, pokušavajući ostati sabran. Ali nije morao daleko otići. Podrum. Naravno.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 233 POGLAVLJE 47 ok je Sissy vodila anđele prema dnevnom boravku, njeno srce je udaralo tisuću otkucaja u minuti. Sama slika Jima kako se tamo negdje sam bori s Devinom bila je dovoljna da uzrokuje drhtavicu. A onda to što nisu znali gdje se nalazi? To je bilo dovoljno da izazove mučninu. »Knjiga je upravo ovdje«, rekla je i uperila prst prema okviru kamina. Eddie je prešao na drugu stranu prostorije i uzeo knjigu u ruke, prelistavajući stranice. Iz nekog razloga je on, očito, mogao čitati iz knjige i ne biti zao... bar je pretpostavljala da je to slučaj. »Ove riječi«, rekao je, »napisane su koristeći sjeme njenih miniona. I ako se dobro sjećam... da, evo ga. Popis iz Pakla, doslovno.« »Kakve to ima veze s pronalaskom Jima?« Sissy je upitala. »Mora otići po njeno ogledalo prije nego što je napadne. Ako uzme njeno ogledalo, Devina neće moći pobjeći dolje u Pakao i sakriti se. Imat će bolju priliku ubiti je ako nema ogledalo. Ad, daj mi svoj nož?« Ad je odmah izvadio kristalno oružje i stavio ga pred njega, a Eddie ga je uzeo i spustio knjigu na tlo. Zatvorio je korice, zabio oštar vrh u staru kožu, napravio okruglu rupu koja se probijala kroz same stranice, a onda je brzim potezom i kratkim izdahom porezao vlastiti dlan. Skupio je ruku u šaku i držao je iznad rupe. Srebrna krv je kapala unutra na stranice, ali nije stvorila lokvu. Stara knjižurina je upila svaku kapljicu i one su nestajale. Mekim glasom, anđeo je počeo izgovarati riječi koje su samo tekle iz njegovih usana. Sissy nije razumjela što govori. »Što on to radi?« šapnula je kada je čučnula na tlo. Ad je kimnuo u odobrenju. »Koristi svoju volju kako bi se knjiga mogla locirati.« »Popis inventara«, izdahnula je. »Točno. Devina drži svoju kolekciju i ogledalo na istom mjestu. Ako ovo uspije, uspjet ćemo naći ono drugo, jer će knjiga pronaći ono prvo. Odmah se vraćam.« Ovo je moćan prizor, pomislila je kada je ostala sama s Eddiejem. I nešto što bi stvarno voljela naslikati. Pali anđeo sa svojom debelom pletenicom koja mu je D

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 234 padala preko ramena i njegovo masivno tijelo nadvijeno nad prastarom knjigom, njegova šaka ispružena, a iz nje se pružao sjajan tok, povezujući njega s knjigom. Ad se vratio baš u trenutku kada se Eddie zaustavio i izgledao kao da mu treba trenutak da se vrati u stvarnost. Eddie je pročistio grlo. Protresao glavom. »Imamo li...« »Evo ga«, Ad je rekao držeći nešto. »Čitaš mi misli.« Bio je to kompas, jedan od onih starih švicarskih vojničkih i Eddie je uzeo zeleno-srebrni pokazivač smjera i ugradio ga u krug koji je iskopao u knjizi. Onda su se njih troje nagnuli. Crvena strelica je poludjela, vrtjela se u krug prije nego što se počela mahnito trzati, okrećući se u jednom pa u drugom smjeru. A onda je napokon zastala okrenuta prema sjeveru. »Izgleda da smo uspjeli«, Ad je promrmljao. »Pretpostavljajući da ova prokleta stvar ne želi samo otići do Barnes and Noblea.« Sissy je ustala uz skok. »Idemo.« Ali Eddie je ostao na mjestu i zurio u kompas. »Što nije u redu?« Sissy je upitala. Anđeo je podigao crvene oči, usredotočio se na nju, ali i na Ada... kao da želi biti siguran da će ga oboje čuti. »Nitko ne smije razbiti ogledalo. Razumijete li me? Ako razbijete to staklo, završit ćete u milijun komadića zajedno s njim.« Sissy se namrštila. »Zna li to Jim?« »Da, ali nisam siguran hoće li se sjetiti. Upravo zato moramo doći do njega što prije.« Blažena djevice Marijo... Čovječe, koje oličenje opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Kada se Jim udaljio od stubišta, ušao u podrumski prostor i kada se njegov nož, koji ga je do tada vodio, otkotrljao da se pridruži ostalim prijateljima, ostao je zatečen iako je već ranije vidio Devininu kolekciju. U maglovitom, pljesnivom prostoru s prigušenom svjetlošću koji je izgledao velik poput nogometnog igrališta, stotine komoda su bile postavljene posvuda, okrenute u svim smjerovima. Nije bilo nikakvog reda, ritma ili razloga njihovom postavu, stilu, ni poretku po godinama. Dakle, Devina još uvijek nije znala da je on ovdje. Gdje se nalaze satovi i noževi? pitao se, pretražujući nepregledni prostor. Moraju biti negdje ovdje inače onaj koji mu je bio u rukama ne bi onako pobjegao. Ogledalce, ogledalce na zidu... gdje si, dovraga. Gledao je prema naprijed dok se odmicao od dizala, zato što da se nalazi na Devininu mjestu, stavio bi svoju najvrjedniju stvar što dalje može od ulaza ili izlaza.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 235 Prešao je oko deset metara kada se okrenuo i odlučio si nekako dati više vremena, za svaki slučaj. Djelujući brzo, počeo je izvlačiti ladice i bacati njihov sadržaj na tlo, stvarajući hrpe metalnih dugmadi, naušnica, satova i ugraviranog prstenja. Naočale s metalnim rubom, brave kovčega, novčići i sve vrste metalnih stvarčica udarale su o goli beton te malo zaplesale kao da im je drago što su napokon slobodne. Onda se okrenuo natrag i... Ding! Devedeset i devet posto njegovog tijela se ukočilo, a onim jednim postotkom je oslobodio jedan od svoja dva kristalna bodeža dok su se vrata dizala otvarala. Tko god da je to bio, zasigurno nije Devina, osim ako nije... »Koji kurac!« viknuo je. Eddie je prvi izašao. Adrian je bio posljednji. Sissy se nalazila u jebenoj sredini. Jimov bijes se pojačao do neizmjerne granice. »Kojeg vraga dovodite nju...« Sissy je podigla ruke i nastavila hodati prema njemu. »Jim, ne smiješ ovo napraviti.« Ignorirao ju je i jače stisnuo oružje u ruci, dok je dio njega htio ništa više nego ubiti ta dva kriminalna idiota koji su očito pomislili da je dobra ideja povesti njegovu dragu sa sobom. Jedino što ga je zaustavljalo od toga da ih napadne? Ti kučkini sinovi su oni koji će je morati jebeno odvesti odavde. »Jim, slušaj me.« Sissy mu se stvorila pred licem i blokirala mu pogled tijelom. »Ti si ta duša? Čuješ li me? Ti si duša... i ne smiješ ovo napraviti. Ovo je tvoje raskrižje, ako je pokušaš ubiti...« Gurnuo ju je s puta i otišao do Eddieja, zgrabio ga za jaknu slobodnom rukom i približio oštricu tom debelom vratu. »Odvedite je odavde. Odmah...« Ali kurvin sin nije ništa rekao. Samo je zurio u daljinu kao da zna... kao da zna... da će što god izustio, dovesti do borbe, i to nije bilo nešto što će dopustiti da se dogodi. Sissy je zgrabila Jimovu ruku. »To je razlog zašto imamo aureole. Ti ju imaš. Ja ju imam. Vincent diPietro. Detektiv DelVecchio. Onaj čovjek na mom sprovodu. Nitko drugi ih nema.« »Da se niste usudili pokušati me prevariti s ovim«, zarežao je na Eddieja. »Da se niste usudili...« »Ja ne idem odavde bez tebe«, Sissy je vikala na njega. »I nećemo ti dopustiti da ovo napraviš...« »Odvedite ju...« »... jer time nećeš samo izgubiti rat, izgubit ćeš sebe!« »... odavde...«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 236 Sve oko njih je počelo zveckati, komode su vibrirale na betonu i mijenjale položaj, gurajući ladice i stvari koje je izbacio iz nekolicine njih na tlo. Same su se slagale svojom voljom u redove i poslagale se onako kako je bilo primjereno. »Isuse Kriste!« Jim je gurnuo Eddieja s puta i počeo nervozno hodati u malom krugu. »Jebeno sranje! Ovo jednostavno...« Sissy mu se opet približila i stala ravno pred njega te mu zapriječila put iako je podigao ruke iznad glave da ga ne može zgrabiti za njih. »Ne moraš ovo raditi...« »Povrijedila te!« vikao je. »Ona te jebeno...« »Ne radi ovo za mene. Da se nisi usudio ovo napraviti za mene kao neki...« »Kako mogu to ne napraviti! Povrijedila te! Rezala je tvoje tijelo! Napravila je čišćenje toliko teškim da te skoro ubilo! Misliš li da mogu samo zaboraviti to sranje?!« Sissy je ustuknula kao da ju je udario. Ali nije posustala. »Nisi čist u glavi.« »Potpuno sam jebeno čist.« »Zaražen si. Baš kao što sam ja bila.« To ga je na trenutak zaustavilo. Ali onda je odmahnuo glavom. »Ne, nisam. I nisam jedna od duša, Sissy... Ne znam što misliš da vidiš...« »Tvoj bijes je ona u tebi, Jim. Saslušaj me.« Posegnula je i uokvirila njegovo lice rukama. »Saslušaj me... ona je unutar...« »Ne, nije! Misliš li da ne bih znao da jest?« »Ni ja nisam znala dok je niste izvukli, sjećaš li se? Jim, ovaj bijes će nas sve pokopati.« »Ovo je za tebe!« »Sereš! Da jest, ne bi pokušavao uništiti samoga sebe i izgubiti rat! Želim da budeš na sigurnom više nego što se brinem hoće li Devina dobiti ono što zaslužuje! Isuse Bože, Jim, molim te, slušaj što ti govorim!« Odustao je od objašnjavanja i pogledao Ada i Eddieja ljutitim pogledom. »Ovo je na vašu dušu. Ako se njoj išta dogodi, i vas ću ubiti...« A onda je bilo prekasno. Komode su se umirile, dizalo je ponovno zazvonilo i Devina je prozborila opakim glasom. »Izgleda da nisam pozvana na vlastitu zabavu, ha.« Na trenutak Jim je htio uništiti sve oko sebe. Zbog toga što su Eddie i Adrian doveli Sissy u takvu opasnost. Zbog toga što je ona govorila nekakva sranja. Zbog toga što je Devina stigla. Umjesto toga podigao je Sissy i skoro ju bacio na idiotske anđele. »Bježite«, prosiktao je. »Jebeno bježite!«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 237 POGLAVLJE 48 ada je demon izašao iz dizala, Sissy je osjetila kao da leti, a onda je nastupio olimpijski sprint kojem se smjela odupirati malo ili skoro ništa... Eddie ju je zgrabio za jednu ruku, a drugom Adovu i njih troje su potrčali kao da za njima jure redovi i redovi antičkih komoda. Pokušala je pogledati preko ramena, ali nije uspjela ni na trenutak zahvaljujući Eddiejevu snažnom stisku. A onda se kolekcija promijenila. Trenutak kasnije, vidjela je mutne prizore odjeće, nebrojene komade odjeće koja je visjela na vješalicama kao da se nalaze u nekoj trgovini. I cipele. Torbice. Zatim krevet veličine dnevnog boravka i onda nepotrebnu količinu šminke koja bi bila dovoljna za stotine tisuća lica. Eddie ih je zaustavio pred samostojećim trodijelnim ogledalom koje je bilo ukrašeno različitim elegantnim francuskim viticama. »Je li... to... to?« upitala je kroz dahtaje. »Ni blizu.« Eddie je dahtao i gledao unaokolo. »Moramo se sakriti.« »Ne«, Ad se suprotstavio. »Moramo pronaći to ogledalo i sakriti ga. To će destabilizirati Devinu i možda nam dati nešto vremena s Jimom.« »Gdje bi ga onda, dovraga, spremila?« Eddie je promrmljao. »Nigdje gdje ima svjetla«, Sissy se začula kako izgovara. »Bilo bi negdje u tami. Iako... stvarno ne znam kako bih to mogla znati.« Kao na znak, njih troje su pogledali prema krajnjem uglu. Sada kada je demon stigao, svjetla iznad njih su se upalila, osvijetlila sve... osim tog jednog mjesta. Opet su trčali kao ludi. Njih troje su otrčali u tamu i Sissy je osjetila hladnoću koja se proširila od njene kože do kostiju. »Ovdje je«, Eddie je rekao tihim glasom. Dok su se Sissyne oči prilagođavale, mogla je razabrati samo dimenzije ogledala. Nakon toga su joj detalji sporo postajali sve jasniji, sve, od oronulog stakla na prednjoj strani koje je izgledalo kao da zapravo ništa ne reflektira do istrunulog okvira i iskrivljenih, izobličenih tijela koja su okruživala sve četiri strane. K

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 238 »Čovječe, ovo je ružno toliko da to riječi ne mogu opisati. I prvi put, ne pričam o demonu«, Ad je promrmljao. Eddie je opsovao ispod daha. »Znat će da ga pomičemo.« »Možda će nam dati bar nekakvu prednost pred njom.« Ad se približio ogledalu i pripremio prije nego što ga je čvrsto zgrabio. »Hajde. Daj da ovo napravimo.« Eddie je došao s njegove suprotne strane i namrštio se od gađenja kada je stavio ruke na okvir. »Na tri. Jedan, dva... tri.« Oba anđela su zastenjala dok su podizala tu ogromnu težinu s betona, njihova velika tijela su se napinjala. Kada su se napokon potpuno uspravili, bilo je očito da se Adrian muči zbog svojih ozljeda. »Ja ću vam pomoći«, Sissy je rekla i sagnula se ispod Adovih ruku očekujući protivljenje. Ali nitko se nije protivio... po čemu je znala koje je stvarno stanje stvari. »Oh, ovo je gadno«, uzdahnula je kada je zgrabila okvir i pridružila im se. »Ovo je poput... temperature.« Njeno cijelo tijelo je reagiralo na dodir, želudac joj se okrenuo, cijelu površinu kože joj je oblio hladan znoj, a u glavi joj je odzvanjalo. »Idemo«, rekla je. »Stvarno ne mogu dočekati da ga spustim.« Devinina najgora noćna je postala stvarnost. Svaki put kada bi ušla u svoj zaštićen prostor, strahovala je da nešto nedostaje, da je nestalo, da nije na svom mjestu... i što je sada pronašla? Netko... vjerojatno taj prokletnik Jim... izvadio je ladice iz komoda i bacio stvari unaokolo. I najbolje od svega? Morala je vidjeti tu bivšu djevicu i ta dva jebena, odvratna pala anđela kako stoje poput lutaka na baterije usred svega toga. Prokleto sranje. To je bilo dovoljno da sve pošalje kvragu i ubije svih četvero. Jim nije ni zaslužio ništa drugo zato što joj je lagao. Opet. Suze su joj napunile oči kada su svi osim njenog ljubavnika počeli bježati, odlazeći dublje u podrum. Prvi poriv joj je bio da sazove svoje minione i pošalje cijelu četu za njima, ali se suzdržala. Ovakve stvari voli riješiti sama. Osim toga, taj trio nije bio važan, Jim jest. I nakon što se sve ovo odigra? Ona će posjedovati Sissy, Adriana i Eddieja... zajedno sa svima ostalima na ovom planetu... tako da su se mogli skrivati koliko god im srce želi. Osim toga, željela je Jima samog bez ikoga tko bi mu mogao odvratiti pažnju. Prešla je preko obraza i obrisala ruku na stražnjoj strani kožnih hlača. Presvukla se iz svog negližea da ode vidjeti Stvoritelja, ali je ostala u svojim prekrasnim, sjajnim Louboutinsicama. Čovječe, bila je toliko sretna zbog pozornosti koju je dobila i što je On bio spreman susresti se s njima oboje. Tako jebeno uzbuđena zbog promjene događaja.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 239 Ali, čim se vratila, nije došla dolje od provjeravanja je li joj šminka na mjestu u penthouseu hotela. Znala je isti tren kada je provaljeno u njen prostor. Isti tren kada je njeno povjerenje povrijeđeno. Morala je ponovno obrisati oči... što joj je išlo na živce jer nije htjela razmazati šminku. »Jim... kvragu i sve. Zar nikada neću naučiti kako postupati s tobom.« Kurvin sin ju je nastavio gledati preko ramena, provjeravajući jesu li njegovi kretenski prijatelji i njegova draga Sissy izvan dometa. Zbog toga je postala bijesna. Ali je trebala... Kada se usredotočio na nju, mržnja u njegovim očima je bila toliko duboka, tako prožimajuća, tako jaka da je iskrivila sve njegove crte lica i više nije izgledao kao on. To ju je donekle raznježilo, stvarno. Također, to je bio znak da je infekcija došla do potpuno druge razine. »Ima nešto što mi moraš reći«, odugovlačila je, radujući se borbi koja će ubrzo nastupiti. Ali on je zakoračio korak unatrag. I još jedan. I onda se okrenuo i pojurio. Trebao joj je trenutak da sve posloži u glavi. A onda je vrisnula... i onda poletjela. Njeno ogledalo! Sranje! Oni idu za ogledalom... Putujući brzinom svjetlosti, kretala se prema stražnjem dijelu podruma... ali nije uspjela. Jim ju je nekako uspio oboriti usred zraka i čim je ostvario kontakt, promijenila je oblik protiv svoje volje, njeno tijelo je postalo kruto i materijalno. I on je to iskoristio. Jako ju je povukao i bacio na tvrdo, hladno tlo i otkotrljao se zajedno s njom te ju rukama čvrsto držao za ramena, zatim vrat. Instinkt joj je govorio da uzvrati... ali kada je pomislila, ne... ovo je bila savršena pozicija za završnu igru, prilika da on odluči da je »ubije« i da slijedi svoj osjećaj.. . njegovo raskrižje, a njegov izbor će rezultirati njenom pobjedom u ratu. Ali, jebemu, ne smije izgubiti ogledalo. Snažno ga je gurnula i izvukla se ispod njega. Situacija je bila prehitna da bi se sada pokušala dematerijalizirati, pa je otrčala u štiklama, prolazeći pored svog ormara i kreveta... Jim ju je nekako uspio dostići u zraku i ponovno ju srušiti na tlo. Gurnuo ju je u njenu kolekciju cipela, a police su pale zajedno sa štiklama, salonkama, čizmama i razletjele se posvuda. Ali fućkaš to. Odbacila je njegovu težinu sa sebe i ponovno se izvukla te stala na noge. Izgubila je ravnotežu, ali samo na trenutak čak i u tim visokim potpeticama. Očima je gledala prema kutu koji se nalazio u potpunoj tami...

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 240 Jim se ponovo našao na njoj. Kao da ima nepresušive količine energije... i ovog puta joj neće dopustiti da ode. Njegove zlobne ruke su se ovile oko njena vrata te ju je gurnuo u prazninu, a nakon toga je zabio u obično ogledalo. Staklo se raspršilo svugdje oko njih dok su se borili. On se borio da je zadrži dolje, a ona da se oslobodi. Odjednom je ugledala odsjaj kristala iznad njegove glave. Izvadio je bodež. Došlo je vrijeme. Iako joj je bilo teško zbog straha da će izgubiti prolaz do Pakla, natjerala se da se opusti. Podsjetila je samu sebe da anđeli i ta mala kučka nemaju sposobnost da unište ogledalo. Ako i pokušaju, ubit će sami sebe pri tome. Dopusti mu da te ubode, rekla je sama sebi i usredotočila se na luđački pogled u plavim očima ispunjen mržnjom. Onda su svi oni tvoji i na takav način možeš spasiti ogledalo. »Hajde«, rekla je, pripremajući se. Za razliku od onog običnog kuhinjskog noža koji je Sissy htjela upotrijebiti kada ju je napala, ovo će boljeti gore od ičega. Ali, naposljetku... donijet će joj sve što je ikada željela.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 241 POGLAVLJE 49 im će to stvarno napraviti. S bodežom iznad glave i mržnjom koja je vrištala u njegovoj duši, on će stvarno ubosti Devinu... i ne samo jednom. Izrezat će je na komadiće poput Hannibala Lectera, sjeći će je dok od nje ne ostane ništa osim lokve zle krvi i hrpe koja će izgledati kao unutrašnjost kobasice. Dok ju je držao čvrsto u svojim rukama, sve mu se vratilo i prezentacija jezivih i tužnih slika mu se prelistavala pred očima... počele su s njegovom majkom na tlu u kuhinji i završile s njim, Adrianom i Eddiejem kako se bore da izvuku ono nešto iz Sissyna čistog tijela. I sve to moglo se na neki način povezati sa zlom tog demona, sve krvoproliće i patnja, njegovo i tuđe... Odjednom se iz ničega pred njim pojavilo Sissyno lice i blokiralo sve ostalo. Vidio je kako hoda od dizala prema njemu, kako mu dolazi licem pred lice i viče na njega. U njenim očima nije bilo ljutnje. Ali se ogledao užas. Jim je protresao glavom kao da će mu to razbistriti um i pokušao se vratiti natrag na posao. Ali njen prizor nije blijedio, skoro kao da ju je tu netko postavio. I oh, Bože, njene usne su se pomicale. Razgovarala je s njim, govorila mu stvari koje nisu imale nikakvog smisla, protivile su se svemu što je znao o tome kako bi rat trebao ići i koja je njegova uloga. »Hajde«, Devina je zarežala. »Samo jebeno završi s tim napokon! Ti prokleta pičkice!« Jim se ponovno pripremio, povlačeći rame prema natrag... Želim da budeš na sigurnom više nego što se brinem hoće li Devina dobiti ono što zaslužuje! Stisnuo je zube, borio se protiv Sissyna glasa u svojoj glavi, pokušao ga je zaobići i napraviti ono što je ispravno, što je primjereno... »Probodi me, kurvin sine!« J

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 242 Jim je eksplodirao. Svakim djelićem svoje snage on je, on... okrenuo je Devinu jednom, dvaput... triput i odgurnuo od sebe, njene potpetice su zasjale na svjetlu, a njene stope su odzvanjale prostorom. »Ne možeš me imati!« vikao je na nju. »Ne možeš imati njih!« A onda se sve usporilo. U slijedu događaja koji, bez sumnje, neće zaboraviti do kraja svog besmrtnog života Devina je izgubila ravnotežu, ali ovog puta se nije oporavila. Tijelo joj je padalo unatrag, a ruke su joj se vrtjele bespomoćno u krug. Njena smeđa kosa se vijorila u zraku dok je letjela preko betonskog tla i izgledalo je kao da će sletjeti na stražnjicu. Ali nije tako završilo. Iz jedinog tamnog kuta podruma, poput lopova koji pokušavaju prokrijumčariti sliku iz muzeja, izvirili su Eddie, Adrian i Sissy. Davali su sve od sebe dok su trčali po prostoriji s Devininim ogledalom držeći ga zajedničkim snagama. Splet događaja je spasio cijelo čovječanstvo. Unatoč činjenici da je bilo dovoljno slobodnog prostora za održavanje sajma, toliko prostora da se moglo plesati, ona se spoticala unatrag ravno prema tom ružnom, iskrivljenom staklu ogledala. Tijelom je razbila površinu, a udarac je stvorio vakuum zonu i otvorilo se prolaz u sjeni usred prostorije. Nikada neće zaboraviti Devinin izraz lica kada je shvatila što se upravo dogodilo. Strava i užas na njenom licu bili su osveta kojoj se radovao... ali se nije radovao tome što se, čim je ona povučena unutra, nešto unutar njega pokrenulo... te je i njega počelo povlačiti. Središte njegovih prsa kao da je trzajem odvojeno od kralježnice i osjećao se kao da će mu se prsni koš rasporiti. Ali ogledalo nije htjelo njega. Samo onaj dio Devine koji je bio u njemu. Torzo mu je tako jako odgurnut unatrag da je bio siguran kako će se prepoloviti na pola i počeo je levitirati. Baš kada je bio pred nesvjesticom od boli... Škljoc! Poput gumene vrpce, strano tijelo se oslobodilo i putovalo zrakom, crni oblak pčela baš kao onaj koji su metafizičkom operacijom izvukli iz Sissy. I nije bio jedini koji je izgubio nešto. Kada je pao na koljena, bojao se da Sissy i anđeli ne budu usisani unutra, ali ogledalo je zahtijevalo samo Devinu... i to je bio razlog zašto se Ad tresao i njegovo lice krivilo od boli, njegovo tijelo se trzalo kada mu je stisak popustio te je počeo levitirati i... Zlo je i njega napustilo, oblak se formirao pred njegovim prsima, oslobodilo i ušlo u crni vrtlog. Dok se Jim borio da ostane pri svijesti, postao je svjestan čudnog zvuka oko i iznad zveketanja slomljenog stakla... i tada je shvatio da su se komode počele kretati i pomicati sa svojih mjesta.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 243 »Stanite iza ogledala«, Jim im je viknuo. »Maknite se s puta!« Eddie je nestao i onda se opet vratio u vidokrug kada je zgrabio Ada s mjesta na koje je pao, Sissy također. Onda ih Jim više nije mogao vidjeti. Sve što je mogao bilo je moliti se. I njegove molitve su uslišene. Sve u podrumu povučeno je u prolaz, svi satovi i noževi, cijela kolekcija metalnih predmeta, odjeća i cipele i šminka, krevet... svi predmeti koje je Devina donijela ili uzela otišli su zajedno s njom, njena esencija je obuzela sve što je bilo oko nje. Oslabljen od borbe, Jim je samo u čudu gledao prizor toliko impresivan da se ne može shvatiti ni objasniti, kao nešto iz sna što je moguće samo zato što nije stvarno. Ali ovo pred njim se stvarno događalo. Sa svakim progutanim predmetom, crni plameni jezičci su izlazili iz vakuuma kao da ogledalo uživa u dobrom obroku. Drvo, tkanina i metal su nestajali. Posljednje što je trebalo otići bio je okvir ogledala. I baš kao svi predmeti prije njega, četiri strane okvira su nestale u prolazu nakon čega je uslijedio zvučan prasak. Kao da je svemir podrignuo. I tako je, u posljednjoj rundi Stvoriteljeva rata... Jim spasio svijet. U oba Sissyna uha je puklo u isto vrijeme uz popratnu bol, ogroman prasak koji se proširio podrumom na trenutak ih je potpuno šokirao. A onda se to raščistilo i otvorila je oči... Bilo je prazno. U cijelom podrumu nije bilo ničega osim podova, goli betonski pod bez ijednog tračka prašine. Osim Jima. Činilo se kao da je udaljen kilometar dalje, klečao je na koljenima, oslonjen na jednu ruku kao da se jedvice drži. »Jim!« Ustala je na noge. »Jim...« Podigao je slobodnu ruku prema njoj i kada je došla do njega, nije znala tko se za koga čvršče drži. »Spasila si me«, rekao joj je u kosu. »Spasila si me.« »Ne, ja...« »To si bila ti, samo ti. Vidio sam te i razgovarala si sa mnom i...« Kao da je previše riječi zapelo u njegovu grlu, previše toga da se kaže, samo ju je snažno poljubio, i... »Isuse Kriste!« Oboje su se trgnuli unatrag i pogledali Eddieja i Adriana. Ad je sporo ustajao na noge s obje ruke ispružene kao da je očekivao da će se ubrzo morati uhvatiti za nešto kako ne bi pao.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 244 »Bože mili... Djevice Marijo.« Počeo je pomicati cijelo tijelo, ruke i noge su letjele u svim smjerovima. .. i u tom trenutku nije imala pojma što radi. Onda je shvatila... da zapravo pleše pokret nazvan Running Man? »O moj Bože, izgubio je razum«, šapnula je pomislivši kako su tri egzorcizma u toliko dana bili malo previše. Čak i po njihovim standardima. »Izliječen sam! Izliječen sam!« Brzim izmjenama, Ad se vrtio unaokolo, napravio nekoliko zvijezda, izveo nekoliko kung fu pokreta i izgledalo je kao da će pokušati napraviti špagu... ali je ipak odustao od toga. »Ja vidim!« Otrčao je do njih i upro prstom u svoje, sada, kristalno čisto oko. »Ja vidim! To sam preuzeo od Matthiasa... i ozljede su otišle zajedno s Devinom, jebote!« »O moj Bože«, Jim je dahtao.«To je... predivno!« »Znam, zar ne? I znaš što toooooo znaaaaaaaači! Vraaaaaaaaatio sam se, ljepotice!« Sissy je morala pognuti glavu u Jimovo naručje dok je Ad pomicao kukove naprijed-natrag i nakon toga počeo trčati u krugovima. »Nevjerojatno«, Jim je rekao kroz smijeh. »Dobili smo rat i sve što je njemu važno je što mu se vratio ljubavni život.« Sissy se okrenula u naručju svog muškarca i pogledala iznad njegove glave. »Nestala ti je aureola.« »Ozbiljno?« Prošao je rukom iznad svoje glave. »Izgleda da je ovo stvarno gotovo.« »Uspio si.« »Ne, mi smo uspjeli. Nâmjeravao sam je ubiti, stvarno jesam... ali sve što sam mogao vidjeti bila si ti. Sve što sam čuo bio je tvoj glas. Bez toga? Samo Bog zna što bi se dogodilo.« Eddie je došao do njega i osmjehnuo se. Zatim je pružio ruku Jimu. »Dobro obavljeno. Ponosan sam na tebe.« Jim je zarežao i ustao na noge zajedno s njom. I onda mu pružio ruku. »Ne bih to uspio sam.« »Tu si u pravu«, Ad je rekao plešući cha-cha-cha dok im je prilazio s jednom rukom na trbuhu, a s drugom dignutom pod pravim kutom. »Ali moram reći... da mi nije bilo zadovoljstvo.« Ad mu nije pružio ruku. Umjesto toga povukao je Jima i čvrsto ga zagrlio. »Ali ne bih volio ovo ni sa kim drugim prolaziti.« Sissyne oči su se zasuzile kada je Jim potapšao svog prijatelja po leđima. »Također, prijatelju.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 245 Kada su se odvojili, Ad je pročistio grlo kao da pokušava otjerati osjećaje iz sebe. A onda je uperio oba palca prema svojim prsima i progovorio. »Tko ima dva palca i uskoro će spavati s nekim? Ovaj tip.« Eddie je zakolutao očima.«Znaš, ne moramo...« Ad ga je lukavo pogledao. »Možemo ti pronaći riđokosu. Znaaaaaš koliko voliš takve djevojke.« Eddie je podigao obrve do vrha čela i popravio je hlače. »Ja, ah...« »Nemoj mi ni pokušati reći da ne bi htio kada bi mogao.« Malo se premještao. Onda pročistio grlo. A nakon toga je Eddiejev libido očito odlučio za njega. Pogledao je Jima i prozborio. »Pa, evo vam ključevi od auta. Možete li sami stići kući?« »Mislim da ću uspjeti«, Jim je rekao tupo. »Dobro. To je dobro.« Nastupio je dugi trenutak tišine, kao da ima previše toga za reći čak i kada bi razgovarali cijelu noć. »Pođite«, Jim je šapnuo hrapavim glasom. »Uživajte. Zaslužili ste.« »Nemoj otići a da se ne pozdraviš«, rekao je Ad. »Obećavam, drži me za riječ.« Tada su anđeli nestali, dematerijalizirali se. Jim je stavio ruku oko njena struka te su tako hodali naprijed po prostranom, praznom prostoru, a njihove stope su odzvanjale svuda unaokolo. »Jesi li gladna?« Morala se nasmijati. »Ne znam. Ne Mogu... trenutno mi je sve previše.« »Imam ideju.« »A što bi to moglo biti?« Okrenula je glavu da ga pogleda u lice. »Je li nešto slično onome čemu se Adrian toliko veselio?« »Pa, da.« On se zarumenio. »Ali, ah, nešto drugo prije toga.« »Pizza.« »Ne. Mislio sam... kako bi bilo da sjedneš sa mnom na motor i da, ah, malo se provozamo?« Sissy se nagnula u njegovo naručje i nasmijala. »To je stih iz pjesme koju pjeva Prince, znaš li to?« »Zar jest?« »Da. I moj odgovor je... da.« Tamo pored dizala, on je pritisnuo gumb i ona se morala namrštiti. » Što ti je?« upitao je. »Ovdje je bio netko poput mene, zar ne? Netko žrtvovan da bi zaštitio ogledalo.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 246 »Da, istina.« »Nisam to vidjela.« »Pobrinuo sam se za njegovo tijelo kada sam ušao unutra. I pobrinut ću se da bude na sigurnom.« Jednim dijelom je htjela pomoći u tom procesu. A drugim dijelom. .. nije bila sigurna hoće li moći podnijeti prizor onoga kako je ona tada izgledala. Ali nije bila mekušac. Kvragu, stvarno je htjela pomoći o kome god da se... »Sissy.« Jim ju je uzeo za ruke i stavio ih na svoja prsa. »Pusti me da se sam pobrinem za to, može? Ne moraš to gledati. Osim toga, moram vjerovati da je sada slobodan.« »Možeš li to saznati da znaš zasigurno?« »Da, obećavam. Ali pobijedili smo u ratu tako da pretpostavljam da svaki pravednik odlazi u Raj. To je jedino pošteno.« »Samo... molim te, saznaj.« »Dajem ti svoju riječ.« Sissy je izdahnula kada su se vrata otvorila i njih dvoje su zajedno ušli unutra. Na zidu je bilo postavljeno ogledalo, ugrađeno u okvir od nehrđajućeg čelika. Nagnula se prema njemu, i vidjela... kako nema aureolu. Stvarno je gotovo. »Hoćeš li ostati sa mnom?« upitala je promuklim glasom. »Hoćeš li... Mislim, ja ne mogu otići u Raj, koliko znam, a ne bih voljela ostati ovdje sama.« Kada su se počeli penjati, Jim ju je okrenuo u svojim rukama i pogledao je ravno u oči te odmaknuo kosu s njena lica. »Volim te«, rekao je. »Gdje bih drugdje mogao biti nego s tobom do kraja vječnosti?« Stavila je ruke oko njegova vrata, osmjehnula se kada su joj se oči napunile suzama. »To... meni zvuči kao Raj.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 247 POGLAVLJE 50 ila je to jesen koja je trajala zauvijek. U početku je Devina mislila da je zapela u vakuumu, ali kada su se zidovi njena Bunara duša stvorili sa svih strana, shvatila je da se spušta u Pakao slobodnim padom. To će stvarno boljeti. I bila je u pravu. Udarac je bio bolan toliko da se ne bi moglo opisati, izgubila je dah, vid, srce joj je stalo... te je izgubila iluziju ljepote koja je zahtijevala njenu svjesnu potporu. Ali nije umrla. Iako su svi receptori boli koje je imala vrištali u agoniji, iako se njena trula koža iskrivila i izobličila pri udarcu, ona je još uvijek bila »živa«. Onda je nešto počelo treperiti iznad nje, vidjela je vlastitim očima. Isprva je mislila da se radi o posljedici ozljede glave, ali onda je shvatila... ne. Bio je to nekakav svjetlucavi snijeg. Ali... nije. Bila je to njena kolekcija. Padajući dolje kroz ustajali zrak Bunara, bili su to svi komadi metala koje je sakupljala tisućljećima, kao da su odlučili ostati s njom iako je sada osuđena na nekakvu vrstu vječnog zatvora. Sjela je uspravno i ispružila ruke, spremna da uhvati taj predivan tuš koji je padao poput kiše... Nijedan od predmeta nije došao do nje. Iz viskoznih zidova zatvora koji su sada postali i njena tamnica, mučeničke ruke prokletih su se ispružile te uzele ono što je nekoć bilo njihovo, vraćajući svoje, grabeći, vraćajući vlasništvo. Kradući od nje. Tada ju je gubitak rata stvarno udario u glavu. I demon je plakao suze koje su postali crni dijamanti odskačući i preskačući preko odrpanog tla pored njena radnog stola. Dopustila je osjećajima da rade na volju jer nije imala drugog izbora. Izgubila je svoju priliku za dominaciju. Prevarena je za vječnost koja je trebala biti njena. B

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 248 Njena kolekcija je nestala. Sam Bog zna je li joj ostalo išta od njenih miniona da im naređuje. Obujmila je lice svojim koštunjavim rukama i plakala toliko jako da je mislila da će se iznova raspasti poput svog dragocjenog ogledala. Ali nije. Naposljetku su se suze i naricanje zaustavili, a ona je šmrkala i pokušala se obrisati... iako je to bilo teško s golim kostima ruku. Sakupivši nešto snage, prizvala je iluziju na koju se oslanjala da bi se napravila lijepom, jer je mislila da će je to barem donekle oraspoložiti. Ništa se nije dogodilo. Njena koža se nije obnovila i povratila svoju boju i toplinu. Njena bogata smeđa kosa se nije proširila iz ćelave lubanje. Njene noge se nisu čarobno stvorile i postale glatke i sočne. Tada je ponovno počela plakati. Podigla je glavu kada je pored sebe začula kako nešto zvekeće. Bila je to cipela. Bila je to... jedna od njenih blještavih... Druga cipela iz para Louboutinsica je pala odmah pored nje. Šmrčući, ispružila je ruku i prinijela ih sebi, obrisala crne mrlje s kremasto obojenih kristala... i svi su bili u svojim metalnim ležajevima. To je bio dokaz da će, ako kupuješ kvalitetno, sve preživjeti. Uključujući prolaz do Pakla. Pregledavajući ih, gledajući kako se svjetlo prostora odbija od te sitne dragulje i putuje prema njoj, cijenila ih je još više jer su one bile jedino što joj je ostalo od života tamo gore, posljednji suvenir njene dragocjene kolekcije. Što joj je ostalo sada? Sve što je imala bio je stari radni stol i ovo istrošeno, truleće tijelo. Ispružila je nogu i obula jednu od njih, a onda drugu. To što su joj bile za broj premale sada joj je išlo u korist budući je imala malo i skoro ništa mesa na stopalima. Dok je okretala gležanj na jednu i na drugu stranu, cipele su sjale bez obzira na to koliko je ona ružna, crveni đonovi su još uvijek bili žarki jer ih gotovo nikada nije nosila. Ali ubrzo joj je dosadilo diviti im se. Uspostavilo se da je terapeutkinja, za koju je sada bila uvjerena da nije bila ljudskog roda, nego Stvoritelj glavom i bradom, bila u pravu. Štikle su samo predmeti. I jedino što je bilo stvarno važno sada je bilo izvan dometa. Njena zla djela, njena ljubav prema Jimu, njena sloboda da ide kada i kamo god hoće. Samo cipele. Stvoritelj ju je pokušavao natjerati da vidi istinu koju je ona spoznala prekasno. Stvari? Nisu bile samo stvari. Ali daj, ona je bila zla. Što je drugo trebala napraviti?

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 249 Nagnula je glavu unatrag i zurila prema gore... i pitala se što Jim sada radi. Vjerojatno slavi s onom Sissy. Bože, kako ga je mrzila, stvarno jest. Možda će jednog dana, ako ikada izađe odavde... moći sebi pronaći pravog muškarca, nekoga tko će je cijeniti zbog onoga što je i tko je. Nekoga bolesnog i uvrnutog, ali s tradicionalnim vrijednostima, dobrim bankovnim računom i smislom za humor. I može izdržati satima u krevetu. Netko takav vjerojatno ne postoji. Ali s obzirom da nema ništa drugo za raditi.. . pa, sranje, možda zauvijek.. . tako da bar može živjeti u fantaziji. Sada su joj ostale samo uspomene i njen um.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 250 POGLAVLJE 51 Popodne sljedećeg dana... ore u Raju, Nigel je odgurao kolica za čaj na brežuljak pored zidova Dvora duša. Inače bi mogao samo stvoriti stol na tom mjestu, ali kako bi se pozabavio nečim, želio je stvari odrađivati više ručno. On je bio taj koji je postavio pažljivo složen stolnjak od damaska, te posložio tanjure, šalice i plitice. Postavio je čajnik, zdjele sa šećerom i mlijekom te platu na kojoj je bio širok izbor kolača i keksa. U redu, dobro, stvorio je namirnice... ali on ionako nije pekar. Nagnuo se prema dolje i poredao srebrni pribor za jelo točno pored ubrusa. Namjestio je sve tako da bude savršeno. Poigrao se s cvijećem... »Je li to za mene?« Sakrio je osmijeh kada se okrenuo i ugledao Jima. »Dobro došao si ako nam se želiš pridružiti, spasioče.« Anđeo je izgledao kao da mu je neugodno, kao da ne zna kako se nositi s tim da je odradio posao kako treba. »Ne moraš me više tako zvati.« FJMe Nigel je duboko udahnuo. Uspravio se u svom bijelom odijelu. I prošetao oko stola. Bez predgovora ili upozorenja zagrlio je Jima i ozbiljno rekao: »Mislim da ćemo te tako zauvijek zvati«. Jim je uzvratio zagrljaj i tako su stajali neko vrijeme. Onda su obojica odstupili. Do tada su se drugi arhanđeli pojavili s Tarquinom... koji je poletio prema Jimu i zamalo ga bacio na pod. Dok je škvadra govorila o pobjedi i slavi, Nigel je stajao postrani i svjedočio razmjeni čestitki. Byron i Bertie su bacili ruke oko spasitelja koliko i njihov pas, čak se i Colin pridružio, arhanđeo ratnik je otišao toliko daleko da se osmjehnuo tako da su mu i prekrasne oči zasjale. U nemogućnosti da se nosi s tim prizorom, Nigel je pogledao prema vrhu zida. Tamo se na povjetarcu vijorilo sedam zastava. Jimova posljednja pobjeda ih je sve uzela, čak i one u kojima je Devina prevladala. Bile su različitih boja i gore na nebu su izgledale poput duge. G