Besmrtnici - J.R.Ward

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 51 njegovom težinom, a njegove stope ostajale su utisnute duboko u nakupljenoj prašini. Hodao je prema naprijed jer... Što bi drugo mogao... Vjetar je puhao, udarao mu o prsa dok se kretao, a za njim su ostajali tragovi povlačenja zbog sile s kojom se borio. A ta prašina... Za Boga miloga, kao da se vratio na Bliski istok... Svaki dah mu je nadraživao nosnice, a oči su ga boljele kao da je cijelu noć bio na tulumu, svaki treptaj ga je grebao i izazivao suze. Odjednom je pomislio na Sissyn izraz lica... I tada je sve ovo fizičko postalo nevažno. Ta strava na njenom licu kada si je rasporio grkljan bila je prizor iz noćnih mora, i to što joj je on bio taj koji je uzrokovao paniku i bol u njenim očima bilo je nepodnošljivo. Izgleda da je dokazao da može staviti rat ispred svoje brige za nju, ali čovječe, koja usrana odluka. U još usranijoj situaciji. Natjerao se da se nastavi kretati, stavljao je jednu nogu pred drugu i razmišljao koliko bi mu pomoglo da zna je li Nigel ovdje. Je li ovo samo njegova verzija ovog mjesta? Ad i Eddie su se sreli, ali možda su njihova pravila bila drugačija? I, kvragu, pa i da je arhanđeo završio baš na ovoj razini postojanja, Jim se morao zapitati kako ga uopće pronaći. Prema statistici? Mogao bi provesti vječnost lutajući unaokolo između stijena... U redu, nisu to bile baš stijene. Skulpture. Kada se popeo ponad jednog humka, ugledao je suptilan oblik koji nije mogao razabrati s udaljenosti. Vidio je čovjeka koji sjedi prekriženih nogu, ruku omotanih oko koščatih prsa, a glava mu je bila spuštena u molitvi... ili tuzi. Odjeća je bila iz nekih starijih vremena, nešto kao odora iz Američkog rata za neovisnost... ali kako se raspadala, bilo je teško točno odrediti. Nemilosrdni vjetar je uništio dijelove na koljenima, ovratnik debelog kaputa, crte njegova lica. Skulptura se raspadala i postajala dio vječne prašine. »U kurac!« Jim je napravio korak unatrag i čučnuo u obrani. »Skulptura« se pomicala. Ruka s lijeve strane pomaknula se prema gore kao da je netko zatočen unutra ili... kao da je to stvarno bio netko. Sivi komadi su mu otpadali s lakta kada se podigao, kao da ga ta osoba pokušava prizvati u pomoć. To nije bio Nigel, ali kao da neće nešto napraviti ovdje? Jim se sagnuo i ispružio ruku. Čim su se dotakli, ta osoba se pretvorila u hrpu prašine na tlu, a vjetar ju je odnio kao da je to njegova svrha. U tren oka, na tom mjestu kao da nikada nije bilo ničeg, prazan prostor. Glasić u glavi ga je na nešto upozoravao, a on je provjerio svoje prste, dlanove, ruke i cijelo tijelo. Na sebi je imao istu odjeću, bijelu majicu Hanes i plave traperice.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 52 Ipak su se promijenile... ili su se još mijenjale. Bijelo nije bilo svijetlo kao prije. Sada je izgledala kao da je majica dio reklame za deterdžent Tide te služi kao primjer onoga što ne raditi sa svojom odjećom. I plavo je također blijedjelo. Zurio je u mjesto gdje je ranije stajao čovjek. Zatim je nastavio koračati, stisnuo ruke i urlao niz vjetar. »Nigel! Niiiiiigel, halo, prijatelju!« Glas mu nije daleko sezao, kao da ga prašina u zraku proždire i uništava. »Ovo je bio odličan plan, budaletino«, mumljao je i penjao se uz još jedan nasip. Sljedeća skulptura je bila toliko istrošena da nije uspio prepoznati ništa. Glava je bila ništa doli izbočenje na vrhu stijene, a tijelo pod njim stajalo je u istoj pozi kao i ono prije. Ili je bar tako izgledalo. Baš se htio okrenuti kada se skulptura urušila, glava je upala u šupljinu tijela, a vjetar je ponovno pokupio ostatke noseći ih za sobom. Jim se sagnuo da pročisti suho grlo te se zapitao primjenjuju li se na ovom svijetu zakoni hrane i vode. Gegao se dalje i osjetio hladnoću u zraku. »Nigel! Nigel!...« Misli, Jim, jebeno misli. Što bi mu moglo pomoći da se održi na »životu«? I gdje je, dovraga, taj Englez? Obuzela ga je ozbiljna zabrinutost u vezi s vremenom. Kronološki gledano, Nigel se ubio prije dva i pol dana, najviše. Ali to je bilo u zemaljskim satima. Koliko vremena mora proći prije nego što se pretvoriš u skulpturu? Prije nego što se on sam pretvori? Odjeća onog čovjeka mu je govorila da je prošlo više od dvjesto godina i to su bile dobre vijesti, jer je to značilo da imaju vremena. Osim ako je svačije iskustvo drugačije? Stvarno bi mu dobro došle neke upute za ovo mjesto... I naravno, ta pomisao je izazvala niz slika Sissy kako se muči s onom starom, izlizanom knjigom, sjajne plave kose, a njen izraz toliko ozbiljan kao da iz riječi pokušava izmusti svako moguće značenje. Dok se vukao naprijed, dozivajući arhanđeovo ime, pokušavao se uvjeriti da je jedini razlog zašto se toliko zalijepio za razmišljanja o Sissy bio taj što je uvijek lakše zamišljati savršen kraj neispričanih priča. Pošto nikada nije bio s njom, njegov um je bio slobodan da zamišlja bilo kakve utopije... i bilo je nelogično sebe mučiti s onim što je moglo biti kada se to nikada nije dogodilo. Osim toga, ne bi se baš moglo reći da je ikada imao neku veliku romansu. Njegov seksualni život je bio utemeljen na spetljavanju s anonimnim ženama. Ne samo da se nikada nije zaljubio, nego mu je pronalazak supruge ili majke njegova djeteta bio toliko nisko na listi prioriteta da ne bi nikada došao na red... U redu, izgleda da ga je rat izludio, a njegova ludost je bila iluzija da ima neku predodređenu sudbinu sa Sissy. »Niiiiigel«, vikao je. »Gdje si, kurvin sine...«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 53 Gledajući u taj beskonačan jalov prostor, zatekla ga je spoznaja da je ta mogućnost kretanja u svim smjerovima jedan od oblika zatočeništva. A nakon toga je spoznao da Nigel nije bio ni sjena snalažljivosti. Taj uglađen, fin Englez ne bi mogao preživjeti u svijetu koji ne uključuje kriket, mnogo serija i kvartet koji svira Bacha. Čovječe, trebao je puno bolje razmisliti o ovome. »Niiiiiiigel!«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 54 POGLAVLJE 9 ok su munje sijevale i otkrivale mnoge sluge koji se spremaju za napad, Adrian je zaželio da nije izgubio vid u jednom oku. Percepcija dubine mu je stvarala probleme, a sada mu je trebala više nego ikada da bi se mogao suočiti s demonovom četom masnih, bezobličnih vojnika. Od njih ga je oduvijek hvatala jeza, a to je bilo onda kada se morao brinuti samo za svoju malenkost i nikog drugog. Sada kada je iza njega stajala Sissy i budala Colin kao suborac? Koje veselje... Osjetio je da ga nešto povlači za struk, pa se okrenuo i vidio da je Sissy izvadila njegov rezervni bodež. »Kojeg vraga radiš?« nadglasavao je grmljavinu. »I ja ću nas braniti.« Zahvatila je dršku kao da postoji ikakva mogućnost da će ga znati upotrijebiti. Osim da napravi salatu. Ali u ovoj situaciji im nije trebao junak. Ad je zakolutao očima. »Gle, samo ostani iza nas...« Zadobio je udarac u lice i u glavi mu je zazvonilo kao nikada prije. To je bila jedna od karakteristika tih miniona. Mogli su se protegnuti kao Gumeni čovjek i imali su Tysonov udarac, a sa svojom bolesnom nogom nije mogao podnijeti udarac kao nekoć. Kada se težina njegova tijela prebacila na tu stranu, on je posrnuo i nagnuo se. Izbacio je ruku kao da se pokušava uhvatiti. Sissy se našla pored njega da ga uhvati, postavila je tijelo pored njegova kao da pokušava zaustaviti drvo da ne padne. Colin je stupio pred njega i bacio čaroliju koja je miniona odbacila u daljinu. Još munja obasjalo je prostoriju. Dvoje sluga se pojavilo na mjestu gdje se ranije nalazio jedan. »Nije dobro«, promrmljao je Ad. »Stvarno nije dobro.« Colin je psovao, ispružio obje ruke i izbacivao čarolije jednu za drugom. Uspio ih je zadržati, ali se sve više i više minona stvaralo pred njima. Nakon nekog vremena našli su se u potpunosti zatočeni u kutu, a Devinina vojska se zbila toliko da su stvorili jedan veliki gusti zid crnila. Sissy je uzdisala pripijena uz njega, lice je zabila u njegove grudi, ali nije ga puštala i nije ispuštala bodež. Sranje, prisjetila ih se od onda kada je bila dolje u Paklu. D

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 55 Colin se počeo tresti, a njegovo lice oblikovalo se u grimasu. »Ne mogu... izdržati... još dugo...« Savršeno vrijeme da se počne ponašati kao Scotty iz Zvjezdanih staza. Tada je kaos postao još veći. S druge strane zbijene demonove momčadi začulo se glasno jecanje. Devina je bezbroj puta ponavljala Jimovo ime dok je raspadajućim kosturom stajala nad njim. »Devina!« Adrian je viknuo. »Devina! Pomozi nam da ga vratimo!« Sve više slugu počelo se odupirati zaštitnoj čaroliji i gurati Colina još dalje. I onda je iz te gužve izvirio zglob, migoljeći se prema unutra... »Ne!« Sissy je vrištala i zarezala ga bodežom. »Ne!« Povlačenje je popraćeno cviležom koji je rezao uši. Ali gotovo u istom trenutku na njegovu se mjestu pojavio drugi. Sissy se pobrinula za to, šuljala se oko Ada da dođe što bliže i dohvati ga oštricom. Adrian je pratio njene pokrete, pažljivo se kretao da ne izgubi ravnotežu i ne ozlijedi Sissy svojim oružjem. »Devina!« uzviknuo je. »Glupa kučko! Pomozi nam da vratimo Jima!« Colin je pogledao preko ramena, njegovo lice se zateglo od napora. Kroz stisnute zube, prozborio je. »Može li ona to?« »Stvarno ne znam«, Adrian je uhvatio Sissy za rame i povukao je iz tog vrtloga u trenutku kada je cijela glava izvirila iz zida tame. »Imaš li ti možda neku bolju ideju?« Iz sluge je izašao grešan vrisak kada mu je zabio bodež točno u čelo. Sissy nije zaostajala za njima, okrenula se oko sebe i napala jednog koji se pokušavao došuljati od straga. »Devina! Pomozi nam da ga vratimo kući!« Isuse, koliko je želio da ga čuje... i molio da povjeruje... Niotkud, jedan od miniona uspio je ući u zaštićeno polje i Ad nije imao drugog izbora nego baciti Sissy iza sebe te se suočiti s njim. Sa svakim sljedećim udahom proždirala ga je gnusna masa, masno tijelo se ovijalo oko njega i zarobilo ga dok je... »Devina!« vikao je. »Jebena Devina...!« Arhanđeo Nigel se nalazio na nepoznatom teritoriju... koliko dugo? Predugo i previše. Od onog trenutka kada mu je Stvoritelj dao oblik s pomoću kojega se može kretati zrakom i zemljom. Pregledavajući sivu pustoš, pitao se je li plan da uključi Jima bio dobro promišljen. Uz to, nije bio spreman na bol... time ne misleći na smrt besmrtnika nego na smrt srca. Odvojenost od Colina bila je gotovo nepodnošljiva. Možda je napravio gadnu pogrešku.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 56 Štoviše, Nigel nije bio impulzivna osoba. Tada, kada je odlučio i naslonio bodež na svoja prsa, vjerovao je duboko u anđeoskoj srži da je njegov postupak u najboljem interesu Raja i da pomaže njihovoj pobjedi u ratu protiv Devine. Ali sada, okužen sivom jalovošću, samoća i izolacija su mu nalagali da je bio brzoplet. Ili je možda duboka patnja zasjenila sve dobre razloge koje je imao da napravi sve što jest. Naposljetku, kakvog je izbora imao? Jim Heron, spasitelj, pretvorio se u Jima Herona, rastrojenog i nepouzdanog. Koliko god da su važne ove runde protiv demona, ne bi bilo prvi put u ljudskoj povijesti da je sve krenulo nizbrdo jer je neka žena pomutila um muškarcu uzrokujući strašne posljedice. Nadalje, gubitak rata protiv Devine bio bi nepodnošljiv čak i s ljubavlju na njegovoj strani. Ne samo što su on i Colin mogli izgubiti sve nego bi Raj i Zemlja postali demonovo igralište. Mnogo više toga je bilo na kocki osim njega i onog kojeg je volio. Činjenica je da čovjek kojeg je odabrao za spasioca i u kojeg je polagao svu vjeru nije uspio izvršiti zadano. Gubitci su rezultat Jimovih loših postupaka, loših odluka i manjka vjernosti. Taj pokvareni gad je predao bitku. Nigel je samoubojstvom stvorio prazninu u Raju koju po pravilima Jim treba popuniti, a Sissy ga neće moći pratiti. Njena duša bila je niže razine... kako je oslobođena iz Pakla, ona ne može stupiti u Dvor duša, bez obzira na kvalitete koje posjeduje, jer je nečista. Nije bitno je li tu zagađenost uzrokovala sama ili Devinina zla ruka. Dvorac koji štiti duše pravednika ne smije biti doveden u opasnost. Nigel je napravio što je napravio, i sada pati, i Colin pati bez sumnje, ali postoji šansa ako se njihov rezervni spasitelj uspije sabrati... Možda još nije sve izgubljeno. Adrian je imao svoje razloge da se potrudi pobijediti. S Eddiejem u onakvom stanju, postojala je velika vjerojatnost da će taj nepredvidivi anđeo biti izazvan dovoljno da bude učinkovit. Iako, istini za volju, činjenica da je Adrian Vogel najbolja prilika koju čovječanstvo ima bila je zastrašujuća s obzirom na ozbiljnost situacije u kojoj se nalaze. S tim mislima koje su mu izjedale mozak Nigel se okretao na mjestu i promatrao sve moguće smjerove svoje stvarnosti. Nije imalo nikakvog smisla to što je radio, jer kud god bi se okrenuo, sve je bilo isto. Samo prostranstvo prašnjave bezličnosti boje grličina perja s ponekim kamenim oblicima nasumično raštrkanim po tom ništavilu. Iz svih smjerova svijeta počeo je puhati vjetar, kao da je on neko živuće stvorenje koje je upravo osjetilo njegovu prisutnost. Prašina ga je udarala u lice te je pognuo glavu u sklopljene ruke. Odjeća na njemu bila je ona koju je nosio kada je izvršio čin, samo široki ogrtač i svilene papuče. Poželio je da je obukao više odjeće.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 57 Ali, samoubojstvo nije baš nešto za što se pakiraš. Bar koliko je on znao. Kada je zakoračio naprijed, zemlja pod njim je bila meka poput perja... Bilo je očito odakle vjetar kupi tu svu prašinu. Dok se kretao samo zato što je stajanje na mjestu bilo protiv njegove prirode, shvatio je još nešto. Postojao je još jedan opravdan razlog za njegov postupak. Kao vođa arhanđela, kao glas dobrote, nije mogao očekivati da će netko njemu podređen napraviti nešto što on sam ne bi. Spasitelj Jim Heron možda nije još spoznao svoju istinu, ali bio je zaljubljen u djevojku koju je spasio iz utrobe Pakla. To je bilo jedino objašnjenje za njegovo ponašanje, za sve one propuste u procjeni. Uloga spasitelja je od njega zahtijevala da svoje osjećaje ostavi po strani kako bi dobio ovaj rat. Nigel je ostavio Colina za sobom da pokaže da to nije samo moguće nego nužno. Hoće li to upaliti? Nije bio siguran bi li ovdje uopće doznao. Kada bi Devina preuzela vlast nad živim i mrtvim... uključuje li to i Čistilište? Da Jim pobijedi, ništa se ne bi promijenilo. Da demon pobijedi, možda bi za ovim užasnim, praznim prostorom čeznuo kao za Rajem. Koračajući dalje, postao je svjestan hladnoće u zraku i zamotao je ogrtač jače oko sebe. Nije dugo prošlo kada ga je napustila trezvena misao i ostao je sam s dubokim očajem. Svakim udahom Colin mu je nedostajao sve više. Oči su mu se ispunile suzama i isprva je mislio da su izazvane česticama nošene vjetrom. Ali, ne. Oplakivao je svoju ljubav. Obrisao je obraze prstima i zagledao u kaplje. U nekoliko trenutaka kristalne suze su bile prekrivene prašinom... ili su postale prašina? Vjetar se iznenada pojačao i puhao u još snažnijim naletima, zbog čega se namrštio. Na njegovim prstima više nije bilo ničega, suze je odnijela prašina. Uznemiren, pogledao je prema nebu, koje je bilo iste boje kao i zemlja. Zatim je pogledao iza sebe. Samo gromade... za koje se bojao da nisu pravo kamenje. Srce mu se uzburkalo i zubi su mu počeli cvokotati, a on je nastavljao dalje bez cilja. Moglo bi se reći da je ipak imao društvo. Njegova tuga putovala je s njim poput sjene, vječnost toliko duga i bolna, bila je odvojena od njega, ali u isto vrijeme neodvojiva od njegova bića. Mogao se samo moliti da je njegova plemenita žrtva bila vrijedna svega ovoga. U suprotnom bi ga proždrla tolika gorčina koja bi ga možda pretvorila u čudovište.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 58 POGLAVLJE 10 vrdi pod je probadao Devinina koštunjava koljena kada je pala i nadvila se nad svojim voljenim. Čak i u besmrtnoj smrti, Jimove oči nisu bile okrenute prema njoj. Njegova glava bila je okrenuta u stranu, a njegove beživotne oči uperene na drugu stranu staromodne viktorijanske dnevne sobe. »Jim...« procijedila je. Koliko god je boljelo vidjeti ga izvana, izbliza je bilo još teže. Boje na njegovu licu nisu blijedjele, a njegovi obrazi su bili još uvijek topli dok ga je gladila. Izgledao je kao da samo spava... I takav će ostati, a jedini dokaz njegove pogibije bio je cvjetni miris koji ga je okružio. I, naravno, mirnoća. Lice joj se oblilo iskrenim suzama, a prozirne kaplje su se pretvarale u krvavo crvene, ispunile pukotine na licu i padale na njene odvratne ruke. Ispunila ju je tuga toliko jaka da nije imala dovoljno snage da održi masku kože na svom mjestu, a nije ju bilo ni briga što je nema. »Jim, ne ostavljaj me«, jecala je. Ali, bilo je prekasno za to. Domino efekt je odigrao svoju ulogu. Nigel je počinio samoubojstvo zbog Jima. I Colin je, obuzet bijesom, ubio Jima... Zaklat će tog arhanđela. Čim skupi snage da ustane, obrušit će na njega gnjev svijeta, oderati mu kožu s kostiju, iskopati mu oči kandžama, kastrirati ga zubima. I tek onda će se uhvatiti posla. »Moja jedina ljubavi...« »Devina!« Odjek njena imena jedva je došao do nje preko dine sluga dok je premještala Jimovo tijelo u bolji položaj. Gornji dio tijela je smjestila u svoje naručje i okrenula njegovo lice prema sebi. Eto, sada je gleda. Kristalni bodež koji je ležao u njegovoj ruci pao je na pod i pogledala je u njega. Kada je srebrom prelivena oštrica zasjala na svjetlosti grmljavine, iz kuta je začula: »Devina, možemo ga vratiti uz tvoju pomoć!« T

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 59 Bio je to Adrian... htjela ga je ignorirati, ali pred njenim utonulim očima se pojavila slika koju je vidjela s prozora: Jim ispružen na tlu, idiotska kučka Sissy ga ljulja kao da je u nekom filmu Nicholasa Sparksa, Adrian na drugoj strani prostorije ispružen preko sofe... a arhanđeo Colin sjedi na tlu, zureći u Jima kao da se upravo dogodilo nešto nezamislivo. »Devina! Moramo ga vratiti!« Bila je duboko nezainteresirana za ono što joj je Ad dovikivao... ali ju je mučio izraz na arhanđelovu licu. Colin je svojom borbenom prirodom odavna zavrijedio njeno poštovanje. Prema njemu se ponašala onako kako bi se netko ponašao da im je napet pištolj uperen u glavu: Ili se krećeš s oprezom ili će vitalni dijelovi nastradati. On nikada nije posustajao u borbi i nikada nije bio iznenađen kada bi pobijedio. Zašto je onda tako zurio u Jima? »Devina! Glupa pičko!« Posegnula je preko Jimovih prsa, podigla bodež s tepiha te ga približila nosu. Jedan duboki udah kroz trule nosnice bio je dovoljan da spozna strašnu istinu. Colin je možda došao da ubije Jima, ali to se nije dogodilo. Jimova krv je bila na oružju. Oduzeo si je... »Ne!« Devinino srce je snažno lupalo. »Ne, jebeno nisi!« Ako je počinio samoubojstvo, sada je u Čistilištu... a to je bilo jedino mjesto, pobijedila ili izgubila, do kojeg nije mogla doći. Jim je nestao zauvijek ako... Devina se okrenula, a njena je izložena kralježnica popucala poput kokica. »Nestanite!« naredila je slugama. »Nestanite!« Gomila masnih crnih miniona je nestala brzinom svijetlosti. Naglim nestankom Colinova snažna čarolija se više nije imala od čega odupirati, pa se raspršila po prostoriji, rastvorila prozore i stvorila udar vjetra koji je podigao njenu kosu. I arhanđeo je osjetio utjecaj, jer ga je zanijelo prema naprijed toliko da se našao pred njom. Naravno, za sekundu je zauzeo obrambeni stav. Na drugoj strani Adrian je poletio i nezgodno sletio na tepih, ruke i noge su se razbacale svaka u svoju stranu. Sissy je jedina ostala stajati na mjestu s kristalnim bodežom u ispruženoj ruci, spremna za napad. Oči su joj bile raširene poput semafora... od borbe i, bez sumnje, zbog Devinina izgleda. Demonu je trenutno stalo do svog izgleda koliko do lanjskog snijega. Jednako koliko bi nekog tko je doživio prometnu nezgodu bilo briga što ga bolničari moraju skinuti do gola da bi mu spasili nogu. »Što je napravio?« Devina je čula sebe. Nestao je sladunjav glas zavodnice, izvještačeni američki naglasak je zamijenio hrapav drevni naglasak. Njih troje su se borili da unesu što više zraka u pluća i baš kada je htjela zavikati da prestanu dahtati poput pasa, Adrian je pročistio grlo.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 60 »Otišao je onamo da vrati Nigela.« Devina je osjetila kako su se njene oči bez kapaka raširile u dupljama. Nadala se da postoji drugo objašnjenje. »Nije... moguće.« »Ali se dogodilo«, Colin je prozborio. »Čistilište.« »To nije...« Ovog puta se nije potrudila završiti rečenicu. Dokaz joj je bio u ruci. »Ali zašto...« Adrian je nešto rekao. Zatim Colin. No, ona ništa od toga nije čula zaslijepljena toplinom ljubavi koja joj je obuzela tijelo. »Oh, Jim... tako si romantičan.« Naravno da će otići tamo i riskirati svoje postojanje. To je bio jedini način da njih dvoje završe zajedno. Ako nađe Nigela i dovede ga natrag, onda Jim neće morati otići u Raj... i njih dvoje mogu biti zajedno bez obzira na rat. Mogu odustati i početi uživati u zajedničkoj vječnosti. Ili se mogu boriti do posljednje runde, prepustiti pobjedu Devini, i vladati Paklom kao jedno. Dobitak — dobitak — dobitak — dobitak. Iznenada je nestalo njeno pravo gnjusno lice. Prekrila ga je mlada koža modela kojeg je ubila osamdesetih. Izlazila je iz svakog atoma njene prikaze i, dio po dio, prelijepa maska se ponovno našla na svom mjestu. »Oh, Jim«, prošaptala je. Suze su još uvijek padale, crvene kaplje su se slijevale niz njeno lice, ali ovog puta je osjećala sreću. »Moja ljubavi. .. ovo si napravio za nas.« Bože, ovo je tako dirljiv trenutak, pomislila je. Sagnula se i naslonila njegove tople usne na svoje. I kako jebeno dobro što se sve to zbilo pred Sissy. Pogledala je prema gore i osmjehnula se djevici. »Kada pomisliš da bi riskirao tako mnogo da može biti sa mnom. Ljubav je veliko nadahnuće.« Zatim se usredotočila na Colina i prekinula srcedrapajući trenutak. »Dakle, kažeš da mu treba pomoći da se vrati zajedno s Nigelom?« »Ne«, arhanđelove oči su se stisnule. »Ne vjerujem da se uopće može vratiti.« »Molim?« »Nitko ne može izvući nekog iz Čistilišta bez Stvoriteljeva dopuštenja. Znaš to. Hoće li pronaći Nigela ili ne, sada je posljednja briga.« Atmosferi je nadodana hladna, teška panika. A neugodna tišina koja je uslijedila nije pomagala. Nakon duljeg vremena, pogledala je Adriana. »Imaš nešto moje.« »Imam li.« »Knjigu«, mrko je procijedila. »Tvoj prijatelj Eddie mi je uzeo... Usput, kako je? Još uvijek se nadaš nekakvom uskršnjem čudu? Da će ustati iz mrtvih? Prokleti anđeo nije uzvratio ničim. Ni izraz lica mu se nije promijenio. »Uskrs je davno završio. I ta knjiga o kojoj pričaš? Our Bodies, Ourselves, možda? Ne... u tvom slučaju to je vjerojatno strip Živi mrtvaci.« »Jebi se, Adriane.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 61 »Pokušali smo to prije nekoliko tjedana, ali nije mi išlo.« Sjetila se sebe na koljenima kako mu pokušava popušiti mlitav kurac te je zarežala. »Možda si samo izgubio sposobnost.« »Veća je vjerojatnost da je tvoj izgled ispario. Ali skrenuli smo s teme. O kojoj knjizi govoriš.« Način na koji je podigao obrvu bio je odraz nepoštovanja. Gotovo mu je golim rukama skočila za vrat, ali nije htjela pomaknuti tijelo svog voljenog... »Ja imam knjigu.« Kada je Sissy progovorila, svi su je pogledali. A Adrian je počeo psovati. »Sissy, jebeno začepi ta...« Demon se osmjehnuo. »Da, ti znaš koju. Zar ne.« Dok su se demon i Sissy gledali, Adrian se podigao s tla. Cijelo tijelo ga je boljelo kao da je preko njega prešao traktor. »Sissy«, bunio se. »Nemoj...« Ali nije uspio doći do nje na vrijeme. Sissy je otišla, podigla staru knjižurinu s mjesta na koje je pala, ispravila joj stranice i zatvorila je. »Ovo je tvoje«, rekla je. Njene su oči zasjale dok je još uvijek sjedila na tlu tvoreći prizor Marije Magdalene s mrtvim Kristom. S Jimovom glavom u naručju i ispruženim tijelom ona se postavila u pozu za portret, ali on je izgledao kao da ne mari za taj trenutak. »Sjedi ovdje«, sladunjavo je rekla Devina, pokazujući na tlo pored sebe. »Sissy«, puknuo je. »Nemoj otići tamo.« »U njoj nema ničeg o Čistilištu.« Sissy nije pogledala u njenom smjeru niti napravila korak prema njoj. Hvala kurcu. »Ništa.« »Čitala si moje djelo?« upitao je demon. »Nitko drugi ne zna latinski.« »Nije napisano na latinskom.« Sissy je pogledala. »Dobro, kako god. Uspjela sam je pročitati.« »Zanimljivo.« Devina se nagnula prema dolje i šapnula nešto na Jimovo uho. Zatim se nasmijala kao da je mrtvo tijelo ispričalo neki vic. »A što se tiče Čistilišta, nisam bila ondje, pa je logično da nisam ništa o tome pisala.« Čovječe, Adrian je ozbiljno razmišljao da se baci kroz najbliži prozor. Smučilo mu se kada se sjetio da je Sissy danas tu knjigu imala u ruci... Koliko dugo? »Ti si napisala sve to«, promrmljao je. »Da«, demon se namrštio. »I stvarno mi nije drago što ju je Eddie ukrao. Mislio je da mu može pomoći da te vrati. Nije mu uspjelo.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 62 Ali Eddie ga je ipak na kraju spasio. »Ako je to istina«, rekao je, »zašto ti je onda baš sada zatrebala?« Colin se oglasio i začuo se engleski naglasak. »Zato što će pokušati stvoriti prolaz. Zar ne?« Devina je slegnula ramenima. »Vi ste predložili da surađujemo. Imate li možda neko drugo rješenje na pameti?« »Sranje«, Adrian je procijedio. »Sto je prolaz?« Sissy je pogledala Adriana. Zatim Colina. »Onda?« Kako nitko nije ništa prozborio, Adrian je dao sve od sebe da se ushoda po dnevnom boravku. Izgledao je kao da pokušava pokrenuti auto bez osovina, ali nije želio stajati na mjestu. Nije bio jedini koji se uhvatio posla. Colin se uhvatio za glavu, a Devina je prestala milovati Jima. Poput nepokretne skulpture, stajala je mirno i zurila u daljinu kao da u glavi pokušava riješiti neku tešku formulu. Ili računa koliko je velika vjerojatnost da će ih ovo sve dobro izjebati u mozak. Kako nitko drugi nije namjeravao odgovoriti na pitanje, Adrian je odlučio da je ionako svejedno. »Postoje dva portala koje smijemo koristiti i oba su djelo Stvoritelja. Jedan vodi u Raj, a drugi u Pakao. Preko njih idemo gore i nazad, a ona dolje.« Zastao je i okrenuo se prema kaminu iako u njemu nije gorjela vatra. Drvo koje se tamo nalazilo već je izgorjelo. Nije bilo topline na kojoj će ugrijati ruke i noge. »Da mi pokušamo napraviti jedan? Za svoje potrebe? To je kršenje pravila svemira.« Devina je slegnula ramenima. »Što nam Stvoritelj može napraviti?« »Nisam siguran da želim saznati«, Ad je odgovorio. »Ali nisam siguran ni da imamo drugog izbora.« »To nas stvarno može dovesti u velike nevolje«, Colin je nastavio. Zatim je pogledao Ada. »Ovo ima istu težinu kao i podvig zbog kojeg si kažnjen.« »Koji točno«, Adrian je slegnuo ramenima. »I ne razumijem zašto me gledaš tako osuđujuće. Ja ionako nemam tu moć... ti i ona ćete biti ti koji će ga napraviti.« Colin je pogledao demona i promrmljao nešto nerazumljivo sebi u bradu. I da, ona je izgledala jednako zabrinuto. Bar su ozbiljno shvatili rizik. Devina je kimnula prema Sissy. »Otvori stranicu tristo četrdeset i jedan i pol.« Sissy je prevrtala stranice. »U redu.« »Što piše?« »Koji paragraf?« »Počni od početka.« Sissy je otvorila usta i počela čitati... Ali zajebi sve ako je Ad razumio ijednu riječ koja je izlazila iz njenih usta. Zvučalo je poput baljezganja... Nije ga mogao usporediti ni sa kakvim latinskim koji je ranije čuo. Zaboga, bio je tu kada su ljudi u sandalama i togama hodali zemljom. Ono što je ona izgovarala? Nije bilo to.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 63 Kada se napokon zaustavila, Devina je kimnula. »Dakle, u pravu sam.« »Da«, rekla je Sissy. »Čini mi se da jesi.« U tišini koja je uslijedila, Colin ih je zajedljivo pogledao. Ali, u Adu je proradila panika... Nije bilo vrijeme da se brine o tome koju vrstu veze njih dvije sada spajaju. »Nemam pojma što si sada pročitala. Ali ta ideja o prolazu, koliko god luđačka bila, možda je jedini način. Ako možemo stvoriti prolaz i držati ga otvorenim dovoljno dugo... možda Jim uspije prijeći natrag.« »Ali čekaj«, rekla je Sissy. »Ako se ubio kako bi dospio tamo, zar već ne postoji nekakav prolaz?« »Nije otvoren za slobodnu upotrebu«, odgovorio je Colin. »Tim prolazom upravlja Stvoritelj te je odredio točna pravila i ograničenja.« Ad je pogledao Sissy. »Da, On baš nije sretan kada netko ne cijeni dar života. Ako ga sam sebi oduzmeš? Zbog toga budeš kažnjen Čistilištem. Tamo završe i pravedne duše koje se ne mogu pomiriti s tim da su nekog ili nešto ostavili za sobom, jer im njihova tuga ne dopušta da odu u Raj. On nije nimalo ugodno mjesto. Kao ni Pakao.« »Jebeš to«, javila se Devina. »Pakao je mnogo gori.« »Istina. Ti si tamo...« Sissy ga je prekinula. »Kako onda napraviti prolaz?« Uslijedila je još jedna duga tišina. Adrian je bio iznenađen što Devina nije počela pričati bez stajanja i nije znao je li to dobra ili loša vijest. »Onda«, obratio se demonu. »Što ti misliš?« Devinine su se oči prestale sjajiti, a njen pogled je postao odsutan. »Bit će nam potrebna ogromna količina koncentrirane energije. Colin i ja se možemo okrenuti jedno prema drugome i ispaliti čaroliju za napad. Teoretski, ako pretpostavimo da su naše snage jednake, kada se sukobe, postat će toliko velike da ih ova dimenzija postojanja neće moći podnijeti i ono što bude nastalo, bit će prolaz između ovog i onog svijeta.« Sissy se namrštila. »Kako možeš biti sigurna da će se otvoriti baš prema Čistilištu?« Nije glupa ni naivna, pomislio je Ad. »Možemo mu dati usmjerenje.« Pogledao je Jimovo beživotno tijelo. »Da, možda ga možemo usmjeriti...« Devina je pokazala zube poput psa koji reži. »Nećeš baciti njegovo tijelo unutra. Bit će uništeno i neće se imati čemu vratiti.« Istina, istina, istina. I ako ovo ne uspije, ona će imati novu igračku. Ad se stresao na pomisao kako bi mogla iskoristiti njegove ostatke. »Krv, onda. Njegova krv.« Colin je kimnuo. »To ima logike. Smrt, kakva god bila, dogodila se nedavno. Kada duša prelazi u novo postojanje, ono nikada nije u potpunosti čisto. Ostaju tragovi u koži. U krvi.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 64 Prostorija je utonula u još jednu dugu tišinu kada ih je udarila veličina onoga o čemu su razmišljali. »Kako ti možemo vjerovati?« Sissy je upitala demona. »Ne možete«, Devina je slegnula ramenima. »Ali Colin je spreman uništiti me u bilo kojem trenutku. Zar ne, arhanđele?« »Ooo, da.« Colin je stisnuo oči. »To zadovoljstvo bi skoro nadoknadilo moj gubitak.« Devinino lice je poprimilo izraz sličan suosjećanju. »A ja nikada neću dopustiti da me povrijedi. Kada me pogodi, ja ću uzvratiti udarac. Također, ni on neće podbaciti u samoobrani. Zadovoljna, djevojčice?« Sissy joj nije povjerovala. Samo je kimala glavom. Sljedeću tišinu Devina je ispunila šapćući nešto Jimu. S obzirom koliko joj je bilo dobro s truplom, čovjek se morao zapitati zašto ga uopće želi vratiti. »Postoji samo još jedan problem«, Ad je prozborio. »Izuzev mogućnosti da sve ovo ne uspije.« »Slažem se.« Colin je protrljao lice. »Zapravo, veća je briga što ako plan uspije. Upravo to je način na koji je nastalo Mrtvo more.« Sissy se zagledala u arhanđela. »Ja sam mislila da je razlog pomicanje tektonskih ploča ili tako nešto.« »Lassiter«, Ad i Colin su rekli uglas. Na spomen tog imena Devina je zakolutala očima. »O, Bože. Ne opet on.« »Dakle, barem je ovo netko ranije pokušao?« upitala je Sissy. »Da, i gledaj kako je lijepo završilo.« Ad je odmahivao glavom. »S četiristo metara dubokom i šesto kvadratnih kilometara velikom rupom u zemlji.« »Ali to ga nije zaustavilo«, rekao je Colin. Devinin izraz se smrknuo. »Stvarno sam mislila da će ga kuga pokositi.« »To si bila ti?« Ad je upitao. »Morala sam nešto napraviti.« »Dobro, dobro. Dakle, što je naš problem?« Sissy je zahtijevala, kao da im pokušava vratiti pozornost. Adrian je pogledao prema stropu i zamišljao Stvoriteljevu reakciju. »On će biti poprilično ljut ako ovo napravimo. Bit će posljedica. Zajebi kugu... On će se obrušiti na nas i loše stvari će se dogoditi.« Sada kada nema Eddieja i kurac mu više ne radi, nije baš imao nekog razloga za život, ali to nije značilo da će radosno pristati na patnju. »Jesi li spreman na to?« upitao je Colina. »Ja sam već prošao kroz cijelu priču Božjeg gnjeva nekoliko puta. U usporedbi s tobom ja sam poprilično nisko na ljestvici.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 65 Prije nego što je arhanđeo uspio odgovoriti, oglasila se Devina. »Sve će biti u redu.« Ad se nasmijao. »Nemaš toliku moć, demone.« »Reći ću mu da je to bila moja zamisao.« Pogledala je Ada, pa Colina. »Stvoritelj me doveo na ovaj svijet da stvaram kaos u Njegovu svemiru... Inače bi vladala utopija i ne bi bilo nikakve potrebe za Rajem. Ja sam Njegova ravnoteža, mrak Njegovoj svjetlosti, hladnoća toplini, neizdrživa vrućina blagoj klimi. Ja sam bolest zdravlju, siromaštvo bogatstvu. Ja sam varalica koja stoji rame uz rame s plemenitima. To je moja priroda, Njegov dar meni i svijetu. On ne može i neće kazniti ono što je On sam prizvao na svijet. Ako to napravi? Onda je podbacio.« Ad je na brzinu izračunao i razmotrio što je upravo izložila, tražio je propuste, načine na koji ih Devinin »koristan savjet« može koštati. Nije pronašao nijedan. Devina je lažljiva, prevarantska kurva, ali se uvijek, uvijek moglo pouzdati u njen osobni interes. Jedino što je željela iz ovog i onog svijeta bio je Jim Heron. Očito je bila voljna napraviti sve što je potrebno da ga vrati i bila je dovoljno pametna da je znala da neće moći prebaciti krivnju u posljednji tren. Stvoritelj ju je znao predobro da bi popušio tu priču. Ali, Stvoritelj će povjerovati da je to bila njena ideja i Devina je stvarno iznijela vjerodostojan argument. A što ako ne povjeruje? Zašto bi se uopće brinuo, pa nije on taj koji će nastradati. »Spremna si otići k Njemu«, Ad je rekao, »kada sve završi. Pretpostavivši da će uspjeti.« »Jesam. Čim završi... i točno znam što će reći. Kao da već nisam prolazila kroz ovakve razgovore s Njim.« Da, točno. Koliko već vremena sjebava stvari na Zemlji? »U redu, ja pristajem«, Ad je objavio. »Avaj«, Colin je uzvratio. »I ja isto.« Zatim se javila Sissy. »Ja ću pomoći kako god mogu.« Devinine su oči zasjale. »Hajdemo onda vratiti mog muškarca.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 66 POGLAVLJE 11 eeeeeeeeeeeEEEE-eeeeeeeeeeeeeeEEEEEEeeeeeeEEEEEEEEEummm -uumumum... away...« Kako nije bilo nikog oko njega da mu se pridruži u pjevanju, Jim je nagnuo glavu prema natrag i nastavio vikati iz petnih žila. »Uhweema-way, uh-weema-way, uh-weema-way. ..« Lijeva noga. Desna noga. Lijeva noga. Desna noga. »In the jungle... the mighty jungle...« Stvarno je jebeno loše pjevao. Gore nego Adrian na početku... prije nego što je priznao da nema sluha. Ali je svejedno mogao posramiti nekog tko pjeva u zboru kada se radilo o pogađanju visokih tonova. Zato je Jim bio apsolutni antitalent. Ni njegov repertoar pjesama nije bio mnogo bolji. Počeo se baviti tajnim operacijama nedugo nakon što je ubio silovatelja koji je ubio njegovu majku, tako da nije prošao kroz klasično srednjoškolsko iskustvo osamdesetih kada je na scenu došao Van Halen ili AC/DC i kada je ta glazba treštala u ušima svih tinejdžera preko Sony Walkmana. Znao je riječi »Zvončića«, ali ga je podsjećala na majku tako da nije dolazilo u obzir da ju pjeva. Već je nekoliko puta otpjevao »Sretan rođendan«. Sljedeća nakon toga? Dvoumio se između one pjesme koja se pjeva za Novu godinu i reklame za Twix. Trebao mu je odmor od svega ovoga. »EeeeeeeeeeeeEEEE-eeeeeeeeeeeeeeEEEEEEeeeeeeEEEEEEEEEumumumum. away...« Koliko dugo je pokušavao samo dozivati Nigelovo ime? Odustao je od toga... To nije popravljalo problem s pijeskom, ali ga je pjesma više tjerala da nastavi nego puko uzvikivanje imena. »... darling, dont fear«, navala kašlja ga je prekinula na trenutak, »my darling...« Sranje, grlo mu se osušilo. Sivo, prašnjavo tlo. Nemilosrdan vjetar. Beskrajan horizont u kojem se nebo spajalo sa svim ostalim. Isuse Kriste, ovo je dalo novo značenje riječi pakao, ali dok god nije zasjeo, dok god nije dopuštao da ga omete hladnoća koja je udarala u njegove noge, dok god nije posustajao... Da, što?, pomislio je. Što onda. E

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 67 Bilo je nemoguće ne zapitati se koliko je još duša prije njega motiviralo sebe na isti besciljan hod. Cijelim tim putem nije vidio nikakve znakove života... ni Nigela. Da ne bi potpuno izgubio razum, počeo je razmišljati o jedinoj stvari koja ga je mogla spasiti od toga. Njegova Sissy. Njena plava kosa. Njene oči su ga podsjećale na zijevalice koje je njegova majka nekoć uzgajala oko kuće na selu. Njen glas ga je smirivao i uzbuđivao u isto vrijeme. Čist miris, madež na njenom vratu i kriv nokat na malom prstu lijeve ruke. Zamišljao je kako se, kao i uvijek, igrala ovratnikom svake majice kao da se pokušava odviknuti od griženja usne ili noktiju i to joj je postala zamjena. Sjetio se koliko su joj ravna dva prednja zuba, a donjih šest krivi. Dok je razmišljao o njoj, bilo je kao da se sjeća svakog njenog udaha i izdaha, čak i prije nego što je postojala. Odlično. Nakon svih ovih godina napokon je doživio romansu... a njegova draga se sada nalazila u potpuno drugom svijetu... Ma o čemu on uopće razmišlja? Čak i da se nalazi pored njega? Ne bi se baš moglo reći da bi im veza bila jednostavna. Najtužnije od svega, osim činjenice da je sjebao rat i možda ugrozio majčino mjesto u Raju te što će provesti vječnost zujeći po prostoru koji je priličio sceni iz Zvjezdanih staza poput nekog otpatka Enterprisea, jest što nije uspio reći Sissy da je voli. Možda joj je napravio i uslugu. Zar njoj trebaju njegova sranja? Zurio je u sivo nebo dok su njegove čizme uranjale u tlo jedna po jedna, dok su njegove noge gubile snagu, dok mu je tijelo vapilo za odmorom. Zbog samoće je sve osjećao mnogo snažnije... sve dok osamljenost i kajanje nisu formirali nešto poput vatre u njegovim grudima. Pekla ga je. Pržila. U isto vrijeme ga je štitila od hladnoće i uzrokovala neizdrživu patnju. Za ime Božje, zar stvarno nema ničega ovdje?, pomislio je... U početku je zanemario zvuk, ali ga je naposljetku primijetio, ali sam zvuk nije bio razlog. Zaustavio se i zatvorio usta. Umjesto da pogleda odakle dolazi, okrenuo se tako da je zdravije uho, lijevo, okrenuo u tom smjeru. Ritam. To je sve što je čuo, ali je bilo dovoljno da ga nagna da krene naprijed. Čak i da naiđe na neprijatelja, bar bi mu borba dala osjećaj da napreduje, da nešto poduzima. Dragi Bože, monotonija je skoro gora nego osjećaj da ti vrijeme ističe. A tek sjećanje na sve što je ostavio za sobom... Joj, da dobije još jednu priliku da sve napravi ispočetka, rekao bi joj da je voli. Ne bi ponovio istu grešku. Ne bi joj... ne rekao. To je sve.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 68 E pa, sranje, pomislio je. Izgleda da nikada neće izaći odavde, jer čovjek poput njega nikada ne bi dao takav zavjet da ga mora stvarno ispuniti. U međuvremenu, morao se nastaviti kretati. Kada je htio zakoračiti naprijed, činilo se kao da su se njegove pete zalijepile za meki prekrivač na tlu. Stisnuo je zube, nagnuo se nad noge i povukao toliko jako da se morao okrenuti, kada se oslobodio, i provjeriti jesu li mu stopalo i gležanj na pravom mjestu. Ne, bio je na nogama. No, sada zasigurno više neće stajati na jednom mjestu. Slijedio je jedini zvuk koji se, osim vjetra, mogao razabrati. Kretao se prema njemu što je brže mogao. Statue na njegovu putu su se rušile. Podigao je majicu preko usana kako bi mogao disati a da mu pijesak ne ulazi u dušnik. »Nigel, gdje si, dovraga...« To je izgovorio iz puke navike. Nije se nadao da će ga pronaći. Dok je Sissy gledala kako se demon nadvio nad Jimovim tijelom, opet ju je obuzeo bijes, grebao je iznutra i izazivao nelagodu te nagon za ubijanje. Ali koga ona napada? Devina im je potrebna za ovo čudo od ideje. Koja možda neće uspjeti. I može završiti s njima u problemima s Bogom. Uz to, ako uzmemo u obzir što su ranije rekli... Ako sve pođe po planu, dnevni boravak, možda i cijela kuća se može zapaliti u tom procesu. Možda stvore novi Grand Canyon. Mrtvo more je jedno od takvih primjera. Kada se demon sljedeći put nagnuo da nešto šapne Jimu u uho, Sissy se okrenula. Ili to ili će joj skočiti za vrat. U ruci joj je još uvijek bila teška knjiga te ju je otvorila samo da si odvrati pogled od tog jebeno jezivog prizora. Sada joj je bilo puno lakše čitati. S lakoćom je slagala rečenice. Čak je počela shvaćati i smisao. Sada je došla do dijela koji je izgledao kao popis inventara. Samo stranice i stranice predmeta poredanih po datumu i vrsti metala. Nakon inventara uslijedio je popis lokacija svugdje po svijetu. Uz njih je stajao datum i točne koordinate. »Ej, Sis.« Začuđeno se okrenula prema Adrianu. »Da?« »Možeš stajati i ovdje sa mnom pored prozora. Ako nešto pođe po zlu, možemo poput holivudskih kaskadera iskočiti kroz prozor da izbjegnemo vatru.« »Možda bi bilo bolje reći >kada<, ha?« Poslušala je Adov savjet i smjestila se s njegove lijeve strane. Zatvorila je knjigu i naslonila je na prsa. U toj težini je nalazila utjehu, kao da će je zaštititi. Devina se napokon podigla na užasno visoke pete i udaljila se od Jima. Nije baš razlog za slavlje, ali svakako bolje nego predstava koju je demon predstavio.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 69 Kada se Colin napokon ustao, Sissy se prisjetila da je zapravo jako zgodan čovjek... U redu, ne baš čovjek. Bio je malčice mršaviji od Adriana, ali je imao opak pogled borca koji se ne boji igrati prljavo i samopouzdanje nekog tko se rijetko, ako ikad, iznenadi. Jim ga je uspio šokirati. Oštricom zarežavši vlastiti grkljan. Prisjećanje je bilo dovoljno da joj se digne želudac i svaki put kada bi trepnula vidjela bi Jima trenutak prije nego što je to napravio. Zurio je u nju, usredotočio se kao da želi ponijeti njenu sliku sa sobom u vječnost. »Samó se želim vratiti«, šapnula je. »Kamo?« Ad je upitao. »U normalu«, odmahivala je glavom i suze su joj navirale na oči. Ali spriječila ih je. »Samo se želim ponovno brinuti o školi. I hoće li mi majka dati auto. Želim se radovati svom rođendanu. Kvragu... Trebala sam u svemu tome više uživati.« Dok se iznutra borila s navalom emocija, pomislila je kako je ovo nešto poput najgoreg oblika PMS-a na svijetu. Ljuta. Žalosna. Luda. Sve unutar nekoliko minuta. Ovo je sve ionako bilo jako teško za povjerovati. Bilo je prejezivo, previše novih pravila za postojanje, strah i ljutnja su toliko brzo izmjenjivali mjesta da ih više nije znala prepoznati. »Misliš li da će ovo upaliti?« upitala je promuklo dok su se Colin i Devina smještali na suprotne strane dnevnog boravka. »Ne znam. Stvarno jebeno... ne znam.« Onda je progovorio glasnije. »Čekajte, krv! Treba nam krv.« Sissy se morala okrenuti i gledati kroz prozor dok su oni obavili što su trebali. Nagnula je glavu prema tom maglovitom, starom staklu. Gledala je kako auto prolazi niz ulicu. Njegova prednja svjetla nestala su brzo u daljini. Tama, koju su Devina i ona odvratna bića donijela za sobom, neznatno je nestala. Pojavio se suton kao da je demonova prisutnost izbrisala sunce s neba. Ili je možda bilo kasnije nego što je mislila? Bože, još jedna stvar za kojom žali. Vremena kada je petnaest minuta izgledalo kao petnaest minuta. Sada se vrijeme kretalo brzinom svjetlosti ili se uopće nije pomicalo. Adrian se vratio i sjeo pored nje. »Gotovo je.« Kada se ponovno okrenula, vidjela je da nešto skriva. »Idemo«, anđeo je povikao njima dvoma... pa, suboraca. Devina je zauzela pozu, što je izgledalo smiješno u onim štiklama, iako je donekle sličila Wonder Woman, koja može podnijeti bilo kakav udarac u tim kurvanjskim cipelama i jednodijelnom odijelu od crne kože. Colin se također postavio u obrambeni čučanj, a lice mu je bilo ozbiljno kao smrt. Možda će sve ovo završiti, pomislila je Sissy držeći knjigu čvrsto na grudima. Već je jednom umrla i nije se radovala reprizi. Pogotovo zato što nije znala je li preostala ijedna destinacija na kojoj može završiti. Ovog puta ne bi završila u Paklu. Bar joj je tako Jim rekao...

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 70 »Hoćemo li?« rekao je Colin i podigao ruke. »Ja sam spremna za ples.« Demon je podigao ruke okrenuvši ih naprijed. »Idemo na jedan, dva, tri...« »Ne«, Colin je prozborio. Arhanđeo je ispalio nešto kao iz filmova, zraka blještavog svjetla putovala je od njegovih dlanova do Devine. Otpuhao joj je kosu s lica, a ona je opsovala i uzvratila istom mjerom, crna eksplozija putovala je prostorijom. Ili to ili će zasigurno postati pepeo. Atmosfera se u potpunosti promijenila. Sissy je osjetila toplinu i mraz, kao i snažnu koncentraciju energije na mjestu gdje su se sudarale dvije suprotne struje. Kosa joj se nakostriješila zajedno s dlakama na rukama, a onda je postalo još napetije. Svijetli bljeskovi su frcali kao izazvani trenjem, a ona je osjetila nešto čudno pod kožom, kao da će joj krv uskuhati. Pobjeći ćemo odavde, pomislila je i pogledala kroz prozor. No, sile su bile toliko jake da ni bijeg iz Caldwella vjerojatno ne bi bio dovoljan. Možda će ovog puta stvoriti još jedan Atlantski ocean. Dok se električni naboj pojačavao, zujanje se proširilo prostorijom, isprva tiho, a zatim se pojačavalo dok nije počelo zvučati poput brodskog motora. Njene uši ga više nisu više registrirale kao zvuk nego kao bol. Adrian je napravio korak unatrag, ali ne da skoči kroz prozor. Držao se za zidove stare kuće. »Trebala bi se uhvatiti za nešto«, viknuo je. »Sve će se početi vrtjeti.« Dok je Sissy pogledom tražila dobro mjesto da se uhvati, Adrian ju je zgrabio i povukao je k sebi. »Mogu nas oboje pokriti«, rekao je ili joj se bar učinilo da je to rekao. Nije mogla čuti baš najbolje. Knjigu je stavila između njih i omotala ruke oko njegova jakog torza. »Kako ćeš...?« Odjednom su ih ovili bljeskovi, svjetlost je prekinula zvuk i ostala u zraku. Bilo je mutno kao da gledaju kroz red dijamanata. »Zgodan trik«, promrmljala je. »Znam i heklati.« Baš kada je pomislila da Colin i Devina ne mogu ispustiti više energije, kada je pomislila da će oboje pasti s nogu i vjerojatno dignuti cijelu kuću u zrak, dogodila se promjena. Umjesto da se sudaraju, dvije suprotne struje su počele prelaziti jedna preko druge. Ali nije bilo razloga da ih pokušaju izbjeći. Netom prije nego što su se oslobodile jedna od druge nekakva snaga ih je držala na okupu. Kako se nisu imale kuda kretati, počele su se savijati i kretati u krugu. Ali nije bilo lako. Zvučalo je kao da netko pokušava saviti debeo komad metala, toliko pištavo da se trgnula bez obzira na Adovu čaroliju koja ih je štitila.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 71 Skamenjena od magije i moći, sve o čemu je mogla misliti bila je emisija Lovci na oluje. Reed Timmer i njegov Dominator proveli su nebrojeno sezona hvatajući proljetna tornada i približavajući im se ne bi li gledateljima što bolje predočili ono što se događa. Pokazivali su kako se vrtlog formira zahvaljujući suprotnoj hladnosuhoj i toplo-vlažnoj fronti iznad ravnog Srednjeg zapada. To se dogodilo i ovdje. Prvi okret je bio najteži, Colinova topla sila se savijala oko Devinine hladne dok nisu prešli puni krug. Onda... ponovno. Još jedan krug. Pa... ponovno. Treći krug. Kada je došlo do četvrtog okretaja, mogla je vidjeti kao se prostor-vrijeme mijenja... ili kako god. Ništa se nije izlijevalo ni gore ni dolje, kao da se okupljene energije privlače previše da bi se razdvojile. Umjesto toga cirkulacija je postala lakša. A onda je rotacija počela postojati sama za sebe. Kroz nevidljivi veo koji je Ad postavio oko njih, primijetila je kako su Colin i Devina promijenili položaj. Sada se više nisu naginjali prema naprijed da usmjere zrake nego su se odgurivali sprečavajući da ih vrtlog usisa. Zatim su se dovikivali pokušavajući nadglasati zujanje. Odlijepili su se u istom trenutku. Colin je udario o zid iza sebe, a njegovo tijelo se utisnulo u drvo i žbuku, a Devina je poletjela u zrak i završila na stropu. Prije nego što je udarila dovoljnom jačinom da se raspadne, poput mačke se okrenula i uhvatila, pridržavala se za strop i stajala mirno kao da se priprema ponovno sletjeti na tlo. Njen trik kojim je prkosila gravitaciji bio je ništa u usporedbi s olujom u središtu prostorije. Struje su se počele toliko brzo kretati da su svjetlost i tama postali jedno te se pretvorili u glasan olujni oblak sivila. Tada su se predmeti u prostoriji počeli tresti... Zatim kretati. Sofe su se kretale prema energiji, vukle su se po ogromnom tepihu noseći ga za sobom. Ogledala i slike su udarali o zid prije nego što su se uspjeli osloboditi, letjeli su prema vrtlogu i nestajali u njemu popraćene bljeskovima i krvavo crvenim svjetlom. »Ostani ovdje«, rekao je Adrian. »Čekaj, ne!« vrisnula je i pokušala ga uhvatiti prije nego što je napustio prostor čarolije. »Izgubit ćeš se!« Nije ga mogla zaustaviti. Nije imao dobar oslonac. Sagnuo se da izbjegne vakuum, borio se i puzao po tlu. Na stropu, poput kućne muhe, Devina je nešto vikala. Dok se njena kosa njihala, otkrivala je crvene usne i žarko bijele zube koji su svjetlucali dok je pokušavala uspostaviti kontakt. Ad joj nije odgovarao. Colin jest. S očitim naporom se iskopao iz rupe koju je arhanđelovo tijelo utisnulo u zidu i krenuo prema Jimovim ostacima. Kada je izvadio kristalni bodež, Sissy se zapitala kojeg vraga radi. Podigao je ruku iznad ramena i zabio bodež u Jimovo rame. Nije gubio vrijeme da se vrati u, ionako ne baš sigurno, skrovište.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 72 Naravno, pomislila je Sissy. Ako se Jimovo tijelo izgubi unutra, neće se imati čemu vratiti. »Adriane! Pazi!« Unatoč tome što je vjerojatno nije mogao čuti, bjesomučno je pokazivala na stolić za kavu. »Ad!« Nije znala ima li šesto čulo ili oči na potiljku, ali anđeo se maknuo s puta kada se mramorni stol preokrenuo i odletio u zrak, usisala ga je provalija uz još jedan crveni bljesak. Zatim je uslijedila zelena baršunasta sofa. Adrian se držao izvan zone usisa i pokušavao nešto otvoriti. Stare knjige su se tresle na policama i, malo pomalo, oslobađale iz svojih mjesta. Letjele su prostorijom poput vrana, stranice su se okretale i sudarale se prije nego što bi uletjele u vrtlog. Ad se ponovno morao sagnuti, pogotovo kada su zrakom poletjeli teški svijećnjaci. Anđeo je nešto uzvratio Devini. Boca za vodu. To je bilo u njegovim rukama. Kada ju je otvorio, poklopac mu je kliznuo iz ruke. Jimova srebrna krv je poletjela poput svih predmeta, ali njen put nije bio isti. Umjesto neurednog, brzog putovanja ona se skupila u kapljice nalik na živu i sporo se kretala dok se sve oko nje kretalo velikom brzinom. Srebrne kaplje su se lijeno prebacivale jedna preko druge dok nisu formirale kolonu i uputile se prema električnom viru. Adrian nije pričekao da vidi što će se dogoditi kada krv stigne do odredišta. Okrenuo je svoje jadno, slomljeno tijelo i pokušao se vratiti odakle je i došao. Dogodilo se ono čega se bojala. Struja ga je zahvatila i povlačila mu majicu te ju počela trgati na pola, a njegove široke hlače su se vijorile poput jedara na jakom vjetru. Neće uspjeti, pomislila je u panici. Bacila je knjigu, posegnula preko zaštitnog polja, pokušavajući ostati unutar njega i, u isto vrijeme, ispružiti se koliko god je mogla. Adrian je posegnuo za njenom rukom, a koža na licu mu se zategla dok se borio protiv sile. »Adrian!« Dala je sve od sebe. Instinkt ju je upozoravao da će upasti u vakuum ako ode predaleko. »Adrian!« Znala je da će podbaciti u posljednjem trenutku. Njegova bolesna noga nema snagu koja se od njega zahtijevala, njegovo koljeno nije bilo dovoljno snažno. Fućkaš sve, pomislila je i prešla preko metafizičke zavjese. Kada se Sissy oslobodila iz sigurnosti tog prostora, umalo je izgubila svijest od neizdrživo snažnog zvuka. No, to nije bilo sve. Pritisak zraka je bio toliko nizak da su joj bubnjići toliko nasilno pukli da je bila sigurna kako je potpuno izgubila sluh. »Adrian...!« Legla je na pod misleći da će tako izbjeći punu snagu vakuuma. Kada je uhvatila anđela za ruku, pogledao ju je s ljutnjom što je napustila čaroliju. Ali, pa što? Nije ga htjela izgubiti. A zasigurno nije htjela ostati ovdje sama s Devinom.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 73 Bila je iznenađena što joj se koža nije ogulila od jačine usisa. Nije sumnjala da će i ona završiti u vrtlogu. Oboje će. Izgleda da će tako završiti.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 74 POGLAVLJE 12 igel je izgubio bitku na najneceremonalniji način. Umjesto bolne poezijske smrti, on je napravio samo jedan korak... I sletio na koljena. Želio je ustati. Nastaviti dalje. Pronaći nekog ili nešto da ga podupre u ovom ništavilu. »Gdje postoji volja, postoji i način« nije više bio održiv moto. Koliko god je puta naredio, zahtijevao, molio svoje tijelo da se uspravi, ono nije odbijalo, već ignoriralo njegov svaki pokušaj. Hladnoća, koja je vladala već neko vrijeme, potpuno ga je preuzela. Da bi zadržao toplinu, povukao je koljena prema prsima i zagnjurio lice u ogrtač. Možda samo malo odmora. Da, to je to. I onda će nastaviti... U mislima mu se pojavila Colinova slika. Bilo je to sjećanje na prekrasan trenutak privatnosti, anđeo je stajao pored prostora za kampiranje u Raju. Ah, da, taj nakićeni prostor za kampiranje... Colin nije htio luksuzni šator. Ne daj Bože da si priušti malo ugode i udobnosti. Taj tvrdoglavi borac nije imao ništa doli tendu koju je pričvrstio na četiri mjesta na tlu, ali svaki put kada bi Nigel otišao tamo da pronađe arhanđela, uz Colinovu prisutnost skroman stambeni prostor izgledao je poput palače. Njegovo čvrsto tijelo stvorilo je mramorne zidove ni iz čega, a podove neprocjenjivih mozaika od pijeska i trave. Njegova inteligencija bila je čvrst krov nad glavom, a njegove oči veličanstveni ulaz. U ovoj uspomeni, jednoj o kojoj je često razmišljao dok se odmarao u Raju, Colin je upravo izašao iz rijeke nakon kupanja, kapljice vode su se slijevale niz njegova prsa. Ali... je li Colin imao ručnik oko struka? Ili mu ga je Nigel dao kada mu se približio...? Odjednom ga je uhvatila panika, jer se nije mogao točno prisjetiti slijeda događaja, riječi i gesta koje su taj dan podijelili. Detalji su po prvi put postali mutni. Doista, njegova sjećanja su ukradena, progutana zbog fizičke neugode, hladnoće i ugušene đavoljim pijeskom. U očaju, pokušao je nadvladati patnju i povezati se s najboljim dijelom svoje prošlosti. Ali, nije uspio... Ne, nije mogao iskopati dovoljno detalja da bi se uspio uvjeriti da je bio tamo s tim anđelom. Poznavao je ljubav i dijelio je s nekim tko mu je nešto značio. Živio je... na način koji ljudi uzimaju zdravo za gotovo, ako su imali sreće, a besmrtnici to rijetko dostignu. N

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 75 Omotao je ruke oko koljena, tresao se i pokušavao disati. Kada je pokušao podići glavu nakon nekog vremena, spoznao je da ne može. Nije više mogao pomaknuti ni ruke. Jecajući, pokušao se zaljuljati s jedne strane na drugu, ali nije uspio. Skamenjen na tlu, dok je njegovo srce još uvijek kucalo, on... »... gel!« Od iznenađenja što čuje još jedan glas trgnuo se. Ali njegova glava se nije podigla. »Za Boga miloga!« Glas je bio negdje u daljini, hladni vjetar je nosio zvuk. »Nigel! Jesi li to ti?!« »Jim?« procijedio je. »Jim...?« »Koji kurac!« Da, bio je to spasitelj. Zadnjim tračkom snage koji je imao Nigel je uspio podići glavu, a bol mu je u potpunosti pomutila vid. Treptao je i kada je privremeno sljepilo nestalo, ugledao je... da, to je bio spasitelj. S mukom se kretao preko prašnjavog tla, nagnuo se prema naprijed kao da za sobom vuče sanjke ili nešto velike težine. Usta je prekrio donjim dijelom tanke majice, ali ju je spustio da još jednom vikne. »Nigel! Ovdje sam!« Nigel je odlijepio ruke od koljena i posegnuo za njim. »Jim...« Glas mu nije putovao dalje od ogrtača kojim je prekrio nos i usta, ali nije imao više snage da ga ukloni. Je li ovo iluzija? Sve što je mogao bilo je pričekati, ali u sebi je znao da je stvarno te su mu se oči ispunile suzama. Usprkos zdravom razumu i samoočuvanju Jim Heron je došao u ovaj beskonačan svijet. Izgledao je kao da sam može poništiti domino efekt koji je Nigel pokrenuo kristalnim bodežom. Od prvog trenutka je sumnjao u svoju odluku. Moguće je, pomislio je, da je ipak dobro odabrao. »Nigel!« Jim je ponovno viknuo njegovo ime, ali bilo je potpuno beskorisno. Nije baš da će Nigel ustati i pobjeći. Pobogu, izgledalo je kao da se ne može ni pomaknuti. Ali Jim se bojao da je varka... ili dio mučenja. Ako je ovo posljednje istina? Pa eto, barem nije monotono i sivo. Kada je došao do obojenog, svilenog ogrtača, ritmički udarci su prestali kao da je njihov posao time završen. Na trenutak je samo stajao i pokušavao doći do daha.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 76 To jest arhanđeo. Iako je bio samo sjena onoga što je nekoć bio, malo klupko na kraju beskonačne ledine, oslabio i oronuo. Dok ga je gledao, Jim je pomislio kako je to još jedan od prizora koje nikada ne bi predvidio. Zašto ih ne mogu iznenaditi dobre vijesti? »Ah, sranje, Nigel.« Prvi instinkt mu je bio da padne na koljena pred njega, ali nije mogao riskirati da ostane zarobljen u tom položaju. »Kako si?« Glupo pitanje. »Zašto si došao«, arhanđeo je promuklo šapnuo. Engleski naglasak se zadržao, ali drskost je nestala. Jim je shvatio da mù nedostaje. »Vratit ću te, prijatelju. Ne pripadaš ovamo.« Pripremao se na raspravu. Nešto kao »pravila su pravila« ili »ja sam tvorac svoje sudbine«. »Hvala ti, blaženi spasioče.« Jim je na kratko zatvorio oči. Ovo je loše, jako loše, ako Nigel izražava zahvalnost. Pokrenuo se, ali kada je pogledao unaokolo, zapitao se čemu trud. Oko njih nema ničega, nema oblika, nema skloništa, nema kraja monotoniji. Jedino što je mogao jest pokrenuti Nigela, ali se bojao da je to samo mučenje za njihova stopala. Arhanđeo očito nije imao ideju kako se izvući odatle, inače ne bi završio na tlu. Ili prihvatio pomoć. Kakva god da jest. »Hajde«, Jim se sagnuo i zgrabio arhanđela. »Daj da te podignem.« Uložio je svu snagu i povukao Nigela. Proizveo je zvuk kao da podiže klavir. Arhanđeo nije bio debeo, ali je njegovo tijelo pružalo više nego dovoljno otpora. Njegove kosti su pucale dok se njegov položaj na silu mijenjao. Jim je vidio da se Nigel previja i uzdiše od boli... ali tvrdoglav, kakav je bio, nije posustao. Kada su se napokon uspravili, Nigel se naslonio na njega. Na trenutak ga je držao, ali nije mogao gubiti mnogo vremena na ta sranja. »Hajde, hodaj sa mnom.« U redu, to se neće dogoditi. Nigel nije mogao ni stajati uspravno. Noge su mu se nekontrolirano njihale. Jebeno sranje... Prva naznaka da nešto nije u redu bila je što je vjetar odjednom prestao puhati oko njih. Hladnoća je polako nestajala. Jim je prebacio Nigelovu težinu na lijevu stranu, oslobađajući desnu u slučaju da se bude morao boriti. Uzevši u obzir iskustva koja je proživio u ovom ništavilu, znao je da ne treba očekivati da će ijedna promjena biti njima u korist. Ta misao je došla netom prije nego što se iznad njih na nebu stvorio vrtlog. Visoko iznad tla pojavio se krug. Kretnje su bile očite, u početku spore, a zatim sve brže. »Jebeno se moramo maknuti odavde«, promrmljao je.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 77 Ali nisu mogli trčati. Mekano, prašnjavo tlo nije pružalo dobru potporu. Šlag na torti je bilo pokušavanje da Nigela spasi od toga da postane biljka. To je zahtijevalo svu njegovu snagu. Udarac groma je bio toliko glasan da se trgnuo i dao je sve od sebe da zaštiti arhanđela. Krasno, tražio je odmor od monotonije i što je dobio? Olujni tornado. Divan napredak. Hvala, majko prirodo... Začuo se još jedan snažan prasak i onda se dogodilo nešto uistinu neobjašnjivo. Iz samog središta oluje ogroman predmet je padao prema tlu i pri padu je podigao velik oblak u obliku gljive. »Koji k...« Jim je protrljao oči provjeravajući je li izgubio razum ili vid. Ne. To je stvarno bio viktorijanski trosjed iz dnevnog boravka. A nakon njega? Veliki tepih. Knjige. Baršunasta sofa, stolić za kavu, svijećnjak kojim su se Sissy i Colin koristili za... »Ovo je naš put kući!« viknuo je. »Isuse Kriste, uspjeli su!« Na brzinu se zahvalio Bogu. Bilo je teško ne vjerovati u Njega nakon što ga je upoznao i sada ugledao ovo čudo, ili bar nešto približno tome. Ali, kako će... Osjetio je kako ga sila povlači za kosu i ramena, a njegovo tijelo je odjednom postalo lakše. Gravitacijska sila se smanjila i kosti mu više nisu bile teške. Nigel mu više nije bio težak. Počeli su lebdjeti, a Jim se zagledao u uragan i zapitao kako li će ovo završiti. Tada je sila povlačenja postala jača, a s njim i kretanje prema oluji. Prašina s mekog tla ih je pratila. Čvrsto je držao Nigela. Nije ga namjeravao izgubiti, pogotovo kada su se počeli kretati u krug. Jim je gledao u odredište sve dok ga čestice u zraku nisu počele udarati toliko jako da nije mogao držati kapke otvorenima. Okretali su se sve brže i brže. Njegova kosa se zategla prema natrag, a Nigelov ogrtač ih je počeo šamarati. Jim ga nije mogao držati dovoljno čvrsto. »Uhvati se za mene!« Arhanđeo je umjesto toga opustio ruke kao da se onesvijestio. Što su se više približavali vrtlogu, to su se brže okretali. Njegov prazan želudac se počeo buniti i počeo je oklijevati. A onda više nije razmišljao ni o čemu, jer je, baš kao i Nigel, izgubio svijest.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 78 POGLAVLJE 13 zoni usisa u dnevnom boravku, Sissy je izgledala kao dio filma strave dok je grebala po drvenom podu i pokušavala se udaljiti od vrtloga energije. Pripremala se da bude rastrgana u dijelove, znala je da što god da se dogodilo s onim namještajem, gdje god da je završio, bit će... Tada je nastao potpuni nered. Ili bolje rečeno, još veći nered. Eksplozija je bila toliko jaka da se njeno tijelo otkotrljalo, ruke i noge su joj letjele kroz zrak ili prostor, ili gdje se već nalazila. Bol se proširila svakim dijelom njenog tijela kao da joj se koža odire naživo, a kada je htjela vrisnuti, nešto joj je ušlo u usta i bolo poput tisuću pčela. Ali, nije se kretala prema prolazu. Odbacilo ju je. Nasilno. Toliko je jako udarila o zid da joj se tijelo samo opustilo i stropoštalo na tlo. Rame je boljelo toliko da je bila sigurna da je iščašeno. Sam Bog zna koliko je još oštećenja pretrpjela. Neko vrijeme je mogla samo nepomično ležati, ali joj se iznenadna tišina činila jednako opasnom koliko i prethodna buka. Uz jecaj, prevrnula se na leđa i zakašljala. Nos i grlo su joj bili nadraženi, a dok je pokušavala treptajima vratiti vid, učinilo joj se kao da umjesto kapaka ima brusni papir. Postepeno je postala svjesna da dnevnim boravkom vlada čudan zvuk i trebalo joj je neko vrijeme da prepozna ono što čuje. Bio je to zvuk susnježice. Suptilan zvuk snijega koji je padao unutar kuće. Milijuni sitnih čestica kretali su se prema tlu. Sissy se odgurnula u stranu i uspjela vratiti vid u normalno stanje. Nevjerojatno, pomislila je. Oluja koju su Colin i Devina proizveli nestala je kao da je nikada nije ni bilo. I, nasreću, nije za sobom ostavila novo geografsko obilježje ili veliku količinu vode. Prozori u prostoriji su se rasprsnuli, a u sredini prostorije je stajala nekakva hrpa stijena prekrivena nečim nalik vulkanskom pepelu. Kao da su možda sav namještaj i predmeti usisani u vrtlog, sažvakani poput žvakaće gume i ispljunuti. S obzirom da je to moglo biti bilo što, provjerila je ostale u slučaju da bude potrebna daljnja borba. Colin je bio pritisnut o zid gdje se i ranije nalazio. Devina U

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 79 je bila sklupčana u kutu na tlu. Izgleda da je njeno suprotstavljanje gravitaciji zatajilo pod silom eksplozije. Adrian se nalazio naglavačke naslonjen, poput pijanca koji pokušava izvesti položaj iz joge. Nitko se nije kretao... Ne, čekaj... hrpa na središtu prostorije jest. I dok je promatrala, shvatila je da nije u čvrstom stanju... Nisu to stijene. Neki svjetleći oblik je bio prekriven pepelom. Kada se uspravio, siva prašina je pala s njega i otkrila nešto poput trodimenzionalne sjene. Dvije sjene. Isprepletene jedna u drugu. Kao dvoje ljudi koji su se morali držati jedno za drugo. Odjednom joj je mozak proradio. Tijelo je bilo nešto sporije, ali bila je dovoljno sposobna da otpuže preko prašnjavog tla. »Jim...« Suze koje su se pojavile pomogle su joj da se riješi pijeska u očima. »Jim!« Na zvuk njegova imena, pola svjetlosti se odvojilo i oslobodilo se od neidentificirane mase te uz bljesak krenulo prema Jimovu tijelu... i pronašlo dom. Odmah je uslijedilo kretanje. Jimovo tijelo je poskočilo, ruke i noge su poletjele, a prsa se podigla kada je duboko udahnuo. Jim je pokušao toliko brzo ustati da je izgledalo kao da ga je udarila struja, ali bodež koji je Colin zabio kroz njegovo rame držao ga je na mjestu. »Jebemti!« otresao se i provjerio tu stranu prsa slobodnom rukom, pokušavajući otkriti zašto ga boli i zapinje. »Jebemti!« Njegova psovka je bila dovoljno glasna da probudi sve ostale u prostoriji, ali nije gledao unaokolo. Gledao je samo nju. »O... Bože...« šapnuo je. »Vratila si se.« »Ne«, rekla je promuklo. Olakšanje joj je davalo snagu. »Ti si.« Stisnuo je zube i zgrabio dršku oružja koje je do tada štitilo njegovo tijelo. Izvukao je oštricu iz tla i ramena. Usprkos svemu što je prošao i rani koja je krvarila, odvukao se k njoj i zgrabio je toliko jako da je zajecala, ali nije ju bilo briga. Može je gnječiti koliko god želi. Ona mu je uzvratila istom mjerom. Činilo se nemogućim da ga grli. Da se vratio. Jim se povukao i dlanovima obuhvatio njeno lice. »Sissy...« Njeno srce je lupalo najbrže što je moglo. Imala je osjećaj da će je poljubiti. Nježno joj je okretao glavu prema sebi. S obzirom na sve što se upravo dogodilo, to je bila vraški dobra ideja. I onda je to htjela. Htjela ga je osjetiti izbliza i posvuda, kao da je to jedini način na koji bi mogla spoznati da je stvarno tu. »Sissy.« Glas mu je bio gotovo neprepoznatljivo dubok. »Moram ti nešto reći...«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 80 »Makni se od njega«, demon se oglasio. Unatoč tome što je prostorija bila prekrivena sivom prašinom, bilo kakvo iskustvo Čistilišta potpuno je nestalo dok je gledao u Sissyne oči. Ali ono što je shvatio bilo je da je zavjet koji je dao ostao s njim. Gladeći njeno lice, zastao je. Ne zato što nije znao što da kaže nego zato što je bilo toliko toga za reći. Izrekao je njeno ime nekoliko puta dok je pokušavao posložiti misli. Na kraju se odlučio reći ono najznačajnije... Iako je jedina žena kojoj je do sada to rekao bila njegova majka, a od toga je prošlo jako mnogo vremena. Nije uspio. Baš kada je otvorio usta da progovori, ona koju nikada više nije htio vidjeti ni čuti ponovno se oglasila. »Makni se od njega.« Kada je pogledao po prostoriji, šteta koju su prouzročili bila je očita. Sve je bilo uništeno, police za knjige su popucale, prozori razbijeni, zastori isječeni. Uz to, većina namještaja je, naravno, nestala. Ništa od toga nije bilo važno kada je vidio da Devina ustaje na noge. Iznenadio se što se demon uopće nalazi u kući, s obzirom na čaroliju koju je postavio. Ali, možda nije opstala nakon njegove druge »smrti«. O, da, treće. Iako njena prisutnost nije bila dobra vijest, zabavljalo ga je što je vidi u tako lošem stanju. Njena smeđa kosa je bila potpuno zapletena, odijelo umrljano pepelom, a na njenom licu i ramenima bile su posjekotine iz kojih je tekla crna krv. Prizor ljutnje na njenom licu nije ga iznenadio, ali nije bio ni smiješan. Njene oči su zlobno zasjale, a ruke nalik kandžama stisnule su se u šake. Nije gledala u njega. Usredotočila se na Sissy. I tko bi pomislio da će ga to razbjesniti. Gorio je iznutra. Postavio se ispred svoje drage i suočio s demonom. »Kojeg vraga radiš ovdje, demone?« Sada ga je pogledala. »Ja sam razlog zašto si ovdje, budalo.« Udarila ga je o prsa. »Pokaži malo poštovanja.« »Zapravo, timski rad je bio u pitanju, kučko.« Kada je začuo Adov glas, Jim je shvatio da su u prostoriji još dvije osobe. Anđeo, koji se pokušavao otpetljati pored prozora, i Colin, koji je još uvijek stajao u nesvijesti. »Isuse«, Jim je uzdahnuo. »Niste valjda nju koristili da...« »Makni se od njega!« Devina je zateturala prema njima. »Makni se od mog muškarca.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 81 Zajebi sve, Jim je pomislio. Unatoč tome što se osjećao kao da je prošao kroz stroj za meso, bio je spreman da ju napadne. Svim snagama je početi udarati tako da... Ritmički zvuk proširio se prostorijom, oštar i dovoljno glasan da je privukao i pažnju demona. Kada se okrenuo, Jim je shvatio tko i što je to bilo. Sjetio se kako je pronašao Nigela u onom prašnjavom, mučeničkom mjestu. Pas, koji zapravo nije pas, stajao je na ulazu u prostoriju, hrabrog držanja, i otvarao usta lajući na demona. Bio je to isti zvuk koji je čuo u Čistilištu, shvatio je. On mu je pokazao put u svijetu u kojem kompasi ne rade, u kojem nema odredišta. Majko mila, Stvoritelj ga je osobno odveo do arhanđela. Vrativši pozornost, Jim je vidio da se Devina skamenila na mjestu. Očito je dvojila između ljubomornog poriva da rastrga Sissy na komadiće ili da sačuva svoj život. »Ali nije pošteno«, demon je prigovarao. »Jebeno nije pošteno.« Pas je nastavio lajati kao da joj nešto govori. Onda je pogledala Jima i njen izraz je poprimio izgled boli. Napravila je četiri koraka preko prašnjavog tla i prišla mu. Podigla je ruku iznad ramena te ga ošamarila toliko jako da su mu oba uha zazvonila. »Ti si preokrutan«, rekla je napeto. »I ne zaslužuješ me.« Bacila je još jedan opaki pogled prema Sissy i nestala, dematerijalizirala se. »E pa, ovo je moglo i gore proći«, Ad je promrmljao. »Iako, sada smo stvarno izgubili sigurnosni depozit za ovu kuću.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 82 POGLAVLJE 14 igel je izgubio svijest brzo, a vraćao je sporo i postepeno. Prvo je, u magli, postao svjestan svog postojanja, zatim je primijetio da udiše. Sljedeće je osjetio neugodu koja se ubrzo pretvorila u izraženu bol. Postojanje bića kao što je on bilo je skovano od više aspekata, dualnost njegove prirode, tjelesnog i duhovnog, značilo je da nije u potpunosti slobodan od fizičkog oblika te da još uvijek proživljava utjecaje na kožu i meso. Tako i sada. Ljuska tijela koju je ostavio u Raju obnavljala se preko njegove jezgre, omatajući ono duhovno. Naravno, to znači da je bol bila još jača, neizdrživa. Jaukao je. »Ruke su mu slomljene«, rekao je netko iznad njega. »I noge također.« A zatim se oglasio onaj poseban glas koji ga je održavao pri zdravom razumu i izluđivao ga u isto vrijeme. »Kako tužno. Morat ću pričekati da zacijele prije nego što ih budem mogao ponovno slomiti.« Nigel je otvorio oči i pogledom tražio onoga kojeg je čuo. Ugledao je arhanđela Colina kako stoji pored njega prekriženih ruku, neodobravanje je bilo očito, a obrve su mu bile spuštene, kao i obično. Ali njegov pogled nije bio ni blizu uobičajenog. Oči su mu sjale od suza. Ponovno je umro kada je ugledao koliko je patnje uzrokovao. Izdaja i bol. Nigel je podigao ruku. Nije mogao govoriti i to je bio jedini način na koji ga je mogao preklinjati. Colin je to vidio... i odmahnuo glavom. U potpunosti ga je odbio i nastavio razgovarati s Jimom i Adrianom. Nije ih mogao razumjeti. Iskreno, prošao bi kroz svu tu bol još tisuću puta samo da mu oprosti. Ali poznavao je svog ljubljenog predobro da bi bio iznenađen. Colin ga više nije ni pogledao prije nego što je nestao. Za sobom je ostavio samo dvije stope u pepelu. Nigel je zatvorio oči i zaželio da umre zauvijek. »Nigel«, Jim ga je dozvao. »Nigel, jesi li još tu?« Ne, nije. »Da, spasioče«, rekao je hrapavo. N

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 83 »Slušaj, moramo... Moramo nešto poduzeti. Stvarno si u lošem stanju. Ne možemo te ovako ostaviti.« »Aha.« Nastala je duga stanka, kao da dva anđela i Sissy Barten čekaju upute. Nije im imao ništa za reći. Volja ga je napustila iz sasvim opravdanog razloga. Znao je da Colin nije napravio istu grešku dva puta. Niti olako davao svoje srce. »Nigel, možeš li popraviti sam sebe?« Jim je upitao. »Možeš li se pobrinuti za ovo?« Kada je Nigel odmahnuo glavom, Sissy je progovorila. »Pretpostavljam da ga ne možemo odvesti u bolnicu?« »Da, nisam baš siguran da bi to uspjelo.« Jim je opsovao. »Ali ja sam obučen za bolničara na terenu. Namještao sam kosti do sada, ali se s ovakvim nečim nisam susreo.« Nigel je pročistio grlo i zatvorio oči. »Pod tvojim sam krilom, spasioče.« »Ok. U redu. Treba nam nešto što će zagristi... Oh, super, hvala, Ad.« Nešto je zašuškalo. »Nigel? Otvori usta i zagrizi ovo, šefe. To je dio zastora.« Pratio je ono što mu je rečeno. Nije se ni trudio pripremiti za novi nalet boli. Već ga je toliko boljelo da je bio siguran da ne može biti gore. »Počet ću od desne noge, u redu?« Ništa. »Šefe? Jeste li pri svijesti?« »Naravno, spasioče«, promrmljao je gotovo nerazumljivo. Jimov glas je odjednom postao razgovjetniji, kao da se približio Nigelovu uhu. »Jesi li siguran da ne postoji drugi način? Siguran sam da postoje čarolije koje ja ne znam.« O da, bilo ih je. Ali nije ima snage da ih izvede, a nije bio ni raspoložen za to. »Nigel? Halo? Ništa ne govoriš, ha. Dobro, pripremi se.« Spasitelj je nešto rekao dvojici anđela i Nigel je osjetio pritisak na usnama, kao da ga netko pridržava sjedeći pored njega. Zatim su mu ispružili nogu, a kost se grebala o kost zbog promjene položaja. Tkanina se pokazala korisnom. Kutnjaci su zaranjali u nju kao da se radi o koži. »Na tri«, Jim je rekao. »Jedan, dva...« Na »tri« su se Nigelovi kapci širom otvorili i vrisnuo je kroz tkaninu u ustima. Bol je bila toliko jaka da se razuvjerio kako ne može biti gore. Suze su kliznule iz njegovih očiju niz lice, te završile u ušima i kosi. Da je mogao, preokrenuo bi se da povrati. Umjesto toga, počeo je jecati, prsa su mu se uzdizala svakim novim udahom, a grlo mu je naticalo i sušilo se. Kroz zvukove duboke patnje, Jimov glas je još jednom bio jasan kad da mu se približio. »Želiš li da se zaustavim?«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 84 Nigel je odmahnuo glavom i nastavio zuriti u strop. Mora platiti za bol koju je uzrokovao, za nedostatak hrabrosti i vjere i zato što je povrijedio jedino biće koje je uvijek bilo uz njega. »Jesi siguran«, Jim je mrko rekao. Nigel je samo kimnuo glavom. Sissy je gledala s udaljenosti dok je Adrian pridržavao Nigela najbolje što je mogao, a Jim mu namještao kosti nogu. Na lijevoj nozi je imao dva prijeloma, natkoljenice i potkoljenice. Adrian se nagnuo da stabilizira koljeno kada je Jim namjestio gornji dio. Ruke su mu bile u jednako lošem stanju. Morala je propustiti nekoliko hokejskih utakmica zbog iščašenog gležnja i sjećala se da je boljelo. Nije mogla ni zamisliti kako je njemu sada. Ali nije se namjeravala okrenuti. Ako bude trebalo nešto pomoći, ona je tu. Ali to lice. Do kraja života, ili ah, »života«, neće moći zaboraviti kako je kesio zube i kako su mu se oči širile od agonije. A tek suze... Zbog njih je i sama htjela zaplakati. Ne samo zbog njega nego zbog svih njih. Kada je napokon završilo, Jim je dahtao od umora. Kašljao je, a s obzirom na to koliko je pijeska donio sa sobom iz Čistilišta, to mjesto je sigurno pustinja. Adrian se maknuo od Nigela, a Jim je sjeo i obrisao čelo majicom. »Bez rendgenskog snimka«, rekao je, »ne znam jesam li napravio više štete ili koristi.« »On će se pobrinuti za to.« Adrian je pao na stražnjicu. »Mogao je sve ovo sam popraviti da je htio. Jesam li u pravu, Nigel?« Sissy je odmahivala glavom. »Ali zašto bi...« Arhanđeo je sjeo uspravno i izvadio tkaninu iz usta. Ruka mu se tresla. Bio je blijed kao krpa. Nešto sjajno se skotrljalo niz njegov ogrtač. Sissy je vidjela da nešto nalik dijamantima pada na tlo. Ne, to stvarno jesu dijamanti. Kao da su njegove suze postajale drago kamenje. »Jesi li dobro?« Jim je zahtijevao. »Trebaš li još nešto?« »D-d-dali s-s-ste m-mi d-d-d-dovoljno.« »Odmah se vraćam«, rekla je Sissy i projurila kroz vrata. Požurila je kroz predvorje, ušla u kuhinju i uputila se prema ormarićima. Otvarala je jedan po jedan, ali svi su bili prazni. Tražila je burbon ili džin ili nešto što ga može ugrijati i smiriti. Pronašla je ostatke zaliha alkohola na polici ispod sudopera. Kada je izvukla boce, morala ih je prebrisati da bi pročitala što na njima piše. Većina je izgledala kao da je otvorena dulje vrijeme. Tko zna što bi moglo biti u njima. Jedna od njih je još uvijek bila zatvorena i kada je pogledala naljepnicu, promrmljala je: »Imam te.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 85 Na putu van zgrabila je jednu čašu. Onda je pomislila, Koga briga, svima je potrebno jedno piće. Kada je ponovno ušla u dnevni boravak, posustala je, zabljesnula ju je količina štete. Izgledalo je kao da je pala bomba, ali riječima njezina oca, sada imaju teži teret na leđima. Otišla je do Engleza i sjela prekriženih nogu pored njega. Posložila je čaše, otvorila čep i svima natočila sherry. Prvu je pružila muškarcu ranjenih ruku i nogu. To se činilo ispravnim. Nigel ju je pogledao i umorno se osmjehnuo. »Ti si svetica, dušo.« Morala mu je pomoći pridržati čašu. »Nije li to tvoj posao?« »Oh, nisam ja nikakav svetac.« Podigao je piće prema njoj, naklonio joj se i popio naiskap. Sissy je stajala u pripravnosti s bocom i nadopunila mu, a nakon toga sebi, Jimu i Adu. I tko bi rekao, zahvalio je i prihvatio ponuđeno, iako je vjerojatno mislio da je to piće malo ženskasto. Bolje nego stotinu godina stari džin, pretpostavila je. Njih četvero su popili cijelu bocu. Čak je i Sissy pila, iako to ni na faksu nije radila baš često. Morala je priznati da djeluje. Do trena kada su natočili zadnju kap, Nigelu se vratila boja u lice i ruke su mu se prestale tresti. Nije bio jedini kojeg je opustilo. Dok je spuštala čašu, osjetila je kako joj želudac plamti. Jim je nagnuo posljednji gutljaj i zagledao se u Nigela. »Pretpostavit ću da si se u potpunosti vratio. Mislim, ja ću ostati ovdje dolje i nastaviti svoj posao.« »To mi je namjera.« »Namjera?« »Stvoritelj vjerojatno neće biti zadovoljan. Ali preuzet ću odgovornost. Ako bude donesena kazna, ja ću je umjesto vas odraditi.« »Devina je već rekla da će mu reći da je to bila njena zamisao.« »I ti joj vjeruješ?« »Dobro zboriš.« Nigel je pogledao prema stropu. »Sada bi trebao otići.« »Neću te ni pitati tko je sljedeća duša.« »Ozbiljno? Nakon ovog dobrog djela, raspoložen sam da ti napravim uslugu.« »Ne.« Jim se uozbiljio. »Pobijedit ću ovaj rat na pravi način. Onako kako je On zamislio. Pronaći ću dušu, a ona ovaj put neće pobijediti.« »Pošteno. Javi mi se ako promijeniš mišljenje.« Nigel je pogledao Adriana i kimnuo glavom. Zatim je pogledao Sissy. »Zahvaljujem na svemu.« Nakon tih riječi je nestao, nije ostavio ništa za sobom. Baš kao Colin.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 86 Sissy je podigla jedan od blještavo bijelih kamenčića koji su pali na pod. »Je li ovo ono što mislim da jest?« »Da«, rekao je Ad. »Suze arhanđela su stvarno elegantne, ha.« Progunđao je i ustao. »Jebeno sam pregladnio. Nakon ove cijele drame i ovoliko vremena bez hrane, mogao bih pojesti kvake od vrata.« Gledao je unaokolo. »Na moju sreću, izgleda da je samo to i ostalo. Otići ću do trgovine pa do McDonaldsa. Ionako nema smisla da jedemo zdravo. Što želite da donesem?« Sissy je naručila dva cheesburgera, veliki pomfrit, veliku Coca-Colu i čokoladni sladoled. Jim je zaželio jedan Quarter Pounder sa sirom i tri Cole. »Čuvajte kuću«, Ad je rekao i okrenuo se. »I pokušajte napraviti nešto s prozorima. Mislim da bi večeras moglo kišiti.« Sissy je ostala sama s Jimom. Sjela je i prevrtala mali dijamant, koji je ranije podigla, po dlanu. Netom nakon toga začuo se zvuk Explorera kako odlazi s prilaza. Bio je glasniji nego ranije s obzirom da kuća više nije imala prozore. »Jesi li dobro?« upitala je. »Ne znam.« »Iskreno.« Pogledala ga je. »Drago mi je... što si se vratio.« Jim je protrljao čeljust. To joj je iz nekog razloga odvratilo pozornost na njegove usne. Zapitala se... kako bi se osjećala... da na njih nasloni svoje. Kako bi njeno tijelo reagiralo, njene grudi. »Moram pronaći sljedeću dušu. Moram... Sranje. Tko će to ovog puta biti? I gdje će...?« Imala je osjećaj da priča sam sa sobom, ali nije joj smetalo. Baljezganje joj je dalo priliku da ga gleda još neko vrijeme, odmjeri njegova široka ramena, podlaktice pune žila, njegove... »Ti krvariš«, rekla je i uperila prst prema njegovu ramenu. Pogledao se. »Tko me ubo? I zašto?« »Colin. Bojali su se da će ti tijelo... Bože, je li ovo stvarno tema razgovora?« Stisnula je oči. »Ponekad je previše. Stvarno jest.« »Žao mi je.« Sissy je pogledala prema razbijenim prozorima. Nije demon uzrokovao tamu vani, nego je sunce zašlo. Nije se osjećala sigurnom bez prozorskih stakala. Ali kada bolje promisli, zašto je mislila da će je staklo zaštititi. »Jesmo li sigurni ovdje?« upitala je. »Ponovno ću postaviti čaroliju. Izgleda da nije izdržala, inače Devina ne bi mogla ući ovamo.« »Da.« Neugodna tišina je potrajala neko vrijeme. Vjerojatno zato što je on razmišljao o ratu, a njene misli su lutale u praznom prostoru.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 87 »Što si mi htio reći ranije?« izlanula je. »Ha? Oprosti, misli su mi na drugom mjestu.« Kada ju je pogledao, osjećala se glupo. »Oh, u redu je. Nema veze, stvarno. Zapravo, mogu li ti nekako pomoći? Sa sljedećim korakom protiv Devine.« Otvorio je usta, ali ih je naglo zatvorio. »Stvarno bih volio da se ne miješaš. Ne zato što mislim da si slaba nego zato što ja jesam.« »Ti si slab?« Nasmijala se silovito i pogledala bicepse koji su natezali rukave njegove majice. »Ne bih naš rekla.« Nije ranije vidjela pogled koji se sada našao u njegovim očima. »Kada si ti u pitanju, jesam.« Srce joj je zastalo. »Stvarno?« »Da.« Krenuo je zglobovima na prstima. »Gledaj, ne želim da stvari postanu čudne.« »O ne, čudno bi bilo stvarno loše.« »Ali samo da nešto raščistimo, ne mogu ti opisati koliko te žarko želim poljubiti.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 88 POGLAVLJE 15 oji vrag, pomislio je Jim. Sada joj može jednostavno sve reći. A kako Sissy nije potrčala prema prvom otvorenom prozoru, on je to shvatio kao dobar znak. Ili je zapravo... jako, jako loš. »Onda me poljubi«, Sissy je rekla. Jim je ustuknuo. To pokazuje da prava žena može odraslog muškarca navesti da se osjeća kao četrnaestogodišnjak uz pravu kombinaciju riječi. Ta nesigurnost je bila samo prvi dio njegove reakcije. A drugi? Čisti. Seks. Fućkaš ljubljenje. Htio ju je baciti na drveni pod, strgati hlače s nje i uvući se u nju. Uz to što vjerojatno nije taj tip djevojke, Adrian će se u nekoliko minuta pojaviti na vratima s dvanaest tisuća kalorija brze hrane. »Ili ću ja to morati napraviti sama?« upitala je. »Napraviti što«, promrmljao je. Bože, kao da pati od amnezije? »Poljubiti te.« Bože, bilo je nemoguće ne voljeti ju. Nije čekala odgovor. Nagnula se, zgrabila prednji dio njegove majice i povukla ga sebi. »O, jebote«, zastenjao je nagnuvši glavu. »Jebote...« Molim te, oh, sranje, pojebi me, pomislio je kada su im se usne spojile. Bila je meka. Bila je slatka. Imala je okus sherryja. Odatle je on preuzeo vodstvo. Povukao ju je u naručje. Ljubio ju je jako i držao još jače. Želio je ovo predugo i iz krivih razloga, u podsvijesti je znao da je to razlog zašto se odmah toliko napalio. Ali, možda je razlog i to što je tako dobra, ona prava. Odgurnuo se od nje. »Sranje.« »Što?« promrmljala je i vratila se u njegovo naručje. »Što nije u redu? »Ne znam koliko daleko želiš da ovo ode.« Kvragu, po načinu na koji je pritiskala svoje grudi o njegove činilo se da je spremna koliko i on. »Ne moraš ovo raditi ako...« »Zašto misliš da se želim zaustaviti?« Ponovno je naslonila usne na njegove. Loša odluka, a taaaako dobra u isto vrijeme. Ovog puta je dopustio da mu jezik radi što želi, da se progura i dotakne njen. Tada je zastenjala njegovo ime. K

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 89 Skoro je svršio u prašnjave hlače. Odjednom se odgurnula od njega i slučajno dlanom dotakla ozljedu na ramenu. Uzdahnuo je i odvratio pogled. »Oh, oprosti«, rekla je trepćući. »Nisam te htjela...« »Ne, ne, nema veze. Prebrzo idem...« Izjednačila je taj rezultat kada je posegnula za donjim dijelom majice i prebacila je preko glave. Jim je proizveo zvuk, pola poput psovke, pola molitva hvale. A onda je shvatio da Sissy na sebi nema grudnjak. »Majko Božja«, disao je ubrzano gledajući ružičaste izražene grudi. »Ubit ćeš me.« »Ne želim više gubiti vrijeme«, rekla je i zagledala se u njegove oči. »I ne želim se više pitati kakav je to osjećaj. A najviše od svega se odbijam boriti s činjenicom da te želim.« Bum. Bum. Bum. Srce mu je toliko jako lupalo da je mislio da će iskočiti iz prsnog koša. Zurio je u njene grudi. Podigao ju je prema ustima i dao jeziku na volju. Dok joj je lizao bradavicu, nagnula je glavu prema natrag. Izrekla je njegovo ime hrapavim glasom. Nikada u životu nije čuo ništa seksipilnije. Dok ju je zadovoljavao usnama, ruke su mu putovale njenim tijelom. Bila je mnogo manja od njega, ali je imao osjećaj da je jednako jaka. Stiskala ga je, pokušavajući se stisnuti što bliže. Većim dijelom je bio spreman da je uzme ovdje i sada. Ali, mu je onaj mali dio nalagao da bude razuman. Naposljetku, ona je ipak djevica. Iako je već mnogo pravila prekršeno, i s obzirom na to što su sve prošli, zaslužuje više od pukog brzinskog seksa. Pogotovo za prvi put. Osim toga, postoji mogućnost da će promijeniti mišljenje i zažaliti što je to napravila. Usporio se, natjerao ruke da ostanu na vanjskoj strani njenih bedara i rekao drugoj glavi da se malo smiri. Odmah je osjetila promjenu u njegovu ponašanju. »Nemoj prestati.« »Sissy...« »Da se nisi usudio.« Pogledala ga je ravno u oči. »Nemoj.« S obzirom na to kako ga je gledala? Ne bi joj mogao uskratiti ništa što je željela: auto, kuću, orgazam za orgazmom za... »Hajde da se dogovorimo«, rekao je. Poljubio joj je donju usnu i jezikom prošao preko nje. Kada mu se rastopila u naručju, morao se osmjehnuti. »Da, oboje ćemo se usredotočiti na tebe.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 90 »Jim, ja želim...« »Znam što želiš. I ja ću ti to dati.« Na svijetu ne postoji ništa slično ovome. To je bilo jedino o čemu je Sissy mogla razmišljati dok je ležala u Jimovu naručju, polugola i potpuno napaljena. Ostalo je sve bilo samo instinkt i kemija, potreba za nečim što nikada ranije nije doživjela, poriv da mu se približi dublje od samog dodira kože. Kada se nagnula prema njemu, nije ju ostavio na cjedilu. Vratio se njenim usnama i poljubio je. Imala je osjećaj da se u potpunosti suzdržava i nije joj bilo drago. Da samo može... Njegova velika ruka je kliznula s njenih bokova prema bedru, zatim prema unutarnjoj strani, krećući se prema izvoru topline. Sve je postalo tromo i sporo, ali na dobar način. Pomaknula je nogu prema gore i u stranu, čime mu je dala dovoljno prostora za pristup. Držala se za njegova široka ramena i čekala da je dodirne ondje gdje je htjela. Kretao se sporo. Tako sporo. Ali to je bio dobar potez, jer je to značilo da je mogla osjetiti sve... Način na koji mu se jezik kretao po njenim usnama, obrise njegovih ruku, zatezanje njenih bradavica i neizdrživ poriv koji se pojačavao. Kada joj je napokon rukom zahvatio spolovilo, glasno je zastenjala i zarinula nokte u njegova ramena. Ali on je na trenutak zastao i samo je ljubio, kao da joj daje vremena da se prilagodi. Nakon toga ju je počeo trljati. Pritisak, trljanje donjeg rublja i hlača bilo je točno ono što joj je trebalo. Nije bio grub, ali je željela da bude. Nije bio brz, ali je željela da bude. Radio je što je trebao i to je točno što je željela. Strast je ubrzo postala sirova i Jim je nije izazivao. Kao da je znao da će joj ovo biti prvi orgazam ikada. Dirao ju je i prepustio njenom tijelu da odradi ostalo. Osjetila je kako se prolaz unutar nje stiska, sve uže i uže... Kada je nastupilo olakšanje, imala je osjećaj da joj se krv pretvorila u zlato, a kosti u vatromet. Nastavio je kružiti palcem dok pulsiranje nije završilo. Kada je bilo gotovo, potpuno se opustila. Jedino što je mogla bilo je zuriti u njega poluotvorenih očiju. Sada je znala zašto se ljubavni romani tako dobro prodaju. Za Boga miloga. »Masba ghaj jadhkaj.« Sissy se namrštila i promrmljala. »Što si rekao?« Morao je tri puta ponoviti što je govorio prije nego ga je uspjela razumjeti. »Moramo se odjenuti.« Jim je protegnuo ruku, uzeo njenu majicu i prebacio joj je preko glave. Onda ju je premjestio u svoje naručje, držeći je čvrsto u zagrljaju. Mir među njima bio je jednako jak koliko i napetost, pogotovo dok joj je gladio kosu. Bila je iznenađena što muškarac poput njega može biti toliko nježan. Osjetila se važnom, vrijednom, neprocjenjivom dok je gledao kao da je nikada ne želi napustiti.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 91 »Što si mi htio reći«, šapnula je i prešla prstima preko njegove brade. Dlačice koje su na njoj rasle bile su oštre, ali mu je koža bila topla. »Htio sam...« Zraka prednjih svjetala prešla je preko uništenog dnevnog boravka i Jim je opsovao. »Prokleta brza hrana. Trebao je otići na neko finije mjesto.« Sissy se osmjehnula. »Slažem se.« »Čekaj«, progunđao je. Pomaknuo ju je i stisnuo zube. Dok je premještao svoju, bez sumnje, erekciju i pol, ona se ponovno vratila u prošlo stanje, napaljena i željna. Ali ovog puta mu je htjela uzvratiti. Nije znala što bi napravila. Ali s obzirom na njegovo iskustvo? Nije sumnjala da joj može pokazati. »Nismo gotovi.« Okrenula mu je glavu prema sebi. »Ti i ja... nismo gotovi.« U daljini se začulo lupanje vrata i nakon toga Ad. »Bok, dušo, došao sam kući.« Bilo je bolno gledati kako strast nestaje s Jimova lica, pogotovo kada ju je maknuo sa sebe da se odjene. »Jim«, rekla je. »Nismo završili.« Kada je protrljao lice, uvjeravala se da je to izraz bitke između seksualne napetosti i dobre strane njegove prirode. Ali nije bila sigurna. .. »Ja ću doći k tebi«, rekao je dubokim glasom. »Večeras.« Kada ju je pogledao, oči su mu gorjele poput vatre. »I ovog se puta neću zaustaviti.« Sissy je otvorila usta da može normalno disati. Gušenje se nastavilo i kada je Adrian ušao u prostoriju s pet punih vrećica hrane i podijelio svakome njegovo. Mogla je samo razmišljati o tome koliko brzo to može pojesti... i otići na spavanje.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 92 POGLAVLJE 16 evinine ruke su krvarile. Sjela je na rub svog kreveta. Primijetila je krv kada je spuštala poderan rukav kožnog jednodijelnog odijela. Nešto joj je bilo i u oku. Obrisala je prste prekrivačem i primijetila da joj se jedna od umjetnih trepavica odlijepila i da visi sa strane kapka. Povukla je meki pramen i ispustila ga na tlo. Sletio je na hrpu obojenog praha... pored razbijenog pudera Estee Lauder čije je ogledalce puklo na pola. Udahnula je duboko. Nos joj se nadražio zbog kombinacije mirisa u podrumu. Ysatis Givenchya, Paris YSL-a, te Chanelini Coco i Chance Eau Tendre. Pitala se koliko će vremena trebati ventilaciji da pročisti prostor. Dugo. Pogotovo zato što to nisu jedine bočice parfema koje je razbila. Ostaci njena uništenog kozmetičkog stolića bili su okruženi raspršenim staklom i oštećenim dijelovima sprejeva. Vjerojatno je uništila petnaest različitih spremnika za mirise. Ali to nije bilo ništa u usporedbi s onim što je napravila svojoj kolekciji. Gledajući u nered i uništenu kozmetiku, torbe, cipele te odjeću, nije mogla vjerovati što je napravila. Nakon bijesnog pohoda, bila je iznenađena sama sobom. Nije joj bilo prvi put, ali svakako nije nešto čime se treba ponositi. Napravila je rasulo od onoga što je najviše voljela. Ono što je trebala uništiti bio je Jim i njegovo arogantno ponašanje. Što je bilo još gore? Nije se mogla sjetiti kako je to kada pustiš sve iz sebe. Njen bijes je bio snažan i zasljepljujući. Tek kada je sjela, shvatila je da su joj ruke izrezane i da su joj se djela obila od glavu. Bar je Stvoritelj popušio njenu priču o prolazu i prošli su bez posljedica. Njihov sastanak nakon što je napustila Jima bio je donekle razočaravajući, kao da je On očekivao da će se to dogoditi. I onda je došla ovamo i... Bože, kako li će ovo samo počistiti? Stotine ladica su bile izvučene iz svojih komoda i ormara, njihov sadržaj raspršen po tlu kao da je kroz prostoriju prošao uragan. Kompliciran sistem po kojem ih je svrstala, logika koju je samo ona mogla D

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 93 razumjeti, bili su samo uspomena. Sve se izmiješalo, vremenske odrednice i geografska obilježja nepovratno sjebana. Neke od stvari je nogama izgazila. Staklo raspršeno. Satovi smrskani. Mjedeni gumbi i metalne kopče iskrivljene. Devina je prevrtala i pregledavala ozljede na dlanovima. Izgleda da je mnogo toga sama sebi nanijela, a ne čarolije. Ustala je na noge. Kada je zakoračila, pala je na stranu i uhvatila se isječenom rukom za, sada, praznu policu za cipele. I ona je bila iskrivljena. Ah, da, problem je bio u jednoj od njenih cipela. Na lijevoj je visoka peta otpala pa na toj strani nije imala oslonac. Htjela ih je skinuti... Ali je shvatila da u ovom neredu zasigurno neće pronaći par istih cipela, pa je i s druge otrgnula petu te od njih napravila ravne cipele. Torba. Tražila je torbu. Diorova torbica u obliku bisaga koju je nosila na trenutnu kombinaciju odjeće prije nego što se Jim izgubio u Čistilištu. Ona ga je vratila, a on je priredio veliku predstavu zato što je ponovno ujedinjen s onom jebenom djevicom. Pronalazak bi trebao biti jednostavniji zato što je torbica metalno srebrna. Trebalo bi pomoći. Moglo bi pomoći. Za Boga miloga, ima previše stvari sa životinjskim uzorkom, shvatila je kada je počela prekopavati po neredu. Zebra. Tigar. Gepard. Smiješno, dok su bile organizirane prema boji, nije primjećivala koliko je zapravo zapela u začarani krug. Više guštera, odlučila je. Krokodilska koža. Možda nešto starinske kože s uzorcima i Hermesa... »Kao Grace Kelly.« Bože, glas joj je zvučao tako bijedno, čak i za njene uši. Kvragu, netko poput Grace Kelly ne bi dopustio da njenog dragog smota neka kučka. Može obojiti kosu u plavo. Da, to bi moglo djelovati. »Zašto, zašto...« Odgurnula je svijetlo plavu torbu Birkin sa strane i udarila staru torbu LV Manhattan na hrpu Chanel prošivenih stvarčica. Neće biti dovoljno samo pobijediti u sljedećoj bitci i vratiti Sissy. Morat će... Pogledala je po prostoriji prepunoj njenih stvari. ... morat će ovo isto napraviti toj jebenoj djevici. Pony od Ginuwine je počela tiho svirati i ona se okrenula. Sljedeći zvuk, morala je prokopati put kroz oko petnaest tisuća dolara Prade prije nego što je pronašla traženo. Dok je uspjela iskopati telefon, tko god da je zvao, preusmjeren je na sekretaricu.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 94 Bar joj je pomoglo da locira ono što je tražila. Obrisala je krvareću ruku o stražnji dio podrapanog kožnog odijela. Potražila je broj psihologinje u svom imeniku i pritisnula zelenu slušalicu. Zazvonilo je jednom. Dvaput. Zatim je uslijedio iritantan, smiren, nježan ženski glas. »Dobar dan, dobili ste ured...« Bla, bla, bla. Biiip . »Ovdje Devina.« Morala je premjestiti telefon u drugu ruku i ponovno se obrisati. »Naišla sam...« Zamucala je. Htjela je prekinuti poziv i krenuti iznova, ali žena je ionako navikla na ljude koji su izgubili razum. »Naišla sam na prepreku. Ozbiljnu prepreku. Neću moći čekati do...« Kada joj je zakazan sljedeći termin? Nije se mogla sjetiti. »Moram vas vidjeti što je prije moguće. Molim vas... nazovite me.« Kada je prekinula poziv, molila je Boga da ima slobodan termin ujutro. Ili bar popodne. Trebalo joj je. Nije znala kako dalje. Što dalje. Kao neki jadnik, pala je na koljena okružena dokazima koliko je život besmrtnika sjeban. Bila je preumorna da pobjesni, a njena mržnja preoštećena da smisli osvetu, toliko iznevjerena da nije mogla razmišljati ni o Jimu. Devina je pognula glavu i zapitala se je li ovo možda Stvoriteljeva kazna. Nije sumnjala da je mogao osmisliti ovakvo mučenje. Uvijek je govorio kako ju je doveo u svoj svijet da donese ravnotežu i različitost ljudskih bića i drugih stvorenja. Uvijek ju je uvjeravao kako ona igra važnu ulogu. Ali svejedno je znala da Mu ne može vjerovati kako je nepristran. Istina je da... je više volio dobrotu. Oduvijek. To joj inače nije smetalo. Sviđalo joj se što je ona ta koja uvijek sve zasere. Bar većinu vremena. Ali ne ovaj put. Ne sada kada je bila osamljena više nego ikada.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 95 POGLAVLJE 17 aaakle, ja ću se uputiti prema gore i istuširati se prije spavanja«, izgovorila je Sissy ležerno. Jim je bio zadivljen njenom smirenošću. Kao da nema nikakve namjere i sve vrijeme na svijetu, skupila je papir u koji je bio umotan hamburger, stavila ga u vrećicu i ugurala crvenu kutiju od pomfrita zajedno s njim. Zatim je protegnula ruke iznad glave i zijevnula. Jim je znao da je sve to gluma, pogotovo kada mu je bacila pogled koji bi mogao otopiti boju s automobilskih vrata. Na svu sreću, Adrian je bio zaokupljen svojim Filet o’KakoGod. Ili je jeo Big Mac? Nije ga bilo briga. »Laku noć, Ad.« Dok mu se Sissy približavala, drugi anđeo ju je pogledao i ponudio joj obraz. »Lijepo spavaj.« »Također, Sis.« Poljubac koji je dala tom kopiletu trajao je nanosekundu i nalazio se na najnevinijem dijelu Adrian Vogelova tijela, ali se Jim svejedno morao suzdržàvati da mu ne raspori grlo. Malo ljubomoran, ha? rekao je sam sebi. Sissy se nagnula i pokupila smeće. Da ne bi bilo oćito da zuri, počeo je odmotavati svoj Quarter Pounder. »Čekaj«, rekao joj je i pogledao Ada. »Imaš li svoj telefon?« Anđeo se nagnuo u stranu i izvadio ga iz džepa. »Da. Zar si svoj izgubio u zemlji pepela?!« »Ne. Ah... bi li ti smetalo da slikaš? »Želiš da te slikam? Zar već nemaš vozačku dozvolu s usranom slikom?« »Ne, mene i...« Jim se zakašljao u dlan kako bi se zaustavio. Što li to govori? »Nered u prostoriji«, završio je. »Kao, zatražit ćeš novac od osiguranja ili što?« »Samo da ne bismo doveli vlasnika u probleme.« Ad je razmotrio na trenutak. »Bez uvrede, ali mislim da se to već dogodilo.« D

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 96 Ipak je izvršio zadatak. Podigao je iPhone i fotografirao dok je jeo. Trenutak kasnije Sissy je mahnula i otišla. Bože, čuo je svaki od njenih koraka dok se penjala uz stube i šetala iznad njega. Zamišljao je kako se spušta niz hodnik prema svojoj sobi, ulazi u kupaonicu, pere zube... možda se i tušira. Vidio je... Sranje, vidio je golu. Stvarno, stvarno, potpuno golu. Nastavio je jesti burger koji je sada imao okus kartona, ali ne zato što je loše spravljen. Pogledao je Ada koji je upravo završio s fotografiranjem. Zamislio je kakve bi stvari sada bile da mu nije pomogao da se vrati iz Čistilišta. »Pa... hvala ti«, Jim je promrmljao. Ad je spremio telefon u džep i strpao još jednu šaku pomfrita u usta. »Nisi probao koliko su ovi loši. Uz to, mislim da sam prenio mast na leću.« »Znaš na što mislim.« Nastala je duga tišina. »Ne moraš to govoriti.« »Moram.« »Uglavnom, kako god. Nisam namjeravao dopustiti Devini da uzme još jednog od nas. Već sam izgubio Eddieja. Dojadilo mi je to sve >umiranje< besmrtnika.« Drugi anđeo ga je pogledao. »Osim toga, ti bi to isto napravio za mene.« »Drago mi je što to znaš. I to jest istina.« »Da, pomislio sam da ako si voljan otići u Čistilište zbog onog uštogljenog Nigela, napravio bi to i za mene.« Neko vrijeme su jeli u tišini. Onda je Jim morao upitati. »Kako ćemo znati hoće li Stvoritelj nešto poduzeti?« Ad se nasmijao. »Sudeći po mom iskustvu, a imam ga kada je u pitanju Njegova ljutnja, obično se dogodi jako brzo.« »Dakle, predlažeš da ostavim dio ovoga«, podigao je burger, »za Psa.« »Mislim da bi to bio dobar potez.« Jim je kimnuo glavom. Pogledao je prema zastorima koji su se protezali preko razbijenih prozora. »Moja zaštitna čarolija ne može sve odraditi. Morat ćemo se malo bolje pobrinuti da nešto ne uđe unutra.« »Trgovina se zove Građevinski materijal. Otići ću sutra. Uzet ću nekoliko šperploča, čekiće i čavle. Nekoć sam se bavio građevinom, znaš.« Jim se prisjetio kada je upoznao njega... i Eddieja. Čovječe, njih dvoje su bili povezani do srži, kao sol i papar, kao lonac i poklopac. Smrt je tako nepoštena, pomislio je. »Znaš li gdje je Eddie?« upitao je. »Da, gore na tavanu.« »Ne, mislim... gdje je završio.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 97 »Zar se opet želiš okušati u ulozi heroja?« Ad je odmahnuo glavom. »Poprilično sam siguran da je riskiranje s jednim prolazom sasvim dovoljno.« »Ja bih mogao otići do Stvoritelja.« »Misliš da ja već nisam?« Pomislio je koliko je Adrianu teško. »Žao mi je što...« »Ej, daj da promijenimo temu, može?« »Da. U redu.« Jim je večerao i povukao velik gutljaj Cole. »Moramo pronaći sljedeću dušu. Ova misija je škakljiva. Imaš li ti kakvih ideja?« »Nekako se čini da oni uvijek pronađu nas.« Ad je slegnuo ramenima i usredotočio se na drugu porciju pomfrita. Ili mu je to bila treća? »Mislim da je bolje tako nego da tražimo iglu u plastu sijena.« Jim se prisjetio prve bitke... Prisjetio se Vin di Pietra i suptilnih znakova koji su ih doveli k njemu. To je bio jedini put da je dobio usmjerenje. Sve ostalo je bila »sreća«. Matthias. Del Vecchio. Onda opet Matthias. I naposljetku blizanci. Adrian je vjerojatno bio u pravu, kada bolje razmisli. Možda je od samog početka trebao više vjerovati sistemu. »Onda, ah, idem na spavanje, ako je to u redu«, rekao je i ustao. »Osim ako ti ne treba pomoći počistiti ovo?« Ad se nasmijao. »Pospremit ću papire od večere, ne prostoriju. Mislim da ću se snaći.« »Ok. Laku noć.« Gotovo je prošao kroz vrata kada ga je Adrian zaustavio. »Ugrij ju, prijatelju.« Jim se skamenio i pogledao ga preko ramena. Prije nego što je uspio išta reći, drugi anđeo je slegnuo ramenima. »Daj, pa nije ti poželjela laku noć. Misliš da sam glup?« »Nije onako kako misliš.« »Ne brini se.« Ad je odmahnuo glavom. »Bio si spreman ostaviti je kako bi spasio Nigela. Sve si riskirao za rat. Znam da si usredotočen na rat i da će tako ostati. Iskreno, da ja imam sigurnu luku u ovoj oluji... Prihvatio bih je. Uživaj dok možeš... Samo, molim te, nemojte proizvoditi glasne zvukove tijekom seksa, u redu? Neukusno je.« Jim se namrštio. »Imam osjećaj da moram ovo reći. Nitko i ništa mi neće odvratiti pozornost.« Uz to, ako ovo sada dobro odigra? On i Sissy mogu srediti odnos poslije ovoga. U međuvremenu se svejedno neće suzdržavati. »Primljeno na znanje«, Adrian je rekao sjedeći pored hrane u uništenoj prostoriji. »Ali ću pojesti tvoj sladoled. To je jedino zadovoljstvo koje mi je ostalo.« Pola sata kasnije Sissy više nije bila jedina koja se istuširala prije »spavanja«.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 98 Ona vjerojatno nije izgubila dvadeset minuta da obrije lice, Jim je pomislio dok se naginjao prema ogledalu iznad umivaonika. Provjeravao je bradu. Htio je da bude glatka poput bebine guze, pa je iskoristio svoju britvicu Gillette s pet oštrica. Nije ju htio bosti bradom, barem sljedećih nekoliko sati. U kupaonici se nakupilo toliko pare da je morao rukom prebrisati staklo da pregleda drugu stranu. Nije se mogao sjetiti kada je to zadnji put napravio za ženu... Onda je shvatio da je to, baš poput riječi »volim te«, prvi put. Odstupio je i odlučio da želi izgledati što bolje moguće. Ubodna rana na ramenu je skoro u potpunosti zacijelila, a podočnjaci mu se nisu toliko isticali ako nije stajao ispod direktnog svjetla. Voli li ona kolonjsku? »Ionako je nemam«, promrmljao je, pokupio odjeću i otvorio vrata. Hladniji, suhi zrak iz prizemlja naglo je ušao u prostoriju i odmaglio je, raspršivši paru. Napravio je to isto njegovim mislima. Stvarnost ga je zabljesnula. Postao je svjestan onoga što namjerava napraviti. Posustao je. U redu. Imao je tremu. Poviše glave, mogao je čuti škripu koraka na tavanu. Adrian Se ponovno smjestio pored Eddieja, vjerojatno na nekakvoj improvizaciji kreveta sastavljenog od stare viktorijanske odjeće i kutije za cipele koja je služila kao jastuk. To mu ionako nije smetalo. Anđeo je bio jači od toga. Taj prokletnik je žrtvovao toliko da bi pobijedio. Što je dobio zauzvrat? Gubitak dobrog prijatelja. I brzu hranu za večeru. Odlična nadoknada. Uz psovku, Jim je ušao u svoju sobu, bacio odjeću koju je ranije nosio na hrpu za pranje i pokupio istu kombinaciju iz hrpe čiste odjeće. Bijelu Hanes potkošulju koju je nosio kao da je obična majica i plave traperice. Stopala je ostavio gola. Uz malo sreće, bit će gol za nekoliko trenutaka, pa mu zasigurno neće trebati čarape i cipele. Morao se još pogledati u ogledalo i izravnati kosu. Njegova kratka kosa je izrasla i to što sada ne izgleda kako bi po pravilima trebala, živciralo ga je. Stare navike iz vojske su nestale brzo. Baš kada se htio okrenuti, skupio je oči i pomislio o Devini. Za vrijeme večere, Sissy i Ad su ga uputili u detalje stvaranja prolaza za Čistilište. Zbog toga se sjetio dvaju portala koja je Stvoritelj sam napravio. Jedan od njih je bio Devinino ogledalo. Jednom je vidio tu iskrivljenu, ružnu stvar, kada su joj pronašli jazbinu. Ad... ili je to bio Eddie? Vjerojatno Eddie... Rekao je da bi oduzimanje tog objekta bio najgori udarac za Devinu. Ako joj se ukradu te moći transportacije, bit će zatočena u Paklu ili ovdje. Ali morao bi biti oprezan s njim. Onaj tko razbije ogledalo, ako se dobro sjeća, raspršio bi se u tisuću sitnih dijelova zajedno s njim. Ne bi pronašao spas u superljepilu.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 99 Poriv za uništenjem te kučke gotovo ga je potpuno obuzeo. Ali, morao se zapitati što bi se dogodilo kada bi taj zadatak bio ispunjen. Nešto još gore? Najsigurnije bi bilo samo pobijediti rat i prepustiti da se Stvoriteljeva pravila pobrinu za nju. Ali, fućkaš sigurnost. Po njegovim pravilima pravednosti ona je trebala izgubiti ono što joj je najviše značilo zbog svega što je napravila njegovoj Sissy i zato što je Adu oduzela Eddieja. I uz to, nije se više htio ispričavati što Sissy naziva svojom. Ona se sama osjećala kao njegova. Nakon toga je napustio svoju sobu i tiho zatvorio vrata, iako nije bilo nikakve potrebe da se pretvara kako spava u vlastitom krevetu. Valjda je htio zaštititi njenu čednost barem hipotetski. Iako je bio na putu da joj je oduzme. Kada se uputio niz hodnik, iza njega na glavnom stubištu jebeni stari sat počeo je zvoniti, zvukovi gonga su se savršeno uskladili s njegovim koracima. Kao da ga ta prokleta stvar prati. Zaustavio se i okrenuo. Ispružio je dlan i, prije nego što je uspio promisliti što radi, pretvorio ga u papar. Savršeno. Što god da je sat smjerao, više ga nije čuo. Vrata Sissyne sobe bila su ista kao sva na dugom katu. Visoka dva metra i trideset centimetara, sa dva reljefna drvena oblika koja su se sužavala prema dolje. Kvaka je bila kristalna u obliku dijamanta. Kada je posegnuo za njom, podsjetilo ga je to na stari film Šesto čulo gdje su sve važne kvake bile crvene boje. Prema tome, ova bi trebala biti napravljena od velikog burmanskog rubina. Nije pokucao. Otvorio je vrata i ušao unutra. U tami je prvo namirisao šampon. Miris je bio drugačiji od onog koji on i Adrian dijele. Da se morao kladiti, rekao bi da je kupljena u Targetu. »Sissy?« Kada se nije javila, navala panike obuzela je njegovo biće i udarila ga ravno u trbuh. Zatim je začuo komešanje ispod plahti. Otišao je ondje gdje je ležala i još jednom ispružio dlan. Kada ju je obasjala prigušena svjetlost iz njegove ruke, vidio je kako spava sklupčana i okrenuta prema njemu. Njena plava kosa se prostirala preko jastuka, oči su joj bile zatvorene i usne blago otvorene. Dugo je tako stajao i gledao je kako spava. Smiješno, gledati je kako spava, biti tu da je zaštiti... bilo je jednako dobro kao i očekivani seks. Zapravo, osjećao se bolje. Naposljetku, ljudi ponekad donose loše odluke nakon rubnih situacija između života i smrti. To ne znači da su slabi. Upravo suprotno. To znači da su preživjeli i da im je drago što su još uvijek živi. U prošlosti je mnogo puta to proživio i razmišljao na isti način.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 100 Pa što ako ga želi iskoristiti? Bio je više nego spreman napraviti sve što je htjela, biti kakav god ona želi. No, ujutro će možda vidjeti stvari drugačije. Ali, tko bi je mogao kriviti, ako bude tako. Tako da je mala pauza, da se odmori i sabere, zapravo sasvim dobra ideja... Ali se nije vratio u svoj krevet. Okružio je oko ruba kreveta, podignuo plahtu i deku, te se uvukao pored nje. Namjeravao je ostati ležati i slušati je kako diše, ali ona se okrenula kao da zna da je tu i ušuškala se pored njega. FJMe Za Boga miloga, ona je potpuno gola. Ali to ne mijenja ništa. Namjestio ju je u svom naručju, stavio joj glavu pod upravo obrijane obraze i zatvorio oči. Sljedećim otkucajem srca je zaspao.