Besmrtnici - J.R.Ward

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 151 »Nema mobitela, kvragu. Ali ovo... Mislim da je najbolje da uzmem tvoj nož. Za svaki slučaj.« Jednim zamahom je izvadila kristalni bodež iza njegovih leđa, iznad hlača. Prinijela je nož njegovu licu i nasmijala se poput hijene. »Jesi li planirao ovo iskoristiti na meni? Sranje, trebala sam ostati u grudnjaku i gaćicama da ih možeš odrezati s mene. To bi me tako napalilo.« Sve što je mogao bilo je treptati, ali mora da se vidjela mržnja koju je osjećao, jer je odglumila da se duri. »O, daj, Jim... Moramo začiniti seksualni život. To zbližava parove. Čitala sam o tome u članku koji je kružio Facebookom.« Isuse Kriste, ta kučka je... »U redu, dakle nema mobitela... Možda si ga ostavio kod svoje djevojke? To bi bilo baš prigodno, i ne znaš koliko.« Ispravila se, krenula natrag prema torbi i izvukla iPhone. Odabrala je broj i naslonila ga je na uho. Kada se netko javio na drugoj liniji, tmurno je rekla. »Bok, Sissy.« Gledala ga je dok se pokušavao boriti protiv nepostojeće težine koja ga je prikovala uz tlo. »Mislim da me moraš doći posjetiti.« Jim je stisnuo zube toliko jako da su ga kosti zaboljele... a maramica u pepeljari se skoro neprimjetno pomicala. »Penthouse u Friedmont Hotelu u centru grada... Obavijestit ću osoblje na recepciji da te očekujem. Zašto?« Stisnula je oči. »Zato što će i Jim uskoro stići, pa sam pomislila da je dosta sranja. Moraš vidjeti svojim očima. I prije nego što pitaš, nije zamka. Zapravo, kladim se da ti je Jim već rekao da mora nekamo otići večeras, nije li? Dakle, dovuci guzicu... i budi snažna žena kakva znam da želiš biti.« Devina je prekinula poziv i odmahnula glavom kao da se sama sebi divi. »Toliko si ljut sada, zar ne? Ali ne možeš reći ni riječi i ne možeš ništa napraviti. Znaš, trebala sam te pokušati pregaziti svojim Benzom odavno. Ovo je tako dobro za našu vezu.« Bacila je telefon u torbicu i pogledala njegovo tijelo od glave do pete. »A sada, da se presvučemo.« Jedan zamah ruke i bio je gol. Njegova odjeća se dematerijalizirala poput dima na svježem zraku. Tada se dogodilo nešto užasno. Navala mučnine pojavila se u njegovoj utrobi nakon koje je uslijedila vrtoglavica. No, nije mu se vrtjelo samo u glavi, nego u cijelom tijelu. »Čovječe... jebote«, Devina je uzdahnula. »Tako sam jebeno zgodna.« Trebalo mu je neko vrijeme da shvati što je rekla. O... sranje...

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 152 »Moramo napraviti stanku, ne želim izgledati mrtvo.« Pogledala je u pepeljaru... i odjednom je mogao, ako se stvarno potrudio, podići glavu tri centimetra iznad tapeta. »Osim toga, dat ću ti vremena da se diviš mom djelu.« Isuse Kriste, ne... Pretvorio se u Devinu. Imao je njeno golo tijelo, njene grudi, njenu kosu i te proklete cipele. Ne! vrištao je, ali nije proizvodio zvuk. »A sada moj kostim.« U tren oka... ona je postala on. Sve, od njegove frizure do širokih ramena i jakih nogu. »Što misliš?« upitala je njegovim glasom. »Trebamo se ovoga sjetiti na Noć vještica, zar ne?«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 153 POGLAVLJE 28 drian ne smije saznati da ona izlazi. Sissy je o tome razmišljala dok se šuljala niz škripave stupe, nastojeći gaziti na sam rub kako bi umanjila zvukove. Na prvom katu se kretala tiho kroz sjene na putu prema kuhinji. Bilo je fizički bolno gledati stol i njegove četiri stolice te proći pored radnog stola koji je Jim raščistio da bi došao do nje. Ali ključevi, o, da, ključevi Ford Explorera bili su na njemu. Ad ih je stavio tamo kada je ispraznio džepove. Uz njih, tu je bio njegov novčanik, račun iz Građevinskog materijala i njegov mobitel. Kliznula je van i pažljivo zatvorila vrata. Kada je stupila na tratinu, pogledala je gore, skroz gore prema tavanu. Svjetlo nije gorjelo. Ad je sigurno zaspao. I željela je da ostane tako. Ovo je bilo nešto što je morala srediti sama. Ako ode do tog hotela i pronađe Jima u klinču s demonom? Neće biti odgovorna za ono što će mu napraviti. Ako je Otišao zbog toga, onda je on čisto zlo... Kako bi drugačije nazvala muškarca koji joj je izgovorio one riječi, sve ono napravio... i onda otišao u krevet drugoj ženi. U krevet nekog demona. Auto je bio parkiran na samom vrhu prilaza kako bi lakše prenijeli šperploče i, na svu sreću, Ad nije zaključao vrata pa se nije morala brinuti o tome da će se alarm aktivirati. Kada se našla iza volana, pomaknula je sjedalo prema naprijed da može dosegnuti pedale... i nadala se da zvuk paljenja motora neće probuditi anđela. Prednja svjetla su se automatski upalila, ali motor je bio relativno tih... Spustila se niz ulicu, lagano skrenula i oprezno ubrzala. U retrovizoru je još jednom provjerila treći kat. Još uvijek nije bilo svjetla. A Ad nije bio vampir koji vidi u mraku. Hvala Bogu. Uputila se, i znala je točno kamo ide. Hotel u kojem je Devina odsjela bio je luksuzni hotel u centru grada gdje se održavala maturalna večer na kraju srednje škole. Jedini je problem bio što nije znala koji izlaz s autoceste vodi prema njemu. Bilo ih je mali milijun na malom području prepunom nebodera. Ali, dovraga, ona će ga pronaći. A

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 154 Izašla je iz kvarta. Priključila se na cestu koja je vodila prema sjeveru i nastavila juriti prema dvama mostovima u Caldwellu. Stiskala je volan, a u njenoj glavi se odigravao teniski meč, dobacujući se suprotnostima. Način na koji ju je dirao. Što je Devina rekla. Pogled u njegovim očima dok su vodili ljubav. Što je Devina rekla. Osjećaj pripadanja kada su bili skupa. Što je Devina rekla. Bilo je kao da se sestre Williams bore u njenoj glavi, jedna nasuprot drugoj udaraju lopticu, a nijedna ne gubi. Isto tako, nije mogla vjerovati da ovo radi, da ide u centar grada usred rata za budućnost čovječanstva kako bi vidjela je li je njen »dečko« ili »prijatelj za ševu«, ili što god bili jedno drugom, vara s nekim. Ali opet, htjela je normalno i ovo je upravo to. Upravo ovakve drame su se događale običnim ljudima koji nisu bili žrtvene djevice, završili u Paklu, bili spašeni i prisustvovali na vlastitom sprovodu. Na svijetu ima nebrojeno žena koje prolaze isto ovo. Ali samo... za Boga miloga... zašto »normalno« nije mogla biti večera uz svijeće? Ili da, umjesto da se brine o životu i smrti ili jebenim prolazima u Čistilište, gleda reprize serije Teorija velikog praska i jede sladoled Oreo ravno iz kutije? Sišla je na izlazu 1-87 prerano i zapela u labirintu jednosmjernih ulica. Nakon nekoliko skretanja ulijevo došla je pred ulaz u hotel. Tri zastave su se vijorile pred njegovim veličanstvenim ulazom, jedna američka, jedna države New York i treća s logom hotela kestenjaste i zlatne boje. Nije bilo muškarca koji je preuzimao automobile, ali zato što je bilo... jedan i šesnaest ujutro... preko puta okretnih vrata bilo je označeno prazno parkirno mjesto. Izašla je, zaključala Explorer i popravila odjeću. Iako, ma daj, kao da majica i hlače za jogu mogu izgledati urednije? Ili ikakva vrsta oklopa koji bi sada voljela da ima na sebi? Osjećala se kao da ide u rat ili tako nešto. Otrčala je preko ceste s četiri trake, popela se stubama koje su bile prekrivene crvenim tepihom, dvije po dvije, i približila se mramornom predvorju. Prvo što je ugledala bio je najveći buket cvijeća na svijetu. Bio je visok gotovo kao cijeli kat i nije bio napravljen od svile. Ljiljani i ruže su ispuštali nježan miris koji je podsjećao na Eddieja. »Jeste li vi gospođica Barten?« Njene tenisice su škripale na mramornom tlu dok je hodala prema recepciji. Za kompjuterom je stajao jedan muškarac u crnom odijelu, njegova kosa je bila uglačana prema potiljku, a njegova košulja toliko bijela da ju je podsjetila na izbijeljene zube. »Da.« »Možete se odmah popeti.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 155 Osmjehnuo se kao da je mnogo, mnogo stariji od nje... iako je izgledao kao da ima dvadesetak godina. »Dizala su s lijeve strane. Možete ići jednim od njih.« »Hvala.« Vožnja do penthousea je trajala neko vrijeme i stvarno je mogla proći bez četiri zida ogledala. Zadnje što je htjela vidjeti bilo je njeno lice. Zapitala se je li i Jim izbjegavao pogled u njih dok se vozio prema gore. Ili nije imao savjest? Pa, kako god, ona zasigurno nije uživala u pogledu na sebe. Bila je u uvjerenju da drži stvari pod kontrolom kad je izašla iz kuće bez da je probudila Adriana i došla ovamo bez ozljeda. Umjesto toga, čak je i perifernim vidom mogla uočiti da joj oči izgledaju luđački na blijedom licu, a ruke su joj se toliko tresle da su joj rukavi vibrirali. Ding! Vrata su se otvorila i ona je stupila na bujan tepih. Tu su se nalazili kristalni lusteri i nježna svijetlo žuta boja padala je preko zidova bogatim sjajem, a na njima su bile obješene prave slike na istoj udaljenosti jedna od druge. Imala je izbor od nekoliko vrata te se približila jednima i pročitala pločicu. Framingham Lounge. Na drugima, malo niže, pisalo je Samo za osoblje. Pronašla je znak za penthouse na samom kraju. Na vratima je bilo zvonce ispod znaka, ali baš kada ga je krenula pritisnuti, vrata su se sama otvorila kao da ih je gurnuo vjetar ili neka nevidljiva sila. I pred licem je vidjela... Upravo ono što je došla vidjeti, a nadala se da neće. U sjedećem položaju, u središtu prostorije s mnogo velikih prozora, u stolici okrenutoj prema pogledu, Devina je bila kao od majke rođena, njena duga smeđa kosa je padala skoro do tla... jer je zabacila glavu u ekstazi. Okupan svjetlošću svijeća, Jim se nadvio nad njom, bio je gol i rukama se držao iznad nje dok ju je ljubio. Sissy je sigurno napravila nekakav zvuk. Opsovala. Nešto... jer je odjednom pogledao prema njoj. U trenutku je njegovu strast zamijenio izraz šoka i panike. »Sissy!« viknuo je. I onda se usudio odmaknuti od žene, demona, što god da je bila, kao da nije upravo uhvaćen na djelu. Bio mu je potpuno dignut. Svakim treptajem njen bijes se sve više oslobađao i više se nije mogla kontrolirati. Kada je zakoračila preko praga, Jim je podigao ruke kao da je pokušava spriječiti da uđe unutra. Onda se počeo odmicati kao da traži svoju odjeću. Cijelo vrijeme joj je nešto govorio, usne su mu se pomicale. Ona nije čula ni riječ. Ali slika je vrijedila tisuću riječi. Vidjela je sve što je trebala u vezi s Jimom i Devinom. Ona je samo sjedila u niskoj stolici s rukama na naslonima, a njene oči su pratile svaki Sissyn pokret.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 156 No, zar se imalo što reći? Vidjela je nož. Na stoliću za kavu pored stolice. S oštricom dugom dvadeset centimetara. Odsutna, pomislila je kako je sličan onom elegantnom koji je njen otac kupio za Božić prije dvije godine. Odnosio se prema njemu kao da je umjetničko djelo. Smiješno, ali nož Hencklet se nalazio na potpuno krivom mjestu u prostoriji, kao da ga je poslužitelj ostavio za sobom. Prije nego što je shvatila što radi krenula je prema njemu. Podigla ga je, osjetila njegovu težinu u desnoj ruci i okrenula se prema Jimu. »... da se obučem, u redu?« govorio je. »Sissy? Čuješ li me? Čekaj da se obučem, može?« Okretao se unaokolo kao da traži hlače. Nešto je zapazila i registrirala negdje u pozadini, ali nije tome pridala ni sekundu pažnje. Nije bilo vremena za trošenje. Bijes je obuzeo sve u njoj i oko nje. »Ne mogu vjerovati da si jebeno lagao«, rekla je. »Kopile jedno.« Jim je ponovno stavio ruke pred sebe i još više se odmicao... Sve dok se nije začuo zvuk kao da je prevrnuo lampu, ali ona nije obraćala pozornost na to. »Sissy, sve si krivo shvatila...« »Ti prokleti idiote!« Odjednom, sve što joj se dogodilo od kada je otišla u trgovinu Hannaford, zabljesnulo joj je pred očima... dok je gledala Jima, svaku nepravdu i stravični događaj vidjela je u njemu. Bol i užas smrti. Vrijeme provedeno u patnji u Devininu bunaru. Oplakivanje njene obitelji koje joj je lomilo srce. I njen izgubljen život. Bila je to savršena oluja koja bi mogla dignuti ogromne valove u oceanu. A taj val će se obrušiti na Jima Herona. Upravo sada. Kao da se sudbina slagala s njom, on je još jednom zakoračio prema natrag i sudario se sa šankom. Još uvijek je razgovarao s njom te se okrenuo kao da pokušava procijeniti kojom stranom da krene. Tetovaža kosca na njegovim leđima bila je samo još jedan podsjetnik zašto mora umrijeti. Bijes joj je podigao ruku, a oštrica je zasvijetlila od vatre u svijećama. Ona će ga ubiti. Iako je on veći i jači, znala je da će, ako napravi jedan pokret prema njegovu tijelu, to biti kraj priče. Njen bijes je bio toliko jak.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 157 POGLAVLJE 29 im je gledao kroz tuđe oči kako se pred njim odvija kraj rata. A on nije mogao napraviti ni jednu jebenu stvar. Zarobljen u Devininoj iluziji same sebe, zamrznut u stolici u položaju u kojem ga je postavila, urlikao je... ali samo iznutra. Izvana, bio je zatvoren, nijem i nepokretan. Dok je gledao taj užas, znao je točan slijed događaja. Sissy će uzeti taj kuhinjski nož, podići ga iznad glave i zabiti u Devinina prsa... a demon će se pobrinuti da točno pogodi metu. Čim se oštrica dotakne demona? Rat je gotov i Devina je pobijedila. Naposljetku, samo krajnji izbor je bio važan, ono što je unutra, a ishod smrti je nebitan. Nož neće ni zarezati demonovu površinu. O toj odluci je ovisilo sve. Ovo je Sissyna prekretnica. Iako potaknuto od Devine, to je bio test na kojem će ona pasti. Taj bijes i mržnja, ono o čemu je Nigel govorio, vidjeli su se na njenom tijelu i licu. I neće ih samo slijediti. Oni su je u potpunosti obuzeli. Ad je bio u pravu, ona je opsjednuta. Neeeeeeeee, vrištao je unutar zatvora od kože. Sissy, ne! Devina se nagnula unatrag naslonjena na šank, kao da pokušava izbjeći napad, kao da je zapela s mišlju kojim putem da krene, ali to je bila samo varka. Davala je Sissy mogućnost da je pogodi smrtonosnim hicem. Bože, nije mogao vjerovati da je to način na koji demon dobiva sve... žive i mrtve, anđele i arhanđele, Dvor duša i Raj... Sve njeno. Njegov vid je postao mutan od suza kada je spoznao svoj neuspjeh. Njegova majka... Sissy... Adrian i Eddie i svi arhanđeli... Sve je gotovo. I Devina je to znala. Iz svog iskrivljenog položaja za šankom, pogledala ga je njegovim licem te lukavo i podlo namignula. Odjednom, vrijeme se usporilo sve dok se Sissy nije zamrznula na mjestu i sve je postalo nenormalno izraženo... Osim što... čekaj. J

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 158 Usporavanje nije bila greška percepcije. Sissy se stvarno zaustavila s nožem iznad glave, a njeno tijelo je bilo spremno za napad... Tako je ostala. Devina se namrštila Jimovim licem kao da joj je suparnik pogriješio i stao na nogu. Sissy se približavala, ali je još uvijek držala oružje nad glavom. Njene oči su bile daleko od onoga kakve je poznavao, ali još uvijek ne potpuno lude. Pogotovo ne dok ga je pomno promatrala. »Što radiš?« Devina je zahtijevala njegovim glasom. Sissy je spustila oštricu i okrenula se na drugu stranu... U istom trenutku jedna od suza u njegovim očima je pala i kliznula niz Devinin glatki obraz. »Što gledaš«, Devina je zarežala. Sissy je zakoračila prema njemu. I onda nastavila. Sve što je mogao bilo je pokušati poslati poruku kroz zjenice koje nisu pripadale njemu, moleći je da uvidi laž. »Koji kurac radiš?« njegov glas je zahtijevao. Sissy je ignorirala Devinu. Umjesto toga, ona je ispružila ruku i izgledalo je kao da dodiruje zrak iznad njegove glave. Onda se spustila niže i osjetio je kako je rukom prešla preko njegova vrata. »Sissy«, rekla je Devina. »Jesi li stvarno toliko glupa?« Molim te, Bože, pomislio je. Što god da vidiš, neka te vodi. Sissy se naglo uspravila i pogledala Devinu. »Kako si ovo uspjela?« Jim je gledao kako je iluzija njega prekrižila ruke preko prsa. Još uvijek je bio gol, ali mu kurac više nije bio tvrd kao kamen... Devina očito više nije bila napaljena. »Došao sam ovamo«, rekao je njegov glas, »skinuo joj odjeću i pripremio se da je pojebem.« Sissy je pogledavala jedno pa drugo. I onda snažno proturječila. »Ne. Nisi.« Sissy je spustila nož i cijelo vrijeme gledala Jima... koji nije bio zapravo Jim. Nije znala kako da objasni činjenicu da je svaki dio njega bio na pravom mjestu, od pramena na lijevoj strani kose pored sljepoočnice do mrlje u njegovim plavim očima, od tetovaže na leđima do snažnih prsiju... a ipak, to nije bio on. Jim, onaj pravi, sjedio je u stolici. Unatoč činjenici što je do zadnjeg detalja izgledao kao demon. No, Devina je ipak napravila dvije greške. Dvije stvari koje, koliko god točne demonove imitacije bile, nije uspjela pogoditi. Drhtavica je obuzela njezino tijelo jednako kao ranije gnjev. Tresla se od glave do pete. Činilo joj se kao da se sve oko nje vrti iako je bila poprilično sigurna da se

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 159 hotel nalazi na čvrstom tlu. Nedugo nakon što ju je obuzela vrtoglavica shvatila je da ima jebeni nož u ruci. I da ga je namjeravala upotrijebiti na Devini. Jer je, iz nekog razloga, demon to htio od nje. Devina je namjestila ovu laž... Sam Bog zna iz kojeg razloga. Zgrožena sama sobom, bacila je nož na stolić za kavu tolikom jačinom da se odbio... »Jebeno sranje! Jebi se! Jebite se oboje!« U tren oka »Jim« je nestao... i »Devina« je odletjela iz te stolice. Žensko tijelo je eksplodiralo kao da se oslobodilo od neke sile. Usred leta Jim je isplivao iz te laži, sve što je izgledalo kao demon sada je bilo zamijenjeno muškim tijelom i pripadajućim licem. Sletio je poput mačke i pojurio prema Sissy te je zagrlio toliko jako da nije mogla disati. Nije samo ona drhtala. »Uspjela si«, rekao je promuklo. »Uspjela si.« »Ne, nisam... nisam...« »Spasila si nas.« »Što?« Odmaknuo se i poljubio je. »Kako si samo znala?« Trebalo joj je trenutak da čuje što je rekao i shvati što ju pita. »N... n... nije sranje, n... n... ne mogu govoriti.« »Diši, diši sa mnom.« »Nije bilo aureole.« Zatresao je glavom. »Molim?« Pokazala je prema prostoru iznad njegove glave. »No... n... n... nije bilo aureole. Zamalo sam...« Nije ni mogla izgovoriti riječi. »Zamalo sam... ali onda sam primijetila da nema aureole. Ti... ti... ti... imaš aureolu... zato što si anđeo. I moja ogrlica... kada sam je pogledala. .. ti, mislim... Vidjela sam da »ona« nosi moj privjesak g... g... g... golubice. Tada sam znala... Ali zašto? Zašto bi ona htjela da...« »Ti si jedna od duša.« »Što?« »Objasnit ću ti kod kuće... moramo otići odavde.« Pogledao je unaokolo. »Kako si došla dovde?« »E... E... Explorer. Ispred.« »U redu, u redu, dobro.« »Što tražiš?« Sagnuo se i pokupio... Mercedesov znak. »Ovo.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 160 »S njenog auta?« upitala je Sissy. »Upravo tako. Hajde.« Jim je zgrabio za ruku i počeo je povlačiti van iz penthousea, ali je povukla ruku i zaustavila ga. »Ti si gol.« »I nevidljiv.« »Ali bit će ti hladno...« »Nemamo vremena, hajde.« Ušli su u dizalo hotela, ona u kompletu od dvadeset i osam dolara iz Targeta, on u rođendanskom odijelu koje mu je poklonio dragi Bog. »Ja sam jedna od duša?« rekla je. Pogledao ju je, a njegove plave oči bile su teške. »Da. Jesi.« »Dakle... ova runda je naša.« Jim je kimnuo. »Izjednačila si nam rezultat. Mudro si odabrala. .. kada si stala. To znači da se nisi predala bijesu kada si došla na raskrižje.« Nastavio je gledati brojeve iznad vrata, koji su se palili po redoslijedu sve dok nisu došli do predvorja. »Znači, ovo su dobre vijesti«, promrmljala je. »Da.« Stisnuo joj je ruku i poljubio je u usta. »Najbolje.« Zašto mu je onda čeljust bila stisnuta kao da se još uvijek nalazi gore i bori s Devinom? Ne, pomislila je. Postoji nešto što joj ne govori.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 161 POGLAVLJE 30 Adrianovu snu proljetna oluja putovala je Caldwellom i nadvila se nad starom kućom, svjetlost munja ušla je kroz prozor i raspršila se tavanom te mu zabljesnula pred licem probudivši ga. Kao i uvijek, nešto nije bilo u redu, nešto je nedostajalo... po tome je znao da nije stvarno. Nije bilo grmljavine. Samo jasne eksplozije snježno bijele boje. To se moglo riješiti stavljanjem ruke preko očiju. Nema problema. .. ali, tada su stvari postale nešto gore. Uz glasan tresak električni transformator, koji je bio skriven ispod strehe krova, zaglavio je i tuš zlatnih iskri padao je prema dolje... Ad se uspravio na krevetu koji je sam napravio. Čekaj, pomislio je, transformator se ne nalazi ispod jebenog krova. Istaknuo je sebi da tako zna da se radi samo o snu. Ali ipak... Dok je pokušavao shvatiti je li to sranje stvarnost ili san, munje su nastavile sijevati oko kuće, obasjavajući stare drvene kovčege i stalke s viktorijanskom odjećom i... Potiljak ga je počeo peckati, kosa mu se toliko nakostriješila da ju je morao protrljati da bi smirio iritaciju. Sledio se kada je začuo šapat svog imena. Sve se činilo toliko nestvarnim i okrenuo je glavu prema oprezno zavijenoj te plahtom prekrivenoj figuri koja je ležala pored njega poput nekakvog statista u filmu s Borisom Karloffom. Kada se još jedan oštar bljesak svjetla probio kroz noć i ušao kroz starinsko staklo, obasjao je tijelo... i izgledalo je kao da... »Daj se jebeno saberi.« Eddie je mrtav i stoga sigurno ne diše. Tako da nije bilo uzdizanja i spuštanja prsa... jer je čovjek mrtav. Što god da je mislio da vidi, bili su samo odsjaji tih blještavih eksplozija energije koji su brzo nestajali. Nije bilo zato što... Još jedan bljesak ušao je kroz prozor tavana i... prsa su se kretala gore, dolje. Sporo, nejednako... ali da, zapravo su... »Jebemti!« Odmaknuo se i zabio u jedan od kovčega. »Koji k...« U

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 162 Odjednom se smirio, jer je shvatio, O, da, ovo je san. Jedan od onih sjebanih lažnih scenarija koji su čak i u umovima besmrtnika stvarali privid jave s vremena na vrijeme. »Dakle, što ćeš sada sljedeće napraviti?« promrmljao je prema truplu. »Uspraviti se i sjesti... oh, da, eto. Odlično.« Gornji dio Eddiejeva tijela podigao se s dasaka. Ustajao je zastajkujući dok se nije našao pod pravim kutom s omotanim, ispruženim nogama. Još munja je zabljesnulo, kao na znak. »Iiiiii sada kada si se skoro uspravio, što ćemo?« Ad bi provjerio sat da ga je nosio. »Freddy Krueger? Ili idemo više prema Tutankamonu? Ne možeš me prestrašiti, samo da znaš.« Njegov um nije mogao stvoriti veći užas od onog kroz što je već do sada prošao. Nije bio toliko maštovit. A što se tiče ove male scene? Za minutu i pol će se probuditi u hladnom znoju. Ne zato što je prestrašen nego zato što je sve što je imalo veze s njegovim dragim prijateljem bilo više bolno nego sve boli koje je preuzeo u Matthiasovo ime. Sporo, prekrivena glava se okrenula prema njemu, a vrat se natezao preko zavoja. »Ozbiljno«, Ad je promrmljao. »Ako je to najbolje što možeš, onda se moraš vratiti na Akademiju Noćnih mora ili već gdje si naučio te pokrete. Iskreno, potpuno si me razočarao.« Prekrižio je ruke na prsima i naslonio se na kovčeg iza sebe. Pogledavao je unaokolo i čekao da sve to nestane. Jedna od mumificiranih ruku se podigla i počela trgati zavoje oko lica, grabeći ih kao da ga slojevi sprječavaju da diše. Ad je morao pogledati u stopala kada se prvi komad kože na bradi počeo nazirati. Bilo je prejebeno bolno. U redu, možda je ipak podcijenio ovaj loš san. Dubok, hrapav udah proširio se tavanom i sve što je mogao bilo je odmahivati glavom. Prejebeno okrutno. Iznenada, munje su prestale, nevrijeme, ili što god da je to bilo, nestalo je. Iz tame je začuo. »Ad...« Glas je bio promukao, ali ga je odmah prepoznao. Baš kao što svatko ima jedinstven otisak prstiju, bio je to jedan jedini, Eddiejev glas. »Ad, gdje... si... ti...« Ad je prekrio lice rukama. Krivo je procijenio kada je mislio da mu podsvijest neće dati pljusku. Zamisao da bi ga bilo kakav Eddie, čak i hipotetski, kojeg je stvorio njegov um, mogao tražiti poticala je svakakve misli o njegovim nedostacima i stvarima koje je mogao napraviti drugačije. Boljelo ga je do srži. Napravio je toliko neodgovornih i glupih stvari dok je Eddie bio živ... a šlag na kraju je bilo to što nije bio dovoljno pribran kada je ona rospija napala njegova prijatelja. Trebao je nešto napraviti te noći. Čuti nešto. Vidjeti barem nešto krajičkom oka. Tako da bi mogao spasiti...

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 163 »Gdje su svjetla?« Ad se namrštio i spustio ruke. Na njemu je bilo da odagna taj emocionalni trenutak, iako je samo san... Iako, ne bi se moglo reći da nije bio zahvalan. Bio je na samom rubu da potrči k njemu poput četrnaestogodišnje curice. »Ad, ne mogu... vidjeti... jesu li svjetla ugašena ili...?« Da. Sada mu je ponovno dosadila ta cijela predstava. »Odmah pored tebe je dugo uže«, promrmljao je mumiji. Nevjerojatno... Klik! Mumija je još uvijek sjedila uspravno, ali je uspjela skinuti pola zavoja s lica, a savršeno očuvana koža bila je rumena kao što je nekoć uvijek bila. Dok je noćna mora govorila, čeljust se podizala i spuštala, a usne su se tečno kretale. »Ad, gdje si? Ne... vidim...« »To je zato što su ti oči prekrivene, glupane.« Vrijeme je za buđenje, rekao je sam sebi. Daj napravi mi uslugu i više se jebeno probudi. Mumija je podigla zavijenu ruku i onda, u trenutku, oljuštila sve zavoje s glave. Adovo srce je preskočilo... jer je lice bilo tako poznato. Sve, od njegovih crvenih očiju do tamne kose uredno skupljene u pletenicu. »Eddiejev« izraz lica je iz zbunjenosti prešao u iznenađenost. »Isuse Bože... što se tebi dogodilo?« Ad se namrštio. Krasno... izgleda da je ova noćna mora krenula izrazito čudnim smjerom. Budimo realni, kao da njegov mozak nije znao kroz što je prošao? Prije nego što je uspio prekinuti san ili se prevrnuti da udari glavom i probudi se, to nešto nalik na Eddieja je ispružilo zavijenu ruku prema njemu. »Adriane, što si radio dok me nije bilo?« Ad je dvaput trepnuo. Dvaput. I onda ga je obuzeo bolestan osjećaj. »Ovo je san.« »Ne, nije. Nigel je otišao Stvoritelju i molio za moj život. Nešto o tome kako je Jim tražio povrat usluge jer je izvukao arhanđela iz Čistilišta? Što se sve dogodilo... i, oh, Bože, ti si povrijeđen. Tvoje oko...« Adrian je otvorio usta i zaurlao iz petnih žila. Dok se Jim vozio prema kući iz centra grada, morao je upaliti grijanje zbog toga što je bio potpuno gol. Pored njega, Sissy je sjedila u tišini i zurila kroz vjetrobransko staklo kao da premotava film unatrag. On je bio rastrojen... iako je u glavi pokušavao dokučiti što je još pred njima, umjesto da razmišlja o onome što se upravo dogodilo.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 164 O, Bože, nije znao kako će se to preživjeti. Time je mislio na sljedeću, i posljednju, rundu. Kvragu, nije ni osjetio slatkoću pobjede, toga što je Devina izgubila. Nije stigao biti zahvalan što nije sve izgubio od demona. Nije mogao ni promišljati o taktici za finale koje slijedi. Sve o čemu je brinuo bila je Sissy i to da je očisti. Pobjeda za njega nije potpuna dok ona ne može ići u Raj. Skrenuo je na prilaz stare kuće, otišao sve do kraja i parkirao ispred odvojene garaže. Kada je izašao, sakrio je svoju muškost rukom i prošao oko auta da otvori Sissy vrata. »Oprosti zbog ovoga«, promrmljao je dok su hodali zajedno prema kući. »Zbog čega?« Otvorio je vrata kojim se ulazilo u kuhinju i zadržao ih dok ona uđe, stajao je tu poput budale naslonjen golom stražnjicom na hladnom drvetu vrata držeći penis i testise u rukama. Jednog dana, zakleo se. Jednog dana će joj dati normalan život. »Zbog svega«, odgovorio je. »Oprosti što sam sve sjebao.« Rasvjetno tijelo pored stola za četvero bilo je upaljeno, pa ga je mogla sasvim dobro vidjeti, nažalost. Nije da ga je gledala ili tako nešto.. . ali je imao osjećaj da bi bilo mnogo bolje da ima hlače na sebi. Nešto da mu prekrije prepone. Barem jebeni rupčić preko genitalija. Pravac u krevet. Samo mu je to bilo u mislima... Sissy se zaustavila na vratima koja su vodila prema hodniku i blokirala put. »Što još?« zahtijevala je. »Molim?« »Postoji još nešto osim toga.« Pomicala se naprijed i natrag. »I što god da jest, moraš biti iskren sa mnom. Jer ono što me stvarno ubija je činjenica da znam da nešto nije u redu i u nedostatku saznanja o čemu se radi um mi stvara užasne zaključke.« Jim je opsovao i zabacio glavu. Ironično, ali taj potez je usmjerio njegove oči prema starom rasvjetnom tijelu koje je bilo izrađeno u obliku trodimenzionalne zvijezde. »Plašiš me«, rekla je grubo. »Bi li ti smetalo kada bih prvo obukao nešto odjeće?« »Da, bez uvrede, uživam u pogledu bez obzira na sva ova sranja koja se događaju.« Morao se osmjehnuti. Nije si mogao pomoći. »Zarumenio si se«, promrmljala je. »Jesam?« Odmahnuo je glavom. »Nisam ni znao da to mogu.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 165 »Sada prestani izbjegavati pitanje.« »Sissy, ja...« Urlik koji je doputovao dolje s gornjeg kata iznenadio ih je poput bombe koja se aktivirala i Jim se odmah pokrenuo, zgrabio je Sissy i istrčao kroz ulazna vrata kuće. Kada je shvatio da nema nikakvog mirisa dima i nikakvog zvuka, poletio je stubama, pitajući se koji se vrag događa. »Adrian!« vikao je. »Ad!« Kada je snažno gurnuo vrata anđelove spavaće sobe, nije vidio nikoga, pa je ponovno pojurio stubama preskačući dvije po dvije. Kada je došao do vrha, zastao je na trenutak. Adrian je bio na tlu, naslonjen na kovčeg, oči su mu bile toliko bijele da je izgledalo da ih je netko zamijenio s lopticama za golf. Nasuprot njega, Eddie je sjedio uspravno. Skinuo je zavoje s glave, ali mu je ostatak tijela još uvijek sličio mumiji. Oba anđela su ga pogledala i zatim ponovno provjerila vide Ii dobro. Što je, s obzirom na to iznenadno dizanje iz mrtvih, bilo sasvim normalno. »Oh, bok, Eddie«, rekao je Jim. I tada se sjetio da je potpuno gol. Ponovno je prekrio muškost i Sissy se popela stubama za njim. »O moj Bože«, prošaptala je. Eddie je širom otvorio usta kada je ugledao Sissy, a onda se naglo okrenuo prema Adrianu i zahtijevao. »Koji kurac se dogodio dok mene nije bilo?«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 166 POGLAVLJE 31 ddie Blackhawk nije bio anđeo kojeg je lako uznemiriti. Ali daj. Bio je zatočen u zatvoru vlastitog mrtvog tijela, njegova duša je potpuno svjesna zapela u ćeliji bez ključa... kada odjednom... Iznenađenje! Stvoritelj je odlučio dati mu rijetko pomilovanje. Nakon toga je prošao kroz nešto slično terapiji elektrošokovima kako bi se ponovno vratio među žive, a zatim vidio da je njegov najbolji prijatelj doživio automobilsku nesreću i da se Jim Heron očito spetljao s... djevojkom iz Devinine kade. To će ga naučiti da više ne umire. Da. Zasigurno se više neće dovesti do toga, jer pogledaj što se dogodilo. I nitko od njih troje nije progovarao. »Hoće li me netko, molim vas, uputiti«, zahtijevao je. »Mislim... Koliko dugo me nije bilo? Dokle smo došli s ratom? I, Jim, kog vraga si mislio?! Ne možeš ići u Čistilište! Nikada ti ne bih dopustio...« Iznenada je shvatio da se nije predstavio dami. Podigao je jednu od šapa zavijenih u plahtu prema djevojci. »Bok, ja sam Eddie, usput.« »Ah... drago mi je što smo se upoznali«, rekla je i pokazala rukom prema sebi. »Ja sam Sissy. Sissy Barten. Ja sam bila...« »O, znam. Žao mi je što si upletena u ova sranja.« »I meni.« Ali, onda je pogledala Jima. »Nije sve bilo toliko loše...« »Koji je ovo kurac!« Ad je zavikao. »Ne sanjam o vama, ljudi, u redu? Doslovno nikada. Nikada nisam vidio Jima. Ni Sissy. A zasigurno ne jebenog Eddieja. Mogu li se sada napokon probuditi i...« »Ovo nije san...« »... ovo je stvarnost.« »... potpuno stvarno.« Kada je Ad dobio tri odgovora koja su se međusobno potvrđivala izgledalo je kao da se izgubio u mislima. Onda je opsovao i zagrcnuo se. »Ovo je stvarno okrutno. Ovo je... mučenje.« E

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 167 Eddie je duboko udahnuo i pogledao svog najstarijeg, najboljeg prijatelja. Možda je dobro da ima nešto za riješiti, inače bi i on sam postao emocionalan. »Ovo sam ja, Ad. Vratio sam se. Tu sam.« Drugi anđeo je ponovno prekrio rukama lice i počeo se tresti cijelim tijelom... Bilo je nemoguće ne otići k njemu. Uz pomoć ruku Eddie je odvukao svoje zavezano tijelo po tlu i skoro pao na njega. Premjestio je Adriana u svoje naručje i pognuo glavu kada je njegov prijatelj počeo liti suze. Obojica su nešto rekli, stvari kojih se Eddie neće kasnije moći sjetiti. Ali riječi ionako nisu bile važne. Obojica su imali osjećaj da je sada sve ponovno na svom mjestu, da se život nekim čudom ponovno vratio u normalu, da je planina koja je bila previsoka, udolina koja je bila preduboka, rijeka koja je bila preširoka... da su se popeli, prešli i preplivali sve što su trebali. U magli je primijetio da se Jim i Sissy pokušavaju tiho išuljati iz sobe i bio im je zahvalan na tome. Ne zato što ga je bilo sram pokazati osjećaje... nego zato što bi Ad mrzio imati svjedoke ovom prizoru. Ponekad ti u životu ostane samo ponos... i toliko si sjeban da ni njega ne možeš očuvati bez nečije pomoći. Osim toga, Eddie je bio s njim. Bila je patnja biti razdvojen od Ada, biti slijep, nijem, nepokretan u tom tijelu... Kvragu, jedino za što je bio sposoban bilo je pomlađivanje kuće, mogao je koristiti energiju samo kako bi prekinuo entropiju koja je nemilosrdno napadala kuću. Ali, sada se vratio... i morao je znati kakvo je stanje. Kao da mu je Ad pročitao misli, odmaknuo se od njega i obrisao lice majicom koju je imao na sebi. »Nikada mi nisi lagao.« »Ne, nikada.« »Jesi li stvaran? I znaj da mi ni u mojim snovima... ne bi nikada lagao.« »Jesam.« Eddie se pomaknuo i pronašao jedan kraj zavoja. Praveći velike krugove oko glave, počeo je odmatati zavoje oko vrata i prsa. »Koliko znam, vratio sam se.« Adrian je duboko izdahnuo i izdahnuo. »Nisam još spreman da ti povjerujem, ali, čovječe, to je tako dobar odgovor.« Eddie je iznenada prekinuo ono što je radio. »Matthias. O moj Bože, uzeo si...« »Kako god. Nije važno.« »To je oko. Bolesna noga. Ali Matthias je otišao Devini... Kako si onda...« »Vratio se. Dobili smo još jednu priliku. Kučka je zadržala zastavu, ali Jim je dobio još jednu priliku s njim. Pobijedili smo.« »Jesmo li u prednosti?« »Gubimo za jedan bod... osim ako...« Ad je okrenuo glavu prema stepenicama. »Osim ako Jim nema neke nove vijesti za nas ili nešto... što nije povezano s njegovim ljubavnim životom.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 168 »Je li on... Jesu li oni...« »Da.« »Oh.« Eddie je pročistio grlo. »Oh, u redu.« Ad ga je pogledao i lagano se osmjehnuo. »Uvijek si bio razumna osoba.« »Budimo pošteni, zadnji put kada sam je vidio visjela je naopačke iznad kade.« »Istina.« »Kako ju je Jim vratio iz Pakla?« »Duga priča, ali bilo je užasno. Ako izgubimo rat? To će biti zbog Sissy... i to ne zato što je nešto krivo napravila. Jim je drugačiji s njom i ne na način koji nam nužno pomaže.« Eddie se nastavio odmotavati dok nije oslobodio prsa. »Imaš li nož?« »Izvoli.« Ad se pomaknuo i naglo uzdahnuo kao da ga je prebacivanje težine zaboljelo. »Poklon glavnog kuhara.« Oružje je bilo toliko oštro da je Eddie morao paziti ili dovesti sebe u opasnost da se poreže, ali dobra vijest je da su zavoji samo otpali. Ostavio je dio njih oko struka. Već su imali jednu golu osobu u kući, dvije bi bile pretjerivanje. »Znao sam«, rekao je dok je vraćao bodež prijatelju. »Što si znao?« »Da si spavao ovdje gore sa mnom. Čuo sam te. Bio sam stvarno zahvalan... To je bilo jedino što me sprječavalo da potpuno izgubim razum.« Ad je uzeo oružje i pročistio grlo. »Da, jesam. Gdje bih drugdje mogao biti?« Na donjem katu, u kuhinji, Jim je gledao Sissy dok je spremala kavu i izvadila kutiju mješavine za čokoladnu tortu Duncan Hines. »Nemoj me osuđivati«, rekla je kada je stavila kutiju na radni stol i izvadila jaja i ulje iz hladnjaka i visećih ormarića. »Kuham kada sam napeta.« »Ja nemam problema s tim.« Zasukao je rukave duge majice, zapalio cigaretu i ispuhao velik oblak dima. »Mogu li ti samo nešto reći? Najbolja stvar u vezi s tim što sam besmrtan je što me više ne peče savjest da ću dobiti rak...« »Mogu li ja zatrudnjeti?« U trenutku kada je shvatio što je rekla, Jima je uhvatio napadaj kašlja koji se manifestirao cijelim njegovim tijelom. Kada se napokon oporavio dovoljno da bi mogao udahnuti zrak u besmrtna pluća, on je... On stvarno nije znao što da jebeno kaže. »Jesi li gotov?« upitala je. »Jer mislim da ti je jetra ispala ovdje na pod.« Okrenula se od njega, razbila tri jaja na plavo-bijeloj zdjeli koju je uzela i počela puniti šalicu za mjerenje uljem.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 169 »Onda?« rekla je kada je završila s prelijevanjem i otišla do sudopera po vodu. »Mogu li?« »Stvarno nemam pojma. Nisam i tome razmišljao... Nikada mi nije palo na pamet.« »Da, nisam ni ja. Ali, jesi li zato izgledao onako čudno na putu kući?« Ne, pomislio je. No, sada ima još jedan uzbudljiv novi razlog za brigu. »Ne moramo... znaš, ponovno spavati skupa«, rekao je. I povukao jedan dugi dim. Pogledala ga je preko ramena. »Ne. Ne otići u krevet s tobom bilo bi kriminalno djelo.« Oblikovao je ruku u šaku i zakašljao se u nju. »Am, možda mogu bar otići kupiti kondome.« »Ima li netko tko bi nam mogao reći...« »Reći vam što?« Jim se pomaknuo u stolici kada je Eddie zastao na pragu vrata hodnika. Čovječe, kako je samo zaboravio koliko je velik, koliko su mu oči crvene, koliko mu je duga ta pletenica na leđima. Sve o čemu je razmišljao bilo je... kako se isplatilo. Odlazak onamo, vraćanje Nigela... unatoč riziku, bilo je tako lijepo vidjeti da je usluga koju je pitao arhanđela ustala i sada hoda unaokolo. Odjednom je Ad prošao pored svog prijatelja, odšepao do stola, a na njegovu licu se ogledala patnja i izbezumljenost. U tren oka, Jim se našao u njegovu naručju. Anđeo ga je podigao sa stolice medvjeđim zagrljajem, koji je bio toliko jak da se Jim zapitao hoće li završiti s oštećenjem kralježnice. Ali shvatio je. Razumio je točno koje su riječi skrivene iza napravljene geste. »Nema na čemu«, Jim je grubo rekao. »I ti bi napravio isto za mene.« Ad je dugo tako stajao, jer nije bio tip koji je lako izražavao osjećaje, pogotovo ne tako snažne. Onda je odstupio, obrisao lice rubom majice i pročistio grlo. »U redu«, rekao je anđeo. Kao da je pritisnuo Ctrl, Alt, Delete i pripremio se da ponovno podigne sustav i usredotoči se. Kada je Jim ponovno sjeo, zaželio je da mu može dati nekoliko dana pauze da se sabere... Naposljetku, nije baš da možeš proći kroz uskrsnuće prijatelja koji je netom prije toga ležao pored tebe mrtav a da se mozak ne poigra s tobom. Ali nisu si mogli priuštiti takav luksuz. »Što si htjela saznati?« Eddie je upitao Sissy na putu prema hladnjaku i otvorio ga. »Mogu li zatrudnjeti ili ne?«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 170 Bam! Pomislio je Jim. Kao da se stvarno dogodila eksplozija u kuhinji, oba muškarca su se sledila na mjestu. Gledali su unaokolo kao da procjenjuju nekakvu štetu. Što je bilo najtužnije? Vjerovali ili ne, to nije bilo najvažnije o čemu su se morali brinuti.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 171 POGLAVLJE 32 evina je kružila po prolazima u podrumu, a njene štikle su zveketale i odzvanjale prostorom. Njene sluge su počistile većinu nereda... Morala je još samo malo dotjerati raspored svoje kolekcije, ali većina je bila na svom mjestu. Sada je trebala red više nego ikada. Kako je Sissy znala? pomislila je. Što joj je bio pokazatelj? Jebeno sranje, nije baš kao da je Devina odradila imitaciju Jima poput nekakvog zabavljača iz Vegasa s kostimom neke osobe. Kada bi zauzela nečiji oblik, nije samo polovično izgledala kao Jack Nicholson ili Al Pacino, ili trećinom poput Georgea W. Busha ili Elvisa. Zahvaljujući onom znaku Mercedesa, imala je Jimov DNK kao uzorak... i doslovno ga je izvukla iz vlastite kože, molekulu po molekulu. A ipak, ta glupa djevica je nekako uspjela vidjeti kroz to. Zapravo, samo glupača, jer sada više nije djevica, zahvaljujući jebenom Jimu. Oh, čovječe, mogla je samo zamisliti Nigela s njegova tri kompanjona gore u Raju, kako se raduju što su osvojili još jednu zastavu. Kako je, dovraga, izgubila ovu rundu? Nikada nije trebala pristati na ovaj dogovor s Jimom. Da nije pustila Sissy iz Bunara duša? Onda bi netko drugi bio u igri i možda bi uspjela doprijeti do te osobe umjesto da ovako izgubi od te djevojke. S rukama na kukovima vrtjela se u malom krugu i pogledala prema svom krevetu na drugom kraju prostorije. Još je uvijek zamišljala Jima u njemu s njom. Još uvijek je bila predana pobjedi. Ali, za Boga miloga... ovo je bilo totalno sranje. A najgore od svega? Jedina osoba s kojom je htjela podijeliti svoje strahove i dvojbe bio je Jim... ali ne samo što je sada bio s tom malom glupačicom... nego bi vjerojatno iskoristio te informacije protiv nje. »Tako je osamljeno biti na vrhu«, promrmljala je. Naravno, upućeno nikome. Zlo ne bi trebalo biti osamljeno, pomislila je. Zlo bi trebalo pustošiti, unositi nered i zabavljati se sjebavanjem stvari. Umjesto toga, eto je, osamljena i u tugovanju za nekim besmrtnim muškarcem. D

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 172 »Ljubav je sranje«, promrmljala je. »Da, da.« Istina, mogla je pozvati nekoliko slugu i organizirati orgije... ali, poput svake božićne igračke, čak i najbolje dosade nakon dugog igranja njima. Ili da se možda uputi prema klubovima i pojebe neke nasumične ljude... Možda da ih navede da rade neke pokvarene stvari iz čiste zabave i smijeha. Ali Bože, to je zahtijevalo tako mnogo posla. Nije imala nikakve prijatelje koje bi mogla nazvati, nikakve djevojke da ih pozove u posjet kako bi uspoređivale čiji je dečko veće smeće. Jim je bio njen partner. Trebao bi biti s njom. Dok je hodala prema spavaćem dijelu prostorije, prokopala je po torbi i izvadila telefon. Utipkala je lozinku, a njegov broj je stajao na popisu nedavno pozvanih brojeva i... Prelazila je palcem preko crnih brojeva. Samo je htjela čuti njegov glas. Mogao bi podignuti slušalicu i javiti se, a ona bi... Što? Što bi uopće rekla? Nešto kao, Jesi li pojebao Sissy kada ste došli kući? Kao da je htjela čuti odgovor na to pitanje. Ugh. Kvragu, zašto nije mogao jednostavno biti muškarac kojeg je zamišljala u glavi? Onaj koji je bio nezdravo opsjednut njome kao i ona s njim? Onaj koji je bio spreman uvaliti se u šahovsku borbu biblijskih razmjera nakon koje bi uslijedio epski pomirbeni seks? Onaj koji je volio nju i samo nju... I koji nikada u svom životu ne bi bio s nekom drugom. Osim, naravno, ako ne bi pozvali neku ženu da im se pridruži i dogovorili se da je ubiju kada završe s njom. Kada smo već kod toga, Hallmarku je nedostajala čestitka na tu temu. Ljudi u nekonvencionalnim vezama, poput onih koji uključuju demona, potpuno su uskraćeni. Kučkini sinovi. »Jebem ti«, rekla je i bacila mobitel na poplun. Njen prvi instinkt je bio da ode do njega, ponovno ga podigne... i dvaput provjeri da vidi je li možda nazvao, a ona propustila poziv... U tren oka mobitel se ponovno našao u zraku. Zatvorila je oči i pokušala se prisjetiti zadnjeg izdanja magazina Cosmopolitan. Imali su savjete za »Kada te tvoj muškarac razočara« sranja. Kako su ono glasila? Oh, da. Jedan treptaj i uklonila je svilenu majicu i kožnu suknju koje je obukla kada se vratila u svoju jazbinu. Onda je ponovno trepnula i na sebi je imala rozu pamučnu pidžamu sa slikama ovčica koje su skakutale oko njenih nogu, a na gornjem dijelu je pisalo »I Fell Sheepy«. Zatim se nagnula prema noćnom ormariću,

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 173 upalila televizor i priključila se na internetski prijenos. Otišla je na Netflix i pronašla dio koji je označavao televizijske emisije te se odlučila za... Ne, neće gledati Fraisera. Bila je raspoložena za nešto drugo. Seks i grad. Da, vidi, zapravo je imala prijateljice. Carrie, Samantha, Char lotte i Miranda. Sve su prošle kroz ovakva stanje... i uz to su imale dobru garderobu iako je serija bila stara... Koliko sada? Ni iz čega, stvorila je bocu chardonnaya, malo čokoladnih tartufa Lindt... tamnih, naravno... i tonu sladoleda od vanilije sa srebrnom žlicom za jelo. Sutra je novi dan. I onda će se ponovno boriti svim snagama. Morat će. Zahvaljujući njegovoj pobjedi večeras? Jim je posljednja duša u igri.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 174 POGLAVLJE 33 ravi način da se dobije pozornost svih, pomislila je Sissy i shvatila da je zaboravila provjeriti ima li u kući mikser za kolače. Dok su se muškarci iznova i iznova pogledavali, kao da mole da se onaj drugi odvaži odgovoriti na pitanje, ona je otvarala viseće ormariće i razmicala lonce i tave posvuda. Kada je napokon odustala, oni su još uvijek bili zamrznuti u položaju u kojem su stajali prije početka njene potrage. »Je li to možda vaš način da kažete >ne znam<?« upitala je. Da, naravno, trudnoća je privatna tema, ali gle, sutra bi mogao biti kraj svijeta... doslovno... tako da su normalne granice i mjerila potpuno zanemarivi. Osim toga, stvarno joj je bila potrebna ta informacija. Eddie, koji je, očito, upravo ustao iz mrtvih, pročistio je grlo. Čovječe, kako dobro izgleda s tim jakim crtama lica i s tom kosom. Uz to je zračio mirnoćom i sigurnošću koja ju je smirivala. »Ne, ne možeš nositi dijete«, rekao je oprezno... kao da ne zna je li to dobro ili loše. »Stvoritelj je dao tu sposobnost smrtnicima i samo njima. Onog trenutka kada prijeđeš na drugu stranu, ti... svi mi... više nemamo sposobnost stvaranja života. Možda je to zamjena za besmrtnost u Njegovim očima. Ili je to dio razloga zašto živi moraju umrijeti. Ali ne, u tvom stanju to nije moguće.« Namrštila se i okrenula natrag prema zdjeli. Zanimljivo, pomislila je. Nikada ranije nije razmišljala o tome hoće li ili neće imati djece. Nije bila jedna od onih djevojki koje bi isplanirale svoje vjenčanje prije nego što joj ispadnu mliječni zubi. Nikada nije bila luda za frajerima. Ali ipak, činjenica da taj izbor nije bio njen? Zapravo je bilo stvarno usrano. »Prokleta Devina«, promrmljala je. U tom trenutku je odlučila da je stvarno trebala probosti tu kučku onda u kući kada je imala priliku... i tad bijes, oh, taj njen bijes se vratio. Zgrabila je pjenjaču i počela vrtjeti po tijestu za kolač toliko jako da joj nije bila potrebna nikakva pomoć električnih proizvoda Westinghouse. Jednog dana, rekla je sebi, jednog dana će preboljeti svoje gubitke. Samo je morala vjerovati da će je pogreška bivanja na krivom mjestu u krivo vrijeme prije P

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 175 tko zna koliko tjedana prestati proganjati jednog dana. Prestati mijenjati njen život na loše načine. Prestati je navoditi na plač. »Sissy, prestani.« Kada je Jimova snažna ruka sletjela na njeno rame, ona je poskočila. .. i tada je vidjela nered koji je napravila, čokoladna mješavina poprskana svugdje po radnom stolu, po njoj, po podu. »Oprosti«, promrmljala je, odmakla se i otišla prema sudoperu. Oprala je ruke nepotrebno velikom količinom vode i zastala u razmišljanju hoće li se nastaviti boriti ili pobjeći... Htjela je bježati. Htjela je nešto udariti. Imala je potrebu da plače. Kada je zatvorila vodu, spustila je pogled i osušila ruke na stražnjoj strani hlača za jogu. »Moram... moram izaći odavde na minutu. Ispričavam se.« Napustila je kuhinju prije nego što je dočekala odgovor, njena stopala su se kretala brzinom svjetlosti na putu prema ulaznim vratima kuće. Otvorila ih je širom, izletjela u hladnu noć i stala trčati niz plitke stepenice trijema. Nije imala pojma kamo ide i tako je, bez posebnog razloga, skrenula desno kada je došla do kraja prilaza. Dobra vijest je bila što se nogostup nastavljao unedogled. Koračajući prema naprijed, zamahivala je rukama i zabacivala noge te je ubrzo shvatila kako prolazi pored kuće do njihove. I onda pored sljedeće. I pored sljedeće. »Vrati se, vrati se, vrati se«, promrmljala je kada je počela dahtati. Nije govorila o tome da se vrati u kuhinju i pospremi svoj propali pokušaj da napravi kolač. Samo se htjela vratiti u onaj trenutak kada je dobila poriv da pojede jedan Rocky Road dok je sjedila na trosjedu roditeljske kuće i gledala Na putu do zvijezda. Bio je to jedan od njenih najdražih filmova unatoč tome što nije bila ljubitelj Anne Kendrick... Previše je sličila vilenjaku s malenim usnama, velikim zubima i špičastim crtama lica. Ali je voljela Rebel Wilson i Hanu Mae Lee. Baš kada je Rebel rekla, »Moje pravo ime je Debela Patricia«, uhvatila ju je želja i odlučila je zaustaviti film, uzela ključeve majčina automobila Subaru i izašla van. Planirala je otići po sladoled, vratiti se u kuću i završiti film, a nakon toga pogledati Dok si spavao ili Priču o prvaku. Oduvijek je bila zaljubljena u Sandru Bullock... Sissy se zaustavila na mjestu i shvatila da je to prošlo vrijeme. Događaj te večeri nije samo njen život pretvorilo u noćnu moru, nego sve što je nekoć voljela. Radila. Gledala. Bila. Stavila je ruku na donji dio trbuha i pogledala dolje u svoje tijelo. »Trebala bih imati mogućnosti izbora.« »Slažem se.« Uzdahnula je, okrenula se podignutih ruku, spremna da udari. Ali to je bio Jim. »Pratio si me«, rekla je oštro.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 176 »Da, jesam.« Spustila je ruke. Prekrižila ih je na prsima. Zatim ih ponovno spustila. »Ne želim ovo više. Ja ne... želim više biti ovdje.« Na njemu se ogledala tuga te je posegnuo i prešao rukom preko njena oba obraza... Tako je shvatila da plače. »Znam«, šapnuo je. »Znam.« Nervozno je šetala oko njega, spuštajući se s nogostupa i penjući na njega te odmahivala glavom. »Ako pronađeš sljedeću dušu i pobijediš tu rundu... što će se dogoditi? Hoću li ja zapeti u ovoj Nigdjezemskoj? Mislim, bila sam u Paklu i ne želim se vratiti tamo dolje. Ali sada nisam ni ovdje ni ondje... Mogu li otići u Raj? Možeš li me poslati tamo? Molim te?« Kada je zastala i pogledala ga, mogla je vidjeti krila, svijetle vanjske crte sjajile su u mraku... i zbog tog prizora je pomislila kako će možda otići na pravo mjesto uz pravi zahtjev. Naposljetku, pohađala je vjeronauk, znala je da postoji Raj... ili su joj bar tako rekli. »Jim?« rekla je tihim glasom. »Možeš li me, molim te, pustiti da idem nekamo drugamo?« To je tako smiješno, Jim se kasnije sjetio. Srce se, kako izgleda, može slomiti na milijune različitih načina. Nije morao biti u pitanju gubitak ili smrt. Ne, nemogućnost da se pomogne nekome koga voliš mogla je shrvati jednakom snagom. Pomislio je da je to naučio ranije sa svojom majkom. I možda jest. Što je značilo da je ovaj trenutak sa Sissy bio samo prokleto dobar podsjetnik. U njemu je čučao sebičan dio koji je htio zadržati uz sebe. Ako ode gore u Dvor duša, ne bi mogao doći do nje, bili bi razdvojeni, možda zauvijek. S druge strane, ona se očito nalazila na rubu sloma, jer ju je stvar s trudnoćom dovela u takav očaj koji on ne može ni zamisliti. Nikada nije želio djecu. Nisu ga zanimala i uistinu nije mario. Ali kada bi dobio priliku da ih ima s njom... Prisilio se da se vrati na bitno, provukao je ruku kroz kosu i poželio da sada ima cigaretu... pogotovo kada se sjetio prizora nje u kuhinji kako punom snagom udara po tijestu. Bože mili, mislio je da će kirurškim putem morati ukloniti pjenjaču iz njene ruke. »Što?« rekla je tupo. »Samo jebeno reci što god da je. U redu? U ovom trenutku ne postoje loše vijesti zbog kojih bi se mogla osjećati gore nego što se već osjećam.« »Mislim da je Devina u tebi.« Kada je problijedjela i prestala disati, bijes se nakupio u njegovoj utrobi. Taj jebeni demon. Čak i ako to bude zadnje što će napraviti, on će... »Kako to misliš?« zagrcnula se i omotala ruke oko same sebe.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 177 »To se dogodi kada provedeš neko vrijeme u Paklu. Bar su mi tako Ad i nakon njega Eddie objasnili. Čak i nakon što si otišla odande... nešto je ostalo unutar tebe.« »Mislim da će mi pozliti.« Kada je pala na koljena i naslonila ruke na travu, on je kleknuo pored nje. »Ali mislim da možemo nešto napraviti po tom pitanju.« Sissy je ispustila zvuk kao da će povratiti, a njena leđa su se uzdizala. Stisnuo je zube, bila mu je potrebna svaka kap samokontrole da ne ode potražiti Devinu upravo u tom trenutku i ubije je golim rukama. »Samo diši«, rekao je dok joj je pomagao da ne padne na tlo. Kada se pojavio automobil i kretao prema njima, on se ukočio i pomislio da će, ako je to Mercedes bez znaka na haubi... Ne. Bio je to Rolls Royce, vjerovali ili ne. Kada je Sissy prestala kašljati na taj grozan način, stisnuo ju je u naručje i držao je čvrsto uz svoja prsa. S jedne strane, zbog razlike u njihovoj veličini osjećao se snažno. S druge strane, to ga je samo posjetilo koliko je nemoćan u ovoj situaciji. Fizička snaga joj ne može ništa napraviti. Ali jedan od onih kristalnih bodeža... Kada se prisjetio svega što su prošli s Vin diPietrom u prvoj rundi, smučilo mu se, ali kakvog drugog izbora ima? A zasigurno neće imati povjerenja ni u koga drugog da to napravi. Odmaknula se. »Koliko dugo već znaš?« »Ovo o tebi?« slegnuo je ramenima. »Ne baš dugo. Mislim, imaš pravo biti ljuta. .. ali tvoj bijes ne polazi samo od tebe.« »Što moraš napraviti?« »Što misliš o tome da se vratimo u kuću?« »Toliko loše, ha.« »Ništa što ne možemo podnijeti.« Sranje, mrzio joj je lagati. »Hajde, idemo se vratiti. Eddie zna sve o tome i može nam objasniti što će se dogoditi... ako odlučiš otići tim putem. Sissy se umirila i zatim ga pogledala. »Kada će sve ovo završiti?« zagrcnula se. Nadam se ne večeras, molio je. »Ubrzo. I sve će biti u redu. Ja ću se pobrinuti da bude tako.« Uz zakletvu da neće prekršiti to obećanje, pomogao joj je da ustane na noge i opasao je oko struka preuzevši dio njene težine dok su hodali. »Zašto ovo radiš?« upitala je. »Radim što?« »Brineš se o meni. Znam da sam te već pitala ranije... ali, mislim, i ne znamo se kako treba, a ipak si uvijek tu za mene. Od samog početka.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 178 Zaustavio se i okrenuo se prema njoj. Kada je pogledao njeno lice, osjećao se kao da je nikad nije ne poznavao. Jebena besmrtnost. Kada bi je izgubio, bio bi samo živući mrtvac. »Ne znam«, rekao je nježno. »To je jednostavno tako.« »Stvarno mislim da si dobar spasitelj, Jim.« Stavila je ruke na njegove podlaktice. »Uvijek si bio anđeo prema meni...« »Volim te.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 179 POGLAVLJE 34 issy je zatvorila oči. Sigurno ga nije čula kako treba. Je li on stvarno rekao da... »Oprosti«, promrmljao je. »Ne bih htio da stvari postanu neugodne.« »Ne, ne, nisam o tome... Kako možeš?« Njeno srce je snažno lupalo. »Ja... ako nešto postoji u meni...« Nije mogla završiti rečenicu do kraja. »To nisi ti, Sissy. To nema nikakve veze s tobom. I kada se napokon toga riješimo?« »Ja ću se vratiti u normalu.« »Upravo tako.« Htjela mu je odgovoriti, htjela mu je uzvratiti one riječi, napokon je htjela biti normalna. Umjesto toga opsjedala ju je pomisao da možda nije sama u vlastitoj koži. Hoće li Devina iskočiti iz nje svaki tren? Hoće li je obuzeti? O, Bože, hoće li joj se pomutiti razum i napraviti ogromno sranje. .. ili je ovo jedna od scena iz Osmog putnika kada joj nešto iskoči iz trbuha? Kada promisli, shvatila je da je taj njen bijes, sve vrijeme otkada je došla iz Pakla, izvan svake kontrole, njeni osjećaji nesređeni... ali, baš kao što je Jim rekao, pretpostavljala je da su joj dodijeljene loše karte i da se nije znala nositi s njima. Sada, kada je prepoznala krasnu scenu sa žigicama i presvlakama u dnevnom boravku? Stvarno je osjetila da je taj bijes nešto mnogo veće od nje same. Nešto što joj ne pripada i iznimno je destruktivno. Nešto što je bilo netko drugi. »Hajde«, rekao je promuklo. »Pođimo.« Pratila ga je hodajući pored njega, a njeno tijelo se kretalo iako je bila izvan svijesti. »Mogu li utjecati na tebe?« pitala je kao da joj se žuri saznati odgovor. »Ne.« Hvala Bogu. Osim što... »Što ako ne uspije? Ono što moramo napraviti.« »Uspjet će. Već sam to jednom radio, a Eddie je ekspert.« »Dobro. U redu.« S

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 180 No, nije se osjećala ni trunku blizu »dobro« i »u redu«. A šetnja prema kući nije to promijenila. Miris čokoladne torte u pećnici ju je dočekao čim je prošla kroz ulazna vrata i kada je došla do kuhinje, ugledala je Eddieja za sudoperom kako pere posuđe koje je ona koristila. Ad je sjedio na jednoj od stolica za stolom i gledao je drugog anđela, ne na jeziv ili seksualan način nego kao da je čekao da nestane iz prostorije i on za njim. »Onda, što ćete mi napraviti?« zahtijevala je. Eddie je pogledao preko ramena i podigao tamne obrve. »Ništa. Zašto?« Jim je ušao nakon nje i sjeo ondje gdje bi inače sjedio. »Moramo napraviti nešto po pitanju izvlačenja Devine iz nje, ako razumiješ što mislim.« Drugi anđeo je duboko udahnuo i čini se da je zaboravio na zdjelu u svojim rukama s koje je kapala voda i to da je ostavio slavinu otvorenu. »Na Sissy.« »Da, na meni«, rekla je te otišla da pogleda u pećnicu. U njoj su se nalazila dva lima za pečenje kolača jedan pored drugog i tijesto se preoblikovalo, raslo i tamnilo. »Jim, mogu li porazgovarati s tobom na minutu«, Eddie je tiho promrmljao. »Ne.« Uspravila se. »Ne možeš. Sve što želiš reći njemu, bolje da kažeš meni. To je moje tijelo i s time moj problem.« Kada se suočila s muškarcima, nije ju bilo briga je li im neugodno. Pretpostavljajući da je prokleta, sigurno neće dopustiti da bude izvan teme vlastitog spasenja. Bilo joj je dosta da joj sudbina servira lošu sreću i da ona to podnosi kao neka pičkica. Nakon dvadeset minuta, alarm na prastarom štednjaku odzvonio je veselim tonom i Sissy je pustila da netko drugi izvadi kolač. Eddie se zaputio, a ona je protrljala lice, mnogobrojne užasne slike preplavile su njen um. »Jesi li siguran da će to uspjeti?« rekla je ukočeno. Eddie, koji joj je objasnio većinu, prozborio je. »Da. To je način na koji se to radi.« Podigla je kažiprst i ostavila ga u zraku. »Nisi odgovorio na moje pitanje.« »Uspjet će. Pitanje je hoćeš li...« Kada je on pogledao Jima, ona je opsovala. »Hoću li preživjeti ili ne, je li tako?« »Taj ritual nije bez rizika.« Očito. Čuli su se neki zvukovi dok je Eddie vadio kolače i postavljao ih na rešetke za hlađenje. Zatim je pustio vodu kako bi natopio limove. U međuvremenu, druga dva anđela stajali su kao tihe i nepokretne statue.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 181 Pogledala je Jima. Njegovo prekrasno, ozbiljno lice bilo je odsutno, a njegove oči usredotočene samo na nju. »Što da napravim?« šapnula mu je. »O tebi ovisi.« Glas mu je bio težak. »To je tvoja odluka.« Čitaj između redaka: Što god odlučiš, ja ću te poduprijeti sto posto. »Eddie«, čula je kako izgovara. »Ti si umro, zar ne? Ali si se vratio.« Crvenooki anđeo je odmahnuo glavom. »To nije rezervni plan u koji bih se ja pouzdao na tvom mjestu. Smrt za besmrtnike nije ono što ti misliš. To nije kraj... nego vječni zastoj. A pomilovanje koje sam ja dobio? To je čudo.« »Dakle, ne bih trebala ovo napraviti.« »Pa, onda ostaje briga, ako to ne napraviš, da će se ono što je u tebi nastaviti hraniti i postati snažnije.« »Dakle, moram to napraviti.« Eddie je pogledao drugu dvojicu muškaraca. »Slažem se s Jimom... To je tvoja odluka. Nažalost, postoje posljedice ako odlučiš ne nastaviti dalje.« Sve što je mogla bilo je zatvoriti oči. Mogla je ili to ili vrisnuti iz petnih žila... a odjednom je postala prestravljena izraziti bilo kakav bijes. Jim se oglasio. »Hajde, uputi se prema gore i odmori neko vrijeme. Razmisli o ovome do jutra. Nema razloga da požurujemo.« »Ali morate se vratiti ratu.« »Sve može čekati do jutra.« Sissy je kimnula glavom i ustala na noge. Jim ju je odveo gore, ne tako što ju je nosio, nego nježnim usmjeravanjem. »Hoćeš li ostati sa mnom?« upitala ga je kada su stigli u hodnik na drugom katu. »Da, hoću.« Spustili su se prema njenoj sobi i oboje upotrijebili privatni toalet sobe jedno za drugim. Zatim su se smjestili u njenom krevetu, on je sjeo naslonjen na viktorijansku, izrezbarenu dasku uzglavlja, a ona se sklupčala u njegovu naručju. »Kada će ovo sve završiti«, zagrcnula se. »Samo želim da prestane. Umorna sam od ovih situacija u kojima nema pobjede... Osjećam se da ne mogu... ne mogu ovo više podnijeti.« Ali ako se »ubije«, završit će u Čistilištu. A to je bila samo još jedna vrsta noćne more. Jim ju je gladio po kosi, prelazio prstima cijelom dužinom dok je ona zurila kroz veliko prozorsko okno na drugoj strani. Nije znala što će se promijeniti od sada do izlaska sunca. Ali nije mogla sada donijeti odluku. Jedino što je znala s potpunom sigurnošću bilo je da joj je drago što je Jim uz nju.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 182 POGLAVLJE 35 im je gledao izlazak sunca kroz Sissyn prozor kroz drveće koje je pupalo. Sjedio je u istom položaju satima, leđima naslonjen na nekoliko jastuka, ispruženih nogu i sa Sissynom glavom u naručju. Nije osjećao stražnjicu i noge su mu utrnule, ali nije mario. To što je svjetlost neba bila veličanstvene boje breskve i zlata nije ga oraspoložilo. Zapravo, ljepota te zore samo ga je razjarila. Umjesto da troši čuda na nešto tako svakodnevno i uobičajeno, tako anonimno, zašto Stvoritelj nije mogao, bar jednom, blagosloviti ženu koja je ležala pored njega? Bi li Ga to nešto koštalo, uistinu? Neka pusti malo nevremena nad horizontom i sačuva divotu ovog jednog jutra... kako bi Sissy podario čudom. Jedna ispravna odluka za drugom, a loše vijesti i loša sreća koja je zadesila Sissy udarala ga je tolikom jačinom kao da su njegove vlastite tragedije... i svakim udarcem u prsa nije mogao razmišljati ni o čemu drugom nego o tome... Kako će pronaći Devinu i ubiti je golim rukama. Samo istisnuti život iz nje. Dovesti je do neizmjerne patnje i nakon toga zapaliti truplo. .. »Hoćeš li ti to napraviti?« Prekinuo je fantazije o ubojstvu. I vratio svijest u noćnu moru stvarnog života. »Da«, rekao je oštro. »Hoću.« Podigla je glavu i pogledala ga. »I nema drugog načina, zar ne?« »Nijedan za koji znamo. Ne.« »U redu. Onda ćemo ići s tim.« Zatvorio je oči na trenutak i osjećao se kao da ga je udario automobil i nakon toga ga vukao po hrapavom pločniku. »U redu.« Kada je napokon podigao kapke, ona je još uvijek zurila u njega. »Ne bih imala povjerenja u nikoga osim tebe.« »I ja te neću razočarati.« »Vodi ljubav sa mnom.« To nije bilo pitanje. Već izjava u očaju... i on je osjetio isto što i ona. Pomaknuo se prema dolje na madracu, uzeo njeno lice i ljubio je dok se okretao da se nadvije nad nju. Njihova odjeća kao da se otopila i sve među njima je nestalo J

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 183 dok se nisu našli kožom na koži. Svakim dodirom i svakim uzdahom, svakim pokretom i nježnim stenjanjem, bio je potpuno s njom... i negdje drugdje. Sve o čemu je mogao razmišljati bilo je kako su se njih dvoje našli u čeljustima sudbine i nije postojao način da znaju što će se dogoditi i sa jednim od njih dvoje kada sve ovo jednom završi. Ako je ponovno iznevjeri? Gubitak razuma neće biti ni blizu objašnjenju što se dogodilo. Smjestio se u njeno središte i nježno ušao unutra i, oh Bože, osjećaj je bio tako dobar da je uspio ušutkati njegove ubrzane misli. Opustio se u ritmičkim kretnjama, povlačenjima i penetraciji. Radio je to pažljivo, dajući joj sve vrijeme svijeta da nađe svoje zadovoljstvo i prepusti se. Da on naposljetku doživi orgazam, nije bio cilj, iako bi ih to trebalo zbližiti. Ali njegov je bio na drugom mjestu. Ona je bila centar pozornosti. Kada se napokon opustio, kada je njegovo lice palo na jastuk, njegovo tijelo je bilo toliko teško da nije uspijevao sakupiti snage da se podigne i odmakne se od nje... zapravo, htio je tako ostati zauvijek. Ali nisu još dotle došli. Kada se prisilio da se makne u stranu, nije se iznenadio kada ju je vidio da plače. Ali, nakon toga ga je iznenadila. Posegnula je rukom, dotakla njegovo lice i šapnula. »Želim da mi nešto obećaš.« »Reci.« »Nemoj sebe kriviti. Ako ne uspije, ne želim da ni na jedan trenutak pomisliš da si ti napravio nešto krivo. Ponekad... ponekad ljudi izvuku kraći kraj i to je samo stvar sreće. Ne postoji ništa što ti ili ja možemo napraviti po tom pitanju.« Nisam baš siguran u to, pomislio je. Ono što će sigurno napraviti bilo je naplatiti Devini za ovo. Na načine koje demon ne može ni zamisliti. »Obećaj mi«, rekla je Sissy. Kimnuo je jednom i slagao. »Obećavam.« Gledala ga je dok se sunce sve više dizalo i ptice počele pjevati. Život na ovoj strani svijeta ustao je na noge i protegnuo ruke, budeći se iz sna. »Volim te«, rekla je. Njegovo srce je stalo. I zatim počelo jako udarati. Ali... »Ne moraš to reći samo zato što sam ja...« »Ne, moram. Zato što želim da to znaš u slučaju... znaš, da ne budem više imala priliku. Volim te i hvala ti... hvala ti na svemu što si napravio za mene. Već sam jednom rekla i reći ću to ponovo. Ti si moj anđeo.« Spustio je glavu i poljubio je... jer je to htio, ali i zato što nije želio da vidi njegov izraz lica. Ona je dovoljno pametna da shvati o čemu se radi. »I ja tebe volim«, promrmljao je usnama dodirujući njezine.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 184 U isto vrijeme je bjesnio iznutra. »Zar ne možemo jednostavno pojesti ovaj kolač? Mislim, stvarno, Eddie.« Kada je Ad ugurao još jedan ogromni komad čokolade s lažnim preljevom od vanilije u usta... i uživao u tom proizvodu Duncan Hinesa... molio se da njegov prijatelj preskoči temu. Nije imao sreće. »Želim znati.« Ad je popio veliki gutljaj iz svoje šalice kave. Eddie je napravio lončić kave uz desert koji su jeli za doručak i oboje je bilo tako jebeno dobro... Dok je sjedio preko puta svog prijatelja, bilo je kao da nikada nisu bili odvojeni. Skoro. »Ad? Moram znati možeš li se boriti u stanju u kojem se nalaziš.« »Mislim da nisam puno oštećen.« Ad je spustio šalicu i nastavio jesti kolač. Je li mu ovo drugi komad? Ili treći? »Malo šepam, to je sve.« »I oko također.« »Kako god.« »Mogu li biti iskren?« »Molim te, nemoj.« Eddiejeva stolica je zaškripala kada se nagnuo natrag. »Stvarno sam zadivljen tobom.« Adove obrve su se iznenada podigle i spustio je vilicu. »Ja, ah...« »Kada smo kod nesebičnosti.« Eddie je kimnuo glavom. »Dužno poštovanje. Veliko poštovanje, čovječe. Moram ti reći da nisam mislio da ćeš tako nešto napraviti.« »Tvoja smrt je za mene promijenila pravila.« »Da, oprosti zbog toga.« Ad se namrštio. »Što to govoriš?« »Trebao sam čuti tu rospiju. Trebao sam obraćati više pozornosti.« »Ne, krivica je moja. Ne mogu ti reći koliko sam puta prevrtio cijelu stvar u glavi. Iznevjerio sam te.« Podigao je dlan da ga zaustavi od suprotstavljanja. »Ne. Ja sam ti trebao čuvati leđa i nisam uspio. Zapravo, tako je uvijek bilo između nas dvojice. Uvijek sam te uvlačio u glupa sranja i opasne situacije...« »Ali bilo je zabavno. Bilo je tako jebeno zabavno.« Ad je ustuknuo. »U redu... nisam mislio da ćeš to reći. Ikada.« Eddie je progutao posljednji zalogaj i osmjehnuo se. »Svakom pravom putu je potrebno malo nereda u životu. Ti si moj. Proživjeli smo neke jebeno lude avanture, i da, neke od njih su se vjerojatno mogle zaobići i bile su bez sumnje opasne, ali bez tebe? Dosadno. Moj besmrtni život bi bio tako usrano dosadan.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 185 Ad je spustio pogled i malčice se osmjehnuo. »Dakle, ova krivnja koju vučem za sobom?« »Riješi je se. Ja sam donosim svoje odluke. Mogao sam te napustiti prije tko zna koliko stoljeća. Ali istina je da bih se radije sudario s nekoliko zidova zajedno s tobom nego otišao u običnu šetnju s bilo kim drugim.« »Ti uvijek znaš reći lijepe stvari.« »Uz to, budimo iskreni. Uz moje krasne sposobnosti da privučem žensku osobu, vjerojatno nikada ne bih spavao ni sa jednom da nije bilo tebe.« Ad se ukočio. »Da, što se toga tiče. Ja sam... ah, ja više nisam za upotrebu.« Kada je Eddie uzdahnuo, Ad je slegnuo ramenima. »Ali ih još uvijek mogu uhvatiti za tebe. Zapravo, samo reci riječ i ja idem u pohod. Kvragu, pa mogu posredstvom živjeti kroz tebe.« »Isuse...« »Ma daj, ionako nikada nisam bio u potrazi za pravom ljubavlju. Osim toga, postoji samo nekolicina načina da se dotično napravi, a ja sam to napravio oko petsto tisuća puta do sada. Prije ili kasnije se trebalo očekivati da će ostarjeti i sada se više nikada ne moram brinuti da će mi se dignuti u hlačama kada ugledam nekog zgodnog komada. Ima nekih prednosti.« Nastupila je duga tišina. Ad se premjestio u stolici i začulo se škripanje. »U reeeeeedu, upravo sada bi bilo dobro kada bi me prestao tako gledati. Još uvijek su mi sve ruke i noge na broju, znaš. U potpunosti sam funkcionalan, ili bar dovoljno funkcionalan kada se sve zbroji.« »Naravno.« Eddie je pročistio grlo. »Definitivno.« Ah, kvragu, moglo je proći i bez ove neugode, ali ionako će saznati prije ili kasnije. Tako da je moglo biti i sada... Jim i Sissy su se pojavili na ulazu. Izgledali su kao da su se upravo vratili sa sprovoda. Bilo je očito da je odluka donesena. »Spremni smo za ovo«, rekao je Jim, stavio ruku preko njena ramena i privukao je sebi... kao da je možda zaželio da je njegovo tijelo ono koje će metafizički rasporiti. »Mislim da trebamo otići u nabavku nekih potrepština.« Eddie je kimnuo. »Da, trebamo.« I to je bilo to, Ad je pomislio kada je ustao na noge. Ponovno su skupa... a sada je vrijeme za rock ’n’ roll, kako se kaže. Samo bi radije volio da ne moraju izvesti egzorcizam. Na Sissy.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 186 POGLAVLJE 36 aravno da je to onaj isti prokleti Hannaford, Sissy je pomislila kada su ulazili na parking, koji je bio prepun prosječnih auta i kamiona. I da, sve je bilo isto kako se sjećala, redovi parkiranih automobila pod krivim kutom usmjerenih prema trgovini, kolone kolica za kupnju su se presijecale s njima, a stalno ulaženje i izlaženje kroz automatska vrata tvorilo je užurbanu masu. Eddie je parkirao auto i ugasio motor. U isto vrijeme troja vrata su se otvorila i anđeli su izašli van. Ona je samo stavila ruku na rukohvat i ostala u sjedalu. Jim je pogledao preko ramena kao da je očekivao da će biti odmah pored njih. Onda je izgledao kao da blijedi. Ad i Eddie su ga pogledali i njihove usne su se kretale kao da ga pitaju nešto. Kada je odmahnuo glavom, prozborio je nekoliko riječi... i odjednom su druga dva anđela izgledala kao da ih je netko koljenom udario u međunožje. Ah, očito nitko od njih nije pomislio o tome gdje su došli. To je bilo upravo ono mjesto gdje ju je demon oteo. Ali, kako god, morala se prestati sažalijevati i preboljeti to. Odlazak u trgovinu neće promijeniti ništa. Zlo se već dogodilo. Prisilila se da otvori vrata i namjestila majicu na mjesto. »Imamo popis. Pođimo.« Progurala se kroz njihova snažna tijela i odlučno krenula prema ulazu. Putem je prošla pored majke sa dvoje djece s tristo dolara vrijednosti namirnica uguranih u kolica... pored starijeg muškarca sa samo jednom vrećicom i plastičnim vrčem narančinog soka... dvije sredovječne žene koje su govorile nemogućom brzinom prekidajući jedna drugu. Na trenutak je požalila što, prije nego su joj se sva ova sranja dogodila, nije nikada primjećivala ljude oko sebe. Koliko je lijepo vidjeti mladu obitelj u kupovini Popsiclesa i Hamburger Helpera. Ili koliko veličanstven može biti osamljen osamdesetogodišnjak koji se usudio sam otići do trgovine. I koliko je posebno vidjeti ustrajalo prijateljstvo u svom prirodnom okruženju. Čovječanstvo je prekrasno. U svojim različitim oblicima i veličinama, od faze preživljavanja do trijumfalnih pobjeda, u svom siromaštvu i bogatstvu. N

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 187 A pogotovo u svojoj svakodnevici, u trenucima aktivnosti. Smiješno, tema svakodnevnog života, prije nego što je od njega odvojena, bila je kao disanje ili otkucaji srca ljudskog tijela... nešto što se događalo automatski i kao takvo ga nije smatrala čudom, što ono zapravo jest. Tek poslije smrti prepoznala je krhku snagu smrtnosti. .. Tek sada ga je gledala s primjerenim poštovanjem. Kada je prošla kroz automatska vrata i stigla u dio trgovine sličan predvorju, posustala je. Isti onaj Muzak je svirao, stari Michael Bolton je tiho svirao kroz malene zvučnike na stropu kao da želi uvrijediti što manji mogući broj ljudi. Kolone kolica za kupovinu su također bile iste kao i proizvodi na stolovima u središtu prostorije... keks, vrećice čipsa, alat za vrtlarstvo. Zatvorila je oči. Alat za vrtlarstvo je bio nov, ali štand čipsa Lay’s i tri različite vrste slatkih kolačića u svojim plastičnim kutijama nalazili su se na istom mjestu gdje su bili i onda. Zadivljujuće, pomislila je dok je hodala dalje i došla do odjela za cvjećare. Dok je stajala okružena buketima ruža umotanih u celofan, njihovim malenim glinenim posudama i samostojećim pastelnim zumbulima, osjećala se nevidljivom, kao što je i bila. Ljudi su prolazili pored nje bez pogleda i ta je odvojenost koju je osjećala učinilo još više razarajućom. Ali onda je shvatila... možda je to oduvijek bilo tako. Dok ih je gledala, prisjećala se prolaska pored nebrojene količine stranaca... svi su bili anonimni i nije znala njihova imena, lica, obitelji. Bili su joj nekako nevažni, izuzev toga da nikome od njih nikada nije poželjela bolest ili htjela biti odgovorna za njihove boli. Ali to je samo najosnovnije. Ona nije znala koje su ih tragedije morile kod kuće ili koje će ih tek moriti. Nije znala je li netko provalio u njihovu kuću dan ranije, jesu li se borili s nekom bolešću, jesu li izgubili dijete, jesu li prevareni. Sreća je nošena poput odijela na ljudima. Mogla se vidjeti na svakom milimetru, od njihovih pokreta do njihovih pogleda. Ali tuga i gubitak su bili skriveni, čuvani u tišini ispod njihovih držanja i prikriveni svakodnevnim aktivnostima. Nije znala s čim se itko od tih ljudi suočava u svom životu. Znala je onoliko koliko su oni znali da ona stoji među njima, ni živa ni mrtva. Izgleda da nevidljivost ima dvije strane. I to je žalosno. To joj je dalo novu ideju kakav bi Raj trebao biti. Prije, dok je to mjesto bilo samo hipotetsko, dok je bila mnogo, mnogo mlađa na toliko različitih načina, to vječno mjesto odmora gore među zvijezdama nije bilo ništa doli mjesto ispunjeno žele bombonima i slatkišima, beskrajnim nedjeljnim spavanjima i svakodnevnim filmovima koje je režirao John Hughes. Sada... sada je mislila da je sama ljubav. Vječna ljubav koja te umota i čuva te, osigurava da zauvijek ostaneš sa svojom obitelji i prijateljima.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 188 Bez odvajanja, čak i među strancima. Bez tuge. Nitko ne bi odlazio niti bio ostavljen. »Sissy?« Poskočila je kada se Jimova ruka našla na njenom ramenu. »Oprosti. Malo sam rastrojena.« Podigla je popis. »Ja ću otići po sol, ako se ti želiš pobrinuti za limune?« »Drago mi je što si me pozvala da dogovorimo dodatan sastanak.« Pogledavajući unaokolo po uredu terapeutkinje, Devina je poravnala svoju kratku suknju na bedrima i usiljeno se osmjehnula misleći kako je možda trebala pričekati svoj uobičajeni termin. »Popravila sam štetu koju sam napravila na svojim stvarima, izlanula je. Mislim, u redu, većinu posla su napravile njene sluge. Ali ona im je naredila da to naprave. »I ja sam...« Namrštila se kada više nije znala što reći. Misli. Nagoni. »Devina?« Imala je osjećaj da bi trebala nastaviti seansu, pa se pokušala dosjetiti nečega, bilo čega što može reći. Naposljetku je promrmljala »Znaš, baš je smiješno kako sam te pronašla.« »Rekla si mi da me neki tvoj prijatelj preporučio.« »Lagala sam.« Pogledala je prema njoj da vidi je li ju uzrujala, ali ne. Terapeutkinja je samo sjedila poput Bude na svojoj sofi bež boje u uredu bež boje i toj boji prikladnom izrazu lica. »Bilo je to mnogo više... bilo je pomalo čudno, zapravo.« »Pričaj dalje.« »Pa, znala sam da ću... Gledaj, imala sam isti posao oduvijek i stvarno sam bila sretna na tom namještenju. Imala sam mnogo autoriteta i bilo mi je dozvoljeno raditi što god poželim. Mislim, nije bilo savršeno... ali, nisam znala što imam dok mi šef nije odlučio sve promijeniti. Odjednom, više ništa nije bilo kao nekada, znaš? I onda, iz vedra neba, počela sam raditi s nekim novim tipom i natjecali smo se za spomenuto promaknuće... i jednog dana... jednog dana, pretpostavljam da sam samo pukla od stresa. Spremala sam se za posao, sjedila sam ispred svog ogledala...« Podigla je ruke na lice i protrljala obraze. »Nanosila sam šminku... znaš, kao što radim svaki dan. I ja...« »Nastavi, Devina.« Dodirivala je čeljust, bradu. »Ja sam... problem je bio u podlozi koju sam koristila. Nisam mogla pogoditi kako treba. Niti sam je uspjela nanijeti na kožu... kako treba...« Brzo je trepnula, a sjećanja panike su joj se silinom vraćala. »Trebala sam je nanijeti kako treba. Morala sam je nanijeti kako treba tako da bih izgledala kako treba, da nitko ne vidi...« »Ne vidi što, Devina?«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 189 »Što sam ja zapravo. Tko sam ja zapravo.« Zurila je u svoje ruke i ponovno poravnala suknju. I ponovno. I ponovno. »Nisam uspijevala. Podloga... jednostavno...« Pročistila je grlo, trgnuvši se iz tog trenutka iz prošlosti. »Nekoliko puta sam je nanijela. I onda stavila još i još. I još. Potrošila sam cijelu bočicu i otvorila novu. Iako sam znala da radim samo još gore, nisam mogla... osjećala sam se kao da sam zarobljena. Zapela sam u nekakvom začaranom krugu.« Terapeutkinja je s ozbiljnošću kimnula glavom. »Točno znam na što misliš. Ponavljanje te toliko obuzelo da te figurativno zarobilo.« »Upravo tako.« Izdahnula je. »Točno to se dogodilo. Napokon sam se zaustavila kada sam se iscrpila. Bila sam prekrivena podlogom. .. bilo je svugdje po mojoj bluzi, mojim rukama, mojoj taštini.« »Izvoli«, rekla je terapeutkinja dok se naginjala naprijed s kutijom Kleenexa. »Oh. Neću ja...« Ali njene oči su suzile. »Oh. Hvala.« Dok se brisala, terapeutkinja se naslonila natrag. »To stvarno može biti zastrašujuće.« »I bilo je. Nisam imala kontrolu... i znaš da sam uvijek bila opsesivno kompulzivna. Mislim, volim kada je sve savršeno i kada su mi sve stvari na mjestu. Volim svoje stvari i točka. Osjećam se... sigurnije... kada imam točan broj ruževa za usne sa sobom.« »Sjećam se. Bilo je teško baciti jedan od njih na jednom od naših prošlih sastanaka.« »Da.« Devina je provukla prste kroz kosu provjeravajući je li još uvijek na mjestu, je li pričanje o ovome otkrilo njenu stvarnu ružnoću. »Ali tog jutra sam prvi put osjetila da me se može onesposobiti... i to me prestravilo. Bilo je tako sjebano. Kao da se tvoj najbolji prijatelj okrenuo protiv tebe, znaš? Kao da te ono što te inače čini sretnom odjednom... posjeduje.« »To je jako česta pojava, Devina. Jako, jako česta.« »Onda sam se istuširala. Morala sam, bila sam u potpunom neredu. I tada sam odsjedala u drugom stanu. Nisam baš osoba koja gleda televiziju, ali imala sam jednu od onih sa širokom ekranom. Izašla sam iz kupaonice i bila je upaljena. Valjda sam je u nekom trenutku uključila. Stajala sam iznad ostataka praznih bočica podloge, osjećala sam se kao da ludim i onda si se pojavila. Na televiziji, Veronica Sibling-Crout. Smiješno, nisam vidjela reklamu nikada ranije. Ali se pojavila baš u trenutku kada mi je trebalo.« »Ponekad se stvari događaju s razlogom.« Devina je zurila u ženu. »Stvarno si mi pomogla. Mislim, još uvijek mi je teško, ali ti si mi pomogla da shvatim da nisam jedina osoba s ovim... problemom.« »Znaš, velik dio moga posla je samo osigurati da ljudi znaju da nisu sami. To, i da ih naučim korisne načine kako da se nose s nekim ponašanjima koja ne žele u svom životu i koja mogu promijeniti.« »Stvarno si me... spasila. Spasila od mene.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 190 Terapeutkinja se namrštila. »Devina, zašto imam osjećaj da se pozdravljaš sa mnom?« Zato što možda i jest. »Neke stvari će se promijeniti. Bar će se promijeniti za mene. Ti možda nećeš primijetiti razliku.« Iako, ako Devina pobijedi, žena će zasigurno osjetiti razliku. I bez sumnje, da je terapeutkinja svjesna što je na kocki u ratu, molila bi da Jim pobijedi u zadnjoj rundi. »Na koji način će se stvari promijeniti za tebe?« »Promaknuće. Vrijeme je da se odluči tko će ga dobiti. Ili ja ili onaj drugi tip ćemo dobiti mjesto potpredsjednika.« Paralela koju je povukla možda se nije uklapala u potpunosti, ali to je bilo najbliže što je mogla reći bez da ju baci u šok. »I ako ga ne dobijem, neću moći više dolaziti ovamo.« »Zašto? Hoćeš li biti premještena?« Skoro sigurno, i to ne na dobar način. »Da.« Terapeutkinja se namrštila. »Izgledaš kao da si se... pomirila s nekakvom sudbinom.« »Čini mi se da jesam. Ovo se ne može nastavljati unedogled.« »Devina, dopusti mi da te nešto pitam. Vjeruješ li ti u Boga?« Kvragu, pa upoznala ga je. »Da. Vjerujem.« »Vjeruješ li da On voli svu svoju djecu?« »Zar sada postajemo malo religiozni?« Nije joj baš smetalo, ali to nije bilo uobičajeno onom... »Vjeruješ li?« Pomislila je o svom dugom odnosu sa Stvoriteljem... i svim stvarima koje Mu je priredila. »Da, znam da voli. Čak i one užasne dijelove svoga svijeta... Čak i njih voli.« »Onda se nemoj bojati sudbine koja te očekuje.« Nasmijala se gorko. »Da, kako ne.« »Ako vjeruješ u tradicionalnu sliku Boga, onda je on svemoguć i nijedan dio Njegova stvaranja nije nepromišljen i preokret u nijednoj sudbini nije izvan Njegova stvaralaštva.« »Kada smo kod toga. Vjerojatno se okomio na mene. Ili je bar trebao. Napravila sam mnogo jako...« Zlih. »... loših stvari.« »Ali On je stvorio i tebe.« Devina se premjestila u svojoj mekoj stolici. Imala je osjećaj da su stvari prebrzo postale prestvarne. Kao da je... »Možemo li se vratiti priči o ruževima?« »Ako ćeš se tako osjećati bolje, naravno.« Devina je dobro pogledala ženu. Izgledala je isto kao i uvijek, isti glas, isto tijelo Majke Prirode i starinske odjeće šezdesetih.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 191 Izgledalo je nemoguće da je netko poput nje mogao unijeti toliku promjenu. Devina je prekrižila noge s jedne, pa s druge strane. »Ne znam. Pretpostavljam da ti samo želim zahvaliti na svemu što si napravila za mene. Stvarno mi je... bilo od pomoći.« »To me uistinu dirnulo.« Nastupila je još jedna duga, duga tišina. »Ne znam što bih još rekla.« »To je u redu. Možemo samo sjediti ovdje i možda se još nečeg sjetiš.« Tako su i napravile. Sve dok Devina nije diskretno premjestila sat na stolu koji je stajao sa strane. »Izgleda da je naše vrijeme isteklo.« »Izgleda da jest.« Ustala je, zgrabila svoju torbicu Prada i prebacila je preko ramena. Nije se potrudila izvaditi blok za čekove. Ako pobijedi u ratu, posjedovat će dušu te žene, pa ako joj bude trebala pomoć, bit će joj više nego besplatno. A ako izgubi? Što bi terapeutkinja mogla napraviti? Tužiti je? Ha. Terapeutkinja se gurnula rukama prema naprijed do ruba trosjeda i onda podigla tijelo s jastuka. Brzo i efikasno je namjestila svoju labavu odjeću na mjesto, kao da joj je neugodno zbog njene veličine, a njena odjeća to prekriva. Devina je znala kakav je to osjećaj. »Onda, zbogom.« Devina je podigla ruku. »Da. Zbogom.« Nije pričekala odgovor i krenula je prema vratima, ali nešto joj nije dalo da ode. Okrenula se natrag i nije se mogla otarasiti apsurdnog nagona da bi trebala... Kao da je terapeutkinja točno znala što želi, ispružila je ruke prema njoj. Devina je otišla do nje i nagnula se... te dopustila da je omota u zagrljaj koji ju je progutao, prošao kroz njenu lažnu vanjštinu i došao do njene ružne unutrašnjosti... i prihvatio je takvom kakva jest. Zatvorila je oči i ostala u zagrljaju prihvativši utočište koje joj je pruženo. Predosjećala je da bi joj to mogla biti jedina utjeha za dugo, dugo vrijeme.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 192 POGLAVLJE 37 a, nije li ovo prekrasan dan za putovanje kroz sjećanja, Sissy je pomislila dok je gledala kroz stražnje staklo Explorera. Tužno što nije u onom stilu priče o Božićima iz prošlosti. Dok se Jim približavao jednom od mnogih skladišta u starom dijelu pristaništa u Cladwellu, morala se pripremiti za još jedno mjesto koje nije htjela vidjeti ponovo. »Jesi li siguran da moramo to napraviti baš ovdje?« upitala je i pogledala u visoku, široku peterokatnu zgradu. Kada je počela padati lagana kišica, činilo se kao da ih je oblak prekrio samo zato što ni sunce nije htjelo sudjelovati u onome što će se dogoditi. Eddie se nagnuo u svom sjedalu. »Što smo bliže mjestu na kojem si zaražena, veća je mogućnost za uspjeh.« Oči su joj pobjegle prema retrovizoru. Jim je gledao u nju s vozačeva sjedala, njegove plave oči su bile odsutne... ali zanimljivo. Sada ga je mogla čitati. Bio je strašno ljutit i pokušavao je to ne pokazati... zbog toga ga je voljela još više. Kimnuo je. Jednom. »U redu«, rekla je i širom otvorila vrata. Rukom je dotakla trbuh. Već ju je tada koža počela peći... i nije morala podignuti majicu da bi znala što se događa. Znala je. One posjekotine na njenoj koži, simboli koje je demon urezao u njeno meso kao dio rituala koji je izvršen nad njom vratili su se, aktivirala ih je blizina mjesta na kojem je ubijena. Užasni ožiljci su ovo već jednom napravili, kada ju je Jim doveo ovamo, u nadi da će joj to pomoći da shvati što joj se dogodilo. Valjda je to bio dokaz da još uvijek ima nešto u sebi, hm. Putovanje u demonov prijašnji stan bilo je mutno. Ili je možda namjerno blokirala prizore kultivirano rustikalnog, propalog, tužnog stila dekoriranja kao i činjenicu da su anđeli čarobno prolazili kroz svaka vrata koja su bila zaključana. To je bila dobra stvar, jer je na vratima koja su tražili bilo sedam lokota. Kada su ih otvorili jedan po jedan, ušla je u ogroman, otvoren prostor.. . i onda shvatila da su svi oni postali nevidljivi. P

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 193 Stope nisu odzvanjale, vrećice iz Hannaforda nisu šuškale, nije se ćuo ni Adrianov težak dah nakon penjanja uza stepenice. Zaustavila se kao da joj je netko izbio zrak iz pluća kada je u udaljenom kutu sobe ugledala otvorena vrata kupaonice obložene u sivi mramor. Netko joj je nešto gurnuo u ruku. Plava kutija soli Morton. »Hajde«, rekao je Jim. »Pomozi mi.« Upravo joj je takvo nešto trebalo da joj odvrati pažnju i slijedila je njegove upute od riječi do riječi. Otišla je do najbližeg zida i počela posipati tanku liniju koja je trebala ići svugdje oko prostorije. »Ja ću odraditi zahod«, rekao joj je nakon što ju je gledao neko vrijeme. Suštanje granula dok su padale zvučalo je poput glasanja zmije i bez obzira koliko se trudila, nije uspijevala bijela zrnca oblikovati u savršenu, ravnu crtu. Uz to, stan je bio toliko velik da su joj trebale dvije pune kutije da napravi što treba. Baš kada je završavala, miris nečeg čistog i svježeg je zaokupio njenu pažnju. Eddie i Jim su zapalili nešto što je izgledalo poput cigareta i ispuhivali nekakav blijedi dim dok su hodali oko crte. U kupaonici je mogla čuti ulijevanje tekućine u umivaonik i prskanje unaokolo. Otišla je do te strašne sobe i nagnula se unutra. Morala je protrljati trbuh jer je ožiljak počeo peći još jače. Adrian je ulijevao hidrolat lijeske i hidrogen u umivaonik, prazne boce alkoholnog octa i limunova soka su bile u smeću pored njega. Nešto je zasvijetlilo na zatvorenom sjedalu nužnika i ona se namrštila. »Jesu li to...« »Pištolji?« Pogledao je preko ramena. »Da. Jesu.« Sissy se sporo približila, kao da bi mogli početi upravljati sami sobom... nešto što se činilo sasvim razumnim s obzirom da su obje cijevi bile uperene prema njoj. Bože, nikada nije vidjela tako nešto, cijela drška i tijelo su bili napravljeni od stakla. Baš kao i bodeži, pomislila je. I svi su imali čepove na sebi. »Vodeni pištolji?« »Posebna voda.« Uronio je ruke u otopinu u umivaoniku te je počeo miješati u krug. Izgovarao je nešto, toliko brzo i tiho da nije mogla ništa razumjeti. »Što to govoriš?« Odjednom, još jedan miris je došao do njenih nosnica... bio je to miris svježeg polja, tako jasan, čist i stvaran kao da je opipljiv. Tada se zaustavio, uzeo oba pištolja i uronio ih, a mjehurići su se dizali na površinu dok se spremnici nisu napunili. »U redu, sada se moramo namjestiti ovdje unutra.« Eddie joj je prišao. »Ispričavam se.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 194 Kada se maknula sa strane, anđeo je uzeo kompas i dignuo ga u zrak. Hodajući po zahodskim pločicama, zaustavio se i izvadio zavjetne svijeće iz džepa. »Ne«, rekao je Jim. »U kadi. Moramo to napraviti ondje gdje je... znaš.« »Bit će lakše ovdje.« »Kada je okrenuta prema sjeveru.« »Moram moći hodati oko nje.« »Ja ću ovo napraviti.« Eddie je stisnuo zube kao da se zaustavlja da ne kaže ono prvo što mu je palo na pamet. »Jim. Ti si previše blizak svemu ovome.« »Ja ću to napraviti i ona će ući u jebenu kadu.« Kada je to rekao, otvorio je još jednu sol i napravio krug oko prostorije te se nagnuo nad kadom kako bi bio siguran da se linija proteže i tim dijelom mramornog zida. Jedino što nije posuo bilo je prozorsko okno. Do trenutka kada je bio gotov, Eddie je već postavio svijeće u smjeru četiri strane svijeta oko ruba kade. Upalio ih je upaljačem Bic koji je ranije vidjela kod Jima i uzeo jedan od kristalnih pištolja te drugi dao Adrianu. Jim je još nekoliko puta ispuhnuo dim iz cigarete, zrak je postao zasićen mirisima oceanskog povjetarca, proljetnog sunca, svježe kiše. Onda ju je bacio na mramorni pod i zgnječio ju teškom čizmom. »Pomoći ću ti da uđeš unutra.« Pružio joj je ruku i okrenuo se prema Eddieju. »Neće se skinuti gola.« Gola? Eddie je kimnuo glavom. »To je u redu.« O, Bože, došlo je vrijeme, pomislila je. Sakupljajući snagu, prihvatila je Jimovu pomoć... i trebala joj je. Kada je stavila jednu pa drugu nogu preko visokog ruba kade, cijelo tijelo joj se počelo tresti. Želudac ju je toliko strašno pekao da se morala sklupčati. »Boli«, zastenjala je. »Što boli?« Eddie se nagnuo. »Što se događa?« Jim je odmahnuo glavom. »Ne moraš mu reći što...« »Simboli«, rekao je drugi anđeo. »U pravu sam, zar ne?« Kimnula je, a Jim je izgledao bijesno... ali ne na svog prijatelja. »U redu je«, rekao je Eddie i stavio ruku na njeno rame. »Mi ćemo se pobrinuti za to. Ti sada lezi.« Sissy je pogledala Jima i kada je kimnuo glavom, ona se ispružila na tvrdom, hladnom porculanu. Kada je stavila obje ruke na trbuh, pomislila je kako je kada neka vrsta njenog sarkofaga... i odlučila da će se, ako uspije izaći iz ovoga u jednom komadu, tuširati ostatak svog besmrtničkog života.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 195 »Sjećaš li se riječi?« Eddie je upitao. Jim je odgovorio tako što je počeo govoriti nekim stranim jezikom, sporo i pažljivo. »Dobar naglasak«, promrmljao je Ad dok je stajao pored prozora. »Zatvori oči, Sissy«, rekao je Eddie. »Nemoj gledati. Bez obzira što se dogodilo, ne otvaraj oči.« Bez nekog dobrog razloga... osim toga što je gubila razum... imala je viziju iz Otimača izgubljenog kovčega, kratki prizor Harrisona Forda i glumice koja je glumila kći profesora Ravenwooda zavezane za kolac prije nego što je francuski arheolog otvorio zlatnu kutiju. Nemoj gledati, Marion... Bože kako je željela da je ovo film. Sa sretnim završetkom. Jim je bio posljednje što je vidjela prije nego što je spustila kapke. Stajao je nad njom, gledao je s visine, a njegovo mršavo lice ozbiljno poput svećenika koji gleda u nečiji sarkofag. Što je izgledalo poprilično primjereno situaciji. »Volim te«, rekla mu je bez zvuka. Nije izgubio svoj ritam, ali se nagnuo i pogladio je po obrazu. Tako joj je uzvratio. Možda to nikada više ne bude mogla. »Nije tvoja krivica«, šapnula je. Umjesto da pričeka ne bi li vidjela hoće li joj se protiviti na neki način, zatvorila je oči. Pokušavala je disati. Osjetila je kako joj srce jako lupa, dobila je glavobolju od pritiska... ili je možda uzrok bila kada. Vibracije su počele lagano pa je pomislila kako je nju uhvatila treskavica. No, onda su se počele širiti i odjekivati. Očito nije ona. Nedugo nakon toga lagan povjetarac je počeo puhati preko nje unatoč tome što se oko nje nalazila kada. Rukama su joj prošli trnci ispod majice, nos ju je svrbio i dlake su joj se narogušile. Je li netko otvorio taj prozor... Ne, ona se okretala. Vrtjela. Sporo. Nije ostalo tako. Brzina se promijenila, brže i brže, sve dok se nije imala osjećaj da leti, a centar osi je bio njen pupak, centrifugalna snaga povlačila je njene noge i ramena u suprotnom smjeru kao da će je izdužiti, istezala joj je zglobove dok se ona borila protiv sile. Mučnina joj je prevrtala želudac, a pritisak u glavi je postajao sve jači. Osjećala se kao da će joj lubanja eksplodirati. Baš u trenutku kada je pomislila da će se raspasti, baš kada je pomislila da će izgubiti svijest... u jednom trenu, sve je prestalo. Odjednom se više nije vrtjela, sada je lebdjela, lagana poput perca na vjetru, sva bol je nestala. Onda joj se vratio vid... čak i sa zatvorenim kapcima mogla je

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 196 vidjeti žarko bijelo svjedo ispod sebe, a njeno tijelo je presijecalo put kroz osvjetljenje. Jimovo lice se pojavilo nad njenim, čudna percepcija kojom se činilo da se nalazi odmah pored nje, a u isto vrijeme izrazito daleko. Njegove usne su se pomicale, nepoznat jezik ulazio je u njen um ne kroz uši nego kroz nekakvu psihičku povezanost. Ne pomiči se, Sissy, rekao je a da nije prestao izgovarati stihove. Ne smiješ se pomaknuti ni milimetar. U redu, uzvratila mu je mislima. Tada je podigao kristalni bodež iznad njenih prsiju. O... sranje. Ovo će boljeti. Pripremila se i podigla prsni koš ponudivši se tome, što god da je slijedilo. Radije bi bila bilo kakva verzija izgubljenog mrtvaca nego živa s nečim Devininim unutar sebe što pušta korijenje poput otrovnog bršljana, gušeći njenu osobu i ostavljajući njeno tijelo ispunjeno zlom. Napravi to, rekla je Jimu. Budi snažan. Mogla se zakleti da su mu suze zasjale u oba oka. Onda je posustao, kao da se bori s dvije loše opcije. Napravi to, Jim. U redu Je... Želim da to napraviš. Bolje da sam mrtva, nego da je imam u sebi. Čvrsto je stisnuo zube, jednom trepnuo i zamahnuo svom snagom. Bol je bila toliko snažna da je vrištala dok nije potpuno izgubila glas. Nakon toga se zamalo onesvijestila kada ju je rasporio bodežom, kao da ribi vadi iznutrice. Kada je otvorio veliku rupu, Jim je posegnuo u nju golim rukama, opipavajući, tražeći. A ona je vrištala. Vrištala... jer je to bilo jedino što je mogla. Vrištala... iako nije mogla disati. Vrištala unatoč tome što nije mogla razmišljati ni... Jim je povukao nešto. Mora da je to bila njena kralježnica, pomislila je, jer se njeno izmučeno tijelo izvijalo posvuda... bilo je kao da ju pokušava odvojiti od nje same. Ne, to nije bila njena kralježnica. Kada je podigla glavu i gledala kroz zatvorene oči... vidjela je da se radi o nekakvoj crnoj, uljanoj masi, kao da je dio Devinina zida nekako završio u njoj... i zlo se odbijalo predati. Što je jače povlačio, to se više opiralo, a ona se počela izdizati iz kade svakim sljedećim povlačenjem. Ona će umrijeti. Kada joj je dah postao sve teži, počela se gubiti, ali se borila da ostane uz Jima. Usredotočila se na njega i prikupila svu snagu koju je imala. Izgubila je bitku. Izgubila je... sebe.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 197 Jim se nagnuo toliko duboko u kadu da su ga Adrian i Eddie čvrsto zgrabili u strahu da će ga izgubiti. Vjerojatno dobra ideja s obzirom da su se njegova ramena tresla i bedra gorjela. Ali zlo se nije pomicalo. Ni centimetar. Ni milimetar. Kvragu, trebalo se... trebalo se moći izvući kao u prvoj rundi. Eddie ga je izvukao iz Vin diPietra... »Pusti, Jim!« viknuo je Ad. »Pusti... izgubit ćemo te...« »Jebi se!« Jim je još jače ukopao pete i... Njegov stisak je počeo popuštati i znao je bez promišljanja da Sissy neće preživjeti još jedan pokušaj. Imali su samo ovu priliku. A on je gubio. Stisak mu je počeo kliziti, o Bože, stisak, njegov stisak... Netko je ispustio krik. On. On se kockao i izgubio... ponovo. Iznevjerio je... ponovo. Gubio je još jednu ženu koju voli... ponovo... Dva para ruku su se spustila i pridružila mu se na crnoj masi, jedan na jednoj i drugi na drugoj strani. Svi su zajedno povlačili. On, Adrian i Eddie. Svi su povlačili zajedno, a snaga im se nije povećala samo kao da su se zbrojile tri snage, nego mnogo više njih. Zlo se počelo pomicati. Osjetio je kako se pokorava. U početku je bilo skoro neprimjetno, ali onda... da, da. »Jače«, viknuo je. »Jebemu, jače!« Osjetio je isijavanje topline drugih dvaju anđela dok su ulagali svu svoju snagu u borbu, znoj se prelijevao njegovim licem, kapao mu je preko očiju. Još samo malo. . . kada bi mogli još samo malo povući... Zvuk koji je tama proizvela kada se napokon otrgnula bio je poput škripe guma preko cementa, koji mu je parao uši, zbog čega se zgrčio. I baš kao što se dogodilo s Vinom, crnilo se oslobodilo i počelo bježati, pišteći po stropu poput šišmiša u špilji. Nije bilo vremena za radovati se pobjedi. . . ili provjeriti je li Sissy živa. Jim je poletio prema natrag kao da mu je neka sila odbacila tijelo... ili ga otpuhala. Kada se našao usred zraka, u njegovom umu se sve počelo kretati jako sporo. Vidio je Adriana kako je bačen prema vratima, a Eddieja prilijepljenog za prozor. Sissy se koprcala gore-dolje po porculanu kao da su je obuzeli napadaji. Morao je doći do nje... morao je... Jim nije sletio na glavu. Sletio je na stražnjicu. Ali kada je kliznuo malo dalje, udario je potiljkom o nešto oštro i tvrdo. Udarac je izazvao osjećaj kao da je granata eksplodirala u njegovoj lubanji, bjelina i vrućina uništile su svaku njegovu misao i osjet. Sve što je ostalo bila je rastuća panika da će ono što su izvukli iz nje ponovno skočiti unutra. Ali ni to nije bilo dovoljno da ga održi pri svijesti. Sve se zacrnjelo.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 198 POGLAVLJE 38 olje, pored Devinina starog stana, demon je stajao na sredini ceste, ondje gdje su ocrtane žute linije. Postavila je jednu štiklu sa svake strane te linije i podigla glavu prema petom katu zgrade skladišta. Hladan povjetarac puhao je preko njene kože, a kišica je polila njene obraze, izravnala joj kosu i smočila svilenu jaknu. Automobili su prolazili i poneki bi zatrubio... ali je svatko zurio u nju. No, po prvi put, ona nije obraćala pozornost. Kako su, dovraga, vratili Eddieja. Kako se to samo jebeno dogodilo. A onda, kada promisli, zašto se uopće pita. Postojala je samo jedna mogućnost kako se to moglo dogoditi. Stvoritelj. Gore u njenom bivšem prebivalištu, oblici su se nadimali na prozoru podijeljenom na kvadrate dok su izvodili ritual pročišćenja, proizvodili polje energije kako bi mogli izvršiti istjerivanje... i spriječili nju da uđe unutra. Znala je njihove male trikove napamet. Prvo bi stvorili prepreku od soli. Onda bi raznim mirisima zadimili prostor. I prije nego što bi počeli, napunili bi pištolje pročišćujućom otopinom i svom magijom koju Jim može prizvati... osim, naravno, ako on nije taj koji izvršava egzorcizam, jer u tom slučaju je ne bi mogao postaviti bez čarolije zaštite. Bilo je nemoguće ne osjećati se isključenom... ne samo zato što su svi radili zajedno nego zato što je njihov trud udružen da bi nju sjebali. Devina se nadala i molila se da to ubije tu kučku. I postojala je dobra šansa da hoće. Infekcija koja se nalazila u Sissy ukorijenila se dublje nego ijedna koju su anđeli ikada pokušali ukloniti... Biiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiip! Kada je neka vrsta Honde prilazila, vozač je toliko dugo držao trubio da se morala okrenuti za njim. Skupila je oči. Pustila je smeće od automobila da se udalji još jednu ulicu, a onda ispružila dlan i bacila bujicu energije na njega. Usredotočena na prozor na visini, začula je oštro kočenje, drobljenje metala, slamanje stakla, šištanje razbijenog hladnjaka. Bla, bla, bla... D

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 199 Čekala je još jedan sudar. Dogodio se deset minuta kasnije. Bez upozorenja, bar ne onog koje bi ljudsko oko ili uho moglo registrirati, staklo zahodskog prozora se raspršilo i nešto što je izgledalo kao gust roj pčela odletjelo je u zrak kružeći dok su sitni komadi stakla udarali o pločnik. Dio nje koji je tako darežljivo posudila Sissy čekao je njenu naredbu. .. i bilo ih je nekoliko koje je mogla zadati. Napasti. Ponovo ući u Sissy. Nastaviti put i sjediniti se s ostalim slugama te stvoriti silu koja bi mogla uništiti milijunske vojske. Podigla je dlan i prizvala ih kući, apsorbirajući crnu energiju. Dok su se sirene u daljini pojačavale i ljudska ekipa za čišćenje približavala, zurila je u kupaonicu svog stana u nadi da će vidjeti lice na prozoru. Nadala se da će ugledati Jima, da će je potražiti pogledom. Ali nije. Kada su se samo vozila hitne pomoći i vatrogasna vozila počela pojavljivati, ona je opsovala ispod daha i dematerijalizirala se. Iako je bila povrijeđena, pokušala je ostati pozitivna. Još je preostala završna igra koja se trebala odigrati i Jim je bio upravo gdje je trebao biti... unatoč tome što je bio sa Sissy gore u toj kupaonici. Za pobjedu su morale biti napravljene žrtve. Osim toga, njegovo vrijeme s tom kučkom je dolazilo kraju. Devina će se pobrinuti za to. Sissy se probudila uz zvuk kapanja. Prvi poriv joj je bio da otvori oči i sjedne. Nije bila sigurna gdje se nalazi, ni zašto je glava boli, ni zašto joj je bilo toliko hladno, i bila je uplašena. Nešto se dogodilo... U reeeeeeedu. Nije se mogla pomaknuti i nije mogla otvoriti kapke. I to kapanje... ... sada je nestalo. Nije ga više čula. Je li opet izgubila svijest? Vrijeme je da prestane misliti o sebi. Ispružila je ruke niz tijelo, osjetila je nešto glatko i hladno te pratila do vrha što god da to jest... Kada. Odjednom, mozak joj je uključio poput kompjutera koji je netko resetirao. Slike rituala počele su navirati u njenoj svijesti, vraćalo joj se sve, od prosipanja soli do šaputanja stihova i svjetla koje se pojavilo ispod nje. A zatim trenutak kada je zlo napustilo njeno tijelo.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 200 Nespretno se uspravila, duboko udahnula i podigla majicu. Nestali su. Rune, simboli ili što god da su bili. Nisu više bili na njoj. Ali, unatoč tome što su joj suze uzrokovane olakšanjem počele navirati na oči, nije bilo vremena za ples pobjede. Pokušala se okrenuti da vidi kako su Jim i anđeli, ali njeno tijelo je bilo prekruto. Od struka do vrata, mišići su joj se toliko jako ukočili da se morala postaviti na koljena i puzati unaokolo. Prvo je ugledala Eddieja ispruženog na sivom, mramornom tlu. Njegovo tijelo je bilo opušteno kao da je malo prilegao, a noge izvaljene pored njegovih čizama. Ad je bio pored vrata u sličnom položaju. Bilo je... »O, Bože, Jim!« Uhvatila se za rub kade, podigla se, prebacila se preko i pala na drugu stranu. Jim se nalazio na drugoj strani prostorije, polovicom tijela je ležao ispod postolja umivaonika, glava mu je bila nagnuta pod krivim kutom, a tijelo se neprirodno trzalo. Koljena su joj krčkala na tvrdom tlu dok je puzala prema njemu. »Jim?« Stavila je ruku na njegova prsa... tijelo mu je bilo još uvijek toplo, ali nije znala znači li to išta. »Jim... probudi se!« Srebrna krv se nakupila oko njegove lubanje. »Jim!« Htjela ga je pljusnuti ili protresti, ali ne daj Bože da mu slomi vrat... »Jim...« Iza sebe je začula jaukanje, a onda šuškanje, kao da su Eddie i Adrian dolazili sebi. »Pomognite mi«, rekla je bez da je pogledala iza sebe. »Jim... probudi se, Jim...« Ovo nije trebala biti tragedija na kraju... ona je ta koja je trebala biti »mrtva«. Ne Jim. FJMe »Smiri se«, Eddie je promrmljao dok ju je pokušavao obuzdati povlačeći je natrag. Dobra ideja... s obzirom da je malo trebalo da počne skakati po Jimovim prsima. Što ne bi bilo od pomoći. »Daj mi da ga pregledam.« Eddie je ispružio ruku i palcem otvorio Jimove kapke, jedan pa drugi. »Sranje.« Adrian se odgurnuo prema njemu. »Što je?« »Vraški dobar potres mozga... ili gore. Ne znam... Nisam ta vrsta iscjelitelja.« Eddie je pogledao Sissy. »Ali, prvo i osnovno. Uzmi sol i pospi je po prozorskom oknu. Ad, upali svjetla, molim te.« Onda je anđeo pogledao unaokolo. »Jebeno sranje, jedan od pištolja se razbio.« Što je objašnjavalo kapanje. Ondje gdje je Eddie bio bačen, kristalne krhotine su sijale pod svjetlošću koja se odbijala od smrznutog prozora, a lokva otopine koju je Ad pripremio nalazila se pored slomljene cijevi. Sissy se ukočeno uspravila i uzela preostalu kutiju soli. Bila je zabrinuta za Jima više nego za išta drugo, ali nije htjela da Devina dođe dok pokušavaju otkriti što točno nije u redu i kako to popraviti. Dok su joj se ruke tresle, odlomila je