Besmrtnici - J.R.Ward

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 101 POGLAVLJE 18 issy se probudila uz vraški dobru budilicu. Tople, velike, muške ruke gladile su je po bokovima i struku... Kretale su se gore-dolje, pa do njenih... Zastenjala je kada joj je obuhvatio gole grudi, a kada se nagnula, osjetila je nešto vruće i tvrdo. Jimova erekcija. Naglo je otvorila oči i pogledala van, u sunčano proljetno jutro. Jim je bio iza nje, stiskao se uz nju. Pomutio joj je um. Odjednom nije mogla ništa vidjeti, ništa čuti, ništa osjetiti. Okrenula se prema njemu i htjela nešto reći, ali on je još uvijek spavao. Oči su mi bile zatvorene i počeo je mumljati nešto. Nije ga mogla razumjeti. »... Sissy...« Nasmijala se kada je začula svoje ime. »Ovdje sam...« Još uvijek je samo ona bila budna. Odjednom je Jim postao potpuno svjestan, njegove plave oči su se otvorile, a njegovi mišići napeli... kao da mu mnoga buđenja nisu bila ugodna. »Bok«, rekla je. »Bok.« Malo je odmaknuo bokove. »Ah... dobro jutro.« »Trebao si me probuditi sinoć.« »Bilo mi je lijepo gledati te kako spavaš.« Zarumenjela se u obrazima i onda po cijelom tijelu. »To je od sherrya. Ne pijem baš često.« »Ja se ne žalim.« Maknuo je pramen kose s njenog lica. »Kako se osjećaš?« »Napaljeno.« Kada se Jim zakašljao kao da je udahnuo nešto veliko, morala se nasmijati. »Oprosti. Samo želim biti iskrena.« »To je dobro.« Pogled mu je pao na njene usne. »Jako dobro.« S

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 102 Vidjela je svaku crtu njegova lica, sve, od njegovih očiju do usana. Način na koji ju je gledao pržio joj je mozak. Ispružila je ruku i pogladila ga po čeljusti, zatim po kosi. Njegova aureola, taj skoro nevidljivi zlatni krug, sjao je iznad njegove glave. »Jesi li sigurna da ovo želiš?« pitao je dubokim glasom. Nasmijala se. »Stvarno si kavalir.« »Nisam uopće.« Sissy je omotala ruku oko njegova vrata. »E pa, ja mislim da jesi, i da, sigurna sam. Svatko bi prvi put trebao biti s anđelom.« »Napravit ću da ti bude dobro«, promrmljao je dok je spuštao glavu. »Obećavam.« Polako je naslonio usne na njene. Njegov poljubac je bio mek, a ona se prepustila dok joj je toplina i opijenost plovila tijelom. Nije se žurio. Lizao je njenu donju usnu prije nego što je dopustio jeziku da uđe unutra... a zatim ju je ponovno samo ljubio. Trajalo je cijelu vječnost. Uživala je, ali se borila s nestrpljivošću. Pročitao joj je misli. Baš kada je htjela nešto reći, rukom ju je zahvatio oko struka i počeo je milovati po ramenu... po ruci... Kada je došao do njenih grudi, ona je žudjela za više dodira. Pomakla se, stisnula uz njega, pomaknula plahtu i još jednom naišla na erekciju. Požuda je određivala njene kretnje. Ruka joj je kliznula na njegovo bedro. Odmaknuo je njenu ruku, poljubio je u središte dlana i okrenuo je. »Ali ja...« Jim joj je prekrio usta svojima i zahvatio joj grudi. Lizao ju je niz vrat do dekoltea. »Je li ti dobro?« »Bože... da...« Posisao joj je bradavicu, a njena prsa su od požude poskočila i time ugurala grudi dublje u njegova usta. Uz erotične kretnje, pratio je linije njena tijela velikim dlanovima sve do bedara. Raširila je noge. Htjela ga je ondje gdje je bio noć prije. Nije ju razočarao. Prstima je prešao preko njenog spolovila. U tom trenu je osjetila još jedno olakšanje, veće nego prvi put. Obuzimalo ju je. »Molim te«, dahtala je. »Molim te...« Trljanje tamo dolje, sisanje grudi, osjećaj njegove želje dovodio ju je do ruba. Ali umjesto da je dovede do kraja, zastao bi kada je bila blizu i pripio se uz nju da ne izgubi osjećaj. Zarinula je nokte u njegova jaka ramena. »Jim... Ne mogu izdržati...« Još jednom ju je ušutkao poljupcem. Još jednom sporo i dugo. »Ššš, dušo, ne brini.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 103 Tada se napokon premjestio iznad nje. Bila je toliko ošamućena da nije bila sigurna što radi kada je nastupila pauza. Tada je shvatila da skida hlače. »Sigurna si u ovo?« »O Bože, da.« S obzirom koliko se grčila pod njim, bila je zadivljena kako je uspio ostati toliko pribran, ali sve ima svoju cijenu. Čeljust mu je bila napeta, glas hrapav, a tijelo mu je malčice podrhtavalo dok se namještao među njenim nogama. Još uvijek ga nije osjećala na svom spolovilu. Bedra su mu se stiskala o njena. »Umrijet ću ako ne...« Opet je prekinuo poljupcem, i napokon je dobila ono što je htjela. Nešto čvrsto i vruće prešlo je preko njenog spolovila. Onda se pomaknuo i rukom je posegnuo dolje. Znao je gdje da se postavi, i čovječe, kako je protrnula. Ne od straha. Palcem je pronašao klitoris i kretao ga u smjeru kazaljke. Orgazam koji je odgađao toliko dugo zaživio je punom snagom, ali ovaj put se nije zaustavio. Nastavio se kretati dok se zadovoljstvo nije prelomilo i raspršilo poput vatrometa preko cijelog tijela. Bilo je jače i intenzivnije nego jučer u dnevnom boravku. I onda se gurnuo u nju. Grčila se kada je svršila toliko da nije osjetila nikakvu bol kada je prošao kroz himen. Ni kada se povukao i ponovno ušao. Kada je ušao dublje, prestao se kretati. Kada se Sissy uspjela vratiti u stvarnost, postala je svjesna osjećaja ispunjenosti koji joj je do tada bio stran i toliko dobar da je osjetila suze u kutovima očiju. Onda je shvatila... Jim se trese. Od glave do pete, njegovo veliko tijelo se trzalo, mišići su mu se nasumično stiskali. »Jim?« Maknula je glavu u stranu i pogledala ga u lice. Gledao je prema uzglavlju, pogled mu je bio napet i oči staklenaste, čeljust mu je stiskala, uzdasi su mu bili teški i neusklađeni. »Jim... je li sve u redu?« Kada se pomakla ispod njega, procijedio je. »Ne miči se.« »U redu«, rekla je sporo. »Sranje.« »Što...« Pokušao se izvući iz nje, ali nije se daleko maknuo. Zaronio je glavom u madrac odmah pored njenih ramena i prekrio se rukama. Veliki mišići bicepsa grčili su se pod njegovom kožom. Kukovi su mu žestoko ponirali, a trbuh mu se gurao o njenu zdjelicu. Sada se on počeo grčiti. Cijelim tijelom. Bilo je silovito, krevet je udarao o zid iza njega, jednom, dvaput... tri puta.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 104 Jim se opustio poput užeta, pao je na nju i izdahnuo u jastuk. Nije znala što da napravi, pa je pokušala omotati ruke oko njega, ali se on skotrljao s nje i okrenuo joj leđa. Sve što je mogla bilo je zuriti u njegovu tetovažu Kosca koji mu je prekrivao leđa. Ta velika prikaza s crnom haljom držala je kosu u ispruženoj ruci. Očito je nešto krivo napravila. * * * Dolje u kuhinji, Adrian je sjeo za stol i ponovno pogledao na sat. Deset ujutro. Vrijeme za pokret, ljudi, pomislio je zureći u strop. Ali ne, ljubavnici su se vjerojatno iscrpili i još uvijek spavali. U međuvremenu, on se nalazio dolje s dvije vrećice skamenjenih McMuffina i mnogo kave koja se hladila. Nije bio ljut. U redu, bio je ljut. Od seksa je bilo lako odustati kada se nije događao u blizini i kada si prezaokupljen preživljavanjem da bi razmišljao o svemu tome. Ali takvu amneziju je bilo teško održati kada se ono što nikada više nećeš doživjeti događalo pod krovom kuće u kojoj živiš. Kvragu, zbog toga mu je Eddie još više nedostajao. Stvarno se zabavljao kada je dovodio žene kući za tog neznalicu. Eddie je bio dobar u svemu, čuvar svog znanja, savršen borac, temperamentan glas razuma u moru kaosa. Djevojke, s druge strane, nisu bile njegova jača strana. Jedan pogled zgodnog komada bio je dovoljan da se ukoči poput ptice koja se sprema za prvi let. Ali, imao je seksualni nagon lava i tu je Ad igrao svoju ulogu. Mnogo se vremena osjećao kao teret, ali kada bi uhvatio volonterku ili dvije? On je ispunjao misiju i sviđala mu se ta zamjena uloga. Pomalo je jadno što je to bio njegov jedini doprinos njihovom odnosu. Pogotovo kada se uzme u obzir sve za što je Eddie sposoban. Bio sposoban. »Dobro jutro.« Ad se okrenuo i pogledao. Jedno od njih je stiglo, još samo jedno nedostaje, pomislio je kada je Sissy ušetala u kuhinju. Kosa joj je bila vlažna, ali počešljana. Mirisala je na onaj šampon i regenerator koji je uzela pri neslavnom posjetu Targera s Devinom. Pantene nešto. »Ej«, rekao je. »Otišao sam po doručak prije oko sat vremena. Mislim da je vidio bolje dane, ali nisam ni sumnjao u njegovu sudbinu kada sam ga kupio.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 105 »Hvala, ali nisam baš gladna.« Izvukla je stolicu i sjela. »Kava će biti sasvim dovoljna.« Sudeći prema pogledu u njenim očima i načinu na koji je stalno provjeravala vrata da vidi je li se njen muškarac spustio dolje, Ad je zaključio da je njeno djevičanstvo definitivno stvar prošlosti. Čovječe, Jim je takav sretnik, kurvin sin. Ad je nije želio za sebe. Ali... čovječe. Biti sa ženom njen prvi put i... ponašati se prema njoj kako treba. To je bila čast. Otpio je gutljaj kave. Pogledaj kako se raznježio. »Gdje je Jim?« upitao je. »Na katu... možda se tušira. Tko zna.« »Oh.« Hm. Nevolje u raju? »Slušaj, idem do Građevinskog materijala, kupiti neke daske i...« »Super.« Ostavila je kavu. »Hajdemo.« U reeeeedu, možda je pogriješio kada je prosudio što ih je zadržalo. »U redu, idem samo reći Jimu. Osim ako ti ne želiš...?« »Ne, samo ti pođi. Jesu ključevi kod tebe? Idem upaliti auto.« »Da. Evo.« Nagnuo se na stranu i izvadio ih iz džepa. Bacio ih je. Bio je iznenađen koliko je htio glumiti savjetnika za parove. Dobar stari tetak Adrian. Ali kao da on ima pojma o tome? »Idem pronaći Jima.« »Dogovoreno.« Sissy je izjurila iz kuhinje uzdignute glave i uspravnog držanja. Ad se zapitao što se to zapravo događa. Zatim je stigao Jim, izgledao je kao da mu se pas posrao u cipele. Smrknuta lica, spuštenih obrva i još mnogo toga negativnog. »Doručak?« Ad je upitao bezlično. »Ne, hvala, nisam gladan. Ali kava bi bila super.« »Izgleda da se ta epidemija širi po kući.« Jim ga nije ni pogledao. Vjerojatno je i bolje tako. Njegov pogled je izgledao otrovno. »Sissy i ja idemo do Građevinskog materijala.« »Sada?« »Ne. Sljedeći mjesec.« Ad je ustao na noge. »Naravno da idemo sada. Želiš li ostati ovdje i gledati kako ove zamke...« »Idem i ja.« Jim se žurno zaputio prema vratima i pustio da se zalupe za njim. Čak je i kavu ostavio za sobom. Time će mu se raspoloženje poboljšati, sto posto. »Fenomenalno«, Ad je promrmljao. »Taaaaaaaaako se radujem što ću biti zatvoren u malom prostoru s vama dvoma. Hashtag >super<.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 106 POGLAVLJE 19 evina, želim te poduprijeti kako god mogu. Ali to stvarno postaje teško kada ništa ne govoriš.« Kada je Devina sjela na sofu bež boje, shvatila je da je žena u pravu. Ljudi ne mogu čitati misli. Ali sranje, odakle da počne? »Naišla si na prepreku na poslu?« rekla je terapeutkinja. »Znam da si mi govorila da te kolega podcjenjuje kada je u pitanju onaj položaj potpredsjednika. Ili imaš problem s onim muškarcem kojeg si spominjala?« Ah, da, bila je izrazito sretna što ju je prisjetila kako mora skrivati svoju pravu prirodu i prilagoditi se. Devina je pretvorila rat u unaprjeđenje u tvrtci, a Jima u konkurenta koji se natječe za isti položaj. Kada bi situacija između nje i spasitelja postala vruća, prebacila bi se na nešto puno bliže istini. Rekla bi da je Jim netko za koga se zanima i da joj ne ide onako kako se nadala. »Znaš, ovo je prvi put da te vidim ovakvu.« Devina je pročistila grlo. »Bez riječi, ha.« »Ne, bez šminke. Stvarno si lijepa bez svih tih takozvanih poboljšanja. Jesi li ikada pomislila da je ne nosiš?« Devina je dotakla svoje lice. »Izgleda da sam je zaboravila staviti.« »Ruke su ti zavijene. Jesi li se ozlijedila?« »Da.« »Željela bih znati što se dogodilo, Devina. Želim ti pomoći.« Bože, glas te žene je umirujući koliko i nježan zagrljaj, toliko da joj je htjela izliti dušu, čak iako je to bilo protiv njene prirode. »Imala sam nezgodu. Sa svim što posjedujem.« Žena je podigla obrve. Danas je nosila još jedan od kompleta vrećaste odjeće. Haljina joj je padala do tla, a njena bluza je zasigurno nekoć bila dijelom zastora. Sve je bilo u prigušenim nijansama smeđe, baš kao i zidovi ureda, tepih, trosjed i naočale za čitanje oko njena vrata. Čak je i kutija Kleenexa bila boje kestena. Kao da je fotografirano sa sepia postavkama. Iako se neki detalji drvenih oblika nisu baš uklapali u prostor. D

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 107 »... što se dogodilo? Devina?« Devina se koncentrirala na ženu. »Ne znaš tko sam ja zapravo.« »Ne znam? Iznenadila bi se koliko zapravo znam o tebi.« Ahaaaam. Da. »Ja... ne volim ljude. Jednostavno nije dio mene.« »Ali imaš ljubavi u sebi.« Devina joj je htjela proturječiti, ali terapeutkinja je odmahnula glavom. »Ne, voliš stvari... brineš za njih, čuvaš ih, zabrinuta si za njih. Nije zdravo, ovisnost je, ali imaš sposobnost da se povežeš. Nažalost, odabrala si stvari, jer je tako sigurnije... To je razumljivo. Nežive stvari nikada ne naprave nešto neočekivano, ne mogu te povrijediti niti izdati. Predmeti su sigurniji. Ljudi su komplicirani.« Pa, da, pomislila je Devina. Ali nije bila za ta nježna sranja jer je demon, dobro jutro. »On voli drugu«, procijedila je. »Taj muškarac o kojem govoriš?« »Onaj u kojeg sam zaljubljena... da, voli drugu djevojku. Ali on je moj. Trebao bi biti moj, ne njen.« »Jeste li vas dvoje u vezi?« »Poprilično.« Terapeutkinja je kimnula glavom. »I imaš osjećaj da ti nije vjeran?« »Sada živi s nekim drugim. Mislim, bila sam s njim kada ju je upoznao. Ali nikada nisam očekivala...« Maknula je kosu s lica. »Ok, evo ovako, ja i on provodimo romantičnu večer u Freidmontu, kužiš? Sve je super. Najbolji seks ikada.« Jim ju je tako jako izjebao odostraga da je čelom ostavila ćelavi krug na tepihu sa strane kreveta. »Ali sutradan ujutro? Vratio se kući k njoj. Ostavio me i otišao kući... k njoj. I kažem vam, ona stvarno nije privlačna. Moj Bože, građena je kao olovka Ticonderoga. Ravna. Tako ravna. A ta kosa? Čovječe. Viđala sam obrasle štakore s boljim tijelom. Stvarno je sramotno što ga uopće može privlačiti.« »Jeste li se dogovorili da ćete biti u monogamnom odnosu?« »Naravno.« Kako može željeti ikoga osim nje? »Zaljubljeni smo.« »Ali on se viđa s drugima.« »Da.« »Koji događaj te natjerao da me nazoveš? Ranije si rekla da si imala >nezgodu< sa svim svojim stvarima?« Devina se borila da se ne sruši dok je zamišljala nered u podrumu. »Bilo je dovoljno što je otišao k njoj nakon naše posebne noći. Ali, usto sam riskirala sve za njega. Prekršila sam ozbiljna pravila da spasim njegov... posao.« »Misliš na ovlasti unutar tvrtke ili državne i okružne zakone?«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 108 Pretpostavila je da su Stvoriteljeva pravila i određenja više kao FBI. »Stvarno ozbiljne i stroge zakone. Spasila sam mu posao i onda sam gledala kako odlazi k njoj i...« U redu, stvarno nije željela razmišljati o tome kako su se Sissy i Jim ponovno saaaaastali i kako im je preeeeeekrasno nakon što se vratio iz Čistilišta. Jebeno sranje, pozlit će joj. »Radi li ona u istoj tvrtci?« »Kako mi može ovo raditi?« Devina je promrmljala. »Znaš, mislim da bi bilo bolje da se usredotočiš na sebe i što ti dalje želiš. Ne možeš upravljati njime ni njegovim odlukama. Sve što možeš je brinuti se za sebe i staviti svoje potrebe na prvo mjesto. Na kraju krajeva, ljudi moraju zaslužiti pravo da budu u tvom životu, a zvuči kao da on to nije ispunio. Zdravija odluka bi bila da izbjegavaš ikakav kontakt s njim i da vezu prekineš. Udaljenost dovede do shvaćanja nekih stvari.« »Nemoguće je da ga ne vidim. Bar sljedeću rundu?« »Rundu?« »Tjedan.« Ovisno o tome koliko će joj vremena trebati da pobijedi. »Otprilike.« Terapeutkinja se nagnula naprijed, debeljuškastim prstima je stisnula zlatno smeđe naočale za čitanje. »Devina, važno je da shvatiš da ne postoji samo jedna osoba za nas. Veze stalno dolaze i prolaze. Neki prekidi su bolniji od drugih, ali iz njih učimo. Učimo o samima sebi, o svijetu oko sebe, o drugim ljudima.« »Zašto mora ovoliko boljeti«, rekla je, a glava joj je pala u stranu. »Zašto?« Terapeutkinja je neprimjetno promijenila izraz lica, a oči su joj neobično zasjale. »Tako mi je žao što moraš prolaziti kroz ovo, iskreno. Ali mislim da ne postoji drugi način da naučimo lekcije koje moramo u životu naučiti.« Terapeutkinja je rasklopila i sklopila naočale. »Znaš, ljudi mi stalno postavljaju to isto pitanje. Voljela bih da je drugačije, ali što više gledam, to sam više uvjerena da, baš kao što djeca proživljavaju fizičke bolove dok se razvijaju, tako odrasli proživljavaju psihičku bol dok se njihove duše produbljuju i rastu. Napredak, jačanje, bogaćenje duše dolazi od teških stvari, od gubitka, boli, patnje, razočaranja. Radiš točno što bi trebala, Devina. Ponosna sam na tebe.« Devina je zurila u ženu dulje vrijeme. Smiješno, u tom trenutku terapeutkinja se nije činila toliko bucmasta dok je sjedila na mekom trosjedu. Izgledala je... kraljevski... u svojoj mudrosti. I iskreno je suosjećala s njom. Iako je Devina bila samo jedna od tko zna koliko pacijenata taj dan, stvarno se činilo da mari. »Kako da to napravim?« Devina je upitala. »Napraviš što?« »Kako da toliko brinem? Sigurno te živu izjeda.« Tuga je prekrila njeno lice. »To je teret koji sama nosim. To je moj napredak i sazrijevanje, moj posao.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 109 »Drago mi je što nemam tvoj posao.« Terapeutkinja se nasmiješila. »Ne, Devina, ovo nije za tebe.« Devina je pogledala na sat i potražila svoju torbu. »Vrijeme je isteklo. Napisat ću ti... Kvragu. Gdje mi je torba?« »Ne sjećam se da sam te vidjela kako je nosiš kada si ušla.« »Oh. Mogu li ti napisati ček za dva puta na idućem terminu? Ili ćeš mi poslati račun?« »Zapravo, sve rješavam preko tvog osiguranja. Oni će to srediti.« »Oh, super.« Devina je ustala na noge, ali je posustala. »Nisam sigurna što sada dalje.« »Vjerovala ili ne, to je način da pronađeš svoj put. Vjeruj mi. I možda bi bilo dobro da ne otkazujemo tvoj uobičajeni termin kasnije ovog tjedna. Što ti misliš?« »Da. To je dobra ideja.« Sljedeći put će srediti lice za taj razgovor. »Vidimo se onda.« »Budi dobra prema sebi, Devina.« Da. Sigurno. Kod vrata se zaustavila i pogledala preko ramena. Terapeutkinja se nije pomaknula sa svog mjesta na trosjedu. A ipak, u sekundi... nešto se promijenilo. Nešto... U redu, izgleda da stvarno gubi razum. Nije ni čudo što mora dolaziti ovamo tri puta na tjedan. »Hvala«, Devina je promrmljala. »Znaš, za...« »Znam.« Terapeutkinja se ponovno osmjehnula. »I voljela bih da nešto imaš na umu. Ne zvuči kao da te taj muškarac uistinu voli i poštuje. Vidim da ti vjeruješ da ga voliš, ali nisam sigurna da te trenutno osobni kompas vodi u dobrom smjeru. Znam da je teško preboljeti kada su osjećaji toliko jaki, ali ponekad je to jedini način na koji sebi možemo pomoći. Isto tako se mogu kladiti da, ako obaviš ono što bi trebala, kada pravi muškarac naiđe, prepoznat ćeš ga i moći ćeš imati zdravu vezu s njim.« Devina se oštro nasmijala. »Ne mogu to zamisliti, ali hvala na ohrabrujućim riječima.« »Vidimo se prekosutra.« »Dogovoreno.« Devina je izašla i pustila da se vrata ureda za njom sama zatvore. Dok je hodala kroz čekaonicu, primijetila je sljedećeg pacijenta kako sakriva glavu iza časopisa, kao da ne želi da itko zna da mu treba psihijatar. Dobro što je nije pogledao. Nije izgledala niti se osjećala kao da je u najboljem stanju.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 110 Bar je imala nekakve upute. Terapeutkinja je u pravu. Mogla bi samo gunđati i žaliti se u vezi toga što se dogodilo s Jimom, kako ju je iznevjerio, ali to je samo gubljenje vremena na sranja koja ne može promijeniti. Treba se usredotočiti na sljedeće korake u ratu, a to je, u usporedbi s pokušajem da preboli tog kurvinog sina, bilo sasvim jednostavno. Osim toga, s obzirom da se Sissy i Jim ponašaju kao dvoje zaljubljenih golupčića? Točno je znala što mora napraviti da pobijedi. Jedan mali zajeb upućen njima oboma. Samo je jednu stvar morala obaviti prije toga. Mora se pobrinuti za ono što je napravila svojoj kolekciji. Mora očistiti nered. »Neuredna kuća, neuredan um« u potpunosti se može prenijeti na nju. Kada to sredi? Onda će biti spremna za dalje. Od srca, odjebi, Jim Haron. Dok se gegala kroz predvorje poslovne zgrade, još uvijek se osjećala kao smrt na dopustu, ali bar se kretala. Tek je na proljetnom suncu zastala na trenutak i pogledala prema gore u čeličnu peterokatnicu obloženu staklom. Namrštila se. Smiješno, pa ona uopće nema osiguranje. Gore u Raju, Nigel je sjeo za stol postavljen za četvero sa samo dvoje kolega arhanđela. Bertie i Byron su bili presretni unatoč kritičnoj odsutnosti. Ali ipak, za njih je to bio povratak u normalno stanje i to su bile dobre vijesti čak i usred rata. Nigel je nalio čaj Earl Grey u porculansku šalicu i gucnuo, ali nije se osjećao isto, iako je ovaj obrok bilo značajno poboljšanje nakon nemilosrdne prašine Čistilišta. Osjećaju li se ljudi ovako kada prežive neku bolest ili nesreću? Odjednom je bio prisutan tu među njima, osjećao je stolicu pod sobom, težinu odjeće koju je nosio, krivinu ručice na šalici... ali ipak nije bio potpuno prisutan. Njegov um je pokušao stvoriti vezu između onog gdje je bio i gdje se sada nalazi. Bezuspješno. Iskreno, iako se kretao tijelom, njegova svijest je još uvijek bila daleko od Raja, a tu je odvojenost popratila lagana vrtoglavica i zujanje. Imao je osjećaj da bi mu pomoglo kada bi se mogao povezati s nečim živim s ovog svijeta, da bi mu to pomoglo da se ponovno vrati u svoje tijelo. Ali, Colin mu je dao do znanja što misli još dolje u dnevnom boravku... U daljini, na drugoj strani velikog zelenog travnjaka, ugledao je oblik u bijelom koji je postajao sve veći... Nigel je ostao bez daha. Visok i snažan, korakom ratnika baš kao što je i bio, Colin se sve više približavao... i sa svojom pojavom donio razočaranje koje je uništavalo Nigela. Kada je muškarac sjeo, pozdravio je samo Tarquina, irskog vučjeg hrta, a svi ostali su stajali mirno u tišini.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 111 Za vrijeme neugodne tišine Nigel je primijetio da je njegova tamna kosa mokra od nedavnog pranja i da Colin miriše po sandalovini i začinima. »Sada kada smo svi prisutni«, rekao je Nigel promuklo, »volio bih se službeno ispričati za svoje postupke.« Ili bolje rečeno: Tako mi je žao, Colin. I radije bih ovo obavio nasamo. »U pokušaju da aktiviram spasitelja, ja...« Colin ga je prekinuo. »Mislim da se svi slažemo da je sada važnije, s obzirom na strašno ratno stanje, što napraviti dalje.« U prijevodu: Ne zanimaju me nikakva objašnjenja ni isprike, privatno ili javno. Nigel se nekoliko sekunda oporavljao od tog udarca. »Da. Naravno.« Pročistio je grlo, a Byron i Bernie su počeli brojiti ribizle u svom kolaču. »Mislim da je sada pitanje trebamo li spasitelja obavijestiti o njegovoj sljedećoj ulozi u ratu.« »Pretpostavljajući da će pobijediti«, Colin je promrmljao. »Neće pristati na gubitak.« »Da te podsjetim, ovo je anđeo koji se već jednom predao.« »Promijenio se.« »Zato što je otišao u Čistilište i vratio se?« Colinov pogled je bio prodoran kada su se napokon pogledali preko stola. »Mora da to mjesto stvarno promijeni osobu. Nažalost, sada je prekasno.« »Ovo nije mjesto za ovakve razgovore, ali priroda pogreške je ta koja promjeni osobu. Žaljenje za napravljenim greškama može izazvati snažno prosvjetljenje.« »Ima drugih stvari koje mogu prosvijetliti.« U prijevodu: Kao kada te napusti i izda osoba koju voliš. »Čaj?« upitao je Bertie u pokušaju da prekine skrivenu prepirku. »Ne, hvala.« Colin je sjeo i zurio u Dvor duša. »Hranjenje mi je sada zadnje na pameti.« Byron je vratio šalicu u svoj tanjurić kao da je i sam izgubio apetit. .. ali oči su mu zasjale iza naočala boje ruže. »Tvoj optimizam me ohrabruje, Nigel. Nadam se da ćemo i ovog puta nadvladati. I iako uvijek poštujem to što slijediš pravila rata, mislim da bi nam pomoglo kada bi Jim znao da je on duša za koju se bori u posljednjoj bitci.« »Pretpostavljajući da nećemo izgubiti ovu«, Colin je procijedio. »Kao što smo izgubili tri do sada.« »Jim neće biti pobijeđen.« Nigel je gucnuo iz svoje porculanske šalice. Čaj je imao okus po prljavoj vodi, iako je pripremljen na isti način kao i uvijek. »Pogotovo sada kada je netko ušao u priču.« »Misliš da će to nešto promijeniti?« Colin se hladno nasmijao. »Ljubav nije baš toliko sigurna oklada. Bar prema mom iskustvu.« Tada se ustao na noge. »Ispričavam se, idem pregledati okolicu tvrđave.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 112 »Želiš li društvo?« upitao je Bertie. »Ne. Hvala.« Kada je Colin otišao, Bertie i Byron su se ponovno upustili u nekakav govor očima koji nije uključivao Nigela. »Tarquin«, Nigel je promrmljao. »Molim te, prati ga, može?« Irski vučji hrt je zalajao kroz zube i onda krenuo u Colinovu smjeru. Držao je svoju udaljenost i nastojao biti što je mogao neprimjetniji sa svojom neurednom dlakom. »Mislim da ću se otići odmoriti«, rekao je Nigel i stavio ubrus preko praznog tanjura. »Ispričajte me.« Mrzio je biti osjećajan ikad ili igdje. Pokazati tugu ili bol pred drugima? Kako bi spasitelj rekao: nema jebene šanse.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 113 POGLAVLJE 20 obro došli u Građevinski materijal! Što vam treba danas?« Jim je pogledao u smjeru izvora zvuka i pomislio na noževe. Boksere. Ključeve za gume. Ali za Boga miloga, čovjek koji je dočekivao kupce imao je zasigurno sedamdeset godina i imao je više dlaka u bijeloj bradi nego na glavi. Zar je zaslužio takvo ponašanje bez razloga? Čovječe, izgledao je skoro kao Djed Božićnjak kojem je samo trebao tretman za ponovno izrastanje kose. I crveno baršunasto odijelo umjesto narančaste pregače. Kecelje. Kako god. »Šperploča«, rekao je Ad. »Oh, super!« Da, to je vjerojatno bio odgovor za bilo koji upit: gume za vrt, roštilje, žarulje, podove. »Trebate otići skroooooooo…..« Dugo je izgovarao dok se okretao i prstom pokazao da trebaju proći pored skele visoke šest metara na kojima su stajali proizvodi. ».. .ooooooz u pozadinu. Potražite Billyja. Jeste li već bili ovdje? Ako niste znali, nudimo posebne cijene za kupovinu na veliko.« »Hvala«, Ad je rekao i uputio se prema naprijed. »Hvala vama za vašu službu!« Anđeo se zaustavio. »Ispričavam se?« »Zar niste ranjeni u ratu?« »Ah, da. Pa, moglo bi se tako reći.« Ad je kimnuo »Djedu Božićnjaku« i odšepao dalje, Sissy ga je slijedila u stopu i Jim je išao za njima. Kvragu, prošlo je neko vrijeme od kada je zadnji put šetao kroz trgovinu. Ili... točnije rečeno, osjećao se kao da je prošla cijela vječnost. To ga je podsjetilo koliko je bio izvan svega kada je izašao iz tajne službe. Sve što je znao je da više ne želi ubijati za vladu. Nije razmišljao o tome kako je biti civil ni koliko je veselje ući u svoj automobil star četiri godine, napustiti ranč od sto i devedeset kvadratnih metara i odvesti se pet kilometara dalje u okružni Građevinski materijal ili Lowe i kupiti mješavinu gnojiva za travnjak, novi čekić, izolir za vrata. Nažalost, nije baš imao vremena uživati u tome. D

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 114 Pogotovo ne sada, s ulogom spasitelja na grbači. Očima je lutao po prostoru nalik špilji. Htio je otići vidjeti što ima na odjelu za rasvjetu na sredini prolaza s visećim lusterima, stojećim lampama i umjetnim sunčevim svjetlom. Umjesto toga, nije mogao odvojiti oči od Sissy, što je značilo da je morao ostati. Kako bi rekao onaj čovjek koji ih je dočekao. Doooooooooooooooooooooooooooooooooobro tijelo. Isuse Kriste, koji nered. Jedino što je dobro odradio bilo je što joj je pomogao kroz prvi seksualni odnos. Sve ostalo je bilo samo jedno ogromno sranje, pogotovo način na koji je sve završilo. On je otišao s nekom glupom izlikom da se mora istuširati. Ili tako nešto. U kurac, i ne sjeća se što joj je rekao. Problem je bio u tome što, kada su se pokušali seksati, njega je toliko obuzela požuda da se samo htio žestoko pojebati. Tijelo mu je bilo na rubu kontrole. Bojao se da je ne ozlijedi, pa se izvukao iz nje i svršio svugdje po plahtama dok se bokovima trljao o madrac. Bolje nego u nju. Ili je samo tako mislio. Nakon toga nastupila je duga, neugodna tišina, koja se samo pogoršala kada se maknuo od nje i pokušao se pribrati. Umjesto da ga je smirio, zbog orgazma je osjećao još veću požudu. Ali, bojao se ponovno krenuti u akciju. To nije baš nešto što bi trebalo napraviti kada je netko upravo izgubio... »Imamo li čavle i čekić?« upitala je Sissy. Ad je odmahnuo glavom. »Možeš li otići po to dok se mi pobrinemo za drvo?« »Može. Savršeno.« Kao da je tražila razlog da se razdvoji. Otišla je svojim putem i nestala iza polica. Naravno, nije je mogao pustiti da ide sama... Ad ga je zgrabio za ruku. »Pusti je. Svi živimo pod istim krovom i možda vožnja kući bude malo ugodnija ako joj daš malo prostora.« »Vožnja ovamo nije bila toliko loša.« »U usporedbi s operacijom srca.« Dok ga je Ad povlačio za sobom, prošli su pored još nekolicine pomoćnika u narančastim pregačama i pitao se bi li mogao nekog od njih pitati što da napravi. Čovječe, da su barem žene kao kuće, da možeš sve popraviti fizičkim radom i kutijom za alat. »Koji se kurac dogodio među vama dvoma?« Ad se zaustavio i pregledao policu s opremom za zastore. »I molim te, nemoj reći »ništa« Mogli bismo biti izbrisani s lica Zemlje za oko dan i pol. Nemamo mnogo vremena, tako da bi sve ovo skupa moglo ubrzo postati beznačajno. Što imaš za izgubiti?« »Bez uvrede, ali misliš li da stvarno imaš nešto korisno reći kada su u pitanju žene?« Ad se namrštio i nastavio hodati. »Imaš pravo.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 115 Skrenuli su iza ugla u odjel s drvenim materijalima kada je Jim izlanuo. »Ona više nije djevica.« Ad se zakašljao u ruku. »Oh. Da. Ah, valjda bih ti trebao čestitati?« »Očito ne. Nisam znao što da kažem nakon toga. Samo sam... ustao i otišao. Mislim, ne baš tako.« Ipak je uspio reći da se ide tuširati. Što je, kada sada razmisli, moglo značiti da ne može dočekati da se očisti ili nešto takvo. »Ne znam, bio sam potpuno nervozan.« »Zato što je bilo razočaravajuće?« »Ne... nego zato što nije bilo baš dobro. Mozak mi nije radio kako treba, tako da sam uprskao. Kada sam uspio sabrati misli, ona je već bila dolje i sve je otišlo kvragu.« To nije bila cijela istina. Bojao se i da će mu odvratiti pažnju, a svi su znali kako je to zadnji put prošlo. Nigel. Čistilište. Uništen dnevni boravak. Gubitak. Vjerojatno mu je trebalo neko vrijeme da shvati laže li sam sebi kada je mislio da može imati oboje odjednom, boriti se i biti s njom. Nije baš donio neku promišljenu odluku kada je odlučio otići u njenu spavaću sobu. To je više bio kao refleksan slijed događaja. Kada je izašao iz groznog svijeta Čistilišta, okrenuo se prema jedinoj stvari koja ga je mogla povezati sa slobodom. Uz to, stvarno ju je želio. I sada je sve sjebano. Najgore od svega? Kada bi ga netko stavio u divljinu, mogao bi tjednima preživjeti sam. Bio je sposoban graditi bombe i onesposobiti ih. Mogao je s udaljenosti od tristo metara pogoditi metkom nečiju glavu ili zrno graška. Ali nikada mu ništa nije pomutilo um kao ovaj događaj sa Sissy. Ona je bila ljuta i povrijeđena, a on nije znao što da napravi kako bi popravio učinjeno. Možda mu treba malo vremena. Kao što si je ranije govorio, mora se usredotočiti na rat... i brinuti se za svoj ljubavni život kada sve to prođe. Sranje. Sissy je pronašla odjel s čekićima i bila je zabezeknuta. Za nju, čekić je bio ono što je njen otac imao u svojoj kutiji za alat Sears... nešto. Čekić s drvenom drškom i zahrđalom metalnom glavom. Ono što se nalazilo u prodaji bile su njegove glamurozne inačice, ultra luksuz, titan, čvrst zahvat i uglačanost. Izgledalo je kao zlatarnica za muškarce. Htjela je uzeti jedan od njih kada je shvatila da je nevidljiva... To joj je postalo očito kada je neka jednako zbunjena žena s narančastim plastičnim kolicima punim žaluzina prošla kroz nju.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 116 Osjećaj je bio kao da joj je temperatura obuzela tijelo, toplo-hladni tuševi su je oblijevali. Izgledalo je kao da je i žena nešto osjetila. Trzajem je zaustavila kolica i pogledala oko sebe. Očito su Ad i Jim razmislili o tome da se naprave vidljivima, inače ih čovjek na vratima ne bi pozdravio. »Prokletstvo«, Sissy je šapnula. Ali kada promisli, želi li riskirati da sretne nekog poznatog? Nije baš da bi netko od njenih prijatelja s fakulteta ili srednje škole bio ovdje u jedanaest sati ujutro tijekom radnog tjedna, ali nikada ne znaš gdje bi mogli biti prijatelji njenih roditelja. I ovako je imala previše stvari na pameti. Nije znala što je, dovraga, pošlo po zlu s Jimom. Iako se u početku osjećala povrijeđeno i zbunjeno, sada je postala potpuno ravnodušna. Njen bijes joj je stigao u pomoć, tako je i sama mislila. Jedino što ju je sprječavalo da ga napadne je činjenica što nisu bili u vezi. Nije joj bio dužan ništa osim onoga što su izmijenili u krevetu. Bar je to prošlo kako treba. Nije mogla zamisliti da bi se itko prema njoj ponašao bolje. Ali onda je postalo čudno... i ostalo tako. Zbog tih događaja je razmislila o svim pozivima i skupnim razgovorima između sebe i svojih prijatelja dok su se drugi ljudi u školi spajali, počeli hodati i zatim prekinuli. Ona je uvijek bila na marginama drame. Stojeći po strani, uvijek se čudila koji je problem s tim ljudima koji su inače sasvim normalni. I onda se dogodilo ovo jutro. Jedan od trenutaka shvaćanja koji radije ne bi bila dodala na popis. I, čovječe, bilo je stvarno teško ne razmišljati o tome što su demon i Jim radili one noći lude zabave. Zbog toga je bila još bjesnija... Krajičkom oka je ugledala muškarca koji je stajao pored police s odvijačima. Bio je visok, tamne kose, jak... i imao je aureolu. Baš kao ona i Jim. »Sissy?« Na zvuk Adova glasa se okrenula i pogledala preko ramena, a zatim pokazala na muškarca. »Ej, evo jedan od nas.« Ad se toliko namrštio da su mu se obrve zapetljale. »Da. Znam ga. Hm... jesi uzela što nam treba?« »Zar nećeš popričati s njim?« »Ne.« Nagnuo se i nasumce uzeo dva čekića. »Jim uzima šperploče. Hajde, trebaju nam čavli i pila.« Sissy je još jednom pogledala prema muškarcu, ali on ih nije primijetio. »Odakle ga poznaješ?« »Nije važno. Hajde.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 117 »Tko je on?« »Netko.« Odustala je i slijedila Adriana do prolaza te pričekala dok on uzme nekoliko kutija čavala. Nakon toga su se uputili prema pilama. Ali prije nego što je odabrao jednu od njih, zastao je i pogledao Sissy. »Kako ga ti znaš?« Uperila je prst prema svojoj glavi. »Ima aureolu. Kao ja i Jim.« Pogledao je prema gore. »Bez uvrede, ali ja ne vidim ništa.« »Mali zlatni krug. Kao lebdeća struna svijetla zavijena u krug. Upravo ovdje.« Ad je odmahnuo glavom. »I dalje ne vidim ništa, ali kako god. Idemo se vratiti i početi popravljati prostoriju.« Do trenutka kada su došli do ogromnog odjela za drveni materijal, Jim je gurao velika kolica s platformom prema blagajni za veliku robu. Mora da je osjetio njenu prisutnost, jer je pogledao preko ramena. Na trenutak nije mogla vjerovati da su spavali skupa. To iskustvo ispod plahti bilo je poput dalekog sna, neka mutna hipotetska situacija koju je možda samo zamislila u glavi. Slatka osjetljivost među njenim bedrima govorila joj je suprotno. Kao i njena ljutnja. Kako nije bilo nikakve potrebe da stoji pored Jima, otišla je čekati kraj automatskih vrata. Ljudi je bilo posvuda, svi sa stvarima u kolicima ili rukama, koncentriranih lica kao da imaju popis stvari u glavi koje moraju obaviti i kao da su toliko zauzeti u životu da bi povratak zbog nečega što su zaboravili bila najgora gnjavaža u životu. Ni jedno od njih nije imalo ni najmanju predodžbu onog što se jučer zbilo u kući... ili da ih promatra netko tko nije dio njihova svijeta. Bilo je teško procijeniti je li njihovo neznanje dobro ili loše. Bi li njihovi životi drugačije izgledali da su svjesni onoga što se stvarno događa? Vjerojatno. Zbog toga se sjetila igre koju su ona i njena sestra igrale. Kada bi imao samo još dvadeset i četiri sata života, što bi napravio? Sjetila se da je njen odgovor bio vezan za čokoladu. Ali, kada promisli, imala je dvanaest godina kada je to zadnji put... Bože, kako joj nedostaju roditelji. Sestra. Prijatelji. Njen život. Bez ikakvog razloga, pogledala je prema parkingu i tada je ugledala automobil koji se nije uklapao u sliku. Veliki crni Mercedes-Benz sporo prolazio je oko trgovine, a njegove uglađene linije su sijale na proljetnom suncu. Prozori su bili zatamnjeni, pa nije mogla vidjeti tko vozi, ali je znala. Znala je.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 118 Kada je izašla iz trgovine, automobil je usporio i stao pored nje. Prozor na suvozačevim vratima se otvorio. Da, sada je vidjela da demon sjedi u autu i čim ga je ugledala, um joj je obuzela misao kako je Jim bio s objema. Obje je zadovoljio. Nije sumnjala da je radio Devini isto ono što i njoj prije malo više od sat vremena. Ljubljenje. Diranje. Lizanje. Seks. Tada se prisjetila onog trenutka u dnevnom boravku kada je držala Jima u naručju nakon što se vratio iz smrti. Osjećala je golemo olakšanje i pomalo nadmoćno zato što je unatoč demonovim pokušajima da pridobije njegovu pozornost on gledao samo nju. Ali sada? Nakon što joj je uzeo djevičanstvo? Bio je hladan kao i prema demonu. »Taj jebeni kreten«, Sissy je procijedila. Demon se nagnuo prema praznom suvozačevu mjestu. Strogim glasom je rekla. »Uđi.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 119 POGLAVLJE 21 o bi bilo četiristo devedeset i osam dolara i sedamdeset i šest centi.« Jim je posegnuo za novčanikom gurnuvši ruku u stražnji džep. Izvadio je jednu od kartica. Bilo mu je drago što je prošlo manje od mjesec dana od kada je bio službeno »mrtav«. Svi njegovi računi bili su još uvijek otvoreni. Kada promisli, možda bi trebao podignuti sav novac prije nego što banka sazna za njegovu smrt. Ali tko bi ih uopće mogao o tome obavijestiti? Dok god je dobivao mjesečne uplate, može ovako zauvijek. Nije baš da ima zauvijek. »Moramo pronaći tu jebenu dušu«, rekao je dok je provlačio MasterCard kroz čitač. »Što ste rekli?« Pogledao je prodavača. »Ništa. I ne, nemam jednu od vaših kartica za štednju.« »Pa ako se želite prijaviti, uštedjeli biste...« »Ne. Hvala.« Pogledao je Sissy i izgubio misli kada je ugledao. Svjetlost je sjala na otvorenom prostoru parkinga i istaknula njenu plavu kosu i sjaj kože. Njeno tijelo je većim dijelom bilo skriveno ispod široke majice, ali on je iz prve ruke znao koliko je savršeno građena. Kada se njegov penis uznemirio, pogledao je prema svojim bokovima. Ne, obratio se toj prokletoj stvari. Sada nije ni vrijeme ni mjesto, pogotovo s trenutnom atmosferom između njih dvoje. Zatvorio je oči na trenutak. Naumio je popričati sam sa sobom i pribrati se, ali to je završilo sa slikom nje gole i raširene, njeno tijelo se previjalo dok ju je dirao po grudima. Nije to trebao. To mu nije bilo od pomoći. Problem je u tome što su ga njegovi porivi još uvijek vodili k tome da je odvede u krevet i podivlja. Ali kako bi to trebalo ići? Prvo, nisu razgovarali, a drugo, ona sada neće biti spremna na to što on želi. Ili ikada. T

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 120 Ona nije bila za životinjski seks. »Pogodi na koga sam naišao.« Jim je pogledao prema kolegi. »Na koga?« »Matthiasa.« »Nemoj me zajebavati.« »Da. Zapravo mi ga je Sissy pokazala.« Adrian je preuzeo dio stvari i podigao vrećicu s čavlima i čekićima s drškom. »Bi li ti smetalo kada bismo otišli u Starbucks na putu kući?« »Kako ga je ona mogla prepoznati?« Namrštio se i pogledao prema ulazu. »Čekaj, gdje je...« »Izvolite vaš račun, gospodine.« Stajala je pored izlaza, odmah pored jebenog izlaza... »Gospodine? Vaš račun?« »Gdje je, dovraga...« Ad je stupio pred njega. »Vjerojatno samo luta okolo. Gdje bi jebeno otišla. Ti ostani ovdje. Ja je idem pronaći.« Kada je Jim krenuo prema vratima, Ad ga je čvrsto uhvatio za ruku i povukao ga natrag. »Ostani. Ovdje. Ja idem po nju.« Vjerojatno je bio u pravu. Postojala je velika vjerojatnost da će je izgrditi što je nestala, iako se samo išla prošetati kroz odjel za vrtlarstvo ili tako nešto. Gurajući velika kolica sa šperpločama u stranu, odlučio je pričekati pored vrata. Tapšao je džepove u potrazi za cigaretama. Kvragu, ostavio ih je kod kuće... ali ionako je ne bi mogao ovdje zapaliti. Gdje je ona? Nikada nije paničario osim ako nije postojao opravdan razlog za to. Smirivao je svoju navalu adrenalina i postisnuo nagon što je bolje mogao. Nažalost, kada se Adrian vratio šepajući, namrštenog lica i očito bez Sissy uz sebe, Jim je znao da je nešto pošlo po zlu. »Ne mogu je pronaći«, rekao je drugi anđeo. »Možda je vani pored Explorera.« Jim je izdahnuo u olakšanju i osjećao se glupo. Naravno da će biti tamo. Malo se odmaknuti od svega. Blah, blah, blah. Ali kada su otišli do automobila, ona nije bila nigdje u blizini. Nije šetala nigdje po parkingu. Jim je ostavio Ada sa stvarima i otrčao natrag u trgovinu. Brzo je proletio deset milijuna kvadratnih metara redova polica. Ništa. Nema Sissy. Dok je trčao punom brzinom od trgovine prema Adrianu, posljednja nada mu je bila da će se pojaviti tamo. Strefilo ga je kada je pronašao Ada samog.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 121 »Isuse Kriste«, Jim je zahtijevao, »gdje je ona?« »Jebao te, nije li?« Dok je Sissy sjedila pored demona u Mercedesu, bila je prebijesna da bi bila uplašena. Prebijesna da bi uopće govorila. »Onda.« Devina je gledala po unutrašnjosti automobila. »Nije li?« Nije namjeravala podijeliti detalje s neprijateljem, ali osjećala je istinsko zadovoljstvo zbog udarca koji bi joj time zadala. »Da, jest.« Natupila je duga tišina kada se demon zaustavio na crvenom svjetlu na semaforu i potpuno smireno i civilizirano krenuo kada je svjetlo postalo zeleno. Izgleda da ipak donekle poštuje zakone. Sissy je to vrijeme provela pregledavajući unutrašnjost automobila. Nikada ranije nije bila u Mercedesu, pogotovo ne u jednom od profinjenih modela. Svugdje su bile fine linije i visoka tehnologija, koža i uglancano drvo... Jedino što nije bilo na svom mjestu bio je znak kompanije na prednjoj strani haube automobila. Bilo je teško zamisliti da je netko ukrao nešto od samog izvora zla i prošao nekažnjeno. »Kako je to napravio?« demon je upitao. »Odostraga? Mene voli odostraga.« Oh, stvorila se slika. »Neću o tome pričati, ali znaš da je istina, zar ne?« Devina je zasigurno od samog početka znala da je ona djevica... bilo je logično pretpostaviti da je sada svjesna da više nije. »Vuče li te za kosu?« Devina je zahtijevala. »Grize za bradavice? On je grub. Je li bio grub s tobom?« Ne, pomislila je. Bio je sve samo ne grub. Devina ju je opet pogledala. »Slomili smo vrata tuša u hotelu. Prekjučer navečer.« Možda ovo nije bila tako dobra ideja, pomislila je Sissy. Ovo bičevanje prizorima je tjeralo da razbije nešto. »Nije ostao spavati kada je bio sa mnom. Je li ostao spavati s tobom?« »Da«, Sissy je odgovorila i odmah požalila što nije držala usta zatvorenima. »Vjerojatno je bio umoran od akcije sa mnom.« »Ili zbog putovanju u Čistilište.« Sissy je pogledala demona i odmjerila zadivljujuću ljepotu koja je bila samo iluzija. »Ima li ovo ikakve svrhe?« »Da, da, ima. Želim ti reći da me stvarno užasno povrijedio. Onda u dnevnom boravku.« Demon je pogledao Sissy ravno u oči. »I to isto će napraviti i tebi. Misliš da sam ja zlo? Misliš da je Pakao bio grozan? To nije ništa u usporedbi s onim što će ti taj muškarac napraviti. Zaljubljena si u njega, vidim to. I ja sam. I prema meni se odnosio s potpunim manjkom poštovanja.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 122 »Možda mu se jednostavno ne sviđaš.« »To je njegova priroda, djevojčice. Ne razumiješ kako je dobio ovaj posao. Nemoj da te prevare njegove riječi ili djela... on je napola zao. »Ne mogu vjerovati tvojim riječima, znaš to.« »Vjeruj mi, nemoj mi vjerovati, meni je svejedno. Tvoje mišljenje o onome što ti govorim ne mijenja istinu. Nigel i ja smo se oboje morali složiti s izborom spasitelja koji će utjecati na duše. Jim je pola-pola, to je razlog zašto sam dala svoj pristanak.« Devina je upalila žmigavac i mirno skrenula lijevo.« Trebala sam znati da će mi ovo napraviti. A ovo ti govorim da bi znala kakav je on zapravo.« »Bez uvrede, ali on tebe naziva neprijateljem.« »Ne kada je sa mnom.« Sissy se namrštila i pogledala kroz prozor. Proljetnji dan je najavljivao skori dolazak ljeta i ljudi u drugim automobilima su spustili svoje prozore. Kako im je samo zavidila. Demon je odmahnuo glavom. »Još jednom ti ponavljam, nije me briga hoćeš li mi vjerovati ili ne... jer, prije ili kasnije, Jim će te sjebati.« »Neću se petljati s njim«, Sissy je odgovorila. »Vas dvoje ste se seksali. Već si se spetljala. Osim ako ne očekuješ da povjerujem da će djevojka koja se čuvala toliko dugo odjednom samo pojebati tipa i to je to? Osobno, ja smatram da je to totalno jebeno sranje. Ali kao što on ima svoju prirodu, i ti imaš svoju.« Ali, ipak, njena se mijenjala. Koliko se sjeća, nikada ranije nije imala naglu narav. »Je li ti rekao što je napravio muškarcima koji su ubili njegovu majku?« Sissy je pogledala i nekoliko trenutaka nakon toga shvatila da zuri u demonov savršen profil dok joj je užas probadao grudi. »Ne. Nije mi govorio o njoj.« Zapravo, nikada ga nije čula da je išta rekao o svojoj prošlosti. Ali, kada bolje promisli, nisu ni bili na klasičnom sudaru, niti su se ikada stigli odmoriti od drame dovoljno dugo da bi uhvatili malo vremena za miran i normalan razgovor. »Zaklao ih je. Raskomadao ih je na sitne komadiće... Dok su bili živi. I nemoj meni vjerovati. Pretraži njegovo ime.« »Slušaj, to nije moja stvar...« »Potraži ga.« Demon joj se osmjehnuo. »Iowa. Upiši njegovo ime u Google i sve će ti se pokazati. Ubojstva su bila toliko nasilna da su dospjela na nacionalne vijesti, ali nije završio na sudu. Navodno, nije poživio dovoljno dugo... No, to je bila laž. Tijelo koje su pronašli u automobilskoj nesreći nije bilo njegovo. Američka vlada je sve zataškala kako bi ga mogli pridobiti i koristiti kao oružje koje je po prirodi bio.« »Oprosti, kojeg vraga govoriš?«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 123 »Jim Heron, junak koji te >spasio< od mene«, demon je pomaknuo obje ruke s volana kako bi mogao pokazati navodnike prstima, »zarađivao je novce ubijajući ljude za državu. Misliš da sam ja bolesna kučka? Pitaj ga kako je zarađivao za plaću dulje od dva desetljeća. Nije od sakupljanja informacija. Nego od pucanja ljudima u glavu. Ona tetovaža na njegovim leđima? Ima je zato što je ponosan na svoj rad.« Demon je zakočio na znak stop i pogledao je, a njene crne oči su zasjale. »Muškarac koji ti je uzeo djevičanstvo nije anđeo. On je ubojica bez savjesti. To je razlog zašto se ja i on toliko slažemo.« Sissy je otvorila usta da nešto kaže. Da opovrgne to. Da... No, umjesto da progovori samo je nastavila zuriti kroz prozor. Malo kasnije, Mercedes se zaustavio pred starom gospodskom kućom. Sve što je Sissy u tom trenutku mogla bilo je pogledati gore prema prozoru sobe koja se nalazila na suprotnoj strani hodnika od njezine. Dok je zamišljala kako su proveli noć, povraćalo joj se. »To je točno«, rekao je demon titrajućim glasom. »Znaj da govorim istinu. I nemoj biti jebena pička. Napravi nešto po tom pitanju.« »Kao na primjer«, šapnula je. »Bori se protiv vatre vatrom.« »Ne razumijem.« »Tvoj bijes je najsnažnije oružje protiv njega. Iskoristi ga. Nauči ga lekciju. Pokaži mu da je ono što je napravio tebi i meni grijeh za koji se mora iskupiti.« »Zar to ne bi trebalo prepustiti Bogu?« »Da, i Bog nam je dao naše sudbine. Tvoja je da se boriš.« »Ne mogu ti vjerovati.« »Ali možeš vjerovati sebi. Znat ćeš što treba napraviti. Kada dođe vrijeme, znat ćeš što točno treba napraviti. Sada se gubi iz mog auta.« Demon nije morao ponavljati dvaput. Sissy je podigla ručicu na vratima i izašla iz sjedala. Mercedes je odjurio prije nego što je stigla zatvoriti vrata. Ostala je stajati sama sa svim tim slikama kako Jim radi svakakve stvari tijelu druge žene. Taj jebeni kreten.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 124 POGLAVLJE 22 im je odlučio putovati nošen anđeoskim krilima prema svom odredištu. Ostavio je Ada da vozi Explorer... Ali zračnom linijom ili cestom, njegov cilj nije bio daleko od Građevinskog materijala. Kuća Sissynih roditelja uklapala se u uredno susjedstvo. Kuća na dva kata je bila smještena u pozadini parcele, a pastelna uskršnja zastava još uvijek se nalazila na ulaznim vratima iako su praznici odavno završili. Subaru nije bio parkiran u prilazu, svjetla su bila ugašena, ali jutro je bilo sunčano. Samo je ušetao. Čim je prošao kroz ulazna vrata, zastao je i osluškivao. Nije bilo nikakvih zvukova kretanja, nitko nije pričao na telefon i televizija nije bila uključena. Na brzinu je pregledao prvi kat i otišao na drugi. Provirio je glavom u njenu staru sobu. U sestrinu. U roditeljsku. Otišao je do prozora i pogledao maleno stražnje dvorište. Kvragu. Na putu natrag prema stepenicama zaustavio se u njenoj spavaćoj sobi da provjeri je li se išta promijenilo. Fotografsko pamćenje je prednost. Koliko je mogao vidjeti, sve je bilo na svom mjestu. Na donjem katu, zastavio se u predvorju, stavio ruke na bokove i zurio u tlo dok je razmišljao o drugim opcijama. Sekundu kasnije izvadio je telefon i nazvao Ada. Kada se javio, Jim je zamucao. »Nije ovdje. Idem provjeriti na groblju.« Poklopio je slušalicu, podigao ruku ispred sebe i oko rubova kuće postavio čaroliju obavijesti... Tako da će znati ako se pojavi ovdje. Ono što je uistinu trebao napraviti bilo je postaviti nekakav tragač na nju. Baš je tužno što nema Eddieja. On bi mu mogao reći kako da to napravi. Kada je otvorio oči, suptilan plavi sjaj bio je posvuda, na zidovima, na tlu, na prozorima, kao da ih je netko obojio sprejem. To je bilo sve što je mogao napraviti. Baš kada se okrenuo da ode, ugledao je fotelju u dnevnom boravku, onu u kojoj je pronašao Sissynu majku onda kada je Sissyno tijelo pronađeno u kamenolomu, onda kada je još uvijek postojala nada za ovu obitelj da će se njihova kći, za kojom su duboko patili, ipak vratiti kući. J

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 125 Prije nego što je otišao, nagnuo se i pogledao prema polici s knjigama, koja je bila prepuna obiteljskih slika. Brzim pokretom izvadio je mobitel iz džepa i prišao. Podigao ga je i uperio kameru prema najdražoj fotografiji Sissy. Klik. Nakon toga je otišao. Krila su ga nosila prema stambenom kvartu i području grada gdje se preko nekoliko hektara protezalo groblje Pine Grove. Sjećao se gdje se njen grob točno nalazi. Lebdio je iznad krošnji i nadgrobnih spomenika. Time je izbjegao ceste u obliku ljestvi kojih su se automobili morali pridržavati. Nije bila ni ondje. Sletio je pored njenog granitnog nadgrobnog spomenika. Srce mu se stisnulo kada je ugledao bukete umotane u plastični ukrasni papir i cvijeće u posudama smještene oko mjesta gdje su pokopani njeni zemaljski ostaci. Gdje je, dovraga? Ali, možda je upravo izgovorio odgovor. Pogledao je prema stopalima i zamislio je Devinin Bunar Duša. Želudac mu se okrenuo. Na brzinu je poslao poruku Adrianu da ga obavijesti kako ju nije pronašao... i poslao signal svom neprijatelju. Ako se taj jebeni demon poigrao s njegovom djevojkom? Zadnje o čemu bi se tada Devina morala brinuti bilo bi hoće li pobijediti u ratu ili ne. Nervozno je hodao gore-dolje po travi. Čekao je... i čekao. Naravno da kučka neće požuriti... Kada je njegov telefon zazvonio, uzeo ga je i javio se na prokleti poziv. »Da?« »Ona je ovdje. Kod kuće.« »Što?« Ad nije progovorio kao da je ona u prostoriji i ne želi da ga čuje. »Da. Kaže da joj je dosadilo i da je odlučila sama otići kući.« »Nemoj joj dopustiti da ikamo ode.« »Primljeno na znanje. Pomoći će mi sa šperpločama...« Jim mu je poklopio slušalicu i napustio Sissyn grob u tren oka. »Ne treba. Mogu sama.« Sissy je jako povukla dio šperploče i izvukla ju iz Explorera. »Vidiš? Mački kašalj.« »Da, e pa, ni ja nisam baš u potpunosti invalid.« »I djevojke mogu biti snažne.« Ona i Ad su se na trenutak gledali. Zatim su oboje uhvatili stranicu na suprotnim stranama i prošetali preko trave. Krenuli su prema razbijenim prozorima. »Pravo je čudo što si ih sve uspio ugurati u onaj auto«, progunđala je.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 126 »Da«, razvlačio je. »Ali nekoliko rastezljive užadi i otvoreni prtljažnik stvarno su pomogli.« »Jesi li nazvao vlasnike kuće?« »Nisam još.« Sporo su se kretali, dijelom zbog njegova šepanja i dijelom zato što su njoj ruke stalno klizile. Tko bi rekao da će daske biti toliko teške? Kada su stigli do dnevnog boravka, stavili su šperploče na tlo i naslonili ih na kuću. Bilo joj je drago što nije samo ona dahtala... Čovječe, moraju prenijeti još pet komada, a od toga nekoliko moraju odnijeti s druge strane kuće, skroz na kraj. »Stvarno si nas trebala pričekati«, Ad je promrmljao između dubokih udaha. »Kao što sam već rekla, žao mi jé.« »Jim će se vratiti za koji trenutak.« »Hajdemo po još jednu.« Vratili su se kraj Explorera, ona je posegnula i zahvatila drvo. Još jednom je jako povukla i... »Sranje!« Povukla je ruke i pogledala dlan. Oštar rub joj je zarezao kožu i ostavio krvav trag... Bio je srebrne boje, ne crvene. »Jesi li u redu?« Okrenula se i pogledala ravno u Jimove oči. Za tren je zaboravila što joj se dogodilo. Stajao je na travnjaku nešto manje od metra udaljen od nje. Na sebi je imao istu odjeću kao i kada su krenuli prema trgovini, ali on je bio u potpunosti drugačiji. Uzdignut iznad oba ramena, bio je anđeoski pečat, svjetleća ljepota onog što je ranije viđala samo na božićnim drvcima, čestitkama i televiziji. To je sve odjednom postalo istina. Sve što je mogla bilo je treptati. Krila. Sjajna anđeoska krila... »Zašto si otišla bez riječi?« Trebalo joj je neko vrijeme da shvati da priča s njom. »Ah... Nema razloga.« »Lijepo ću te zamoliti. Molim te... nemoj to više nikada napraviti. Na smrt si me prepala.« Iznad glave im se pojavio oblak koji je prekrio sunce, prigušio svjetlo i odnio toplinu. Ali Jim je ostao blještav, nekako je stvorio svoje osvjetljenje, izgledalo je kao da je on sam odredište. Mjesto na kojem je ona htjela završiti... Kao da se upalio neonski znak, slike Jima kako vodi ljubav s Devinom zasjenile su njen um, jedna za drugom su se stvarale pred njenim očima. Vratile su joj bijes. »Gledaj, možemo li popričati?« »Moram se pobrinuti za ruku.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 127 »Ja ću poći s tobom.« Kada je krenula prema kući, vidjela ga je kako daje znak Adu... Kao da je htio osigurati malo privatnosti. Dobro. Kako god. Ona nije imala što skrivati. Ali zato on jest. Kada su stigli u kuhinju, pustila je vodu da teče i izvadila sapun. .. Nema razloga da postane nemarna s tim stvarima. Dovraga, nije bila sigurna treba li ju to još uvijek brinuti, ali stare navike korištenja Neosporina teško nestaju. »Ne možeš mi to raditi«, grubo je rekao. »Dobro sam«, prosiktala je i stavila ruku pod slavinu. »Sissy...« »Znaš što sam radila dok te nije bilo?« Iscijedila je malo sapuna Ivory i izdahnula. »Provjerila sam te. Na internetu.« Pogledala je iza sebe i vidjela da je potpuno miran. Njegova krila više nisu bila na leđima... Vjerojatno bi se pojavila samo kada bi ih trebao za letenje... Razumljivo. Usredotočila se na trljanje ruku dok se sapun nije zapjenio. »Kompjuter ti je jako brz... i to se pokazalo dobrim. Ima mnogo toga o tebi. Ali i puko prelistavanje je bilo dovoljno.« Dok je hodala prema kuhinjskom stolu, imala je osjećaj da nije odvajao oči od nje... Bilo je očito da je iznenađen. »Što te navelo da me potražiš?«, upitao je. »Samo osjećaj.« Ugasila je vodu i otišla po papir da obriše ruke. »Je li istina da nisu mogli pronaći sve dijelove tijela? Tih muškaraca... koji su ubili tvoju majku? Mislim, znam da si ih ubio, zar ne?« »Od toga je prošlo mnogo vremena. Što želiš da ti kažem.« Kada ništa nije odgovorila slegnuo je ramenima. »Spomenula si to s nekim razlogom.« »Što si radio nakon toga?« »Pročitala si članke.« »Kažu da si umro. Očito je da to nije istina. Što si onda radio? Ne mogu vjerovati da bi vojska uzela nekog toliko mladog u... Jesi li bio kod udomitelja dok im se nisi pridružio? Ili je nešto drugo dogovoreno?« U tišini koja je uslijedila ona je shvatila da se nadala kako će joj sve reći. Što je bilo glupo. Kao da će se time nešto promijeniti? Namrštio se. »Odakle sve ovo dolazi?« »Kako misliš?« »Samo si me odjednom, iz vedra neba, odlučila potražiti? Nema smisla.« »Kao i to što si ti podigao zid oko sebe nakon seksa sa mnom, huh. Nema smisla.« Počeo je tapkati po džepovima, opsovao i ustao. »Vraćam se za minutu.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 128 Kada se vratio u kuhinju, nosio je cigarete i upaljač... Pričekao je da stavi jednu u usta i zapali prije nego što joj je odgovorio. »Stvarno mi je žao zbog onoga na katu«, rekao je. »Kako ne.« »Jest.« Izdahnuo je prema stropu. »Nisam znao kako da se ponesem.« »Oh, stvarno. Gotovo sam sigurna da sam ja ta koja je izgubila djevičanstvo.« »Toliko sam te htio, toliko jebeno mnogo... Bilo me je strah da te ne povrijedim. Zato sam se izvukao i svršio po prokletom madracu. A nakon toga, nisam se mogao sabrati... Znam da sam te razočarao i u pravu si. Ja jednostavno... Gledaj, ja nisam dobar u svemu ovome? Ja ne znam kako...« Igrao se kutijom cigareta. »... ovo ide. Želiš upoznati pravog mene? Evo me pred tobom... Ne znam govoriti i glup sam, pogotovo kada si ti u blizini. To je opasno za tebe, za sve. I, da, ja sam ubio ono troje muškaraca u Iowi. Vratio sam se iz škole i ugledao majku kako krvari pored kuhinjskog stola. Napravili su joj...« Glas mu je puknuo i pročistio je grlo. »... užasne stvari. I kada bi me pitali? Napravio bih sve ponovno... i ne, nisu pronašli sve dijelove tijela, jer od nekih nije ostalo ništa kada sam bio gotov s tim gadovima.« Sissy je pogledala u svoje ruke i zamislila koliko je rana boljela. Nakon toga je zamislila kako bi bilo kada bi joj se gore stvari dogodile dok je pri svijesti. »Nakon toga sam otišao u vojsku. Tamo sam otišao, Sissy. Radio sam neizrecive stvari za ovu državu sve dok nije došao dan kada sam se počeo sam sebi gaditi. Pogubili su me električnom strujom na nekom gradilištu prije tri tjedna... i tako sam završio ovdje. Ne mogu ti ponuditi ništa osim iskrenosti... i to je to. To je moja priča.« »Ne mogu...« Sada je ona ostala bez riječi. »Ne znam...« Zaustavila se prije nego što je rekla »kome da vjerujem«. Intuicija joj je govorila da bi bilo bolje da ne spominje Devinu. »Jesi li sigurna da ne postoji razlog«, promrmljao je. »Za što?« »Što si me potražila.« »Prvi put sam spavala s muškarcem i on me ostavi u krevetu bez ijedne riječi. Ne trebaš me grliti i maziti nakon toga, ali...« »Želim to raditi.« Provukao joj je prste kroz kosu. »Tako mi je žao, Sissy. Stvarno sam se loše ponio.« Bilo je tako čudno. Dok je proučavala njegovu smirenost i izraz osjećaja na licu, dok je slušala njegov glas, bila je potpuno zbunjena, vagala je lijevo i desno, prebacujući težinu s jedne strane na drugu. U Devininu je autu bila tako sigurna da je Jim neprijatelj. Sada, kada ga je poslušala, nije više bila tako sigurna. »Morala sam saznati nešto o tebi«, izlanula je. »Poštujem to.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 129 Nakon nekoliko trenutaka njene noge su se počele kretati svojom voljom i odvele je do stola. Onda je njena ruka izvukla stolicu nasuprot njemu. Sporo se smjestila, a njen um je promišljao o dvjema suprotnostima. Je li on anđeo? Je li vrag? Bilo je glupo razmišljati da je itko izvor zla. Ali sva ta ubojstva... »Oni su nas natjerali da ovo tetoviramo.« Pogledala je prema njemu i zapitala se je li joj možda pročitao misli. »Oni?« »Moja grana vlade. Kakva god da je. Svima su nam stavili kosca. To nije moja medalja hrabrosti, niti nešto čime se ponosim. I sam Bog zna da mi prekriva cijela leđa, tako da bi uklanjanje, čak i da imam vremena, bilo nemoguće.« Razmišljala je, razmišljala. U njenom umu, slike Jima i Devine su se borile s informacijama koje joj je on tako smireno dao... kao da ne želi ništa skrivati od nje. »Zaboljelo me«, čula je sebe kako govori. »Kada si otišao na onaj način. Bila sam... zbunjena. Mislila sam da sam napravila nešto krivo.« Trznuo se. »To mi stvarno nije bila namjera. Kunem se.« »Ne znam...« Jim je položio ruku na srce i pogledao je ravno u dušu. »Kunem se svojom majkom.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 130 POGLAVLJE 23 zgleda da ti treba pomoć.« Kada je začuo odvratni ženski glas iza sebe, zatvorio je oči i pokušao ne misliti na to koliko ga noga boli. »Ne od tebe.« Okrenuo se. Devina se dokotrljala do prednje strane kuće u svom crnom Mercedesu i uspjela nekako izaći a da nije proizvela zvuk. To ga je navelo da se zapita koliko već stoji tu pored njega. Pogledala ga je poput strvinara i naslonila se na najbliži panel. »Znaš, Adrian, dobri smo zajedno, ja i ti. Sigurno nisi zaboravio kako smo...« »Svakog dana pokušavam zaboraviti, kučko.« Demon je odglumio da se duri i zabacio smeđu kosu preko ramena. »Glumiš neuhvatljivog?« »Jesi li ovdje s razlogom ili si samo došla trošiti moje vrijeme?« Bar je zaštitna čarolija bila aktivirana i odvajao ih je crveni sjaj. Hvala Bogu. »Jim me pozvao. Pa sam došla.« »Jesi li sigurna u to?« »Jako.« Adrian se vratio šperpločama koje je uspio nagurati u prazna prozorska okna. Stavio je tri čavla među zube. Počeo je pričvršćivati od vrha i nastavio prema dolje. Sve vrijeme demon je samo stajao i zurio u njega. Jedini razlog zašto je nije otjerao je što ovako zna gdje je... a to nije bilo s dušom za koju se bore u sljedećoj rundi. Ali, čovječe, osjećao se kao da igra najgoru igru izazova ikad. »Mogu ti pomoći, znaš«, procijedila je dok je on ulagao napor da se uspravi. Nasmijao se i mahnuo rukom pred Jimovom čarolijom. »Ne, stvarno ne možeš. A izgleda da te on neće doći pozdraviti, pa kako bi onda bilo da odeš plašiti malu djecu ili tako nešto.« »Sissy je zanimljiva djevojka, nije li?« Ad se namrštio i pomislio da udari nešto što ne uključuje čavle ni drvo. »Završila si s njom, sjećaš se?« I

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 131 »Jesam li.« Demon se okrenuo prema elegantnom vozilu. »Reci Jimu da ću se vratiti.« »Sada si i Terminator.« »To si pogodio, Adrian.« Hodala je oko auta kao da se nalazi na pisti. »Reci Eddieju da sam ga pozdravila.« »Ta ti se šala izlizala, dušo.« »Ne s moje strane.« »Što ti se dogodilo sa znakom na haubi?« »Sretna nesreća.« Mahnula mu je i sekundu kasnije nestala spuštajući se niz ulicu, možda na putu do Pakla... a možda i do rasprodaje u Neimansu. »Jebena kučka.« Ad je odšepao do jednog od panela šperploča pored Explorera i odgurao ga do sljedećeg prozora. Vjerojatno je bila loša ideja da sami rade nešto na kući s obzirom na arhitektonsku važnost i njenu povijest. Ali morao je napraviti nešto kako bi poboljšao njihovu situaciju. Ionako se u zadnje vrijeme samo vuče unaokolo i žali se koliko ga boli. Znači ovako se ljudi osjećaju kada imaju osamdeset godina, huh. Sranje, mogao se samo nadati da se Matthias dobro koristi seksualnim nagonom koji mu je dao... Strah mu se prikradao, Ad je zastao da pogleda kroz okno u dnevni boravak. Na prašnjavom, golom tlu ležala je knjiga koju je Devina navodno napisala. Na istom mjestu gdje je Sissy ostavila. 0, Bože, pomislio je. Što ako... Podupro je teški panel i slijedio užasavajući instinkt. Kada je ušao unutra, zagunđao je. Njegove čizme su lomile razbijeno staklo... ali ne od prozora, nego od ogledala i lampe koji su popucali pod pritiskom prije nego što ih je prolaz usisao. Sagnuo se, podigao knjigu i počeo je listati. Rečenice su za njega bile potpuna besmislica, ali nije ga to brinulo. Slova... riječi... nisu izgledale ni približno kao latinski. Nije bio baš neki znalac jezika, ali svejedno bi trebao moći raspoznati neke prefikse i sufikse koji su slični engleskom jeziku. Ništa, dovraga, više je bilo simbola nego abecede. A ipak, Sissy je sve razumjela. Dok se pitao kako je to uopće moguće, savjest ga je upozoravala da nešto nije u redu. Posegnuo je rukom na drugu stranu stola. Jim je znao da mu Sissy laže. Nešto se dogodilo, zbog čega je odlučila sama otići kući. Ali što god da to bilo, trenutno je

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 132 manje važno od vraćanja njenog povjerenja. Samo je htio da mu povjeruje što joj govori. »Oprosti«, rekao je ponovo. »Volio bih da sam Bryan Reynolds ili Stanley Tatum. Ali nisam.« Na tren je nastupila tišina i ona se osmjehnula. »Misliš Ryan Reynolds ili Channing Tatum?« »Da, kako god da se zovu.« Osmijeh na njenom licu nije dugo potrajao. »Ne znam... eh, što da vjerujem.« »Ne moraš se sada odlučiti. Stvarno ne moraš.« Još jedna duga stanka. »Kako su oni... Što se dogodilo s tvojom majkom?« Srce mu je preskočilo i svaki djelić njegova tijela je vrištao da ustane i izađe iz prostorije. Umjesto toga, duboko je udahnuo dim Marlbora i ispružio ruku da privuče pepeljaru bliže sebi. Unatoč uzetoj stanci, morao je pročistiti grlo. »Živjeli smo na farmi. Majka i ja smo radili na njoj i dobro smo zarađivali. Išao sam u školu, ali rano ujutro, kasno navečer i ljeti... pomagao sam koliko sam god mogao. Jedna stvar koju treba spomenuti za seoska mjesta jest da nitko nema mnogo novca. Ljudi preživljavaju i to je u redu, sve dok ne naiđe nekakav ovisnik kojem trebaju novci za drogu.« Svaki put kada bi trepnuo, pred njegovim očima bi se pojavile slike tog stravičnog popodneva kada je ušetao u kuhinju i ugledao majku kako umire užasnom smrću. Klik, krupni plan njenog blijedog lica i usana koje pokušavaju nešto reći. Klik, krv na linoleumu. Klik, poderana odjeća. Sva ta sranja su se pojavljivala uz najgori mogući popratni zvuk, majčin glas je škripao i teško je disala. A taj smrad... Jebote, bio je to miris rajčice i bakra, miris svježeg mesa i krvi. Isti kao kada bi odveo svinju na klanje. »Nisam ostao gledati kako umire. Otjerala me jer su oni još uvijek bili u kući. Nisam je htio napustiti... Ona me natjerala. Otrčao sam do kamiona i odjurio niz zemljanu cestu. Pratili su me, ali sam uspio pobjeći. Otišao sam na policiju. Kada sam se vratio u kuću, ona je već bila preminula. Tijelo joj je bilo hladno.« »Oh... moj Bože.« »Oni su uhvaćeni i sudilo im se, ali su uspjeli izaći uz jamčevinu. Saznao sam tko su... nije bilo teško i znao sam što da im napravim iako sam bio mlad.« Slegnuo je ramenima dok je istresao pepeo s vrha cigarete. »Kada živiš na farmi, naučiš mnogo o smrti. Kako da nešto ubiješ. Upotrijebio sam njen najdraži kuhinjski nož i pilu koju sam koristio za drvo za potpalu. Uz njih sam donio još tri stvari koje sam pronašao.« Pogledao ju je ravno u oči. »Natjerao sam ih da pate kako je ona patila. I nikada mi neće biti žao zbog toga. Nikada.« Isuse Kriste, kada je zadnji put pričao o tome...? Na razgovoru prije nego što se priključio tajnim operacijama. Dobro su ga psihološki pregledali... da se uvjere kako je pravi mali sociopat.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 133 »Tako mi je žao«, rekla je promuklo. »Ne mogu ni zamisliti kako ti je bilo.« »Da, možeš. Ja sam izgubio nju. Ti si izgubila cijelu obitelj... i vidjela si ih kako pate. Bila si na vlastitom grobu.« Kada je sagnula glavu, on je opsovao. »Zbog toga što se dogodilo s mojom majkom jebeno te nisam mogao ostaviti u onoj kadi. Pokušao sam te spasiti. Pokušao sam te... natjerati da dišeš... morali su me otrgnuti od tebe. Nisam htio da umreš.« Kada su mu se oči zasuzile, stisnuo je šaku da se podsjeti da je muškarac, kvragu. I većinom je uspijevalo. »Jim, ja...« »Sve što želim je da budeš na sigurnom i da to ostane tako«, rekao je napetim glasom. »To je sve. Zato... nemoj više ovako nestajali, može? Skoro sam doživio srčani udar.« »Želiš li me još?« izlanula je. U reeeeedu, to je znak da se zakašlje. I ne zbog toga što je povukao loš dim. »Sissy, ja...« »S obzirom na sve što si mi do sada rekao, mislim da možeš i sada biti iskren. A ja moram... moram znati. Kako god bilo, čak i ako...« »Da, jebeno te želim.« U daljini je čuo kako se čavli zabadaju i, uz ispriku, nije se osjećao krivim što trenutno ne pomaže prijatelju da popravi štetu. Ovo je stvarno bio težak razgovor, ali napredovao je s njom. Mogao je to osjetiti. Nije htio biti u lošem odnosu s njom. Uostalom, Ad je bio u pravu... Duše su uvijek dolazile k njemu. U svakoj bitci duše su same došle... »Dokaži«, rekla je. »Dokaži da me još želiš.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 134 POGLAVLJE 24 druge strane stola, Jimov izraz lica se u tren promijenio. Čak iako je stajao na potpuno istom mjestu, na stolici s cigaretom između kažiprsta i srednjaka u desnoj ruci... bio je potpuno drugačiji. Sissy je smatrala da je to dovoljno dobar dokaz. Ali je htjela više. Htjela je... sve. »Sissy, mislim da nije dobra ideja da...« Odmahnula je glavom. »To je jedini način da mi bez sumnje potvrdiš. Toliko toga ima što... ne mogu znati i moram imati nešto na što se mogu osloniti.« Nastupila je duga, napeta tišina... i onda je gurnuo stolicu prema natrag tolikom jačinom da je pala na pod uz glasan prasak. Nije se ni potrudio obići stol. Posegnuo je preko stola svojim dugim, snažnim rukama i uhvatio je za glavu. Podigao ju je sa stolice i privukao je svojim usnama. Poljubac je bio snažan i sirov, njegove usne su zaronile u njezine, a njegov jezik ulazio u unutra kao da to isto želi raditi s drugim dijelovima tijela. Kada ju je napokon odgurnuo, oboje su dahtali. A njegove oči... gledao ju je gladnim pogledom. »Sretna«, rekao je ozbiljno. Isuse, a ona je do sada mislila da je strastven. »Nećeš me slomiti.« »Nemoj biti tako sigurna.« Njegovo raspoloženje je očito palo u vodu, odmaknuo se od nje, podigao stolicu i sjeo na nju. Premjestio se psujući i namještao nešto. Ponovno je otresao pepeo. Povukao je još jedan dim. Tapkao je prstima. A onda je pod stolom započelo ritmičko udaranje. To je bila njegova noga. Gore, dolje, gore, dolje, gore, dolje... Sporim, promišljenim kretnjama ustala je na noge i došla oko stola do njega. Njegova ramena su se stisnula pod majicom, njegovi bicepsi se napeli... i dok je stajala pored njega, počeo se trzati. Njegovo lice, zapešće, čeljust. Kada ju je odbio pogledati, umalo je izgubila živce. Položila je dlan na njegovu ruku. »Jim.« S

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 135 Odmahnuo je glavom. »Nemoj me pitati, molim te, nemoj me pitati... Nisam stabilan.« »Samo želim znati...« Nije stigla završiti rečenicu. Odjednom se ustao i prišao k njoj, uzeo je njeno tijelo i krenuo prema natrag sve dok nije bila pripijena uza zid. Pritiskao ju je svojom zdjelicom, a ona je otpustila kosu i zabola njegovu slobodnu ruku između vlasi... ali ne da je pogladi. Zgrabio ju je i povukao njenu glavu u stranu. »Želiš ovo?« zarežao je. »Jesi li sigurna da želiš ovo?« »Da.« Kada je učvrstio stisak, ona se još više stisnula uz njegovo tijelo. On je bio sve što ju je držalo da ne padne na tlo. »Nećeš me prepasti.« Zapravo, on je bio taj koji je izgledao kao da se plaši dok je ona gurala ruke pod njegovu majicu i prelazila preko njegovih glatkih leđa... ali to nije dugo potrajalo. Pognuo je glavu i počeo obrađivati njen vrat te gristi svoj put prema dekolteu. I onda se cijeli svijet zavrtio. Trebao joj je trenutak da shvati što je napravio. Začula je zveket i shvatila da ju je podigao i posjeo je na rub radnog stola. »Je li ovo ono što želiš«, zarežao je i žestoko joj raširio noge. »Da«, uzdisala je. Povukla ga je natrag k usnama i omotala ruke oko njegova vrata. »O, jebem ti.« Snažno ju je ljubio i trljao se među njenim nogama. »Isuse, ovdje ćemo to napraviti...« Jak zvuk čekića na drugoj strani kuće značio je da imaju vremena. .. ali ne previše. »Da, hoćemo.« Uhvatila je pojas njegove trenirke i gurnula je prema dolje oslobodivši njegov... »Oh... Bože.« »Da. Oh«, rekao je grubo. Kao da je time nešto dokazao. No, prije nego što se uspio odvojiti ona je zgrabila njegovu erekciju s obje ruke. Na njenim rukama bio je vruć. Tvrd. Velik. Jimova glava je pala unatrag, mišići na njegovu vratu prepuni žila napinjali su se dok je psovao. »Sissy...« »Želim na rukama osjetiti kako svršavaš.« Stenjanje je zatreslo cijelo njegovo tijelo... a iduće je uslijedilo kada ga je počela gladiti, cijelim putem, sve do vrha. Opet dolje. Opet gore. Nije imala pojma što radi, ali je znala da je na pravom putu... pogotovo kada su se njegovi bokovi počeli kretati prateći njen ritam, povećavši trenje. Gledala je cijelo vrijeme, njegove bokove kako se sporo kreću i pumpaju, njegov donji dio abdomena kako se uvlači i opušta. Izazivao je vrtoglavicu, taj osjećaj moći, osjećaj da mu ona i samo ona to radi, dovodeći ga sve bliže i bliže vrhuncu. On je bio muškarac, snažan, agresivan muškarac... predan njoj na milost.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 136 I to je palilo. »Daj mi svoja usta«, zarežao je i podigao joj bradu. Potonuo je u njih bez suzdržavanja, oslobodio se i njegovo tijelo se počelo gurati sve jače u njen stisak. Imao je okus po svježem duhanu i divljini. Koliko je god htjela ostati svjesna svega što se događalo, nije dugo prošlo prije nego što se pogubila. A onda je on doživio orgazam, uzvikujući njeno ime i grizući njenu donju usnu. Ništa sporo i nježno ovog puta. Grubo i sirovo, njegov se penis zabadao u njen stisak, a iz njega su prštali vrući mlazovi. I njoj se svidjelo. Kada se napokon umirio, naslonio je glavu na njeno rame kao da ne može stajati. Disao je poput parnog vlaka, a njegovo tijelo je bilo vruće koliko i njegova erekcija. Ali ipak, nije izgledao kao da je gotov. Izgledalo je kao da je ovo samo predjelo prije glavnog jela za kojem je žudio. Kada je podigao glavu, njegove oči su još uvijek gorjele. Posebice kada se uspravio, uhvatio rub majice i skinuo je s veličanstvenih prsa. Premjestio je, još uvijek upaljenu, cigaretu u drugu ruku i pritisnuo mekani pamuk o njene ruke da pobriše što treba. Zbog načina na koji ju je gledao... ona se osjećala kao plijen. Ali na dobar način. Nije joj se trebalo to svidjeti, Jim je razmišljao dok je gasio Marlboro u pepeljari na kuhinjskom stolu. Sissy je trebala otrčati iz prostorije kada je samo malo prešao granicu, trebala je sve prekinuti. Umjesto toga, navela ga je da joj svrši po cijelim rukama. A sada, kada je to završilo, ona je još uvijek stajala naslonjena na kuhinjski ormarić, kose zapletene njegovim rukama, crvenih i otvorenih usana, nogu... raširenih. Za njega. Htio je to odgoditi za kasnije. Htio je odbiti. Ali nije. Bacio je svoju, sada prljavu majicu na tlo i krenuo natrag prema njoj. Prelazio je rukama preko njenih bedara, kretao se prema središtu palcima. Htio se spustiti dolje. Ovdje u kuhinji. Otarasiti se hlača, kleknuti na koljena i pustiti jeziku na volju. Ali nije htio da Ad završi s poslom i odluči doći popiti piće. Sljedeća opcija je bila da odradi punu penetraciju... Sam Bog zna da je bio spreman za polijetanje. Ali, to bi uključivalo nju bez hlača, a sama pomisao da ju neki drugi muškarac vidi golu u punom žaru orgazma tjerala ga je da nabavi nuklearno oružje. Zadnja opcija je bila držati se onog konzervativnog. I to je bilo neizmjerno bolje nego zaustavljanje... I svakako mnogo bolje nego da se nađe u neugodnoj situaciji.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 137 »Znaš što zamišljam sada?« rekao joj je na uho. »Što...« Tako promukao, njen glas je bio tako promukao i njemu se svidio taj zvuk. »Tebe golu.« Počeo je jače trljati. »Ti ležiš na leđima...« Ona je zastenjala i gurnula se jače prema njemu, kao da traži upravo ono što joj je on namjeravao dati. »Tebe golu, kako ležiš na leđima i ja sam između tvojih nogu.« Poljubio ju je u usta i zastao na njima. »Ali radim ovo«, napravio je krug na njenom spolovilu, »svojim usnama.« Uronio je jezik u njena usta dok je svršavala, zabola je nokte u njegova leđa, a njene grudi su se uzdigle. Dirao ju je sve dok se nije opustila do kosti, njeno tijelo tako meko i smireno, zapitao se bi li mogao samo kliznuti u nju i... Nema više zvuka čekića. Tako da je Ad uzeo pauzu ili uskoro namjeravao. Odmaknuo se i maknuo kosu s njenog lica. Njeni obrazi su bili rumeni, a oči ošamućene i raširene. Bila je potpuno zabezeknuta... i najljepša žena koju je ikada vidio. »Vjeruješ li mi sada?« šapnuo je i poljubio je u vrat. »Da...« »Dobro.« Kada je zijevnula toliko jako da joj je vilica zaškripala, podigao ju je u naručje. Okrenuo se i pogledao nered koji je napravio. Stolice su bile posvuda, ono što bi trebalo biti na šanku sada se nalazilo na tlu, kutija cigareta prosuta po stolu. »Moramo prestati uništavati ovu kuću«, promrmljao je na izlazu.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 138 POGLAVLJE 25 ada je Ad ušao u kuhinju, nije mu trebalo mnogo da shvati što je uzrokovalo nered... Ovog puta to nije bilo ništa metafizičko. Iako se mogao kladiti da ih je također dovelo do ošamućenosti. Ad je spustio prastaru knjigu na stol i vratio stolice na svoja mjesta. Onda se naslonio i čekao. Na drugom katu je čuo svakakve kretnje, ljude kako hodaju, vrata kako se zatvaraju. Nakon nekog vremena jedan par teških koraka počeo se spuštati niza stube. »Ja sam ovdje«, viknuo je. Kada se Jim dogegao u prostoriju, ponašao se sasvim ležerno, kao da se ništa posebno nije dogodilo. »Jesi li spreman za večeru?« »Moramo razgovarati«, Ad je odgovorio. Jim je odšetao do hladnjaka i otvorio ga. »O čemu?« »Tvojoj djevojci.« Tri, dva, jedan... ali ne, on se nije bunio zbog posvojne zamjenice. »Što s njom?« Jim je zatvorio vrata zamrzivača i počeo otvarati kuhinjske ormariće. »Imamo li išta hrane?« »Slani čips od krumpira s octom, nova vrećica, s tvoje lijeve strane.« »Jebeno savršeno.« Ad je pričekao dok nije sjeo preko puta njega i otvorio vrećicu. »Ne želim da me shvatiš na krivi način...« »Onda nemoj ništa reći.« »... ali ne možemo zanemariti činjenicu da bi Sissy mogla biti opsjednuta.« Jim je ispustio vrećicu i prestao žvakati. »Što?« Ad se počešao po sredini prsa... Samo spominjanje takvog problema je izazivalo osip. »Mislim da je Sissy donijela nešto sa sobom iz Pakla. Mislim da se nalazi u njoj i što je više ondje, to će se više razvijati i rasti.« Jim je odmahnuo glavom. »Ne. Zasigurno nije. Bila je tako nevina kada je otišla tamo i...« K

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 139 »Postoji razlog zašto je osobama poput nje zabranjen pristup Raju.« »Molim?« »Zagađeni su.« Jim je ustao sa stolice i ona je zaškripala na golom parketu. »Ne razumijem...« »Onda mi objasni kako ona može ovo pročitati.« Ad je otvorio knjigu nasumce. »Ovo nije latinski. Ovo je Devinin jezik i mislim da ga Sissy može pročitati zato...« »Ne!« Spasitelj je zgnječio vrećicu u ruci. »Potpuno si prolupao.« »To je uzrok njenom bijesu.« »Ona nije ljuta.« Ad je ustao na noge i nagnuo se torzom. »Skoro je zapalila cijelu kuću, Jim. Prestani razmišljati kurcem i saberi se.« Jim je pokazao prstom prema njemu, a ruka mu se tresla. »Zaboravit ću da si rekao išta od ovoga.« »Onda ćeš izgubiti sve. Uključujući nju. Devina je parazit... Ona se uvuče u ljude kroz ozljede duše i, jednom kada je ušla, malo pomalo osvoji sve. Ista priča kao i s Vin diPietrom...« »Ne, ne, fućkaš to. Sve je u redu s njom... Ja bih osjetio to kao što osjetim Devinu...« »Nisi ništa osjetio za vrijeme posljednje runde, zar ne? Ili ijednu drugu dok je Devina bila na djelu. To je još jedan razlog zašto mislim da je Sissy ta duša.« Jim je zurio u njega. »Ne razumijem... Mislio sam da se dobro slažeš s njom.« Ad se počeša po umornoj glavi, koja ga je boljela. »Kvragu, Jim...« »Ozbiljno te pitam. Što nije u redu s tobom?« Upravo ovoga se bojao. Jebeno se bojao da se ovo ne dogodi. »Moraš se vratiti u stvarnost, Jim. Nemoj se boriti protiv mene, u redu? Naravno da mi je Sissy draga, ali to me neće spriječiti da razmišljam glavom... ne smijem to dopustiti.« Nastojao je držati glas smirenim i ujednačenim koliko je god mogao. »Ponovit ću. Mislim da je Sissy duša u idućoj rundi i moraš je pribrojiti, inače ćemo svi završiti u svijetu patnje. Pogotovo ona.« Dok je Jim zurio u svog kolegu na drugoj strani stola, nije mogao čuti ništa od krvi koja je strujila njegovim ušima. Ali... ne, ovo je krivo, sve je krivo. Dugo je odmahivao glavom. »Ne. Ona nije upletena u ovo. Sissy nije dio ovoga. Izvukao sam je, ona je dobro i sada moramo nastaviti na sljedeću dušu.« »Idi popričati s Nigelom ako mi ne vjeruješ. Pođi k njemu i pitaj ga je li njoj dopušten pristup iza zidina Dvora. Što misliš zašto je ovdje s nama? Zato što više nikamo ne pripada.« Ad je opsovao i sjeo. »Ne govorim da je išta od ovoga njena krivnja... Sranja se događaju i ona se mora nositi s tim da stvarno nema sreće. Ali, molim te, nemoj da ti osjećaji stoje na putu, u redu?«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 140 Kao odgovor, Jim je počeo nevozno hodati po kuhinji. Još je nekoliko puta odmahnuo glavom i pokušavao pronaći neku pogrešku u Adovoj glupoj, krivo shvaćenoj, kurčevoj ideji. »Ona ne može biti ta duša«, bilo je sve čega se mogao sjetiti. »Jednostavno ne može.« Ad je duboko udahnuo, kao da će pokušati objasniti fiziku čestica laiku. »Nemoj biti naivan, Jim. Svaka runda je imala neku unutarnju logiku, način na koji bi pronašao dušu, razvoj iz jednog ka drugom. Sissy je tu od samog početka... i tvoja reakcija kada si je pronašao mrtvu onda u početku... Jebote, to je prvi znak. Kao da je tu da namjerno potakne neke stvari u tebi i ti si sve to izvršio... Pronašao si je u Paklu, pronašao njeno tijelo i izvukao je. I sada je ovdje s tobom i ti se duboko zaljubljuješ u nju... Sve se posložilo.« »Ne.« To je bilo sve što je rekao. Samo... ne. »Ulog postaje sve veći, Jim. Ne samo za rat i nas, nego za tebe. Zato to mora biti ona. Ovo je veliki test za tebe.« Njegove ruke su se tako jako tresle da mu je poluprazna kutija cigareta ispala na tlo kada ju je pokušao izvaditi iz džepa. Kao da ga i ona pokušava usmjeriti na isti put, pala je odmah pored stvari koje je bacio s radnog stola kada je počeo obrađivati Sissy. Tako dobra. Bila je tako jebeno dobra... način na koji ga je dirala, njena koža, sve od okusa njenih mekih usana do načina na koji je svršavala. Bila je potpuna suprotnost Devini. Sve u vezi s njom bila je čista suprotnost tom demonu. »Jednostavno nije moguće«, promrmljao je dok se borio s paljenjem cigarete. »Stvoritelj je sve to namjestio.« »Ona nije zla.« Ali... lagala mu je. O tome zašto ga je potražila. Iako, sranje, možda i nije. Možda je taj osjećaj izazvan paranojom. Kvragu, moguće je da se vratila kući sama zato... Moguće da ga je potražila zato... Prestani razmišljati kurcem. Uz snažan osjećaj strave, otišao je do stola i pogledao u tu jebenu užasnu knjigu. Ad ju je otvorio na sredini i Jim se usredotočio... Pokušavao je pronaći latinski u onom što je napisano. Očajnički je pokušavao pronaći nešto što prepoznaje. No, ni sam Bog ne bi pogodio kojim je jezikom to napisano. Izgledalo je kao nekakva kombinacija simbola i ruske abecede. Ali svakako nije bio... latinski. »Da ti kažem kako će ovo dalje izgledati«, Ad je mrko rekao. »Sissyna zaraza će se pogoršati... i tako će Devina zaraziti tebe. Ona će te sjebati preko Sissy.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 141 Ta logika ga je počela plašiti. »Ali ja nisam jedna od duša. Ni Sissy ne može biti. Ona je već mrtva.« »Nisam vidio takvo objašnjenje u pravilima, a ti?« Pa, ne. Nije. Ali... »U redu, dobro«, rekao je Ad i napravio gestu rukom. »Hajdemo reći da nitko od vas dvoje ne može biti jedna od duša u ovom ratu. Ti bi svejedno trebao biti pedeset posto zao, zar ne... To je razlog zašto je Devina pristala uključiti spasitelja. Što više bijesa imaš, što si više zaražen? To je bolje za nju. I ja bih trebao znati, jer i ja imam tumor.« Anđeo je uperio prst prema svojim prsima. »U meni je... također. Eddie je bio jedini od nas trojice koji je bio čist, jer nikada nije bio s Devinom, čak i kada ga je opsjedala. Zato ga se toliko bojala. Zato ga je uništila.« »Neću ponovno izgubiti Sissy zbog te kučke«, rekao je Jim odlučno. »Znam, i pokušavam odlučiti je li to igra nama u korist ili ne. I kada smo već kod toga, Devina je nedavno navratila.« Ad je rekao to posljednje jako oprezno, kao da je znao da se Jim nalazi na rubu sloma. »Rekla mi je da si je ti pozvao.« Jim je morao o svemu dobro razmisliti, dio po dio. Mrzio je zaključak do kojeg je došao. U pravilima nije bilo ničega što bi potvrdilo da netko poput Sissy ne može biti duša... I Ad je bio u pravu. Unutarnja logika rata bila je neporeciva, ali obično je bila vidljiva u posljednji tren. Sranje, pomislio je. Iz dubine duše se nadao da je Ad u krivu. »Ostani ovdje.« Ugasio je cigaretu. »I čuvaj Sissy za mene, u redu? Vratit ću se.« »Nemoj napraviti neku glupost.« »Ti samo pazi na nju. Ja ću se pobrinuti za sve ostalo.« Dok je izlazio iz kuhinje, mogao je čuti Ada kako psuje, ali nije se sada namjeravao s tim zabrinjavati. Trebao se uhvatiti posla... a to je značilo da mora otići na kratko putovanje prema gore. Time nije mislio na drugi kat kuće.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 142 POGLAVLJE 26 ada je Jim stigao u Raj, mjesto je cvalo kao Central Park ljeti, trava se zelenila, nebo se plavilo, zidovi dvorca boje kave s malo mlijeka. Ali to što su se samo dvije zastave vijorile iznad utvrde bio je bolan prizor. Jim se prisjetio prvog puta kada se probudio na leđima ležeći na vječnoj travi, trnci koji su ostali nakon električnog šoka još uvijek su prolazili živcima cijelog tijela. No, do sada je dovoljno puta putovao ovamo da se nauči sletjeti na noge. Prije nego što je otišao potražiti arhanđela, okrenuo se prema Dvoru duša... i zamislio svoju majku tamo. Na sigurnom. Bez boli. Ništa je nije mučilo i ni o čemu se nije morala brinuti. Nije ju vidio otkada je umrla i, čovječe, stvarno bi mu dobro došlo da se može deset minuta odmoriti s njom. Čak i da nitko od njih ne prozbori ni jednu riječ, bilo bi je lijepo vidjeti još jedan, posljednji put u slučaju da izgubi jebeni rat... »Žao mi je. Ne mogu ti dopustiti da uđeš tamo.« Okrenuo se prema Nigelu. Izgledao je kao slika koju je netko restaurirao kako treba. Sada više na njemu nije bilo prašine, niti je bio blijed, kosti su mu očito zarasle brzo i nisu ostavile posljedice... Bar sudeći prema lakoći njegova hoda preko pokošene trave. Nosio je kitnjasto odijelo iz dvadesetih godina, kremasta boja fine tkanine sjala je na neobičnom ambijentalnom noćnom svjetlu. »Moraš mi nešto iskreno reći«, rekao je Jim. »Naravno. Kao da bih mogao reći išta drugo.« »Moram znati je li istina da duša koja je puštena iz Pakla ne može doći ovamo gore.« Palcem je pokazao iza sebe. »Da postoji nekakav problem zaraženosti. Ili što god.« Sranja. Samo... sranja. Krasno. Nigelovo lice se uozbiljilo kada je promrmljao. »Radi se o Sissy.« »Ne, nego o uskršnjem zecu.« »A, da, mitski zec s košarom obojenih jaja. U pravu si... Ta mala dlakava njuška, kako bi ga neki nazvali, ne bi bila dobro došla ovdje. Nažalost, u pravu si i s onim drugim. Ni jednoj duši koja je bila tamo dolje nije dozvoljen pristup iza zidina, ali ni ovamo.« »Diskriminacija.« »Ne, rekao si sam. Zaraza.« K

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 143 »Ona je bila nevina, Nigel. Ona nije tražila da joj se išta od ovoga dogodi.« »I ja suosjećam s tobom. S oboma.« »Jebeno sranje.« Odjednom se sjetio što je morao napraviti Vin diPietru u prvoj rundi. »Što ako se pročisti? Što ako mi... iz nje izvučemo sve zlo.« Sranje, nije mogao zamisliti da napravi taj nasilni, smrtonosni postupak na Sissy. »Želiš li to stvarno pokušati na njoj?« Ne. »Ubit ću tog prokletog demona.« Nigel je čvrsto zgrabio njegovu ruku. »Molim te, zapamti ovo. Ako zapamtiš... barem jednu stvar od svega ovoga... zapamti ovo.« Njegov pogled ga je probadao, čudne boje očiju su ostavljale takav dojam na njega da se osjećao kao da je ugradio opipljiv predmet u njegov mozak. »Taj bijes koji sada osjećaš ono je što Devina njeguje. Ako mu se predaš, predaješ se njoj. To je izvor svega zla, suprotnost čistoj ljubavi. To je izraz njene prirode. Što god da radiš, nemoj pratiti taj osjećaj, pogotovo ako te vodi k njoj i čak ako vjeruješ da te potiče i daje snagu da je pobijediš. Na kraju, to će biti ono što će te uništiti.« Jim je pogledao bujni pejzaž. Ovo je previše, pomislio je. Sve ovo je previše, ali nije baš da može odustati. Ne dok ne bude gotovo, na jedan ili drugi način. »Je li se Colin oporavio?« izlanuo je. »Ovisi na koju od stvari misliš.« Razgovor je zamro na trenutak. Onda je Jim progovorio. »Moram te zamoliti uslugu.« »I ja sam spreman to izvršiti.« »Ne znaš još što ću te pitati.« »Da, spasitelju, znam.« Sissy se probudila uz velike, tople ruke koje su je gladile preko trbuha struka i bokova. Dok se nježno okretala, znala je tko se nalazi na drugoj strani. Prepoznala je njegov miris i način na koji ju je dirao. Nagnula se prema njemu i stisnula se bliže. Otvorila je oči, ali bilo je previše mračno da bi vidjela, jer je sunce već zašlo. »Koliko si već ovdje?« »Neko vrijeme.« »Nisam ni znala da sam toliko umorna.« »Pusti me unutra«, rekao je Jim očajnički, što nije baš bilo karakteristično za njega. »Molim te, pusti me unutra.« Njegove usne su pronašle njene i najprirodnija stvar na svijetu je bila da raširi noge tako da se on može smjestiti između njenih bedara. Istuširala se i ušla pod plahtu gola... baš za ovo.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 144 Nadala se da će joj doći. Njegov poljubac je bio kao droga kojom se hranila, protezala se pod njegovom težinom dok se njegova erekcija trljala o njeno središte. Nije bila odmah spremna za njega i on je jednom rukom posegnuo između nogu da provjeri. Zastenjao je kada je osjetio njenu toplinu i onda se premjestio. Spojio ih je trzajem zdjelice i ona se ponovno osjetila ispunjenom. On je bio pažljiv... do neke granice. Kada je poniranje postalo lagano, krevet se počeo tresti, glasno škripeći u tamnoj prostoriji. Nije ju bilo briga što ih Adrian možda čuje. Možda je trebala mariti, ali bilo je tako dobro. Što se on više približavao orgazmu, to je jače ulazio i izlazio, a bedra su mu se sve više skupljala. Ona je prva doživjela vrhunac, a njeno spolovilo se skupljalo oko njegovog, pumpalo je... »O, jebote«, procijedio je kada je spustio glavu i zgrčio se. Njihova tijela su preuzela igru, zajedno su se kretala, pojačavajući svaki osjećaj. Kada su se napokon smirili, ona se osjećala toliko blisko njemu kao nikome u životu. Podigao se na laktove i ostao ležati na njoj. U tami, jedini izvor svjetlosti bila je tanka linija ispod vrata kroz koju je došao, ali je sve jedno mogla osjetiti da se mršti. »Što je?« upitala je. »Moram izaći i pobrinuti se za nešto.« »U redu. Mogu li ja pomoći?« »Da. Možeš ostati ovdje s Adrianom dok se ja ne vratim.« »Kamo ideš?« »Ne moraš se brinuti.« Hladnoća je prošla njenim tijelom. »Ideš vidjeti nju, zar ne?« Sissy ga je gurnula sa sebe i povukla plahtu do brade. »Zar ne?« »Ne zbog seksa.« »Kako god ti kažeš.« Mislima su joj letjeli dijelovi njena razgovora s demonom. »A ja bih samo trebala sjediti i čekati dok se ti ne vratiš?« »Sissy, kažem ti. Nije onako kako misliš.« »Spavao si s njom prije četrdeset i osam sati.« »I nikada se više neće dogoditi. Zašto bi?« Sissy je stavila ruke na lice i protrljala ga gore-dolje. Možda je ovo samo san? Pomaknuo je krevet na mjesto i obukao trenirku. I onda je nešto zasjalo u plavoj boji. »Želim ti pokazati nešto.« Pogledala je u njegov mobitel. Onda se namrštila i uzela mu ga iz ruke. Na ekranu se pojavila fotografija fotografije s njom... Jedna od onih koja je stajala na polici za knjige zajedno sa svim ostalim obiteljskim fotografijama u dnevnom boravku roditeljske kuće.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 145 »Ovo sam fotografirao danas kada sam te pokušavao pronaći. Bio sam nasmrt preplašen.« Bože, kako je drugačije izgledala tada, razmišljala je Sissy dok je zurila u sebe. »Daj mi svoju ruku«, rekao je. Odsutno je ispružila dlan... On joj je ispružio ruku do svog vrata. »Osjećaš li ovo?« Bilo je to privjesak na dnu ogrlice. Namrštila se. »To je moje.« »Znam. Tvoja majka mi je to dala.« »Kada?« uzdahnula je. »Otišao sam je vidjeti onda kada sam te morao ostaviti tamo dolje. Prije nego što sam pronašao način da te vratim. Znao sam koliko užasno pati, pa sam otišao do tvoje kuće i pronašao je kako sjedi na fotelji u dnevnom boravku. Ostala je budna čekajući tebe.« Kada je slika postala mutna, obrisala je suze s očiju. Zamisao da je njena majka čekala na vratima, ne zato što je kasnila kući... nego zato što se nešto užasno dogodilo... bilo je više nego što je mogla podnijeti. »Obećao sam tvojoj majci da ću te vratiti«, Jim je rekao otresito. »Ona mi je dala ovo i namjeravao sam ga dati tebi, ali bih ga volio zadržati. Tako uvijek znaš da si sa mnom. Gdje god da idem, što god da radim. Ti si ovdje.« »Ne pristaje ti baš«, promrmljala je kada je vidjela koliko se tanki lanac nategnuo oko njegova debelog vrata. »Neću te sjebati, Sissy. To se neće dogoditi.« Nagnuo se da je poljubi i ona mu je uzvratila. »I znaš što stvarno želim napraviti?« »Što?« »Kada sve ovo završi, želim te odvesti na spoj. Glupi spoj uz večeru. Ili, sranje, ne znam. Prošetati se plažom... nije baš da ih ima ovdje. Samo želim... ako pobijedim u ovom ratu, želim te kao suvozača na motoru. Možda se samo provozamo. Nije me briga. Samo ja i ti, ništa drugo. Obećavaš?« Nije znala kome da vjeruje. Lažljivom demonu... ili obučenom ubojici koji se činio kao zadnja osoba na zemaljskoj kugli koja bi pokazivala osjećaje... koji je bez sumnje nosio malu golubicu oko vrata i zastao usred svega da fotografira njenu fotografiju. »To je ono što si htio pitati«, rekla je. »Molim?« »Dolje u dnevnom boravku, kada si se vratio kada smo večerali. Htio si zamoliti Adriana da nas fotografira, zar ne?« »Da.« »Mogu li se anđeli fotografirati?«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 146 »Želiš vidjeti?« Uzeo joj je mobitel i namjestio kameru tako da je bar donekle usmjeri prema njima u tami. »Pripremi se na bljesak«, rekao je. »Tri, dva, jedan...« Jako svjetlo ju je zaslijepilo, ali kada joj se vid vratio, pogledala je u ekran i tamo su se nalazili, njihove glave jedna uz drugu, Jim je gledao u nju, ne u kameru, a ona je gledala ravno pred sebe. I upravo ondje, iznad obiju glava, kao nekakav blagoslov, stajale su aureole. »Možeš mi vjerovati, Sissy. Ja sam u ratu s tom kučkom, a ne zaljubljen u nju.« Razmišljala je o tome kada je bio u Paklu, kada su ga mučili ti demoni, kako su ga povrijedili. Kako bi netko mogao voljeti ili osjećati privlačnost prema nekome tko im je to napravio? Jim je bio mnogo toga, ali nije izgledao kao mazohist do te granice. Bože, nije znala kome da vjeruje. Ali joj se sviđala fotografija njih dvoje skupa. Njoj se stvarno... svidjelo kako izgledaju. Da nije bilo tih prokletih aureola, mogla bi povjerovati da su normalan par. »Mogu li ovo zadržati?« »Da, možeš zadržati moj mobitel.« Stisnula ga je uz srce, spustila se dolje i naslonila glavu na jastuk. »Kada ćeš se vratiti?« »Kada pokažem toj kučki gdje joj je mjesto.« Bar nije pokazao nikakve znakove da se raduje što će vidjeti demona. To je bilo sigurno. A kako su se sada seksali? Nije bilo za zanemariti. »Budi oprezan«, rekla je. »Uvijek.« Čula ga je kako hoda prema vratima... ali onda se okrenuo, vratio k njoj i uhvatio joj lice rukama. »Ja ću se brinuti o tebi.« Njegov glas je zvučao neobično. »Kunem se majčinom dušom. Ispravit ću sve.« Onda ju je poljubio i otišao. Tiho je zatvorio vrata za sobom i krenuo niz hodnik. Trebalo joj je neko vrijeme da shvati što se skriva iza neobičnog tona njegova glasa i protrnula je. Bio je to strah. Jim Heron je iz nekog razloga bio prestravljen.

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 147 POGLAVLJE 27 ogu li vam pomoći.« To nije bilo pitanje. A ponašanje je bilo više u stilu »Što ti radiš ovdje?« Jim je zastao na sjajnom, mramornom tlu u predvorju hotela Friedmont i pogledao gospodina Uredskog koji je radio na recepciji. Muškarac je nosio diskretno crno odijelo sa zlatnom pločicom s imenom, blještavo bijelu košulju i crnu kravatu... kao da je dio osoblja za sprovode. »Ulaz za osoblje je sa stražnje strane«, bile su njegove sljedeće riječi. Iiiiiii baš zbog ovog je bilo bolje biti nevidljiv. »Ovdje sam u posjetu jednom od gostiju«, Jim je promrmljao i krenuo prema glavnom dizalu. »Ispričavam se«, onda je odglumio da ima posla i otišao s recepcije. Jim je ispružio ruku i ušutkao tog idiota. Brzim okretajem i metafizičkim guranjem vratio ga je na njegovo mjesto. Jim je išao dizalom, ne stubama. Prvo, ta kitnjasta vrata su se otvorila na znak kao da su znala da mu treba prijevoz. Ha, ha. I drugo, što se više približavao demonu, postajao je sve nervozniji, što je umanjivalo njegovu snagu do maksimalno onoga što je upravo izveo na recepcionaru. Ušetao je unutra, pritisnuo je dugme na kojem je pisalo »PH« i pogledao u ekran s brojevima iznad vrata. Na svakom katu začuo bi se tihi zvuk i put prema vrhu središta stare zgrade bio je spor. Bijes je u njemu rastao. Unutar dizala posvuda su bila ogledala i izbjegavao ih je gledati. Nije htio razmišljati ni o čemu drugome osim o tome da Devini pošalje jasnu poruku... Pogled na njegovo iscrpljeno i umorno lice ga je previše podsjećalo na to koliko je istrošen. Podigao je glavu još više, pogledao u ukrasne rezbarije u drvetu i promrmljao. »Nigel, nadam se da ćeš odraditi svoj posao.« Još jedno posljednje zvonce, zaustavilo se i vrata su se nečujno otvorila. Hodnik ispred njega bio je uređen na isti način kao i dolje, tamnim zlatom i kestenjastim M

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 148 stvarčicama poput predvorja, tepih ispunjen kružnim šarama, zidovi prugasti, a lusteri kristalni. No, fućka se njemu za to. Dolje na samom kraju, on je stisnuo šaku i glasno pokucao na vrata. Uz jedan klik, vrata su se otključala i otvorila sama. Prostorija iza njih bila je ispunjena luksuznim namještajem, ugrađenim šankom i prozorom koji je gledao na more. Na prozoru su bile svijeće čiji su plamenovi titrali. R&B je svirao iz skrivenih zvučnika i osjećao se nekakav miris kao da je netko izašao iz tuša. I tu je bila ona. Demon je sjedio na stolici potpuno gol, noge u pozi Sharon Stone dok se naginjala prema natrag i opipavala vlastite grudi. »Jesam li ti nedostajala?« razvlačila je. Zalupio je vratima. »Koji kurac radiš?« »Čekam te da dođeš ovamo i pozdraviš me kako treba. Po mogućnosti uz malo penetracije.« Jednu ruku je zavukla među noge. »Moraš se maknuti od Sissy.« Demon je izdahnuo psovku. »Opet ona. Gledaj, Jim, ne moraš se pretvarati. Adrian nije ovdje. Ni ta idiotska djevojka.« Krenuo je prema demonu, ali se nije previše približio. »Nemoj me izazivati. Sissy nije na raspolaganju.« Devina je skupila koljena i prekrižila noge. »Ma da. Od kada ti postavljaš pravila.« »Želiš me napasti, dobro. Ali ostavi nju na miru.« Demon je ustao na noge i odšetao do šanka, a njene izrazito visoke crne štikle su zveckale po mramoru i utihnule na tepihu. »Stvarno si kreten, Jim.« Uhvatila se prelijevanja prozirne tekućine iz srebrnog šejkera u čašu za martini. Maslina koju je ubacila u čašu bila je vojnički maslinaste boje. »Misliš da sam ja zla? Kako bi ti nazvao čovjeka koji je nevjeran pred licem svoje partnerice, huh?« Gorko se nasmijao. »Kao da ti i ja jebeno hodamo.« »Mi smo u vezi.« »Ti si poremećena. Mislim, onako baš zapravo... Ti si jebeno luda.« Devina je utihnula i uzela vremena da ispije gutljaj iz čaše ruba tankog poput oštrice. Nije odvajala pogled od njega cijelo vrijeme. »Imala sam druge planove za nas večeras«, promrmljala je, »ali izgleda da si odabrao teži način.« »Ako govoriš o seksu, to se neće dogoditi.« »To si i ranije rekao.« Zvučala je kao da je nije briga za njegove riječi. Spustila je čašu i okružila šank. »Želim da znaš da je sve ovo tvoja krivica.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 149 »Molim? O čemu jebeno pričaš?« »Sve je ovo tvoje djelo.« Pokraj trosjeda prekrivenog svilom, sagnula se i počela kopati po ogromnoj torbi. »Ah, da, ovdje je.« Kada se okrenula prema njemu, u ruci je držala... Mercedesov zaštitni znak s haube i kuhinjski nož. »Koji kurac radiš?« zahtijevao je. »Prepoznaješ li ovo?« Ispružila je krug podijeljen na tri dijela prema njemu. »Ovo je s mog auta.« »Onda ga odnesi svom mehaničaru. Zašto bi mene bilo briga?« »Stvarno podcjenjuješ ovu situaciju, znaš.« Vratila se do šanka i stavila stvarčicu u pepeljaru. »Ne sjećaš se nekoliko noći prije?« »Oprosti. Prezauzet sam pokušajima da zaboravim svaku sekundu koju sam proveo u tvojoj prisutnostî.« Zatvorila je oči kao da ju je zaboljelo u prsima. Ali se brzo usredotočila. »Bili smo usred jedne od svojih svađa i ja sam postala malo agresivna s autom.« »Pokušala si me pregaziti.« »Da, jesam. I kada se to dogodilo, bio si dovoljno ljubazan da mi ostaviš mali suvenir.« Unutarnji glas ga je počeo upozoravati dok je zbrajao dva i dva te došao do zaključaka koji bi ga mogli samo sjebati. Ali već je bilo kasno. »I ovo se već do sada pokazalo korisnim.« Prije nego što je uspio reagirati i na kakav koristan način, ona je ulila nešto alkohola na metalni predmet i bacila plamen unutra. U tren oka, on se zapalio. Iako je njegova koža ostala netaknuta, osjetio je kako ga peče sve do kostiju. Bol ga je potpuno onesposobila i pao je na lažni tepih Oriental. »Vidiš, Jim, ja nisam ta koja je učinila Sissy dijelom ovoga. Stvoritelj jest. Tako da to nije moja krivica i ja tu ne mogu ništa promijeniti.« Uvio se u čvrsto klupko, no kako mu nije pomagalo, ispravio se u pokušaju da umanji patnju. Naposljetku, sve što je mogao bilo je stiskati zube i pokušati ne vikati, pogotovo kada je ona došla do njega i odmah mu pored glave zastala na svojim štiklama boje krvi. Kleknula je pored njega, bacila dugu kosu na leđa i stavila pepeljaru na tlo pored njega. Kada bi je samo mogao dosegnuti... »O, ne«, rekla je i maknula vatru izvan dohvata. »Ne, ovo je moja igračka. Baš kao i ti.«

J.R Ward Pali anđeli Besmrtnici 150 Poput bolesne kučke, što je bila, počela se dirati dok ga je gledala kako pati. Otišla je toliko daleko da je legla pored njega, njene savršene grudi su se uzdizale, njeno tijelo se uvijalo dok je masturbirala na tepihu, a on režao i psovao od boli. A onda, netom prije njego što je svršila, zgrabila je njegov kurac i dirala ga kao da će ga to napaliti ili neko takvo sranje. Oslabljen od patnje, ošamućen od boli, nije mogao napraviti ni pokret rukama i nogama da je makne sa sebe. Dok je svršavala, vrisnula je njegovo ime iz petnih žila... kao da šalje zvuk i nada se da će je Sissy nekim čudom čuti. Nakon toga se nekoliko trenutaka odmarala na leđima i gledala ga kao da je desert. Kako god, mislio je da će se onesvijestiti kada je stavila ruku na lice kao da ne može vjerovati koliko je dobro to bilo. Sranje, to je bila njegova jedina prilika, i trznuo se u smjeru pepeljare. »Nije za tebe«, rekla je sa smiješkom. »Ne, ne, to je moje.« Napućila je usne i približila se plamenu... te ga ugasila jednim dahom. Olakšanje je bilo trenutno, vrućina je počela izlaziti iz njegova tijela u istom trenutku kada je iznad loga Mercedesa ostao samo dim. Ali šteta je ipak napravljena. Iako koža nije visjela s njega poput špageta, patio je od posljedica opeklina, zglobovi su mu se nekontrolirano trzali, a njegov vid se iznova mutio. »Oh, Jim, volim te.« Ton glasa joj je zvučao kao da joj je upravo dao bisere ili krzneni kaput... a ne kao da je sama sebe zadovoljila. FJMe Bio je donekle svjestan kada se podigla, sjela i popravila tamnu kosu. »Dakle, ova stvarčica mi daje mnogo kontrole nad tobom. Uz pomoć nje sam uspjela doći u tvoj krevet u tvojoj kući, znaš. Šteta kako je to završilo... iako nisam sigurna da bih se mogla nastaviti pretvarati dok jebeš Sissyno tijelo. Kako god...« Podigla je pepeljaru i pogledala po prostoriji. »Ovo će se pobrinuti za sve.« Ispružila je ruku i izvukla Kleenex iz kutije na stoliću za kavu. »Znam da zasigurno nećeš stajati mirno tijekom onog što slijedi, zato ću poduzeti mjeru predostrožnosti.« Prinijela je maramu usnama, šapnula nešto i onda puhnula u njega jednom, dvaput... tri puta. »Evo ga.« Čim je prekrila ornament maramicom, na njega je pala ogromna težina, te paralizirala njegovo već slabo tijelo. Prikovalo ga je za tlo... iako ništa nije bilo fizički na njemu. Devina je stavila pepeljaru na stolić za kavu i pogledala u njega. »Gdje ti je mobitel, Jim?« Nije mogao odgovoriti na to pitanje, jer nije mogao otvoriti usta, niti upotrijebiti jezik. Jedino što je mogao bilo je disati... i srce mu je pulsiralo. »Morat ću te pregledati.« Stavila je štikle sa svake strane njegova tijela i nagnula se nad njim, njene velike grudi su se njihale dok mu je rukama prelazila preko cijelog tijela... ne samo oko džepova traperica u koje se presvukao.