Nora Roberts - Tjelesna nevinost bd

oči. Te noći u Innocenceu vrata su se zaključavala, puške punile, a san nevoljko dolazio na * * * UJUTRO je Edda Lou bila prva pomisao u brojnim umovima. U slučaju Darleen Fuller Talbot, Happyna trećeg djeteta i prvog velikog razočaranja, tuga se miješala s mrtvilom. Tijekom tinejdžerskih godina Darleen je pratila Eddu Lou u stopu, uzbuđena zbog rizika u koje su se zajedno upuštale. Stopiranje do Greenvillea, krađa kozmetike s pulta u Larssonovu dućanu, markiranje s nastave s Bonnyjevima kako bi se seksali u Spook Hollowu. Zajedno bi se brinule kada bi im mjesečnice kasnile, otvoreno raspravljale o seksualnim susretima i odlazile na dvostruke spojeve u drive-in kino Sky View više puta negoli je pamtila. Edda Lou bila joj je kuma kada se Darleen udala za Juniora, a Darleen joj je trebala uzvratiti uslugom kad Edda Lou konačno ugrabi Tuckera Longstreeta. A sada je mrtva, a Darleenine oči bile su podbuhle od plakanja. Jedva je imala snage smjestiti malenog Scootera u njegovu igraonicu, mahnuti suprugu s ulaznih vrata dok je odlazio i vratiti se u kuhinju kako bi propustila Billyja T. Bonnyja, svojeg ljubavnika, kroz stražnja vrata. “Ah, srce.” Billy T., već znojan u svojoj sportskoj majici i poderanim trapericama, tetoviranim je rukama primio crvenooku Darleen. “Ne bi smjela tako, šećeru. Mrzim te vidjeti uplakanu.” “Ne mogu vjerovati da je nema.” Darleen je šmrcnula o njegovo rame i utješila se stiskanjem njegova dupeta. “Bila mi je najdraža i najbliža prijateljica, Billy T.” “Znam.” Spustio je svoje pune, pripravne usne na njezine i suosjećajno joj gurnuo jezik pa okružio unutrašnjost njezinih usta. “Bila je sjajna cura i svima će nedostajati.” “Bila mi je poput sestre.” Darleen se odmaknula kako bi joj mogao gurnuti dlanove pod spavaćicu od sintetike i dosegnuti grudi. “Više nego što su mi Belle ili Starita ikada bile.” “Samo su ljubomorne jer si najljepša.” Uštipnuo je njezine ukrućenc bradavice dok ju je oslanjao o kuhinjski ormarić. “Radije bih da je jedna od njih na mjestu Edde Lou.” Očiju zacakljenih od suza otkopčala mu je traperice. “Nije me briga što smo u rodu, uvijek sam mogla razgovarati s Eddom Lou, znaš. O bilo čemu. Čak i o nama.” Uzdahnula je dok joj je svlačio spavaćicu kako bi joj mogao grickati grudi. “Uvijek je bila sretna zbog mene. Bila je malčice ljubomorna kad sam se udala za Juniora i rodila Scootera, ali to je prirodno, zar ne?” “Mmmm.” “Trebala sam joj biti kuma na vjenčanju s Tuckerom Longstreetom.” Spustila mu je bokserice. “Teško mi je i pomisliti na to kako su je ubili.” “Nemoj razmišljati o tome.” Disao je brzo i teško. “Dopusti da ti Billy T. pomogne zaboraviti.” Spustio je dlanove kako bi joj razmaknuo bedra. “Edda Lou to bi voljela.” “Aha.” Uzdahnula je i priljubila mu se o ruku. Drhtavo je odgurnula zdjelicu žitnih pahuljica u stranu kako bi se pridržala za kuhinjski ormarić. “Zauvijek će imati mjesto u mojem srcu.” Ovivši prste oko njega otvorila je oči, a u njima je zablistala ljubav. Već je nosio

kondom. “Predobar si prema meni, dragi.” Uvela ga je pa se stao pomicati. “Toliko zabavniji od Juniora. Otkad smo se vjenčali, ne radimo to nigdje osim u krevetu.” Silno polaskan, Billy T. podigao je njezine kukove, zabijajući joj glavu u otvorena vrata ormarića. Budući da je već svršavala, Darleen to nije ni zamijetila. * * * CAROLINE se iznenadila koliko je dobro spavala. Možda je san predstavljao bijeg za njezin um ili mu je razlog bila sigurnost potaknuta činjenicom da su Susie Truesdale i njezina kći spavale u susjednoj sobi. Ili se možda osjećala sigurnom u krevetu svojega djeda i bake. Što god bilo, probudila se okružena sunčevom svjetlošću te mirisom kave i slanine. Isprva se posramila jer je nasravila spavati dok su njezine gošće spremale doručak. Ta joj je reakcija djelovala toliko bijedno nakon jučerašnjeg užasa, stoga je došla u iskušenje da se okrene na drugu stranu i silom pokuša usnuti. Umjesto toga, otišla je pod dugi hladni tuš i odjenula se. Kada je sišla u prizemlje, Susie i Marvella već su sjedile za stolom i prigušeno razgovarale uz kavu i kajganu. Majka i kći dovoljno su sličile da se Caroline poželjela nasmiješiti. Dvije lijepe žene kose boje nerca i krupnih plavih očiju šaptale su zajedno poput djece u stražnjim redovima za vrijeme mise. Obje su imale zakrivljene usnice nalik na lutke koje su se izvile u suosjećajne osmijehe kad su je uočile. Između njih postojala je bliskost, jednostavno razumijevanje i poštovanje koje Caroline nikada nije uživala s vlastitom majkom. Uvidjevši to i osjetivši, zapljusnuo ju je snažan, neočekivani val ljubomore. “Nadale smo se da ćeš malo dulje spavati.” Susie je već bila na nogama i nalijevala još jednu šalicu kave. “Imam osjećaj da sam prespavala čitav tjedan. Hvala.” Uzela je šalicu koju joj je Susie pružala. “Lijepo od vas što ste ostale, ja. “Tome služe susjedi. Marvella, donesi Caroline tanjur.” “Ah, zaista, ja...” “Moraš jesti.” Susie ju je pogurnula na stolac. “Kada doživiš takav šok, potrebna ti je snaga.” “Mama sjajno peče jaja”, dodala je Marvella. Nastojala se suzdržati od zurenja u Caroline dok ju je posluživala. Željela ju je upitati gdje se šišala - premda bi Bobby Lee popizdio kada bi na takav način srezala svoje kovrče koje su joj sezale do ramena. “Uvijek se bolje osjećaš ako jedeš. Prošli put kad sam prekinula s Bobbyjem Leejem, mama i ja jele smo sjajne sladolede od čokolade.” “Teško je biti tužan kad se najedeš čokolade.” Susie se nasmiješila i poslužila je tanjurom prepečenaca. “Uzela sam malo džema od divlje maline iz kredenca tvoje bake. Nadam se da ti ne smeta.” “Ne.” Caroline je fascinirano uzela ručno ispisanu staklenku džema. “Nisam znala da ga ima.”

“Joj, gospođa Edith spremala ga je svake godine. Nitko nije znao spravljati džemove i želee kao ona. Zadnjih šest godina osvajala je plavu vrpcu na sajmu.” Sagnuvši se, Susie je otvorila donji kredenac i pokazala poslagane staklenke. “Ovdje sigurno imaš zalihu za cijelu godinu.” “Nisam znala.” Sve te lijepe šarene staklenke, toliko pomno ispisane i poslagane s tolikom ljubavlju. Grlo joj se stisnulo od osjećaja gubitka i srama. “Nisam je mogla često viđati.” “Bila je vrlo ponosna na tebe. Običavala je govoriti kako njezina malena Caro putuje čitavim svijetom te kako sviraš za kraljevske obitelji, predsjednike i sve to. Razmetala se razglednicama koje si joj slala.” “Imala je jednu iz Pariza, iz Francuske”, ubacila se Marvella. “S Eiffelovim tornjem u pozadini. Gospođa Edith dopustila mi je da se poslužim njome za izlaganje.” “Marvella je dvije godine učila francuski.” Susie je kćeri uputila zadovoljan pogled. Ona sama morala se ispisati iz škole četiri mjeseca prije mature kada joj se počeo nazirati trudnički trbuh. Njezinom oduševljenju zbog kćerine srednjoškolske svjedodžbe nije bilo kraja. Pogledala je na svoj sat. “Dušo, zar ne bi trebala na posao?” “Jao meni.” Marvella je poskočila sa svojeg stolca. “Gle koliko je već sati!” “Marvella radi u Rosedaleu kao pravna tajnica. Rekli su da danas može doći kasnije, s obzirom na sve.” Pogledala je u Marvellu dok je ova osvježavala ruž u odrazu na rosteru. “Uzmi moj automobil, dušo. Zvat ću ratu da dođe po mene.” Ustavši, položila je dlanove na Marvellina ramena. “Ne zaustavljaj se ni zbog koga, premda ga poznavala.” “Nisam glupa.” Susie ju je štipnula za bradu. “Nisi, ali nemam druge kćeri osim tebe. Želim da me nazoveš ako se budeš vraćala poslije pet i trideset.” “Hoću.” “I reci onom Bobbyju Leeju da nema više zaustavljanja na Dog Street Roadu. Ako se već morate prepuštati romantici, činit ćete to u dnevnom boravku.” “Mama...” Crvenilo joj se polagano uspelo vratom prema obrazima. “Reci mu, inače ću mu ja reći.” Poljubila je Marvelline napućene usne. “A sad, hajde.” “Da, gospojo.” Nasmiješila se Caroline. “Ne dajte da vas ugnjavi, gospođice Waverly. Jednom kad počne, ne prestaje.” “Drznica.” Susie se nasmijala nakon zvuka zatvaranja ulaznih vrata s mrežicom. “Teško mi je vjerovati da je odrasla.” “Dražesna je.” “Da, jest. Ali tvrdoglava i sigurna u ono što želi. Željela je Bobbyja Leeja Fullera dobre dvije godine, stoga pretpostavljam da će ga i dobiti.” Čeznutljivo se nasmiješila pa uzela svoju pomalo ohlađenu kavu. “Nakon što mi je Burke zapeo za oko, nije imao šanse. Jednaka je. Samo si ne mogu pomoći, a da se ne brinem, zato što uvijek djeluju mnogo mlađe nego kad sam sama bila u tim godinama.” Namrštila se zureći u Carolinein tanjur. “Nisi baš jela.” “Oprosti.” Caroline je s naporom odgrizla još jedan zalogaj. “Sve je vrlo čudno - nisam poznavala tu djevojku, ali jednostavno mi je užasno uopće i pomisliti na to što joj se

dogodilo.” Odustala je pa odgurnula tanjur u stranu. “Susie, nisam željela postavljati previše pitanja dok je Marvella bila ovdje, ali jesam li dobro shvatila? To je treća ubijena djevojka?” “Od veljače”, odvratila je Susie kimajući. “Sve su tri izbodene.” “Bože.” “Burke ne želi previše govoriti, ali znam da je loše, vrlo loše. Nekakvo sakaćenje.” Ustala je kako bi pospremila stol. “Kao majku - kao ženu - plaši me to. I brinem se zbog Burkea. Preuzima sve to na sebe, kao da je kriv na neki način. Sam Bog zna da nitko odavde nije bio spreman na takvo što, ali Burke misli da je to trebao moći spriječiti.” Jednako, prisjetila se Susie, kao što je mislio da je trebao spriječiti oca da stavi omču oko svojeg vrata. Caroline je napunila sudoper vodom i sapunicom. “Nema sumnjivaca?” “Ako i ima, ništa ne govori. U Arnetteinu slučaju činilo se da je u pitanju neki lutalica. Hoću reći, kada u gradu živi osamsto ili devetsto ljudi, upoznaš gotovo svakog vražjeg čovjeka. Jednostavno nije djelovalo moguće da je to učinio netko među nama. Zatim je Francie ubijena na isti način pa su se ljudi pomalo počeli osvrtati oko sebe. A opet zapravo nitko nije želio vjerovati da je to mogao biti susjed ili prijatelj. Ali sada...” “Sada morate tražiti među svojima.” “Moramo.” Uzela je kuhinjsku krpu kada je Caroline počela prati posuđe od doručka. “Iako mislim da je veća vjerojatnost da neki luđak potajno živi u močvari.” Caroline je pogledala kroz prozor prema stablima. Djelovala su joj mnogo bliže kući nego prije. “Baš utješno.” “Ne želim te strašiti, ali ako živiš ovdje sama, moraš biti oprezna. Caroline je stisnula usne. “Čula sam da su se Tucker Longstreet i Edda Lou prepirali. Da ga je tjerala na brak.” “Prije da ga je pokušavala natjerati.” Susie je ulaštila tanjur, a zatim se nasmijala. “Jao, ne poznaješ ti Tuckera, inače ne bi imala taj izraz na licu. Pomisao na to on nekoga ubije... pa, jednostavno je smiješna. Kao prvo, bilo bi potrebno mnogo truda i osjećaja. Tuckeru obično manjka i jednog i drugog.” Caroline se prisjetila izraza na njegovu licu kada je naletjela na njega pokraj jezera. Tada je posjedovao gomilu emocija. I to onih opasnih. “Ipak...” “Pretpostavljam da će Burke morati razgovarati s njime”, rekla je Susie. “A to će biti teško. Bliski su poput braće. Svi smo bili školski kolege”, nastavila je brišući i slažući posuđe. “Tucker i Dwayne - Tuckerov brat - Burke i ja. Svi su oni bili sinovi vlasnika plantaže, premda se tada kuća Truesdaleovih već raspadala, stoga privatno školovanje nije dolazilo u obzir za Burkea. Dwayne je otišao u internat na neko vrijeme, s obzirom na to da je bio prvorođenac i to, ali nije se znao kloniti nevolja, stoga ga je škola poslala kući. Bilo je govora o tome da će poslati i Tuckera, ali zatim je stari Beau poludio zbog Dwaynea, pa je ostavio Tucka kod kuće.” Nasmiješila se provjeravajući čaše u potrazi za mrljama. “Tuck je uvijek govorio da je zbog toga Dwayneov veliki dužnik. Zato se sada vjerojatno nastoji brinuti o njemu. Dobar je čovjek. I da poznaješ Tucka koliko i ja, znala bi da nije sposoban ubiti osobu ništa više od muhe. Nije da ne posjeduje mane, sam Bog to zna, ali da bi zaklao ženu?” Nasmijala se toj pomisli unatoč užasu. “Iskreno, bio bi prezauzet uvlačenjem pod njezinu suknju da bi pomislio na bilo što drugo.”

Carolineina su se usta uozbiljila. “Poznajem takve.” “Vjeruj mi, draga, nikada nisi upoznala nikoga sličnoga Tucku. Da nisam sretno udana žena s četvero djece, možda bih se i sama dala u lov za njime. Tuck ima ono nešto.” Postrance je pogledala Caroline. “Kladim se da će se uskoro početi motati oko tebe.” “U tom će slučaju dobro nadrljati.” Susie se glasno nasmijala. “Nadam se da ću biti u blizini kako bih to vidjela. Nego!” Odložila je zadnji tanjur. “Ti i ja imamo posla.” “Posla?” “Neću moći mirne duše otići odavde dok ne budem znala da si zaštićena.” Posušivši ruke krpom cvjetnoga uzorka, prišla je svojoj torbi i podigla je. Iz pletene je torbice izvukla ubojit pištolj kalibra .38. “Isuse Kriste”, bilo je sve čega se Caroline domislila. “Ovo je poluautomatski Smith & Wesson. Više mi odgovara revolver nego automatski pištolj.” “Je li... Je li napunjen?” “Nego što, draga.” Trepnula je svojim krupnim plavim očima. “Prazan mi ne bi pretjerano poslužio. Tri sam godine zaredom pobijedila na natjecanju u pucanju. Burke ne zna bi li bio ponosan ili posramljen što sam bolja na nišanu od njega,” “U torbici”, slabašno je rekla Caroline, “Nosiš ga u svojoj torbici.” “Od veljače. Jesi li ikad pucala iz pištolja?” “Ne.” Caroline je instinktivno ispreplela prste iza leđa. “Ne”, ponovila je. “I misliš da ne možeš”, žustro je odvratila Susie. “Pa, da ti kažem, draga, da netko napadne tebe ili tvoje, brzo bi se snašla. Nego, znam da je tvoj djed imao zbirku. Idemo izabrati jedan.” Susie je odložila pištolj na kuhinjski stol i krenula van. “Susie.” Caroline je preneraženo pohitala za njom. “Ne mogu izabrati pištolj kao što bih odabrala novu haljinu.” “Jednako je zanimljivo.” Susie je ušetala u izbu i lupkajući se prstom po usnama proučila izbor. “Počet ćemo s ručnim pištoljem, ali želim da vježbaš punjenje te sačmarice. Ostavlja snažan dojam.” “Kladim se.” Vedro ju je pogledala i dlanom ovila Carolineinu nadlakticu. “Poslušaj me, ako netko dođe i bude pravio problem, iziđi s njom na ramenu, uperi mu je u trbuh i reci tom kurvinom sinu da nemaš blage veze o pucanju. Ako odmah ne pobjegne, zaslužio je da ga napuniš sačmom.” Blago se nasmijavši, Caroline je sjela na naslon za ruke fotelje. “Ozbiljna si,” “Mi se ovdje brinemo za sebe. Nego, pogledaj ovu staru ljepoticu.” Susie je orvorila kovčeg i izvadila ručni pištolj. “Colt kalibra .45, vojno izdanje. Kladim se da se koristio njime u ratu.” Orvorila je pištolj s otmjenošću kojoj se Caroline morala diviti pa zavrtjela praznu komoru. “I čist kao suza.” Vrativši cijev na mjesto, uperila ju je u zid i pritisnula prst. “Dobro.” Otvorila je ladicu pa zadovoljno coknula jezikom ugledavši streljivo. Gurnula je kutiju u svoj stražnji džep i nacerila se Caroline.

“Idemo malo ubijati konzerve.” * * * SPECIJALNI agent Matthew Burns nije skakao od sreće pri pomisli na rad u prašnjavom gradiću u delti. Burns je rođen i odgojen u velikom gradu i uživao u večeri u operi, finom Chateauneufu i tihom poslijepodnevu u šetnji Nacionalnom galerijom. Vidio je pozamašnu dozu ružnoće u svojem gradu za deset godina u FBI-u i rado je pročišćavao paletu emocija uz Mozarta ili Bacha. Veselio se kraju tjedna koji bi uključivao karte za balet, pristojnu večeru u restoranu Jean-Louis na Watergateu te možda otmjen i romantičan susret s trenutačnom družicom. Umjesto toga, vozio se u Innocence s terenskim priborom i vrećom naguranima u prtljažnik unajmljenog automobila s neispravnom pumpom uređaja za hlađenje. Burns je znao da će slučaj stvoriti medijsku halabuku te nimalo nije sumnjao u to da je upravo on pravi čovjek za taj posao. Specijalizirao se za serijske ubojice. I uza svu dužnu skromnost, prvi bi priznao da je vraški dobar u svom poslu. Ipak, živciralo ga je što mu je vikend propao. Činjenica da je FBI-eva patologa zadužena za slučaj u dolasku spriječilo grmljavinska nevrijeme u Atlanti poremetila je njegov osjećaj za red. Nije smatrao da će nekakav seljački mrtvozornik odraditi pristojnu obdukciju. Njegova je iživciranost rasla dok se vozio gradićem u automobilu gotovo posve lišenom zraka. Bio je upravo onakav kakav je očekivao - nekolicina znojnih pješaka, dva psa koja lutaju, gomila prašnjavih izloga. Nije bilo čak ni kina. Lagano je zadrhtao ugledavši izblijedjela, ručno ispisana slova CHAT ‘N’ CHEW na jedinom restoranu na vidiku. Hvala Bogu pa je ponio Kruppsovo kuhalo za kavu. Posao je posao, podsjetio je samog sebe zaustavljajući se pred šcrifovim uredom. Postoje trenutci koje čovjek mora otrpjeti u lovu na pravdu. Uzevši tek aktovku i nastojeći ne ugušiti se na vrućini, pomno je zaključao svojautomobil. Kada je pas Jeda Larssona, Zanovijetalo, dolutao kako bi podigao nogu pokraj prednje gume, Burns je samo odmahnuo glavom. Nije sumnjao da će manire dvonožnih stanovnika biti jednako neotesane. “Lijep auto”, rekao je Claude Bonny sa svojeg mjesta pred pansionom. I pljunuo. Burns je podigao jednu tamnu obrvu. “Služi me.” “Prodaješ nešto, sinko?” “Ne.” Bonny je razmijenio pogled s Charliejem O’Harom i Peteom Koonsom. O’Hara je nekoliko puta zahroptao pa zaškiljio. “Ti si onda onaj FBI-evac sa sjevera.” “Da.” Burns je osjetio kako mu znoj klizi niz leđa i pomolio se da u gradu postoji pristojna kemijska čistionica. “Nekoć sam svaki tjedan gledao jednu seriju s Efremom Zimbalistom.” Koons je otpio gutljaj svoje limunade. “Vraški dobra serija.” “Dragnet je bila bolja”, izjavio je Bonny. “Ne shvaćam zašto su je ukinuli. Nema više takvih serija.” “Ispričajte me”, rekao je Burns.

“Samo uđi, sinko.” Bonny mu je mahnuo. “Šerif je unutra, od jutros. Ulovite tog psihopata koji ubija naše djevojke pa ćemo ga objesiti umjesto vas.” “Zaista, ja ne...” “Nije li onaj iz Dragneta postao liječnik u onoj seriji M*A*S*H?” upitao je O’Hara. “Čini se da se sjećam.” “Jack Webb nikada nije glumio liječnika”, odvratio je Bonny shvativši to kao osobni napad. “Ne, onaj drugi. Mali. Moja je bolja polovica skoro odapela dok je gledala tu seriju.” “Bože dragi”, potiho je rekao Burns pa pogurnuo vrata šerifova ureda. Burke je sjedio za svojim stolom s telefonskom slušalicom između brade i ramena te hitro škrabao po notesu. “Da, gospodine, čim stigne. Ja...” Podigao je pogled i prepoznao Burnsa jednakom brzinom kao što bi razaznao prepelicu i fazana. “Pričekajte. Vi ste specijalni agent Burns?” “Tako je.” Slijedeći proceduru, Burns je izvadio svoju iskaznicu i pokazao je. “Upravo je stigao”, rekao je Burke u slušalicu pa je ispružio. “Vaš šef.” Burns je odložio aktovku u stranu i primio slušalicu. “Šefe Hadley? Da, gospodine, malo sam kasnio. Imao sam problema s automobilom u Greenvilleu. Da, gospodine. Dr. Rubenstein trebao bi stići do petnaest sati. Svakako ću to učiniti. Čista pretpostavka, ali rekao bih da će nam trebati još jedan telefon, ovo je naizgled jedina linija. I...” Dlanom je pokrio zvučnik. “Imate li uređaj za faksiranje?” Burke je polizao svoje zube. “Ne, gospodine, nemam.” “I uređaj za faksiranje”, Burns je nastavio govoriti u slušalicu. “Javit ću se čim odradim preliminarni pregled i smjestim se. Da, gospodine.” Vratio je slušalicu Burkeu i provjerio sjedalo stolca na okretanje prije negoli se spustio u njega. “Znači, vi ste šerif...” “Truesdale. Burke Truesdale.” Rukovali su se kratko i službeno. Burke je osjetio dašak dječjeg pudera. “Situacija je gadna, agente Burns.” “Tako su me obavijestili. Tri sakaćenja u četiri i pol mjeseca. I nijedan sumnjivac.” “Baš nijedan.” Burke se jedva suzdržao prije negoli se ispričao. “Mislili smo da je u pitanju stranac, ali s obzirom na zadnji slučaj... Pa i onaj u Nashvilleu.” Burns je spojio vrške prstiju. “Pretpostavljam da imate dosjee.” “Da.” Burke se spremio ustati. “Ne još. Možete mi ispričati u hodu. Želim vidjeti tijelo.” “Odvezli smo je u mrtvačnicu.” “Najprikladnije”, suho je odvratio Burns. “Pogledat ćemo ga pa otići na mjesto zločina. Osigurali ste ga?” Burke je osjetio kako mu živci podrhtavaju. “Pomalo je teško osigurati močvaru.” Burns je uzdahnuo ustajući. “Vjerujem vam na riječ.” * * * STOJEĆI u dvorištu, Caroline je udahnula, zaškrgutala zubima i povukla okidač. Ruka joj se trznula od udara, a uši zazvonile. Pogodila je konzervu - premda ne onu koju je ciljala.

“Tako je već bolje.” Susie joj je rekla. “Ali ne smiješ zatvarati oči.” Pokazala joj je kako ciljati hitro oborivši s trupca tri konzerve zaredom. “Zar ih ne mogu jednostavno gađati kamenjem?” Caroline je povikala kada je Susie otišla iznova namjestiti konzerve. “Jesi li svirala simfoniju prvi put kad si uzela svoju violinu u ruke?” Caroline je uzdahnula i protegnula rame. “Tjeraš li tako svoju djecu na posluh?” “Nego što.” Susie je iznova zauzela položaj pokraj nje. “A sad se opusti i ne žuri. Kakavje osjećaj držati pištolj?” “Zapravo, osjećaj je...” Pomalo se nasmijala i spustila pogled na njega. “Seksi, zar ne?” Potapšala je Carolineino rame. “U redu je. Među prijateljima si. Stvar je u tome što posjeduješ moć, kontrolu i odgovornost. Jednake kao u seksu.” Nacerila se. “To ne govorim klincima. Hajde, naciljaj onu prvu konzervu slijeva. Zamisli fotografiju na njoj. Imaš bivšeg muža?” “Ne, hvala Bogu.” Susie je zazviždala. “Bivšeg dečka? Nekog tko te stvarno raspizdio?” “Luis”, Caroline je procijedila kroza zube. “Opa, Španjolac ili nešto slično?” “Nešto slično.” Stiskala je zube. “Bio je krupni, ljigavi meksički štakor.” Caroline je povukla okidač. Razjapila je usta kada je konzerva poskočila. “Pogodila sam je.” “Samo si trebala poticaj. Pokušaj sa sljedećom.” “Dame, niste li se mogle prihvatiti vezenja?” doviknuo im je Burke. Susie je spustila svoj revolver i nasmiješila se. “Na sljedećem ćeš sajmu imati još konkurenata, dragi.” Ovlaš je pogledala Burnsa prije negoli se podigla na prste kako bi poljubila muža. “Izgledaš umorno.” “Umoran sam.” Stisnuo je njezin dlan. “Agente Burns, ovo su moja žena Susie i Caroline Waverly. Gospođica Waverly jučer je pronašla tijelo.” “Caroline Waverly,” Burns je pobožno izgovorio njezino ime. “Ne mogu vjerovati.” Primio je njezin slobodni dlan pa ga prinio usnama dok je Susie kolutala očima u Burkeovu smjeru za leđima FBI-evca. “Prije samo nekoliko mjeseci slušao sam kako svirate u New Yorku. I prošle godine u Kennedy Centru. Imam nekoliko snimki vaših nastupa.” Caroline je nakratko ostala treptati zureći u njega. Sve joj je to djelovalo toliko daleko da je gotovo pomislila kako ju je s nekimzamijenio. “Hvala vam.” “Ah, ne, hvala vama.” Pomislio je kako bi slučaj ipak mogao imati svojih prednosti. “Ne mogu vam reći koliko ste mi puta sačuvali razum dopuštajući mi da vas slušam kako svirate.” Njegovi glatki obrazi rumenili su se od ushićenja, a dlanom je i dalje pridržavao njezin. “Ovo je za mene, pa, pravo oduševljenje unatoč okolnostima. Moram reći da je ovo zadnje mjesto na kojem sam očekivao zateći princezu koncertnih dvorana.” U želucu je osjetila maleno klupko nelagode. “Ovo je dom moje bake, agente Burns. Ovdje sam tek nekoliko dana.” Njegove svijetloplave oči zastrla je zabrinutost. “Ovo vas je zacijelo uzrujalo. Budite uvjereni da ću učiniti sve što je u mojoj moći da brzo riješim taj slučaj.”

Caroline je hotimice izbjegavala Susien pogled te mu je uspjela uputiti blagi smiješak. “Utješili ste me.” “Učinit ću sve što mogu. Ama baš sve.” Uzeo je terenski pribor što ga je bio odložio pokraj stopala. “Sada ću pregledati mjesto zločina, šerife.” Burke mu je pokazao smjer pa namignuo ženi ovlaš pogledavši Burnsove blistave talijanske mokasine. “Pomalo je sladak”, zaključila je Susie dok su koračali prema stablima. “Ako voliš tipove u odijelu i s kravatom.” “Nasreću, trenutačno ne volim nikakve tipove,” “Nikad se ne zna.” Susie je stala mahati platnom svoje košulje kako bi se rashladila. “Pokazat ću ti kako ćeš očistiti pištolj pa ćemo dečkima pripremiti nešto osvježavajuće.” Znatiželjno je pogledala Caroline. “Nisam znala da si stvarno slavna i sve to. Mislila sam da se gospođa Edith samo hvali.” “Slava zapravo ovisi o tome iz kojeg kuta gledaš, zar ne?” “Pretpostavljam da je tako.” Susie je krenula prema kući. Budući da je stekla osjećaj privrženosti prema Caroline i zato što joj se učinilo da je Caroline porreban osmijeh, Susie je ovila ruku oko njezinih ramena. “Možeš li odsvirati ‘Orange Blossom Special’?” Caroline se nasmijala prvi put nakon dosta vremena. “Zašto ne?”

Šesto poglavlje TUCKER je oslonio stopala o Burkeov stol i prekrižio gležnjeve. Čekanje mu nije smetalo - ustvari, jedna među njegovim vrlinama bilo je strpljenje. Ono što su često tumačili, pa čak i sam Tucker, iskonskom lijenošću, bilo je urođeno i beskrajno strpljenje te čist, neopterećen um. Trenutačno mu um nije bio bezbrižan kao što bi volio da jest. I sinoć zapravo nije dobro spavao. Kratki drijemež dok je čekao Burkea činio mu se razumnim načinom da provede vrijeme. Nije trebalo mnogo vremena da vijest o FBI-evu dolasku u gradić stigne do Sweetwatera. Tucker je već znao da je specijalni agent Burns odjeven poput pogrebnika te da vozi smeđi Mercury. Jednako kao što je znao da je Burns dolje na jezeru McNairovih te da radi što god FBI-evci rade na mjestima gdje se zbilo ubojstvo. Ubojstvo. Lagano zastenjavši Tucker je zatvorio oči - bolje da se opusti. Dok je sjedio ondje slušajući škripu stropnog ventilatora i zavijanje beskorisnog uređaja za hlađenje uz prozor, nije mu se činilo mogućim da Edda Lou Hatinger leži na metalnom stolu nekoliko ulica dalje u Palmerovoj mrtvačnici. Lecnuo se pokušavajući prevladati nelagodu i jezivo sjećanje na to kako je bio spreman suočiti se s njom. Još gore, veselio se borbi i njezinu cviležu kada joj prepredeni mozak konačno shvati da neće postati nova gospodarica Sweetwatera. Sada je više nije morao dovesti u red. Ni spasiti dio ponosa tako što će skršiti njezin. Sada će, zato što je pogriješio pronašavši nešto seksi u načinu na koji je ukucavala brojeve na blagajni u Larssonovu dućanu i zato što si je dopustio užitak da dijeli njezinu postelju te gricka onu mekanu kožu, morati izmisliti alibi kako bi spriječio da ga osumnjiče za njezino ubojstvo. Optuživali su ga za razne stvari. Za lijenost, koja po Tuckerovu mišljenju nije predstavljala grijeh. Za rastrošnost, koju je spremno priznavao. Za preljub, kojem se protivio. Nikada nije spavao s udanom ženom - osim sa Sally Guilford prije nekoliko godina, no ona i njezin muž bili su se rastali. Čak i za kukavičluk, koji je Tucker radije smatrao diskrecijom. Ali ubojstvo! Pa, bilo bi smiješno da nije toliko zastrašujuće. Da mu je otac živ, umro bi od smijeha. On - jedini muškarac koga se Tucker istinski bojao - nije mogao natjerati ili osramotiti sina u dovoljnoj mjeri da ustrijeli bilo što osim zraka na bilo kojem od njihovih prisilnih lovačkih izleta. Dakako, Eddu Lou nisu upucali. Ne, ako je ubijena kao i ostale. Bilo je odveć lako zamisliti njezino lice umjesto Franciena i vidjeti što je učinjeno njezinoj glatkoj, bijeloj koži. Potražio je cigarere u džepu. Otkinuo je komadić s vrha - sada je to bila i polovica centimetra - te je upravo palio kada je Burke ušao u pratnji znojnog muškarca iživciranog izgleda u tamnomodijelu. Budući da je proveo veći dio dana u društvu FBI-a, Burke nije bio najbolje raspoložen. Prijekorno se zagledao u Tuckerova stopala dok je odbacivao šešir prema vješalici na pokraj vrata.

“Raskomoti se, sinko.” “Trudim se.” Tucker je otpuhnuo snop dima. Želudac mu je poskakivao, ali uputio je Burkeu lijeni osmijeh. “Trebao bi si nabaviti nekakve nove časopise, Burke. Čovjeku je za razonodu potrebno više od ribolova i oružja.” “Provjerit ću možemo li pronaći koji broj Gentleman’s Quarterlyja ili Peoplea.” “Bio bih ti zahvalan.” Tucker je povukao još jedan dim proučavajući Burkeova pratitelja. Tamno odijelo zgužvalo se na vrućini, ali muškarac se nije sjetio olabaviti kravatu. Premda nije znao reći zašto, Tuckeru je zbog te činjenice Burns odmah omrznuo. “Pomislio sam da bi bilo dobro doći razgovarati s vama.” Burke je kimnuo pa, u želji da preuzme autoritet, sjeo za svoj stol. “Tucker Longstreet, a ovo je specijalni agent Burns.” “Dobrodošli u Innocence.” Tucker nije ustao, ali ispružio je dlan. Sviđalo mu se šro je Burnsova ruka mekana i pomalo znojna od vlage u zraku. “Što je vaša specijalnost, agente Burns?” “Moj položaj.” Burns je odmjerio Tuckerovc pohabane tenisice, ležerno skupe pamučne hlače i samodopadni osmijeh. Antipatija je bila uzajamna. “O čemu ste željeli razgovarati, gospodine Longstreet?” “Pa, mogli bismo započeti s vremenom.” Tucker je ignorirao Burkeov upozoravajući pogled. “Čini se da nam prijeti oluja. Mogli bismo se nakratko rashladiti. Ili bismo mogli razgovarati o bejzbolu. Oriolesi večeras igraju protiv Yankeesa. Ptice ove godine imaju dobre bacače. Možda bi čak mogli uspjeti.” Tucker je uvukao dim. “Kladite li se, specijalni agente?” “Bojim se da nisam strastveni ljubitelj sporta.” “Pa, to je u redu.” U Tuckerovu glasu naziralo se zijevanje dok je naginjao svoj stolac unatrag. “Ja nisam strastveni ljubitelj baš ničega. Strastvenost iziskuje prevelik trud.” “Prijeđimo na stvar, Tuck.” Budući da pogled nije upalio, Burke je pokušao mirnim tonom koji je poručivao da je dosta gluposti. “Tucker je žrtvu, Eddu Lou, poznavao...” “Riječ koju tražiš jest intimno”, dometnuo je Tucker. Trbušni su mu se mišići ponovno stegnuli, pa se nagnuo kako bi ugasio cigaretu. Burns se smjestio na treći stolac. Na svoj napadno učinkovit način iz džepa je izvadio maleni diktafon i olovku. “Željeli ste dati izjavu.” “U smislu, jedino čega se trebamo bojati jest sam strah? “ Tucker je protegnuo leđa. “Ne naročito. Burke je pomislio da ćete mi željeti postaviti određena pitanja. A budući da sam suradljiv po prirodi, došao sam odgovoriti na njih.” Burns je nesmetano uključio diktafon. “Rečeno mi je da ste vi i pokojnica bili u ljubavnom odnosu.” “Bili smo u seksualnom odnosu.” “Daj, Tuck.” Oštro je pogledao Burkea. “Ne mogu biti iskreniji. Edda Lou i ja izišli smo nekoliko puta, malo se nasmijali i zgužvali koju plahtu.” Pogled mu je postao krut te se morao obuzdati da ne posegne za drugom cigaretom. “Prekinuo sam s njom prije dva tjedna jer je počela govoriti o braku.”

“Rastali ste se na prijateljski način?” upitao je Burns. “Ne bih tako rekao. Vjerujem da već znate za scenu u zalogajnici otprije nekoliko dana. Može se reći da je Edda Lou popizdila.” “Vaša izjava, gospodine Longstreet. Imam je ovdje”, kucnuo je olovkom po svojem notesu, “glasi da je bila ljutita i uzrujana.” “Ako povežete te dvije riječi s Eddom Lou dobit ćete popizdila!’ “Tvrdila je da ste joj dali obećanje.” Tucker je lijeno spustio noge. Stolac je zaškripao kada ga je zanjihao. “Stvar je u tome, agente Burns, da ja ne dajem obećanja jer ih najvjerojatnije neću ispuniti.” “A ona je javno obznanila da je trudna.” “ Tako je.” “Nakon čega ste otišli iz... Chat ‘N’ Chewa, zar ne? Naglo ste otišli.” Slabašno se nasmiješio. “Bi li se moglo reći, gospodine Longstreet da ste... popizdili?” “S obzirom na to da me napala u zalogajnici i rekla mi - prvi put i to možda pred desetak ljudi - da je trudna i još prijetila kako će me natjerati da platim? Da.” Polako je, zamišljeno kimnuo. “Moglo bi se tako reći.” “I niste je namjeravali oženiti.” “Nimalo.” “A budući da ste bili srditi, posramljeni i u škripcu, imali ste motiv za njezino ubojstvo.” Tucker je prešao jezikom preko zubi. “Ne dok posjedujem knjižicu s čekovima.” Nagnuo se naprijed. Premda mu je lice bilo kruto, glas mu je bio gladak poput meda na kukuruznom kruhu. “Dat ću vam jasnu sliku o tome, prijatelju. Edda Lou bila je pohlepna, ambiciozna i mudra. E sada, možda je djelomično smatrala da me može zaplašiti kako bih obavio obred s prstenjem, ali rado bi pristala i na ček s dovoljnim brojem znamenki.” Ustao je, a zatim se nagnao da udahne i sjedne na ugao stola. “Sviđala mi se. Možda ne kao nekoć, ali dovoljno. Ne možete jedan tjedan spavati sa ženom, a drugog je iskasapiti.” “Događalo se.” Nešto mračno oživjelo je u Tuckerovim očima. “Meni nije.” Burns je pomaknuo diktafon malčice udesno. “Također ste poznavali Arnette Gantrey i Frances Alice Logan.” “Kao i gotovo svi ostali u Innocenceu.” “Jeste li također bili s njima u vezi?” “Malo smo izlazili. Nisam spavao ni s jednom.” Usne su mu se blago izvile zbog te uspomene. “Premda u Arnetteinu slučaju razlog nije bio nedostatak truda.” “Odbila vas je?” “Vraga.” Tucker je zgadeno izvukao novu cigaretu. Činilo se da je odabrao šugav trenutak za prestanak pušenja. “Bili smo prijatelji, pa se nije željela natezati. Ustvari ju je oduvijek zanimao moj brat, Dwayne, ali on nikada nije trzao na nju. Francie i ja samo smo očijukali i smijali se.” Odbacio je komadić papira i duhana u stranu. “Bila je dražesna.” Zažmirio je. “Ne želim razgovarati o Francie.” “A, da?”

Njegov je bijes proključao. “Gledajte, bio sam s Burkeom kada ju je pronašao. Možda ste vi naviknuli viđati takve stvari, ali ja nisam. Naročito kad je riječ o nekome tko mi je bio drag.” “Zanimljivo da su vam sve tri žene bile drage”, blago je odvratio Burns. “A gospođu Logan pronašli su u Spook Hollowu?” Hitro je frknuo zbog tog naziva. “Nalazi se samo tri kilometra dalje od vaše kuće. A gospođica Hatinger pronađena je u jezeru McNairovih. Manje od kilometra i pol od vaše kuće. Posjetili ste to mjesto onoga dana kad ste se posvađali s gospođicom Hatinger.” “Tako je. I bezbroj drugih dana.” “Prema riječima gospođice Waverly, djelovali ste napeto i uzrujano pri susretu.” “Mislio sam da smo utvrdili da sam popizdio. Da, jesam. Zato sam otišao onamo. To je mirno mjesto.” “I zabačeno. Biste li mi mogli reći što ste radili ostatak te večeri, gospodine Longstreet?” Nije namjeravao reći istinu. “Kartao sam remi s Josie, svojom sestrom”, slagao je i ne trepnuvši. “Budući da sam bio rastresen, uzela mi je trideset ili četrdeset dolara, a zatim smo popili piće i otišli u krevet.” “Kada ste napustili sestru?” “Otišao sam na kat oko dva, možda pola tri.” “Agente Burns”, ubacio se Burke, “volio bih reći da je onog poslijepodneva kada su Eddu Lou pronašli, Tuck došao k meni. Brinuo se jer mu nije odgovarala na pozive.” Burns je podigao obrvu. “Zapisano, šerife. Kako ste zaradili masnicu na oku, gospodine Longstreet?” “Priuštio mi ju je otac Edde Lou. Tako sam shvatio da je nestala. Dovezao se k meni misleći da je skrivam. Zatim mu je sinulo da sam je nagovorio da ode nekamo pobaciti,” “Jeste li razgovarali o pobačaju s pokojnicom?” “Posrala je pokojna prije nego što sam stigao razgovarati s njom o bilo čemu.” Odgurnuo se sa stola. “To je sve što imam reći. Ako imate dodatna pitanja, dovezite se do Sweetwatera i pitajte me. Vidimo se,Burke.” Burke je pričekao dok se vrata nisu zalupila. “Agente Burns, poznajem Tuckera čitav život. Mogu vam reći da je, bez obzira na to koliko je bio uzrujan u vezi s Eddom Lou, nikako nije mogao ubiti.” Burns je tek isključio dikrafon. “Srećom pa ja imam nepristran pogled na sve, zar ne? Vjerujem da je vrijeme da odemo u mrtvačnicu, šerife. Patolog bi uskoro trebao stići.” * * * TUCKERU je otprilike prekipjelo. Gledao je isključivo vlastita posla, a kako mu se vratilo? Bolnim rebrima, otečenim okom i sumnjom na ubojstvo. Odjurio je iz Innocencea i nagazio papučicu gasa do sto trideset kilometara na sat. Prema njegovu viđenju, sve je imalo veze sa ženama. Da se Edda Lou nije zalijepila za njega svakog vražjeg puta kada bi ušao u Larssonov dućan, ne bi počeo izlaziti s njom. Da ga

Delia nije gnjavila, ne bi otišao u grad pa ga Edda Lou ne bi napala. Da ona Waverlyjeva nije dolutala u močvaru, ne bi ga vidjela kako sjedi pokraj jezera. I izgleda “napeto i uzrujano”. Isuse Bože, imao je apsolutno pravo tako izgledati. Bilo mu je mučno zbog Edde Lou, doslovce mučno. Ma koliko podmukla bila, nije zaslužila umrijeti. Ali, dovraga, nije shvaćao zašto bi on morao patiti zbog toga. I sjediti ondje i trpjeti da ga onaj ušrogljeni jenkijevski gad ispituje i dobacuje mu one murjačke poglede. I gore od murjačkih pogleda, pomislio je prolazeći zavoj. Proganjalo ga je ono nadmeno, velegradsko kešenje gradske face koja je došla servirati jezikovu juhu jednom seljaku. Caroline Waverly gledala ga je na jednak način. Vjerojarno je otrčala reći FBI-u za susret s podmuklim južnjakom koji je kovao plan za ubojstvo umočvari. Prošavši jedan metar nakon prilaza do kuće McNairovih, Tucker je snažno nagazio na kočnicu. Gume su mu zaškripale na cesti dok se naglo polukružno okretao. Mogao bi osobno porazgovarati s vojvotkinjom. Dok je za sobom bacao šljunak nije ni primijetio kamionet što je jurio niz cestu. Austinove smrknute oči suzile su se kada je uočio crveni odsjaj kako nestaje za raslinjem. Raširio je usne u osmijeh dok se zaustavljao pokraj ceste. Ugasio je motor pa spremio ključ u džep prije negoli je posegnuo za laštilom za cipele. Promatrajući se u stražnjem zrcalu, povukao je crne crte ispod očiju i namjestio kamuflažni šešir. S držača na prozoru odabrao je oružje, odlučivši se za sačmaricu Remington, pa provjerio šaržer. I dalje se smiješio kad je izišao iz kamionera posve zakamufliran i s oštrim lovačkim nožem zadjenutim u pojas sa streljivom. Ići će u lov. Na slavu Božju. * * * CAROLINE nije smetala samoća. Premda je uživala u Susienu društvu, energičnost te žene gotovo ju je iscrpila. A nije ni vjerovala da će itko provaliti u njezinu kuću i ubiti je na spavanju. Bila je strankinja, na kraju krajeva, i nitko je nije poznavao u dovoljnoj mjeri da bi joj želio zlo. Nakon što je spremila pištolj, nije ga imala namjeru ponovno dirati. Kako bi se opustila, uzela je svoju violinu. Jedva je uspjela odsvirati više od jedne note otkad je stigla. Dlanovima je pogladila glatko, ulašteno drvo i okrznula žice. Ovo nije vježba, pomislila je namještajući gudalo. Nije nastup. To je poriv koji bi je često nagnao da zaboravi, poriv da svira sebi. Zažmirivši položila je violinu na rame, a glava i tijelo spremno su zauzeli svoj položaj, poput žene koja dočekuje ljubavnika. Izabrala je Chopina zbog ljepote, spokoja i natruhe tuge koju nije mogla dokraja odagnati. Kao i uvijek, glazba je popunila sve praznine. Više nije razmišljala o smrti ni o strahu. Nije razmišljala o Luisu i izdaji, o obitelji koju je izgubila ili bez koje živi. Nije razmišljala o glazbi, samo ju je osjećala. Zvuči poput plača, pomislio je Tucker izlazeći iz svojeg automobila i prilazeći trijemu. Ne vrelih i strastvenih suza, već onih sporih i bolnih. Onih koje teku iz same duše.

Premda ih nitko nije mogao čuti, vlastite su ga misli posramile. Bila je to samo violina i uzvišena glazba kakva vas čak nije poticala ni da tapkate stopalom. Ali zvučala je toliko bolno dok je dopirala kroz otvorene prozore. Mogao se zakleti da doslovce osjeća kako mu note trepere kožom. Pokucao je, ali toliko tiho da je jedva čuo sam sebe. Zatim je posegnuo nadolje, otvorio vrata s mrežicom i ušao. Kretao se polako slijedeći te bolne, neodoljive note u salon. Stajala je nasred sobe okrenuta prema prozorima, stoga je vidio njezin profil i glavu blago nagnutu prema instrumentu. Oči su joj bile sklopljene, a osmijeh čeznutljiv i dražestan poput glazbe. Premda ne bi mogao reći kako to zna, ali osobito stapanje nota potjecalo je ravno iz njezina srca. Poput prošaptanog pitanja zadržavale su se u zraku. Gurnuo je dlanove u džepove i naslonio rame na okvir vrata pa si dopustio da otpluta zajedno s njom. Bilo mu je čudno i svakako strano jer ženu može smatrati toliko smirujućom, toliko potiho privlačnom, a opet toliko silno uzbudljivom, premda to nije imalo nikakve veze sa seksom. Kada je prestala, a glazba se pretvorila u tišinu, osjetio je snažno, gotovo tjelesno razočaranje. Da je bio mudar, iznova bi se iskrao dok su joj oči još bile sanjive i pokucao. Umjesto toga poveo se za instinktom i zapljeskao. Poskočivši, tijelo joj se naglo napelo i oči ispunile strahom, a potom jednostavno izoštrile od iživciranosti. “Kog vraga radite ovdje?” “Kucao sam.” Lagano je kimnuo i nacerio se, baš kao kod jezera. “Prerpostavijam da si bila previše udubljena da bi me čula.” Spustila je violinu, ali zadržala je gudalo u zraku, pomalo slično isturenom maču. “A možda samo nisam željela da me ometaju.” “Ne mogu reći da mi je to palo na pamet. Svidjela mi se glazba. Više volim R’n’B i jazz, ali ovo je bilo nešto posebno. Nije čudo da time zarađuješ za život.” Nije sklanjala pogled s njegovih očiju dok je ođlagala violinu u stranu. “Kakav fascinantan kompliment.” “Samo iskreno zapažanje. Podsjetila si me na jednu majčinu sitnicu. Biser zarobljen u velikom komadu jantara. Bilo je to nešto najljepše na svijetu, ali i tužno. Biser je bio sasvim sam ondje i nikako nije mogao izići. Tako si izgledala dok si svirala. Sviraš li uvijek tužne pjesme?” “Sviram ono što mi se sviđa.” Njegove masnice procvjetale su od jučer. Pružale su njegovu licu grub, opasan izgled s tek toliko dječačkog šarma da bi žena poželjela prisloniti nešto hladno - možda svoje usne - o oteklinu. “Imate li razlog zašto nepozvani ulazite u moju kuću, gospodine Longstreet?” “Možeš me zvati Tucker. Ja ću tebe zvati Caroline. Ili Caro.” Bljesnuo je zubima. “Tako te zvala gospođa Edith. Sviđalo mi se.” “To nije odgovor na moje pitanje.” Odmaknuo se od dovratka. “Ovdje je običaj posjećivati susjede bez najave, ali igrom slučaja, imao sam razlog. Hoćeš li me pozvati da sjednem?”

Nakrivila je glavu. “Ne.” “Kvragu, što si bezobraznija, to mi se više sviđaš. Perverzan sam na taj način.” “A na druge načine?” Nasmijao se i sjeo na bočnu stranu naslonjača. “Najprije ćemo se morati bolje upoznati. Možda ćeš čuti da sam lak, Caroline, ali zapravo imam kriterije.” “Kakvo olakšanje.” Kucnula je gudalom po svom otvorenom dlanu. “A tvoj razlog?” Oslonio je stopalo na suprotno koljeno, kao da se osjeća kod kuće, poput psa na komadu trave u sjeni. “Bože, kako volim način na koji govoriš. Ugodno i hladno poput zdjele sladoleda od breskve. Zaista sam pristran kad je riječ o sladoledu odbreskve.” Kada su joj usne zaprijetile trzanjem, obrambeno ih je okrenula nadolje. “Trenutačno nisam pretjerano zainteresirana za tvoje sklonosti, niti sam raspoložena za goste. Imala sam nekoliko teških dana.” Opušteni je humor nestao. “Teško ti je pao pronalazak Edde Lou.” “Rekla bih da je njoj bilo teže.” Ustao je i posegnuo za cigaretom u hodu. “S obzirom na to da si ovdje nekoliko dana, znaš sve što se govori.” Premda je nastojala, nije uspjela obuzdati nalet suosjećanja. Nikada nije lako kada vaš privatni život i pogreške postanu tema gorućih špekulacija. Znala je. “Može se reći da su ovdašnji tračevi sveprisutni poput vlage u zraku.” Podigla je obrvu. “Ne shvaćam zašto bi te zabrinjavale moje misli.” “Pojurila si ih otkriti onom Yankeeju ulaštenih cipela.” Čekala je. Način na koji je koračao prostorijom amo-tamo prije joj je izgledao kao posljedica frustracije nego nasilnosti. Dovoljno se opustila da spusti gudalo. “Ako govoriš o agentu Burnsu, rekla sam mu što sam vidjela. Bio si kod jezera.” Naglo je okrenuo glavu. “Naravno da jesam, dovraga. Jesam li izgledao kao da planiram nekoga ubiti?” “Izgledao si ljutico”, odvratila je. “Nemam pojma što si planirao.” Zastao je, okrenuo se i zakoračio prema njoj. “Ako misliš da sam to učinio Eddi Lou, kog vraga stojiš ovdje umjesto da spašavaš živu glavu?” Naglo je isturila bradu. “Znam se brinuti o sebi. Budući da sam već rekla policiji sve što znam - a to je, zapravo, ništa - nemaš mi razloga nauditi.” Stegnuo je pesnice uz bokove. “Nastavi me gledati kao da sam nešto što si sastrugala sa svoje cipele pa ću se domisliti jednog ili dvaju razloga.” “Ne prijeti mi.” Adrenalin je počeo strujati njome, gurajući je naprijed sve dok joj se nos nije gotovo sudario s njegovim. “Znam takve poput tebe, Tuckere. jednostavno ne možeš podnijeti što se ne trgam kako bih te navela da pogledaš u mom smjeru. To je udarac za tvoj muški ponos kada žena nije zainteresirana. A kada neka jest, kao ta Edda Lou, ne možeš dočekati da je se otarasiš. Ovako ili onako.” Bila je dovoljno blizu istine da ga povrijedi. “Srce, žene dolaze i odlaze. Nije me briga. Ne patim za njima, a bogme ih i ne ubijam. A što se trganja tiče... Kriste.”

Uspjela je kratko vrisnuti prije negoli ju je zgrabio i gurnuo na pod. Zatim je ostala bez zraka kada se snažno bacio na nju. Začula je eksploziju, pa načas pomislila kako je udarila glavom o parket. “Kog vraga ra...” “Ostani dolje. Isusa ti Krista.” Lice mu je bilo tek koji centimetar od njezina te je u njegovim očima ugledala nešto što je moglo biti ili strah ili lukavost. “Ako se istog trena ne makneš s mene...” Što god da je namjeravala reći isparilo je kada je začula sljedeći pucanj i vidjela kako na jastuku kauča, tik povrh njezine glave, nastaje rupa. “Bože.” Zarila je prste u njegove ruke. “Netko puca na nas.” “Skužila si, šećeru.” “Sro ćemo učiniti?” “Mogli bismo ovako ostati i nadati se da će otići. Ali neće.” Uzdahnuvši, spustio je čelo na njezino u neobično intimnoj gesti. “Sranje. Dovoljno je lud da ubije i tebe i smatra to Božjom voljom.” “Tko?” Udarila ga je po leđima. “Tko je to?” “Otac Edde Lou.” Tucker je malčice podignuo glavu. S obzirom na okolnosti, nije razmišljao o činjenici da su joj usne sočne, pune i bez šminke. Zamijetio je - ali nije razmišljao o tome. “Žene koju su ubili? Njezin je otac vani i puca na nas?” “Na mene, većinom. Ali ne bi previše brinuo da je usput pogodio tebe. Ugledao sam ga kroz prozor dok mi je ciljao čelo.” “To je ludost. Čovjek ne može hodati uokolo i pucati po nečijoj kući.” “Svakako ću mu to napomenuti kad uhvatim priliku.” Mogao je učiniti samo jedno i mrzio se zbog toga. “Imaš li pištolj u blizini?” “Da. Djedov. U izbi, na suprotnoj strani hodnika.” “Evo što želim da učiniš. Ostani na podu i budi tiho.” Kimnula je. “Može.” Kada se sklonio s nje, zgrabila ga je za košulju. “Hoćeš li ga upucati?” “Kriste, nadam se da neću.” Šuljao se salonom koristeći se kaučem kao zaštitom pa udahnuo, prisiljen ispuzati na otvoreno. Stigavši do dovratka, smatrao je kako je dovoljno daleko da zaštiti Caroline od zalutalog metka. “Austine, kurvin sine, unutra je žena.” “I moja je kći bila žena.” Još jedan metak doletio je kroz prozor smrskavši staklo. “Ubit ću te, Longstreete. Kucnuo je čas Božje osvete. Ubit ću te. Zatim ću te izrezati na komade baš kao što si ti učinio Eddi Lou.” Tucker je pritisnuo korijen dlanova o oči i usredotočio se. “Ne želiš nauditi dami.” “Ne znam je li dama. Možda je i ona tvoja kurva. Gospodin vodi moju ruku. Ovo je oko za oko. Jer plaća za grijeh je smrt.” Dok je Austin citirao Bibliju, Tucker se potrbuške vukao hodnikom. Ušavši, stao se hitro kretati. Zgrabio je Remington i napunio ga znojnih dlanova, osjećajući mučninu pri pomisli da će se morati poslužiti njime. Prišao je prozoru, polako odgurnuo vrata s mrežicom pa ispuzao kroz njih.

Pri sljedećem je pucnju promrsio vlastitu molitvu, saginjući se i jureći u grmlje. Austin je odabrao položaj. Nepuna dva metra od začelja kuće naslanjao se na osamljeni javor. Znoj mu je curio licem i natapao zadnjicu njegove kamuflažne košulje. Zazivao je Isusa začinivši svoje molitve i prijetnje vatrom iz puške. Svi prozori na prednjoj strani kuće bili su porazbijani. Mogao je banuti u kuću i dokrajčiti stvar. Ali želio je, morao je znati da Tucker pati. Više od trideset godina čekao je da naplati dug jednom Longstreetu. I sada je dočekao. “Raznijet ću ti jaja, Tuckere. Raznijet ću ti taj kurac kojim se toliko ponosiš. To je pravda za bludnika. Otići ćeš u pakao bez kite. To je Božja volja. Čuješ li me, poganče? Čuješ li što govorim?” Tucker je blago žaleći gurnuo cijev puške u Austinovo lijevo uho. “Čujem te, nema potrebe da vičeš.” Nadao se da Austin ne primjećuje kako mu pištolj podrhtava u dlanovima. “Spusti pušku, Austine, ili ću ti morati prosvirati mozak. Vjeruj mi, neću biti sretan. Ti ćeš biti mrtav, ali ja ću morati baciti ovu košul u. A gotovo je nova.” “Ubit ću te.” Austin je pokušao okrenuti glavu, ali Tucker je čvrsto držao oružje. “Danas nećeš. A sada baci tu pušku pa otkopčaj pojas sa streljivom. Polako i lagano.” Kad je Austin ostao gdje jest, Tucker ga je ponovno pogurnuo. Zamislio je suludi prizor cijevi kako prolazi ravno kroz Austinovu glavu i izlazi mu na drugo uho. “Znam da nisam spretan na nišanu, ali čak ni ja ne mogu promašiti dok ti držim cijev uuhu.” Malčice je odahnuo kada je Austin odbacio oružje u stranu. “Caroline”, povikao je. “Nazovi Burkea i reci mu da odmah dovuće guzicu ovamo. I onda mi donesi komad užeta.” Čim je streljivo dotaknulo tlo, Tucker ga je šutnuo dalje. “Nego, što si ono rekao za moj kurac,Austine?” Nakon dvije minute, Caroline je izjurila iz kuće noseći uže za sušenje rublja. “Stiže. Ja...” Utihnula je i zagledala se u muškarca opružena na travi. Lice mu je bilo natučeno i umazano znojem te crnim crtama. Kamuflažno odijelo prekrivalo je njegov torzo sličan tenku i noge nalik na čelične srupove. Unatoč činjenici da je Tucker stajao nad njim s pištoljem uperenim u njegov vrat, mladi je muškarac izgledao tanašno poput čačkalice i ranjivo. “Donijela sam uže”, rekla je gutajući knedlu kada joj je glas kreštavo zazvučao. “Dobro. Srce, hoćeš li ga zaobići?” Liznuvši usnice, okružila je Austina u širokom luku. “Kako si... Hoću reći, tako je golem.” “Ima i golemi jezik.” Nije se mogao oduprijeti porivu da Austina malčice pogurne stopalom. “Na sav je glas urlao o odmazdi pa nije čuo kad mu se grešnik prikrao s leđa. Znaš li pucari iz ovoga?” “Da.” Pogledala je pušku. “Pomalo,” “Pomalo će poslužiti. Zar ne, Austine? Mogla bi upucati nešto od životne važnosti ako se budeš prebrzo kretao. Nema ničeg opasnijeg od žene s napunjenom puškom. Osim ako je riječ o Jenkijevki. Hajde! Ti mu samo ciljaj glavu dok ga vežem.” Postavio je pištolj između njezinih dlanova. Pogledi su im se sreli uz identične izraze budalastog olakšanja. Načas su postali najbolji prijatelji. “Tako je, šećeru. Samo nemoj nišaniti prema meni. A ako se pomakne, samo povuci prstom. Zatim zažmiri jer ćeš mu raznijeti glavu, a ne želim da vidiš nešto toliko ružno.”

Namignuo joj je, stoga je shvatila da je upozorenje namijenjeno Austinu. “Dobro, ali ruke mi malo drhte. Nadam se da neću slučajno pritisnutiokidač.” Tucker se nacerio dok se saginjao kako bi povezao Austinove ruke. “Samo daj sve od sebe, Caro. Nitko ne može tražiti ništa više. Zavezat ću ti ruke i noge kao svinjčetu, Austine. Djeluje prikladno.” Ovio je uže i zategnuo ga povijajući Austinove mesnate noge. “Ne bih rekao da je dobro to što si porazbijao sve damine prozore. I uništio joj kauč. Sjećam se da je gospođa Edith voljela taj kauč.” Odmaknuo se kako bi preuzeo pištolj od Caroline. “Srce, bi li mi skočila po pivo? Ožednio sam.” Obuzeo ju je luđački poriv da se nasmije. “Nemam nikakvo... to jest, nemam piva. Imam malo vina. Malo Chardonnaya “ brbljala je. “I to će mi dobro doći.” “U redu. Ja... može.” Zaputila se stubama pa se okrenula i ugledala Tuckera kako vadi cigaretu. Prinijevši dlan glavi u kojoj joj ništa nije bilo jasno, promatrala ga je dok je otkidao vršak. “Zašto to radiš?” “Ha?” Zaškiljio je paleći žigicu. “Otkidaš vrh?” “Ah.” Povukao je dim silno odišući zadovoljstvom. “Spremam se ostaviti pušenja. To mi djeluje razumnim načinom. Vjerujem da ću za dva tjedna moći popušiti samo polovicu.” Nasmiješio joj se, nevjerojatno privlačan i blijed poput krpe. “A sad mi donesi veliku čašu Chardonnaya, može?” “Aha.” Drhtavo je izdahnula začuvši zavijanje sirene. Još je uvijek bila dovoljno blizu Tuckeru da čuje isti uzdah olakšanja iz njegovih usta. “Nego što.” Zalupila je vrata s mrežicom za sobom.

Sedmo poglavlje GRMLJAVINA je sijevala nad istokom. Povjetarac, prvi sto ga je osjetila od ulaska u državu Mississippi, mrsio je lišće na javoru pod kojim je prije nepunih trideset minuta stajao muškarac s napunjenom puškom. Nije djelovalo razumno, čak ni moguće, ali Caroline je zatekla samu sebe kako sjedi na stubama trijema ispijajući Chardonnay iz čaše za vodu, dok je ostatak boce stajao između njezina i Tuckerova kuka. Njezin život, zaključila je otpijajući još jedan obilni gutljaj, svakako se odvijao u zanimljivom i neobičnom smjeru. “Dobro je to vino”, Tucker ga je promućkao u čaši. Iznova se počinjao osjećati ošamućeno - njegovo omiljeno stanje. “Ja ga naročito volim.” “Odsada i ja.” Okrenuo je glavu i nasmiješio joj se. “Povjetarac je ugodan.” “Vrlo ugodan.” “Potrebna nam je kiša.” “Pretpostavljam da jest.” Oslonivši se na laktove, podigao je lice prema hladnom zraku. “Sudeći po smjeru iz kojega vjetar dolazi, kiša ti ne bi trebala upadati u salon.” Gotovo odsutno okrenula se kako bi pogledala svoje skršene prozore. “Pa, eto dobre vijesti. Ne bismo voljeli da natopi kauč. Na kraju krajeva, ima samo jednu rupu od metka.” Prijateljski ju je potapšao po leđima. “Dobra si ti, Caro. Vjerujem da bi neke žene cmoljile, vrištale ili se onesvijestile, ali dobro si se držala.” “Da.” Budući da joj je čaša bila gotovo prazna, iznova ju je napunila. “Tuckere, mogu li ti postaviti pomalo zavičajno pitanje?” Pružio je čašu uživajući u glazbi dobrog vina koje udara o staklo dok ga je točila. “Trenutačno me, srce, možeš pitati gotovo bilo što.” “Znatiželjna sam. Jesu li ubojstva i pucnjave uobičajeni u ovom dijelu države ili je ovo samo faza?” “Pa, sad...” Proučio je vino u svojoj čaši prije negoli je otpio gutljaj. “Kad je riječ o Innocenceu, a s obzirom na to da moja obitelj živi ovdje još otprije rata - to jest Građanskog rata.,.” “Naravno.” “Smatram da imam vjerodostojno mišljenje o tome. Moram reći da nam je ubojstvo na kakvo misliš novost. No, Whiteford Talbot pošteno je izbušio Cala Beauforda dok sam bio klinac, ali Whiteford je ulovio starog Cala kako se spušta niz oluk pokraj prozora Whitefordove spavaće sobe. A Whitefordova žena - to jest, Ruby Talbot - u to je vrijeme bila gola u krevetu.” “To je sasvim druga stvar”, zaključila je Caroline.

“Eto. A prije malo manje od pet godina Bonnyjevi momci i Shiversi zasuli su jedni druge sačmom. Ali to je bilo isključivo zbog svinje. A s obzirom na to da su rođaci i ludi, nitko nije obraćao previše pozornosti na to.” “Shvaćam.” Tako mi Isusa, pomislio je Tucker, sviđa mi se, sviđa mi se na ugodan način koji je uvelike nadilazio tjelesnu privlačnost. “Ali Innocence je uglavnom prilično miroljubiv.” Namrštila se povrh ruba svoje čaše. “Glumiš li?” “Što to?” “Tog pomalo sporog, dobrog starog momka.” Nacerio se i otpio gutljaj. “Samo ako djeluje prikladno.” Uzdahnula je i pogledala u stranu. Nebo nad njima smračivalo se, a povremena grmljavina približavala, kao i hitre, oštre munje. No bilo je ugodno, odveć ugodno jednostavno sjediti. “Jesi li zabrinut? Kada je šerif odvodio tog čovjeka, neprestano se zaklinjao da će te ubiti.” “Nema koristi strepiti zbog toga.” No zabrinutost u njezinu glasu probudila je nešto u njemu. Glatko je prebacio ruku oko njezinih ramena. “Ništa ti ne brini, dušice. Ne bih želio da se uzrujavaš zbog mene.” Okrenula je glavu. Lice joj je ponovno bilo nadomak njegovu. “Pomalo je morbidno, zar ne? Služiti se izbjegnutim metkom kao zavodničkim sredstvom?” “Jao.” Bio je dovoljno dobrodušan da se nasmije i dovoljno iskusan da ostavi ruku tamo gdje jest. “Jesi li uvijek toliko sumnjičava prema muškarcima?” “Prema određenoj vrsti muškaraca.” Podigla je dlan i maknula mu ruku sa svojih ramena. “Baš si hladna, Caro, nakon svega što smo zajedno proživjeli.” Uz žalobni uzdah kucnuo je čašom o njezinu. “Pretpostavljam da me nećeš pozvati na večeru?” Usne su joj se trznule. “Pretpostavljam da neću.” “Možda bi mi mogla još nešto odsvirati.” Ovoga se puta nije nasmiješila, već je samo odmahnula glavom. “Uzela sam stanku od sviranja za bilo koga.” “E pa, šteta. Onda ću ja svirati tebi.” Začuđeno je podigla obrve. “Sviraš violinu?” “Ma ne. Ali puštam radio.” Ustao je pa naglo shvatio da mu je vino udarilo u glavu. Nije imao ništa protiv. Prišavši svojem automobilu probrao je kasete. Odabravši jednu, okrenuo je ključ i ubacio je. “Fats Domino”, rekao je pun poštovanja kada je zasvirala pjesma “Blueberry Hill”. Vratio se pružajući ruku. “Hajde.” Prije negoli je Caroline stigla odbiti, povukao ju je na noge i u naručje. “Jednostavno ne mogu slušati ovu pjesmu, a da ne poželim zaplesati s lijepom ženom.” Mogla se pobuniti ili odmaknuti. No bio je to bezazlen čin, a nakon protekla dvadeset četiri sata trebala je nekakav predah. Stoga se smjestila uza nj, uživajući u glatkom koraku

kojim se prebacio sa staze na travu i lagano se smijući kada ju je nagnuo unatrag, zadovoljna načinom na koji joj se vrtjelo u glavi od vina. “Dobro?” promrmljao je. “Hmmm. Mudar si ti, Tuckere, možda i previše. No ovo je mnogo bolje nego kad pucaju na tebe.” “Slažem se.” Prislonio je obraz o njezinu kosu. Draškala mu je kožu, meka poput svile. Budući da je oduvijek padao na žensku građu, nije se opirao svijesti o njezinome mekanom obrazu na svojemu ili o načinu na koji joj se bluza pomicala pod njegovom rukom vodiljom. Koliko su samo dugačka i virka njezina ramena dok su se dodirivala i sudarala s njegovima. Seksualna privlačnost nije ga iznenadila. Djelovala mu je prirodno poput disanja. Iznenadila ga je sveprožimna želja da je prebaci preko ramena i odnese u kuću, na kat. Oduvijek je volio biti strpljiv sa ženama, uživajući u lovu i zadržavajući kontrolu. Ples s njom dok je zrak poprimao ono prigušeno i biserno svjetlo prije oluje učinio ga je nemirnim. Tucker je to pripisao djelomičnom pijanstvu. “Pada kiša”, šapnula je Caroline. Oči su joj bile zatvorene, a tijelo se njihalo zajedno s njegovim. “A-haaa.” Osjetio je miris kiše na njezinoj kosi i koži. I izluđivao ga je. Nasmiješila se uživajući u načinu na koji su joj spore, krupne kapljice natapale odjeću. Nikada nije doživjela vatru sačmarice, razmišljala je. Ali nije ni plesala na kiši. “Hladna je. Predivno hladna.” Zbog osjećaja koji su ga obuzimali čudio se jer kiša nije stala prštati pri dodiru s njegovom kožom. Otkrio je da su mu zubi pokraj njezina uha, a njezin nagli, iznenađeni drhtaj kada su joj nježno gricnuli resicu gotovo ga je sravnio sa zemljom. Naglo je otvorila oči, načas zacakljene dok je grickao cijelu dužinu njezine čeljusti. Nešto vrelo i slasno probudilo se u njezinoj utrobi prije nego što je to uspjela zatrti. Trenutak prije negoli su njegove usne prekrile njezine udarila ga je dlanom po prsima i odmaknula se. “Što to radiš?” Trepnuo je. “Ljubim te?” “Ne.” Nakratko je zurio u nju dok joj se kiša slijevala niz kosu i u oči koje su u jednakoj mjeri otkrivale strast i odlučnost. Osjećao je poriv da zanemari njezinu pobunu i uzme što želi. Činjenica da ne može nagnala ga je da uzdahne uz psovku. “Caroline, teška si ti žena.” Uzbuna u njezinoj glavi primirila se. Usne su joj se blago izvile. Nije je namjeravao prisiljavari. “Tako kažu.” “Mogao bih malo ostati i nagovoriti te da se predomisliš.” “Ne bih rekla.” Oči su su joj se nasmijale. Polako je spustio dlan niz njezina leđa pa je puustio. “E pa, to je izazov, ali vjerujem da si imala naporan dan, pa ću ga sačuvati za poslije.” “Cijijenim to.”

“I trebaš.” Primio je njezin dlan i palcem pogladio članke prstiju. I “vrag ga odnio, zadrhtala je sve do nožnih prstiju. “Mislit ćeš na mene, Caroline, kad večeras legneš u krevet.” “Miislit ću na popravak tih prozora.” Sklonio je pogled s nje i usmjerio ga na oštro staklo koje je prijeteće stršalo iz trošnog drvenog okvira. “Dugujem ti za to”, rekao je. Pogled mu se pomračio, podsjetivši je na to kako su došli do toga da se drže za ruke na kiši. “Mislim da mi duguje Austin Hatinger,” vedro je odvratila, “ali to neće popraviti moje prozore.” “Ja ću se pobrinuti za to.” Vratio je pogled na nju. “Stvarno si lijepa kad si mokra. Ako se zadržim, opet ću te pokušati poljubiti.” “Onda bolje idi.” Spremila se izvući dlan iz njegova, a zatim pogledala njegov automobil. Nasmijala se. “Tuckere, jesi li znao da ti je: krov spušten?” “Sranje.” Okrenuo se i zagledao u vozilo. Kiša je pljuštala po njegovioj bijeloj kožnoj presvlaci. “To je problem sa ženama. Odvraćaju ti pozornost.” Prije negoli je oslobodila dlan prinio ga je usnama i podario mu dugi poljubac koji je završio najblažim dodirom zubi. “Vratit ću se, Caroline.” Nasmiješila se i ustuknula. “Onda ponesi malo prozorskog stakla i čekić.” Ušao je u automobil i ne trudeći se podići krov. Motor je zarežao, a Tucker joj je poslao poljubac i krenuo. Promatrao ju je u stražnjem zrcalu kako stoji na kiši s kosom nalik na mokre vlati pšenice i odjećom što je prianjala uz njezine obline. Fats je iz sveg glasa pjevao “Ain’t That a Shame”. Tucker se morao složiti. Caroline je pričekala dok se nije sasvim udaljio pa se uspela stubama, sjela i iskapila kišom razblaženo vino. Susie je imala pravo, pomislila je. Tucker Longstreet nije bio nimalo veći ubojica od nje. I doista ima ono nešto. Dlanom koji je poljubio protrljala je obraz te dugo i drhtavo uzdahnula. Dobra je stvar što nije zainteresirana. Sklopivši oči, Caroline je podigla lice prema kiši. Vrlo dobra stvar. * * * SLJEDEĆEG se jutra probudila loše raspoložena. Loše je spavala. I, dovraga, mislila je na njega. S obzirom na to i pljuštanje kiše po limenom krovu, prevrtala se po krevetu veći dio noći. Gotovo je odustala i popila jednu od tableta za spavanje što su joj preostale od zadnjeg recepta dr. Palama. No oduprla se u želji da se dokaže samoj sebi. I tako je otvorila umorne oči na sparnoj sunčevoj svjetlosti. Povrh svega toga, u glavi joj je zvonilo od vina. Dok je uzimala aspirin i ulazila pod tuš, znala je točno tko je kriv. Da nije bilo Tuckera, ne bi popila toliko vina. Da nije bilo Tuckera, ne bi ostala ležati budna čitavu noć potaknuta seksualnom potrebom. I da nije bilo Tuckera, ne bi imala rupe u kući s kojima se trebalo pozabaviti prije muha, komaraca i bogzna čega još što bi moglo odlučiti useliti k njoj. Toliko o spokoju i odmoru, pomislila je izlazeći iz tuša kako bi se posušila ručnikom. Toliko o mirnom oporavku. Otkad je bila te bijedne sreće da naleti na Tuckera, živor joj se

okrenuo naglavce. Mrtve žene, luđaci s puškama. Mrmljajući sebi u bradu, Caroline je navukla ogrtač. Zašto, dovraga, nije otišla na jug Francuske i pržila se na lijepoj krcatoj plaži? Zato što je željela otići kući, pomislila je uz uzdah. Unatoč činjenici da je u toj kući provela samo nekoliko dragocjenih dana u djetinjstvu, bila joj je nešto najbliže domu što je imala. Ništa i nitko neće joj to pokvariti. Caroline je odmarširala niza stube jednom rukom držeći se za glavu u kojoj je bubnjalo. Dobit će svoje mirno razdoblje. Sjedit će na trijemu i promatrati zalazak sunca, skrbiti o cvijeću i slušati glazbu. Bit će onoliko mirna i samotna koliko odluči. I to počevši od sada. Isturivši bradu, naglo je orvorila ulazna vrata. I prigušeno kriknula. Crnac s ožiljkom na obrazu i ramenima poput bikovih stajao je pokraj razbijenoga ptozora. Caroline je nazrela odsjaj metala u njegovoj ruci. Misli su joj se stale spoticati jedna preko druge. Da jurne unutra i pokuša doći do telefona. Da otrči do automobila i nada se da su ključevi unutra. Da jednostavno ostane stajati i vrišti. “Gospojica Waverly?” Nakon bjesomučne potrage, pronašla je svoj glas. “Zvala sam šerifa.” “Da, gospojo, Tuck mi je rekao da ste imali problema.” “Ja... molim?” “Hatinger vam je razbio prozore. Šerif ga je zatvorio. Trebao bih to brzo riješiti.” “Riješiti?” Vidjela je kako pomiče ruku pa udahnula kako bi vrisnula. Iznova je izdahnula shvativši da metal u njegovoj ruci predstavlja metar. Dok se upirala da umiri srce, ovaj je rastegnuo metar praznim prostorom koje je nekoć zauzimalo staklo. “Popravit ćete prozore.” “Da, gospojo. Tuck me sinoć zvao. Rekao je da će vam javiti da ću doći ujutro kako bih ih izmjerio i postavio staklo.” Njegove su smeđe oči bljesnule, a zatim poprimile potiho zabavljen izraz. “Pretpostavljam da vam nije javio.” “Ne.” Preplavljena olakšanjem i uzrujana, Caroline je pritisnula dlan o svoje uzjogunjeno srce. “Nije mi to spomenuo.” “Za Tucka se ne može reći da je pouzdan.” “Shvatila sam.” Kimnuo je zapisujući brojeve u notes. “Pretpostavljam da sam vas uplašio.” “U redu je.” Uspjela se nasmiješiti. “Mislim da se privikavam.” Smirivši se, provukla je prste kroz vlažnu kosu. “Niste rekli kako se zovete.” “Toby March.” Povukao je rub svoje pohabane šilterice u znak svojevrsnog salutiranja. “Ja sam lokalni majstor.” “Drago mi je, gospodine March.” Nakon kratkog oklijevanja, prihvatio je ispruženi dlan. “Zovite me samo Toby, gospođo. Svi me tako zovu.” “Pa, Toby, zahvalna sam što ćete to tako brzo riješiti.”

“Ja sam vama zahvalan na poslu. Donesite mi metlu pa ću počistiti to razbijeno staklo.” “U redu. Biste li željeli kavu?” “Nema potrebe da se mučite.” “Nikakav problem. Upravo sam namjeravala pristaviti vodu.” “Onda bih vam bio zahvalan. Crnu s tri žličice šećera, ako može.” “Odmah ću je donijeti.” Zazvonio je telefon. “Ispričavam se.” Pritisnuvši dlan o čelo, Caroline je pojurila niz hodnik i zgrabila slušalicu, “Halo?” “Pa, draga, stvarno vodiš uzbudljiv život.” “Susie.” Caroline se naslonila na ogradu. “Tko je rekao da se u malim gradovima ništa ne događa?” “Nitko tko je živio u malom gradu. Burke je rekao da nisi ozlijeđena. Došla bih osobno provjeriti, ali dečkima su prijatelji prenoćili kod nas. Iako ih držim na oku, kuća izgleda kao bojno polje.” “Dobro sam, zaista.” Osim mamurluka, skršenih živaca i nepoželjne doze seksualne frustracije. “Samo sam malo umorna.” “Tko bi ti zamjerio, draga? Ovako ćemo. Sutra pravimo roštilj. Dođi k nama i sjedi u hladu, pojedi koliko možeš i zaboravi na sve svoje probleme.” “Divno zvuči.” “U pet popodne. Dovezi se u grad, vozi do kraja Market Streeta i skreni lijevo u Magnoliju. Treća kuća zdesna, žuta s bijelim žaluzinama. Ako budeš imala problema s pronalaskom, samo slijedi miris prženih rebarca.” “Doći ću. Hvala ti, Susie.” Caroline je spusula slušalicu i zaputila se natrag u kuhinju. Pristavila je kavu, ubacila malo kruha u toster i izvadila džem od divlje maline. Sunce je pržilo travu pred kućom, a divlji, vrući miris bio je jednako privlačan kao aroma kave. Promatrala je djetlića kako se smješta pokraj debla u potrazi za doručkom. S ulaznog trijema dopro je Tobyjev glas, raskošni bariton. Podigao se u opojnoj crkvenoj pjesmi o pronalasku mira. Caroline je shvatila da je njezina glavobolja prestala, a oči se razbistrile. Sve u svemu, bilo je dobro biti kod kuće. * * * NE TAKO daleko, netko je ležao zapetljan u znojnoj plahti i stenjao u snu. Snovi su tekli poput mračne, izopačene rijeke. Snovi o seksu, krvi, moći. Snovi se nisu uvijek pamtili na danjem svjetlu. Katkada bi proletjeli tim budnim trenucima, poput leptira oštrih krila i ostavili plitke, žareće rane u umu. Žene, uvijek su prikazivali žene. Te brutalne, samodopadne kučke. Potreba za njima - glatka koža, blagi miris, vreli okus - bila je mrska. Mogla se svladati na dulja razdoblja. Danima, tjednima pa čak i mjesecima mogle su postojati nježnost, toplina i poštovanje. A zatim bi koja nešto učinila. Nešto što je iziskivalo kaznu.

Bol bi nastupila, a glad porasla. I ništa je ne bi moglo utažiti doli krvi. No čak i unatoč boli, unatoč gladi, postojalo je lukavstvo. Nesputano zadovoljstvo zbog spoznaje da bez obzira na to kako izgledale, koliko se borile, nitko neće pronaći dokaz. Ludilo je živjelo u Innocencea, ali uspješno se skrivalo. Kako ga je ljeto pritiskalo, zagnojit će se u svojem nevoljkom domaćinu. I pokazati zube. * * * DR. THEODORE RUBENSTEIN - Teddy za prijatelje - slistio je svojedrugo dansko pecivo s višnjama. Zalio ga je mlakim Pepsijem ravno iz boce. Nikada nije volio pitikavu. Teddy je upravo proslavio četrdeseti rođendan i svoju gustu smeđu kosu počeo češljati uz pomoć gela. Nije ćelavio - hvala Bogu - ali nije volio profesionalni izgled koji su mu pružale sijede vlasi. Teddy se smatrao ljubiteljem zabave. Znao je da zbog svojih sitnih tamnih očiju, pomalo obješene brade i žućkasta tena nije očaravajuće zgodan. Koristio se humorom kako bi privlačio žene. Osobnost, volio je govoriti samome sebi, lovi jednak broj pica kao i savršen profil. Pjevušeći sebi u bradu, oprao je dlanove u lavabou Palmerove dvorane za balzamiranje tik ispod pomične Isusove slike. Kako bi se zabavio, Teddy se njihao lijevo-desno. Kad bi se pomaknuo ulijevo, Isus je imao crvenu halju i blagi izraz te elegantno podizao dlan prema istaknutom srcu na prsima. Kada bi se pomaknuo udesno, lice bi načas zadrhtalo pa poprimilo tužan i bolan izraz. Što je bilo razumljivo, s obzirom na to da mu je povrh kestenjaste kose sada počivala kruna od trnja, a tanki potočići krvi mrljali njegovo intelektualno čelo. Teddy se zapitao koji je prizor bio draži Palmeru pa posegnuo za njegovom tekućinom za tjelesne šupljine. Dok je eksperimentirao pokušavajući pronaći s koje pozicije može istodobno vidjeti dva preklopljena prizora, posušio je ruke. Za njegovim leđima Edda Lou Hatinger ležala je gola na porculanskom, staromodnom stolu s bočnim žljebovima za otjecanje tekućine. Koža joj je bila sablasna pod nemilosrdnim fluorescentnim svjetlima. Takve stvari nisu odvraćale starog Teddyja od njegovih danskih peciva. Izabrao je patologiju zato što je želio studirati medicinu. Bio je četvrta generacija Rubensteinovih s liječničkom titulom ispred imena. No davno prije negoli je završio prvu godinu stažiranja, negdje u sebi otkrio je gotovo opsesivnu antipatiju spram bolesnih ljudi, Smrt je bila drukčija. Nikada mu nije smetalo obrađivati truplo. Bolničke vizite s hroptavim pacijentima i onima koji jauču odbijale su ga. Ali prvi put kada su ga pozvali da promatra obdukciju, shvatio je da je pronašao svoj poziv. Mrtvi se nisu žalili, nije ili trebalo spašavati i nipošto vas nisu namjeravali tužiti zbog liječničke pogreške. Umjesto toga, bili su poput zagonetke. Rastavili biste ih, shvatili što je pošlo po zlu i napisali izvješće.

Teddy je bio dobar u rješavanju zagonetki te je znao da je mnogo bolji s mrtvima nego sa živima. Obje njegove bivše žene rado su isticale njegov nedostatak osjećajnosti, sebičnost te morbidni, odbojni smisao za humor. Premda se Teddy smatrao prilično zabavnim tipom. Staviti šoker u ruku trupla bio je siguran način da uljepšate monotonu obdukciju. Burns se ne bi složio, ali opet, Teddy ga je volio živcirati. Nasmiješio se samome sebi navlačeći kirurške rukavice. Tjednima je radio na toj spački čekajući priliku da je izvede na nekome uštogljenom poput Matta Burnsa. I bila mu je potrebna samo prikladno unakažena žrtva. Teddy je zahvalno poslao poljubac Eddi Lou dok je uključivao svoj diktafon. “Ovdje imamo”, počeo je koristeći se teškim južnjačkim naglaskom, “ženu, bjelkinju, srednjih dvadesetih godina. Identificirana kao Edda Lou Hatinger. Visoka je metar šezdeset pet, teška pedeset sedam kilograma. I, djevojke i dječaci, građena je kao staromodni poljski zahod od cigala.” To će, likujući je pomislio Teddy, iživcirati Burnsa. “Naša današnja gošća zadobila je višestruke ubodne rane. Ispričatvam se, Edda Lou”, rekao je brojeći. “Dvadeset dva uboda na pretdjelu grudi, torza i genitalija. Oštra, glatka oštrica upotrijebljena je pri rezanju njezine vratne arterije, dušnika i grkljana u horizontalnom potezu. Sudeći po kutu i dubini, rekao bih slijeva nadesno, što upućuje na to da je napadač dešnjak. Laički rečeno, dame i gospodo, grlo joj je prerezano od uha do uha, i to vjerojatno nožem s oštricom dugom”, zazviždao je mjereći, “petnaest do osamnaest centimetara. Je li itko gledao Krokodila Dundeeja? “ Iskušao je teški australski naglasak. “E, to je nož! Pregled ostalih ozljedla upućuje na to da je rana na grlu vjerojatni uzrok smrti. Dovoljna je za to, vjerujte mi. Liječnik sam.” Zazviždao je melodiju “Theme from A Summer Place” nastavljajući pregled. “Udarac u zatiljak teškim, grubim predmetom.” Pincetom je nježno izvukao komadiće. “Spremam fragmente koji djeluju kao drvo ili kora stabla za forenzičare. Mislim da ćemo se složiti da je žrtva udarena granom stabla. Udarac je prethodio smrti. Ako vi, detektivi, zaključite da je udarac onesvijestio žrtvu, osvojit ćete besplatan put za dvoje na Barbados i komplet prtljage Samsonite” Podigao je pogled kada su se vrata otvorila. Burns je kimnuo zureći u njega. Teddy se nasmiješio. “Neka snimka pokaže da je speci jalni agent Matthew Burns stigao kako bi gledao majstora na djelu. Kako je, Burnsie?” “Napredujete?” “ Ah, Edda Lou i ja upoznajemo se. Mislim da bismo poslije mogli na ples.” Burns je zaškrgutao zubima u stegnutoj čeljusti. “Kao i uvijek, Rubienstein, humor vam je ogavan i jadan.” “Eddi Lou se sviđa, zar ne, draga?” Potapšan je njezin dlan. “Masnice i razrovana koža na zapešćima i gležnjevima.” Koristeći se svojim alatom pronašao je i uklonio sićušne bijele niti pa ih spremio u vrećicu vedro nastavljajući opisivati što jepronašao. Burns je otrpio sljedećih petnaest minuta. “Ima li tragova silovanja?” “Prilično je teško reći”, odvratio je Teddy naptićivši usne. “Uzet ću uzorke tkiva.” Burns je svrnuo pogled dok je ovaj to i činio. “Držao sam je u vodi između dvanaest i petnaest sati.

Ugrubo rečeno, prije nego što sve analiziram, smrt je nastupila negdje između dvadeset tri i tri u noći na šesnaesti lipnja.” “Želim te rezultate što prije.” Teddy je nastavio strugati. “Bože, kako volim kad ste gorljivi.” Burns se nije obazirao na njegove riječi. “Želim znati sve o njoj. Što je jela, kad je jela. Je li drogirana ili je pila alkohol. Je li imala seksualne odnose. Je li trebala biti trudna. Želim znati koliko tjedana.” “Pogledat ću.” Teddy se napadno okrenuo uzimajući druge instrumente. “Možda biste željeli pogledati njezin lijevi kutnjak. Bio mi je vrlo zanimljiv.” “Njezine zube?” “Tako je. Nikad nisam vidio ništa slično.” Burns se zaintrigirano nagnuo. Otvorio je usta Edde Lou i suzio oči, “Poljubi me, budalo”, oštro je rekla. Burns je ciknuo i posrnuo unatraške. “Isuse. Isuse Kriste.” Presavivši se od smijeha, Teddy je morao sjesti, inače bi pao na pod. Mjesecima je proučavao trbuhozborstvo tipravo radi ovakvog trenutka. Panika u razrogačenim Burnsovim očima opravdala je trud. “Baš si faca, Burnsie. Čak i mrtve žene padaju na tebe.” Nastojeći povratiti samokontrolu, Burns je stegnuo pesnice uz tijelo. Ako odalami Rubensteina, neće imati izbora no pribilježiti sve u izvješće. “Ti si jebeni luđak.” Teddy je samo upro prstom u Burnsovo blijedo lice pa u ono sivo Edde Lou i zaurlao od smijeha. Burns je znao da mu prijetnja neće koristiti. Sve službene pritužbe bile bi zabilježene, a zatim ignorirane. Rubenstein je bio najbolji. Poznat po tome da je poremećen, ali najbolji. “Želim rezultate tvojih analiza do kraja dana, Rubensteine. Tebi je sve to možda zanimljivo, ali ja moram zaustaviti psihopata.” Nesposoban progovoriti, Teddy je tek kimnuo držeći se za bolna rebra. Pošto je Burns izišao širom otvorivši vrata, Teddy je obrisao suzne oči i kliznuo sa stolca. “Eddo Lou, dušo”, rekao je i dalje zadihan od smijeha. “Ne znam kako ću ti zahvaliti na suradnji. Vjeruj mi, zbog toga ćeš ući u povijest. Dečki u D. C.-ju uživatće.” Zazviždavši, podignuo je svoj skalpel i vratio se poslu.

Osmo poglavlje DARLEEN Fuller Talbot slušala je zvukove roštilja kod Truesdaleovih što su dopirali kroz prozor njezine spavaće sobe. Pomislila je kako je užasna šteta što Susie Truesdale nije pozvala vlastitu susjedu na zabavu. Darleen bi voljela prisustvovati zabavi kako bi smetnula probleme s uma. Naravno da se Susie nije družila s Darleen. Više je voljela Longstreetove i Shayse, i umišljene Cunninghamove sa suprotne strane ulice. Ali jamačno je znala da je uzvišeni John Cunningham prevario svoju uvaženu ženu s Josie Longstreet? Darleen se činilo da je Susie zaboravila kako se udala i posluživala stolove u Chat ‘N’ Cheum isturena trbuha. Muž joj je možda potjecao iz bogate obitelji, ali nije ostao bogat. Svi su znali da se Burkcov tata ubio jer mu je preostala samo hrpa dugova. Truesdaleovi nisu bili ništa bolji od nje, a bogme ni Longstreetovi. Njezin je tata možda zarađivao obrađujući pamuk umjesto posjedujući plantažu, ali nije bio pijanac. I nije bio mrtav. Darleen je pomislila kako je doista bezobrazno što je Susie priredila zabavu baš u dvorištu gdje miris prženog mesa i ljutog umaka može u nekoga drugoga izazvati osjećaj usamljenosti. No, čak je i njezin brat bio ondje - premda Bobby Lcc nikada nije vodio računa o sestrinim osjećajima. Neka se goni zajedno s uštogljenim Truesdaleovima i svima ostalima. Ionako niježeljela ići ni na kakve proklete zabave, premda je Junior radio na benzinskoj postaji od šesnaest sati do ponoći. Kako bi se mogla smijati i lizati umak s prstiju kad je njezina najbolja prijateljica na cijelom svijetu trebala biti pokopana u sljedećiutorak? Uzdahnula je, a Billy T, koji je usrdno sisao njezine ružičaste grudi, shvatio je to kao znak da će konačno uložiti malo truda. Pomaknula se kako bi joj mogao gurnuti jezik u uho. “Hajde, mala, dođi gore.” “Dobro.” To je pobudilo njezino zanimanje. Junior je to ovih dana volio činiti samo u krevetu i samo u jednoj pozi. Kad su završili, Billy T. zadovoljno je pušio svoj Marlboro. Darleen je zurila u strop slušajući glazbu što je dopirala od Truesdaleovih. “Billy T”, rekla je napućivši usne. “Misliš li da je nepristojno prirediti zabavu i ne pozvati prve susjede?” “Jebote, Darleen, hoćeš li prestati brinuti zbog njih?” “Jednostavno nije u redu.” Iživcirana njegovim nedostatkom suosjećanja, Darleen je ustala kako bi uzela svoj puder za tijelo s talkom i ružinim mirisom. Ako namjerava otići po Scootera k svojoj mami za jedan sat, time će najbrže prikriti miris znoja i seksa. “Mislim da misli kako je bolja od mene. I njezina bahata Marvella. Samo zato što se druže s Longstreetovima.” Navukla je majicu kratkih rukava i hlačice, ne mareći za donje rublje s obzirom na vrućinu. Njezine grudi, visoke, pune i okrugle, upirale su se o pamuk izobličavajući izblijedjelu Elvisovu sliku. Onaj Tucker je ondje i uvlači se onoj Waverlyjevoj, a Eddu Lou još nisu ni pokopali.”

“Tucker je govnar. Oduvijek je bio.” “Pa, Edda Lou ga je voljela do besvijesti. Kupio joj je parfem.” Uputila je čeznutljiv pogled Billyju T.-ju, no ovaj je bio odveć zauzet otpuhivanjem oblačića dima. Darleen se ponovno okrenula prozoru i namrštila se. “Jednostavno ih mrzim. Sve. Da Burke Truesdale nije Tuckerov najbolji prijatelj, taj bi mali završio u zatvoru kao i Austin Hatinger.” “Kvragu.” Billy T. protrljao je svoj znojni trbuh i zapitao se bi li mogli odraditi još jednu brzinsku rundu. “Tucker je govnar, ali nije ubojica. Svi znaju da je to crnac učinio. Crnci vole kasapiti bjelkinje.” “Svejedno joj je slomio srce. Samo mi se čini da nekako treba platiti.” Ponovno je pogledala Billyja T.-ja, a jedna suza kliznula joj je iz oka. “Stvarno želim da mu se netko osveti jer ju je toliko razočarao prije nego što umrla.” Kada je sve glasniji smijeh dopro iz susjednog dvorišta, razbjesnivši je, Darleen je zatreptala suznim trepavicama. “Mislim da bih učinila gotovo sve za nekoga tko ima htabrosti osvetiti muse.” Billy T. zgnječio je svoju cigaretu u malenoj pepeljari s prikazom Washingtonskog spomenika. “E pa, srce, ako dođeš ovamo i pokažeš mi koliko to želiš, možda bih mogao nešto učiniti da izravnam račune.” “Ah, dragi.” Darleen je skinula Elvisa s grudi, ustajući kako bi kleknula između nogu Billyja T.-ja. “Tako si dobar prema meni.” * * * DOK je Darleen zadovoljavala Billyja T.-ja, na roštilju u susjednom dvorištu pržila su se rebarca. Burke ih je nadgledao opremljen velikom pregačom s karikaturom kuhara i natpisom POLJUBI KUHARA ILI TI SE LOŠE PIŠE! Jednom je rukom ispijao Budweiser, a drugom rebarca prelijevao umakom, Susie je iznijela zdjele i pladnjeve iz kuhinje na stol za piknik, izvikujući naredbe svojoj djeci da donesu salatu od krumpira, još malo leda i prestanu krasti kuhana jaja s nadjevom. Caroline se morala diviti organizaciji. Jedno bi odjurilo u kuhinju, a drugo izjurilo. Premda bi dva dječaka - prisjetila se da se zovu Tommy i Parker - povremeno zastala pa se nekoliko puta bocnula laktom i poskočila, koreografija je glatko tekla. Mlađi dječak, Sam - nazvan po Ujaku Samu s obzirom na to da će na Dan nezavisnosti navršiti devet godina - bio je zadubljen u pokazivanje svojih bejzbolskih sličica Tuckeru. Tucker se izležavao na travi i unatoč vrućini držao Sama na krilu dok su proučavali album. “Mijenjao bih svog Rickeya Hendersona iz osamdeset šeste za tog Cala Ripkena.” “Ne može.” Samov žbun od kose boje pijeska padao mu je u oči dok je odmahivao glavom, “To je Calova prva godina.” “Ali savio si ugao, sinko, a moj je Henderson u vrhunskom stanju. Možda ubacim i novog novca tog Wadea Boggsa.” “Ma, to nije ništa.” Sam je okrenuo glavu, a Caroline je uočila sjaj u njegovim tamnim očima. “Želim Petea Rosea iz šezdeset treće.” “To je pljačka, mali. Reći ću tati da te baci u zatvor jer si se to usudio predložiti. Burke, mali je rođeni kriminalac. Bolje ga odmah pošalji u popravni dom i poštedi se boli.” “Zna prepoznati varalicu”, blago je odvratio Burke.

“Još se uvijek duri jer sam dobio njegova Mickeyja Mantlea iz šezdeset osme”, Tucker je promrmljao Samu. “Ne shvaća kreativnu razmjenu. Nego, što se tiče onog Cala Ripkena...” “Prihvaćam dvadeset pet dolara za njega.” “Sranje. Dosta je bilo.” Čvrsto je ovio ruku oko Samova vrata i zasiktao mu u uho. “Vidiš li onog tipa koji nasmrt dosađuje gospođici Waverly?” “Onog u odijelu?” “Tako je, onog u odijelu. To je FBI-ev agent, a tražiti dvadeset pet dolara za početničku godinu Cala Ripkena federalni je prijestup.” “Nije istina”, odvratio je Sam cereći se. “Jest, kao i to da Bog postoji. A taca će ti prvi reći da tvoje neznanje o zakonu nije isprika. Morat ću te prijaviti.” Sam je proučio Matthewa Burnsa pa slegnuo ramenima. “Izgleda kao tetkica.” Tucker je zaurlao od smijeha. “Gdje si naučio te stvari?” Odlučio je upotrijebiti drugi pristup pa vidjeti hoće li uspjeti na silu izvući kartu od Sama. Prevrnuo je dječaka, okrenuo ga naglavce i počeo ga škakljati, Promatrajući njihovo hrvanje, Caroline je prestala slušati što joj je Burns govorio. Nešto o simfonijskom balu u Kennedy Centru. Pustila ga je da lupeta, povremeno se smješkajući ili potvrdno mrmljajući. Mnogo ju je više zanimalo promatrati ostale goste. Nekolicina ljudi skupila se pod sjenom hrasta. Bilo je to jedino stablo u dvorištu i savršeno mjesto za vrtne stolce i lijene razgovore. Mršavi, crnomanjasti patolog nasmijavao je nekoliko žena. Caroline se zapitala kako jedan dan može vršiti obdukciju, a drugi zbijati šale. Josie je sjedila na ljuljački od gume i očijukala s njime - kao i sa svim ostalim muškarcima oko sebe. Dwayne Longstreet i dr. Shays sjedili su na terasi, njišući se i pijuckajući pivo. Marvella Truesdale i Bobby Lee Fuller upućivali su jedno drugome duge, intimne poglede, a vlasnica salona za uljepšavanje Crystal tračala je u društvu Birdie Shays. Vidjela je malene vrtove s obiju strana dvorišta Truesdaleovih. Odjeća rasprostrta po užadi pržila se na žarkom suncu. Gotovo svi imali su ljetne kuhinje, krupne rajčice visjele su na stapkama, a grah i raštika čekali lonce. Osjetila je miris piva, začinjenog mesa i sparušenog cvijeća na kasnom poslijepodnevnom suncu. Tommy je ubacio novu kasetu u svoj prijenosni radio, stoga je zasvirao blues s bogatim basom, gorko-sladak, polagan i blag poput slamanja srca. Caroline nije poznavala Bonnie Raittu, ali prepoznala je izvrsnu glazbu. Željela ju je slušati. Željela je slušati Sama kako ciči i hihoće dok se Tucker hrvao s njime. Željela je čuti Crystaline i Birdiene tračeve o nekome tko je poginuo prije dvadeset godina u automobilskoj nesreći. Željela je plesati uz tu glazbu, promatrati kako Burke ljubi svoju ženu na raskošnom mirisu roštilja - kao da su još uvijek tinejdžeri pa se skrivaju po sjenovitim zakutcima. I željela je osjetiti ono što je Marvella osjećala kada je Bobby Lee primio njezin dlan i poveo je kroz kuhinjska vrata. Željela je biti dio svega, a ne sjediti postrance i raspravljati o Rahmanjinovu.

“Ispričajte me, Matthew.” Hitro mu se nasmiješila prebacivši noge preko drvene klupe. “Želim provjeriti treba li Susie pomoć.” Dok se Sam koprcao na leđima, Tucker se divio načinu na koji su Carolineine bijele hlačice otkrivale njezine noge. Uzdahnuo je kada se sagnula kako bi podigla frizbi. Potom je povukao Sama preko svojih leđa, hitro ga ispljuskao po trbuhu i ustao. “Mislim da ću otići po pivo.” Caroline je zastala pokraj roštilja. “Sjajno miriše”, rekla je Burkeu. “Još pet minuta”, obećao je, a Susie se nasmijala. “Uvijek to kaže. Cime te mogu ponuditi, Caroline?” “Ničime, hvala. Pomislila sam da bi ti dobro došla pomoć.” “Draga, za to imam četvero djece. Samo ti sjedni i opusti se.” “Zaista, ja...” Oprezno se osvrnula preko ramena. Burns je još uvijek sjedio za stolom, nemilosrdno stegnute kravate dok je točio Chardonnay što ga je donijela Caroline. “Ah.” Susie je slijedila njezin pogled. “Pretpostavljam da postoje vremena kada se žena mora čime zabaviti. Hajde, skoči unutra po turšiju, može? U kredencu lijevo od hladnjaka stoji nova staklenka.” Zahvalna, Caroline se poslušno udaljila. Sjedeći na terasi, doktor Shays nakrivio je svoj šešir. Dwayne joj je uputio dražestan, odsutni osmijeh karakterističan za polupijanog muškarca. Caroline je ušla i stala kao ukopana. Bobby Lee i Marvella nalazili su se u vrućem zagrljaju ispred hladnjaka. Kada su se vrata s mrežicom zalupila, odskočili su jedno od drugoga. Marvella je porumenjela i pohitala iznova namjestiti bluzu. Bobby Lee uputio joj je osmijeh, negdje između ponosa i krotkosti. “Strašno mi je žao”, počela je Caroline, nesigurna u to kome je najneugodnije. “Ušla sam samo kako bih nešto donijela Susie.” Zrak u kuhinji bio je dovoljno vreo da se na njemu mogla pržiti slanina. “Mogu se vratiti.” Gotovo se zabila u vrata kada ih je Tucker otvorio. “Caro, ne smiješ ih ostaviti same unutra.” Namignuo je Bobbyju Leeju. “Kuhinje su opasna mjesta. Hajde, svi van gdje će vas mame moći držati na oku.” “Imam osamnaest godina”, odvratila je Marvella blistavih očiju. “Oboje smo odrasli.” Tucker se nacerio i štipnuo je za bradu. “Upravo to i jest smisao, dušice.” “Uostalom”, nastavila je Marvella, “vjenčat ćemo se.” “Marvella!” Vrhovi ušiju Bobbyja Leeja snažno su pocrvenjeli. “Još nisam razgovarao ni s tvojim tatom.” Zabacila je glavu. “Znamo što želimo, zar ne?” “Pa, da.” Progutao je knedlu dok je Tucker nijemo zurio u njega. “Naravno. Ali moram razgovarati s njime prije nego što bilo što kažemo.” Provukla je ruku ispod njegove. “Onda već jednom počni.” Povukla ga je prema stražnjim vratima. Tucker je zurio za njima. “Isuse.” Potreseno je provukao prste kroz kosu. “Slinila mi je na ramenu, a sad govori o vjenčanju.” “Sudeći po pogledu u njezinim očima, rekla bih da pitanju nisu puste priče.”

“Kad je, dovraga, napunila osamnaest?” zapitao se Tucker. “I sam sam nedavno imao osamnaest.” Lagano se nasmijavši, Caroline je pogladila njegovu ruku. “Ne brini, Tuckere, imam osjećaj da će ti za godinu ili dvije podariti drugo dijete koje će ti sliniti na ramenu.” “Bože sveti.” Prenerazio se čak i na tu pomisao. “Time bih postao djed, zar ne? Trideset tri su mi godine, dovraga. Premlad sam za to.” “Mislim da bi to prije bio počasni naziv.” “Nije važno.” Zagledao se u pivo u svojoj ruci. “Neću razmišljati o tome.” “Sigurna sam da je to mudar potez.” Okrenula se kako bi otvorila kuhinjski kredenac. “Što je turšija?” “Ha!” Ponovno se okrenuo prema njoj, a njegove misli o životu i starenju rasplinule su se. Bože, kakve je dobre noge imala, i najslađe malo dupe. “Najgornja polica”, odvratio je. “Protegni se.” Promatrao je kako joj se hlačice zadižu na bedrima dok se propinjala na prste i posezala uvis. “Baš tako.” Caroline je prstima okrznula staklenku prije negoli je shvatila što se događa. Spustivši se na pete osvrnula se preko ramena. “Tuckere, ti si bolestan.” “Zaista, osjećam nadolazak groznice.” Prišao joj je i dalje se cereći. “Evo, dopusti da ti pomognem.” Lagano je priljubio tijelo uz njezino pa posegnuo za staklenkom. “Lijepo mirišeš, Caro. Poput nečega pokraj čega bi se čovjek rado ujutro probudio.” Trenutačni trzaj nagnao ju je da polako udahne. “Poput kave i slanine?” Nasmijao se pa nosom i usnama okrznuo njezin vrat. “Poput laganog, lijenog seksa.” Previše se toga zbivalo u njoj. Previše i prebrzo. Trnci, pritisak i opuštanje mišića. Nije osjećala ništa slično od... Luisa. Mišići su joj se ponovno napeli. “Tuckere, na meni si.” “Trudim se.” Izvukao je staklenku i odložio je na kredenac. Položivši dlanove na njezine kukove, okrenuo ju je prema sebi. “Jesi li ikada pronašla nešto, poput skladbe, što ti se neprestano vrtjelo umom - čak i kad nisi mislila da ti se sviđa?” Podigao je ruke, a palčevi su mu okrznuli bočne strane njezinih grudi. Krv joj je polako udarala u glavu. “Pretpostavljam da jesam.” “To je moj problem s tobom, Caroline. Neprestano mi sviraš u glavi. Skoro pa bi se moglo reći da sam opsjednut.” Oči su mu bile u ravnini s njezinima i toliko blizu da je vidjela blagi, fascinantni obris zelenila oko njegovih zjenica. “Možda bi trebao pronaći drugu melodiju.” Nagnuo se bliže, a kada se ukočila, zadovoljio se blagim, kratkim ugrizom njezine donje usne. “Oduvijek sam se prokleto dobro zabavljao ne radeći ono što bih trebao.” Podigao je dlan kako bi člancima prstiju pogladio njezin obraz. Način na koji ga je promatrala, shvatio je Tucker, tim izravnim, netremičnim pogledom u njemu je budio osjećaj obrambenosti, zaštite i slabosti u koljenima, sve u isto vrijeme. “Je li ti naudio ili te samorazočarao?” “Ne znam o čemu govoriš,” “Bojažljiva si, Caro. Vjerujem da postoji razlog.”

Topla tekućina koja je kolala njome otvrdnula je poput željeza. “Riječ bojažljiv prikladnija je za konja. Nezainteresirana sam. A razlog bi mogao biti to što mi nisi privlačan.” “E, to je laž”, blago je odvratio. “To da si nezainteresirana. Da trenutačno nemam društvo pred vratima, pokazao bih ti koliko sam svjestan te laži. Ali strpljiv sam ja čovjek, Caro, i nikada ne zamjeram ženi koja voli kada dopusti da bude nagovorena na nešto. Bijes joj je jurnuo grlom, gotovo joj sprživši jezik. “Ah, sigurna sam da si nagovorio dobar dio žena. Poput Edde Lou.” Humor je napustio njegove oči ustupajući mjesto ljutnji, a zatim nečemu drugom. Nečemu nalik na tugu. Dok je uzmicao, položila je dlan na njegovu nadlakticu. “Tuckere, oprosti. To je bilo grozno od mene,” Podigao je svoje pivo kako bi barem djelomično odagnao gorčinu u grlu. “Dovoljno je blizu istini.” Odmahnula je glavom. “Pretjerao si, ali to nije izgovor za moje riječi. Žao mi je.” “Zaboravi.” Ostavio je praznu pivsku bocu postrani, zajedno s onoliko tuge koliko je mogao. Ćuli su Burkeov povik, a premda su se Tuckerove usne uvile, vidjela je da mu osmijeh ne dotiče oči. “Čini se da ćemo konačno jesti. Hajde, iznesi staklenku. Ja cu doći. “U redu.” Zastala je na vratima želeći da postoji nešto što bi mogla reći. Ali još jedna isprika bila bi beskorisna. Kada su se vrata zatvorila za njom, Tucker je oslonio čelo o hladnjak. Nije znao što osjeća, nije posjedovao riječi koje su to opisivale. Mrzio je to. Osjećaji su mu uvijek dolazili s lakoćom, čak i loši. No taj splet emocija koje su kuhale u njemu u neobičnim trenucima bio je nov, neugodan i prilično zastrašujući. Čak je i sanjao Eddu Lou, da mu je došla unakažena tijela i sva podbuhla. Mahovina i smrdljiva voda curile su joj iz kose, a iz kože joj je sipila crna krv dok je upirala prst poput kosturova u njega. Nije mu se morala obratiti da bi shvatio na što misli. On je kriv. On je kriv za njezinu smrt. Kriste svemoćni, što li će učiniti? “Tuckere? Dragi?” Josie je ušla u kuhinju i zagrlila ga. “Nije ti dobro?” Nimalo, pomislio je, ali uzdahnuo je. “Boli me glava, to je sve.” Nasmiješio se i okrenuo prema njoj. “Previše piva na prazan želudac.” Pomilovala mu je kosu. “Imam aspirin u torbici. S nekakvim dodatnim djelovanjem.” “Radije bih jeo.” “Idemo ti po tanjur.” Nastavila ga je grliti dok su izlazili na terasu. “Dwayne je već pijan i ne želim vas obojicu vući kući. Naročito s obzirom na to da večeras imamspoj.” “Tko je srećković?” “Onaj FBI-ev liječnik. Mogla bih ga pojesti koliko je sladak.” Nasmijala se i mahnula Teddyju Rubensteinu. “Pomislila sam kako bih ga mogla isprobati zbog Crystal. Vidjela sam da ga pogledava.” “Prava si prijateljica, Josie.” “Znam.” Duboko je udahnula. “Idemo po ta rebarca.”

* * * IZA starih kamenih koliba za robove te polja pamuka što su mirisala po gnojivu i pesticidima, nalazilo se mračno jezero u obliku potkove po kojem je Sweetwater dobio ime. Voda sada više nije bila slatka s obzirom na to da su se otrovi koji su se rabili za ubijanje žižaka i drugih nametnika upili u tlo, generaciju za generacijom, a time i u jezero. No iako nije bila dobra za piće, iako bi većina promislila dva ili više puta o tome hoće li pojesti ribu ondje ulovljenu, svejedno je to bio lijep prizor pod srpastim mjesecom. Šaš je lagano plesao na struji, a žabe su razgovarale i bućkale. Korijenje čempresa provirivalo je kroz površinu vode poput starih crnih kostiju. Noć je bila dovoljno bistra da ste mogli vidjeti blage krugove na površini što su ih radili komarci ili stvorenja koja su ih jela. Dwayne se prebacio s piva što ga je pio na Burkeovu roštilju na Wild Turkey, svoj omiljeni viski. Nedostajala je tek četvrtina boce, ali osjećao se užasno pijano. Radije bi sjedio u kući i pio dok se ne onesvijesti, ali Delia bi mu skakala po glavi. A bio je sit toga da ga žene napadaju. Sissyno pismo nagnalo ga je da viskijem gorljivo nahrani svoju srdžbu. Udat će se za svog prodavača cipela. Briga ga za to, govorio je samome sebi. Boli ga kurac za to hoće li se udati za nekog šupka koji dira tuda stopala. Sam Bog zna da je nije ni želio - nikada, ako će iskreno. Ali neka ga vrag odnese ako joj dopusti da mu maše vlastitom djecom pred nosom kako bi pokušala izvući još novca. Skupe privatne škole i skupa odjeća. Dokazao se, nije li, čak i kada su mu Sissy i njezin zalizani odvjetnik gotovo onemogućili da vidi ijednoga dječaka. “Ograničeni posjeti s nadzorom”, tako su to nazivali. Samo zato što je povremeno volio popiti koje piće. Mršteći se dok je zurio u crnu vodu, Dwayne je otpio još malo viskija. Prikazali su ga kao nekakvo čudovište, a nikada nije ni taknuo te klince. Kao ni Sissy, kad je već kod toga. Premda je jednom ili dvaput došao u snažno iskušenje, tek kako bi joj pokazao gdje joj je mjesto. Ali nije nasilan čovjek, Dwayne je podsjetio samoga sebe. Za razliku od svojeg oca. Sasvim je dobro podnosio piće i dokazivao to od petnaeste godine. A Sissy Koons znala je što je ide kada mu je raširila noge. Je li je krivio zato što je zatrudnjela? Nikako. Oženio ju je, kupio joj lijepu kuću i svu lijepu odjeću koju jepoželjela. Pružio joj je i više negoli je zaslužila, Dwayne je govorio samome sebi, prisjećajući se pisma. Ako smatra da će dopustiti tom gitaristu i cipelaru da posvoji njegovu vražju djecu, trebala bi ponovno razmisliti. Prije će se sresti u paklu. A proklet bio ako poklekne pred onom prikrivenom prijetnjom da će ga ponovno tužiti ako ne poveća alimentaciju. Nije bila stvar u novcu. Nije mu bilo ni najmanje stalo do novca. Tucker se brinuo za to. Stvar je u principu. Daj još novca, bila je poručila na svoj podmukli način, ili će ti sinovi nositi tuđe prezime. Njegova djeca, ponovno je pomislio, simbol njegove vlastite besmrtnosti. I, dakako, volio ih je. Na kraju krajeva, nosili su njegovu krv i predstavljali poveznicu s budućnošću te okove prošlosti. Zato im je slao darove i čokolade. No bilo je sasvim drukčije kada se morao nositi s njima oči u oči.

Još se uvijek sjećao kako je maleni Dwayne - kome nije bilo više od tri godine - plakao i urlao zatekavši oca tijekom lošeg pijanstva. Dwayneu je snažan užitak pričinjalo razbijanje čaša iz Sissyne tvrtke o zid. Zatim je Sissy uletjela, podižući malenog Dwaynea kao da je otac bacao njega o zid umjesto čaša zlatnih rubova. A maleni je počeo plakati. Dwayne je ostao stajati ondje obuzet snažnim porivom da im udari glavama jednom o drugu. Želiš razlog za plakanje? Tako mi Boga, dat ću ti razlog. Tako je govorio njegov otac, pa bi se svima zatresle gaće. Mislio je kako je to možda i sam izgovorio. Možda je to zaurlao. Ali Sissy nije zadrhtala, samo mu je uzvratila urlanjem, crvena u licu i očiju punih bijesa i prijezira. Zamalo ju je pljusnuo. Dwayne se prisjetio da ju je za dlaku nokautirao. Čak je podigao ruku i na njezinu kraju vidio očev dlan. Umjesto toga, oteturao je van i odvezao se kako bi slupao još jedan automobil. Sissy je bila zaključala vrata kada ga je Burke sljedećeg dana dovukao kući. I to je bilo užasno poniženje. Nemoć da uđe u vlastitu kuću te da mu žena kroz prozor dovikuje da ide odvjetniku u Greenville. Innocence je tjednima vrvio razgovorima o tome kako je Sissy izbacila Dwaynea iz kuće i dobacila mu odjeću kroz prozor na katu. Danima se morao opijati do iznemoglosti kako bi uspijevao tek slegnuti ramenima na to. Žene su jednostavno remetile prirodan poredak stvari. A Sissy se sada vratila kako bi to ponovila. Ono što je stvar činilo još gorom, gorčom, bila je činjenica da će Sissy napraviti nešto od svojeg života. Oslobodila se Sweetwatera lakoćom kojom zmija odbacuje kožu i nastavila sa svojim životom. A on - on je bio vezan i okaljan generacijama dugim obvezama Longstreetovih. Očeva očekivanja prenijeta na sina. Ženu nisu sputavale takve stvari. Ne, žena je mogla činiti što god bi prokleto poželjela. Bilo ih je lako mrziti zbog toga. Dwayne je otpio gutljaj i dodatno se natmurio. Promatrao je crnu vodu kao što bi to katkada činio, zamišljajući kako jednostavno ulazi u nju, zaranja pod površinu i otpija obilno, smrtonosno piće tonući na dno pluća punih jezera. Očiju i dalje uperenih u površinu vode otpio je gutljaj, zauzvrat se utapajući u viskiju. * * * ZA STOLOM u McGreedyjevoj gostionici, Josie se upravo zagrijavala. Nakon salona za uljepšavanje, ta joj je gostionica bila drugo omiljeno mjesto u gradu. Voljela je njezine mračne zidove natopljene viskijem, ljepljive podove i klimave stolove. Voljela ju je koliko i jednako pijane, ali mnogo otmjenije zabave kojima je često prisustvovala u Atlanti, Charlorteu i Memphisu. Uvijek bi se razveselila zalazeći među taj zrak prepun dima i alkohola i slušajući country glazbu na džuboksu, galamu potaknutu ljutnjom ili zabavom te pucketanje bilijarskih kugli otraga.

Dovela je Teddyja kako bi popili koje pivo za njezinim omiljenim stolom - pod glavom starog jelena koju je McGreedy pričvrstio onamo još dok su bedževi bili u modi. Pljesnula je Teddyja po leđima, glasno se nasmijala na užasnu šalu koju joj je ispričao pa posegnula za cigaretom. “Strašan si, Teddy. Sigurno nigdje ne skrivaš ženu?” “Dvije bivše.” Teddy se nacerio kroz Josien oblak dima. Zadnji se pur toliko zabavljao kad je opremio tijelo najlonom za pecanje kako bi mogao pomicati ruke i noge u ritmu s pjesmom “Twist and Shout”. “Kakva slučajnost. I ja imam dva. Prvi je bio odvjetnik.” Smiješeći se rastegnula je riječ u dva druga sloga. “Pristojan, bogat mladić iz pristojne, bogate obitelji u Charlestoneu. Upravo onakav tip supruga na kakvog bi me majka huškala. Gotovo me ubio svojom dosadom prije isteka prve godine.” “Ukočen?” “Ah, dušo.” Zabacila je glavu kako bi joj hladno pivo moglo kliznuti ravno niz grlo. “Pokušala sam ga opustiti. Priredila sam zabavu, otmjeni bal za doček Nove godine, znaš? Bila sam Lady Godiva.” Izvijajući obrvu provukla je dlan kroz svoju divlju crnu kosu. “Nosila sam plavu periku”. Oči su joj svjetlucale kada je oslonila bradu na dlanove. “Samo periku. Dobri stari Franklin - tako se zvao - jednostavno se nije znao oraspoložiti.” Teddy ju je lako mogao zamisliti s tek slapom plave kose i pomislio kako bi se sasvim pristojno zabavljao. “Nema smisla za humor”, komentirao je. “Tako je. Stoga sam, naravno, kada sam se dala u lov za drugim suprugom, potražila nekog drukčijeg. Upoznala sam grubog, opakog kauboja na ranču u Oklahomi. Dobro smo se zabavili.” Uzdahnula je prisjećajući se. “Zatim sam doznala da me vara. Nije bilo tako strašno, ali pokazalo se da me vara s kaubojima, umjesto skaubojkama.” “Jao”, odvratio je Teddy suosjećajno se lecnuvši. “A mislio sam da je meni bilo teško kad su mi žene rekle da imam odvratan posao.” Namignuo je Josie. “Žene ga obično ne smatraju prikladnom temom razgovora.” “Meni je fascinantan.” Dala je znak za drugu rundu pa se pomaknula kako bi bosim stopalom mogla protrljati njegov list. “Moraš biti pametan, zar ne? Obaviti sve te pretrage i otkriti tko je nekoga ubio samo na temelju rezanja, znaš. Leša.” Oči su joj blistale dok mu se priginjala. “Samo ne shvaćam kako to funkcionira, Teddy. Mislim, kako prepoznaš ubojicu po truplu?” “Pa.” Glasno je otpio malo piva. “Prilično je stručno, ali jednostavno rečeno, samo moraš posložiti djeliće slagalice. Uzrok smrti, vrijeme i mjesto. Vlakna, možda krv koja ne pripada žrtvi. Komadići kože, uzorci kose.” “Zvuči jezivo.” Josie je blago zadrhtala. “Jesi li štogod doznao o Eddi Lou?” “Imamo vrijeme, mjesto i metodu.” Za razliku od nekih njegovih kolega, razgovor o poslu nije ga zamarao. “Nakon što završim s pretragama, povezat ću pronalaske s onima okružnog mrtvozornika o drugim dvjema ženama.” Teddy je suosjećajno pogladio Josien dlan. “Pretpostavljam da si ih sve poznavala.” “Nego što. Išla sam u školu s Francie i Arnette. Arnette i ja čak smo jedno vrijeme zajedno izlazile s dečkima - tijekom naše razuzdane, uludo potraćene mladosti.” Nacerila se

svojem pivu. “A pretpostavljam da sam Eddu Lou poznavala cijeli njezin život. Iako nismo bile bliske prijateljice, strašno mi je kad pomislim na njezinu smrt.” Dlanovima je obujmila svoju bradu. Pomalo je nalikovala na Ciganku s tom dugačkom, kovrčavom crnom kosom te zlatnim očima i kožom. Okoristila se time stavivši široke okrugle naušnice u uši i ogolivši ramena u crvenoj bluzi rastezljivoga ovratnika. Teddyju je udarala slina na usta dok ju je samo i gledao. “Pretpostavljam da ne možeš znati je li silno patila”, tiho je odvratila Josie. “Mogu ti reći da je većina ozljeda nastala nakon smrti.” Utješno je stisnuo njezin dlan. “Nemoj razmišljati o tome.” “Ne mogu si pomoći.” Pogled joj je kliznuo do novog pića, a zatim do njegova. “Iskreno - mogu biti iskrena, zar ne, Teddy?” “Naravno.” “Smrt me jednostavno fascinira.” Hitro se, posramljeno nasmijala, a zatim nagnulabliže. Osjetio je zavodljivi dašak njezina parfema te kada mu je grudima okrznula ruku. “Pretpostavljani da ti to mogu reći jer je to tvoja struka. Kada nekoga ubiju, pa slučaj završi u novinama ili na televiziji, naprosto gutam takvestvari.” Nasmijao se. “Svi to rade. Samo to ne govore.” “U pravu si.” Približila je stolac njegovu zbog čega mu je njezina crna kosa ovlaš dodirnula obraz. “Znaš kad prikazuju stvari u onim emisijama o, ono, luđacima i ubojicama sa sjekirom? To mi je vrlo zanimljivo. Mislim, kako to da čine takve stvari ljudima i zašto ih je toliko teško uloviti. Pretpostavljam da smo svi pomalo nervozni pri pomisli da netko sličan luta gradom, ali također je uzbudljivo.Znaš?” Teddy je podigao svoje pivo u znak odobravanja. “Tako se prodaju tabloidi u supermarketima.” “Znatiželjni umovi, ha?” Nasmijala se i kucnula bocom o njegovu. “Imam vrlo znatiželjan um. Znaš, Teddy... nikada nisam vidjela truplo. Hoću reći, prije nego što ga uljepšaju i stave u lijes u crkvi.” Uvidio je pitanje u njezinim očima i namrštio se. “Ma, Josie, nema potrebe da to vidiš.” Njezino boso stopalo nastavilo je milovati njegov list. “Pretpostavljam da zvuči pomalo morbidno i užasno, ali mislim da bi na neki način bilo... poučno.” * * * TEDDY je znao da griješi, ali bilo je teško odoljeti Josie Longstreet kada bi nešto čvrsto naumila. Činjenica da su oboje bili polupijani i hihotavi nije mu išla na ruku. Nakon tri nesigurna pokušaja, gurnuo je ključ što ga je bio dobio u stražnja ulazna vrata Palmerove mrtvačnice. “To je dostavni ulaz?” upitala je Josie pokrivajući usta kako bi prigušila drhtavo smijuljenje. Teddy se vratio u djetinjstvo. “Palmerova mrtvačnica. Vi ih ubijate, mi ih hladimo.” Josie se toliko snažno nasmijala da je morala prekrižiti noge. Zajedno su oteturali kroz vrata. “Bože, tako je mračno.” “Čekaj da upalim svjetlo.”

“Ne.” Srce joj je bubnjalo. Kako bi mu pokazala, primila je njegov dlan i prislonila ga o svoja prsa. “Pokvarilo bi raspoloženje. Teddy ju je naslonio na vrata i stao uživati u dugom, nespretnom poljupcu. Priljubivši se uz nju, gurnuo je dlanove pod njezinu bluzu, a grudi su joj se prelile preko slabašnih polukošarica koje su ih pridržavale te mu ispunile dlanove. Bradavice su joj bile dugačke i tvrde poput kamena. “Isuse.” Dahtao je. “Tako si utegnuta.” Zamijenio je dlanove usnama i stao se mučiti s njezinim kratkih hlačicama. “Prićekaj, dušo. Tako mi Boga, napaljen si kao sam vrag.” Nasmijala se i odgurnula ga. “Pričekaj da pronađem svjetiljku.” Gurnuvši ruku u svoju torbicu rovala je po njoj sve dok nije izvadila svjetiljku veličine olovke. Posvijetlila je zidove stvarajući drhtavu sjenu. Osjećala se istodobno ushićeno i uplašeno, kao da je gledala horor-film u kinu. “Kuda?” Kako bi joj udovoljio, Teddy je zaplesao prstima uz njezinu ruku tako da je zadrhtala. “Koračaj ovuda”, pozvao ju je pa se stao gegati, iznova je tjerajući da zahihoće. “Bas si štosan, Teddy.” No prianjala je uz njegova leđa. “Miriše na mrtve ruže i... bogzna što još.” “To je sablasni vonj umrlih duša, draga.” Ne bi mu koristilo da joj kaže kako je riječ o tekućini za balzamiranje, formaldehidu te sredstvu za čišćenje. Došao je do još jednih vrata i uz pomoć njezine svjetiljke pronašao sljedeći ključ. “Sigurna si?” Progutala je knedlu pa kimnula. Teddy je pogurnuo vrata poželjevši da Palmerovi nisu toliko pedantni. Lijepo škripanje vrata savršeno bi upotpunilo atmosferu. Josie je duboko udahnula i upalila svjetlo. “Jebote.” Otrla je svoje vlažne dlanove o bedra. “Pomalo sliči zubarskoj ordinaciji. Za što se koristite tim crijevima?” Nasmiješio se i zamigoljio obrvama. “Zaista želiš znati?” Liznula je usnice. “Možda i ne. Je li to...” Pokazala je na obris pod bijelom plahtom. “Je li to ona?” “Jedna jedina.” Josie je osjetila kako joj utroba podrhtava. “Želim je vidjeti.” “Dobro. Ali samo gledaj i ništa ne diraj.” Teddy je prišao i polako maknuo plahtu. Josie se zavrtjelo u glavi, jednom, dvaput, a potom se pribrala. “Isuse”, šapnula je. “Isuse. Siva je.” “Nije imala vremena popraviti šminku.” Pritisnuvši dlan o trbuh, Josie je načinila još jedan korak. “Njezino grlo...” “Uzrok smrti.” Dlanom je protrljao Josienu stražnjicu, čvrstu poput jabuke. “Oštrica noža bila je duga petnaest do osamnaest centimetara. A sad pogledaj ovamo.” Izvukao je jednu ruku F,dde Lou ispod plahte. “Vidiš ovo područje bez boje na zapešću? Oguljenu kožu? Bila je vezana običnim užetom za vješanje rublja.”Jao. “Također je grizla nokte.” Coknuo je jezikom pa ponovno prekrio ruku. “Ova kontuzija na zatiljku” - okrenuo joj je glavu - “pokazuje da je udarena prije smrti. Zasigurno dovoljno

da je onesvijesti, tijekom čega vjerujemo da su je vezali i stavili joj povez na usta. U ustima i na jeziku imala je tragove vlakana koji ukazuju na uporabu crvene pamučne tkanine.” “Znaš sve to?” Josie je fascinirala svaka riječ. “Sve to i još više.” “Jesu li je, znaš, silovali?” “Vršim analize kako bih to provjerio. Ako nam se dovoljno posreći da pronađemo trag sperme, moći ćemo provesti DNK analizu.” “A-ha.” Negdje je bila čula taj izraz. “Tko god da je ubio nju i njezino dijete.” “Umrla je samo ona”, Teddy ju je ispravio. “Razine hormona bile su sasvim niske.” “Molim?” “Nije bila trudna.” “A, da?” Josie je spustila pogled na sivo, beživotno lice i zamišljeno napućila usne. “Rekla sam mu da laže.” “Kome?” Oslobodila se te misli. To nije trenutak za spomen Tuckerova imena. Umjesto toga okrenula se od Edde Lou i osvrnula po prostoriji. Ustvari, nakon što se priviknete, bila je fascinantna. Sve te bočice, cjevčice i tanki, svjetlucavi instrumenti. Prišla je skalpelu i podigla ga pa iskušavajući oštricu porezala jagodicu palca. “Sranje.” “Malena, ne bi smjela dirati te stvari.” Teddy je uslužno izvukao rupčić i stao tapkati tanku krvavu crtu. Josie je povrh njegove glave zurila li stol za balzamiranje. U glavi joj se vrtjelo od piva. “Nisam znala da je toliko oštar.” “Dovoljno oštar da te reže na komadiće.” Nasmijao se i tapkao sve dok se nije nasmijala. Doista je bio sladak kao šećer. “Brže će prestati ako je posišeš.” Prinijela je ozlijeđeni prst njegovim ustima i polako ga gurnula u njih. Zaklopila je oči dok joj je lizao ranu. Osjećala je snažnu intimnost, svjesna da kuša njezinu krv. Kada je iznova otvorila oči, bile su prepune požude. “Imam nešto za tebe, Teddy.” Dok je povlačio njezin prst duboko u usta, drhtavo je posegnula prema postolju s oštrim instrumentima, a zatim pronašla torbicu koju je bila onamo odložila. Dok joj je njegova ruka klizila bedrom, posegnula je rukom u torbu. Stegnula se u pesnicu kada su njegovi prsti kliznuli pod porub njezinih hlačica i pod pasicu gaćica te je pronašli. “Eto ga.” Lagano uzdahnuvši izvadila je kondom. Oči su joj bile zlatne i vrele dok mu je povlačila zatvarač nadolje. “Hajde, stavit ću ti ga.” Teddy je zadrhtao kad su mu hlače pale oko gležnjeva. “Samo izvoli.” * * * KADA je Josie dojurila prilazom prema Sweetwateru u otprilike dva ujutro, osjećajući se potrošeno i zadovoljno zbog seksa,

Billy T. Bonny čučao je iza prednjeg branika crvenog Porschea. Opsovao je kada su farovi presjekli tamu nekoliko centimetara iznad njegove glave. Još deset minuta i bio bi završio i otišao. Srce mu se otelo kontroli kada je Josie nagazila na kočnicu. Šljunak je poletio i odbio se o njegove radne čizme. Njegovi masni prsti stegnuli su se oko drškeodvijača. Dok je izlazila iz automobila, čvrsto se sklupčao i promatrao joj stopala. Bila su bosa, nokti obojeni u crveno, a na gležnju je imala tanku zlatnu narukvicu. Osjetio je hitri nalet seksualnog uzbuđenja. Njezin miris u zraku, mračno slatkast, miješao se sa zagasitim tonovima nedavnog seksa. Pjevušila je pjesmu “Crazy” Patsy Cline. Ispustila je torbicu, na što su iz nje ispali ruževi, sitniši, čitav mini-market kozmetike, dva ogledalca, pregršt paketića kondoma, bočica aspirina, uredni maleni pištolj derringer s biserima na dršci te tri kutijice Tic-Taca. Billy T. progutao je psovku kada se sagnula kako bi pokupila stvari. Ispod Porschea, Billy je promatrao njezine duge noge kako se savijaju kada je čučnula i ugledao dlan kako vrluda uokolo bacajući sadržaj natrag u torbu zajedno sa šljunkom. “Kvragu”, promrmljala je. Snažno zijevnuvši podigla se na noge i zaputila prema kući. Billy T. pričekao je trideset sekundi nakon zatvaranja vrata prije negoli se vratio svom poslu.

Deveto poglavlje SUBOTOM ujutro većina stanovnika Innocencea okupila bi se u jednoj od svojih triju crkvi. Crkva Iskupljenja bila je namijenjena metodistima i sačinjavala je velik dio vjerskog kolača. Bila je to malena, kockasta siva građevina u samom središtu grada. Izgrađena je 1926. na mjestu nekadašnje Prve metodističke crkve koju je - zajedno s velečasnim Scottsdaleom i crkvenim tajnikom s kojim je prekršio nekoliko zapovjedi - 1925. godine odnijela poplava. Na južnom kraju grada nalazila se Biblijska crkva kamo su crnci odlazili na misu. Nije postojao ni Božji ni ljudski zakon koji bi razdvajao crkve, ali tradicija je često bila snažnija od zakona. Svake bogovetne nedjelje zvuk raskošnih glasova odzvanjao je pjesmom i lebdio kroz otvorene prozore jasnoćom s kojom se metodisti nisu mogli natjecati. Nasuprot Iskupljenju i dalje niz ulicu nalazila se luteranska crkva Svetog Trojstva. Bila je poznata po svojim rasprodajama kolača. Delia Duncan, zadužena za takve stvari, hvalila se da je Trojstvo prikupilo dovoljno novca na prodaji kolača i pita kako bi kupilo vitraj. To je potaknulo Happy Fuller da organizira tri večere na kojima se posluživao som kako bi u Iskupljenju mogli kupiti veći prozor. Oni u Biblijskoj crkvi bili su sretni sa svojim prozirnim staklom i bistrim glasovima. Nedjelje u Innocenceu služile su molitvi, promišljanju i žestokom nadmetanju. S tri propovjedaonice odzvanjala je riječ Božja, a grijeh se stavljao kamo i pripada. Među krutim drvenim klupama starci i djeca drijemali su na vrućini, a žene mahale lepezama. Orgulje su se orile, a dojenčad plakala. Teško srečeni novac ubacivao se u plitice što su se pronosile uokolo. Znoj se slijevao. Na sva tri sveta mjesta propovjednici bi pognuli glave i podsjetili pastvu na Eddu Lou Hatinger. Molitva se tražila za Mavis Hatinger, njezina supruga - ni u jednoj crkvi Austina se nije spominjalo po imenu - t njezinu preostalu djecu. U stražnjem redu crkve Iskupljenja, blijeda od tuge i zbunjenosti, Mavis je tiho plakala. Troje od njezine petero djece sjedilo je uz nju, Vernon, koji je naslijedio očev natmureni izgled i opaki temperament, sjedio je pokraj svoje žene Lorette. Ona je istrošenom dudom i uvježbanim poskakivanjem koljena ušutkavala njihovo dojenče najbolje što je mogla. Pamučna haljina rastezala se preko njezina vrlo trudnog trbuha. Ruthanne je sjedila pokraj nje, suhih očiju i nijema. Imala je osamnaest godina i prije deset dana maturirala je u Jefferson Davis Highu. Zalila je zbog sestrine smrti premda nije voljela Eddu Lou. Dok je sjedila u zagušljivoj crkvi, sve o čemu je mogla razmišljati bilo je kako brzo zaraditi dovoljno novca da pobjegne iz Innocencea. Mladi Cy dosađivao se želeći biti bilo gdje samo ne ondje. Stopala su mu bila zgrčena u krutim crnim cipelama koje su mu već bile premalene za cijeli broj, a vrat izgreben od škroba kojim mu je majka poprskala ovratnik. Bilo ga je sram vlastite obitelji, ali s obzirom na to da je imao tek četrnaest godina, nije joj mogao umaknuti. Mrzio je činjenicu da propovjednik govori o njima kao da ih treba žaliti i moliti za njih. Previše njegovih vršnjaka nalazilo se među pastvom, a lice bi mu planulo svakog puta kada

bi mu koji dobacio pogled preko ramena. Cy je silno odahnuo kada je misa završila pa su mogli ustati. Dok su namirisane dame prilazile njegovoj majci kako bi izrazile suosjećanje, šmugnuo je sa stražnje strane klupe i odjurio zapaliti iza Larssonova dućana. Koliko je Cy vidio, sve je bilo koma. Sestra mu je mrtva, otac i brat u zatvoru. Mama mu nije mogla bogzna što osim kršiti ruke i razgovarati s tipom za pravnu pomoć iz Greenvillea. Vernon je govorio samo o tome da će se nekome osvetiti. Loretta se slagala sa svakom riječju; hitro se naučila složiti pa izbjeći šaku u oko. Stvarno je brzo učila. Cy je zapalio jedan od tri Pali Malla što ih je drpio Vernonu i potegnuo svoju kravatu. Ruthanne je bila najrazumnija, zaključio je Cy. No vječito je brojila svoj novac - baš poput poznatih književnih škrtaca i njihovih zlatnika. Cy je znao da je skrila svoju zalihu u kutiju higijenskih rupčića - mjesto na kojem njezin otac nikada ne bi gledao. Budući da je Cy osjećao svojevrsnu odanost - i jer je jednako tako želio da ode - čuvao je Ruthanneinu tajnu. Već je znao da će istog trenutka kada primi srednjoškolsku diplomu i sam zbrisati. Neće postojati šansa da ode na studij. Budući da je Cy imao gorljiv i gladan um, to mu je nanosilo priličnu bol. No bio je pragmatičan i prihvaćao činjenično stanje stvari. Premda je tek trebao otkriti zadovoljstvo što ga pruža pušenje cigarete, povukao je još jedan dim. “Bok.” Jim March pojavio se iza ugla zgrade. Bio je visok mladić, štrkljast i kože boje melase. Poput Cyja, nosio je misno odijelo. “Što radiš?” Poput dobrog starog prijatelja spustio se pokraj Cyja. “ Samo pušim. Ti?” “Ništa.” Osjećajući međusobnu ugodu zbog društva, utonuli su u tišinu. “Baš mi je drago što je škola završila”, naposljetku je rekao Jim. “Aha.” Cy se nije namjeravao osramotiti priznanjem da voli školu. “Imamo cijelo ljeto.” U Cyjevim se očima ono protezalo u nedogled. “Hoćeš li pronaći posao?” Cy je slegnuo ramenima. “Nema posla.” Jim je pažljivo složio svoju žarkocrvenu kravatu i spremio je u džep. “Tata mi radi kod one gospođice Waverly.” Jim je bio dovoljno pristojan da ne spominje kako je njegov otac zamijenio prozore koje je porazbijao Cyjev otac. “Oličlt će joj cijelu kuću. Ja ću pomoći.” “Pretpostavljam da ćeš se obogatiti.” “Klinac.” Jim se nacerio i počeo risati uzorke na du. “Ali zaradit ću malo džeparca. Zasad imam dva dolara.” “To je dva više nego što ih imam ja.” Napućivši usne, Jim je postrance pogledao prijatelja. Prema Cyjevu starom, nisu se smjeli družiti. No potajno im je uspijevalo. “Čuo sam da Longstreetovi traže radnike za polje.” Cy je zazviždao i pružio Pall Mall Jimu kako bi ga dovršio. “Tata bi me živog oderao da se samo približim Sweetwateru.” Vjerojatno. Ali njegov je tata u zatvoru, prisjetio se Cy. Kad bi uspio pronaći posao, mogao bi započeti vlastitu potajnu štednju, baš kao Ruthanne. “Siguran si da traže radnike?”

“Tako sam čuo. Gospođica Delia rekla je to na crkvenoj rasprodaji kolača. Možeš pitati nju.” Nasmiješio se Cyju. “Tamo imaju pite od limuna. Možeš kupiti jednu za dva dolara. Sigurno bi bilo lijepo odnijeti malo pite od limuna do Goosenecka i uloviti kojeg soma.” “Sigurno.” Cy je pogledao svog prijatelja. Nasmiješio mu se polako i iznenađujuće ljupko. “Moram ti pomoći da je pojedeš, inače ćeš je sam slistiti pa ćeš seizbljuvati.” * * * DOK su dječaci pregovarali o piti, a žene pokazivale svoje nedjeljne haljine, Tucker se izležavao na krevetu uživajući u poludrijemežu. Obožavao je nedjelje. Kuća je bila tiha poput grobnice s obzirom na to da je Delia bila u gradu, a svi ostali spavali ili negdje odmarali uz nedjeljne novine. Bilo je drukčije za vrijeme njegove majke. Tada su svi ukućani odlazili na misu - i to besprijekorno dotjerani - kako bi zauzeli svoje mjesto u prvoj klupi. Majka bi mu mirisala na lavandu te nosila bakine bisere. Nakon mise, pomalo bi se kritizirala propovijed, raspravljalo o vremenu i urodu. Divili bi se novorođenčadi i coktali nad njima. Ponosni roditelji hvalili bi se odraslom djecom koja su svratila u posjet, a mladi bi koristili priliku kako bi ponosno paradirali i očijukali. Nakon toga sjedili bi za nedjeljnom večerom. Šunka, slatki krumpir, svježi keksi, zelene mahune što bi plivale u zdjeli umaka te možda malo pite s pekanskim orasima. I cvijeće, za stolom bi uvijek bilo cvijeća. Njegova bi se majka pobrinula za to. Iz poštovanja prema njoj, Tuckerov otac nedjeljom nikada ne bi dirao bocu, od zore do sumraka. Posljedično, ta duga poslijepodneva iz sadašnje su perspektive poprimala ugodnu, sanjivu prirodu - možda je riječ tek o iluziji, ali svakako je bila utješna. Tuckeru su djelomično nedostajali ti dani. No katkada je bilo dobro ljenčariti u tihoj kući uz žamor ptica u dvorištu, šum ventilatora koji bi miješao zrak te sretnu misao da ne treba nikamo ići i ništa raditi. Začuo je zvuk automobila i okrenuo se u krevetu. Pokret je iznova probudio pokoju boljku. Zastenjao je čekajući da nelagoda prođe. Kucanje na ulaznim vratima navelo je Tuckera da otvori jedno oko. Sunce mu je proparalo oči, na što je zasiktao. Porazmislio je o tome da se pravi mrtav i pričeka da se Josie ili Dwayne pozabave time. No Josiena se soba nalazila na drugom kraju kuće, a Dwayne je vjerojatno u istom onom komatoznom stanju kao što je bio i sinoć kada ga je Tucker dovukao kući s jezera. “Sranje. Goni se.” Priljubio je glavu uz jastuk i na silu se tjerao da iznova usne kada je kucanje prestalo. Prije negoli je stigao čestitati samome sebi, Burkeov glas dopro je ispod njegova prozora. “Tuckere, diži dupe. Moram razgovarati s tobom. Dovraga, Tuck, važno je.” “Uvijek je prokleto važno”, mrmljao je Tucker izvlačeći se iz kreveta. Sve njegove boli i nelagode stale su se buditi. Gol i živčan naglo je otvorio vrata trijema. “Isuse.” Burke je odbacio cigaretu u stranu te polako odmjerio Tuckerovo tijelo. Predstavljalo je paletu crne, plave i bolesne žućkaste boje. “Dobro te sredio, zar ne, sinko?”

“Jesi li došao ovamo samo zato da bi me probudio i ponudio mi to zapanjujuće opažanje?” “Izađi pa ću ti reći zašto sam ovdje. I obuci nešto prije nego što te odvedem u postaju zbog golotinje.” “Šišaj se, šerife.” Tucker je oteturao narrag u svoju sobu i žalobno pogledao zgužvanu posteljinu, a zatim uzeo pamučne hlače s vezicom i sunčane naočale. To je bilo sve što je namjeravao odjenuti. Budući da nije bio pretjerano ljubazno raspoložen spram Burkea, svratio je u kupaonicu kako bi ispraznio mjehur i opraozube. “Nisam popio ni vražju kavu”, gunđao je izlazeći na trijem. Burke je sjedio na jednom stolcu za njihanje. Sudeći po ulaštenim cipelama i uškrobljenoj košulji, očigledno je došao ravno s mise. “Oprosti što sam te tako rano probudio. Sigurno je tek prošlo podne.” “Daj mi cigaretu, gade.” Burke ga je poslušao i pričekao dok Tucker nije odradio svoju malenu rutinu. “Zaista misliš da će ti skraćivanje pomoći da prestaneš pušiti?” “S vremenom.” Tucker je uvukao dim, lecnuo se kada ga je zapekao u plućima, pa izdahnuo. Ponovno je povukao, osjetio maleno poboljšanje i sjeo. “Nego, Burke, što te dovodi ovamo?” Burke se namrštio zureći u božure koje je Tucker bio pokušao spasiti. “Razgovarao sam s onim dr. Rubensteinom. Doručkovao je u Chat’N’Chewu. Mahnuo mi je da uđem.” “Hmmm.” Nato je Tucker i sam razmislio o doručku. Možda bi mogao nagovoriti Dellu da ispeče koju palačinku. “Želio mi je reći nekoliko stvari - većinom zato što zna da će Burns zbog toga dobiti mlade. Radi sve po špagi - hoću reći, Burns. Gotovo pa mi je preuzeo ured, dovraga. Moram reći da mi to smeta.” “Suosjećam. Mogu li se sada vratiti u krevet?” “Tuckere, riječ je o Eddi Lou.” Burke je petljao po svojoj šerifovskoj znački. Znao je da nije posve profesionalno prenositi bilo kakve informacije Tuckeru, naročito s obzirom na to da ga FBI još uvijek sumnjiči. No određena je odanost bila snažnija od zakona. “Nije bilo djeteta, Tuck.” “Ha?” Burke je uzdahnuo. “Nije bila trudna. Obdukcija je tako pokazala. Nije bilo djeteta. Mislio sam da imaš pravo znati.” Tuckeru je stalo šumiti u glavi kada se zagledao u vrh svoje cigarete. Kada je progovorio, polako je oblikovao riječi: “Nije bila trudna.” “Ne.” “Sigurno?” “Rubenstein zna svoj posao i kaže da nije.”

Zažmirivši, Tucker se naslonio i zanjihao. Shvatio je da je veliki dio njegove krivnje i tuge počivao zbog pomisli na dijete. No nije bilo djeteta, nikada ga nije ni bilo, stoga se tuga s lakoćom preobrazila u bijes. “Lagala mi je.” “Bojim se da jest.” “Stajala je ondje, pred svim onim ljudima, i lagala o nečemu takvome.” Osjećajući se beskorisno, Burke je ustao. “Pomislio sam da trebaš znati. Nije mi djelovalo ispravno da misliš... pa, mislio sam da trebaš znati.” Ni zahvala nije djelovala ispravno, stoga je Tucker samo kimnuo i nastavio žmiriti sve dok nije čuo paljenje patrolnog vozila te kako predući napušta dugački, zavojiti prilaz. Stegnuo je pesnice uz tijelo. U njemu je bujao mračni bijes, pršteći mu iz želuca sve dok nije osjetio njegov gorak okus u ustima. Prepoznao je znakove i u drugom bi ga trenutku možda i prestrašili. Želio je nešto ozlijediti, razbiti, rastrgati i samljeti u prah. Oči su mu bile bijesne kada ih je otvorio. Pohitao je u kuću i uza stube. U svojoj je sobi zgrabio ključeve i dopustio si užitak da razbije lampu. Zgrabio je košulju s naslona stolca i gurnuo ruke u nju na izlasku iz prostorije. “Tuck?” Teških očiju i ovijena crvenim ogrtačem od svile, Josie se kretala niz hodnik. “Tuck, moram ti nešto reći.” Nasilni pogled što joj ga je uputio prije negoli se sjurio niza stubište otjerao je san iz njezina mozga. Pohitala je za njime vičući: “Tuck! Čekaj!” Sustigla ga je dok je naglo otvarao vrata svojeg automobila. “Tuckere, što nije uredu?” Odgurnuo ju je, s naporom u sebi zauzđavajući zvijer na kratkom lancu. “Ne diraj me.” “Dušo, samo želim pomoći. Obitelj smo.” Posegnula je za ključevima pa dahnula kada je dlanom čvrsto stisnuo njezino zapešće. “Miči se.” Oči su joj se zacaklile od suza. “Dopusti da razgovaram s tobom. Tuckere, sinoć sam izišla s liječnikom. FBI-evim liječnikom.” Povikala je kada je Porsche bučno oživio. “Edda Lou nije bila trudna. Nije bilo djeteta, Tuck. Bila je to zamka, baš kao što sam ti irekla.” Naglo je okrenuo glavu i prostrijelio je pogledom. “Znam.” Šljunak je poletio kada je raspalio automobil niz prilaz. Josie je zasiktala i primila list na mjestu gdje ju je udario kamenčić. Bijesno je zgrabila pregršt kamenčića i zavitlala ih za automobilom. “Isusa ti Boga. Čemu sva ta strka?” Josie se okrenula i na terasi ugledala Dwaynea. Pokrivao je oči dlanovima. Škiljio je pod njima, njišući se i odjeven samo u bokserice. “Ništa”, uzdahnula je Josie iznova se penjući stubama. Naizgled nije mogla ništa učiniti za Tuckera, ali mogla bi se pobrinuti za Dwaynea. “Idemo po kavu, dragi.” Upravljač je podrhtavao pod Tuckerovim dlanom dok ga je naglo zakretao kako bi skrenuo prema gradu. Bio je odveć bijesan da bi mario kada se zadnji kraj zanio, a gume zaškripale.

Neće se izvući. Isključivo ta misao kružila mu je glavom. Nipošto se neće izvući. Stišćući zube, nagazio je papučicu gasa i naglo dosegnuo sto trideset kilometara na sat. Unatoč zavojima, vidio je kilometre i kilometre pred sobom. Vreli valovi uzdizali su se sa zakrpane ceste i pretvarali udaljenost u vodenasto zrcalo. Nije znao kamo ide ni što će učiniti, ali učinit će to sada i odmah. Primio je mjenjač, spreman smanjiti brzinu zbog zavoja ispred same kuće McNairovih. No kada je povukao upravljač, automobil je nastavio ravno se kretati. Uspio je skrenuti, izboriti se s upravljačem i nagaziti na, kako se pokazalo, beskorisnu kočnicu. * * * UZ pomoć bakina šešira širokoga oboda koji joj je zakrivao lice, Caroline se obrušila na zapušteno raslinje pokraj svojeg prilaza. Unatoč vrućini i bolnim rukama, zabavljala se kao nikad u životu. Škare su bile oštre poput žileta, a njihove drvene ručke izlizane zbog vremena i uporabe. Kratke rukavice za vrtlarenje koje je nosila štitile su joj dlanove od žuljeva. Zamišljala je baku kako ih nosi radeći isti kućni posao. Znala je da je mogla pričekati i zadužiti Tobyja za to. Ali uživala je u radu, suncu, prašnjavoj vrućini i raskošnom mirisu zelenila. Uživala je u jednostavnom postignuću brige za nešto svoje. Okruživao ju je ptičji zbor, šum poslijepodneva, teška samoća. Upravo je to željela te je nakon letimičnog trljanja bolnog ramena odrezala granu debelu poput svojeg palca. Začula je urlanje motora. Prije negoli je zakrilila oči i pogledala prema komadu zemlje na kraju svojeg prilaza, shvatila je da je riječ o Tuckeru. Automobil se vrlo brzo približavao te je prepoznala moćno predenje motora. Jednog će dana, pomislila je polažući dlan na svoj kuk, pretvoriti taj automobil u hrpu metala i završiti u bolnici. Ako dolazi k njoj, to će mu i reći. Zaista, taj je muškarac... Misli su joj se prekinule kada je začula prodornu škripu guma na pločniku. Začula je povik, a premda je više zvučao bijesno nego prestrašeno, potrčala je i prije nego što je čula lomljavu stakla i gužvanje metala. Škare su joj odletjele iz ruku. Povrh bubnjanja svojeg srca, sve što je čula bio je vedri glas mladog Carla Perkinsa kako sve upozorava da ne diraju njegove plave cipele od antilopa. “O, moj Bože!” Ugledala je duboke brazde na travnjaku uz cestu trenutak prije negoli je uočila Porsche kako pijano sjedi na stupu njezina poštanskog sandučića. Razbijeno staklo treptalo je po cesti poput dijamanata. Ugledala je Tuckera presavijena nad upravljačem pa kriknula njegovo ime i potrčala prema vozilu. “O, Bože, moj Bože. Tuckere.” Odveć prestravljena da bi ga pomaknula, nježno mu je dotaknula lice. Iznova je vrisnula kada je trznuo glavom unatraške. “U kurac.” Triput je drhtavo udahnula. “Idiote jedan! Mislila sam da si mrtav. Trebao bi biti mrtav s obzirom na to kako voziš. Odrastao čovjek, a tako juri ulicom poput nekakvog nabrijanog, neodgovornog tinejdžera. Ne znam kako možeš...”

“Caro, začepi.” Prislonio je dlan o svoje pulsirajuće čelo i otkrio da krvari. Što je još novoga? Kada je nespretno primio kvaku na vratima, sama su se otvorila. “Da nisi ozlijeđen, udarila bih te.” No naginjala se kako bi mu pomogla ustati, “Vratio bih ti s obzirom na trenutačno raspoloženje.” Vid mu se pomračio, razbjesnivši ga, te se nagnuo na neoštećeni zadnji branik. “Ugasi radio, može? I uzmi ključeve.” Još je uvijek mrmljala sebi u bradu dok ih je čupala iz upravljača. “Skršio si mi poštanski sandučić. Pretpostavljam da trebam biti zahvalna jer nije riječ o drugom automobilu.” “Pobrinut ću se da sutra dobiješ drugi.” “Ti s lakoćom zamjenjuješ stvari, zar ne?” Strah joj je izoštrio glas dok mu je ovijala ruku oko struka i primala njegovu težinu na sebe. “Većinu.” Jebeno će mu otpasti glava, pomislio je. Nju možda i neće biti toliko lako zamijeniti. Nastavila ga je rešetati vodeći ga prilazom prema kući. Oštri ubod šljunka podsjetio ga je da nije zastao kako bi uzeo cipele. Osjetio je potočić krvi niz sljepoočnicu. “Odbij, Caroline.” Nešto u njegovu glasu - ne ljutnja, već tuga - nagnalo ju je da prestane s prijekorima. “Jače se osloni na mene”, promrmljala je. “Snažnija sam nego što izgledam.” “Izgledaš kao da te dobar povjetarac u stanju prevrnuti.” Kuća mu se zaljuljala pred očima pa se pobojao da će se onesvijestiti. Zaškiljio je, na što ga je natučeno oko zaboljelo u dovoljnoj mjeri da rastjera omaglicu. “Djeluješ krhko. Nikad mi se to prije nije sviđalo.” “Pretpostavljam da bih trebala biti polaskana.” “Ali nisi krhka. Opaka si ti, Caro, i bijesna na mene. Samo malo pričekaj s vikanjem.” “Zašto bih vikala?” Njegov šuplji glas poručivao joj je da je na rubu nesvjestice. Ako se sruši, neće ga moći podići. “Zaista mi nije važno hoćeš li razbiti svoj auto ili završiti kao mrlja na cesti. Ali radije bih da to napraviš negdje daleko od mog prilaza.” “Dat ću sve od sebe. Dušo, moram sjesti.” “Gotovo smo stigli do trijema.” Napola ga je odvukla još nekoliko metara. “Možeš sjesti ovdje.” “Nikad nisam volio žene koje zapovijedaju.” “Onda sam sigurna.” Kada ga je uspjela na nogama dovesti do trijema povukla ga je u kuću. “Rekla si da mogu sjesti...” “Lagala sam.” Uputio joj je slabašni, nekako potišteni osmijeh. “Uvijek je tako sa ženama.” “Sada možeš.” Posjela ga je na kauč s rupom od metka na jastuku. Nakon što je podigao noge, stavila mu je jastuk pod glavu. “Nazvat ću dr. Shaysa pa ću te srediti.” Posegnuo je za njezinom rukom pa promašio, ali njegov ju je pokret zaustavio. “Nemoj ga zvati. To je samo čvoruga, a imam ih još.” “Možda imaš potres mozga.” “Možda imam mnogo toga. Samo će mi dati injekciju. Zaista mrzim igle, znaš?” Zato što je to dobro znala i suosjećala s njim, zastala je. Kvrga nije djelovala toliko strašno, a svakako je bio priseban. “Onda ću te srediti pa ćemo vidjeti.”

“Dobro. Što kažeš na kantu leda s pivom u njoj?” “Led može, pivo ne. Samo lezi mirno.” “Žene mi nikad ne žele donijeti pivo”, potiho je odvratio Tucker, “Ležim ovdje nasmrt krvareći, a ona samo prigovara.” “Čula sam te”, Caroline je doviknula iz kuhinje. “Uvijek čuju.” Uzdahnuvši, Tucker je zažmirio. Nije otvorio oči sve dok mu Caroline nije pritisnula hladni oblog o posjekotinu na čelu. “Kako to da nosiš taj ružni šešir?” “Nije ružan.” Osjetila je tračak olakšanja kada je proučila ranu i shvatila da je površinska. “Dušo, ti ga možda nosiš, ali ja ga gledam i kažem ti da je ružan.” “Dobro.” Iživcirano ga je odbacila pa uzela bočicu joda sa stolića za kavu na koji je postavila medicinske potrepštine. Tucker je žalobno pogledao bočicu. “Nemoj.” “Mimozo.” Nasmiješivši se, primio je njezino zapešće. “I ti meni lijepo mirišeš, šećeru.” “Nisam govorila od milja.” Prebacila je bočicu u drugi dlan i posula ga jodom. Zaječao je i opsovao. “Ah, saberi se, Tuckere.” “Barem možeš puhati u nju.” I puhala je. Ruka mu se iskrala s njezina zapešća do bedra. Caroline je zadnji put puhnula u ranu pa ga pljesnula po dlanu. “Isuse. Imaj malo poštovanja prema ranjeniku.” “Samo budi miran dok ti stavim zavoj.” Odrezala je komadić gaze i ljepljive trake. “A ako ti ruka ponovno počne lutati, dobit ćeš dvostruko veću čvorugu od te.” “Da, gospojo.” Ruke su joj bile nježne, a izuzevši nabijanje pneumatskog čekića u njegovoj glavi, osjećao se mnogo bolje. “Jesi li još gdje ozlijeđen?” Dlanovi su joj bili blagi i hladni poput kišnih kapi. “Ne znam. Provjeri.” Ignorirala je osmijeh u njegovu glasu i otkopčala mu košulju. “Svakako se nadam da će te to naučiti... O, Bože, Tuckere.” Naglo je otvorio oči. “Što? Što je?” “Sav si plav.” Načas je ostao zahvalan jer nije otkrila da mu rebro strši kroz kožu. “To je otprije. Austin.” “Pa to je grozno.” Užas joj se nazirao u glasu i pretvarao oči u žarke smaragde. “Trebalo bi ga dati zatvoriti.” Morao se nasmiješiti. “U zatvoru je, dušice. Ne mrda iz okružnog zatvora. Carl ga je jučer prevezao.” Caroline je nježno položila prste na njegova natučena rebra. “Stvarno ti je naudio.” Osjetio je žalac ponosa. “Ni on se nije smiješio na odlasku.” “Naravno, onda je sve u redu.” Caroline je naglo maknula dlanove i otvorila bočicu analgetika koje joj je prepisao dr. Palamo zbog njezinih glavobolja izazvanih stresom. “Svi su muškarci idioti.”

Tucker se oprezno pridigao na laktove. “Nisam ja započeo. On je napao mene.” “Samo šuti i popij to.” “Što pijem?” “Nešto što se neće smiješiti toj glavobolji za koju pretpostavljam da je imaš.” Zahvalno je uzeo tabletu, ali i proučio natpis na bočici. Ako odradi dobar posao, morat će tražiti dr. Shaysa da mu da još malo za ostale boljke. Tucker ju je popio s gutljajem vode koju mu je pružila. “Mogu li dobiti ono pivo ako budem mogao ustati?” “Ne.” Vratio je glavu na jastuk. “Dobro. Dušice, učini mi uslugu i nazovi Juniora Talbota. Morat će doći ovamo i odvući moj auto.” “Ja ću se pobrinuti za to.” Ustala je pa mu dobacila upozoravajući pogled. “Nemoj zaspati. Ne smiješ spavati ako imaš potres mozga.” “Zašto ne?” Zazvučala je frustrirano. “Ne znam zašto, nisam liječnica, ali neprestano to govore.” “Neću zaspati ako obećaš da ćeš se odmah vratiti i držati me za ruku.” Caroline je podigla obrvu. “Ako zaspiš, nazvat ću dr. Shaysa i reći mu da donese najdužu iglu koju ima.” “Kriste, baš si zla.” No usne su mu se izvile dok je odlazila. Dala mu je manje od tri minute da razmisli o drijemanju prije negoli se vratila s ledenim oblogom. “Junior je rekao da stiže čim uspije pobjeći.” Kada je zastenjao, položila je led na njegovo čelo, a stenjanje se pretvorilo u zahvalno aaaah. “Ne znani bih li nazvala tvoju obitelj.” “Ne još. Delia će još neko vrijeme biti u gradu. Zaboravio sam da je danas rasprodaja kolača. Josie vjerojatno neće nikamo ići, naročito ako se Dwayne probudi s uobičajenom nedjeljnom glavoboljom.” Bože, kako je bio umoran. Ne onako ugodno, pospano umoran od lijenog poslijepodneva, već umoran do kostiju. “Uglavnom, razbijanje automobila pomalo je hobi moje obitelji.” Namrštila se zureći u njega. Budući da mu se boja vraćala u lice, osjećala je pravo da zatraži objašnjenje. “Zato bi se svi trebali latiti kukičanja ili vezenja. Gdje ti se, dovraga, toliko žurilo?” “Ne znam. Bilo kamo.” “Bilo kamo je glupo mjesto na koje si krenuo bos, i vozio sto pedeset kilometara na sat.” “Prije sto trideset. Sklona si pretjerivanju.” “Mogao si se ubiti.” “Budući da sam želio pobiti sve ostale, i bolje.” Otvorio je oči, a premda je vidjela da je bol u njima iščeznuo - čarolija dr. Palama bila je hitra - naziralo se nešto drugo, dublje i turobno. “Je li se nešto dogodilo?” “Nije bilo djeteta”, čuo je sebe kako govori. “Molim?”