Nora Roberts - Tjelesna nevinost bd

Nije bilo pretjerano teško. Ne kad se sve činilo nalik na san i tako daleko. Činilo joj se kao da premotava film u svojoj glavi. Dopustio joj je da ga ispriča bez upadica, samo je nekoliko puta nešto kratko pribilježio u notes. “Čudno je, zar ne, što se Hatinger nije poslužio nijednim pištoljem koji je imao uza se?” Ton mu je bio ugodan dok si je nalijevao drugu šalicu kave. “Oba su bila napunjena, a prema mojim informacijama, bio je iznimno vješt na nišanu. Dok opisujete svoj bijeg sa stražnje terase, kroz ovu prostoriju i ulazna vrata, čini se da vas je u bilo kojem trenutku mogao upucati. Ali nije se ni latio oružja.” “Imao je nož”, odvratila je, ne zamijetivši podrhtavanje u vlastitu glasu. Tucker ga je zamijetio. “Ne shvaćam smisao tog pitanja, agente Burns. Očito je bio sišao s uma. Možda se nije ni sjetio da ima oružje.” “Možda.” Dodao je mrvicu šlaga svojoj kavi. “Biste li rekli, Caroline, da je bio svjestan da držite pištolj?” Podigao je šalicu, otpio gutljaj pa nastavio govoriti ne pričekavši njezin odgovor. “Rekli ste da ste ga zgrabili u bijegu dok je još bio vani.” “Da, vježbala sam pucanje. Uvijek bih ga ispraznila nakon što bih završila. Katkada bih gurnula metke u džepove. Sjećam se kako sam pomislila da je to loša navika te da ttebam prestati.” Odložila je vilicu koja je zazvečala lupnuvši o njezin tanjur. Smučilo joj se od mirisa jaja i masne slanine. “Pretpostavljam da imam sreće što nisamprestala.” “Imate sreće što ste bili dovoljno prisebni da uopće napunite pištolj.” Slabašno se osmjehnula Burnsu. “Moglo bi se reći da sam navikla funkcionirati u stresnim situacijama.” Kimnuo je. “Ako rekonstruiramo te zadnje trenutke u dvorištu kad ste se okrenuli i zapucali, možete li reći je li znao da ste naoružani? Je li napravio bilo kakav pokret kako bi posegnuo za bilo kojim pištoljem koji je nosio?” “Sve se vrlo brzo odvilo.” Nije tako djelovalo. Djelovalo je kao da trči kroz sirup. Bez napora se prisjetila prizora, tog usporenog filma iz noćnih mora i mračnih maštarija. Vreli zid koji ju je tjerao da se bori za svaki drhtavi udah. Osjećaj prestravljenosti da se trava udubila i da je guta. Srebrni odsjaj noža na neumoljivom suncu. I onaj cerek, onaj široki, gladni cerek. “Ja...” Stisnula je usne pa se izborila sa zadnjim, ružnim zaostatkom straha. “Pokušala sam pucati, ali ništa se nije dogodilo. Nastavio mi je prilaziti držeći nož i smiješeći se. Samo se smiješio. Mislim da sam plakala ili vrištala i molila se. Ne znam, ali nastavio mi je prilaziti i smijesiti se. Držala sam pištolj pred sobom, a on je govorio da sam jaganjac Božji i žrtva. Da će biti kao s Eddom Lou. Da mora biti kao s EddomLou.” “Sigurni ste u to?” Burns je zadržao šalicu nad tanjurićem. “Sigurni ste da je rekao da mora biti kao s Eddom Lou?” “Da.” Zadrhtala je, a zatim odgurnula netaknuti doručak u stranu. “Sumnjam da ću ikada zaboraviti njegove riječi.” “Samo malo.” Tucker je položio dlan na Carolineinu nadlakticu, prstiju napetih poput struna. Nije samo slušao; promatrao je. Burns je izgledao poput muškarca koji je upravo postigao neočekivani zgoditak. “Niste došli ovamo kako biste uzeli izjavu o pucanju u nekog

odbjeglog luđaka. To je glupa sitnica, lokalna pikanterija koja ne bi zanimala federalnog agenta. Kurvin sine.” “Tuckere, molim te.” “Ne.” Pogled mu je bio prodoran kada se okrenuo Caroline. “Zar ne shvaćaš? Riječ je o Eddi Lou, o njoj i ostalima. Nema ama baš nikakve veze s tobom, osim što si izbjegla postati sljedećom žrtvom.” “Sljedećom?” počela je pa zastala. Krv joj je napustila lice. “O, Bože, nož. Nije me upucao zato što... zato što je moralo biti kao s Eddom Lou. To je morao biti nož.” “Da, nož.” Tucker je spustio dlan niz njezinu ruku tako da ga je mogla primiti. “Postoje razne vrste oportunista, zar ne, agente Burns?” Tuckerov glas bio je lišen lijenog otezanja i zaoštren poput ledenog šiljka. “Koristiš se Caroline kako bi ti pomogla prikupiti dokaze o Hatingeru. Koristiš se njome kako bi riješio svoj slučaj, ali ne želiš joj to reći.” Burns je pomno vratio šalicu na tanjurić. “Provodim federalnu istragu o nizu ubojstava. Nisam dužan javnosti objaviti svoje viđenje.” “Zajebi to. Znaš što je proživjela. Ništa te ne bi stajalo da si joj to rekao i umirio je.” “Pravila i procedure”, odvratio je Burns. Caroline je stisnula Tuckerov dlan prije negoli je iznova dospio progovoriti. “Mogu govoriti u vlastito ime.” Dvaput je polako udahnula pa izdahnula. “Nisam poznavala Eddu Lou, ali do kraja ću je života pamtiti kako pluta u jezeru. Nikada nisam učinila ništa nasilno. Ah, jednom sam prilikom zavitlala čašu za šampanjac na nekoga, ali promašila sam, tako da se to i ne računa. Jučer sam ubila čovjeka.” Pritisnula je dlan o želudac osjetivši lagano, prepoznatljivo peckanje. “Vama možda ne djeluje toliko strašno, Matthew, s obzirom na vaš posao i uzimajući u obzir da sam spašavala vlastiti život. Ali ubila sam čovjeka. A vi dolazite ovamo i tražite da se svega toga prisjećam. I pritom niste čak ni toliko ljubazni da mi kažete istinu.” “To je samo spekulacija, Caroline, i za vaše dobro...” Nespretno je utihnuo kada je munjevito uspravila glavu. “Znate”, polako je odvratila, “jednom sam muškarcu zaprijetila smrću bude li se više ikada poslužio tim izrazom. Tada to nisam doslovce mislila. Bila je to samo jedna od uobičajenih izjava koje ljudi govore prije nego što shvate kakav je osjećaj ubiti nekoga. Ali moram vas upozoriti da se ne služite tim izrazom. Dira me u živac.” Tucker se oduševljeno zavalio u svoj stolac i nacerio se. “Opaka je. Čisti je užitak promatrati kako to, za promjenu, usmjerava na nekoga drugoga.” “Ispričavam se ako sam vas uzrujao”, ukočeno je odvratio Burns. “Ali radim svoj posao onako kako mislim da je najbolje. Nije uzeto zdravo za gotovo da je Austin Hatinger odgovoran za tri smrti u ovoj zajednici, niti u onoj u Nashvilleu. Međutim, s obzirom na jučerašnji incident, usmjerili smo istragu na njega.” “Hoćete li moći ustanoviti je li riječ o njegovu nožu?” upitala je Caroline. “Nakon što se provedu određene analize, trebali bismo moći odrediti vrstu noža. Neslužbeno”, ogorčeno je nastavio Burns, “mogu reći da Hatinger odgovara psihološkom profilu u takvoj vrsti ubojstava. Gajio je duboku mržnju prema ženama, čemu u prilog ide često nasilje nad vlastitom ženom. Vjerski fanatizam kojem je podlijegao možda ga je u vlastitim očima oslobađao krivnje ili ga usmjeravao na samoprozvanu misiju. Mogli bismo

spekulirati da je njegova uporaba vode za odlaganje tijela pokušaj da ispere dokaze, ali i svojevrsno krštenje. Nažalost, ne možemo istražiti njegove motive. Kako stvari stoje, vratit ćemo se i pokušati odrediti gdje se nalazio u vrijeme kad su se zbila sva tri ubojstva. A premda sam ponajprije usredotočen na njega, nastavit ću istraživati i u drugim smjerovima.” Pogled mu je pao na Tuckera, a ovaj se tek nasmiješio. “Onda znate što vam je činiti, zar ne? Ne bismo vas željeli zadržavati.” “Želim razgovarati s dječakom. Cyjem Hatingerom.” Tucker se prestao smiješiti. “U Sweetwateru je.” “Pa, dobro.” Ustao je, ali nije mogao odoljeti podbadanju na odlasku. “Neobično je da je Hatinger odmah nakon vas pokušao ubiti Caroline, zar ne? Neki ljudi prenose svoju lošu sreću na druge.” Bio je stručnjak u prepoznavanju krivnje. Osjetio je zadovoljstvo vidjevši kako krivnja zastire Tuckerovo lice. “Ako se sjetite bilo čega drugog što bi moglo pomoći, Caroline, znate gdje ćete me naći. Hvala na kavi. Sam ću izići.” “Tuckere”, rekla je Caroline čim su ostali sami, ali ovaj je odmahnuo glavom i ustao. “Moram razmisliti.” Provukao je prste kroz kosu. Sada se osušila, ali nazreo je dašak njezina šampona. Unatoč tom neznatnom detalju, utroba mu se stegnula. “Hoćeš li biti dobro? Želiš li da pozovem Josie, Susie ili nekoga?” “Ne, ne, bit ću dobro.” Ali zapitala se hoće li i on biti. “Matthew je nadmen po prirodi, Tuckere. Uvijek svaljuje krivnju na nekoga.” “Dovoljno sam kriv. Slušaj, moram kući. Ne želim da Cy mora nasamo razgovarati s njime.” Ponovno je gurnuo dlanove u džep. “Još je dijete.” “Slobodno.” Bilo bi bolje, pomislila je, biti sama. Odgoditi razgovor o onome što se jutros dogodilo. “Bit ću dobro, Zaista.” Uzela je njihove tanjure razmišljajući kako će Smetalo dobiti kraljevski doručak. Položio je dlan na njezino rame kada se okrenula prema sudoperu. “Vratit ću se.” “Znam.” Pričekala je dok nije prišao vratima pa iznova progovorila. “Tuckere. Hvala što si rekao Matthewu da nisam bespomoćna. Kada te ljudi obično gledaju na takav način, to mnogo znači.” Bila mu je okrenuta leđima i uspravna u ramenima. Znao je da gleda prema mjestu na kojem se krv osušila na travi. “Morat ćemo razgovarati, ti i ja. O mnogim stvarima.” Budući da nije odgovorila, ostavio ju je samu.

Dvadeseto poglavlje TATA mu je mrtav. Rekla mu je gospođica Delia. Tata mu je mrtav. Neće više biti šibanja remenom ili neumoljivih pesnica. Neće više biti grozničavih vapaja Bogu da kazni grešnike zbog njihovih prijestupa, lijenosti i grešnih misli. Gđica Delia posjela ga je u svijetlu kuhinju i rekla mu to s blagošću u očima. Bojao se, silno se bojao da mu neće biti spasa, da će završiti u paklu. Bijesnom, urličućem crnom paklu zbog kojeg je njegov otac često likovao. Kako je mogao očekivati oprost ili mjesto za Božjim stolom kad je u duši skrivao toliko zlu tajnu? Saptala mu je u umu vražjim hihotom. Tata mu je mrtav. I bilo mu je drago. Kada su suze nahrupile, suze koje je gospođica Delia strpljivo otrpjela pa ih obrisala, uzrok im nije bila tuga. Bile su to suze olakšanja. Rijeke radosti, zahvalnosti i nade. I to će ga, pomislio je Cy zalijevajući vrt pred kuhinjom, osuditi na vječni pakao. Odgovoran je za očevu smrt. I nije mu žao. Gđica Delia rekla mu je da može ostati u Sweetwateru koliko god želi - tako je rekao gospodin Tucker, Nije morao ići kući, nije se morao vratiti u ono leglo straha i beznađa. Nije se morao suočiti s Vernonom i vidjeti oca u bratovim očima, osjetiti očev gnjev u bratovim pesnicama. Jednim kukavičkim činom izbrisao je četiri godine čekanja. Otac mu je mrtav, a on je slobodan. Cy se sagnuo, a crijevo je stalo natapati ttavu stvarajući malenu klokotavu lokvu. Protrljavši oči člancima prstiju, zaplakao je zbog radosti svojeg života i užasa u svojoj duši. “Cy.” Začuvši svoje ime, dječak je poskočio na noge. Samo hitri refleksi spasili su Burnsa od dometa vrtnog crijeva. Načas su stajali sučelice jedan drugome dok je voda prskala između njih; mladi dječak podbuhla lica i prestrašenih očiju te muškarac koji je želio dokazati da je Cyjev otac u slobodno vrijeme kasapio žene. Burns mu je pokušao uputiti svoj najsrdačniji osmijeh, no Cy se zbog toga smjesta napeo. “Volio bih nekoliko minuta razgovarati s robom.” “Moram zaliti biljke.” Burns je pogledao natopljeno zelenilo. “Čini se da si to već obavio.” “Imam drugog posla.” Burns je posegnuo i sam ugasio vodu. Autoritet mu je pristajao prirodno poput kravate. “Neće dugo trajati. Možda bismo mogli ući.” I maknuti se s goruće žege. “Ne, gospodine, gospođica Delia oprala je pod i ne smijem ga zaprljati.” Burns je spustio pogled. Svaki trag bijele boje na Cyjevim tenisicama sakrila je trava i blatne mrlje, “Ne, pretpostavljam da ne smiješ. Onda ćemo na terasu, proći ćemo s bočne

strane.” Prije negoli se Cy uspio pobuniti, Burns ga je primio za nadlakticu i proveo ga pokraj cvjetnih gredica. “Voliš li raditi u Sweetwateru?” “Da, gospodine. Ne bih volio ostati bez posla zato što ću sjediti i čavrljati.” Burns je zakoračio na terasu od škriljevca i pokazao prema jednom postavljenom stolcu pod prugastim suncobranom. “Je li gospodin Longsrreet zahtjevan gazda?” “Nikako, gospodine.” Cy je nevoljko sjeo. “Nikad mi ne zadaje dovoljno posla, po mom mišljenju. I uvijek mi govori da usporim i radim polako, vrlo je obziran. Katkada mi, kad je kod kuće poslijepodne dok završavam, sam donese Coca-Colu.” “Popustljiv poslodavac.” Burns je izvadio svoj notes i uređaj za snimanje. “Onda sam siguran da mu neće smetati ako uzmeš kratku stanku kako bi odgovorio na nekoliko pitanja.” “Možete ga sami pitati”, predložio je Tucker. Izišao je kroz kuhinjska vrata noseći ohlađenu bocu Coca-Cole. “Izvoli, Cy.” Postavio je bocu pred dječaka. “Osvježi grlo.” “G, Burns je rekao da moram doći ovamo i razgovarati”, otpočeo je Cy. Oči su mu bile uspaničene kao u zeca. “Tako je.” Tucker mu je kratko dotaknuo rame prije negoli je uz škripu izvukao stolac za sebe. “Nitko ne očekuje da danas radiš,Cy.” Stisnutih usana, Cy je zurio u bijeli stol. “Nisam znao što bih drugo.” “Pa, sljedećih nekoliko dana radi što ti odgovara.” Tucker je izvukao svoje cigarete. Pomislio je kako mu se pušenje trenutačnom metodom smanjilo na polovicu kutije te je nemilosrdno otkinuo pola cigarete. “Nego, agent Burns jutros je vrlo marljiv.” Netremice je promatrao Burnsa paleći cigaretu žigicom. Upućivao mu je upozorenje, jasno kao Hatingerova krvlju ispisana poruka. “Nego, reci mu što znaš. Zatim bi možda htio pecati sa mnom sat ili dva.” Burns je izvio usne pri pomisli na to da dječaka vode na pecanje jedan dan nakon pogibije njegova oca. “Javit ću vam kada završimo, ako biste željeli otići prirediti mamce.” Tucker je otpio gutljaj Coca-Cole. “Ne. Prema mom viđenju, s obzirom na to da dječak trenutačno radi i boravi ovdje, svojevrsni sam mu skrbnik. Ostat ću, osim ako Cy želi da odem.” Cy je podigao onaj uspaničeni pogled prema Tuckeru. “Bio bih zahvalan kad biste ostali, gospodine Tuckere. Mogao bih pogriješiti.” “Moraš samo reći istinu. Zar ne, agente Burns?” “Upravo tako. Nego...” utihnuo je kada je Josie izišla u tanašnom ružičastom ogrtaču. “No, nije čest prizor da žena iziđe iz kuhinje i zatekne tri muškarca kako je čekaju.” Približila se i pomrsila Cyjevu kosu, ali nije sklanjala pogled s Burnsa. “Specijalni agente, pomislila sam da vam se ne sviđam. Ta nijednom niste došli razgovarati sa mnom!” Sjela je na naslon za ruke Tuckcrova stolca. Posegnuvši za cigaretom iz Tuckerove kutije, priuštila je Burnsu najbolji prizor u kući. “Namjeravala sam nešto izmisliti samo kako biste me ispitali.” Bio je uštogljen, ali nije bio mrtav. Burns je shvatio da mu se grlo stisnulo te ga kravata previše steže. “Bojim se da nemam vremena za druženje dok radim na slučaju, gospođice Longstreet.”

“E, pa, to je prava šteta.” Glas joj je bio raskošan i opojan poput mirisa magnolija. Zatreperivši vjeđama, pružila je Burnsu kutiju žigica, a potom mu umirila dlan dok je plamenom dodirivao vrh njezine cigarete. “A ja sam toliko čekala u nadi da ćete pronaći vremena i ispričati mi sve o svojim pustolovinama. Kladim se da ste ih doživjeli gomilu.” “Pa zapravo, doživio sam nekoliko zanimljivih trenutaka.” “Moram ih čuti, inače ću naprosto eksplodirati od znatiželje.” Kliznula si je prstom niz grlo do mjesta na kojem joj je ogrtač labavo grlio grudi. Burns ne bi mogao pomnije pratiti njezin pokret ni da su mu oči bile vezicom pričvršćene za njezin dlan. “Teddy mi je rekao da ste najbolji.” Uspio je progutati slinu. “Teddy?” “Dr. Rubenstein.” Uputila mu je pohotljiv pogled ispod gustih trepavica. “Rekao mi je da ste vrhunski stručnjak za serijska ubojstva. Jednostavno obožavam razgovarati s pametnim muškarcima koji rade opasne poslove.” “Josie.” Tucker ju je pogledao podignute obrve. “Nisi li jutros trebala ići sređivati nokte ili što već?” “Jesam, dragi, trebala sam.” Pomaknula se kako bi ispružila ruke. Ogrtač joj se podigao za još koji centimetar. “Mislim da žena ne može biti istinski privlačna ako zapusti ruke.” Potom je ustala, zadovoljna jer je narušila Burnsovu koncentraciju. “Možda se vidimo u gradu, specijalni agente. Volim svratiti na hladno piće u Chat ‘N’ Chew nakon manikure.” Napustila ga je smevši ga prizorom svojih kukova kako se njišu pod onim tankim ružičastim ogrtačem. Tucker je bacio cigaretu u mjedenu kantu punu pijeska. “Hoćete li uključiti taj diktafon?” Burns mu je uputio bezizražajan pogled, a zatim se usredotočio. “Postavljat ću pitanja Cyju”, počeo je, ali pogled mu je odlutao prema kuhinjskim vratima. “Nemam ništa protiv da budete prisutni, ali neću trpjeti uplitanje.” Tucker je raširio dlanove i zavalio se u svoj stolac. Burns je uključio uređaj za snimanje, unio prikladne podatke te se okrenuo Cyju s ozbiljnim osmijehom na licu. “Znam da prolaziš teško razdoblje, Cy, i primi moju sućut zbog nedavnog gubitka.” Cy se spremio zahvaliti mu, a potom je shvatio da misli na Eddu Lou, a ne na njegova oca. Ponovno je pribjegao zurenju u stol. “Znam da si sinoć razgovarao sa šerifom Truesdaleom i dao si mu informacije od velike pomoći. Morat ćemo ponoviti razgovor o tome, ali mislim da ćemo početi s drugim stvarima. Je li ti otac ikada spominjao gospođicu Caroline Waverly?” “Jedva ju je poznavao.” “Znači, nikada je nije spominjao pred tobom ili ti govorio o njoj?” Cy je hitro pogledao Tuckera. “Možda je rekao nešto onih dana kad sam mu donosio doručak. Nekih je dana mnogo govorio, kada bi ga zahvatilo njegovo raspoloženje.” “Raspoloženje?” upitao je Burns. “Postao bi razjaren i govorio da mu se Bog obraća.” “A je li to bio čest slučaj?”

“Prilično čest.” Cy je otpio pozamašan gutljaj Coca-Cole kako bi osvježio suho grlo. “A. J. obično je govorio da samo voli mlatiti ljude i pritom se izgovarati na Boga.” “Je li često bio nasilan prema tebi ili drugim članovima vaše obitelji?” “On...” Cy se prisjetio Tuckerova izraza. “Imao je tešku ruku.” To nekako nije toliko loše zvučalo. Bilo je gotovo kao da govori da je imao prehladu. “Nije trpio drskost. Biblija kaže da se oca mora poštivati.” Tucker je šutio, ali zamijetio je kako Cy nije rekao oca i majku. Nije smatrao da je Austin utuvio taj dio Svetog pisma u sinov mozak. “I služio se teškom rukom kad bi zapao u to svoje raspoloženje? Cy je slegnuo mršavim ramenima. “Cijelo se vrijeme služio njome. Samo je tada bilo gore.” “Shvaćam.” Čak se i Burns pomalo smeo zbog dječakova ležernog opisa nasilja. “I dok si mu nosio hranu i ostale potrepštine u kanal, bio je u takvom raspoloženju?” “Morao sam to učiniti.” Cyjevi članci prstiju pobijeljeli su na staklenoj boci. “Ubio bi me da sam se pobunio. Morao sam.” “Agent Burns te ne krivi, Cy.” Tucker je ponovno položio onaj svoj utješni dlan na njegovo rame. “Nitko te ne krivi. Nisi učinio ništa lose.” “Ne, ne krivim te.” Burnsov je glas postao promukao, pa se nakašljao kako bi pročistio grlo. Otvoreni strah na dječakovu licu zgrozio ga je. “Nitko te ne bi krivio. Samo želim da mi kažeš je li tvoj otac govorio o gospođici Waverly.” “Rekao je neke stvari.” Cy je brzo treptao kako bi obuzdao suze. “Rekao je da je prepuna grijeha. Kao i sve žene. Kao Lotova žena. Pretvorila se u stup soli.” “Da.” Burns je sklopio dlanove. “Znam. Je li ti rekao zašto je gospođica Waverly puna grijeha?” “Rekao je da...” Potišteno je pogledao Tuckera, “Moram li to reći?” “Bilo bi najbolje da kažeš”, rekao mu je Tucker. “Samo polako.” Cy je otpio Coca-Colu, dlanom obrisao usta i promeškoljio se u stolcu. “Rekao je da širi noge gospodinu Tuckeru.” Lice mu je pocrvenjelo poput rajčice. “I da je zbog toga jednako kao da je kurva. Da je vrijeme da baci prvi kamen. Oprostite, gospodine Tuckere.” “Nisi ti kriv, Cy.” “Nisam znao da joj želi nauditi. Kunem se da nisam. Vječito je govorio takve stvari. Toliko da više niste obraćali pozornost, osim ako vas ne bi tukao. Nisam znao da će je napasti, gospodine Burns. Kunem se da nisam.” “Ne, siguran sam da je tako. Otac ti je tukao majku, zar ne?” Cyjevo zajapureno lice problijedjelo je. “Nismo mogli ništa poduzeti. Ništa nije željela učiniti. Nije dopuštala da joj šerif pomogne jer je ženina uloga da bude vjerna mužu. Šerif bi katkada svratio pa bi mu tek rekla da je pala s trijema ili nešto slično.” Pognuo je glavu. Sram ga je pritiskao gotovo u jednakoj mjeri kao strah. “Ruthanne kaže da joj se to sviđa. Voli kad je tuku. Ali to ne djeluje ispravno.” Burns je zaključio da nema koristi od objašnjavanja psihologije i začaranog kruga zlostavljanja. To je zadatak socijalnih radnika i psihijatara, “Ne, nije. Je li tukao i Ruthanne?”

Mračno se nasmiješio, onako kako to braća čine kad je riječ o sestrama. “Prilično je vješta u izbjegavanju.” “A Vernona?” “Katkada bi se potukli.” Cy je hitro i nezainteresirano slegnuo ramenima. “Većinom su se držali zajedno. Vernon je bio tatin ljubimac. Uglavnom je sličio tati. Iznutra i izvana, tako kaže mama. Slični su izvana i iznutra.” “A što s Eddom Lou? Je li tvoj otac tukao i nju?” “Uvijek ga je podbadala, izazivala. Vratila bi mu kad bi je udario. Jednom mu je razbila glavu bocom kad ju je išibao remenom. Tada se odselila. Otišla je u grad i više nije dolazila kući.” “Je li govorio i o Eddi Lou? Na jednak način kao o gospođici Waverly?” Osa je doletjela i kružnim pokretom istražila Cyjevu Coca-Colu, ali ju je potjerao. “Nismo smjeli spominjati njezino ime. Katkada bi se uzrujao i rekao da je babilonska kurva. Vernon bi huškao tatu na nju. Želio je otići po nju u grad i dovesti je kući kako bi je mogli kazniti. Vernon je govorio da je to njihova dužnost kao obitelji i kršćana, ali mislim da nije vjerovao u to kao tata. Vernon samo voli tući ljude.” Izgovorio je to sasvim jednostavno, kao da je upravo rekao da Vernon voli sladoled. “Zatim je tata doznao da se viđa s gospodinom Tuckerom, pa je rekao da je bolje da je nema. I istukao je mamu.” Tucker je jagodicama prstiju pritisnuo oči i zapitao se hoće li ga osjećaj krivnje ikada napustiti. “Cy, sjećaš li se kada su se tvoj otac i gospodin Longstreet posvađali?” Tucker je spustio dlanove. Gotovo se nasmijao. Blago rečena “svađa” još mu se uvijek vidjela na izblijedjelim masnicama na rebrima. “Pretpostavljam da se sjećam. Tata se vratio kući sav izubijan u licu.” “A dvije večeri prije toga?” Noć kada su ubili Eddu Lou. “Sjećaš li se je li ga zahvatilo njegovo raspoloženje?” Bilo je to prvo pitanje o kojem je Cy morao razmisliti. U njegovim je očima djelomično nestalo onog staklastog straha dok je razmišljao. Zamišljeno je odmahnuo rukom pred još jednim napadom uporne ose. “Ne sjećam se točno. Kad je čuo da je Edda Lou navodno trudna, pobjesnio je. Ali ne znam koje se to noći dogodilo.” Burns ga je nekoliko minuta ispitivao, nastojeći potaknuti dječakovo pamćenje bez otkrivanja razloga. Naposljetku je odustao. Još je uvijek trebao ispirati Ruthanne i Mavis Hatinger. Možda će njih pamćenje bolje služiti. “U redu, Cy, samo još nekoliko pitanja. Nož koji si odnio ocu, je li ga često nosio?” “Samo kad je odlazio u lov i slično. Teško je nositi cijelog srndaća.” “Možeš li odrediti koliko ga je puta nosio, recimo, proteklih šest mjeseci?” “Četiri ili pet puta. Možda i više. Volio je vjeveričje meso.” “Je li ikada nožem prijetio tebi ili bilo kojem drugom članu vaše obitelji? Je li se ikada hvalio da će nekoga kazniti njime?” “Namjeravao je rasporiti gospodina Tuckera.” Cy je pokrio lice dlanovima i prigušio glas. “Rekao je da moram dovesti gospodina Tuckera u kanal i da će ga rasporiti kao zeca. Htio mu je odsjeći onu stvar jer je to Božja pravda. Htio ga je iskasapiti kao Eddu Lou. A da

sam se pobunio, da sam ga odbio poslušati, iskopao bi mi oči jer bi ga oko sablaznilo. A Gospodin kaže da tako treba. Molim vas, gospodine Tuckere.” Nije zaplakao, ali skrivao je lice dlanovima poput djeteta koje nastoji ignorirati čudovište u horor-filmu. “Molim vas, ne želim više razmišljati o tome.” “Sve je u redu, Cy.” Tucker je ustao pa stao iza njega. “Pustite ga, Burns.” Burns je ugasio uređaj za snimanje pa spremio njega i notes u džep. “Nisam bezdušan, Longstreete.” Odgurujući se od stola naizmjence je pogledavao drhtavog dječaka i muškarca koji se ponašao poput njegova zaštitnika. “Itekako sam svjestan da jedine žrtve nisu one koje počivaju na groblju.” Letimično je poželio da može pružiti utjehu s jednakom lakoćom kao Tucker; pukim dodirom ruke. Umjesto toga, kimnuo je dječaku, a premda je zvučao ukočeno, riječi su mu bile iskrene. “Postupio si dobro, Cy. Nitko ne može učiniti ništa više. Zapamti to.” Tucker je položio dlanove na dječakova ramena i promatrao Burnsa na odlasku. Prvi put otkad je vidio FBI-eva agenta, Tucker je osjetio tračak poštovanja. “Idem nam po štapove za pecanje, Cy. Za danas smo gotovi s poslom.” * * * “ZNAČI, vrijeme je za pecanje”, rekao je Tucker namještajući štap između svojih koljena i sjedajući na čempresov panj, “sport za intelektualce.” “Nikad se nisam služio ovakvim mamcima.” Cy je ponovno ponjušio paketić folije u Tuckerovoj kutiji s mamcima. “Kako se ono zove?” “Pâte.” Tucker se nacerio i spustio kapu preko očiju. “U ovom slučaju, pašteta od guščjih jetra.” Delia će podići uzbunu kada shvati da je nestala. “Guščja jetra.” Cy je napravio grimasu izgledajući upravo onako kako i treba izgledati četrnaestogodišnjak. “Odvratno.” “Navikneš se na okus, stari moj. Mačke su lude za time.” Tucker je razmazao malo guščjih jetara po krekeru, ubacio ga u usta i zalio limunadom. Smjestili su se na udaljenom kraju jezera Sweetwater u prošaranoj sjeni vrbe koju je Tuckerova majka posadila prije negoli se bio rodio. “Pamuk dobro izgleda, gospodine Tuckere.” “Hmmm.” Tucker je pogledao polja ispod kape. Uočio je nadglednika i nekoliko radnika koji su pregledavali redove u potrazi za mladicama i žišcima. “Ove je godine dobro rodio. Pamuk je žila kucavica ovog mjesta.” Lagano je uzdahnuo. “A proizvodnja pamuka zagadila je tu vodu, stoga ćemo morati vratiti sve ribe koje upecamo. Razmišljam o tome da nabavim one kukce,” “Kakve kukce, gospodine Tuckere?” “Imaju te neke kukce - znanstvenici su ih otkrili. Jedu otrov, zagađene tvari i bogzna što sve što ulazi u vodu i zagađuje ju.” “Kukci koji jedu otrov?” Cy se kratko nasmijao. “Zezate me, gospodine Tuckere.” Dječakov smijeh, ma koliko slabašan, razvedrio je Tuckera. “Tako mi Boga. Stavili su ih u rijeku Potomac i sasvim su je očistili.” Čeznutljivo se zagledao u mračnu, smrtonosnu jezersku vodu. “Kažem ti, Cy, Zaista bih volio da ta voda iznova postane slatka. Moja je

majka nekoć govorila o izgradnji mosta preko njega. Znaš, poput onih lijepih lukova kakve imaju u Japanu. Nikada to nismo stigli učiniti. Žao mi je zbog toga što bi joj se sviđao.” Cy nije znao ništa o Japanu ili mostovima sličnima luku, ali volio je slušati Tuckera. Što se Cyja ticalo, mogao je govoriti gotovo o bilo čemu a da pritom dobro zvuči. Jedno su vrijeme pecali u miru, a Tuckerov glas ublažavao je zrak poput povjetarca. Cy je ulovio ribu, razveselio se pa je vratio u vodu. “Oduvijek sam želio putovati”, rekao je Tucker dok je Cy stavljao Dellinu cijenjenu paštetu na udicu. “U tvojim sam godinama imao spomenar koji sam ispunjavao fotografijama iz časopisa. O mjestima kao što su Rim, Pariz i Moskva. Mislim da je šteta što nikada nisam skupio snage da ih osobno vidim.” Načas je zastao. “Imaš li neku želju, Cy? Nešto o čemu si razmišljao da bi volio učiniti?” “Volio bih studirati.” Porumenio je u iščekivanju smijeha. Kada nije uslijedio, u jednom je navratu izgovorio ostatak. “Volim školu. I dobro mi ide. Gospodin Baker, moj učitelj povijesti, kaže da imam znatiželjan mozak i dobre navike učenja.” “Je li?” “Malo mi je neugodno kad to kaže pred cijelim razredom, ali i lijepo. Rekao je čak da bih se možda mogao prijaviti za stipendiju državnog sveučilišta, ali tata je rekao da moram prestati ići u školu čim mi zakon dopusti i početi raditi na farmi. Rekao je da na tim studijima podučavaju bezbožnosti i da nisam...” Utihnuo je, prisjetivši se da njegova oca više nema. Tucker je šutke izvukao ribu iz vode. Načas ju je zadržao, promatrajući kako se bacaka i bori protiv neizbježnoga. Dječak se možda jednako osjeća, pomislio je približavajući ulov i nježno vadeći udicu. Bacio je ribu natrag u vodu te je glasno bućnula. Nije bio čest slučaj da se ribi - ili dječaku - pruži druga prilika. Nije bio čest slučaj da čovjek dobije šansu pružiti tu priliku. Cy će studirati, zaključio je. Itekako će se pobrinuti za to. “Gospodine Tuckere?” Cy je osjetio novi nalet suza. Mrzio se zbog toga što se osjećao poput cmizdrave djevojčice. “Da?” “Mislite li da sam ga ubio?” Tucker je suspregnuo oštar poriv za nijekanjem. Oprezno je udahnuo pa izvukao cigaretu. “Odakle ti to?” “Nisam učinio što mi je rekao. Nisam ga poslušao, pa je pobjegao. Vjerojatno je pobjesnio na mene i htio se iskaliti na gospođici Waverly. A sad je mrtav. Nisam poštovao svog oca i sad je mrtav.” Tucker je upalio žigicu, naizgled zamišljen. “Možda je tako, a možda i nije. Ali moraš se zapitati jednu stvar. Misliš li da baš ta zapovijed kaže da moraš poštovati svog oca tako što ćeš mu pomoći da ubije nenaoružanog čovjeka?” “Ne, gospodine, ali...” “Jučer si mi spasio život, Cy.” Pričekao je dok dječak nije pogledao u njega. “To je činjenica. Da si ga poslušao, možda bi bio živ, a možda bi svejedno napao Caroline. Ali ja bih bio mrtav. Tu nema pomoći, zar ne?”

“Ne, gospodine, pretpostavljam da nema.” “Austin se ubio. Ni tu ne možemo ništa učiniti.” Cy je očajnički želio vjerovati u to. S naporom je sprečavao glas da mu ne prepukne. “Nije mi žao što je mrtav. Nije. Sad mi je drago što ću završiti u paklu i gorjeti cijelu vječnost zato što mi je, kada je šerif rekao da je mrtav, bilo drago.” Kriste, pomislio je Tucker uvlačeći dim. Ovo se pretvaralo u dirljivi susret, a kada je riječ o raju i paklu, bio je loš učitelj. No dječaku je bilo potrebno nešto više od otrcanih fraza. “Nisam pretjerani vjernik. Time sam silno razočarao majku. Možda stvarno postoji pakao. Sam Bog zna da mnogi ljudi zavrjeđuju odslužiti kaznu u njemu. Ali kad razmislim o tome, kad sjednem i dobro promislim, ne mogu zamisliti da se ljudi osuđuju na pakao zbog osjećaja koje ne mogu spriječiti. To kako se ponašaš, kako se odnosiš prema drugim ljudima i što napraviš od sebe - mislim da je to važnije.” “Ali grešne misli...” Ovoga se puta Tucker nasmijao i nagnuo svoju kapu unatrag cereći se Cyju. “Sinko, da se u paklu završava na temelju misli, raj bi bogme bio samotno mjesto za provođenje vječnosti.” Uozbiljio se i pogladio dječaka po kosi. “Ne bih znao reći zašto je tvoj otac učinio to što jest. Ali griješio je. Nije u redu što je naudio tebi i tvojoj mami, Cy, ma koliko citirao Sveto pismo dok je to činio. Ne griješiš time što osjećaš da ti je drago jer to više ne moraš proživljavati.” Bolno klupko u Cyjevoj utrobi počelo se smanjivati. “Mojoj mami neće biti drago.” “Ne možeš preuzimati njezine osjećaje na sebe. Imaš vlastite. Želim ti nešto reći, nešto o čemu želim da razmisliš.” “Da, gospodine.” “Znam da ti je Delia rekla kako možeš ostati ovdje dokle god želiš.” Dječak je uspaničeno raširio oči. “Neću vam smetati, gospodine Tuckere. Neću mnogo jesti, obećavam, i naporno ću raditi. Mogu...” “Pričekaj. Nitko te ne tjera.” Pitajući se kako da to najbolje sroči, Tucker je ugasio cigaretu. “Vjerujem da će Vernon preuzeti farmu i pobrinuti se za sve što tvojoj mami treba. Ruthanne je gotovo odrasla.” “Štedi za odlazak.” Cy je ugrizao za usnu. “To je tajna.” “Najviše volim čuvati ženske tajne. Nego, mislim da bi mogao nastaviti raditi za mene, povremeno, nakon što opet počne nastava. Mogao bi davati dio plaće mami kako bi joj pomogao, A ja bih ti mogao pružiti smještaj i hranu.” Nešto mu je nabujalo u grlu. Nije to čak ni prepoznao kao nadu, “Želite reći da se mogu doseliti u Sweetwater? Zauvijek?” “Dok ne pronađeš neko mjesto na kojem bi radije bio. Ako tako želiš, Cy, dat ću sve od sebe da to ostvarim. Tvoja bi mama morala pristati, i vjerojatno bih morao odraditi nekakve pravne stvari kako bih ti postao skrbnik. Ali morao bi to željeti.” Cy je nastavio zuriti u njega, pribojavajući se prepustiti tolikoj nadi. “Učinio bih sve što mi kažete. Ne bih vas ni najmanje gnjavio.” “Raspitat ćemo se. Mislim da nam je najbolje odrediti neka pravila da znaš u što se uvaljuješ.” Kako bi Cyju dao vremena da se pribere, Tucker je namazao još malo paštete na

kreker. Ako već nije postigao ništa toga dana, barem je odvratio nesretne misli tog dječaka. “Ne smiješ piti dok ne budeš punoljetan.” “Neću, gospodine.” “Nema razuzdanih zabava osim ako ne pozoveš i mene.” Cy se nehotice nasmijao pa trepnuo. “Ne, gospodine.” “Nema očijukanja s mojom ženom.” Ženama, ispravio se u sebi. Mislio je na žene. Nije li? No zapravo je mislio na Caroline. Cy je iznova porumenio. “Ne, gospodine.” “A ja neću očijukati s tvojima.” Namignuo je dječaku i nacerio se. “Imaš curu, ha, Cy?” “Ne, gospodine. Ne baš. Samo katkada gledam, i to je sve.” “Imaš vremena napretek za nešto više od gledanja. Neka određena cura?” Cy je liznuo usnice. Nije mogao lagati Tuckeru. Ne boji se, shvatio je. Ne kao što je to bio slučaj s njegovim ocem. U pitanju je ljubav. “Ja, ovaj, pa... pomalo gledam LeeAnne Hardesty. Prošle su joj godine narasle grudi. Razlika se svakako primijeti.” Tucker se zagrcnuo pašteto. “Bogme se primijeti”, složio se. Oprezno je upitao: “Samo gledaš?” “Pa...” Planuvši u licu, Cy je poginu glavu. “Jednom je stajala iza mene u redu za ručak pa ju je netko gurnuo. Pritisnula je grudi tik o moja leđa. Bile su vrlo mekane. I nakratko me primila za struk, samo kako bi se pridržala. I ja...” Progutao je nalet srama zajedno sa slinom. “Nisam si mogao pomoći, gospodine Tuckere. Jednostavno to nikako nisam mogao spriječiti.” Tucker je zamislio Cy kako baca LeeAnne Hardesty na pločice i nasrće na nju. “Što nisi mogao spriječiti?” “Pa, znate. Katkada se jednostavno dogodi, ma koliko to nastojao spriječiti. Jednostavno postane... znate. Sotonino oruđe.” “Sotonino oruđe”, polako je ponovio Tucker. Bio bi se nasmijao. Ustvari, bio je gotovo siguran da bi se izvrnuo na pod i umirao od smijeha da Cyjeve oči nisu odražavale silnu krivnju. Još jedno djelo Austina Hatingera, pomislio je Tucker i dugo izdahnuo. “Nikada nisam čuo da ga netko tako naziva.” Kako bi prikrio osmijeh, Tucker se gladio po bradi. “Čini mi se, s obzirom na to da ti ga je Gospodin podario, da ima više veze s njim nego s onim drugim.” “Grešne misli i zločeste žene tjeraju ga da postane krut.” “I hvala Bogu na tome.” Tucker si je natočio još limunade i poželio da je u pitanju burbon. “Slušaj sinko, ne postoji muškarac na ovome svijetu kojem se mali nije ukrutio u nezgodnom trenutku. To je prirodno.” Otpio je gutljaj i hitro se pomislio. “Znaš, ovaj, kako nastaju bebe i tako to, zar ne?” “Aha.” Jim mu je bio ispričao sve o tome, a njemu je rekao tata. “Ona ima jaje, a ti imaš spermu. Najbolje je da ste zaljubljeni i sve to.”

“Tako je.” Tucker je osjetio nalet slatkog olakšanja. “I bolje je pričekati da postaneš odgovoran.” A nije li on pravi primjer za to? “Nije isto gledati LeeAnne i razmišljati o njezinim grudima, i poduzeti nešto u vezi s time.” “Pretpostavljam da znam.” Cyja je fascinirala činjenica da može izgovoriti zabranjene stvari naglas i ne zaraditi pljusku. Odvažio se otići korak dalje. “Ali katkada, naročito noću... Čak nabrajam sve države i glavne gradove kako bih prestao misliti na to, ali ne upali uvijek. I postane, znate... Imam osjećaj da ću, ako nešto ne napravim, jednostavno eksplodirati.” Hitro je pogledao Tuckera. “Katkada to napravim. To je zlo, zar ne, činiti to sam sa sobom?” Tucker se počešao po glavi. “Čini mi se da muškarac povremeno mora, da tako kažem, uzeti stvari u svoje ruke. Ne znam bih li ti preporučio da se navikneš na to, ali kada potreba ne popušta, ima smisla udovoljiti joj.” “Ali zar se neće nešto loše dogoditi ako to učinim?” “Nećeš oslijepiti niti će ti izrasti dlake na dlanovima, ako na to misliš.” “Sigurno?” Tucker se ovoga puta morao naceriti. Podigao je dlanove i pomno ih proučio. “Apsolutno”, odvratio je i osjetio zadovoljstvo kada mu je Cy odgovorio osmijehom. * * * BURNSOVA soba u Innocenceu bio je malena i asketski uređena. Što se tiče unajmljenog smještaja, bio je na granici pristojnog. No bilo mu je drago što je Nancy Koons održava besprijekornom. A budući da bi uvijek ostavio nekoliko zamčica, osjećao je zadovoljstvo jer nitko nije ušao bez njegova znanja niti mu prekapao po stvarima. Sve stvari povezane sa slučajem bile su zaključane u njegovoj aktovci, osim kada bi aktivno radio na njemu. Imao je bračni krevet, komodu i ormar s pregradama. Trebala su mu tri dana da nagovori Nancy Koons da mu pribavi stol i tvrdi stolac. Stropni ventilator raspirivao je vrući zrak. Taj nedostatni sustav hlađenja nagnao je Burnsa da si kod Larssona kupi električni ventilator. Budući da je srećom dobio jednu od dviju soba u sklopu kojih se nalazila kupaonica, zaključio je da ima sve što mu je potrebno za ovdašnji boravak. Nije očekivao bonus. Ispružena pod njime na željeznom krevetu nalazila se Josie Longstreet. Burns je još uvijek drhtao nakon njihova drugog susreta. Tako mu Boga, nije bio siguran kako su od zajedničke limunade u zalogajnici dospjeli do valjanja na škripavom krevetu. No nije se žalio. Nije doživio takav divlji, razorni seks od... Zapravo, pretpostavljao je da nikada nije doživio takav seks. Žene s kojima je izlazio bile su odmjerene i suzdržane u krevetu i izvan njega. Pet sekundi nakon što je Josie dojurila stražnjim stubištem za njime, počupala je svu odjeću s njega. Josie je držala netom obojene nokte iznad glave. Ovoga su puta bili urešeni nijansom Grimizni grijeh. Smatrala ju je predivno prikladnom. Oprezno je povukla nokte niz njegova leđa, promatrajući crveni lak kako poput krvi klizi njegovom blijedom kožom. “Srce”, rekla je, “gotovo si me iscrpio. Znala sam da se unutar tog odijela skriva zvijer.”

“Bila si fantastična.” Burns je znao da žene očekuju kompliment u takvim situacijama, ali bilo mu je teško sročiti bilo što.“Nevjerojatna.” “Zapeli ste mi za oko, specijalne agente. Nešto u vezi s muškarcem sa značkom tjera me u ludilo.” Prisjetila se Burkea i namrštila se zureći u strop. “Misliš li da sam privlačna?” “Mislim...” Podigao je glavu. “Mislim da si najprivlačnija žena na svijetu.” Nato se nasmiješila i nagradila ga poljupcem uz malo grickanja. “I lijepa?” “Ne, nisi lijepa”, odvratio je, odveć zauzet poigravanjem njezinom kosom da bizamijetio blijesak u njezinim očima. “Prelijepa, poput nekakve divljeCiganke.” Blijesak se rasplinuo u užitak. “Kažeš to samo zato što sam gola i jer ti se mali trza.” Obično bi se uvrijedio, ali bila je prilično u pravu u vezi s njegovim Sotoninim oruđem. “Kažem to zato što je istina. Opijaš me, Josie.” “Volim kad tako govoriš.” Uzdahnula je kada joj je stao grickati grudi. Koža joj je bila ljepljiva od znoja i seksa, premda je ventilator gledao ravno na krevet. Ipak, Josie je oduvijek smatrala da je najbolji način za pobjedu nad vrućinom ležati gol. A ako ćete već ležati goli, onda je bolje da nešto i poduzmete u vezi s time. “Ne znaju svi muškarci reći stvari na način na koji ih žene žele čuti. Na primjer, moj prvi muž, Franklin? Nakon mjesec ili dva braka, kad se strast takoreći istrošila, svršio bi, zastenjao i počeo hrkati. Mnogi su muškarci takvi. Samo uzmu što žele i odu dalje.” Odgovor su mu prigušile njezine grudi. Dopustila mu je da uživa. “Žena ima pravo na lijepe riječi. Naravno, ne mare sve za to. Neke samo traže isto što i muškarci. Mislim da je razlika između drolje i dame upravo ta da dama cijeni lijepe riječi.” “Ti si jedna nevjerojatna dama.” Osmijeh joj je obasjao lice. “A ti si pravi gospodin. I pametan si. Volim te slušati dok govoriš o svojim slučajevima.” Lijeno mu je pogladila bokove. “Ali pretpostavljam da se uskoro vraćaš na sjever,” Spustila je glavu kako bi usnama pronašla njegove. “Baš je šteta što smo se spetljali netom prije tvog odlaska.” “Ustvari, čini se da se situacija zahuktava.” “Znala sam. Čim sam te ugledala, znala sam da ćeš sve riješiti. Naprosto sam uvidjela koliko si pametan. Rekla sam samoj sebi, sad kad je stigao, sve će žene ponovno biti sigurne,” Jezik joj je zaplesao oko njegova. “Ti si junak,Matthew.” “Samo radim svoj posao.” Ozario se kada se uspela na njega. “Zapravo je slučaj sasvim običan.” “Lov na ubojicu?” Usnama mu je okrznula prsa. Premda je bio užasno blijed, smatrala je da je lijepo građen. “Pa, nitko ništa nije otkrio dok ti nisi došao.” “To je samo pitanje iskustva i prave opreme.” “Obožavam tvoju opremu”, zaprela je ovijajući ga prstima. “Reci mi kako si to učinio, Matthew, Naprosto treperim zbog toga.” Dah mu je počeo zastajati dok ga je gladila tim spretnim prstima. “Prvo moraš shvatiti psihologiju serijskog ubojice. Njihove obrasce i faze. Statistiku. Većina ubojstava događa se nagonski i to iz nekoliko uobičajenih razloga.” “Reci mi.” Pritisnula je usne o njegov trbuh. “To me jako pali.”

“Strast”, protisnuo je kada mu se vid pomutio. “Pohlepa, osveta. To nisu motivi serijskog ubojice. Njemu su važni kontrola, moć, lov. Samo ubojstvo nije toliko važno kao iščekivanje i vrebanje.” “Da.” Blago je polizala unutrašnjost njegova bedra. I sama je vrebala, a iščekivanje je bujalo poput vrele rijeke za ljetne poplave. “Nastavi.” “Planira i hrani se svojim planovima. Odabire i lovi. I cijelo to vrijeme može voditi savršeno normalan život. Imati obitelj, karijeru i prijatelje. Ali pokreće ga želja za ubojstvom. Nakon što uništi svoju žrtvu, potreba da ubije ponovno počinje rasti. Naravno, kao i potreba za kontrolom.” Prstima je stegnuo njezinu kosu kada ga je primila u usta. “Izaziva policajee, pa čak se i koristi njima.” Burns je stao dahtati kada ga je uvukla duboko u grlo. “Možda želi da ga ulove, možda ga čak progoni grižnja savjesti, ali njegova je glad jača od svega.” Glatko se podigla na njegovu tijelu i zajahala ga. “I tako iznova ubija. Dok ga ne zaustaviš.” “Da.” “I ovoga ćeš ga puta zaustaviti?” “Već je zaustavljen.” Prinijela je ruke svojoj kosi i zagladila je, isturivši grudi prema njemu. “Kako?” “Osim ako ne ispliva neki drugi dokaz, zaključit ću slučaj smrću Austina Hatingera.” Josie je zadrhtala podižući kukove i primajući ga duboko u sebe. “Ti si moj junak, specijalni agente. Moj junak.” Zabacila je glavu i otpočela opaku vožnju do raja.

Dvadeset prvo poglavlje SPREMALA se oluja. Večer je po dolasku hladila zrak, a prvi pur nakon nekoliko dana pravi je povjetarac pomrsio lišće i donio slatki miris kiše. Sumrak se rano spustio kada se sunce sakrilo za grubim oblacima nalik na kositar. Na zapadu su sijevale i pucketale munje. Unatoč spoznaji da hi oluja mogla biti gadna pa srušiti strujne vodove i prevaliti riječna korita, delta je uzdahnula od olakšanja. Darken Fuller Talbot napustila je majku u srditom raspoloženju. Happy se bila smiješila i grlila Scootera istodobno očitavajući bukvicu Darleen zbog Billyja T.-ja. Otac joj se nije ponio ništa bolje, pomislila je zalupivši vratima svojeg automobila. Samo je odmahivao glavom i napustio prostoriju, Darleen je dvadeset mukotrpnih minuta slušala majčinu tiradu o tome kako je Junior pristojan čovjek te da nije zaslužio izdaju u vlastitomdomu. Pa, bio je to i njezin dom, kao što se i njezin potpis nalazio na hipoteci. Napućila je usne i otrla bijesne suze prije negoli je upalila automobil. Nitko nije ni pomislio na to. Ne, bilo je samo: siroti Junior ovo, siroti Junior ono. Nitko nije mario za činjenicu da siroti Junior postupa s njom gore od prljavštine koju gurate pod tepih. Je li ikakvo čudo što joj je Billy T. počinjao nedostajati do besvijesti? Njezin vlastiti muž više nije želio ni spavati u istom krevetu s njom. Premda u njemu nije činio osim spavanja, čak i prije nego što je nastupila nevolja. Ali sada je svake večeri odlazila u krevet suha i frustrirana poput stare tetke usidjelice. Ispravit će to, bogme hoće. Kada su se prve krupne kapi kiše raspršile po vjetrobranskom staklu, isturila je bradu. Happy bi prepoznala taj izraz i, iako bi se Darleen možda iznenadila, usrdno bi se složila s njime. Scooter će prenoćiti kod bake. A ona će se pobrinuti da njezin suprug ispuni svoju dužnost spram nje. Ako se stvari uskoro ne promijene, mogla bi postati redovnica i otići u samostan. Čedni je život ispunjava nervozom, pomislila je Darleen pa uključila brisače kada joj je kiša stala pljuštati po automobilu. Junior je prekinuo Billyja T.-ja prije negoli ju je uspio navesti da se i približi orgazmu. Prema njezinu izračunu, Darleen je u celibatu dulje od tjedan dana. To nije zdravo. Bila je uvjerena da je zato toliko nervozna i razdražljiva. Danima je osjećala napetost kao da je netko promatra. Nije stvar samo u prijekornim pogledima koje su joj upućivale dežurne lajavice kad je priča počela kružiti gradom. Bili su tu i telefonski pozivi. Pozivi na koje nitko nije odgovarao kad biste se javili. Vjerojatno je junior drži na oku, pomislila je. Vjerojatno je i nagovorio kojeg svog pajdaša da motri kuću u slučaju da Billy T. svrati. Kao da je Billy T. uopće želio razgovarati s njom. Nije joj se činilo poštenim što je izgubila i ljubavnika i muža te morala odslušati majčinu lekciju samo zato što se željela malo zabaviti. Proklizala je na mokroj cesti, pa usporila.

Nije to više namjeravala trpjeti. Plač nije upalio, a plakala je kao kišna godina. Čišćenje kuće i svakodnevno stavljanje večere na stol također joj nije koristilo. Junior bi samo pojeo ono čime god ga je poslužila i otišao se igrati sa Scooterom. Večeras će se igrati sa svojom ženom. Znala je točno kako prirediti atmosferu. Bila je naručila novu spavaćicu - zbog Billyja T.- ja, ali to više nije važno. Provela je veći dio poslijepodneva u salonu za uljepšavanje dok su joj prali kosu i frizirali je. Čak je otrpjela i depilaciju obrva i nausnice kod Betty Pruett. Preostalo joj je još samo urediti atmosferu. Imala je onu mirisnu svijeću još od Božića, album Randyja Travisa te ohlađen pjenušac. Juniora bi obuzelo vrlo romantično raspoloženje nakon dvije čaše pjenušca. Nakon što ga odvede u krevet, zaboravit će na Billyja T.-ja i svoj muški ponos. Bit će mu posvećena žena. A ako ikada više pronađe ljubavnika, bit će prokleto opreznija. Gotovo nije uspjela zakočiti na vrijeme. Kiša se poput zavjese spuštala s neba i zastirala cestu, stoga nije vidjela ispriječeni automobil dok gotovo nije bilo prekasno. Naglo je ciknula zanoseći u stranu. Kada su im se branici gotovo dodirnuli, naslonila se u sjedalu i uhvatila se za podivljalo srce. “Kvragu.” Zaškiljila je kroz vjetrobransko staklo, ali nije ništa vidjela, samo napušteni automobil ukoso ispriječen na cesti. “Pa, baš krasno.” Drhtavim je dlanom otvorila vrata i izišla na oluju. Kosa joj se smjesta zalijepila preko očiju tako da ju je morala odgurnuti. “U vražju mater!” povikala je kiši. “Za Boga miloga, kako ću se ovakva vratiti mužu, pokisla kao kokoš?” Razmislila je o tome i odlučila da bi joj suosjećanje moglo ići na ruku. Ali ako želi da se Junior brine zbog nje i tetoši je jer je zapela na kiši, najprije mora stići kući. Položivši dlanove na kukove, šutnula je gumu automobila koji joj se ispriječio na cesti. “Kako da te, dovraga, itko obiđe?” Pomisao na to da se okrene i vrati majci djelovala joj je toliko zastrašujuće da je ignorirala kišu i obišla automobil u potrazi za rješenjem. Pogledala je kroz prozor u nadi da će ugledati ključeve u upravljaču, kadli je začula nešto iza sebe. Srce joj se uspelo u grlo, a zatim se iznova smirilo kada je nazrela poznatu priliku kako joj se približava na kiši. “I mislila sam si da je to tvoj auto”, povikala je. “Ceste su tako skliske da sam se skoro zabila ravno u njega. Junior bi mi oderao kožu da sam razbila auto.” “Poštedjet ću ga truda.” Darleen nije ni vidjela željeznu polugu koja ju je odalamila po glavi. * * * STRUJA se palila i gasila u bljeskovima prije negoli je konačno izdahnula pred osobito snažnim naletom grmljavine. Caroline se bila pripremila donijevši svijeće za nuždu te uljanice u svaku prostoriju. Nije joj smetala tama niti oluja. Zapravo je uživala u njima. Nadala se da će nestati i telefonske veze tako da može prestati odgovatati na suosjećajne i znatiželjne pozive koje su joj čitave dane upućivali. Ali ako se struja ne vrati cijelu noć, nije željela naslijepo posrtati kućom i riskirati susret s nacerenim duhom Austina Hatingera.

Promatrala je kišu i vjetar iz zaklona trijema dok se Smetalo šćućurio unutra i cvilio. Bila je to moćna predstava. Vjetar je vijao po pustim ravnicama izuzev jednog stabla te tjerao šarke da zveče, prozore da poskakuju i hučao kroz travu. Nije znala je li ta nemilosrdna kiša dobra ili loša za biljke, premda je bila uvjerena da su joj ispričali sve o tome kada je tek stigla u grad. Zasad je uživala u promatranju i osjećaju divljenja, spoznaji da je za leđima čeka suha, svijećama obasjana kuća koja će joj pružiti utočište. Sklonište, ispravila se i nasmiješila. Što bi dobri dr. Palamo rekao na njezinu uporabu riječi utočište? Riječ je o instinktivnoj reakciji, zaključila je. Više se ne skriva i ne bježi. Prvi put u životu jednostavno živi. Ili barem pokušava. Jutros se svakako skrila od Tuckera. Prihvatila je seks, ali odbila je intimnost. Zato što je morala dokazati da je živa, a bojala se osjećati. Iznenađena hladnoćom, protrljala je ruke. Oboma im je bilo dovoljno. On je želio nju, a ona njega. Nije imalo smisla brinuti se. Zaklopila je oči i pohlepno udahnula zrak. Nakon posljednje munje u zraku se osjetio tračak ozona. Uzbuđivao ju je. Štenac je zacvilio zbog glasne grmljavine koja je uslijedila, na što se nasmijala. “U redu, Smetalo, spasit ću te.” Zarekla ga je u salonu dok mu je njuška provirivala ispod prekrivača na kauču. Mrmljajući utjehu, podigla ga je i stala nosati poput djeteta kada je zadrhtao. “Neće dugo trajati. Tako je uvijek s olujama. Samo dođu kako bi nas prodrmale i navele nas da cijenimo zatišja. Što kažeš na malo glazbe, ha? Svira mi se.” Položila ga je na stolac pa uzela svoju violinu. “Rekla bih, strastvena.” Lagano je povukla gudalo po žicama, zastajući kako bi ih uštimala po sluhu. “U skladu s burnom atmosferom.” Započela je s Čajkovskim pa prešla na Beethovenu Devetu simfoniju, a zatim iskušala jednu melodiju koju je naučila od Jima prije negoli je završila energičnom, vlastitom inačicom “Lady Maddone”. Sumrak se pretvorio u mrkli mrak kada je prestala svirati. Kucanje na vratima prenulo ju je, a Smetalo je jurnuo iz prostorije, uza stube i pod njezin krevet. “Možda bih ga trebala dati obučiti za borbu.” Odloživši violinu, izišla je u hodnik. Tucker je zurio u nju kroz staklo. Zatekla je svoje spretne dlanove kako odjednom drhte te ih ispreplela kako bi ih umirila. “Noćas ne bi trebao biti vani.” Znam. “Zar nećeš ući?” “Ne još.” Približila mu se. Kosa mu se cijedila. Podsjećala ju je na to kako je onog jutra izgledao poslije tuširanja. “Otkad si ovdje?” “Dovezao sam se netom prije nego što si prešla s one ozbiljne glazbe na ‘Salty Doga’. To je bio ‘Salty Dog’, zar ne?” Hitro se nasmiješila. “Jim me naučio. Razmjenjujemo tehnike.” “Čuo sam to. Toby je oduševljen. Traži malom nekakvu polovnu violinu.”

“Talentiran je”, rekla je pa se odjednom počela osjećati budalasto. Zašto razgovaraju o Jimu razdvojeni vratima s mrežicom? “Ovaj, nestalo je struje.” “Znam. Izidi načas, Caroline.” Oklijevala je. Djelovao je vrlo ozbiljno i odrješito. “Je li se nešto dogodilo?” “Koliko sam čuo, nije.” Povukao je vrata s mrežicom. “Izidi.” “U redu.” Izišla je, a živci su joj poskakivali. “Pitala sam se je li ova kiša dobra ili loša. Mislim, za biljke.” “Nisam došao razgovarali o biljkama niti o glazbi, kad smo već kod toga.” Gurnuo je dlanove u džepove pa su zajedno promatrali munju kako para nebo. “Moram te pitati za ono jutros.” “Donijet ću ti pivo, može?” Odmaknula se i jednom rukom posegnula za vratima. “Kupila sam ih neki dan.” “Caroline.” Oči su mu zablistale u mraku, zbog čega je zastala kao ukopana. “Zašto mi nisi dopustila da te dotaknem?” “Ne znam na što misliš.” Nervozno je provukla dlan kroz kosu. “Dopustila sam ti. Vodili smo ljubav upravo ondje na kauču.” “Dopustila si mi da te uzmem, ali nisi mi dopustila da te dotaknem. Postoji razlika. Golema razlika.” Ukipila se. Zbog oštrog pogleda koji mu je uputila gotovo se nasmiješio. “Ako si došao kritizirati moju izvedbu...” “Ne kritiziram. Pitam te.” Približio joj se, ali nije posegnuo za njom. “Ali mislim da si mi upravo odgovorila. Bila je to izvedba. Možda si morala poslušati nešto što ti je poručivalo da si živa. Sam Bog zna da si imala razloga. Pitam te je li to sve što želiš. Imam više i moram ti dati više. Ako to želiš.” “Ne znam. Ne želim li već mogu li.” “Mogu te pustiti na miru ako moraš razmisliti. U suprotnom me slučaju moraš samo pozvati unutra.” Prinio je dlan njezinu obrazu. “Samo me pozovi unutra, Caroline.” Ne samo u kuću, shvatila je. U nju, tjelesno i emocionalno. Načas je zaklopila oči. Kada ih je iznova otvorila, vidjela je da mirno stoji i čeka. “Nisam sigurna prilika.” Usne su mu se rastegnule u blagi osmijeh. “Kvragu, šećeru, nisam ni ja.” Duboko je udahnula pa se odmaknula u stranu kako bi otvorila vrata s mrežicom. “Voljela bih da uđeš.” Ispustio je dah koji je dotad zadržavao. Čim je prekoračio prag okrenuo se i podigao jeu naručje. “Tuckere...” “Koristilo je Rhettu Butleru.” Poljubio ju je da utihne prije negoli ju je ponio stubištem. Možda se nije morao brinuti zbog Ashleyja, ali tako mu Boga, večeras neće razmišljati o Luisu. Ili bilo kome drugom. “Sav si mokar”, rekla mu je pa položila glavu na njegovo rame. “Dat ću ti priliku da me svučeš.” Nasmijala se. Kako je lako, pomislila je. Ako se prepustite. “Tako si dobar prema meni.”

“Znam biti i bolji.” Zastao je na dovratku kako bi joj podario još jedan dug, polagani poljubac. “Jedva čekam vidjeti kako.” “Ovoga ćeš puta morati pričekati,” Sjene i svjetlo svijeća plesale su po zidovima. Vrućina zarobljena u prostoriji tijekom dana raskomotila se poput starog prijatelja, samodopadno svladavajući vjetar što je šibao stare čipkaste zavjese. U zraku se osjećao miris voska, vrećica s lavandom i kiše koja je natapala mrežice na vratima te prkosno kucala po limenom krovu. Zadirkujući je usnama, polegao ju je na krevet. Prstima joj je blago pogladio lice prateći pokret i tjerajući njezinu napetost. Zatim se čula samo kiša, njezin uzdah te grmljavina dok se oluja kretala prema istoku. Podigla je ruke prema njemu. Zastao je ondje, usana prikovanih za njezine, grickajući je zubima i strastveno ispreplićući jezik s njezinim, sve dok nije duboko utonula u mir i užitak koji joj je pružao. Nije imala izbora no osjećati. Polako je, suptilno izvlačio njezine emocije na površinu. Nemilosrdno su je zapljuskivale, tjerajući joj bilo da treperi, mišiće da se opuštaju, a srce da zastajkuje. Hitri nalet panike naveo ju je da okrene glavu. Zadovoljio se ljubljenjem njezina vrata. A ruke su mu, vješte kao u bilo kojeg glazbenika, stale kliziti njezinim tijelom. Istodobno ju je umirivao i zavodio. Osjećao je njezinu unutarnju borbu između potrebe i sumnje. Sukob osjećaja odražavao joj se na licu. Zauzdavši vlastitu požudu strpljivo ju je, pa čak i suosjećajno, zavodio dugim, pobuđujućim poljupcima te lijenim, polaganim milovanjima. Dok joj se tijelo sljubljivalo s njegovim, dok je nesvjesno izgovarala njegovo ime, shvatio je da uopće ne sputava svoju požudu. Upravo je toželio. Pogledi su im se sreli i ostali prikovani jedan za drugog dok ju je razodijevao. Naga. Ranjiva. Oboje su shvaćali da te dvije riječi znače jedno te isto i da taj jedan jedini čin nadilazi ono bjesomučno, napola odjeveno sljubljivanje na kauču. Drhtavim je prstima svukla njegovu vlažnu košulju i jagodicama prstiju kliznula mu niz prsa prema trbuhu. Osjetila je topli, pobjedonosni osjećaj kada su mu mišići zatreperili pod njezinim nesigurnim dodirom. Nakon jednog oštrog udaha, otkopčala mu je traperice i sjela tako da ih može zguliti niz njegove kukove i dokraja svući. Potom su klečali nasred kreveta, a madrac je stenjao dok se udubljivao pod njima. Vrućina se slila natrag u sobu pošto je vjetar zamro, a kiša se pretvorila u blago rominjanje. Ovila je dlanove oko njegova struka. On je zapleo svoje u njezinu kosu. Iznenađenje i tračak straha bljesnuli su joj u očima kada joj je povukao glavu unatrag. Pogled mu je poprimio mračnu strast kada je naglo prislonio usne o njezine. Ispod krinke lijene, opuštene srdačnosti, budila se zvijer. Osjećala je kako riče u njemu, trzajući se na svojoj uzici i prijeteći da će ih oboje proždrijeti u jednom divljem zalogaju. Zarila je prste u njegove kukove, a zatim se rastopila kada ju je privio uza se. Nešto joj je rekao, no njegov oštri šapat prigušilo je bubnjanje krvi u njezinimušima. Da, to je želio. Sve to. Osjetiti je kako se topi od zadovoljstva i vrelu potrebu u njezinim ustima. Čuti je kako bespomoćno stenje duboko iz grla dok mu se posve predaje. Znati da ne misli ni na što i ni na koga osim na njega. “Caroline.” Umirio se pritisnuvši usne o njezino rame i prešavši zubima tim mirisnim udubljenjem. “Nešto moram učiniti.”

“Da.” Posegnula je za njime, ali primio je njezina zapešća. “Ne, ne to. Još ne.” Pogleda uprta u nju, pritisnuo ju je svojim tijelom. Grickao joj je usne, prije je mučeći nego joj pružajući zadovoljstvo. “Sada moram...” Lagano joj je gricnuo bradu pa nježno, ali odlučno zarobio ruke. “Izluditi te.” “Tuckere. “Ako ti dopustim da me upravo u ovom trenutku primiš rukama, sve će prebrzo završiti.” Spustio se, okružujući joj bradavice polaganim poljupcima. “Postoji jedna stara južnjačka tradicija.” Jezikom joj je lijeno liznuo bradavicu pa promatrao kada joj se vid pomutio. “Ako nešto valja učiniti, onda to valja učiniti lijepo i polako.” Očajnički je napela ruke pod njegovima dok se prebacivao na njezinu drugu dojku. “Ne mogu.” “Naravno da možeš, dušo.” Ustima je primio njezinu bradavicu tako da je uzviknula, a zatim je nježno pustio. “Pokazat ću ti. A poslije, ako zaključiš da ti se ne sviđa, možemo pokušati ponovno.” Meškoljila se, bespomoćno okrećući glavu na jastuku kada ju je stao preplavljivati užitak. Njegove su je usne, zubi i jezik uzimali sa zadovoljstvom. Zrak je postao odveć gust za disanje. S naporom ga je uvlačila u pluća i šištavo ispuštala kroz drhtave usne. No premda joj se um borio protiv potpune predaje, tijelo ju je izdavalo. Uživalo je u vrućem, nagonskom veličanstvu uzimanja. Drhtalo je i upiralo se spram divljeg olakšanja koje je servirao nadohvat ruke. Vlažna koža klizila je vlažnom kožom dok ju je ljubio, zarobljen u tom činu u jednakoj mjeri kao ona. Ispustila je uzdah, zavodljiv na sparnom zraku. Protrljao je obraz o njezin trbuh, a iščekivanje intimnosti udaralo mu je u glavu poput dobrog vina. Nekoć bi rekao da zna sve o užitku. Nekoć bi zanijekao da se taj užitak razlikuje ovisno o tome s kojom ste ženom. No Carolinein miris draškao mu je osjetila, a njezini uzdasi nalik na jecaje ubrzavali su ritam srca dok mu je njezina meka, blijeda koža drhtala pod usnama. I sve je bilo drukčije. Izvijala se i trzala kad bi jezikom kliznuo osjetljivim udubljenjem njezina bedra. Držao se koji centimetar dalje od izvora vrućine, oboje ih mučeći dok nije osjetio kako joj se tijelo napinje, ukipi pa opušta. Omlohavila je nakon prvog isprekidanog vrhunca. Sad je plutala, laka poput pera i posve nesvjesna vrućine u prostoriji, samo omamljujućeg olakšanja. Usne su joj se izvile. Oslobođenim rukama milovala je vlastito opijeno tijelo, milujući kožu glatku od znoja sve dok ih nije provukla kroz njegovu kosu. “Pretpostavljam da mi se ipak svidjelo”, uspjela je protisnuti. “Još nismo završili.” Dlanovima je ohujmio njezina bedra, podigao ih pa navalio na nju. Svalio ju je iz zadovoljstva natrag u središte oluje toliko brzo da joj je dah zapeo u grlu. Spustila je dlanove s njegovih vlažnih ramena te grčevito primila plahtu. Zapljuskivao ju je val za valom užitka sve dok u njoj nije preostala čista požuda. Njegova i njezina vlastita. Prestao ju je blago zadirkivati, a dlanovi koji su klizili njome poput svile po baršunu nemilosrdno su tražili i uzimali, podjednako je uzbuđujući i iznenađujući.

Za vrućih ljetnih noći rađali su se mračni, tajni užitci. Zajedno su se batrgali po krevetu, nesputano se valjajući po njemu poput životinja što se pare u travi. Zadnji je put zauzdao plimni val užitka i drhtavim je dlanovima povukao za sobom. “Pogledaj me.” Prsa su mu se napinjala svakim dahom dok se nadvijao nad nju. “Caroline, pogledaj me.” Zatreperila je vjeđama i otvorila ih , šarenica sličnih mrkloj noći. “Ovo je nešto više.” Spustio je usne na njezine, pa su prigušile riječi dok je prodirao u nju. “Ovo je nešto više.” * * * DRIJEMALA JE, iscrpljena i ugodno ugniježdena ispod Tuckera. Na nekoliko je mjesta počinjala osjećati lagani bol, ali čak joj je i to mamilo osmijeh na lice. Oduvijek se smatrala umješnom ljubavnicom - premda joj je Luis oštro proturječio u vezi s time - ali nikada se nije osjećala toliko samodopadnom. Blago je uzdahnula i protegnula se. Tucker je zastenjao pa je prevalio na sebe. “Bolje?” upitao je kada se smjestila na njemu i položila glavu na njegova prsa. “Prije mi je bilo dobro.” Ponovno se nasmiješila. “Samo dobro.” Ponovno je uzdahnula i otvorila teške vjeđe. Načas se iznenadila shvativši da leže opruženi u podnožju kreveta. “Kako smo dospjeli dolje?” “Zahvaljujući okretnosti. Daj mi nekoliko minuta pa ćemo dospjeti na drugi kraj.” “Hmm.” Prislonila je usne o njegova prsa, “Kiša je prestala. Sad je još sparnije nego prije.” “Mislim da smo možda djelomično zaslužni za to.” Caroline je pridigla glavu. “Znaš što želim?” “Dušo, nakon što povratim snagu, dat ću sve od sebe da ti pružim što god želiš.” “Sjećam se toga. Ali...” Spustila je usne na njegove. “Upravo sada želim, trebam, sladoled.” Nacerila mu se. “Želiš li malo sladoleda, Tuckere?” “Pa i mogao bih, sad kad si ga već spomenula.” Imao je zabavnu maštarijicu o lizanju sladoleda od jagode sa zanimljivih dijelova njezine anatomije. “Donijet ćeš nam ga?” “To sam i mislila.” Podarivši mu još jedan poljubac, izvukla se iz kreveta kako bi potražila ogrtač u ormaru. “Jedna ili dvije kugle?” Zabljesnuo ju je osmijehom kada je pokrila grudi. “Uvijek sam za dvije. Trebaš li pomoć?” “Mislim da ću se snaći.” “Dobro.” Gurnuo je ruke iza glave i zaklopio oči. Caroline je izišla, uvjerena da će iskoristiti predah i malo zadrijemati. Nagrabila je sladoled u kuhinji na svjetlu uljarice. Palo joj je na pamet da će joj taj trenutak ostati u pamćenju. Sparna kuhinja, miris kiše i uljarice te snažna, zdrava ošamućenost nakon vođenja ljubavi. Uzimanje sladoleda koji će jesti u krevetu.

Tiho je pjevušila ponijevši zdjelice niz hodnik. Čak ni oštra zvonjava telefona nije narušila njezino raspoloženje. Odložila je jednu zdjelicu pa, zataknuvši slušalicu između ramena i uha, žlicom zagrabila sladoled iz druge. “Halo?” “Caroline. Hvala Bogu.” Žlica je zastala na putu do njezinih usana. Caroline ju je spustila natrag u zdjelicu, a zdjelicu na stol. Očito je postojala jedna stvar sposobna pokvariti joj raspoloženje. Glas njezine majke. “Zdravo, majko.” “Pokušavam te dobiti više od jednog sata. Imali su problema s vezama. Što nije čudno, s obzirom na to gdje se nalaziš.” “Bila je oluja. Kako si? A tata?” “Oboje smo dobro. Otac ti je kratko otputovao u New York, ali ja sam imala druge obveze, pa mu se nisam mogla pridružiti.” Georgia Waverly govorila je hitro, bez i najmanje natruhe naglaska iz delte koji je toliko silno nastojala izbaciti iz svojeg glasa i srca. “Brinem se za tebe”, nastavila je, a Caroline ju je mogla zamisliti za stolom od brazilskog ružina drveta u besprijekornom, ukusno namještenom dnevnom boravku kako križa kćerino ime na jednome od svojih nebrojenih popisa. Naručiti cvijeće, Nazočiti dobrotvornom ručku. Brinuti se zbog Caroline. Zbog tog je prizora osjetila ružni nalet krivnje. “Nemaš razloga za brigu.” “Nemam razloga! Večeras sam bila na zabavi kod Fulbrightovih i od Cartera doznala da su mi napali kćer!” “Nisam ozlijeđena”, hitro je odvratila Caroline. “Znam”, Georgia je prasnula u odgovor, živčana zbog upadice. “Carter mi je sve objasnio, za razliku od tebe. Sve sam ti vrijeme govorila da nemaš što tražiti ondje, ali nisi me htjela poslušati. I sada čujem - usput, nije mi drago što sam sve to doznala za večerom! - da si upletena li nekakvu istragu o umorstvu.” “Žao mi je.” Caroline je zaklopila oči. Isprike su bile redoviti dio njezina odnosa s majkom. “Sve se toliko brzo odvilo. A sad je gotovo.” Podigla je pogled začuvši kretanje na stubištu. Ugledala je Tuckera i umorno skrenula pogled. “Carter je jasno dao na znanje da to jednostavno nije istina. Znaš da ima lokalnu podružnicu NBC-ja ovdje u Philadelphiji. Rekao je da priča već kruži te da nekoliko snimateljskih ekipa leti onamo kako bi izvještavale s terena. Naravno, kada je tvoje ime procurilo u javnost, vijest se proširila poput munje.” “O, Kriste.” “Molim?” “Ništa.” Provukla je prste kroz kosu. Budi razumna, upozorila je samu sebe. Nekako je morala ostati razumna. “Žao mi je što si doznala od nekog drugog. I znam da će ti pozornost

javnosti smetati. Ne mogu ništa poduzeti u vezi s novinarima, majko, kao ni u vezi s razlogom iz kojeg se to događa. Žao mi je ako te to uzrujava.” “Naravno da me uzrujava. Nije li dovoljno što smo morali zataškati skandal kad si završila u bolnici, odustala od ljetnog rasporeda i javno napustila Luisa?” “Da”, suho je odvratila Caroline. “To ti je sigurno teško palo. Kako bezobzirno od mene što sam kolabirala.” “Ne razgovaraj tako sa mnom. Da se nisi previše iscrpila zbog beznačajne svađe s Luisom, ništa se od toga ne bi dogodilo. A sada si otišla tamo i zakopala se na tom mjestu...” “Nisam se zakopala.” “Tratiš svoj dar.” Georgia je presjekla Carolinein protest poput oštrice koja reže mekano blato. “Ponižavaš sebe i svoju obitelj. Misliš li da sam prospavala i jednu jedinu noć otkad znam da si tamo, sama inezaštićena?” Caroline je stala trljati bolnu sljepoočnicu. “Godinama samsama.” Georgia nije čula ni tu izjavu ni potištenost u njezinoj pozadini. “A sada - pa, mogli su te silovati ili ubiti.” “Ah, da, i to bi bilo užasno vidjeti u novinama.” Nastala je kratka stanka. “To je bilo nepotrebno, Caroline.” “Da, jest.” Palcem i kažiprstom pritisnula je oči i ponovila uobičajenu litaniju. “Oprosti. Možda sam još uvijek potresena onime što se dogodilo.” Hoćeš li pitati što se dogodilo, majko? Hoćeš li pitati kako se osjećam i što trebam ili samo kako sam se ponijela? “Shvaćam. I očekujem da i ti shvatiš kako se ja osjećam. Ustrajem na tome da smjesta vratiš kući.” “Kod kuće sam.” “Ne budi smiješna. Ne pripadaš tamo ništa više nego ja. Odgojila sam te da budeš bolja, Caroline. Tvoj otac i ja priuštili smo ti svu moguću prednost. Neću dopustiti da sve to odbaciš zbog nekakvog hira.” “Hira? Zanimljivo si to sročila, majko. Mogu ti samo reći da mi je žao što ne mogu učiniti ono što želiš. Ili biti što želiš.” “Ne znam odakle ti ta tvrdoglava crta, ali vrlo je neprivlačna. Nije ni čudo što ju je Luis tako doživio, a tolerantniji je od mene. Užasno je zabrinut.” “On je... želiš li mi reći da si ga zvala? Da si prekršila moju izričitu želju i nazvala ga?” “Djetetove želje i najbolji interes nisu uvijek jedno te isto, U svakom slučaju, željela sam razgovarati s njime o tvojem nastupu u Bijeloj kući u rujnu.” Caroline je pritisnula dlan o želudac kada joj se stao stezati u čvor. “Prestala sam biti dijete prvog puta kada si me izgurala na pozornicu. I ne trebam njegovo mišljenje o svojem nastupu.” “Ne čudi me tvoj stav. Očekivala sam takvu nezahvalnost.” Georgijin je glas otvrdnuo. Caroline ju je mogla zamisliti kako pomno obojenim noktima lupka po ulaštenoj površini stola. “Mogu se samo nadati da će ti se Luis javiti kada se upristojiš. Obje dobro znamo da je nešto najbolje što ti se dogodilo. Razumije tvoj umjetnički temperament.”

“Razumio je moju bijednu naivnost. Pretpostavljam da u tvojim očima nema razlike što sam ga zatekla kako kreše flautisticu u garderobi?” “Izražavaš se prostački kao što je prostačko to mjesto na kojem boraviš.” “Može i gore.” “Dosta mi je gluposti. Da si smjesta došla kući. Preostaje nam tek koji tjedan za pripremu tvog nastupa u Bijeloj kući. A naravno da nisi ni pomislila na haljinu. Pronašla sam vremena da se posavjetujem s tvojim dizajnerom. I ta ti nova javna pozornost silno škodi.” Kao i nož u srce, pomislila je Caroline. “Ne moraš preuzimati moj posao na sebe”, oprezno je odvratila. “Već sam razgovarala s Frances i sve dogovorila. Odletjet ću u D. C. na nastup, a zatim sjesti na povratni let sljedeći dan. Što se tiče odjeće za nastup, garderoba mi je i više nego dostatna.” “Jesi li poludjela? To ti je jedan od najvažnijih koraka u karijeri. Već sam počela dogovarati intervjue, fotografiranja...” “Onda ćeš ih morati otkazati”, odsječno je odvratila Caroline. “T budi sigurna, majko, živa sam i zdrava. Muškarac koji me napao mrtav je. Sama sam ga ubila, stoga valjda znam.” “Caroline...” “Molim te, reci tati da ga volim. Laku noć.” Blago je vratila slušalicu na kukicu. Pričekala je punu minutu želeći se uvjeriti da može progovoriti, a da pritom ne zavrišti. “Sladoled se otopio.” Uzela je zdjelice pa se vratila u kuhinju kako bi ih ubacila u sudoper.

Dvadeset drugo poglavlje ČINILO se da je njegov dan za rješenje i ublažavanje grižnje savjesti. Tucker se zapitao kako čovjek može proći većinu života održavajući glavu ponad uzburkane vode, a zatim do grla zaglibiti u vrtlogu. Caroline emocije doslovce su prštale zrakom. Činilo se kao da je netko ubacio kabel pod naponom u nemirnu vodu pa pucketa i baca iskre. Poželio je da ima cigarete, ali kutija mu je bila na katu i vjerojatno posve mokra od njegove vlažne košulje. Pogledao je uz to sjenovito stubište - žudeći za mirom i samoćom spavaće sobe - a potom iznova prema kuhinji, gdje je uljarica treperila, a napetost kiptjela u pozadini. Ušavši u kuhinju, zatekao ju je kako stoji za sudoperom i gleda kroz prozor, jednako kao onog jutra kada ju je Burns posjetio. Samo je ovoga puta zurila u tamu. Tucker nije želio da se sama suočava s time. Prišao joj je s leđa i osjetio nalet frustracije kad su joj se ramena ukipila pred njegovim dodirom. “Znaš, kad bih se zatekao s natmurenom ženom, obično bih se našalio i nagovorio je da se vrati u krevet. Ako to ne bi upalilo, potražio bih najbrži način da zbrišem.” Unatoč njezinu otporu, stao joj je masirati ukočena ramena. “Takav uobičajeni pristup naizgled se ne odnosi na tebe.” “Ne bih imala ništa protiv šale u ovom trenutku.” Oslonio je čelo na njezin zatiljak. Kakva vražja šteta što se ne može prisjetiti nijedne, pomislio je, ili bilo čega osim onoga što ju je mučilo. “Razgovaraj sa mnom, Caroline.” Nervoznim je pokretom otvorila slavinu kako bi oprala posude u sudoperu. “Nemam ti što reći.” Podižući glavu ugledao je njihov odraz u mračnom prozorskom staklu, nalik na duhove. Znao je da ga i ona vidi, ali zapitao se zna li koliko su krhki, koliko su brzo sposobni nestati. “Kad si sišla prije nekoliko minuta, još sam uvijek osjećao kakva si bila dok si ležala ondje sa mnom. Koliko glatka i blaga. Sada si sva napeta. Ne volim te gledati takvu.” “To nema nikakve veze s tobom.” Brzina kojom ju je okrenuo prema sebi iznenadila je oboje, kao i jedva obuzdana oštrina u njegovu glasu. “Ako me želiš iskorištavati radi seksa i zaboraviti na sve ostalo, onda odmah otvoreno reci. Ako je tebi ono što se gore dogodilo bilo puko valjanje među plahtama, reci pa će biti po tvome. Ali za mene je predstavljalo nešto više.” Hitro ju je protresao, kao da želi prodrmati zid što ga je podigla između njih. “Dovraga, nikada mi dosad nije rako bilo.” “Ne forsiraj me.” Blistavih očiju, odgurnula se o njegova prsa. “Čitav sam život morala trpjeti da me drugi forsiraju. To je za mene gotovo.” “Ovo sa mnom nije gotovo. Ako misliš da me možeš potjerati pa ću otići, varaš se. Nikamo ja ne idem.” Kako bi potvrdio svoje riječi, pritisnuo je usne o njezine u silovitom, posesivnom poljupcu. “Oboje ćemo se morati naviknuti na to.”

“Ne moram se ja ni na što navikavati. Mogu reći da ili ne, ili...” Utihnula je i čvrsto zatvorila oči. “Ah, zašto se svađam s tobom? Nije stvar u tebi.” Duboko udahnuvši odmaknula se od njega. “Nije stvar u tebi, Tuckere. Neće mi pomoći ako budem vikala na tebe.” “Ne smeta mi - previše što vičeš, ako ćeš se zbog toga osjećati bolje.” Nasmiješila se, odsutno trljajući sljepoočnicu. “Mislim da bi bolji učinak polučila jedna čarobna tableta dr. Palama.” “Pokušajmo s nečim drugim.” Primivši njezine dlanove poveo ju je prema stolcu. “Sjedi tu dok nam natočim ono vino koje sam ti bio donio. Zatim ćeš mi ispričati zašto si toliko izvan sebe zbog tog poziva.” “Izvan sebe.” Sjela je i ponovno zaklopila oči. “Taj izraz podrazumijeva mnogo toga, zar ne? Majka bi rekla da sam uzrujana, ali sviđa mi se fraza izvan sebe” Kada je iznova otvorila oči u njima je zasjao tračak humora. “Pomalo sam izvan sebe zadnjih nekoliko mjeseci. Majka me zvala.” “To sam shvatio.” Izvadio je čep iz boce vina. “I da je - uzrujana - zbog nečega što se jučer dogodilo.” “Istina. Naročito zato što se o tome govorilo na večeri na kojoj je bila. Tračanje je Jenkijima u navici - premda bi majčino društvo to nazvalo druženjem. Ali bila je osobito uzrujana jer su novinari nanjušili priču, a mene čeka važna obveza. Boji se da predsjednik i ruski premijer možda neće željeti da im Mozartov Koncert za violinu br. 5 svira žena koja je nekome nedavno raznijela glavu.” Prihvatila je čašu koju joj je Tucker pružao i hitro nazdravila. “Kći Georgije Waverly, Caroline, ne bi smjela privlačiti neugodnu javnu pozornost. Što bi Ženska liga mislila o tome?” “Možda se uplašila za tebe.” “Možda. Ah, moram joj priznati, ne bi željela da mi se bilo što dogodi. Voli me, na svoj način. Samo što je teško udovoljiti tom njezinom načinu.” Otpila je gutljaj vina i osjetila da je hladno, oporo i okrepljujuće. “Oduvijek je željela najbolje za mene - najbolje prema njezinu mišljenju. Provela sam čitav život nastojeći joj udovoljiti. Zatim sam morala dobro promisliti i priznati da to više ne mogu činiti.” “Ljudi se priviknu na to kako stvari stoje.” Sjeo je pokraj nje, a uljanica je zatreperila na stolu između njih. “Možda će joj trebati neko vrijeme da prihvati tvoju promjenu pravila.” “Ili je možda nikada neće prihvatiti. Postoji još nešto što moram shvatiti.” Primivši čašu objema rukama, Caroline se osvrnula po prostoriji. Stari je hladnjak potmulo udario, a zatim stao prodorno brujati. Kiša je ritmično kapala niz oluke. Pohabani linoleum i izblijedjele zavjese, pomislila je. Uljanica je bacala blago svjetlo na kuhinju, kao na iznurenu ženu. Caroline je to smatrala nevjerojatno utješnim. “Obožavam ovo mjesto”, promrmljala je. “Unatoč svemu što se dogodilo, ovdje se osjećam dobro. I trebam...” “Što?” “Trebam nekamo pripadati. Trebam jednostavnost, kontinuitet. “Ne zvuči kao da bi se trebala ispričavati zbog toga.”

Znači, čuo ju je, pomislila je potišteno se osmjehnuvši. I dalje je ondje, uobičajena natruha pokajanja u glasu kad god bi se zauzela za sebe. “Ne, nije. Radim na tome. Znaš, ona nikad ne bi shvatila to što ti govorim, što osjećam. I nipošto ne može shvatiti što trebam.” “Onda pretpostavljam da se sve svodi na to hoćeš li udovoljiti njoj ili sebi.” “Došla sam do zaključka da ću udovoljiti sebi. Ali teško je, jer me udovoljavanje sebi posve udaljava od nje. Odrasla je u ovoj kući, Tuckere. Srami se toga. Srami se što joj je otac zarađivao za život režući pamuk, a majka je konzervirala hranu. Sramila se svog podrijetla te dvoje ljudi koji su joj pružili život i dali sve od sebe da ga učinedobrim.” “S time se ona mora nositi, a ne ti.” “Ali upravo sam zbog tog srama ovdje. Povezuje nas. Pretpostavljam da je tako u obiteljima i da zapravo nemamo nikakvog izbora što se tiče našeg položaja u lancu.” “Možda i nemamo, ali možemo odabrati što će doći poslije nas.” “Ono što dolazi poslije svejedno je povezano s onim otprije. Nikada mi nije pružila priliku da upoznam djeda i baku. Odrekli su se mnogih stvari kako bi mogla studirati u Philadelphiji. Nisam to čula od majke”, dometnula je, i to s gorkim kajanjem. “Rekla mi je Happy Fuller. Baka je prala, šivala i prodavala vez. Sve kako bi skupila dovoljno za školarinu. Nisu je morali dugo plaćati, što im je bio blagoslov, pretpostavljam. Upoznala je mog oca tijekom prvog semestra. Često mi je govorio da se pokušao izvući iz spoja naslijepo koji mu je dogovorio cimer. Te kako se, čim je ugledao moju majku, zaljubio. Zamišljaš li ikada tako svoje roditelje? Na njihovu prvom spoju, kako sezaljubljuju?” “Moj se otac zagledao u moju majku kada joj je bilo samo dvanaest godina. Natjerala ga je da čeka šest godina.” “Moja je bila brža. Vjenčali su se prije nego što je završila prvu godinu studija. Wavcrlyjevi su bili stara, ugledna obitelj u Philadelphiji. Otac je već bio predodređen za korporativno pravo. Znam da joj je bilo teško uklopiti se u taj zakutak društva. Ali otkad pamtim, bila je veći snob nego bilo koji Waverly. Kuća u najboljem dijelu grada, najskuplja dizajnerska odjeća, pravi odmori u pravim odmorištima tijekom pravih sezona.” “Većina ljudi pretjeruje kada osjeća potrebu za dokazivanjem.” “Ah, imala je itekakvu potrebu za dokazivanjem. I u kratkom je roku rodila dijete kojim bi se dokazala. Dadilja se brinula za neuredne dijelove odgoja, ali majka se brinula za bonton, ponašanje i stavove. Poslala bi po mene, pa bih odlazila u njezin salon. Uvijek je mirisao na ruže i Chanel. Strpljivo bi me poučavala o tome što se očekuje od jedne Waverlyjeve.” Tucker je posegnuo kako bi joj pogladio kosu. “Što se očekivalo od jedne Waverlyjeve?” “Savršenstvo.” “Uh, teško. Kao pripadnik Longstreetovih, moj je otac očekivao samo da ‘budem muško’. Silno je držao do toga, a njegovo i moje mišljenje s vremenom se razišlo. I nije se koristio salonom,” prisjetio se Tucker. “Drvarnica mu je prije bila po volji.” “Ah, majka me nikada nije tukla. Nije morala. Sama se dosjetila toga da sviram violinu. Smatrala je to otmjenim. Trebala bih joj biti zahvalna”, uzdahnula je Caroline, “Ali opet, nije bilo dovoljno da dobro sviram. Morala sam biti najbolja. Srećom po mene, bila sam nadarena. Nazivali su me čudom. Kada sam napunila deset godina već sam se lecala na tu

riječ. Birala je glazbu koju ću svirati, tko će me podučavati, što ću odjenuti za nastup - jednako kao što mi je odabirala i prijatelje. Zatim sam počela odlaziti na turneje, isprva povremeno, zbog svoje dobi. Imala sam učitelje, pa su turneje postale češće. Kada mi je bilo šesnaest godina, put mi je bio utaban. Držala sam ga se gotovo dvanaest godina.” “Jesi li to željela?” Činjenica da je pita navela ju je na osmijeh. Nitko joj drugi nikada nije postavio to pitanje. “Kad god bih pomislila da imam izbora, pojavila bi se. Osobno, telefonom ili pismom. Gotovo kao da je osjećala sjeme buntovništva kako klija u meni. Sasjekla bi ga u korijenu. Dopuštala sam joj.” “ Zašto?” “Željela sam da me voli.” Suze su joj navrle na oči, pa je trepnula kako bi ih odagnala. ‘T bojala sam se da me ne voli. Bila sam uvjerena da neće ako ne budem savršena.” Posramljeno je otrla suzu koja je svladala njezine brane. “Zvuči jadno.” “Ne.” I sam je otro suzu. “Zvuči samo tužno, za tvoju majku.” Drhtavo je udahnula, poput plivača koji se s naporom kreće prema obali. “Prije otprilike tri godine upoznala sam Luisa u Londonu. Bio je najveličanstveniji dirigent s kojim sam radila. Bio je mlad, imao je trideset dvije godine kada sam ga upoznala, i već se proslavio u Europi. Predvodio je orkestar na način na koji matador dominira ringom za borbu s bikovima. Bio je odlučan, arogantan, senzualan. Očaravao je izgledom.” “Dobro, shvatio sam.” Malčice se nasmijala. “Bilo mi je dvadeset pet godina. Nikada nisam bila ni s kime.” Tucker se spremio otpiti gutljaj, ali odložio je čašu. “Nikada se nisi...” “Valjala u sijenu?” Zapanjeni izraz na njegovu licu naveo je njezine usne da zatrepere. Ali osmijeh nije potrajao. “Ne. Majka me u djetinjstvu držala na vrlo kratkoj uzici, a nisam imala snage često se upirati protiv nje. Kada bih zatražila pratnju za nekakvu priliku, ona bi je birala. Moglo bi se reći da nam se ukusi nisu poklapali. Nisu me naročito zanimali muškarci koje je smatrala prikladnima.” “Zato ti se ja sviđam.” Nagnuo se kako bi je poljubio. “Dobila bi mlade da me upozna.” “Zapravo, nisam ni pomislila na to. Još jedno prvo iskustvo za mene.” Zadovoljno je kucnula čašom o njegovu. “Poslije, kada sam počela sama odlaziti na turneje, raspored mi je bio krcat te sam... reklo bi se, potiskivala svoje potrebe.” Pomislio je na ženu koja se upravo valjala po krevetu s njime. “A-ha.” Nije shvaćala koliko sarkazam može utješno djelovati. “Seksualnost sam povezivala sa svojom glazbom. Svakako nisam vjerovala da sam tip žene koja će uskočiti u krevet s prvim privlačnim muškarcem koji me pogleda.” Posegnula je za vinskom bocom. “Za manje od trideset šest sati nakon moje prve probe s Luisom, pokazao mi je da sam pogriješila.” Slegnula je ramenima i otpila gutljaj. “Oborio me s nogu. Cvijeće, pogledi koji diraju u dušu, očajnička obećanja o vječnoj ljubavi. Nije mogao postojati bez mene. Život mu je bio beznačajan dok se nisam pojavila. Govorio mi je sva ta čudesa. Trebala bih dodaci da ga je moja majka obožavala. Potjecao je iz španjolske aristokratske obitelji.” “Prikladno”, rekao je Tucker.

“Ah, itekako. Kada sam morala napustiti London i otići u Pariz, svakodnevno me zvao i slao malene, šarmantne darove i prekrasno cvijeće. Dojurio je u Berlin kako bi mi se pridružio za vikend. I tako se nastavilo više od jedne godine, a kada bih i čula glasine o tome da zavodi neku glumicu ili se zbližava s uglednom damom, zanemarila bih ih. Smatrala sam ih podmuklim tračevima. Ah, možda sam pomalo i sumnjala, ali čim bih mu natuknula da sam nešto načula, pobjesnio bi zbog moje neopravdane ljubomore, posesivnostt i nedostatka samopouzdanja. I bila sam zaokupljena poslom. Upravo sam bila potpisala ugovor za stravično zahtjevnu šestomjesečnu turneju.” Utihnula je u tišinu, prisjećajući se. Zračne luke, hoteli, probe, nastupi. Gripa koju je pokupila u Sydneyju i koja nije popustila sve do Tokija. Napeti razgovori s Luisom. Obećanja i razočaranja. I izrezani novinski članci koje joj je netko ostavio na stoliću u garderobi, a koji su prikazivali Luisa kako grli prekrasnu francusku glumicu. “Nema smisla prolaziti sve otužne potankosti, ali turneja je bila nemilosrdna, moj odnos s Luisom počeo se raspadati, a moje pouzdanje - samopouzdanje - dotaknulo je dno. Luis i ja prekinuli smo u ružnoj sceni punoj optužbi i suza. Njegovih optužbi i mojih suza. Tada se još nisam znala dobro svađati.” Tucker je položio dlan na njezin. “Onda si brzo naučila.” “Nakon što se za nešto odlučim, brzo učim. Šteta što mi je trebalo gotovo dvadeset osam godina da se odlučim. Kad smo se Luis i ja razišli, željela sam uzeti predah, ali već sam se bila obvezala na brojna gostovanja i poseban prilog na kablovskoj. Moje zdravlje...” Bilo joj je teško priznati, čak i sada. Ma koliko nelogično bilo, i dalje se sramila svoje bolesti. “Pa, pogoršalo se. I ja. “Čekaj. Kako misliš, pogoršalo se?” Nelagodno se promeškoljila i stala se poigravati stalkom svoje čaše. “Glavobolje. Navikla sam da me glava boli, ali postale su kronične i užasne. Smršavjela sam. Izgubila sam tek jer mi naizgled ništa nije sjedalo u želudac. Nisam mogla spavati, pa sam se iscrpila.” “Zašto se nisi brinula o sebi?” “Mislila sam da sam samo hirovita. Temperamentna. I imala sam obveze. Ljudi su očekivali da nastupam, i to dobro. Nisam mogla tek tako...” Kratko se nasmijala. “Izgovori, kao što bi rekao dr. Palamo. Istina je ta da sam se skrivala. Koristila sam se poslom kao bijegom. Nisam potiskivala samo seksualne potrebe. Naučili su me da se ‘pravilno’ ponašam. Da utjelovim određenu predodžbu i opravdam svoj potencijal. A, kao što je moja majka govorila, to što se loše osjeća nije razlog da se dama loše i ponaša. Bilo je lakše zanemarivati simptome već se suočiti s njima. Kada sam snimala poseban televizijski prilog u New Yorku, majka je došla. Dopratio ju je Luis. Bila sam toliko ljutita i povrijeđena da sam napustila set.” Lagano se nasmiješila, a potom i nasmijala. “Nikada u životu nisam učinila ništa slično. Uz ljutnju i povrijeđenost, osjećala sam tračak ponosa. Preuzela sam kontrolu u svoje ruke. Povela sam se za instinktom, pukim osjećajem, a svijet se nije raspao u trenu. Bilo je to pet vrlo opojnih minuta.” Više nije mogla sjediti, naprosto nije, pa se odgurnula od stola kako bi stala šetati prostorijom. “Nakon tih pet minuta uletjela je u moju garderobu i očitala mi bukvicu. Ponašala sam se poput razmaženog djeteta, nepodnošljive umjetnice, primadone. Pokušala sam joj reći da se osjećam izdano jer ga je dovela, ali nije me slušala, samo je nastavila govoriti - da sam

bezobrazna, glupa, nezahvalna... Luis mi je bio spreman oprostiti tvrdoglavost, pretjeranu osjetljivost i bezumnu ljubomoru, a ja sam dizala nos u nebesa. Dakako, ispričala sam se.” “Zbog čega?” “Zbog čega god je željela da se ispričam”, odvratila je Caroline odmahnuvši rukom. “Na kraju krajeva, željela mi je sve najbolje. I pobrinula se da ga dobijem. Silno je radila i žrtvovala se radi moje blistave karijere.” “Pretpostavljam da tvoj talent nije igrao ulogu u tome.” Caroline je duboko izdahnula nastojeći se osloboditi dijela gorčine zajedno sa zrakom, “Nije si mogla pomoći, Tuckere. Još uvijek radim na tome da to prihvatim i zamalo sam uspjela. U određenom razdoblju ni ja nisam mogla pomoći sebi. Luis je te večeri došao u moj hotel. Bio je šarmantan, dražestan, prepun kajanja i objašnjenja. Bilo mu je teško toliko dugo živjeti bez mene - prerada to nije isprika za njegovu nevjeru, uvjeravao me. Ali bio je vrlo usamljen i ranjiv, a moje sumnje i pitanja samo su mu otežali stvar. Druge žene bile su mu tek zamjena za mene.” Naglo je uzela čašu sa stola. “Možeš li zamisliti da bi ijedna žena s imalo mozga pala na takvo što?” Tucker je riskirao i nasmiješio joj se. “Mogu.” Zastala je, zagledala se u njega pa prasnula u smijeh. “Naravno da možeš. I, naravno da jesam. I dalje je bio jedini muškarac s kojim sam vodila ljubav. Možda, da sam i sama imala kojeg ljubavnika, ne bih objeručke zaronila u taj začarani krug. Možda bih mu, da sam vjerovala u sebe kao u ženu na jednak način kao što sam vjerovala u sebe kao umjetnicu, pokazala vrata. No pristala sam na to da sve pogreške ostavimo za sobom i počnemo iznova. Čak smo spominjali brak. Naravno, u vrlo dalekoj, magloviroj budućnosti. Kad dođe pravi trenutak, govorio bi. Kad se sve posloži. I zato što me to tražio, obvezala sam se na još jednu turneju.” Pomalo iznenađeno, pogledala je svoju čašu vina. “Napit ću se.” “Nema veze, ja ću voziti. Ispričaj mi ostatak.” Naslonila se na kredenac. “Luis je trebao biti dirigent, a ja glavna solistica. Bilo bi teško, dakako, ali bili bismo zajedno. A nije li to najvažnije? Dr. Palamo - upravo sam ga bila počela posjećivati - savjetovao mi je da to ne činim. Trebala sam mir i tišinu. Znaš, imala sam jedan gadan mali čir. I patila od glavobolja, nesanice, umora. Sve je potjecalo od stresa i jasno mi je dao na znanje da će novo putovanje samo pogoršati stvar. Nisam ga poslušala.” “Trebao te baciti u bolnicu i lancem privezati za krevet.” “Svidio bi mu se.” Zabavljeno je otpila još jedan gutljaj vina. “Majka je priredila zabavu večer uoči našeg odlaska. Bila je u svom elementu i silno se zabavljala, aludirajući na to da je riječ o zabavi u povodu zaruka. Luis je na to usrdno namigivao i srčano se smijao. I tako smo otputovali. Kao što sam rekla, Luis je sjajan dirigent, zahtjevan i ćudljiv, ali apsolutno sjajan. Počeli smo u Europi, i proslavili se. Nakon prvog tjedna prešao je u vlastiti apartman - moja mu nesanica nije dopuštala da se pretjerano naspava.” “Ljigavi gad.” “Nije ljigav.” Caroline ga je pomno ispravila. “Mudar je. Vrlo mudar. S ostalim se slažem. Na profesionalnoj razini bio mi je golema pomoć. Poticao me u glazbenom smislu. Rekao je

da sam najbolja umjetnica s kojom je ikada surađivao, ali da mogu biti i bolja. Oblikovao me.” “Zašto si nije kupio malo plastelina?” Nasmijala se. “Da sam ga barem to pitala. Moram mu priznati, nikada se nije štedio pri unaprjeđivanju moje glazbe. Zakazao je kada je bila riječ o postupanju sa mnom kao sa ženom. Počela sam se osjećati poput instrumenta, nečega što bi uštimavao, laštio i iznova mu namještao žice. Bila sam vrlo umorna, bolesna i nesigurna. Užasno ga je živciralo kad bih se pojavila na probi sva iscrpljena i krhka. I. mene je živciralo. Živciralo me gledati one sažaljive poglede drugih glazbenika iz putujućegsastava. “Dobro sam nastupala, zaista dobro. Većina turneje stopila mi se u magloviti niz pozornica i hotelskih soba, ali znam da sam svirala bolje nego ikada prije, možda i bolje nego što ću ikada više svirati. Pokupila sam nekakvu infekciju na putu te živjela na antibioticima, voćnom soku i glazbi. Posve smo prestali spavati zajedno. Rekao je da mu jednostavno ne dajem najbolje od sebe. I bio je u pravu. Potom me uvjerio da ćemo, nakon što turneja završi, nekamo otputovati. Stoga sam živjela za to. Za kraj turneje i nas dvoje dok zajedno ležimo na nekoj toploj plaži. “Ali nisam izdržala do kraja turneje. Bili smo u Torontu i tri četvrtine turneje bile su iza nas. Bila sam užasno bolesna i bojala se da neću izdržati nastup koji sam te večeri trebala održati. Onesvijestila sam se u garderobi. Prestrašila sam se kad sam došla k sebi i shvatila da ležim na podu.” “Isuse Kriste, Caroline.” Počeo je ustajati, ali odmahnula je glavom. “Zvuči gore nego što je zapravo bilo. Nisam bila onesposobljena, samo umorna. I imala sam jednu od onih opakih glavobolja koje te tjeraju da se poželiš sklupčati i zaplakati. Neprestano sam razmišljala: to je samo jedan nastup, samo jedan, i ako odem k njemu i objasnim mu, shvatit će. Samo, on je ležao na flautistici. Nisu me ni vidjeli”, rekla je djelomice samoj sebi, a potom slegnula ramenima. ‘T bolje. Nisam imala dovoljno snage za sukob. Uglavnom, te sam večeri nastupila. Veličanstveno. Tri bisa, ovacije, šest podizanja zastora. Bilo bi ih i više, ali nakon što je zastor zadnji put dotaknuo pod, dotaknula sam ga zajedno s njime. Sljedeće čega se sjećam jest da sam se probudila ubolnici.” “Netko je njega trebao strpati u bolnicu.” “Nije on kriv. On je bio samo još jedan simptom. Ja sam kriva. Ja i moja bijedna potreba da učinim ono što se očekivalo od mene. Nisam se razboljela zbog Luisa. Sama sam to skrivila. Dijagnoza je glasila - iscrpljenost.” Nervoznim pokretom ramena vratila se za stol kako bi si natočila još vina, pažljivo istresajući zadnje kapi iz boce. “Smatrala sam to poniženjem. Ne bi bilo toliko loše da sam imala kakav tumor ili rijetku egzotičnu bolest. Odradili su more pretraga, izboli me i snimili sve živo, ali sve se svelo na dobri stari umor pogoršan stresom. Dr. Palamo doletio je kako bi me osobno liječio. Nije mi rekao ‘rekao sam vam’. Pružio mi je samo stručnu i suosjećajnu njegu. Jednom je doslovce istjerao Luisa iz sobe.” Tucker je podigao čašu. “Živio dr. Palamo.” “Bio je dobar prema meni, za mene. Kad bih osjetila potrebu da se isplačem, pustio bi me da plačem. A kada sam željela govoriti, slušao bi me. Nije psihijatar, i premda mi ga je preporučio, bilo mi je ugodno samo razgovarati s njime. Kada je smatrao da je pravo vrijeme, prebacio me u bolnicu u Philadelphiji. To je prije sličilo onome što nazivaju

ustanovama za oporavak. Majka je svima rekla da se oporavljam u vili na Rivijeri. Zvučalo je mnogo sofisticiranije.” “Caroline, moram ti reći, mislim da mi se ne sviđa tvoja majka. “U redu je, ni ti se njoj ne bi svidio. Ali obavila je svoju dužnost. Posjećivala me triput tjedno. Otac bi zvao svake večeri, čak i kad bi me posjetio. Turneja se nastavila bez mene, a novinari su se zakačili za kolaps te činjenicu da se Luis sada intimno družio s flautisticom. Poslao mi je cvijeće, zajedno s romantičnim porukama. Nije imao pojma da sam ih vidjela. “Prošla su otprilike tri mjeseca dok nisam dovoljno ozdravila kako bih se vratila kući. Pretpostavljam da sam još uvijek bila pomalo nestabilna, ali osjećala sam se snažnije nego ikada prije. Počela sam shvaćati da sam si dopustila da sa mnom postupaju kao sa žrtvom. Da sam dopustila da se iskorištava ono što bi se trebalo smatrati darom. Moj je talent pripadao meni, kao i moj život. Moji su osjećaji pripadali meni. Bože, ne mogu ti opisati kakvo je to bilo prosvjetljenje. Kada su me odvjetnici nazvali u vezi s bakom, znala sam što želim učiniti. Što ću učiniti. “Kad sam rekla majci, bila je izvan sebe od bijesa. Nisam joj se samo suprotstavila, Tuckere, čemu sam se zapravo bila nadala. Stajala sam u tom njezinom vražjem, nacifranom salonu i vikala, divljala, zahtijevala. Naravno, ispričala sam se. Navike teško umiru, ali držala sam se svojih potreba. I zaputila se na jug.” “U Innocence.” “Preko Baltimorea. Znala sam da je Luis ondje i da gostuje kao dirigent. Najavila sam se, pa me očekivao. Naravno, bio je uzbuđen, ushićen. Kada sam došla u njegov apartman čekala me intimna večera. Zavitlala sam čašu pjenušca na njega i time se zaista oslobodila. Bio je to predivan osjećaj. A on se toliko ražestio da me slijedio u hodnik kad sam izišla. Muškarac u sobi sa suprotne strane - nikada nisam doznala kako se zove - i/.išao je i vidio Luisa kako me pokušava silom odvući natrag u sobu. Nokautirao ga je.” Napola zatvorenih očiju oponašala je desni kroše. “Jedan udarac u tu savršeno isklesanu bradu i Luis se stropoštao na pod.” “Počasti tog čovjeka pićem.” “Pretpostavljam da sam trebala, ali još sam se uvijek vodila instinktom. Učinila sam nešto što nikada nisam. Zgrabila sam ga - potpunog stranca - i poljubila ga ravno u usca. Zatim sam se udaljila.” “I kako si se osjećala?” “Slobodno.” Uzdahnula je i ponovno sjela. Nije osjećala ni najmanji tračak glavobolje, shvatila je. Želudac joj nije bio stisnut u čvor, a mišići napeti. “Još uvijek me obuzmu trenuci, poput onoga s pozivom, kada taj osjećaj iščezne. Ne riješiš se cijelog tereta odjednom. Ali znam da se više nikada neću vratiti na staro.” “Dobro.” Podigao je njezin dlan kako bi joj poljubio članke prstiju. “Sviđaš mi se takva kakva si sada.” “I sebi, većinom “ Njezina je čaša ostavila znojni trag na stolu. Caroline je prstima pravila uzorke po vlažnom komadiću drveća. “Možda se nikada ne pomirim s majkom, i to mi teško pada. Ali ovdje sam nešto pronašla.” “Mir i tišinu?” upitao je i nagnao je na osmijeh.

“Tako je. Ništa ne smiruje čovjeka kao nekoliko ubojstava. Korijenje”, rekla je podigavši pogled. “Znam da zvuči smiješno s obzirom na to da sam ovdje provela tek nekoliko dana kao dijete. Ali plitki korijeni bolji su od nikakvih.” “Nisu plitki. Ovdje u delti sve raste brzo i pušta duboko korijenje. Čak i nakon što ljudi odu, ne mogu ga iščupati.” “Moja majka jest.” “Nije, samo ih je posijala u tebi, Caroline.” Blago je izgovorio njezino ime i posegnuo kako bi joj dlanovima obujmio lice. “Užasno mi je to što si prošla. Ne, pogledaj me”, ustrajao je kada je oborila pogled. “Dio tebe još se uvijek želi sramiti zbog toga. I ne želiš da te ja ili bilo tko drugi žali. Ali ja nikada nisam potiskivao svoje osjećaje, stoga ćeš ih morati prihvatiti. Ne volim razmišljati o tome da si bila povrijeđena, bolesna ili nesretna, ali ako te sve to dovelo ovamo - upravo ovdje gdje sada sjediš - nije mi pretjerano žao.” Ovdje, upravo ovdje, pomislila je i nasmiješila se. “Nije ni meni.” Djelovala je silno krhko. Te tanke kosti, ta blijeda koža. Krhka, dok ne biste uvidjeli ono što nosi u očima. Posjedovale su dubinu, shvatio je, snagu na koju se nije ni počela oslanjati. I svakako je želio biti u njezinoj blizini dok bude nastavljala otkrivati samu sebe. “Postoje određene stvari koje ti želim reći. Nisam siguran kako.” Dlanovima je primila njegova zapešća. “Možda bih ih, kada se još malo priviknem, voljela čuti. Trenutačno mislim da je bolje da stvari ostanu kakve jesu.” Oduvijek je bio strpljiv, podsjetio se. Ali bilo je teško biti strpljiv kada osjećate kao da stojite na uskoj litici dok vam se tlo mrvi pod nogama. “U redu.” Nagnuo se naprijed i usnama okrznuo njezine. “Dopusti mi da noćas ostanem s tobom.” Usne su joj se izvile pod njegovima. “Već sam mislila da me nikada nećeš pitati.” Ustala je primajući ga za ruke. “Nisi li spomenuo da ćemo, ako mi se ne svidi tvoj način, pokušati ponovno?” “Nije ti se svidio?” “Pa... nisam baš sigurna. Možda, ako mi opet pokažeš, steknem bolje mišljenje.” “Pošteno.” Pogledao je kuhinjski stol i nacerio se. “Zašto ne bismo počeli upravo ovdje?” Otpustio je čvor na njezinu ogrtaču. “Pa poslije možemo - sranje.” Telefon je zazvonio, a Caroline je spustila glavu na njegovo rame. “Rekla bih da se neću javiti, ali nastavit će zvati.” “Ja ću se javiti.” “Ne, ja...” Ulovio je njezine dlanove prije negoli je stigla iznova zavezati pojas ogrtača. “Dopusti meni da se javim. Ako je ne uspijem šarmirati u dovoljnoj mjeri da popusti barem jednu večer, možeš preuzeti.” Oklijevala je, a potom zaključila da je njegova zamisao donekle razumna. “Zašto ne?” Kratko ju je poljubio. “Raščisti stol”, dobacio je preko ramena i nasmijao je. “Bako”, promrmljala je Caroline podižući podmetač u obliku pijetla, “nadam se da se nećeš šokirati.” Odnijela je prazne čaše i bocu u sudoper i zaključila da bi se baki možda svidjela pomisao na vođenje ljubavi u svojoj kuhinji.

“To je bilo brzo”, rekla je začuvši Tuckera na povratku. “Nikad nisam pomislila da će se tako brzo predati. Što si joj...” Riječi su zamrle kada se okrenula i ugledala njegovo lice. “Što je? Što se dogodilo?” “Nije zvala tvoja majka, već Burke.” Prišao joj je i zagrlio je, tješeći i nju i sebe. “Nestala je Darleen Talbot.” Ponovno se zagledao u njihove odraze u mračnom prozoru. Kao kroz tamno zrcalo, pomislio je pa zažmirio. “Započet ćemo potragu čim svane.”

Dvadeset treće poglavlje “VOLIO bih kada bi pokušala još malo odspavati.” Tucker je zabrinuto stajao dok se Caroline koristila ženskim pomagalima kako bi prikrila posljedice duge, neprospavane noći, “Ne bih mogla.” Nanijeta je još korektora ispod očiju utapkavši ga. “Samo bih sjedila i čekala da zazvoni telefon.” “Pođi do Sweetwatera.” Stajao je iza nje, promatrajući je u malenom kupaonskom zrcalu. Unatoč okolnostima, imao je čudan i snažan osjećaj bliskosti zbog toga što su dijelili taj privatan prostor, i zbog toga što je bio svjedokom vječnog ženskog riruala. “Odrijemaj u mojoj mreži.” “Tuckere, ne brini se za mene. Darken je ta za koju bismo svi trebali biti zabrinuti. I za Fullere - naročito Juniora. Ono djetešce. Bože.” Trudeći se zadržati pribranost, ubadala je četkicu u bočicu s maskarom. “Kako se to moglo dogoditi?” “Još nismo sigurni je li se što dogodilo. Možda je samo nekamo pobjegla. Billy T. rekao je da je nije vidio, ali nakon što ga je Junior izmlatio, lagao bi i da ju jestvidio.” “Zašto je onda ostavila automobil uz cestu?” Prošli su to već nekoliko puta. “Možda se nalazila s kime. Taj predio prilično je osamljen. Možda je ostavila automobil i otišla s nekim drugim samo kako bi noć ili dvije mučila Juniora.” “Nadam se da si u pravu.” Provukla je češalj kroz kosu, a zatim se okrenula. “Zaista se nadam da si u pravu, jer ako nisi, moglo bi biti kao s drugima. A ako jest, to bi značilo da...” “Nemoj razmišljati o tome dok ne moraš.” Nježno je omotao prste oko njezinih podlaktica. “Dan po dan, sjećaš se?” “Trudim se.” Nakratko se naslonila na njega. Malena prostorija još je uvijek bila puna pare od njihova ruširanja. S druge strane jedinog visokog prozora kupaonice pomaljalo se prvo svjetlo. “Ako je moja majka u pravu, novinari će bili ovdje prije negoli se smrači. Mogu se nositi s time.” Uzdahnuvši, odmaknula se. “Mogu. Ali osjećam da moram otići k Fullerima kako bih pružila Happy nekakvu vrstu podrške. Nisam sigurna mogu li se s time nositi.” “Tamo će biti dovoljno drugih uz nju. Ne moraš ići.” “Moram. Mogu se držati postrani ili se mogu uklopiti. Sve se svodi se na to kako se odnosiš prema drugima, zar ne?” Nije li on baš jučer Cyju rekao nešto slično? Bilo je teško proturječiti samome sebi. “Naići ću kada budem mogao. Ako budem mogao.” Kimnula je, pogledavši niz prilaz kada je začula trubljenje. “To je vjerojatno Burke. Gotovo je svanulo.” “Onda je bolje da pođem.” “Tuckere.” Kada se okrenuo primila ga je za rukav košulje, a zatim ga poljubila. Nježno, tiho, utješno. “To je sve.” Položio je obraz na njezin još na trenutak. “Dovoljno je.”

Iako još nije bilo ni osam ujutro kada je Caroline stigla k Fullerima, Happy nije bila sama. Uz nju su bili prijatelji i obitelj. Kuhala se kava kako bi zamijenila onu već ispijenu. Iako nitko nije ni pomislio na hranu, žene su se okupile u kuhinji, tom tradicionalnom mjestu utjehe. Caroline je zastala na vratima, izvan dosega žuborenja razgovora, kruga potpore te brige i utjehe. Prepoznala je lica: Susie je drmusala Scootera na kuku, Josie je nemirna stajala pokraj stražnjih vrata, a Tobyjeva žena Winnie ispirala je šalice u sudoperu. Birdie Shays vjerno se smjestila uz Happy, a Marvella je tiho kidala papirnatirupčić. Osjećaj da se nameće bio je toliko snažan da se Caroline umalo okrenula i opet izišla. Josie je bila ta koja ju je ugledala, koja joj je uputila umoran smiješak razumijevanja. “Caroline. Izgledaš izmoždeno. Dođi pa ćemo te naliti kavom.” “Samo sam...” Pogledavala je bespomoćno od jedne do druge žene. “Htjela sam svratiti i vidjeti mogu li štogod učiniti.” “Ništa osim čekati.” Happy je ispružila ruku. Posegnuvši za njom, Caroline je zakoračila u krug. I tako su čekale, u mješavini parfema i blagih glasova, uz razgovor o djeci, muškarcima i neprekidnom dječjem plaču. Delia im se pridružila kad je jutro već odmaknulo, uz zveket nakita i s košarom sendviča. Natjerala je Happy da pojede pola jednog, ukorila Josie što je skuhala prejaku kavu i utišala Scootera davši mu jednu svoju plastičnu narukvicu da je žvače. “Napunio je pelenu”, objavila je. “Mogu ga namirisati s kilometra udaljenosti.” “Presvući ću ga.” Susie ga je uzela s poda, gdje je bio zauzet udaranjem Delline narukvice o pločicu. “I on je umoran. Nisi li umoran, maleni čovječe? Stavit ću ga u njegov krevetić, Happy.” “Voli onog malenog žutog medvjedića”, rekla joj je Happy, stisnuvši drhtave usne. “Darleen mu ga je jučer ostavila.” “Happy, hajde ga potraži. Može?” Delia je Birdie uputila upozoravajući pogled prije no što se ova stigla pobuniti. “Potrebno joj je da se nečim zaokupi”, tiho je rekla Delia kada je Happy izišla. “Briga će je požderati. Svima nam je potrebno da se nečim zaokupimo. Birdie, idi vidjeti možeš li pronaći sastojke za jedan od tvojih parfca sa želeom. Ohladit će se do popodneva. Marvella, prestani kršiti ruke i upotrijebi ih tako što ćeš iscijediti malo limuna. Napravit ćemo limunadu umjesto ove vražje kave. Winnie, mislim da bi trebala smiješan jedan od svojih napitaka za Happy kako bi malo odspavala.” “Razmišljala sam o tome, gospođice Delia. Nisam mislila da će ga htjeti popiti.” Delia se mračno nasmiješila. “Hoće ako joj ja kažem. Ta mi se žena već godinama suprotstavlja, ali ni ja se ne dam. Josie, ti i Caroline operite posuđe.” “Žena koja šefuje poput tebe trebala bi imati vod marinaca kojemu bi naređivala.” Premda se žalila, Josie je stala slagati posuđe. Sada se u prostoriji osjetila nekakva svrha, kao i osjećaj jedinstva. Caroline se zatekla kako se smiješi Delli. “Kako mogu postati poput tebe kada odrastem?”

Iznimno zadovoljna, Delia se poigravala velikim zlatnim gumbima na bluzi. “Pa, dijete, samo naučiš kako se koristiti svojim potencijalom. Svi ga imamo, ali nitko ga ne zna konstruktivno upotrijebiti.” “Happyne ostale cure trebale bi biti ovdje”, rekla je Birdie, zalupivši vratašcima kredenca. “Trebale bi.” “Znaš da će doći ako bude potrebe. Marvella, je li te mama tako učila cijediti limun? Dobro ga stisni, curo.” Zadovoljna, Delia je počela ponovno umatati nepojedene sendviče. “Te cure imaju obitelji, Birdie. Vlastite poslove i domove. Ne bi li bilo budalasto od njih prevaliti sav taj put ako se Darleen samo zabavlja?” “Gospođice Delia?” Winnie je ubacila bilje u lonac na štednjaku. Ruke su joj bile malene i profinjene. Bila je tiha žena, prije sklona radu nego čavrljanju. No kada je progovorila, glas joj bio hladan i gladak, poput sladoleda. “Skuhat ću ovo kao čaj. Neće biti jako, tek toliko da je umiri.” “Da vidim.” Delia joj se pridružila za štednjakom, gdje su mrmljale i njušile zrak. Birdie je ignorirala njihov razgovor. Kao liječnikova žena, nije smatrala pretjerano prikladnim odobravati narodne lijekove. “Ovdje više ne postoji ništa što bih mogla učiniti.” Josie je obrisala ruke o krpu. “Idem van i sama malo loviti.” “Više od tuceta muškaraca brine se za to”, rekla je Birdie. Ton njezina glasa bio je dovoljno oštar da Josie namreška čelo, no Birdie je morala nekamo usmjeriti svoju frustraciju. “Muškarci ne znaju uvijek gdje je najbolje tražiti ženu.” Josie je podignula svoju torbicu. “Prvo idem provjeriti što radi rođakinja Lulu, Delia, zatim ću se odvesti do Billyja T.-ja. Ako išta zna, vjerojatno će prije reći meni nego nekom muškarcu.” “Ne smatram to razlogom za hvaljenje”, promrmljala je Delia. Josie je slegnula ramenima. “Što jest, jest. Osim toga, za Happy je bolje da što prije dozna što god treba doznati. Razboljet će se ako ovo predugopotraje.” Nitko se nije mogao dosjetiti protuargumenta. Izišla je na stražnja vrata. Nekoliko trenutaka poslije začuli su riku motora njezina automobila kada je oživio. “Ako taj Billy T. zna kamo je Darleen otišla...” počela je Birdie. “Ako zna, Josie će sigurno doznati.” Delia je predala Winnie šalicu sa čajem za umirenje koji je skuhala. “Zaspao je baš poput anđela”, rekla je Happy ulazeći u prostoriju. Njezin poznati smiješak bio je okrhnut na rubovima. “Nimalo ne sliči majci, ona se znala opirati snu kao da joj Sotona dolazi ukrasti dušu. Vjerojatno sam prehodala milijun kilometara s...” Trljajući oči, utihnula je. “Sjedi ovdje, Priscilla”, naredila je Delia, nazvavši Happy njezinim pravim imenom kako bi je trgnula. “Zlo ti je od svega toga, to je sve.” Svojim krupnim, širokim rukama pogurala je Happy na stolac. “Prepusti nama brigu na neko vrijeme. Nitko u tome nije bolji od prostorije pune žena. Winnie, donesi mi tu šalicu.” “Jako je vruće, gospođo Fuller. Prvo morate puhati.” Winnie je odložila šalicu ispred nje, a zatim se zadržala, položivši ruku na naslon stolca. Winnie je išla u školu s Happynom

najstarijom kćeri, a Belle Fuller bila je prva bjelkinja koja je pozvala Winnie k sebi kako bi se igrale lutkama, “Što je to?” “Nešto što je dobro za tebe”, rekla je Delia, i mahnula Winnie da se skloni. “Ne želim jedan od Winnienih čarobnih napitaka”, rekla je razdražljivo. “Nisam bolesna, samo sam...” “Uplašena i tužna”, dovršila je Delia. “Po tome kako izgledaš, sinoć nisi ni oka sklopila. Znaš da ti Winnie ne bi dala nešto što ti neće pomoći. Popij to sada i malo se odmori.” “Ono što mi je potrebno jest kava.” Kada je Happy počela ustajati, Delia ju je gurnula natrag. “Slušaj me sada. To što si tvrdoglava ništa neće promijeniti. Daj Rože da se tvoja Darleen vrati sva važna zbog gungule koju je izazvala. Ali sada na katu imaš usnulo dijete koje će te trebati, ovako ili onako. Od kakve ćeš mu pomoći bitiiscrpljena?” “Samo želim da mi se vrati.” Kada su suze nahrupile, položila je glavu na Delline mekane grudi. “Samo želim da se moja djevojčica vrati. Bila sam tako stroga prema njoj, Delia.” “Nikada joj nisi rekla ništa što joj nije bilo potrebno.” “Uvijek je bila vrlo razdražljiva. Čak i kao dojenče, istog trenutka kada bi nešto dobila, poželjela bi nešto drugo. Htjela sam samo najbolje za nju, ali nisam uspijevala.” Osjećajući potrebu da pomogne, Caroline je istupila. “Hajde, Happy.” Podignula je šalicu. “Otpij malo.” Happy je otpila gutljaj, zatim dva, prije nego što ju je Caroline primila za ruku. “Ona rako ne misli, ali volim je. Nekako uvijek na poseban način voliš onoga rko ti zadaje najviše tuge. Sve na što sada mogu misliti jest kako je jučer bila ovdje i htjela da stanem na njezinu stranu u vezi s onim što se dogodilo s Juniorom i onim Bonnyjevim momkom, a nisam mogla, Bila je u krivu. Darleen nikada nije mogla shvatiti što je ispravno, a što nije, ali došla je ovdje u želji da se njezina majka zauzme za nju. A ja to nisam učinila. Na kraju smo se posvađale kao i uvijek, pa je odjurila. Nisam čak ni gledala dok jeodlazila.” Tada je počela jecati, a Delia ju je njihala i mazila joj kosu. Susie se vratila kako bi zagrlila Marvellu. “One ostale djevojke.” Happyni prsti zgrčili su se na Carolineinim. “O, dragi Isuse, stalno mislim na one ostale djevojke.” Delia je prinijela šalicu Happynim usnama. “Nisu li govorili da je to učinio Austin? A on je poprilično mrtav. Pa, Caroline ga je ustrijelila u glavu, i svaka joj je žena u Innocenceu na tome zahvalna. Osim možda Mavis Hatinger, ali bila bi i ona da je imalo razumna. Hajde, pođi sa mnom, draga. Odvest ću te da lijepoprilegneš.” “Samo nakratko.” Dok joj je Winnien napitak pritiskao vjeđe, Happy je dopustila Delli da je izvede iz kuhinje. “O, mama.” Marvella se okrenula u Susieno rame kako bi zaplakala. “Pssst, nemoj sad i ti početi.” Susie ju je potapšala po leđima. “Ne znamo je li se nešto dogodilo.” “Moramo vjerovati”, dodala je Winnie. “A dok vjerujemo, pripremit ću malo hrane u slučaju da ostali navrate. Ispržit ću malo piletine.”

“Dobro.” Susie je još jednom potapšala Marvellu. “Dušo, oguli malo krumpira i stavi ih kuhati za salatu. Nema smisla da itko ogladni. Ne možemo znati koliko ćemo morati čekati.” * * * TUCKER je stajao na obali potoka Gooseneck i brisao vlažno lice rupčićem. Temperatura je skočila na trideset i devet stupnjeva, a zrak je bio toliko gust da se činilo kako ga se može grabiti rukom i cijediti. Nebo je bilo svijetloplavo, izbijeljeno nemilosrdnim bijelim suncem. Zamišljao je kako brzo zaranja u vodu i osjeća olakšanje. Taj mu je prizor malčice pomogao i zadovoljio se time da umoči maramu u potok i ohladi lice i vrat. Sjetio se da je Arnette nađena ovdje. Pronašao ju je Darleenin brat. Dok je čučao,Tucker se pomolio. Molim te Bože, ne daj da je nađem. Netko hoće, bio je siguran. Odbacio je optimističnu teoriju da je otišla s nekime. Nije imalo smisla. Nije imala vremena spetljati se s nekime, osim s Billyjem T,-jem, a on je, kao i sve njezine prijateljice, uporno tvrdio da mu se nije javila. Tucker mu je vjerovao. U igri je bio muški ponos. Billy T nije bio sklon ponovno se spetljati sa ženom čiji ga je muž sredio tavom. Darken nije bila naročito važna Billyju T.-ju. Njemu su sve žene bik jednake. Neizbježna usporedba sa samim sobom u Tuckerovim je ustima ostavila gorak okus. Darken nije ostavila automobil uz cestu tijekom oluje kako bi uskočila u drugi s nekim novim ljubavnikom ili prijateljem. Ne s obzirom na to da je Junior tvrdio kako ne nedostaje ništa od njezine odjeće i da je novac za kućanstvo i dalje bio u limenci kave, gdje ga je držala. Netko će je pronaći, pomislio je oper Tucker. I opet se pomolio da to bude netko drugi. Ustao je kako bi se uputio kroz šaš. Njegova grupa tražila je uz obalu, gacajući kroz travu i mulj i nadajući se, Tucker je bio siguran, da neće naći ništa osim starih pivskih boca i možda iskorištenog kondoma. Svi su bili naoružani, zbog čega je bio malo napet. Junior je već bio raznio zmiju, vodenu mokasinu. Budući da se činilo da mu je to popravilo raspoloženje, nirko nije ništa rekao. Stvar je bila u tome što su vrlo slabo razgovarali. Muškarci su radili tiho, poput vojnika koji postavljaju zasjedu. Ili upadaju u nju. Jedan od helikoptera koje su pozvali iz okružne policije nadlijetao ih je, sijekući vrući zrak, a dvosmjerni radiouredaji koje su svi vode skupine nosili zataknute za pojas kriještali su i zujali od razgovora ili statike. FBI se suzdržavao od toga da preuzme stvar u svoje ruke, nisu poznavali Innocence ni njegove stanovnike. Burns je bio uvjeren da je Darken još samo jedna nezadovoljna supruga koje se dala u potragu za novim prilikama. Tucker je zaključio kako nije spreman priznati da se dogodilo još jedno ubojstvo dok je vodio istragu. Odmahivao je tjerajući komarce, shvativši da je dovoljno razdražljiv da bi poželio pucati u zujave krvopije umjesto da ih šamara. Kada je začuo dugi, prodorni zvižduk vlaka, poželio je da je u njemu. Na putu za bilo kamo.

Kada je pregledao dodijeljeno mu područje, vratio se kako bi se pridružio Burkeu, junioru, Tobyju i ostalima na toj strani potoka. “Gotovo su završili na drugoj obali”, rekao je Burke. Pažljivo je motrio Juniora, spreman reagirati ako Darleenin muž počne otpuštati svoju tjeskobu pucanjem u nešto više od zmije. “Singleton i Carl zvali su iz močvare McNairovih. Zasad je sve čisto.” Toby March odložio je pušku u kamionet. Sjetio se svoje žene i kćeri i, iako se zbog toga posramio, u srcu je osjetio zahvalnost što je ubojica birao bjelkinje. “Još uvijek imamo oko šest sati dobrog danjeg svjetla”, rekao je, ne obrativši se nikome određeno. “Pomislio sam da bi se neki od nas možda mogli odvesti u Rosedale, Greenville i slično. Raspitati se.” “Barb Hopkins zove sve motele, bolnice i lokalne policijske stanice.” Burke je uzeo Juniorov pištolj i odložio ga sa svojim u kamionet. “Okružna policija proslijedila je njezinu fotografiju.” “Eto vidiš.” Will Shiver živahno je potapšao Juniora po leđima. “Pronaći će je zavučenu u neki motel kako sjedi na krevetu, lakira nokte na nogama i gledaTV.” Ne rekavši ništa, Junior je odmaknuo njegovu ruku i odšetao. “Daj mu koji trenutak”, promrmljao je Burke. Muškarci su pristojno odvratili poglede. Toby je zaškiljio, namještajući obod šešira tako da zakloni sunčev sjaj. “Netko dolazi.” Potrajalo je nekoliko sekundi dok su ostali kroz valove vrućine koja se nadvijala nad cestom uspjeli razaznati oblak šljunčane prašine i blagi bljesak metala. “Vi crnci imate oko sokolovo”, Will Shiver rekao je prijateljskim tonom. “Taj je automobil udaljen sigurno više od tri kilometra.” “Oči su organi”, uzvratio je Toby uz sarkazam toliko suptilan i uglađen da je Tucker morao zagristi unutarnju stranu obraza kako se ne bi nacerio. “Znaš što kažu za naše organe.” Zaintrigiran, Will je nakrivio glavu. “Čuo sam da je to praznovjerje.” “Da, gospodine”, rekao je Toby bezizražajno. “Postoji dovoljno žena koje će tome posvjedočiti.” Tucker se nakašljao i okrenuo kako bi zapalio cigaretu. Nije se činilo pretjerano ispravnim smijati se naglas dok je Junior patio u njihovoj blizini. No bilo je lijepo načas se nasmiješiti. Trenutak poslije prepoznao je automobil po boji i brzini kojom se približavao. “To je Josie.” Uputio je pogled Burkeu. “Čini se da će zaraditi još jednu kaznu za prebrzu vožnju.” Zaustavila se, poslavši šljunak u zrak i gurnuvši ruku kroz prozor. “Barb nam je rekla da ćemo vas naći ovdje. Earleen i ja donijele smo vam večeru, momci.” Iskliznula je iz automobila, izgledajući svježe u kratkim hlačicama i topu koji joj je otkrivao trbuh. Kosa joj je bila svezana maramom od šifona, zbog čega je Tuckera podsjetila na njihovu majku. “To je zaista ljubazno od vas, dame.” Will je josie uputio smiješak zbog kojega bi od zaručnice zaradio oštru pljusku.

“Volimo se pobrinuti za svoje muškarce, zar ne, Earleen?” Nakon što je Willu uzvratila smiješak, Josie se okrenula Burkeu. “Srce, izgledaš iscrpljeno. Dođi i uzmi čašu ledenog čaja. Donijele smo dva vrča.” “Imamo i hrpu sendviča sa šunkom.” Earleen je uzela košaru sa stražnjeg sjedala. Podignula ju je na rame i otvorila poklopac. “Morate zadržati snagu na ovoj vrućini,” “Da, gospodine, dostava hrane.” Josie je nastavila vedro čavrljati kopajući po košari. “Earleen i ja to smo tako brzo složile da razmišljamo pokrenuti ugostiteljski posao, juniore, dodi i uzmi jedan, inače će mi biti žao.” Kada se nije ni okrenuo, pokazala je bratu. “Tuckere, natoči mi šalicu tog čaja.” Dok je čekala, Josie je odmotala sendvič i položila ga na papirnati ubrus. “Earleen, pobrini se da nam dečki ostave dovoljno za sljedeće odredište, čuješ li?” Ustala je, uzela šalicu koju joj je Tucker pružio, a zatim obišla kamionet. Junior je nastavio zuriti niz cestu, Josie je vidjela kako mu se mišić u obrazu trza. Odložila je sendvič na poklopac motora, a zatim utisnula šalicu čaja u njegove ruke. “Popij to, Juniore. Ova vrućina uzima ti svu tekućinu. Mogao bi popiti hektolitar, a ne popišati ni decilitar. Hajde.” Dlanom mu je nježno protrljala leđa. “Ako dobiješ sunčanicu, neće ti pomoći.” “Nismo je pronašli.” “Znam, srce. Otpij malo.” Primakla je šalicu bliže njegovim usnama. “Bila sam kod tvoje punice. Kada sam odlazila, tvoj je mališan spavao poput anđela. Dražestan je i vjerujem da ima tvoje oa. Zastala je kada je Junior otpio dva velika gutljaja čaja. Uzela je šalicu i dodala mu sendvič. Jeo je i ne razmišljajući što čini, a oči su mu bile zastrte umorom i brigom. Josie je ovila ruku oko njega, znajući da ne postoji mnogo toga što više tješi od ljudskog dodira. “Sve će biti u redu, Juniore. Obećavam. Sve će biti u savršenom redu. Samo čekaj i vidjet ćeš.” Oči su mu se napunile suzama koje su se prelile, izlivši se preko znoja i prljavštine na njegovu licu. No on je nastavio jesti. “Mislio sam da sam je prestao voljeti kad sam ušao u kuhinju i zatekao je s Billyjem T.-jem. Činilo se kao da se moje srce zatvorilo za nju. Sada se ne osjećam tako.” Dirnuta njegovom tugom, utisnula mu je poljubac u obraz. “Bit će sve u redu, srce. Vjeruj Josie.” S naporom se pribrao. “Ne želim da mi sin odrasta bez majke.” “Neće morati.” Josiene oči postale su mračne dok je papirnatim ubrusom brisala Juniorove suze. “Vjeruj u to, Juniore, i bit će u redu.” * * * TRAŽILI su dok se nije previše smračilo da bi helikopteri letjeli ili ljudi vidjeli. Kada je Tucker stigao kući, pozdravio ga je premoreni Buster koji je tijekom dana bezuspješno bježao od štenca.

“Ja ću ga preuzeti.” Tucker je odsutno potapšao Bustera prije nego što je podignuo Smetala. Psić se migoljio, lizao ga i lajao dok ga je Tucker nosio u kuću, “Ako si ovakav bio cijeli dan, iznenađen sam što moj stari pas nije doživio kap.” Krenuo je prema kuhinji sanjajući o pivu, hladnom tušu i Caroline. Zatekao je Dellu kako reže pečenu govedinu dok je rođakinja Lulu igrala pasijans. “Što je s tobom, dovodiš mi tog psa u kuhinju?” “Pružam Busteru predah.” Tucker je spustio psa, a ovaj se odmah zavukao pod Luluin stolac. “Je li vam se javila Caroline?” “Nije prošlo više od deset minuta otkako je zvala. Ostat će s Happy dok se Singleton ili Bobby Lee ne vrate kući.” Delia je stavila još jedan komad pečene govedine na pladanj. Vidjela je koliko je Tucker umoran pa ga nije udarila kada ga je ukrao. “Doći će ovamo pokupiti ovu vreću buha.” Tucker je zastenjao usta punih govedine pa izvadio pivo iz hladnjaka. “I ja ću jedno”, rekla je Lulu ne dižući pogled. “Od kartanja ožedniš. Tucker je uklonio čep s druge boce, a zatim pogledao u ruku kojom je dijelila karte. “Ne možeš staviti crnu trojku na crnu peticu. Treba ti crvena četvorka između njih.” “Stavit ću je tamo kada je budem imala.” Lulu je nagnula pivo, proučavajući ga. “Izgledaš kao da te netko vukao kroz močvaru.” “Pretpostavljam da i jest.” “Ona najmlađa Fullerova još uvijek nije pronađena?” Lulu je varala izvukavši crvenu desetku iz svog špila. “Delia je provela pola dana kod Happy. Ostao mi je samo pasijans.” “Imam dužnost...” počela je Delia, ali Lulu je odmahnula rukom. “Nitko te ne kritizira. Otišla bih i sama, ali nitko se nije sjetio pozvati me.” “Rekla sam ti da idem.” Delia je udarila nožem po dasci za rezanje. “To nije isto kao da si me pozvala.” Lulu je još malo kreativno varala. “Ljudi ovdje dolaze i odlaze u tolikoj mjeri da sam se umorila gledajući to. Josie dolazi i odlazi u svako doba dana i noći. Tuckera nema po čitave dane. Dwayne, ni pet minuta nakon što je došao, uzme bocu burbona i opet iziđe.” Delia je počela braniti svoje mladunce, a zatim se namrštila. “Kada se Dwayne vratio?” “Prije pola sata. Izgledao je blatnjavo i izmoždeno kao i Tucker. I izišao je takav.” “Uzeo je svoj automobil?” “Ne vidim kako bi mogao.” Lulu je posegnula u džep izvukavši niz ključeva. “Uzeo je bocu pa sam mu ih oduzela.” Delia je kimnula u znak odobravanja. “A kamo si ti krenuo?” upitala je Tuckera dok se pokušavao iskrasti iz prostorije. “Potreban mi je tuš.” “Živiš s tim znojem cijeli dan, možeš izdržati još malo. Sidi pa provjeri je li Dwayne na ribnjaku. “Sranje, Delia, danas sam već prešao stotinu kilometara.” “U tom slučaju možeš prehodati još malo. Ne želim da upadne i utopi se. Dovedi ga ovamo da se može oprati i jesti. Trebat će im tamo sutra, baš kao i ti.”

Gunđajući, Tucker je odložio dopola ispijeno pivo i zaputio se kroz stražnja vrata. “Nadam se da se još nije stigao napiti.” * * * BIO je tek djelomično pijan, a Dwayneu je upravo to najviše odgovaralo. Umor toga dana izblijedio je u ugodno, prijateljsko zujanje. Gacanje kroz močvaru McNairovih s Bobbyjem Leejem, Carlom i ostalima bio je bijedan način za provođenjedana. Otišao je svojevoljno, i ići će opet ujutro. Nije žalio zbog uloženog vremena ni truda, i nije smatrao da će mu itko zamjeriti što će se malo družiti s bocom kako bi isprao gorak okus toga dana. Osobito mu je bilo žao Bobbyja Leeja. Kadgod bi pogledao u mladićevo lice i vidio napetost i strah, zapitao se kako bi bilo tražiti vlastitu sestru. Zbog te je pomisli u grlo ulio još viskija. Sada je htio razmišljati o ugodnim stvarima. O tome kako cvrčci lijepo zvuče u protuteži sa zujanjem u njegovim ušima. O tome kako je trava meka pod njegovim golim stopalima. Pomislio je da bi mogao provesti noć tamo, gledajući kako se mjesec uspinje i kako se pojavljuju zvijezde. Kada je Tucker sjeo pokraj njega, Dwayne mu je susretljivo pružio bocu. Tucker ju je prihvatio, ali nije otpio. “To će te ubiti, sinko.” Dwayne se samo nasmiješio. “Ali jako polako.” “Znaš da se Delia brine kad se tako ponašaš.” “Ne činim to kako bih je zabrinuo.” “A zašto to činiš, Dwayne?” Tucker nije očekivao odgovor te je nastavio. Procijenio je bratovo stanje i shvatio da je dovoljno trijezan da bude priseban, a dovoljno pijan da progovori. “Pijanstvo je dobrovoljno ludilo. Sad se ne mogu sjetiti tko je to rekao, ali zvuči istinito.” “Još nisam pijan, a ni lud”, staloženo je rekao Dwayne. “Samo radim na tome,” Želeći pažljivo odabrati riječi, Tucker je polako zapalio cigaretu. “Sve je lošije. Zadnjih nekoliko godina zaista se pogoršalo. Prvo sam mislio da je razlog taj što je toliko stvari pošlo po zlu u tako kratkom razdoblju. Tata je umro, a zatim mama. Sissy je otišla. Zatim sam pomislio da je razlog taj što je tata toliko pio, a ti si jednostavno pokupio gene koji su potrebni da ga pratiš.” Osjećajući nervozu, a želeći da prestane, Dwayne je opet uzeo bocu. “I ti znaš popiti.” “Da, ali to mi nije jedino u životu.” “Čin imo ono u čemu smo najbolji.” Dwayne je podignuo bocu i otpio. “Od svih stvari koje sam pokušao, jedina stvar za koju se ne brinem da ću zaribati jest napiti se.” “Glupost.” Srdžba je izletjela tako brzo i oštro, da ih je obojicu iznenadila. Nije znao da ga je vrebala, izjedala ga iznutra - prizor onoga što je njegov brat postao, zastrta slikom tog istog brata kojemu se Tucker nekada divio i zavidio mu. “To su baš gluposti.” Tucker je zgrabio bocu i skočivši na noge zavitlao je u vodu. “Umoran sam od toga, k vragu. Jebeno sam umoran od toga da te nosim kući, opravdavam te u svojoj glavi i gledam te kako se

ubijaš bocu po bocu. To je i on činio. Letio onim avionom dok je bio mrtav pijan. Stari se ubio, kao da je stavio pištolj u usta i povukao okidač.” Dwayne je drhtavo ustao. Malo je krivudao, ali oči su mu bile mirne. “Nemaš razloga tako razgovarati sa mnom. Nemaš pravo ni o njemu govoriti.” Tucker je zgrabio Dwayneovu majicu poderavši mu šavove. “Tko, dovraga, ima pravo ako ne ja kad sam odrastao voleći vas obojicu? A vi biste me obojica uvijek iznova povrijedili!” Mišić u Dwayneovu obrazu počeo se trzati. “Ja nisam tata.” “Ne, nisi. Ali on je bio jebeni pijanac, a i ti si. Jedina je razlika u tome što je on postajao zao, a ti postaneš samo jadan.” “A tko si, dovraga, ti?” Zarežao je zgrabivši Tuckerovu košulju. “Ja sam najstariji. Ja sam bio taj na kojega je najprije skakao. Ja sam se trebao pobrinuti za sve, jebeno nastaviti tradiciju obitelji Longstreet. Ja sam taj kojega su poslali u školu i zadužili za polja. Ne tebe. Nikada tebe, Tuck. Nikada to nisam htio, ali nije me pustio da idem svojim putem. Sada je mrtav, a ja mogu raditi što poželim.” “Ne radiš ništa drugo do zagledanja u bocu. Imaš dva sina. On je barem bio ovdje. Barem se ponašao kao otac.” Dwayne je zaurlao, a u sljedećem su se trenutku hrvali na travi, stenjući i režeći poput dva psa u potrazi za mekim mjestom u koje mogu zariti očnjake. Tucker je primio kratak udarac u još uvijek bolna rebra. Svježa bol u krv mu je donijela navalu divljeg gnjeva. Dok su padali u ribnjak, raskrvario je bratovu usnicu. Zaronili su hrvajući se, a izronili sikćući i psujući. Šutali su se i gurali, ali voda im je usporavala udarce i obojica su se počela osjećati budalasto. Tucker je prekrižio noge držeći Dwaynea za poderanu košulju i zamahnuvši jednom šakom. Dwayne je oponašao njegov položaj, zatim su stali zuriti jedan u drugog, dašćući. “Sranje”, rekao je Tucker oprezno promatrajući brata i spuštajući šaku. “Prije si jače udarao.” Dwayne je nadlanicom nježno dotaknuo natečenu usnicu. “Prije si bio sporiji.” Pustili su jedan drugoga kako bi se održavali na vodi. “Htio sam se isruširati, ali ni nije ovo loše.” Tucker je sklonio kosu s očiju. “lako sam Bog zna što je u ovoj vodi.” “Pola litre burbona, zasigurno”, rekao je Dwayne, nasmiješivši se. “Sjećaš ti se kako smo plivali ovdje kad smo bili djeca?” “Aha. Još uvijek misliš da me možeš prestići do druge obale?” “Sranje.” Dwayne se snažnije nasmiješio. Okrenuo se u vodi i zaplivao. Previše godina pijančevanja usporilo ga je. Tucker je klizimo poput jegulje. U prešutnom dogovoru utrkivali su se natrag, a zatim neko vrijeme plutali pod mjesecom koji se dizao na nebu. “Da”, rekao je Dwayne nakon što su prestali dahtati. “Prije si bio sporiji. Pretpostavljam da su se stvari promijenile.” “Mnoge stvari.” “Valjda sam zabrljao stvari.” “Neke stvari.”

“Uplašim se, Tuck.” Dwayne je stiskao pesnicu pod vodom, ali tamo nije bilo ničega za što se mogao uhvatiti. “Tako je s pićem - znam kad trebam prestati, ali dođe do toga da ne vidim svrhu. Ponekad se ne mogu sjetiti što sam radio. Probudim se s mučninom i glavoboljom, i osjećam se kao da sam sanjao. Ne razlikujem san i javu.” “Možemo poduzeti nešro u vezi s time, Dwayne. Postoje mjesta koja se brinu o takvim stvarima.” “Sviđa mi se kako se sada osjećam.” Poluzatvorenih očiju, Dwayne je gledao zvijezde kako oživljavaju. “Samo lijepo lagano zujanje, tako da se ništa ne čini previše prokleto važnim. Stvar je u tome da se trebam zaustaviti upravo ovdje, gdje mi se najviše sviđa.” “Ne ide to tako.” “Katkada poželim da se mogu vratiti, provjeriti gdje sam skrenuo s puta i kako bih to mogao ispraviti.” “Ti si uvijek znao popravljati stvari, Dwayne. Sjećaš li se one makete aviona koju sam dobio za rođendan? Uništio sam je drugi put kada sam je uzeo. Znao sam da bi me tata živog oderao da dozna, ali ti si je popravio. Mama je uvijek govorila da imaš dar za sastavljanje stvari.” “Nekada sam mislio da ću biti inženjer.” Iznenađen, Tucker je opet zastao, održavajući se na vodi. “To mi nikada nisi rekao.” Dwayne je samo uperio pogled u nebo. “Nije imalo smisla. Longstreetovi su plantažcri i poslovni ljudi. Ti si možda mogao raditi nešto drugo. Ali ja sam bio najstariji sin. Nije mi ostavio izbor.” “Nema razloga da sada ne radiš ono što želiš.” “K vragu, Tuck. Imam trideset i pet godina. To nije vrijeme za povratak ti školu i izučavanje zanata.” “Ljudi i to čine, ako to dovoljno žele.” “Tada sam to zaista želio, prije petnaest godina. To je iza mene. Mnogo je toga iza mene.” Pokušao je razaznati zvijezde, no bile su nejasna svjetleća mrlja. “Sissy će se udati za trgovca cipelama.” “Valjda smo trebali znati da hoće - za njega ili nekoga drugoga.” “Kaže da želi posvojiti moju djecu. Dati im svoje prezime. Naravno da bi to brzo zaboravila kada bih povisio alimentaciju.” “Ne moraš to trpjeti, Dwayne. Ta su djeca tvoja. Uvijek će biti tvoja bez obzira na to kakvu ona igru igra.” “Ne, ne moram to trpjeti”, rekao je Dwayne lijeno. “I ne namjeravam. Sissy će morati naučiti da ljudi imaju granice. Čak i ja.” Uzdahnuo je, pustivši da mu pogled odluta preko neba i vode. “Opustio sam se, Tuckere.” Krajičkom oka Dwayne je uočio da se nešto pomaknulo u vodi. Prazna boca, pomislio je, za prazan život. “Opijanje te dovede do toga.” “Na način na koji ti to činiš, opijanje će te dovesti do smrti.” “Nemoj opet početi.”

“K vragu, Dwayne.” Počeo se primicati kada je nogom okrznuo nešto meko i klisko zbog čega je zacvilio. “Proklete mačke”, rekao je. “Usrao sam se od straha.” Trznuo je nogom, osvrnuvši se preko ramena. I on je vidio da se nešto pomaknulo u vodi. Ali nije to zamijenio za bocu. Dok mu se slina u ustima sušila poput prašine, dok mu se krv polako ledila, zurio je u plutajuću bijelu ruku. “Isuse. O, moj Isuse.” “Somovi ti neće ništa, samo će te malo gricnuti”, rekao je Dwayne smireno. Opsovao je kada ga je Tucker zgrabio za ruku. “Što te odjednom spopalo?” “Mislim da smo pronašli Darleen”, uspio je izgovoriti, a zatim zažmirio. Nekim molitvama, pomislio je, jednostavno nije suđeno da budu uslišane.

Dvadeset četvrto poglavlje TRIJEZAN i potresen, Dwayne se izvukao iz vode. Na rukama i koljenima čučao je na travi, boreći se protiv pobunjenog želuca. “Isuse, Tuck. Isuse Kriste. Što ćemo učiniti?” Tucker nije odgovorio. Legao je na leđa, zureći u zvijezde mutne od vrućine. Dovoljno je napora ulagao u to da se usredotoči na disanje dok se smrzavao, silno smrzavao. “U ribnjaku”, rekao je Dwayne, a grlo mu je škljocnulo kada je progutao. “Netko ju je ostavio u našem ribnjaku. Bili smo u njemu s njom. Isuse, plivali smo s njom.” “To joj sigurno više neće smetati.” Htio je oči prekriti rukom. Možda bi mu to pomoglo da blokira prizor ruke koja strši iz tamne vode, zgrčenih prstiju. Kao da je posezala prema njemu. Kao da će ga zgrabiti i povući ga pod vodu. Rilo je gore jer je osjećao obvezu da bude siguran. Da bude siguran da je to Darleen Talbot i da samog sebe uvjeri da joj nema pomoći. Sroga je zaškripao zubima i primio taj ukočeni, mrtvi zglob, povlačeći težinu koja je vukla tijelo nadolje. I izronila je glava. Vidio je, o Bože, vidio je mjesto na kojem je nož otpočeo, a ribe već dovršavale. Ljudsko tijelo tako je krhko, pomislio je. Tako ranjivo. ‘Lako se lako svede na nešto toliko odvratno. “Ne možemo je samo ostaviti unutra, Tuck.” Ali Dwayne je zadrhtao od pomisli da se vrati u vodu i dodirne ono što je preostalo od Darleen Talbot. “Nije u redu.” “Mislim da moramo.” Tucker je sa žaljenjem pomislio na bocu koju je bio bacio. Nekoliko gutljaja gorke mješavine sada bi mu pomoglo. “Barem dok Burke ne dođe. Idi i pozovi ga, Dwayne. Jedan od nas trebao bi ostati ovdje. Nazovi Burkea i reci mu što smo pronašli. Reci mu da dođe i da pozove i agenta Burnsa.” Tucker je sjeo kako bi svukao mokru košulju. I donesi mi suhih cigara, može? Ne bih odbio ni pivo”, započeo je, opsovavši kada je uočio Caroline kako hoda prema njima. Tucker je brzo ustao, presrevši je nakon tri duga koraka. “Drago ti je što me vidiš?” Caroline se nasmijala i brzo ga i čvrsto zagrlila. “Vas ste se dvojica odlučila okupati? Delia me poslala da...” “Idi natrag s Dwayneom.” Tucker je želio da bude što je dalje moguće od smrti i jada. “Idi gore i čekaj me.” “Čekat ću te.” Povlačeći se, po njegovom je licu uvidjela da je u pitanju neka nevolja. Oprezno je premjestila pogled s Tuckera na njegova brata. Dwayneova usna opet se raspukla, a krv je bila tamna na njegovom blijedom licu. “Jeste li se tukli? Dwayne, usna ti je rasječena.” Pognuo je glavu. Delia će ga izgrditi zbog toga. “Nazvat ću Burkea.” “Burkea?” Caroline je zgrabila Tuckerovu ruku kada ju je pokušao pogurnuti da krene. “Zašto trebate Burkea?” Srce joj se polako preokrenulo u prsima. “Tuckere?” Ubrzo će doznati i bolje je da to čuje od njega. “Pronašli smo je, Caroline. U ribnjaku.”

“O, Bože.” Instinktivno je pogledala prema vodi, ali Tucker se pomaknuo kako bi joj zapriječio pogled. “Dwayne će nazvati Burkea. Idi s njim.” “Ostat ću s tobom.” Odmahnula je glavom prije nego što je imao priliku pobuniti se. “Ostat ču, Tuckere.” Kada je Tucker samo slegnuo ramenima, Dwayne je otišao napola trčeći. Počela se javljati noćna ptica, primamljivo i uporno, pozivajući na parenje. “Jesi li siguran?” Čak i dok je postavljala pitanje, Caroline je znala da je budalasto. “Da.” Dugo je uzdahnuo. “Siguran sam.” “Bože, sirota Happy.” Morala je pitati za ostatak priče, ali bio joj je potreban trenutak da protisne riječi kroz grlo. “Je li bilo kao s ostalima?” Caroline ga je primila za ruku, čvrsto je držeći dok je nije pogledao. “Želim znati.” “Bilo je kao s ostalima.” Odlučno ju je okrenuo od jezera. Dok je držao ruku oko njezina struka, slušali su pjev noćne ptice i gledali svjetla Sweetwatera kako sjaje u tami. Službena se procedura odvijala bešćutno učinkovito. Muškarci su se okupili oko ribnjaka, a lica su im bila blijeda zbog oštrih reflektora pričvršćenih za Burkeov kamionet. Fotografirali su kako bi zabilježili mjesto. “U redu.” Burns je kimnuo prema vodi. “Izvucimo je.” Nakratko nitko nije progovorio. Burke je stisnuo usne i otkopčao pojas pištolja. “Ja ću.” Iznenadivši sam sebe, Tucker je iskoračio. “Već sam mokar.” Burke je odložio svoj pojas. “Nije to tvoj posao, Tuck.” “Zemlja je moja.” Okrenuvši se, primio je Caroline za ramena. “Idi unutra.” “Ići ćemo zajedno kada bude gotovo.” Poljubila ga je U obraz, “Dobar si ti čovjek, Tuck.” Nije bio siguran u vezi s time, ali dok je klizio u vodu, bio je siguran da je glup. Burke je bio u pravu, to nije bio njegov posao. Nije dobivao plaću da se bavi s takvom vrstom užasa. Polako se kretao kroz hladnu, mračnu vodu prema ruci bijeloj poput kosti, sa savijenim prstima kao da ga doziva. Zašto je osjećao da je njegova dužnost izvući mrtvu ženu iz vode? Nije mu značila ništa u životu, pa ne bi li mu sada trebala biti još i manjevažna? Riječ je o Sweetwateru, shvatio je. A on je bio Longstreet. Drugi put omotao je prste oko beživotnog zapešća. Kada se podignula glava, gledao je kako joj kosa pluta i širi se prema površini. Želudac mu se stisnuo. Osjetio je kiselinu u stražnjem dijelu grla i nemilosrdno ju je potisnuo. Koristeći se stopalima kako bi se održao na površini, Tucker je omotao ruku oko njezina torza. Na obali je vladala tišina, toliko duboka da ste mogli čuti otkucaje vlastitog srca. Zagrobna tišina, pomislio je boreći se s težinom koja je pokušavala njega i njegov teret povući na dno. Klizila mu je iz ruku, a kada se pomaknuo i učvrstio stisak, glava joj je pala na njegovo rame. Tucker se ukočio, ali nije ga ispunila odbojnost, nego sažaljenje. Tucker je pogledao prema obali. Bijela lica zurila su u njega. Vidio je Dwaynea, s rukom oko Josie. Oči su im se doimale golemima u poplavi svjetlosti. Burke i Carl već su čučali,

spremni da posegnu i preuzmu teret koji je Tucker dovukao. Caroline je stajala mokroga lica s rukom položenom na Cyjevo rame. Burns je stajao u pozadini i promatrao, kao da je riječ o umjereno zanimljivoj drami. “Nešto joj je privezano za noge”, doviknuo je Tucker. “Trebam nož.” “To je dokaz, Longstreete.” Burns je koraknuo naprijed. “Želim ga čitavog.” “Kurvin sine.” Tucker ju je uspio pomaknuti još jedan metar. “Zašto ne dođeš i sam uzmeš svoj jebeni dokaz?” “Ja ću vam pomoći, gospodine Tuckere.” Prije nego li ga je itko uspio zaustaviti, Cy je dotrčao i ušao u vodu. “Kriste, mali, miči se odande.” “Mogu pomoći.” Cy je doplivao do njega, okretan poput vidre. “Dovoljno sam snažan.” Lice mu je problijedjelo kada se približio, ali posegnuo je dolje kako bi preuzeo dio težine. “Možemo mi to.” “Drži pogled na obali”, rekao mu je Tucker. “I pokušaj ne razmišljati.” Cy je prekrižio stopala. “Razmišljam o tome koliki je šupak taj čovjek iz FBI-a.” “Tim bolje.” Bilo je to kratko i grozno plivanje. Kada su dosegnuli obalu, i Carl i Burke provukli su ruke pod Darleenine. “Odvrati pogled”, naredio je Tucker Cyju. “Nema sramote u tome.” I sam bi učinio isto, ali kut je bio pogrešan, stoga je vidio što je učinjeno tijelu. Dok su ga s naporom izvlačili i polagali na travu, vidio je sve. “Pođi s Caroline, Cy. Ne.” Uhvatio je dječakovu glavu prije nego što se Cy uspio okrenuti. “Nemoj gledati ovamo. Pođi s Caroline. Bio sidobar.” “Da, gospodine.” Tucker se izvukao iz vode. Sjedio je tako trenutak, dok su mu noge visjele u vodi. “Dwayne, daj mi dim.” Josie mu je donijela cigaretu, već zapaljenu. “Nakon ovoga pretpostavljam da zaslužuješ cijelu.” Naslonila je obraz na njegov. “Žao mi je što si to morao biti ti, Tuck.” “I meni.” Pohlepno je povukao. “Burke, zar nemaš deku kojom bi je prekrio? To nije u redu.” “Svi civili neka pođu u kuću”, započeo je Burns, “području će biti ograničen prisrup dok istraga ne završi.” “Prokletstvo, poznavali smo je”, rekao je Tucker umorno. “Vi niste. Najmanje što možete učiniti za nju jest pokriti je.” “Hajde, Tuck.” Burke je posegnuo kako bi pomogao Tuckeru da se podigne na noge. “Moramo obaviti neke stvari. Bilo bi najbolje kada biste krenuli dok mi to rješavamo. Bit ćemo brzi koliko je moguće.” “Vidio sam što su joj učinili, Burke.” Rekao je Tucker sirovim glasom. “Ne možete biti dovoljno brzi.” “Ostat ćete dostupni”, ubacio je Burns. “Vi i vaš brat. Moram vas kratko ispitati.” Ne rekavši ništa, Tucker se okrenuo kako bi se s Caroline i Cyjem vratio do kuće.