“Dušo, samo zato što Darleen ima isti ruž kao tvoj...” “Tuckere.” Strpljenje nije bilo Josiena vrlina, stoga ga je udarila, i to snažno. “Žena zna prepoznati svoj ruž kad ga vidi.” Protrljao je ruku, spreman povjerovati joj. “Mogao ti je ispasti bilo gdje.” “Nije mi ispao bilo gdje, ispao mi je točno tamo na prilazu. Nanijela sam ga one večeri kad sam izašla s Teddyjem i sljedećeg ga jutra nije bilo. Kao ni preklopnog sedefastog ogledalca.” Oči su joj bijesno planule. “Vjerojatno je i ono kod te kučke.” Tucker je ustao uz uzdah. Postojala je mala vjerojatnost da će moći nastaviti drijemati. Još se nije razljutio, ali samo zato što je sve djelovalo prilično neuvjerljivo. “Kamo ćeš?” “Prenijet ću to Burkeu.” Josie se pljesnula po kukovima. “Tata bi otišao i Billyju T.-ju nabio pušku u guzicu.” Tucker se okrenuo, a premda mu je lice ostalo mirno, njegove oči nisu. “Ja nisam tata, Josie.” Smjesta je požalila i pohitala ga zagrliti. “Dragi, to je bilo užasno od mene. I nisam tako mislila. Samo me rastužuje, to je sve.” “Znam.” Stisnuo ju je. “Pusti me da to riješim na svoj način.” Odmaknuo se kako bi je poljubio. “Sljedeći put kad budem išao u Jackson, kupit ću ti novi ruž.” “Nijansa je Divlje crvena” “Idi i smiri se. Uzet ću tvoj auto.” “Dobro. Tuck?” Kada se okrenuo, iznova se smiješila. “Možda će mu Junior propucati jaja.”
Petnaesto poglavlje TUCKER je najprije otišao do šerifova ureda, ali ondje je zatekao samo Barb Hopkins, povremenu dispečerku, za stolićem u kutu te njezina šestogodišnjeg sina Marka koji se igrao zatvorenika u jednoj od dviju ćelija. “Bok, Tuck,” Barb, koja se udebljala dvadesetak kilograma otkako je maturirala s njime u Jefferson Davis Highu, namjestila je pojas i odložila roman koji je čitala. Njezino okruglo, vedro lice zgužvalo se u osmijeh. “Napokon imamo malo uzbuđenja u gradu, zar ne?” “Izgleda.” Tucker je oduvijek bio sklon Barb, koja se s devetnaest godina udala za Loua Hopkinsa i svake dvije godine rađala dječake sve do Marka, a tada je rekla Louu da podreže kitu ili da se preseli na kauč. “Gdje ti je ostatak ekipe, Barb?” “Ah, trče po gradu i prave nered.” Zastao je pokraj ćelije kako bi pogledao plavokosog Marka, umazana lica, “Što si skrivio, mali?” “Ubijo sam ih.” Mark se zlobno nacerio i zatresao šipkama. “Sve sam ih ubijo, ali ni’ko mi ništa ne može.” “Kladim se. Imamo posla s opasnim kriminalcem, Barb.” “Ne moraš mi govoriti. Jutros kad sam se probudila otkrila sam da je pojačao grijanje u akvariju i spržio sve živo. Imam posla sa psihotičnim riboubojicom.” Gurnula je ruku u vrećicu grickalica sa sirom na stolu pa ih stala žvakati. “Nego, kako ti mogu pomoći, Tuck?” “Tražim Burkea.” “Mobilizirao je nekoliko momaka pa su on i Carl otišli s njima u potragu za Austinom Hatingerom. Došao je i okružni šerif, i to u svom heliću. Prava potjera. Ne samo zato što je pucao na tebe i porazbijao prozore one Caroline Waverly”, samodopadno je rekla Barb, “već je dobro udubio glavu onog zamjenika i svojski osramotio drugoga. Austin je sada traženi bjegunac. U velikoj je nevolji.” “FBI?” “Ah, specijalni agent Skockani? Pa, uglavnom je to prepustio lokalnim momcima. Išao je s njima reda radi, ali više su ga zanimala ispitivanja.” Ponovno je zagrabila grickalice. “Slučajno sam vidjela jedan njegov popis. Činilo se da namjerava razgovarati s Vernonom Hatingerom, Tobyjem Marchom, Darleen Talbot i Nancy Koons.” Polizala je sol s prstiju. “I s tobom, Tuck.” “Da, i mislio sam da će ponovno svratiti k meni. Možeš li nazvati Burkea tim čudom?” Upro je prstom u njezin radioprijamnik. “Doznaj gdje se nalazi i ima li koju minutu za mene?” “Naravno. Ponijeli su voki-toki.” Barb je poslušno otrla prste prekrivene narančastim mrvicama, pritisnula nekoliko tipki, pročistila grlo i stisnula tipku mikrofona. “Baza zove prvu jedinicu. Baza zove prvu jedinicu. Prijam.” Položila je dlan na mikrofon i nacerila se Tucku. “Jed Larsson rekao je da se trebamo služiti kodnim imenima kao što su Srebrna lisica ili Veliki medvjed. Nije li strašan?” Odmahnuvši glavom ponovno se prignula mikrofonu. “Baza zove prvu jedinicu. Burke, dušo, jeste li tamo?”
“Prva jedinica zove bazu. Oprosti, Barb, bio sam zauzet. Prijam.” “Tucker je ovdje u uredu, Burke, kaže da mora razgovarati s tobom.” “Pa, daj mi ga onda.” Tucker se sagnuo do mikrofona. “Burke, moram ti nešto reći. Mogu li doći?” Začuo se glasan cvilež mikrofona, psovka u znak pobune te šuštanje statike. “Prilično sam zauzet, Tuck, ali dovezi se do raskrižja ulica Dog Street Road i Lone Tree. Ondje smo postavili blokadu. Prijam.” “Stižem.” Sumnjičavo je pogledao mikrofon. “Ah, odjava.” Barb mu se nacerila. “Da sam na tvom mjestu, na krilu bih držala sačmaricu. Austin je jutros nabavio dva policijska pištolja.” “Da, hvala, Barb.” Dok je Tucker izlazio, Mark je stao zveketati svojim kavezom i likujući povikao: “Ubijo sam ih. Sve sam ih ubijo!” Tucker je zadrhtao. Nije mislio na ribe. * * * UČIO je dva helikoptera kako kruže na izlasku iz grada. Tri muškarca čekala su na polju starog Stokeyja, raspoređeni u obliku slova V. Druga skupina pročešljavala je ribnjak Charlieja O’Hare. Svi su bili naoružani. Tucker se potišteno prisjetio potrage za Francie. Prije negoli ga je uspio spriječiti, njezino mrtvo, blijedo lice doplutalo mu je u um. Opsovao je pa potražio kasetu. S olakšanjem je shvatio da nije ubacio Tammy Wynette ili Lorettu Lynn - dvije josiene omiljene pjevačice - već Roya Orbisona. Molećive, blage note pjesme “Crying” umirile su ga. Nisu tragali za tijelom, rješio se. Samo su lovili budalu. Budalu s dvama revolverima kalibra .38. Na dugačkoj ravnoj cesti vidio je barikadu osam kilometara prije negoli joj se približio. Palo mu je na um da bi, u slučaju da se Austin doveze Birdienim Buickom, bio u jednakoj prednosti. Drvene blokade bile su obojene jarko narančastom bojom i presijavale se na zamirućem suncu. Iza njih dva okružna patrolna vozila stajala su priljubljenih branika poput dvaju velikih crno-bijelih pasa što njuše jedan drugoga. Ispriječen uz cestu stajao je blistavi novi kamionet Jeda Larsonna - s obzirom na trgovinu i somove, jedu je dobro išlo, kamion Sonnyja Talbota s velikim okruglim svjetlima na krovu poput žutih očiju, Burkeovo patrol no vozilo te Chevroletov kombi Loua Hopkinsa. Louov kombi bio je prašnjav poput starog psa. Netko je na prljavom stražnjem prozoru prstom napisao OPERI ME! Dok je Tucker usporavao, zamijetio je da su dva okružna momka istupila spremnih pušaka. Premda nije smatrao da će pucati pa poslije postavljati pitanja, bio je zahvalan Burkeu kada im je dao znak da spuste oružje. “Vodite pravu operaciju, zar ne?” upitao je Tucker izlazeći iz automobila. “Okružni šerif kipti od bijesa”, promrmljao je Burke. “Nije mu se svidjelo što je FBI-ev agent svjedočio zajebu. Misli da je Austin sada već na pola puta do Meksika, ali ne želi to reći.”
Tucker je izvadio svoje cigarete i ponudio Burkea, a žarim zapalio vlastitu. “Što ti misliš?” Burke je otpuhnuo dugački, polagani snop dima. Dan mu je bio vraški dug i bilo mu je drago što razgovara s Tuckerom. “Čini mi se, ako čovjek poznaje ovdašnje močvare i rijeke, da se može dugo skrivati. Naročito ako ima dobar razlog.” Pogledao je Tuckera. “Poslat ćemo dva čovjeka u Sweetwater.” “Serem ti se na to.” “Moramo, Tuck. Daj.” Položio je dlan na Tuckerovo rame. “Žene su u kući.” Tucker je usmjerio pogled na mjesto gdje se dugačka ravnica pretakala u stabla, a stabla u močvaru. “Koja jebena zbrka.” “Da.” Nešto u Burkeovu glasu navelo je Tuckera da ga iznova pogleda. “O čemu još razmišljaš?” “Nije li ovo dovoljno?” “Predugo te poznajem, sinko.” Burke je načas pogledao iza sebe, a zatim načinio nekoliko koraka dalje od okružnih zamjenika. “Bobby Lee sinoć je došao k nama.” “E, to je vijest.” Burke je potišteno pogledao Tuckera. “Želi oženiti Marvellu. Okuražio se i zamolio me da razgovaramo nasamo. Izišli smo na terasu iza kuće. Sranje, Tuckere, krv mi se sledila. Bojao sam se da će mi reći da je trudna, pa da ću ga morati ubiti ili nešto.” Ugledao je Tuckerov osmijeh pa mu slabašno uzvratio. “Da, znam. Ali drukčije je kad je riječ o tvojoj djevojčici. Uglavnom...” Povukao je dim i otpuhnuo ga. “Nije trudna. Pretpostavljam da su današnji klinci pametniji u vezi sa zaštitom i svime time. Sjećam se da sam vozio do Greenvillea kako bih kupio gumenjare dok sam izlazio sa Susie.” Snažnije se nacerio. “A kad smo dospjeli na stražnje sjedalo tatinog Chevyja, zaboravio sam ih u džepu.” Prestao se smiješiti, “Naravno, da sam ih se sjetio, ne bismo imali Marvellu.” “Što si mu rekao, Burke?” “Jebote, što sam mu mogao reći?” Odsutno je položio dlan na dršku pištolja. “Moja je djevojčica odrasla. Želi ga i to je to. Ima pristojan posao kod Talbota i dobar je momak. Ludo je voli i moram vjerovati da će biti dobar. Ali srce mi se kida.” “Kako je Susie to primila?” “Plakala je k’o kišna godina.” Uzdahnuvši, Burke je odbacio cigaretu i zgazio je. “A kad je Marvella počela govoriti kako razmišljaju o preseljenju u Jackson, pomislio sam da će poplaviti kuću. Onda su jedno vrijeme zajedno plakale. Kada su presušile, počele su razgovarati o haljinama za djeveruše. Prepustio sam ih tome.” “Grozno je ostarjeti, zar ne?” “Istina.” Ali osjećao se bolje jer je rekao što mu je na duši. “Nemoj nikome govoriti. Večeras će reći Fullerovima.” “Imaš li prostora u glavi za još nešto?”
“Bilo bi mi zadovoljstvo izbaciti to na neko vrijeme.” Tucker se nagnuo na poklopac motora Josiena automobila pa ispričao priču o ružu i preljubu. “Darleen i Billy T?” Burke se namrštio promišljajući o tome. “Nisam čuo.” “Pitaj Susie.” Burke je uzdahnuo i kimnuo. “Sam Bog zna da je ta žena stvarno dobra u čuvanju tajni. Bila je trudna tri mjeseca s Tommyjem prije nego što mi je rekla. Brinula se da ću se uzrujati jer smo jedva spajali kraj s krajem. Budući da je Marvella zaljubljena u Darleenina brata, jasno mi je zašto je to zadržala za sebe.” Razmislivši, stao je zveketati ključevima. “Stvar je u tome, Tuckere, što se ne mogu obratiti Billyju T.-ju samo zato što se Darleen koristi istim ružem kao Josie.” “Znam da ti se svašta mota po glavi, Burke. Samo sam mislio da bih ti trebao reći.” Burke je zagunđao u znak slaganja. Uskoro će se smračiti, a bogzna u koju se rupu Austin uvukao. “Večeras ću razgovarati sa Susie. Ako se pokaže da se Billy T. potajno viđa s Darleen, odvojit ću vremena i ispipati ga.” “Hvala ti.” No sada kad je odradio svoju dužnost, Tucker je pomislio kako bi i sam mogao nešto ispipati. * * * SLJEDEĆEG jutra, izvučen iz kreveta nakon samo pet sati sna, Burke je žlicom jeo kukuruzne pahuljice, zabrinut zbog naoružanog bjegunca na svojem području - pronašli su odbačeni Buick u ulici Cottonseed Road, i sada više nitko nije mislio da je Austin u Meksiku. Povrh svega, postavljalo se pitanje hoće li morati unajmiti smoking kako bi predao svoju kćer. Susie je već telefonirala s Happy Fuller te su planirale vjenčanje jednakom silnom i gorljivošću kao generali kad pripremaju važni ratni pohod. Pitao se dokad će mu okružni šerif visjeti za vratom, kadli su ga vrisci i buka iz susjednog dvorišta podigli na noge. Isuse Bože, pomislio je, kako je mogao zaboraviti na Talbotove? Kada je Susie dojurila u kuhinju, Burke je već preskakao ogradu između njihovih dvorišta. “Ubio si ga! Ubio si ga!” vrištala je Darleen. Skutrila se u kutu malene, isprevrtane kuhinje i čupala kosu. Elastični korzet njezine kratke spavaćice bio je povučen nadolje i otkrivao jednu bijelu, drmusavu dojku. Burke je pristojno skrenuo pogled s nje na prevrnuti stol, prosute ostatke gnjecavih žitnih pahuljica i priliku Billyja T.-ja Bonnyja, potrbuške opruženu u lokvi krupice. Burke je odmahnuo glavom i pogledao Juniora Talbota nadvijena nad Billyjem T.-jem s tavom od lijevanog željeza u ruci. “Stvarno se nadam da ga nisi ubio. Juniore.” “Ne vjerujem.” Junior je prilično smireno odložio tavu. “Samo sam ga jednom tresnuo.” “Pa, pogledajmo.” Burke se sagnuo, a Darleen je nastavila vrištati i čupati kosu. Scooter je urlao iz petnih žila u svojoj igraonici. “Samo je onesviješten”, rekao je Burke proučavajući
pozamašnu čvorugu što se izdizala na zatiljku Billyja T.-ja. “Ali vjerojatno ga treba odvesti liječniku.” “Pomoći ću ti da ga odvučeš.” I dalje čučeći, Burke je podigao pogled. “Hoćeš li mi reći što se dogodilo, Juniore?” “Pa...” Junior je poravnao stolac. “Zaboravio sam nešto reći Darleen. Kada sam se vratio, vidio sam da se Billy T. ušuljao u kuhinju i napastovao moju ženu.” Oštro je pogledao Darleen, na što je ova prestala drečati kao da je pritisnuo prekidač. “Zar ne, Darleen?” “Ja...” Šmrcnula je, a oči su joj jurcale od Burkea, preko Billyja T.-ja pa do Juniora. “Tako je. Ja - odjednom se stvorio na meni, pa nisam znala što učiniti. Zatim se Junior vratio i...” “Idi i pobrini se za maloga”, tiho je rekao Junior. Posegnuo je s istim onim nepomućenim spokojem i navukao umjetnu ružičastu svilu preko njezine dojke. “Više se ne moram brinuli da će te Billy T. gnjaviti.” Progutala je knedlu i dvaput zaklimala glavom. “Da, Juniore.” Odjurila je, a djetetov se plač začas pretvorio u štucave jecaje. Junior je iznova pogledao Billyja T.-ja. Počeo se blago meškoljiti. “Čovjek mora zaštiti ono što je njegovo, zar ne, šerife?” Burke je provukao ruku ispod jedne Billyja T-ja. “Pretpostavljam da mora, Juniore. Odnesimo ga u moj auto.” * * * CY je bio sretan. Pomalo se sramio zbog tolike sreće s obzirom na to da mu je sestra netom pokopana te da je čitav grad šaputao o njegovu ocu. Ali nije si mogao pomoći. Uskoro će moći izići iz kuće u kojoj je njegova majka ležala opružena i gledala televiziju, očiju zacakljenih od kakvih god tableta koje joj je dao liječnik. Ali bilo je i bolje od samog izlaska iz kuće i udaljavanja od policijskog vozila koje je čučalo u dvorištu kako bi provjerilo hoće li mu se tata pokušati vratiti kući. Cy je išao na posao. I to sa stilom. Cipele su mu bacale prašinu za sobom, a usta zviždala. Pomisao da mora pješačiri i voziti šesnaest kilometara nije ga ni najmanje strašila. Tim je pothvatom uspostavljao Fond za oslobođenje Cyja Hatingera. Tim će si fondom omogućiti odlazak iz Innocencea za svoj osamnaesti rođendan. Četiri su se godine otezale bolno sporo, ali ne i beznadno kao prije no što je postao čovjek za sve poslove. Sviđao mu se naziv te se zamišljao s jednom od onih poslovnih posjetnica, poput one koju je njegovoj majci prošlog travnja dao prodavač Biblija iz Vicksburga. Na njoj bi pisalo: Cyrus Hatinger Čovjek za sve poslove NEMA PREVELIKOG POSLA NEMA PREMALOG POSLA
Naravno, kretao je u tome smjeru. Kada mu bude osamnaest godina, imat će dovoljno ušteđevine da si kupi kartu za Jackson. Možda čak i New Orleans. Ti bokca! Mogao bi otići ravno do Kalifornije ako poželi. Pjevušeći pjesmu “California, here I come” skrenuo je sa šljunka kako bi prošao istočni rub polja Tobyja Marcha. Zapitao se liči li Jim kod gospođice Waverly te ima li dovoljno vremena da svrati onamo i pozdravi ga. Prešao je potok Little Hope, koji je u to doba godine predstavljao tek nešto više od pišljive bare, te ga slijedio do betonskog kanala. Prisjetio se kako su on i Jim masnim bojicama nažvrljali svoja imena u betonskom luku. I kako su nedavno proučili svaku stranicu Pliyboya što ga je Cy drpio ispod madraca svog brata A. J.-a. Te su fotografije bile posebne, prisjetio se. A za Cyja, koji nikada nije vidio golu ženu, bilo je to zadivljujuće iskustvo. Mali mu se ukrutio poput kamena. A te se noći staro Sotonino oruđe oslobodilo u svom prvom i fascinantnom mokromsnu. A nije li se majka iznenadila kada je rekao da je oprao rublje umjesto nje? Lagano se nacerivši zbog uspomene - i zapitavši se hoće li to uskoro iznova iskusiti - kliznuo je blagom obalom potoka Little Hope i zaputio se u betonski prolaz. Netko mu je naglo pritisnuo dlan o usta i prekinuo njegov vedri zvižduk. Nije ni pokušao vrisnuti ili se othrvati napadaču. Poznavao je taj dlan, oblik i teksturu, pa čak i miris. Svladao ga je odveć dubok i odveć beznadan strah da bivrištao. “Pronašao sam tvoju malu rupu”, šapnuo je Austin. “Tvoju đavolju jazbinu s prljavom knjigom i žvrljotinama tvog crnčuge. Dolazite ovamo drkati jedan drugome?” Cy je mogao tek odmahnuti glavom. Zastenjao je kada ga je Austin gurnuo o tvrdi, zaobljeni zid kanala. Očekivao je bljesak remena, ali dok se pripremao na udarac, uvidio je da ga otac nema na sebi. Prisjetio se da vam oduzmu remen kada vas spreme u zatvor. Kako se ne biste objesili. Progutao je knedlu. Otac mu je čučao zato što je kanal bio prenizak da bi se uspravio do pune visine. Ali zbog tog položaja nije djelovao manje opasno. Ustvari, zbog toga je samo djelovao krupnije i snažnije. Zaobljenih leđa, savijenih i raširenih nogu, lica i dlanova umrljanih blatom, izgledao je poput nekakvog čudovišta koje se sprema za napad. Cy je ponovno progutao knedlu, a u grlu mu je škljocnulo. “Traže te, tata.” “Znam da me traže. Al´ nisu me našli, zar ne?” “Ne, gospodine.” “Znaš zašto, momče? Zato što je Bog na mojoj strani. Ti me bezbožni gadovi nikada neće pronaći. U pitanju je sveti rat.” Nasmiješio se, a Cy je osjetio kako mu se utroba ledi. “Bacili su me u zatvor, a onog ubojicu i kurvinog sina ostavili na slobodi. Bila je kurva. Babilonska kurva”, tiho je rekao. “Prodavala se iako je pripadala meni.” Cy nije znao o čemu govori, ali kimnuo je. “Da, gospodine.” “Stići će ih kazna. Snosit će kaznu zbog svog bezakonja.” Polako je počeo stezati i opuštati pesnice. “Svi oni. Sve i jedna generacija.” Pogled mu se razbistrio, pa se iznova usredotočio na Cyja. “Odakle ti taj bicikl,momče?”
Zaustio je kako bi rekao da je Jimov, ali s obzirom na to da ga je otac promatrao, pobojao se da bi mu laž mogla spržiti jezik. “Samo sam ga posudio.” Počeo se tresti, svjestan da nema izbora no reći istinu. “Našao sam posao. Radim u Sweetwateru.” Austinove su oči pobijelile kada je nespretno zakoračio prema njemu. Njegove krupne, umazane pesnice stezale su se i opuštale. “Bio si ondje? U tom zmijskom leglu?” Cy je znao da postoje i gore stvari od remena. Postoje pesnice. Suze su mu navrle na oči. “Neću više ići, tata. Kunem se. Samo sam mislio...” Dlan mu je stisnuo grlo, prekinuvši njegove riječi i dovod zraka. “Čak me i sin izdao. Vlastita krv i meso.” Odbacio je Cyja u stranu poput stare čarape. Dječakovi laktovi bolno su udarili o beton, ali nije jauknuo. Dugo se čulo samo disanje. “Ići ćeš”, naposljetku je rekao Austin. “Ići ćeš i promatrati. Reći ćeš mi što radi, u kojoj sobi spava. Reći ćeš mi sve što vidiš i čuješ.” Cy je otro oči. “Da, gospodine.” “I donosit ćeš mi hranu. I Iranu i vodu. Donesi ih amo, svako jutro i svaku večer.” Ponovno se smiješio čučnuvši pokraj sina. Iz usta mu je zaudaralo kao iz groba. Svjetlost koja je sipila kroz otvor kanal odbijala mu se o šarenice zbog čega su gotovo djelovale bijelo. “Nećeš reći mami, ni Vernonu, nikome.” “Da, gospodine.” Cy je zaklimao glavom u znak očajničkog slaganja. “Ali, Vernon bi ti pomogao, tata. Mogao bi dovesti tvoj kamionet ...” Austin je pljusnuo Cyja preko usta. “Rekao sam nikome. Motri t će Vernona. Motri t će ga danju i noću zato što znaju da će stati uz mene. Ali ti - na tebe neće obraćati pozornost. Samo zapamti da ću te ja motriti. Katkada ću biti ovdje i čekati. Katkada neću. Ali neprestano ću te motriti. Jasno? Neprestano ću te motriti i slušati. Gospodin će mi pomoći vidjeti i čuti. Ako pogriješiš, njegov će te gnjev smlaviti, raskoliti te jednim moćnim udarcem.” “Donijet ću ih.” Cyjevi su zubi stali cvokotati dok je to izgovarao. “Obećavam. Donijet ću ih.” Spustio je svoje brutalne dlanove na dječakova ramena. “Reci bilo kome da si me vidio i ni Bog ti neće moći pomoći.” * * * CY je gotovo jedan sat vozio do Sweetwatera. Prevalivši četvrtinu puta morao je zastati i povratiti doručak. Kada je sve izbacio, oprao je znojno lice oskudnom vodom iz potoka Little Hope. Budući da su mu se noge tresle, morao je voziti polako ili riskirati pad. Svakih nekoliko minuta nelagodno se osvrtao preko ramena, gotovo siguran da će ugledati oca za sobom dok se smiješi onim osmijehom i pucketa remenom koji su mu uzeli u okružnom zatvoru. Kada je stigao do Sweetwatera, ugledao je Tuckera na bočnoj terasi kako sortira jutarnju poštu. Cy je namjerno polako zaustavio bicikl. “´Jutro, Cy.” “Gospodine Tuckere.” Glas mu je zazvučao hrdavo, pa se zakašljao kako bi pročistio grlo. “Oprostite što kasnim. Biosam...”
“Sam si određuješ radno vrijeme, Cy.” Tucker je odsutno pogledao burzovno izvješće i odložio ga na stranu. “Ovdje ne gledamo na sat.” “Da, gospodine. Recite mi odakle mogu početi i odmah ću se baciti na posao.” “Ne požuruj me”, ljubazno je odvratio Tucker i dobacio komadić slanine vječito željnom Busteru. “Jesi li doručkovao?” Cy je pomislio na doručak koji je povratio uz cestu. Želudac mu se opako preokrenuo. “Da, gospodine.” “Onda sjedni dok ja dovršim svoj. Zatim ćemo vidjeti što bi mogao raditi.” Cy se nevoljko uspeo trima zaobljenim stubama na terasu. Buster je podigao pogled, instinktivno zamahnuo repom i podrignuo. “Uzbuđen je zbog društva”, sarkastično je odvratio Tucker. Bacio je jedan Josien katalog u stranu i nasmiješio se dječaku. “Budući da si sav nadobudan... kog si to vraga napravio?” “Kako molim, gospodine?” Zazvučao je uspaničeno. “Ništa nisam učinio.” “Kvragu, mali, laktovi su ti skroz izgrebani.” Primio je Cyjevu ruku i zaokrenuo je. Krv mu je još lagano curila, a u porezotinama se vidjela ružna prljavština.” “Pao sam, to je sve.” Tucker je zaškiljio. “Je li ti to Vernon učinio?” I sam se nekoliko puta zakačio s Vernonom te je bio dobro svjestan da se ovaj ne bi libio napasti dječaka. Kakav otac, takav sin. “Ne, gospodine.” Cy je osjetio nalet olakšanja jer barem može biti iskren. “Kunem se da me Vernon nije ni taknuo. Katkada se naljuti, ali klonim ga se dok ne zaboravi na to. Nije kao tata...” Utihnuo je, posramljeno porumenjevši. “Nije Vernon kriv. Samo sam pao.” Tucker je podigao obrve dok je dječak blebetavo objašnjavao. Nije imalo svrhe siliti ga ili pridonositi njegovoj sramoti tako što će ga navesti da prizna kako su ga otac i brat mlatili kad im se prohtije. “Polako. Idi unutra i reci Delli da te očisti.” “Ne...” “Momče.” Tucker se naslonio. “Jedan od privilegija poslodavca jest naređivati. Idi unutra, očisti se i uzmi Coca-Colu iz hladnjaka. A kad se vratiš, smislit ću kako ćeš zaraditi današnju plaću.” “Da, gospodine.” Cy je ustao, obuzet krivnjom. Teška je srca ušao u kuću. Tucker se namrštio zureći za njime. Dječak je doista užasno izgledao. No tko bi mu mogao zamjeriti? Tucker je psu bacio još jedan komadić slanine i pomislio kako će Cyju dati posla da mu odvrati misli. Kako je sunce pržilo sve bliže poslijepodnevu, Tucker je zaokupio Cyja vrtnom kosilicom. Glasine o incidentu kod Talbotovih već su prohujale gradom, a zbog Earleenina usmenog brzojava Delli, stigle su do Sweetwatera dok se povoji na glavi Billyja T.-ja još nisu ni slegnuli. Poput dobrog, slasnog sladoleda, priča je kružila u nekoliko inačica i konzumirala se sa zadovoljstvom. A nakon što se potvrdila poveznica između Darleen i Billyja T.-ja, Tuckera je zanimala samo jedna inačica.
Junior je pronašao svoju ženu u zagrljaju Billyja T. Bonnyja na kuhinjskom stolu. Billy T. završio je s golemom čvorugom na zatiljku, a nijedna strana nije pripremala tužbu. Dok se ne pojavi nešto drugo što će je gurnuti u stranu, bit će to glavna vijest u Innocenceu. Odvojio je poslijepodne kako bi razmislio o tome, a zatim pojeo krišku Delline torte s bananom i šlagom i još malo porazmislio. Na kraju krajeva, bila je to stvar principa. Čovjek je mogao zatvarati oči pred raznim stvarima, ali ne i pred svojimprincipima. Podmitio je Dellu kako bi mogao posuditi njezin automobil obećavši joj nove naušnice i pun rezervoar. Provezao se pokraj Carolineina posjeda pitajući se bi li je uspio nagovoriti da tu večer iziđu u kino. Zaustavio se ni kilometar dalje, na mjestu gdje se Old Cypress Road križao s Longstreetom. Da bi iz grada došao kući ili iz kuće u grad, Billy T. morao je proći tim putem. Koliko je Tuckeru bilo poznato, Billy T. nije propustio ni jednu večer u McGreedyjevoj gostionici otkad je naučio držati štap za bilijar. Tucker je izvukao cigaretu i stao čekati. Sjedio je na poklopcu motora Dellina automobila razmišljajući o tome da zapali drugu, kadli je ugledao Caroline kako je vuče štene na crvenom povodcu. Gotovo je prestala koračati i uzaludno tjerati štenca da joj hoda uz nogu ulovivši tračak frustracije u Tuckerovim očima. Zatim se nasmiješio. “Dušo,” doviknuo joj je, “kamo te vuče taj pas?” “Idemo u šetnju.” Malčice je dahtala kada je stigla do automobila. Mašući repom, Smetalo je potrčao kako bi grickao Tuckerove gležnjeve. “Nije ti ovo grad.” Sagnuo se kako bi počešao glavu šteneta dok je Smetalo skakutao na stražnjim nogama “Ovdje ih samo pustiš u dvorištu.” “Pokušavam ga naučiti da šeće na povodcu.” Potvrđujući jalovost njezinih pokušaja, Smetalo se okrenuo i stao žvakati povodac. “Vidim da se stvarno trudi.” Nasmiješio se. “Izgledaš umorno, Caro. Naporna noć?” “Pa, dosta je cvilio.” A čak i kad se smirio, bilo joj je teško usnuti jer je razmišljala kako bi joj Austin Hatinger mogao pokucati na vrata. “Kartonska kutija i budilica.” “Molim?” “Nedostaje mu mama. Staviš ga u kutiju, možda i onaj jastuk koji si mu kupila, i ubaciš mu budilicu. Slična je otkucajima srca. Uspavljuje ih.” “Ah.” Razmislila je o tome i zaključila kako se prilično lijepo uspavao kada ga je donijela u svoj krevet. “Moram pokušati, A zašto ti stojiš nasred ceste?” “Sjedim”, ispravio ju je. “Ubijam vrijeme.” “Čudno mjesto za ubijanje vremena. Nisu ulovili Hatingera, zar ne? “Koliko sam čuo, nisu.” “Tuckere, Susie je svratila i spomenula Vernona Hatingera. Rekla je da je jednako zao kao i njegov otac.”
Tucker je dokono pucnuo prstima kako bi zabavio Smetala. “Prije bih rekao da ga se trudi dostići.” “Rekla je da uvijek traži nevolju i...” “Nekoliko smo se puta zakačili”, prekinuo ju je Tucker prisjećajući se tuča. “Žao mi je to reći, ali isprašio mi je tur. Zatim je Dwayne isprašio njegov.” Nacerio se prisjetivši se kakav je Dwayne bio prije nego što je zaglibio u piće. “Naizgled nikako nisam mogao ojačati dok sam bio dječak. Unatoč radu u polju, ruke su mi bile kao čačkalice. Ali Dwayne je bio kao div. Služio se tim ručerdama poput beka na nogometnom terenu, na što su sve djevojke padale u nesvijest. Nakon što me Vernon batinama pokušao poučiti moralu, Dwayne je njega batinanjem poučio grijehu.” Ispustio je dug, zadovoljan uzdah. “Grijeh je tog dana svakako izvukao deblji kraj.” “Sigurna sam da je riječ o dirljivoj priči o muškom zbližavanju, ali željela sam ti reći da se ne moraš brinuti samo zbog Austina već i zbog Vernona.” “Nema pretjeranog smisla brinuti ni zbog jednoga od njih.” “Zašto?” ispalila je. “Zato što će ih tvoj stariji brat izbatinati umjesto tebe?” “Ovih je dana prezauzet batinanjem sama sebe.” Zagledao se niz Old Cypress Road i ugledao oblak prašine te odsjaj uglancanog Ihunderbirda Billyja T.-ja. “Možda bi bilo najbolje da se vratiš i zaboraviš na to. Možda poslije svratim provjeriti kako napreduje ličenje.” “Što je bilo?” Već je vidjela taj pogled u njegovim očima. Dok je ležao na njoj kada je staklo frcalo ne sve strane. Kada ju je upitao ima li oružje. Tom muškarcu nije potreban stariji brat ili bilo tko drugi da se bori umjesto njega. Začula je riku motora Billyja T.-ja i okrenula se. “Što je bilo, Tuckere?” “Ništa zbog čega bi se trebala brinuti. Idi kući, Caroline.” Skliznuo je s poklopca motora upravo kad je Billy T. uz škripu zaustavio automobil. Uzela je štene i ostala stajati na mjestu. “Hej, fakeru... Hoću reći, Tuckere.” Billy T. nacerio se vlastitoj dosjetljivosti pritom stišćući čačkalicu među zubima. Nije bio vedro raspoložen. Glava ga je još uvijek boljela, a ponos mu je patio više od ozbiljnog udarca u lubanju. Bio je raspoložen za prepirku. “Billy T.” Dlanova gurnutih u džepove, Tucker se prošetao cestom. “Čuo sam da si jutros doživio nezgodu.” Zaškiljio je. “Koji se to klinac tebe tiče?” “Samo razgovaram. Znaš, igrom slučaja baš sam tebe čekao.” “A je li?” “Aha.” Krajičkom oka Tucker je zamijetio da je Caroline također prešla cestu. Premda je stajala nekoliko metara orraga, silno mu je išlo na živce. “Volio bih raščisriti jednu sitnicu. Ako imaš vremena.” Prije negoli je Billy T. shvatio što namjerava, Tucker je posegnuo unutra i istrgnuo ključeve iz upravljača. Ljudi su često zaboravljali da se kreće brže od zmije. “A ako i nemaš”, bahato je dometnuo. “Budalo.” Billy T. naglo je otvorio vrata, “Nadam se da želiš šljivu i na drugom oku.” “Pa, to ćemo vidjeti. Caroline, ako se imalo približiš, stvarno ćeš me naljutiti.”
Billy T. ljigavo odmjeri Caroline, klizeći pogledom uz njezine noge, trbuh i grudi. “Pusti je, Tuck. Možda će, nakon što te sravnim s tom cestom, htjeti popiti pivo s pravim muškarcem.” Nato je isturila bradu. “ja vidim tek dva nadurena školarca. Tuckere, ne znam što te spopalo, ali voljela bih da me odvezeš kući. Smjesta.” Billy T. se nacerio i šibnuo čačkalicu u stranu. “Već te uškopi-!a? Redovito dobivaš, Tuck?” Pobjesnjevši, Caroline je istupila, no Tucker je hitro ispružio ruku i zaustavio je. “Nije lijepo tako se obraćati dami, Billy T, ali začas ćemo stići do toga. Pomislio sam kako bismo trebali razgovarati o mom autu.” “Čuo sam da ti je auto u Jacksonu na peglanju.” “Dobro si čuo. Ti i ja nikad se nismo dobro slagali. I sumnjam da ćemo se slagati u budućnosti, ali ne mogu ti dopustiti da ono što si učinio mom autu prođe nekažnjeno.” Billy T. frknuo je i pljunuo. “Koliko sam ja čuo, slupao si se.” “Da, nakon što si se ti ušuljao u Sweerwater i sredio ga.” Tucker je znao da mozak Billyja T.-ja nije njegova jača strana te je lagao bez po muke. “Darleen je dala naslutiti da si mi probušio crijeva. Pretpostavljam da nije lijepo od nje, s obzirom na to da si joj poklonio Josien ruž.” “Ona je samo lažljiva drolja.” “To je možda istina, ali mislim da u ovom slučaju govori istinu. Billy T. zabacio je kosu koja mu je padala na čelo. “Pa što ako i govori? Nemaš dokaza.” Podmuklo se nacerio. “Mogu ti odmah reći da sam to napravio. Spustio sam se tvojim otmjenim prilazim i izbušio tvoj otmjeni auto. Darleen je bila tužna jer si slomio srce Eddi Lou, pa sam to učinio kako bih je utješio. I zato što te ne mogu jebeno podnijeti. Ali ne možeš to dokazati.” Tucker je naizgled zamišljeno izvadio cigaretu. “Možda si u pravu, ali to ne znači da ćeš se izvući.” Otkinuo je vrh cigarete i zapalio je. Caroline se povukla. Prepoznala je taj ton, i pogled. “Palo mi je na pamet da je možda netko iz moje obitelji tog jutra mogao uzeti moj automobil. Možda netko tko nije toliko dobar za volanom kao ja. Znaš, Billy T., to me jednostavno ljuti.” “Želiš li nešto poduzeti u vezi s time?” Tucker je proučio vršak svoje cigarete. “Pretpostavljam da želim. I moram reći da ne bih volio da mi lice opet bude plavo.” “Oduvijek si bio kukavica.” Nacerivši se, Billy T. raširio je ruke. “Hajde, udari najbolje što znaš.” “Pa, kad tako kažeš...” Tucker ga je udario ravno u međunožje. Billy T. presavio se uz zvuk sličan onomu što ga ispušta kuhalo na paru. Držeći se za prepone, srušio se uz rub ceste. Kada je Tucker čučnuo i čvrsto stisnuo njegove nagnječene genitalije, Billy T. prevrnuo je očima. “Nemoj se onesvijestiti, mali, dok ti ne kažem sve što imam. Možda ćeš moći razmišljati kad ti se jaja vrate iz grla i želim da razmisliš o ovome. Slušaš li me?” “Mhhh”, bilo je sve što je Billy T. uspio protisnuti.
“Dobro. Znaš li tko upravlja tvojom obiteljskom zemljom? Uplata kasni tri mjeseca. Sigurno mi ne bi bilo ugodno kada bih morao provesti ovrhu. A znaš za onaj pogon za obradu pamuka u kojem povremeno radiš? Igrom slučaja, i on je moj. E sada, ako mi se želiš osvetiti, pretpostavljam da te ne mogu zaustaviti. Ali ostat ćeš bez zemlje i bez posla, a tako mi Boga, dat ću sve od sebe da te natjeram da vrištiš dok to budem činio.” Ponovno ga je stisnuo kako bi potvrdio svoje riječi. Billy T. uspio je tek zastenjati i sklupčati se. “Taj mi je auto bio jako drag”, rekao je Tucker uz uzdah. “A draga mi je i ova ovdje dama koju si uvrijedio. Stoga se više ne petljaj sa mnom, Billy T. Nisam više žgoljavi klinac.” “Pusti me na miru”, jedva je protisnuo Billy T “Nešto si pokvario. Pokvario si mi malog.” “Ne brini, oporavit će se.” Kada je ustao, Tucker je zamijetio da je Caroline spustila štene, koje je trenutačno pišalo po cipelama Billyja T.-ja. Nacerio se, ali podigao je psa. “E, to se zove stavljati sol na ranu.” Okrenuo se prema mjestu na kojem je Caroline stajala uz cestu, razjapljenih usta i razrogačenih očiju. Tucker je premjestio štene pod ruku. “Dođi, šećeru. Sad ću te odvesti kući.” “I ostavit ćeš ga ovdje?” Istegnula je vrat dok ju je Tucker odvlačio prema Oldsmobileu. “To sam namjeravao. Pomislio sam da bismo večeras mogli u kino.” “U kino”, bezizražajno je odvratila. “Tuckere, upravo sam stajala ondje i gledala dok si udarao muškarca u...” “U pristojnom društvu kažemo genitalije. Pomakni se, osim ako želiš voziti.” Protrljavši sljepoočnicu, upitala je: “Ali to je nepoštena borba, zar ne?” “Svaka je borba nepoštena, Caroline, zato je strašno izbjegavam.” Nagnuo se i hitro je poljubio pa pokrenuo motor. Odsutno je bacio ključeve Billyja T.-ja preko ceste. “Nego, što kažeš na kino?” Caroline je dugo izdahnula. “Što prikazuju?”
Šesnaesto poglavlje “MOŽDA biste voljeli čašu vode, gospođo Talbot.” Dadeen Talbot zurila je u agenta Burnsa crvenim, otečenim i nemilosrdno našminkanim očima. “Da, gospodine”, krotko je odvratila. U zadnja dvadeset četiri sata naučila je mnogo toga o krotkosti. “Bila bih vrlo zahvalna.” Sav uslužan, Burns je ustao kako bi otišao u kupaonicu i natočio vodu iz slavine u papirnatu čašu. Smatrao se stručnim ispitivačem - čak je držao i predavanja o toj temi. Kao što bi rekao svojim srudentima na FBI-evoj akademiji, prvo pravilo dobrog ispitivanja jest poznavati subjekt. Burns je smatrao da ima Darleen Talbot u malom prstu. Suosjećanje, laskanje i blagi autoritet. To su bili ključni pojmovi. Burns je predvidio trideset minuta za ispitivanje, uključujući četverominutni prolog radi zadobivanja Darleenina povjerenja. S papirnatom čašom ponudio joj je i ljubazni osmijeh. “Hvala vam što ste odvojili vrijeme kako biste došli razgovarati sa mnom, gospođo Talbot.” Oprezno je prinijela čašu nenašminkanim usnama. Više nije bila sklona crvenom ružu. “Junior je rekao da moram.” “Pa, znam da je mladoj majci teško pronaći slobodno vrijeme u zahtjevnom rasporedu. Gdje vam je maleni?” Burns je prekrižio pitanje o obitelji s popisa u glavi. “Mama čuva Scootera. Voli boraviti s njime.” Dok su joj oči bjesomučno jurcale po prostoriji gledajući u sve samo ne u specijalnog agenta Matthewa Burnsa, poigravala se ovratnikom svoje bluze cvjetnog uzorka. “To joj je jedini unuk, znate. Moje sestre imaju djevojčice.” “I vrlo je lijep dječak”, odvratio je Burns, premda nije znao je li uopće vidio najmlađeg Talbota. “Lijep je, da. Kosa mu je kovrčava kao u janjeta.” Slabašni je osmijeh ozario njezine oči. Smatrala je - i to ispravno - da je jedini razlog zbog kojeg je Junior nije izbacio iz kuće privrženost prema sinu. “I brz je. Kao munja je na sve četiri. Nc znam kako ću se izboriti s njime kad prohoda.” “Siguran sam da vam ne da mira.” Opustivši se, Darleen je odložila čašu. Pa, FBI-evac nije toliko loš, pomislila je. Ljudi ga jednostavno ne poznaju. “Imate li vi djece?” “Nemam.” Uštogljeni Burns nije ni namjeravao imati djecu. Nikada. “Bojim se da me posao prilično udaljava od kuće.” “Potraga za kriminalcima.” “Upravo tako.” Široko joj se osmjehnuo, kao da je upravo odgovorila na vrlo složeno pitanje. “A zabrinuti, odgovorni građani poput vas olakšavaju mi posao.” I dalje se smiješeći, izvadio je svoj mali uređaj za snimanje. “Ovo mi pomaže da se točno prisjetim.” Darleen je nepovjerljivo pogledala diktafon. Počela je zavrtati dlanove u krilu. “Ne bih li trebala imati odvjetnika ili nešto slično?
“Svakako, ako želite.” Burns je sjeo za Burkeov krcati stol. “Ali uvjeravam vas da nije potreban za ovakav neslužbeni razgovor. Samo ću postaviti nekoliko pitanja o vama i vašoj prijateljici Eddi Lou Hatinger.” Zaštitnički je posegnuo prema njoj. “Znam da vam ovo teško pada, Darleen. Smijem li vas zvati Darleen?” Bio je pristojan poput konobara u skupom restoranu. Premda bi se Burns lecnuo zbog te usporedbe, naveo je Darleen da prikladno odgovori. “Nemaproblema.” “Gubitak prijatelja uvijek je težak, ali na takav tragičan način...” Utihnuo je, puštajući da je tišina utješi. “Nastojat ću vas ne uzrujati.” Nije bilo teško, pa čak ni bolno, koliko silno uzbudljivo, ali izvukla je pohabani rupčić i otrla oči. “Srce mi se kida kad razgovaram o tome. Ali želim pomoći”, hrabro je dometnula. “Bila mi je najbolja prijateljica.” “Znam.” Burns je zadovoljno uključio uređaj za snimanje. “Specijalni agent Matthew Burns, ispitivanje Darleen Talbot o Eddi Lou Hatinger. Dvadeset peti lipnja. Nego, Darleen, recite nam nešto o Eddi Lou.” Darleen je toliko glasno ispuhala nos da se Burns žacnuo. “Bila mi je najbolja prijateljica”, ponovila je. “Zajedno smo išle u školu i bila mi je vjenčana kuma. Pretpostavljam da mi je bila poput sestre.” “A kao sestre, pretpostavljam da ste razmjenjivale povjerljive informacije.” “Nikada ništa jedna drugoj nismo tajile. A moje vlastite sestre, Belle i Starita? Ne, s njima nikad nisam mogla razgovarati kao s Eddom Lou.” Kliznula je još jedna suza te ju je ulovila člankom prsta. “Siguran sam da bi njezini osjećaji bili jednaki.” Darleen se nato namrštila. “Očekujem da je tako.” “Vidim da ste srdačna žena puna razumijevanja. Ne sumnjam da se Edda Lou oslanjala na vas.” Ta joj je predodžba o Eddi Lou laskala. “Obično se oslanjala na mene. Nikada mi to nije smetalo.” “Budući da ste udani, vjerujem da vam se Edda Lou obraćala zbog savjeta - o muškarcima u svojem životu.” Vraga je tražila savjete, pomislila je Darleen. Edda Lou voljela se hvaliti. No Darleen je vjerovala kako to ne bi trebala reći. “Cesto smo razgovarale. Mislim da smo se svakodnevno čule telefonom.” “A je li u vrijeme svoje smrti Edda Lou bila u odnosu s nekim određenim?” “Pa, jest. Svi su znali da je luda za Tuckerom Longstreetom. Mogla je imati mnoge druge. Edda Lou stvarno je držala do sebe, znate. Proučavala je fotografije u časopisima zbog frizura, trikova pri šminkanju i svega toga, i ne bi izišla iz sobe, a da se prije toga ne našminka. Ali zapela je za Tuckera, Nakon što ga je ulovila, trebala sam... Hoću reći, nakon šro su odredili datum, trebala sam joj biti kuma. Otišle smo u Greenville, odabrale haljine i sve.” I nije li šteta što joj se nije pružila prilika odjenuti onu lijepu ružičastu haljinu od muslina s nabranim rukavima i velikommašnom? Poticajno kimajući. Burns je uredno bilježio u svoj notes. “G. Longstreet i Edda Lou trebali su se vjenčati?”
Darleen je liznula usnice i zagledala se u uređaj za snimanje. Bila je rastrgana između odanosti i istine - a istina je predsravljala nagon za samoočuvanjem. Incident s Juniorom sputavao ju je. “Edda Lou ustrajala je na tome.” “A gospodin Longstreet?” “Pa... s vremenom bi ga nagovorila. Edda Lou nije puštala nakon što bi zagrizla.” “Znači, vjerujete da bi navela gospodina Longstreeta da je zaprosi? “Pretpostavljam da se može tako reći.” “Prisilila ga?” Burns se još uvijek dobroćudno smješkao. “Je li mogla znati kakvu slabost, kakav problem koji bi ga uvjerio da se, recimo to tako,opameti?” Darleen je kratko promislila o tome, a zatim razočarala Burnsa odmahnuvši glavom. “Ne, Tucker nije poznat po problemima. Jednostavno ih se riješi. Stvar je u tome, pokušavala sam to reći Eddi Lou, da je prekinuo s njom jer je postala previše nasrtljiva. Muškarci ne vole kad ih se sili na brak.” Darleen je crpila spoznaje iz obilja iskustva vlastitoga blaženog braka. “Uzmite mog Juniora za primjer. Samo sam čekala, smirena kao što i priliči dami, da skupi hrabrosti kako bi me zaprosio. Da sam prva spomenula brak, odjurio bi poput strijele. Muškarcima je jednostavno u prirodi da se odbijaju skrasiti. I to sam joj i rekla”, dometnula je pa znalački kimnula. “Ali nije me željela poslušati. Bila je tvrdoglava. I ustrajala je na životu u Sweetwateru. Hoću reći, s Tuckerom”, ispravila se. “Bila je luda za njime.” “Siguran sam da je gajila vrlo snažne osjećaje prema njemu”, promrmljao je Burns, a Darleen se nasmiješila zbog sarkazma. “Ona i gospodin Longstreet porječkali su se onog dana kad je umrla.” “Edda Lou posjetila me odmah nakon toga.” Darleen se udobnije promeškoljila u svom stolcu. Baš je poput pravog odvjetnika, pomislila je. “Bila je bijesna k’o ris. Znate, Tucker je prekinuo s njom, pa se planirala primiriti koji tjedan dok više ne bude mogao izdržati bez nje. Tako je rekla. Mislila je da će joj se brzo vrariti jer im je seks bio sjajan i sve to.” Utihnula je i porumenjela. “Hoću reći, znala je da jevoli.” Burns je kimnuo, bezizražajna lica. “Sve je jasno.” “Postala je pomalo nestrpljiva. A zatim je Tucker počeo izlaziti s Chrissy Fuller - s obzirom na to da se razvela i sve to. Pa, Edda Lou to nije namjeravala trpjeti, baš nimalo. Slijedila je Tucka u Chat ‘N’ Chew i rekla mu što ga ide.” “I tvrdila da je trudna.” Darleen je stisnula usne i zagledala se u svoje cipele. “Mislim da je pogriješila u vezi s time. Znate, bila je uzrujana jer je postojala mogućnost da joj Tucker isklizne kroz prste.” “Je li vam to rekla kad vas je posjetila tog popodneva?” “Bila je vrlo uzrujana.” Darleen je počela ispreplitati prste. “Žena je u stanju svašta izgovoriti kada joj slome srce. Hodala je amo-tamo od bijesa. Rekla je da je neće odbaciti kao rabljenu robu. Rekla je da joj neće učiniti ono što je njegov tata učinio njezinom.” “Kako molim?” Darleen je živnula. Uvijek je bilo ugodno prvi prenijeti trač - pa makar taj trač bio stariji od trideset godina.
“Prije mnogo godina otac Edde Lou izlazio je s gospođicom Madeline, Tuckerovom majkom, znate? Odnosno, nije izlazio, tako kažu ljudi koji se sjećaju. Ali želio je. Čvrsto je naumio oženiti gospođicu Madeline, iako joj je otac bio državni senator i to sve, a on tek prljavi farmer. Edda Lou obično je govorila da je to bila obrnuta priča o Pepeljugi. Ali stvar je u tome da je gospođica Madeline bila luda za Beauom Longstreetom. Što je više voljela gospodina Beaua, to ju je Austin Hatinger jače želio. Nikada nije volioLongstreetove.” “Znači”, Burns se ubacio u nadi da će uspjeti skratiti priču. “Između obitelji neko vrijeme vladaju neprijateljski odnosi.” “Vrlo loši. On i gospodin Beau gotovo su se pobili na crkvenom druženju. Moj ih je otac razdvojio i povremeno zna ispričati tu priču.” Burns je pročistio grlo. “Vrlo zanimljivo, Darleen, ali...” “Ono što želim reći jest da je, zbog svega toga i načina na koji je njezin otac smatrao da je Beau uzeo nešto njegovo, Edda Lou smatrala da zaslužuje Sweetwaer. I lovila je Tucka zato što... pa, vrlo je zgodan i nije škrt kao njegov otac. Ali pretpostavljam da joj se najviše sviđala pomisao da prkosi ocu. Stvarno se razbjesnila na njega - mislim, na Tuckera - kada joj je pred svima rekao da je ne želi. I tada mi je relda: Požalit će zbog tih riječi, Darleen. Vidjet ćeš.” “Je li vam kojim slučajem rekla kako će ga natjerati da požali zbog tih riječi?” “Namjeravala ga je zateći negdje nasamo i pustiti prirodu da odradi svoje.” Darleen je tobože ćudoredno namignula Burnsu. “Edda Lou zaista je držala do sebe. Dotjerivala se i znala se obući tako da muškarci ne mogu maknuti pogled s nje.” “Netko određen?” “Prije Tuckera? Pa, pomalo je bila sa svima. John Thomas Bonny ganjao ju je prošle zime, a prije toga judson O’Hara i Will Shiver. I Ben Koons. Premda je bio oženjen, pa ga nikad nije ozbiljno doživljavala.” Burns je velikim slovima pažljivo pribilježio imena. “Budući da je Edda Lou bila toliko privlačna žena, možda ju je koji muškarac nastavio... ganjati nakon što se posvetila gospodinu Longstreetu.” “Ah, Edda Lou voljela se hvaliti da je muškarci nisu u stanju preboljeti za tili čas. Mogla je imati bilo koga od njih.” “Shvaćam. Što s Tobyjem Marchom?” “Ah.” Darleen je uzela papirnatu čašu i popila ostatak vode. “Pa...” “Da?” “Tu se nema što reći, gospodine Burns. Doista. Edda Lou voljela je izazivati. Jednostavno je bila takva.” “Izazivala je gospodina Marcha?” “Bila je to obična igrica.” Darleen je prinijela palac ustima i stala grickati nokat. “Edda Lou nikada ne bi osjećala zanimanje prema crncu. Možda tek znatiželju.” “A je li bila znatiželjna u vezi s gospodinom Marchom?” “Samo se namjeravala osvetiti tati. Austin je premlatio Tobyja prije nekoliko godina. Zadao mu je onaj ožiljak. A brat Edde Lou, Cy, družio se s Tobyjevim sinom. Austin Hatinger
divljao je zbog toga, stoga je Edda Lou jednostavno voljela očijukati s Tobyjem zato što bi se ovaj sav prepao i smeo.” “Je li se upusrila u odnos s njime?” “Ne bih znala reći.” Darleen je izgrizla nokat do živca. “Nije to bilo ništa ozbiljno. Samo sc zafrkavala.” Ali crncu je moglo biti ozbiljno, pomislio je Burns. Oženjenom crncu u južnjačkom gradiću u kojem je bilo smrtonosno prijeći određene granice. “Kada se zafrkavala, Darleen?” “Ah, uglavnom nakon što ju je Tucker napucao. Tada je Toby radio u pansionu. Ali ne bi zapravo bila s njime. Otac bi je ubio! Objesio bi Tobyja, a Eddu Lou oderao živu. Ako mu samom ne bi uspjelo, Vernon bi to odradio za njega. Edda Lou i Vernon nisu marili jedno za drugo, ali Vernon ne bi mogao podnijeti kad bi se pročulo da se Edda Lou spetljala - znate - s nekime poput Tobyja.” Burns se nasmiješio. Time je dobio još tri sumnjivca. Još tri motiva. “Hvala vam, Darleen. Znatno ste mi pomogli.” * * * DOK su Toby i mladi Jim lupali čekićima na njezinoj stražnjoj terasi, Caroline je nišanila konzerve od pileće juhe s rižom. I promašivala. “Ciljaj malo više nadesno”, savjetovala ju je Susie. “Pomakneš se ulijevo kad god povučeš okidač.” “Ne znam uopće zašto to radim.” “Zato što je utješno. Ovoga puta zadrži dah netom prije nego što povučeš okidač.” Susie je napućila usne kada je Caroline opalila i ponovno promašila. “Bit će bolje kada naučiš držati oči otvorenima. Ali ove godine ne bih sudjelovala na sajmu da sam na tvom mjestu.” “Pogodit ću jednu, barem jednu, prije nego što se maknem odavde.” “Možda pomogne ako ponovno pomisliš na onog Luisa.” “Ne. Još malo pa ću posve zaboraviti na njega.” “Ah, kvragu, a ja sam se nadala da ćeš pokleknuti i ispričati mi sve gnusne detalje.” “Prije su klišej nego gnusni. Ulovila sam ga s drugom.” “Ah.” Susie je napućila usne i razmislila. “Misliš doznala ili si ga doslovno ulovila?” “Doslovno sam ga ulovila.” Umirila je dlan i nanišanila. “Ušla sam dok ga je obrađivala prsara flautistica.” “Jao, jao. Jesi li mu skratila maloga?” Pištolj se zanjihao kada se Caroline nasmijala. “Ne, bojim se da se to dogodilo tijekom faze cviljenja.” “Djeluješ kao da si to preboljela.” “Fazu cviljenja ili Luisa? Jesam. Uglavnom.” Ponovno je promašila, opsovala i spustila pištolj. “Kvragu, pogodit ću već jednu. Samo moram vježbati. Nitko ne zna više o vježbanju od glazbenika.” Podigla je pištolj i naciljala. “Uništit ću tu prokletu konzervu.” Pogodila je bočnu stranu konzerve i premda je nije uništila, hitri ju je tresak zadovoljio.
“Bravo.” Susie joj je čestitala tapšanjem po leđima. “Malo se odmori, može?” “Zašto ne?” Caroline je pozorno ispraznila pištolj. Za razliku od Susie, nije joj bilo ugodno nositi napunjen pištolj uza se. “Ide mi bolje nego jučer. Trebalo mi je više od dva sata da pogodim jednu glupu konzervu. Danas mi je trebalo”, pogledala je na svoj sat, “samo sat i četrdeset pet minuta.” U nedostatku boljeg mjesta ubacila je višak streljiva u džep. “Jesi li za piće?” “Hvala Bogu da si to napokon rekla.” Zaputile su se natrag prema kući. “Toby i Jim naporno rade. Sviđa mi se nova plava boja. Zaista je osvježila kuću.” “Oličit će i terase. Bijelom bojom. Možemo li proći, Toby?” “Naravno, samo pazite kuda gazite. Dobar dan, gospođo Truesdale.” “Bok, Toby. Kad završiš ovdje, svrati k nama i natjeraj Burkea da mi popravi bočna vrata, može? Još uvijek zapinju.” Nacerio se i otro lice maramom na glavi. Prljavština ispod terase prianjala mu je za kožu i lijepila se u porama. “Rekao sam mu što treba. I to prije najmanje šestmjeseci.” “Kaže mi da će to napraviti.” Obišla je kutiju s alatom. “Pretpostavljam da mu se mnogo toga mota po glavi.” Toby se prestao smijesiti. “Da, gospojo. Jime, mirno drži tu gredu.” Zurio je u svoje dlanove dok je Caroline uvodila Susie u kuhinju,” “Eto onog šteneta o kojem sam toliko toga čula.” Susie se sagnula na mjestu na kojem se Smetalo skutrio ispod kuhinjskog stolca - i odakle se nije pomaknuo otkad su ispalile prvi pucanj, “Da, moj opasni pas čuvar.” Caroline ga je promatrala kako dršće i cvili dok je lizao Susienu ruku. “Sigurno sam sišla s uma.” “Nisi, samo imaš blago srce. Hvala.” Ustala je primajući čašu vode koju joj je Caroline pružala. “Namjeravala sam i prije svratiti. Ali u velikoj smo frci otkad se Marvella zaručila.” “Čula sam.” Zamijetivši pogled u Susienim očima, Caroline je u kredencima potražila nešto s mnogo šećera i slabo hranjivo. Zadovoljila se kolačićima koje je kupila kako bi Jima počastila za ručak. “Evo, uzmi malo čokolade.” “Hvala.” Susie je šmrcnula i stala kidati celofan. “Kunem se, plačem kao kišna godina orkad se to zbilo. Samo pomislim na to i gotova sam.” Odgrizla je zalogaj kolačića. “Znala sam da se sprema, naravno. Ljubuju već dvije godine. A kad nisu ljubovali, onda su se svađali, a to je siguran znak.” “Ali u pitanju je tvoja djevojčica.” “Da.” Susie je otrla suzu. “Moja malena, moje prvo dijete. Dobro mi je kad se udubim u planiranje vjenčanja, ali ako samo sjedim i razmišljam o tome, suze nagrnu.” Caroline je pogledala drugi kolačić i zaključila da ga zaslužuje. “Jesu li odredili datum?” “U rujnu. Marvella je oduvijek voljela krizanteme. Želi da ih crkva bude puna i da njezinih pet djeveruša nosi haljine jesenjih boja. Naravno da ima vlastite ideje. Bakrenocrvena i zlatna, kaže.” Razjarivši se, Susie je polizala mrvice s prstiju. “Ja kažem da je bakrena kao crvena i da djeluje neprikladno za crkveno vjenčanje, ali ne popušta. Ne želi ni uzeti u obzir pastelne boje.” Susie je srela Carolinein pogled i nacerila se. “Znam, znam, boje nisu toliko važne. Samo mi je lakše razmišljati o njima, i o glazbi, i o tome hoćemo li
održati večeru u dvorištu ili ćemo unajmiti svečanu dvoranu.” Polako je uzdahnula. “Burke i ja vjenčali smo se pred matičarem.” “Sigurna sam da ćete ti i Marvella sve divno urediti.” “Bolje bih se osjećala kad bih je mogla nagovoriti na ružičastu umjesto bakrene.” Slistila je kolačić. “Za vikend idemo kupovati u Jackson. Možeš s nama ako želiš.” “Hvala. Ali nemam što kupovati.” “Kada žena treba izliku za kupnju, onda joj se sigurno svašta mota po glavi.” Caroline je liznula malo ljepljivog bijelog nadjeva s prstiju. “Pretpostavljam da je tako. Pretpostavljam da je svima tako.” “Burke dolazi kući samo kako bi se srušio u krevet na koji sat otkad je Austin pobjegao.” Nakrivila je glavu. “Dušo, da te ne brine hoće li se vratiti i stvarati ti probleme?” “Ne znam.” Caroline je ustala osjećajući nemir. “Ne mogu to sasvim otpisati, premda nema valjanog razloga za ro.” Pogledala je kroz prozor, a pogled joj je privukao niz stabala te uspomena na ono što je ležalo pokraj njih. “Važnije je, Susie. Imam osjećaj da je sve ostalo zasjenila potraga za Austinom Hatingerom. Ne mogu zaboraviti da sam prije samo dva tjedna otišla do jezera i pronašla njegovukćer.” “Nitko nije zaboravio na Eddu Lou. Ili na Francie i Arnette. Samo, ako previše razmišljaš o tome, poludiš.” Spustila je glas. “Onaj agent Burns razgovara sa svima u gradu. Jutros je ispitao Darleen. Hippy mi je ispričala. Stvar otežava to što ne surađuje s Burkeom. Radi mu iza leđa. Pretpostavljam kako ne želi da se lokalni zakon upliće u njegov federalni slučaj, ali griješi. Burke poznaje te ljude i vjeruju mu. Ne vjeruju nekom Jenkiju ulaštenih cipela.” Caroline se morala nasmiješiti i spustiti pogled na vlastite cipele. “Ja svoje tjednima nisam ulaštila.” “Ah, s tobom je drukčije.” Susie je odmahnula rukom na Carolineine južnjačke veze. “Rodbina ti je ovdje živjela. Naravno, moglo bi se reći da ti i taj Burns govorite istim jezikom.” Caroline je podigla obrvu. “Moglo bi, ali mislim da nije sasvim točno.” “Učinilo mi se da te strašno cijeni.” “Kao Caroline Waverly, glazbenicu. Postoji razlika.” Caroline je uzdahnula i iznova sjela. “Prestani okolišati i reci što želiš, može, Susie?” “Samo sam razmišljala, s obzirom na to da si iz istih krugova kao agent Burns, možda bi poslušao tvoj prijedlog.” “A koji to?” “Ne može i dalje tako ignorirati Burkea”, ispalila je Susie i namršrila se zureći u čokoladne mrvice. “Ne govorim to samo kao Burkeova supruga, zato što ga volim i znam da ga izjeda. Govorim to kao žena, kao član ove zajednice. Tko god da je ubio te djevojke mora se uloviti i bit će znatno teže ako se Burke ne bude poslužio svojim opuštenim pristupom i naveo ljude da se otvore.” “Slažem se s tobom, Susie. Zaista. Ali ne shvaćam kako ti mogu pomoći.” “Samo sam pomislila da bi mogla pronaći priliku da mu to spomeneš. Usputno.” “Može ovako? Ako mi se pruži prilika, pokušat ću.”
“Pretpostavljam da ti ništa ne znači”, odvratila je Susie. “U romantičnom smislu.” Caroline se hitro nasmijala i odmahnula glavom. “Ne, ne znači. I nikada više ništa mi neće značiti nijedan muškarac koji najprije misli na moju glazbu, a tek zatim na mene.” “Ah. Zvuči kao priča.” Prepuna iščekivanja, Susie je oslonila bradu na dlanove. “Recimo samo da sam bila s muškarcem koji me više smatrao instrumentom nego ženom. Agent Burns gleda me na jednak način.” “Je li ti slomio srce?” Caroline je izvila usne. “Malo je napuklo.” “Pa, najbolji je način da ga izliječiš lijep provod s opuštenim muškarcem.” Vrškom jezika dotaknula je gornju usnu. “Čula sam da si neku noć išla s Tuckerom u kino.” “Zašto me to ne čudi?” “Josie je rekla Earleen. Mislim da bi Tucker Longstreet mogao biti lijep, bezbolni lijek za tvoje slomljeno srce.” “Napuklo”, ispravila ju je Caroline. ‘T samo smo išli u kino. To ne podrazumijeva provod.” “Muškarac koji ženi donosi ruže postavlja temelje za to.” Nacerila se dok je Caroline sklapala oči. “Svratio je i odveo Marvellu na ručak dok ih je birao u Rosedaleu.” “Ruže su bile tek dobrosusjedska gesta.” “A-ha. Meni je Burke jednom donio buket ljubičica kao ljubazni susjed. Devet mjeseci poslije dobili smo Parkera. Nego, nemoj se sad sva rumeniti i ljutiti”, rekla je Susie odmahnuvši rukom. “Samo sam znatiželjna. I mislila sam, ako te iole... dobrosusjedski zanima Tucker, možda bi željela znati da se agent Burns naveliko raspituje o njemu.” “U kojem smislu?” “U vezi s Eddom Lou.” “Ali...” Caroline je osjetila kako joj je srce nelagodno poskočilo. “Ali mislila sam da nije osumnjičen jer je bio kod kuće one noći kada je ubijena.” “Možda bi to FBI volio osporiti. Naravno, raspituje se o brojnim ljudima.” Namjerno je pogledala prema stražnjim vratima i terasi na kojoj je Toby pjevušio pjesmu “In the Garden”. “Susie.” Caroline se ugrizla za usnu i spustila glas. “To nema smisla.” “Možda ti tako misliš, kao i ja, s obzirom na to da čitav život poznajem Tobyja i njegovu Winnie, ali agent Burns misli drukčije.” Nagnula se bliže Caroline. “Svratio je k Nancy Koons i razgovarao s njom. Zanimalo ga je jesu li se Edda Lou i Tucker ikad posvađali u pansionu i je li ikada bio nasilan prema njoj. I raspitivao se zaTobyja.” “Što mu je rekla?” “Skoro pa ništa, zato što joj se nije svidio način na koji joj je postavio pitanje.” Susie je vukla crte po zamagljenom staklu svoje čaše. “Z’ato mora uključiti Burkea. Burke zna pristupiti ljudima. Bit će voljni razgovarati s njime. Vjerujem da će uskoro ponovno doći ovamo s obzirom na to da si ti pronašla tijelo.” “Neimam mu što reći.” “Dušo, čini mi se da bi ga više mogla zanimati činjenica da Tucker .’svraća ovamo.”
Caroline je protrljala bolno mjesto nasred čela. “Moj ga se privatni život ne tiče. Eto, to ću mu teći.” * * * DUGO nakon što je Susie otišla, Caroline je zabrinuto promišljala o svakom djeliću njihova razgovora. Slušala je kako Toby i njegov sin spremaju stvari po završetku radnog dana pa se nastavila brinuti. Samotno je lutala kućom nastojeći odrediti vlastitu ulogu u čitavoj priči. Strankinja je. No čitava njezina obitelj potječe iz Innocencea. Nije poznavla Eddu Lou, a opet ju je pronašla. Nikada nije prozborila ni riječ s Austinom Hatingerom, a on je pucao na nju. Nije poznavala Matthewa Burnsa. Ah, poznavala je muškarce poput njega, ali ne i njega osobno. Ipak, doista su se kretali u istim krugoviima, poznavali ista mjesta i govorili istim jezikom. No nije shvaćala kako će to pomoći riješiti ubojstvo. Kako bilo, zbog Susienih jie riječi osjećala odgovornost. Bila je u određenom - u nedostatku bolje riječi - odnosu s jednim osumnjičenikom. Drugi je radio za nju. Stoga je osjećala još i veću odgovornost. Ah, odgovornosti su joj bile vrlo poznat pojam. Prikralc bi vam se i zalijepile za vas poput sićušnih, žednih pijavica dok vas ne bi iscijedile do kraja. Imala je odgovornost prema svojim roditeljima, glazbi i učiteljima, svojim dirigentima, kolegama glazbenicima i obožavateljima. I, kao što je mislila do zadnjeg trenutka, imala je odgovornost prema Luisu. Neobično je to što je došla u Innocence kako bi nakratko pobjegla od odgovornosti, a zatim iznova zaglibila u njoj. Nije mogla ništa poduzeti. Sada je to shvatila. Izbor je oduvijek bio njezin i oduvijek bi odlučila predati se umjesto da se odupre. No nije li ovoga puta bilo drukčije? Neće li se predati ako ništa ne poduzme? Premda je sumnjala da na bilo koji način može pomoći, bila je umiješana u slučaj. Ne samo s Tuckerom, već s Innocenceom. I prvi je put osjećala da joj Innocence predstavlja dom. “Dobro, dobro.” Prstima je pritisnula sljepoočnice. “Otići ću razgovarati s njime. Potajno ću dati nekoliko prijedloga, kao jedan Jenki drugome.” Zgrabila je svoju torbicu i zaputila se do ulaznih vrata kadli je Matthew Burns skrenuo na njezin prilaz. No, pomislila je Caroline uzdahnuvši. To je sigurno sudbina. “Zatekao sam vas na odlasku”, rekao je Burns dok je izlazio iz svog automobila. “Ne - to jest, da.” Caroline se nasmiješila i promijenila plan. “Ali imam još nekoliko minuta. Biste li voljeli ući?” “Bih. Vrlo rado.” Čim je zakoračio na trijem, Smetalo je počeo režati iza vrata s mrežicom. “Još je mlad”, Caroline je utješila Burnsa. “Pomalo je nepovjerljiv prema strancima.” Otvorila je vrata i podigla psa u naručje.
“Simpatičan je”, rekao je Burns, no Caroline je jasno čula kako je pomislio obično pseto. “Sjajno je društvo.” Ipak je odlučila ostaviti Smetala u kući, pa ga je ponijela sa sobom u salon. “Mogu li vas čime ponuditi? Ledeni čaj, kava?” “Bilo bi divno popiti ledeni čaj. Bojim se da se nikada neću priviknuti na vrućinu.” “Vrućinu?” odvratila je Caroline istim onim zabavljenim, prezirnim tonom koji je čula od brojnih lokalaca. “Ah, tek u kolovozu postane vruće. Izvolite sjesti. Odmah se vraćam.” Potajno se nasmijala psu ušavši u kuhinju. Po povratku je zatekla Burnsa s rukama iza leđa kako se mršti zureći u rupu od metka na njezinu kauču. “Zanimljiva tema za razgovor, zar ne?” Odložila je poslužavnik s pićima. “Odlučila sam da ga neću dati popraviti.” “Sramotno je što je Hatinger tako pucao u kuću ne brinući se ni najmanje za to što ste mogli stradati. Nije vas čak ni poznavao.” “Srećom, Tucker se brzo snašao.” “Da je bio pametniji, ne bi vas ni doveo u takvu situaciju.” Caroline je sjela, svjesna da Burns neće moći sjesti zbog svojih uštogljenih manira. “Ustvari, mislim da Tucker nije znao da je Austin pred kućom s puškom. Oboje smo se iznenadili. Želite li limun ili šećer uz čaj?” “Mrvicu limuna, hvala.” Sjeo je na kauč i lagano se zakrenuo kako bi je gledao u lice. “Caroline, budući da godinama obožavam glazbu, osjećam kao da vas poznajem.” Nastavila se ljubazno smiješiti. “Smiješno je koliko ljudi često griješe na takav način. Ustvari, glazba koju sviram pripada brojnim skladateljima i nema nikakve veze sa mnom.” Pročistio je grlo. “Želim reći, divim se vašem talentu i pratim vašu karijeru, stoga osjećam svojevrsnu povezanost. Nadam se da mogu biti iskren.” Otpila je gutljaj. “I ja se nadam.” “Zabrinut sam, Caroline, vrlo zabrinut. Čuo sam da se po gradu govorka da viđate Tuckera Longstreeta.” Smjestila se u udubinu kauča. “Sjajna je to stvar kod malih gradova, zar ne? Sjedite li na istom mjestu dulje od pet minuta, sve ćete čuti.” Ukipio se poput metle. “Osobno me nije briga za glasine, tračeve i aluzije.” Stisnuo je usne na njezin hitri nalet smijeha. “Oprostite. Zazvučalo je poput rock-benda ili odvjetničke tvrtke.” Progutala je novi nalet smijeha kada joj nije uzvratio. Smijanjem na njegov račun nipošto ga neće smekšati u dovoljnoj mjeri da posluša njezin prijedlog. “Ovakva mjesta žive od tračeva, Matthew. Pretpostavljam da vam čak mogu biti od koristi.” “Istina. Ma koliko se zgražao nad takvim navikama, moram biti profesionalan. I vama bi bilo pametno učiniti istu stvar. Tuckera Longstreeta još treba ispitati zbog brutalnog ubojstva.” Caroline je nervozno prebacila čašu iz ruke u ruku, ali pogled joj je ostao odmjeren. “Koliko mi je poznato, potrebno je ispitati još nekolicinu. Pretpostavljam da se i ja ubrajam među njih.” “Vi ste povezani sa slučajem samo kao nedužna svjedokinja koja je slučajno pronašla tijelo.”
“Ne postoji tu samo, Matthew. Pronašla sam tijelo i članica sam ove zajednice. Imam...” Izvila je usne shvativši da namjerava reći odgovornost. “Imam prijatelje u ovom mjestu, a vjerojatno i određene rođake.” “Smatrate li Tuckera Longstreeta prijateljem?” “Nisam sasvim sigurna kako ga doživljavam.” Uputila mu je bezizražajan pogled, “je li to profesionalno pitanje?” “Istražujem niz ubojstava”, ravnodušno je odvratio. “Nisam uklonio gospodina Longstreeta sa svojeg popisa. Smatram da ga treba motriti, i to pomno. Možda vam nije poznato da je bio u odnosu i s drugim dvjema žrtvama.” “Matthew, ovdje sam više od dva tjedna. Vrlo sam dobro upoznata s time. Jednako kao što sam upoznata da je brak Woodrowa i Sugar Pruett u krizi te da je sin Bee Stokey, LeRoy, dobio kaznu zbog prebrze vožnje na Jedinici. Jednako kao što sam upoznata s time da Tucker nije u stanju učiniti ništa od onih ogavnih stvari koje su učinili tim siroticama.” Dugo i strpljivo udahnuvši, Burns je odložio svoj ledeni čaj. Ženska naivnost nikada ga nije prestala fascinirati. “Ljude je zavarao šarm i privlačan izgled Teda Bundyja. Nećete prepoznati serijskog ubojicu u svakodnevnom životu. Pametni su, manipulative i često silno inteligentni. I često, vrlo često, doživljavaju razdoblja kada se ne sjećaju što su učinili. A ako se i sjećaju, skrivaju to srdačnim ili zabrinutim pristupom. Ali lažu, Caroline. Lažu zato što žive radi ubijanja. Radi uzbuđenja i vještine uz pomoć koje love, vrebaju i ubijaju.” Promatrao je kako blijedi pa posegnuo za njezinim dlanom. “Strašim vas. I želim to. Netko, vrlo vjerojatno netko iz ove male ruralne zajednice skriva se iza krinke običnog građanina i planira sljedeće ubojstvo. Poslužit ću se svojom vještinom i znanjem da ga zaustavim. Ali možda ne bude dovoljno. A ako ne bude, ponovno će ubiti.” Morala je odložiti svoj čaj. Trenutačno joj nije bilo potrebno ništa hladno s obzirom na to da joj se krv sledila u žilama. “Ako je tako...” “ Tako je.” “Ako jest”, ponovila je, “ne biste li trebali upregnuti svu raspoloživu pomoć?” “Molim?” “Stranac ste, Matthew. Vaša značka ne utječe na to. Ustvari, činjenica da ste federalni agent čini vas samo još većim strancem. Ako želite pomoći tim ljudima, poslužile se Burkeom Truesdaleom.” Slabašno se osmjehnuo ispravljajući ramena. “Cijenim vašu zabrinutost, Caroline, ali stoji vrlo jednostavna činjenica da ne znate što je ovdje na stvari.” “Ne, ne znam. Ali znam ponešto o politici i autoritetu. Nitko tko nastupa uz desetke različitih orkestara i pod vodstvom desetaka različitih dirigenata ne može biti nesvjestan hranidbenog lanca. Želim reći, Matthew, da ste - kao što sam i sama većinu života bila - stranac. Burke poznaje te ljude. Vi ne.” “Upravo je u tome problem. Poznaje ih i suosjeća s njima. Povezan je s njima krvlju ili starim prijateljstvom koje želi zaštititi.” “Ponovno govorite o Tuckeru.” “Konkretno. Kaže se dobri stari dečki, zar ne? Znaju popiti koje pivo, malo pucati na zečeve ili druga mala stvorenja te sjediti na svojim trijemovima i razgovarati o pamuku i
ženama.” Sklonio je mucicu s hlača. “Ne, ne poznajem ce ljude, Caroline, ali znam kako funkcioniraju. Posljednje što želim pri rješavanju tog slučaja jest da mi Burke Truesdale popločava put. Vjerujem da je iskren. I odan. Upravo me njegova odanost zabrinjava.” “Smijem li ja biti iskrena, Matthew?” Raširio je dlanove. Izvolite. “Ponašate se poput pompoznog magarca”, odvratila je promatrajući kako mu lice poprima potišten izraz. “Ovo bi možda upalilo u D. C.-ju ili Baltimoreu, ali ovdje u delti ne vrijedi ni pišljiva boba. Ako još netko strada - u što i sami vjerujete - možete kriviti isključivo sebe i pitati se je li to bilo moguće spriječiti. Jeste li to mogli spriječiti povezivanjem s tim ljudima umjesto bahatog i nadmenog ostajanja postrani.” Ukočeno je ustao. “Caroline, žao mi je što se ne možemo složiti oko toga. Što god osjećali, svejedno sam vam prisiljen savjetovati da prestanete viđati Tuckera Longstreeta dok se slučaj ne riješi.” “Imam užasnu naviku da se ne obazirem na savjete.” “Kako želire.” Nakrivio je glavu. “Moram vas zamoliti da sutra dođete u moj privremeni ured. Oko deset, ako vam odgovara.” “Zašto?” “Imam nekoliko pitanja. Službenih pitanja.” “Onda ću vam dati odgovore. Službene odgovore.” Nije se potrudila ispratiti ga.
Sedamnaesto poglavlje CAROLINE nije trebala ni razmotriti kome će ostati odana. Prije negoli se prašina slegla za Burnsom, uzela je Smetala i zaputila se prema svom automobilu. Ključevi su visjeli u upravljaču, gdje ih je i bila ostavila. Okrenula se i pogledala prema kući. Nije zaključala vrata. Nije ni pomislila na to. Možda je to budalasto od nje s obzirom na nedavno nasilje koje je okaljalo Innocence. No zaključati vrata bez zatvaranja i povlačenja zasuna na prozorima bilo je još budalastije. A učiniti to, značilo je zadržati sparinu u kući. Za manje od mjesec dana usvojila je seoske navike. “Neću se bojati u vlastitom domu”, rekla je Smeralu stavljajući ga u automobil. Pas je smjesta položio prednje šape na upravljačku ploču i stao mahati jezikom u iščekivanju vožnje. “Moj dom”, ponovila je proučavajući kuću i njezinu svježu boju, uglancane prozore i trošni stolac za njihanje na trijemu. Osjećajući zadovoljstvo i svrhovitost, ušla je u automobil. “Hajde, Smetalo, vrijeme je da se aktivnije uključimo utračanje.” Odvezla se prilazom ne zamijerivši priliku u sjeni stabala koja ju je motrila. * * * GLAZBA benda The Statler Brothers treštala je iz zvučnika visokog jedan metar na trijemu u Sweetwateru. Društvo su joj pravili Lulu i Dwayne. Lulu je još uvijek nosila svoje orlovo pero i vojničke čizme. Upotpunila je odjevnu kombinaciju umrljanom slikarskom pregačom povrh Levisica i parom crvenih naušnica s kamenjem veličine prepeličjih jaja. Stajala je pred platnom razmaknutih nogu i uspravna tijela. Prije nalik na profesionalnog borca koji ulazi u treću rundu, pomislila je Caroline, nego umjetnici. Dwayne se izležavao u stolcu za njihanje s punom čašicom viskija Wild Turkey i blago pijanim osmijehom na licu. “‘Dan, Caroline.” Pozdravio ju je podižući čašu. “Što to imaš?” Caroline je spustila Smetala, a ovaj je smjesta jurnuo kako bi ponjušio grmlje koje je Buster obilježio. “To je moj pas. Dobra večer, gospođice Lulu.” Progundala je i lagano pošarala platno. “Baka mi je otjerala nekoliko jenkijevskih dezertera sa svoje plantaže 1863. godine.” Caroline je nakrivila glavu. Došla je spremna. “Djed moje bake ostao je bez noge kod Antietama dok je tjerao trupe generala Burnsidea s kamenog mosta.” Lulu je napućila usne i porazmislila. “A kad se to zbilo?” “Sedamnaestog rujna 1862. godine.” Caroline se nasmiješila i zahvalila baki na pomno vodenoj obiteljskoj Bibliji. “Zvao se Silas Henry Sweeney.” “Sweeney, Sweeney... Čini mi se da imam nekakve rođake koji se prezivaju Sweeney s muževe strane - to jest, mog drugog supruga Maxwella Breezeporta.” Lulu je zaškiljila zureći u Caroline i zaključila da je zadovoljna onime što vidi. Djevojka je bila jedra poput
novootvorenog šlaga. A u očima je imala oštar, tvrdoglav pogled te isturenu bradu, što je Lulu zdušno odobravala. Jenkijevska se krv vjerojatno tazvodnila, zaključila je Lulu, a ionako je vrijeme da se Tucker skrasi. “Došla si se motati oko Tuckera, zar ne?” “Nipošto.” No Caroline se nije mogla uvrijediti. “Ali došla sam razgovarati s njime. Ako je ovdje.” “Ali, nego što da je ovdje.” Lulu je proučila svoju paletu pa gurnula četku u lokvicu žarkozelene boje. “Dođi na trijem, curo, nemoj stajati dolje i blejati u mene dok slikam. Dwayne, gdje ti je brat? Ne vidiš li da ga je došla zavesti?” “Nisam ga došla...” Caroline je utihnula i ustuknula kada se Lulu prignula kako bi je onjušila. “Prilično lukavo što ne nosiš parfem.” Lulu je zamahnula četkom što se cijedila u njezinu smjeru. “Kada se muškarac privikne na žensko dotjerivanje, miris čistog sapuna i vode raspametit će ga.” Caroline je podigla obrvu. “Ma je li?” “Znaš da jest. Nisam toliko... koliko sam ono, dovraga, stara, Dwayne?” “Mislim osamdeset i četiri godine, rođakinjo Lulu.” “Osamdeset četiri? Osamdeset četiri?” Boja joj je kapnula na cipele. “Pijan si kao majka, Dwayne. Nijedna južnjačka doma nikada ne bi došla do bijedne osamdeset četiri godine. Nije dolično.” Dwayne je zamišljeno pogledao svoj viski. Bio je na dobrom putu da se nalije, ali nije bio glup. “Šezdeset osam”, zaključio je. “Htio sam reći šezdesetosam.” “Tako je bolje.” Lulu je razmazala boju po obrazu. “Pristojne godine. Uđi, Jenkijevko, upotrijebi svoje čari na onom sirotom, nesretnom momku. Samo znaj da sam te prozrela.” “Imat ću to na umu.” Nije mogla odoljeti, a da ne zirne u sliku. Prikazivala je Dwaynea izvaljenog u stolcu za ljuljanje t s pozamašnom čašom viskija u ruci. Stil je bio negdje na razmeđi Picassova i karikature za časopis Mad. Lice mu je bilo zeleno, a oči prošarane isprekidanim crvenim crtama. Iz glave su mu provirivale dugačke ljubičaste magareće uši. “Ah, zanimljiva ideja”, primijetila je Caroline. “Moj je otac uvijek govorio da onaj tko neprestano pije radi magarca od sebe.” Caroline je odvratila pogled od portreta i uperila ga u umjetnicu. U tom letimičnom trenutku shvatila je da rođakinja Lulu nije luda kao što se pravi. “Pitam se zašto bi itko odabrao neprestano piti.” “Za neke je život dovoljan razlog. Dwayne, gdje ti je brat? Djevojka čeka, a ja ne mogu slikati dok mi puše za vratom.” “U knjižnici.” Otpio je obilan gutljaj viskija. “Slobodno uđi, Caroline, treća vrata desno u hodniku.” Caroline je ušla. Tišina u kući smjesta je suzbila njezin poriv da ga zazove i najavi svoj dolazak. Svjetlo je odisalo onom blagom zlatnom kvalitetom koju je povezivala s muzejima, ali tišina je prije odgovarala ženskom raskošnom budoaru za gospodaričina drijemeža.
Posumnjala je da unutra nema nikoga. Zatekla je samu sebe kako se šulja hodnikom. Vrata knjižnice bila su čvrsto zatvorena. Polažući dlan na kvaku, zamislila je Tuckera unurra. Ispružena na najugodnijoj, ravnoj podlozi s jastucima, ruku iza glave i nogu prekriženih u gležnjevima. Dakako, odrađivat će svoj poslijepodnevni drijemež. Tiho je pokucala, ali nije dobila odgovor. Slegnuvši ramenima zakrenula je kvaku i pogurnula vrata. Jednostavno će ga probuditi, rekla je samoj sebi. Morala mu je reći određene stvari i najmanje što može jest ostati budan kako bi je saslušao. Zato što je, dok on spava, situacija... Ali nije ga bilo na oblom dvosjedu pod zapadnim prozorom. Niti se izležavao u stolcu s izbočenim stranama naslona za glavu sučelice kaminu. Namrštila se i osvrnula oko sebe, znatiželjno proučavajući zidove prepune knjiga, izvrsno platno Georgije O’Keeffe te raskošni stolić u stilu Luja XV. I tada ga je ugledala za masivnim hrastovim stolom, pognuta nad gomilom papira i knjiga dok je prstima opušteno - zapravo, ne - vješto klizio tipkovnicom otmjenog uredskog računala. “Tuckere?” Riječ je odražavala njezino silno čuđenje. Odgovorio joj je zastenjavši i utipkavši još malo podataka, a zatim podigao pogled. Smjesta se usredotočio. “O, bok, Caroline. Ti si mi najljepši prizor danas.” “Što radiš?” “Samo nešto računam.” Odgurnuo se od stola kako bi ustao, vitak i opušten u majici kratkih rukava i širokim hlačama. “Ništa što ne može čekati. Hoćemo li izići pa sjesti i gledati zalazak sunca?” “Neće zaći barem još dva sata.” Nasmiješio se. “Imam vremena.” Odmahnula je glavom pa ga izbjegla kada je obišao stol kako bi joj prišao. Podigavši dlan da bi ga zaustavila, približila se stolu da provjeri čime se bavio. Ugledala je poslovne knjige, isprintane stupce brojki, račune i potvrde o plaćanju. Suzila je oči i prešla prstom preko dokumenata. Praonica, zalogajnica Chat ‘N’Chew, željezarija, jedinica Gooseneck, pansion, kampdvorište. Vidjela je snop dokumentacije o pamuku - o sjemenu, pesticidima, gnojivima, tržišnim cijenama, prijevozničkim tvrtkama. Drugi se snop sastojao od raznih mapa i burzovnih izvješća. Provukavši prste kroz kosu, Caroline se odmaknula. “Radiš.” “Moglo bi se reći. Hoćeš li mi dopustiti da te poljubim ili ne?” Nato je tek odmahnula rukom, nascojeći razmisliti. “Knjige. Vodiš knjige.” Nacerio se. “Dušo, kažnjivo je samo ako imaš više. To je činio moj djed, i to uspješno, dvadeset i pet godina. Stoga pretpostavljam da je točnije reći da je kažnjivo imati više ako te ulove, što mu sc nikad nije dogodilo te je do smrti predstavljao stup ove zajednice.” Sjeo je na rub stola. “Ako ne želiš malo sjediti i piti na trijemu, kako ti mogu pomoći?” “Koristiš se računalom.”
“Pa, priznajem da sam isprva imao predrasude. Ali te vražje naprave štede hrpu vremena kada se uvježbaš. Podržavam ih potpuno.” “Radiš sve to?” “Što sve?” “To!” Frustrirano je zgrabila snop papira i zatresla ga. “Vodiš sve te zapise, te knjige? Vodiš sve te poslove?” Zamišljeno je pogladio bradu. Zatim je nešto utipkao, a zaslon se ugasio. “Većinom rade sami. Ja samo upisujem brojeve.” “Varalice.” Ponovno je bacila papire na stol. “Cijela ona predstava o južnjačkom ljenčarenju i tome da radije spavaš nego da sjediš. To je puka gluma!” “Onako je kako vidiš”, ispravio ju je, zabavljen time što se ushodala po prostoriji. “Samo mi se čini da vi na sjeveru drugačije doživljavate lijenost od nas južnjaka. Ovdje mi to zovemo opuštenošću.” Potišteno ju je pogledao. “Dušo, zaista bih volio da se naučiš opustiti. Tvoje me ponašanje umara.” “Svakog puta kad pomislim da sam te prozrela, ti mutiraš. Poput virusa.” Okrenula se. “Ti si poslovni čovjek.” “Ne bih rekao da mi taj opis odgovara, Caro. Kada ja pomislim na poslovnog čovjeka, zamišljam nekoga poput Donalda Trumpa ili Leeja Iacoccea. Sva ona otmjena odijela, ružni razvodi i krvavi čirevi. Naravno, tu je Jed Larson, a on u pravilu nosi odijelo isključivo nedjeljom i u braku je sa svojom Jolette otkad pamtim. Ali ima gadnu žgaravicu.” “Mijenjaš temu.” “Ne, dolazim do nje. Moglo bi se reći da povremeno nadgledam poslove. A budući da sam spretan s brojevima, ne moram sc pretjerano truditi.” Spustila se na dvosjed i namrštila mu se. “Ne tratiš svoj život.” “Oduvijek sam smatrao da uživam li njemu.” Prišao joj je kako bi sjeo pokraj nje. “Ali ako će te to usrećiti, mogao bih ga pokušatitratiti.” “Ah, daj začepi na sekundu. Pokušavam razmisliti.” Prekrižila je ruke na prsima. Sirotan? pomislila je. Nije li ga tako nazvala rođakinja Lulu? Koja smijurija. Tip je točno znao što radi i očigledno je to radio na svoj način i kada mu odgovara, i to godinama. Nije li se bila uvjerila na vlastite oči? Način na koji bi vam se u jednom trenutku sanjivo smješkao, a već u sljedećem prodornim pogledom prodro ravno u vaš um? “Neki dan, prije onoga s Bonnyjem, jesi li rekao da ste ti i Dwayne radili na polju?” “Znali smo raditi.” “I jednom si spomenuo da Dwayne posjeduje diplomu, ali da se ne služi njome. Ali nisi rekao da je i ti imaš.” “Ne mogu reći da sam zapravo diplomirao. Nikada se nisam snašao u provlačenju kroz školovanje kao Dwayne. Ali malo sam studirao poslovni menadžment i računovodstvo.” Opušteno se nasmiješio. “Nisam morao previše razmišljati da shvatim kako je ugodnije sjediti za stolom nego se znojiti na polju pamuka. Želiš li da iskopam svoj fakultetski godišnjak?” Sištavo je izdahnula. “Ne mogu vjerovati da sam došla ovamo kako bih te zaštitila.”
“Zaštitila?” Rukom je obgtlio njezina ramena da bi joj mogao pomirisati kosu. “Šećeru, baš slatko od tebe. Bože, kako dobro mirišeš. Bolje nego pita od višanja kad se hladi na prozorskoj dasci.” “To je sapun”, odvratila je stišćući zube. “Obični sapun.” “Izluđuje me.” Stao ju je nosom dodirivati. “Ubija me. Naročito ovo ovdje mjesto.” Zadrhtala je kada ju je gricnuo tik ispod brade. “Došla sam razgovarati s tobom, Tuckere, a ne... ah.” Utihnula je kada se upustio u potajnu, zavodljivu točku iza njezina uha. “Samo ti pričaj”, potaknuo ju je. “Nimalo mi ne smeta.” “Prestani s time, molim te.” “Dobro.” Prebacio se s njezina uha na vrat. “Nastavi.” Kada joj se razum počeo pomućivati, zabacila je glavu kako bi mu omogućila bolji pristup. “Posjetio me Matthew Burns.” Osjetila je kada su mu usne zastale, a mišići se napeli pa stali lagano, vrlo lagano, iznova se opuštati, “Ne mogu reći da me to čudi. Zapela si mu za oko. I slijepac na galopirajućem konju bi to uočio.” “Nije imalo nikakve veze s... Nije bilo osobno.” Kvragu i njezin smućeni mozak, zaključila je Caroline i okrenula usne prema Tuckerovima. Tiho je uzdahnula kada ih je oboje zadovoljio polaganim poljupcima i grickanjem. “Nagovarao me da se ostavim druženja s tobom.” “Hmmm. Ma koliko me frustriralo, još uvijek me se nisi primila.” “Ne, mislio je na slučaj. Na ubojstvo.” Upalila joj se lampica u mozgu, pa se naglo odmaknula. “Ubojstvo”, ponovila je, a zatim se otvorenih usta zagledala u svoju otkopčanu bluzu. “Što to radiš?” Morao je udahnuti kako bi se pribrao. “Samo sam te pokušavao svući. Čini se da već neko vrijeme radim na tome.” Ponovno se uspravio i proučio je. “I čini se da će ponovno pričekati.” Pohitala je iznova zakopčati gumbe. “Dat ću ti na znanje kad budem željela da mi svuku odjeću.” “Caroline, sasvim si mi lijepo dala na znanje. Sve dok nisi ponovno počela razmišljati.” Kako bi malo smirio strasti, ustao je i natočio si piće. “Želiš li jedno?” Podigao je bocu. “Ne.” “E pa, ja želim.” Natočio je dva prsta viskija. Isturila je bradu. “Možeš se duriti koliko želiš, ali...” “Duriti?” Pogledao ju je prije negoli je uzeo čašu. “Šećeru, to je bogme blaga za riječ za ono što mi činiš. Nikada me nijedna žena nije snažnije razjarila s manje napora nego ti.” “Došla sam te upozoriti, a ne razjariti.” “Upravo tako.” Ispio je svoje piće, pomislio da popije drugo pa se zauzvrat odlučio za polovicu cigarete. “Tko je Luis?” Dvaput je otvorila i zatvorila usta prije negoli je uspjela prozboriti. “Molim?” “Ne moliš. Samo mi ne želiš odgovoriti. Susie je spomenula da si bijesna na nekog Luisa.” Namrštio se zureći u opušak. “Koje glupo ime.”
“A Tucker je baš dostojanstveno.” Opustio se dovoljno da se naceri. “Pretpostavljam da ovisi o tome kako gledaš na to. Tko je on, Caro?” “Netko na koga sam bijesna”, vedro je odvratila. “Nego, poslušaj što sam ti došla...” “Je li ti naudio?” Srela je njegov pogled. U njemu je uočila strpljenje i suosjećanje te, sasvim neočekivano, tihu i odmjerenu snagu. “Da.” “Volio bih obećati da ja neću, ali pretpostavljam da ne mogu.” Nešto se dogodilo u njoj. Vrata za koja je mislila da ih je čvrsto zaključala lagano su se odškrinula. “Ne želim obećanja”, odvratila je gotovo očajnički. “Nikada nisam mario za njih. Obećanja su opasna stvar.” Namrštio se zureći u svoju cigaretu pa je zgnječio. “Ali za tebe marim. Pretpostavljam da bi se moglo reći da sam zaglibio do grla u tome koliko mi je stalo do tebe.” “Mislim... Nisam spremna...” Ustala je i poželjela da ima kamo s rukama. “I ja marim za tebe, Tuckere. I to mora prestati. Došla sam ovamo zato što mi je stalo do tebe i željela sam da znaš da Matthew Burns traži način da dokaže kako si ubio Eddu Lou Hatinger.” “Morat će se vraški potruditi.” Ne sklanjajući pogled s nje, Tucker je gurnuo dlanove u džepove. “Nisam ubio Eddu Lou, Caroline.” “Znam. Možda te ne razumijem, ali to znam. Matthew traži nekakvu poveznicu između Arnette, Francie i Edde Lou, a ti si na vrhu popisa. Također je ponešto natuknuo o Tobyju, i to me brine. Znam da su devedesete, ali svejedno je riječ o ruralnom dijelu Mississippija i rasnoj napetosti...” Slegnula je ramenima. “Većina ovdašnjih ljudi silno poštuje Tobyja i Winnie. Nema previše momaka kao što su Hatingerovi ili Bonnyjevi.” “Ali ima ih. Ne želim da se bilo što dogodi Tobyju ili njegovoj obitelji.” Zakoračila je prema njemu. “Štoviše, ne želim da se bilo što dogodi tebi.” “Onda se moram pobrinuti da se ne dogodi.” Posegnuo je kako bi joj pogurnuo bradu uvis, prodorno je i odmjereno gledajući. “Boli te glava.” Nježno je protrljao napetu crtu između njezinih obrva. “Ne volim misliti da sam djelomično odgovoran za to.” “Nisi ti kriv.” Kao uvijek, osjetila je tračak srama zbog slabosti koju je povezivala s bolom. “Kriva je situacija, a ne ti.” “Onda nećemo razmišljati o situaciji. Sjest ćemo na trijem i promatrati zalazak sunca koji smo spominjali.” Utisnuo je poljubac u njezino čelo. “Ne moraš čak ni piti sa mnom. Osim ako to želiš.” Nato se nasmijala, upravo kao što je i želio. “Što je s tvojim poslom?” “Dušo.” Ovio je ruku oko njezina struka i poveo je van. “Jedna stvar vrijedi u vezi s poslom. Neće nikamo pobjeći.” * * * STOGA su sjedili na trijemu dokono razgovarajući o vremenu, Marvellinu vjenčanju i napretku mladog Jima na violini. A dok je sunce zalazilo krvareći nad obzorom i dok je
živahno štene pokušavalo nagovoriti vremešnog Bustera na igru, dok su The Statler Brothers ustupali mjesto Oak Ridge Boysima, nijedno od njih nije zamijetilo hitri odbljesak na lećama udaljenog dalekozora. Austin ga je čvrsto držao na očima. Promatrao je, nijemo pomičući usne u gorljivoj i smrtonosnoj molitvi, molitvi uma koji je tonuo sve dublje u ludilo, s dvama policijskim pištoljima zadjenutima za pojas njegovih svečanih hlača. * * * KADA je Cy sljedećeg jucra stigao do kanala, otac ga je čekao. Zgrabio je dječaka za košulju povirivši na bijelo jutarnje svjetlo. “Nisi nikome rekao? Znat ću ako slažeš.” “Ne, tata.” Svakog jutra isto pitanje i svakog jutra isti odgovor. “Kunem se da nisam. Donio sam ti malo piletine i prženu pljeskavicu u lepinji.” Austin je zgrabio papirnatu vrećicu. “Jesi li donio ostalo?” “Da, gospodine,” Cy je pružio plastični spremnik vode u nadi da će mu otac biti zadovoljan. I svjestan da neće. Austin je odvrnuo čep i otpio tri duga gutljaja pa obrisao usta dlanom. “Daj ostalo.” Cyjeve su se ruke zatresle. Grlo mu se previše stisnulo od straha da bi mogao bilo što izgovoriti. Otpustio je kožnu navlaku s pojasa pa ispružio lovački nož. “Tata, policija je još kod naše kuće, ali maknuli su blokade na Jedinici. Mogao bi otići u Arkansas bez problema kad bi želio.” “Jedva čekaš da odem, momče?” Nacerivši se, Austin je izvadio nož. Snop svjetla odbio se od njega i zablistao. “Ne, gospodine, samo sam...” “Ah, volio bi da pobjegnem, zar ne?” Okrenuvši blistavu oštricu prikovao je Cyjev prestravljeni pogled za nju. “Volio bi da odem i prepustim te grijehu i razvratu. Da se možeš petljati s crnčugama i uvlačiti se gospodinu Tuckeru Longstreetu u guzicu.” “Ne, gospodine. Samo sam... Samo sam...” Cy je zurio u nož. Jedan potez, jedan hitri neoprezni potez tog noža i bio bi mrtav. “Stvar je samo u tome da te još uvijek love. Ne kao prije, ali svejedno te traže.” “Gospodin je moj pastir, momče. Brine se za mene.” I dalje se smiješeći, Austin je jagodicom prsta pogladio oštricu. Tanka crvena crta nahrupila mu je iz kože. “A njegov je mač oštar. A sad poslušaj što ćeš učiniti.” Austin je uperio nož u sina. Jedan vrtoglavi trenutak, dok inu se utroba pretvarala u led, Cy je bio uvjeren da će mu oštrica probiti grlo. Ali zaustavila se tik do njega. “Slušaš li me, momče? Slušaš li?” Cy je kimnuo. Bojao se progutati slinu. Bojao se da će mu oštrica probosti Adamovu jabučicu ako poskoči. “I učinit ćeš što ti kažem, zar ne?” Cy je podigao pogled s oštrice i uperio ga u očeve oči. “Da, gospodine,”
* * * CY je naporno radio i znojenjem izbacivao strah iz tijela. Vukao je kolica puna malča po vrtu i kopao rupe za nove grmove božura koje je Tucker kupio kako bi zamijenio one pogažene. Strugao je staru boju i nanosio novu. Čupao je korov dok mu se prsti nisu stali grčiti, ali strah mu je snažno ključao u utrobi poput pokvarenog mesa koje se odbija probaviti. Nije pojeo Dellino jelo - čak ni polovicu koju je obično odvajao za sebe. Umjesto toga spremio je sendviče s debelim komadima svinjetine i veliku krišku limunove torte u svoju naprtnjaču. Nije ih mogao ni pogledati, ali smatrao je kako će se njegov otac te večeri dobro najesti. Da će imati teka kao rijetko kada nakon što završi s Tuckerom. Cy je otro znoj iz očiju i nastojao ne razmišljati o dobru i zlu, ispravnom i pogrešnom. Imao je razmišljati isključivo o opstanku. O preživljavanju dan za danom dok ih ne prođe dovoljno za četiri godine. Osvrnuo se po Sweetwateru i zelenim poljima prepunima pamuka, tamnoj i mirnoj vodi te šarenim cvjetovima. Možda je njegov otac rekao istinu. Možda si samo ljudi poput Longstreetovih mogu priuštiti sadnju cvijeća koje će promatrati, umjesto hrane koju će jesti. Možda je istina da ne zaslužuju otmjenu, veliku kuću te svu zemlju i lagodan život. Možda oni snose krivnju jer njegova obitelj nema prebijene pare i mora paziti na svaki novčić. A Edda Lou bila mu je sestra, krv i meso. Članovi obitelji brinu se jedni za druge. Otac mu je rekao da je Tucker kriv za njezinu smrt. Ako vjeruje, ako može povjerovati u to, tada mu zadatak neće toliko teško pasti. Nije važno hoće li mu teško pasti ili ne, Cy se podsjetio prolazeći bočnom stranom kuće kako bi oprao ruke i lice vrtnim šmrkom. Mora to učiniti jer će u protivnom imati problema s ocem. Pronaći će ga kamo god da se pokuša sakriti. I neće ga napasti samo remenom ili šakama. “I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe”, tako je rekao njegov otac. “Ti si moje oko, momče. Moja oba oka.” I držao je onu ulaštenu srebrnu oštricu toliko blizu Cyjevu lijevom oku da se ovaj bojao trepnuti. “Ne sablazni me u tome. Dovedi ga amo, a ja ću čekati.” “Jesi li završio, sinko?” Začuvši Tuckcrov glas, Cy sc naglo liznuo unatrag i pošpricao si cipele. Tucker se samo nacerio i prinio upaljenu žigicu polovici cigarete. “Delia mi je rekla da si danas nervozan. Bolje ugasi to crijevo prije nego što se utopiš.” “Da, gospodine. Završio sam.” Cy je zurio u svoj dlan, promatrajući vlastite prste kako se stežu nad metalom i zakreću. “Dobro, zato što me umara gledati te, dovraga. Želiš li Coca-Colu i još jednu krišku one torte?” “Ne, gospodine.” Cy nije dizao glavu dok je iznova namatao crijevo. U grlu je osjećao nešto opasno nalik na suze. Možda neće upaliti, očajno je pomislio. Možda će ga Tucker
jednostavno otpraviti da ide svojim putem. Stisnutih usana, Cy je othramao prema biciklu. “Što ti je s nogom?” Cy je ostao stajati okrenut leđima prema kući i zurio ravno preda se. Neka mu te bude žao, momče. Pobrini se da te poveze onim jednim otmjenim automobilom. I dovedi ga amo. “Nije to ništa, gospodine Tuckere. Mislim da sam možda nešto istegnuo.” Načinio je još dva šepesava koraka, moleći se da to Tucker jednostavno zanemari i ode. “Dođi ovamo i pusti Dellu da ti pregleda nogu, može?” Cy je stisnuo prste oko upravljača bicikla i hitro se osvrnuo prema kući. “Ne, gospodine, najbolje je da idem kući.” * * * TUCKER je zamijetio suze u dječakovim očima i namrštio se, Tinejdžerski je ponos bio osjetljiva stvar, “Pa, moram u grad po neke stvari.” Sišao je s trijema i odlučio improvizirati. “Ta me žena izluđuje s kupnjom i donošenjem čas ovoga, čas onoga. Kako te žene ne znaju u jednom navratu odlučiti što im treba?” Cy je zurio u srebrne ručke, usredotočivši se na hrdave mrlje. “Ne znam.” “To je jedna od tajni u svemiru.” Srdačno je položio dlan na Cyjevo rame i osjetio kada se ovaj lecnuo. Ponovno se pokajnički iznenadio shvativši koliko je mršav, a koliko je naporno radio. “Hajde, ubaci bicikl u Oldsmobile, može, Cy? Povest ću te veći dio putakući.” Cyjevi članci prstiju pobijeljeli su na ručkama. “Ne želim vas gnjaviti, gospodine Tuckere.” “Svakako moram proći tvoje raskrižje. Hajde, idemo prije nego što se dosjeti još nečega što ću joj morati donijeti.” “Da, gospodine.” Pognute glave, Cy je odgurao bicikl do prilaza. U glavi mu je odzvanjalo kao da netko udara po nakovnju kada je Tucker izvukao ključeve iz upravljača i otključao prtljažnik. “Sam Bog zna zašto vozi tu golemu krntiju”, promrmljao je Tucker. “U prtljažnik stanu tri trupla.” Odgurnuo je Delline stvari u stranu. Kartonsku kutiju punu stare odjeće namijenjenu crkvi. Tri para cipela koje će odnijeti na popravak pri sljedećem prolasku kroz Greenville, kutiju staklenki te staru pušku Winchester. Cyju je pogled pao na oružje te je odskočio. Tucker je to zamijetio ubacujući bicikl u prtljažnik. “Mjesecima je vozi unutra. Kaže da bi joj mogla zatrebati da upuca nekog poremećenog silovatelja ako joj se auto negdje pokvari.” Tucker je izvukao komad užeta i nemarno ga privezao za branik. “Ne mogu baš zamisliti Dellu kako sjedi na poklopcu motora S puškom preko krila dok čeka poremećene silovatelje, ali tako je - kako je.” Cy je šutio kao zaliven i ušao automobil. Tucker je izvukao jednu svoju kasetu iz pretinca za rukavice. “Skrivam ih ovdje”, rekao je Cyju. “Žene nikad ne diraju pretinac za rukavice. Što kažeš na malo Presleyja?” “Može.” Cy je isprepleo svoje ukočene prste na krilu. “Dobro.”
“Dečko, Presley nije dobar. On je kralj.” Tucker je ubacio kasetu i dao gas kada je zasviraia pjesma “Heartbreak Hotel”. Otpjevao je uvodne note zajedno s Kraljem dok su se kretali prilazom. “Je li sve u redu kod kuće?” “Kod kuće?” “Mama ti je bolje?” “Ona... snalazi se.” “Ako nešto trebaš - novac ili nešto slično - slobodno me pitaj. Ne moraš joj reći odalde ti.” Cy je morao zuriti kroz prozor. Nije se mogao nositi sa zabrinutošću i čistom dobrotom. “Snalazimo se.” Krajičkom oka zamijetio je Tobyjev kamionet na kraju Carolincine staze pa poželio zaplakati. Kako će ikada više zazviždati Jimu? Nakon ovoga dana bit će jednak ubojici. “Želiš li mi reći o čemu razmišljaš, Cy?” “Kako molim, gospodine?” Cy je naglo okrenuo glavu. Srce mu je poskakivalo u grlu. “Ni o čemu, gospodine Tuckere, Ne razmišljam ni o čemu.” “Odavno nemam četrnaest godina”, opušteno je odvratio Tucker. “Ali sjećam se kako mi je bilo. Sjećam se kako je imati oca teške ruke i kratkih živaca.” Tucker je pogledao u njega, a oči su mu bile toliko pune razumijevanja da je Cy iznova morao okrenuti glavu. “Nisi šepao kad si ulazio u automobil, Cy.” Klupko straha u njegovoj utrobi raširilo se. “Valjda... valjda mi je noga bolje.” Tucker je načas šutio, a zatim slegnuo ramenima. “Ako ti tako kažeš.” Sada su se vozili uz mršavi potočić Little Hope. Cy je znao da će za manje od kilometra stići do kanala. “Ja, ovaj... držim bicikl dolje kod potoka. U kanalu.” “U redu. Ostavit ću te ondje ako želiš.” “Možda biste mi mogli...” Pomoći da ga spustim. Pomoći mi da ga odvezem niz cestu i u kanal gdje vas čeka moj otac. Pomoći ćete mi spustiti ga zato što ste voljni pomoći kad vas netko zamoli. “Što bih mogao?” Još malo. Još malo. Cy je nadlanicom otro svoja suha usta. Utrobu mu više nije stezao ledeni strah, već mučni užas. Samo ga moram zamoliti i učinit će to. Uto je Cy uočio bljesak svjetlosti - odbila se od leća dalekozora. Ili možda noža. “Stanite! Zaustavite auto!” Panično je zgrabio upravljač i gotovo ih prevalio u potok. “Koji vrag?!” Tucker se iznova izborio za kontrolu nad upravljačem i zaustavio automobil postrance na cesti. “Jesi li poludio?” “Okrenite auto, gospodine Tuckere, okrenite se. Bože svemogući, vratite se.” Jecajući, Cy je poskočio i sam pokušao okrenuti nepomični automobil. “Molim te, Bože, okreni ga prije nego što dođe i ubije nas. Sad će nas obojicu ubiti” “Čekaj malo.” Stari Oldsmobile nagnuo se poput broda koji isplovljava iz luke, a zatim jurnuo cestom. Cy je grlio koljena, jecajući o stisnute pesnice i zureći kroz stražnje vjetrobransko staklo dok je mrtvi Kralj pjevao o strastvenoj ljubavi.
“Doći će. Znam da će doći. Oči, iskopat će mi oči.” Presavio se držeći se za trbuh. Bio to napad puke histerije ili ne. Tucker je skrenuo uz cestu. Izvukao ga je i držao mu glavu dok se Cy grčio. Kada je stao povraćati sami zrak, Tucker je izvukao rupčić i obrisao dječakovo lice. “Pokušaj polako disati. Misliš da nećeš više povraćati?” Cy je kimnuo pa briznuo u plač. Nisu to bili neobuzdani, glasni jecaji, već oni tihi koji bi vam slomili srce. Tucker je preneraženo sjeo na sjedalo kroz otvorena vrata i pogladio Cyja po glavi. “Izbaci i njih iz sebe. Vjerujem da će ti biti lakše.” “Jednostavno to nisam mogao učiniti. Nisam mogao. Ubit će me.” “Tko će te ubiti?” Cy je okrenuo mrljavo i potišteno lice prema Tuckeru, na što je pomislio da sliči psu kojeg su već nasmrt pretukli te samo čeka posljednji, smrtonosni udarac. “Moj tata. Rekao mi je da vas dovedem ovamo. Rekao mi je da moram zbog Edde Lou i, ako me oko sablazni, da ga moram iskopati. Svaki sam mu dan nosio hranu. I donio sam mu remen, čistu košulju i dalekozor. Morao sam. A danas sam mu morao donijeti nož.” Tucker je podigao Cyja za prednjicu košulje i pomalo ga oslobodio histerije prodrmavši ga. “Otac ti je tamo dolje u kanalu?” “Čekao vas je u zasjedi. Trebao sam vas dovesti. Ali nisam mogao.” Cy je naglo skrenuo pogled. “Možda dolazi, možda dolazi. Ima i pištolje.” “Ulazi u auto.” Cy je bio uvjeren da će završiti u zatvoru. Pomogao je bjeguncu i zbog toga će ga proglasiti sudionikom u zločinu ili nečim sličnim. Ali bolje i zatvor nego da mu nožem iskopaju oči. “Što ćete učiniti, gospodine Tuckere?” “Vozim te natrag u Sweetwater.” “Natrag? Ali... ali...” “Ući ćeš i nazvati šerifa Truesdalea i sve mu ispričati.” Oštro je pogledao Cyja. “Zar ne?” “Da, gospodine.” Cy je obrisao suze s obraza. “Kunem se da hoću. Reći ću mu gdje je tata. Sve ću mu reći.” “I reći ćeš mu da odmah dođe ovamo, što brže.” Zaputio se prema vratnicama Sweetwatera. “Reći ću mu. Žao mi je, gospodine Tuckere. Užasno sam se bojao.” “Poslije ćemo razgovarati o tome.” Šljunak je frcao na sve strane kada je naglo skrenuo i stao. “Idi unutra. Ako ga ne dobiješ u uredu, zovi ga kući. Delia ima broj. Ako ne možeš dobiti Burkea, zovi Carla.” “Da, gospodine. Što ćete vi učiniti?” Razrogačenih je očiju promatrao kako Tucker otvara prtljažnik, baca bicikl van pa izvlači sačmaricu. “Idete za njime? Ići ćete za njime, gospodine Tucker?” Tucker je otvorio sačmaricu i provjerio količinu streljiva. Podigao je pogled i prikovao ga za Cyja. “Upravo ću to učiniti. Bolje reci Burkeu da sam se proglasio zamjenikom šerifa.” Cy se okrenuo i pohitao u kuću.
Osamnaesto poglavlje TUCKER se nije mogao zamisliti u pucnjavi. Jednostavno mu to nije ležalo. Dok je jurcao prema Dead Possum Roadu, sinulo mu je kako je to drugi put da ga je Austin doveo u neugodan položaj da uza se nosi oružje. To ga je strašno živciralo. Ali nije se mogao vratiti i sjediti na trijemu čekajući da Burke ili Car! riješe stvar. Naročito dok mu je pred očima neprestano lebdio prizor Cyjeva prestravljenog lica. Naročito kada je miris dječakova straha još uvijek snažno prožimaoautomobil. Iskopat će mi oči! Odakle mu, zaboga, to? Od njegova ludog i bolesnog oca, zaključio je Tucker. Lice mu je bilo kruto, a oči blistale brončanom bojom dok je zastajao uz cestu. Uzeo je pištolj pa, koristeći se automobilom kao zaklonom, posegnuo na stražnje sjedalo kako bi uzeo dalekozor što ga je Delia nosila sa sobom, kao i gotovo svi u Innocenceu. Kad ga je podigao i zagledao se, betonski brežuljak odvodnog kanala iskočio mu je pred očima. Polako ga je proučio, ali nije vidio ništa na ulazu niti kakav pokret uz padinu prema potoku Little Hope. Nije bilo ničega ni na polju pokraj njega. Zamijetio je odsjaj srebrnih krovova pokretnih kućica u kamp-dvorištu pet kilometara dalje. Spustivši dalekozor, jasno je vidio Earleeninu sestru Laurilee kako izlazi iz svoje kamp-prikolice, otpija gutljaj iz limenke gaziranog soka Mountain Dew i viče. Poziva djecu na večeru, odsutno je pomislio Tucker i polagano odvrario dalekozor. Vidio je svinje kako ruju po oboru na Stokeyjevoj farmi i obješeno rublje Marchovih te oblak prašine u smjeru grada koji je možda najavljivao Burkeovdolazak. Ali na poljima i ravnicama ništa se nije ni pomaknulo. Tišina je bila gusta i teška, narušena isključivo klokotanjem potoka preko kamenja i blata te gdjekojom pticom što je nezainteresirano plivala na magličastoj večernjoj žezi. Ako ga je Austin vrebao, vrebao ga je u mračnoj, prljavoj tami kanala. Postojao je samo jedan način da dozna. Tucker je gurnuo još koji merak u džep, premda se usrdno nadao da ih neće morati upotrijebiti. Pritajivši se i pozorno motreći plitki ulaz, okružio je kanal. Kada mu se približio na metar i pol bacio se na trbuh i namjestio sačmaricu na ramenu. “Bože, ako mi želiš učiniti uslugu u životu, ne tjeraj me da upucam to stvorenje.” Duboko je udahnuo pa polako izdahnuo. “Austine! Mislim da znaš da sam vani.” Tek mu je poslije palo na um da mu je koža suha poput baruta, a ruke čvrste poput kamena. “Silno si se pomučio da me dozoveš u posjet.” Potrbuške je otpuzao do padine. “Hajde, izidi pa ćemo lijepo razgovarati ili možemo pričekati dok Burke ne stigne.” Iz kanala je doprla samo tišina te urlik vrane iznad njega.
“Otežavaš mi stvar, Austine. Ući ću, s obzirom na to da si onako izmučio dječaka. Jednostavno ne mogu prijeći preko toga. Zatim ćemo zapucat! jedan na drugoga, pa će jedan vjerojatno poginuti.” Blago uzdahnuvši, Tucker je posegnuo i podigao kamen. “A to zaista ne želim biti ja.” Bacio je kamen i pričekao paljbu u odgovor. Tišina. “‘Bem mu život”, promrmljao je Tucker pa kliznuo padinom u mršavi tok Little Hopea. Sada mu je zvonilo u glavi; odmjereni zvučni zid sačinjen od otkucaja njegova srca i šištanja bijesa. Prebacio je sačmaricu na drugu stranu i napadno ušao, posve spreman na to da će morati izbjegavati metke. No kanal je bio prazan. Tucker je ostao stajati osjećajući se poprilično glupo s pripravnom sačmaricom i srcem koje mu je udaralo poput limenog orkestra. Mogao je čuti vlastite žestoke izdahe kako se odbijaju o betonske zidove. “Dobro”, tiho je rekao. “Dobro, nitko nije vidio tvoju sramotu.” Zaputio se prema izlazu, a zatim stao kao ukopan. Možda se Austin negdje skriva? Možda je pronašao dovoljno veliku rupu da se zavuče u nju? Je li ga čekao sjedeći ondje i čekajući da Tucker iziđe kako bi ga mogao upucali? To je bilo glupo, Tucker je ohrabrio sama sebe, ponovno zakoračio, a potom zastao i opsovao. Bolje biti glup nego mrtav, pretpostavio je, pa se zapitao što će, dovraga, sada. Predočio si je suludi prizor zadnje scene iz filma Butch Cassidy i Sundance Kid, u kojoj Newman i Redford ostaju zaleđeni usred posljednje, beznadne uzajamne paljbe. Pametni završetak nije zavarao Tuckera, sina Beaua Longstreeta. Bogme nije. Znao je točno što se dogodilo. Pištolji su opalili, a Butch i Kid odletjeli u nebesa. Stajao je u uskom kanalu razmišljajući kako nije ni odmetnik ni junak, ali njegovu je ponosu itekako teško padalo čučati ondje i čekati. Prije negoli je morao donijeti odluku, začuo je automobil te hitro, oštro zatvaranje vrata. “Tuckere! Tuck, jesi li dobro?” “Dolje sam, Burke.” Tucker je naslonio sačmaricu na zid. “Nije ovdje.” Čuo je kako Burke naređuje Carlu da pogleda uokolo, a zatim su svjetlost na ulazu zastrla šerifova široka ramena. “Koji se kurac ovdje događa?” “Pa, sinko, ispričat ću ti”, odvratio je Tucker, i učinio upravo to. * * * “NISAM shvatio pola toga što je mali govorio.” Burke je Tuckera ponudio upaljačem za polovicu cigarete koju je držao. “Ali bio je vraški uvjeren u to da ćete se ti i njegov tata poubijati tamo dolje.” “Nisam siguran jesam li razočaran ili sretan što nismo dobili priliku pokušati. Cy je dobar dječak, Burke. Austin mu je zaprijetio nekim ružnim sranjem, ali ispravno je postupio.” Povukao je dim pa ga polako izdahnuo. “Mislim da je možda najbolje da jedno vrijeme ostane u Sweetwateru. Ne može ići kući. Ako ga se Austin ne uspije dočepati,
Vernon će ga natjerati da plati zbog toga što je učinio. Tako mi Isusa, ne shvaćam kako taj mali može biti u rodu i s jednim od njih.” “Uz malo sreće, Vernon neće doznati barem dan ili dva. Sada se trebamo usredotočiti na to da pronađemo njegova oca.” Kimnuo je Tuckeru. “Pretpostavljam da možemo reći kako si već postao moj zamjenik.” “Nije da skačem od sreće.” Tucker je posegnuo za svojom sačmaricom. Uto je zamijetio žvrljotinu na zidu. “Koji je to vrag?” Prignuo se i zaškiljio u natpis. “Zaklanjaš mi svjetlo, Barke”, rekao je pa opsovao razaznavši slova. OKO ZA OKO “Isuse Bože”, promrmljao je Burke palcem trljajući prvo slovo o. “Čini se da je to napisao krvlju. Pozvat ću ljude. Pretražit ćemo sve kuće. Prijeći ćemo svaki milimetar okruga, ali večeras ćemo uloviti tog kurvinog sina.” Iskopat će mi oči! Tucker je prstima pritisnuo vlastite oči kada mu je Cyjev prestravljeni glas odjeknuo glavom. “Pretpostavljam da idem s tobom. Hoću li dobiti onu jednu jeftinu limenu zvijezdu?” * * * UNUTAR jednog sata Burke je okupio petnaest kršnih i voljnih muškaraca. Bilo mu je pomalo neugodno vidjeti Billyja T.-ja Bonnyja i Juniora Talbota s puškama. Nadao se da će uzbuđenje zbog potjere za bjeguncem njihove privatne razmirice gurnuti u drugi plan. Razdvojio ih je radi sigurnosti, poslavši Juniora s Carlovom skupinom i zadržavši Billyja T.- ja u svojoj. Riskirao je i postavio Jeda Larssona, sporog ali bistrog muškarca, na čelo treće skupine. Koristeći se kartom okruga, podijelio je područja. “Ne želim nikakva preseravanja. Austin ima dva pištolja i osim ako nije pucao na zečeve, nije potratio ni jedan jedini metak. Nipošto ne bih volio na kraju dana morati reći nečijoj ženi ili djevojci da joj je dragi stradao zbog vlastite gluposti.” “Pametniji smo od onih debeloguzih okružnih šerifa.” Billy T. bio je uzbuđen zbog prilike da puca na nekoga. Skupine su se raspoloženo nasmijale, ublažavajući napetost. Burke je pričekao da se iznova umire. “Austin je zadnji put viđen upravo ondje dolje u kanalu. Sada je u prednosti barem jedan sat i kreće se pješice. Ali čovjek koji poznaje ovaj okrug može pronaći mnoga mjesta za skrivanje. Želimo ga u jednom komadu. Ako ga uočite, obavijestite nas radiovezom. Služite se oružjem samo za obranu.” Nekoliko se muškaraca pogledalo iskosa. Austin nije bio omiljen među njima. “Ako ga netko kokne, morat ćete odgovoriti na mnoga pitanja koja vam se neće svidjeti.” Proučio je lica i zadržao njihove poglede dovoljno dugo da naglasi svoje riječi. “Ne idete u lov na jelene, već ste propisno mobilizirani predstavnici zakona. A sad brišite i čuvajte guzice.” Okrenuo se kako bi okupio vlastitu skupinu. “I neka nam Bogpomogne.”
Petorka se ugurala u patrolno vozilo: Burke, Tucker, Billy T. Singleton Fuller i Bucky Koons. Singleton je smjesta zapalio cigaretu koje mu Happy nije dopuštala pušiti kod kuće. “Nisi pozvao okružne momke. Burke”, opušteno je dometnuo. Burke je napeo prste na upravljaču. “Nisam. To je naš grad.” Svi su složno zamrmljali kroz zastor oporog dima. Na raskrižju ulica Old Cypress i Longstreet, koje je Burke označio kao Prvu bazu, zastao je uz cestu. To je mjesto nešto značilo Tuckeru, pa je hitro pogledao u retrovizor. Billy T. odvratio mu je natmurenim pogledom. Ondje su se razdvojili tako što su trojica otišla na istok predvođena opreznim Singletonom, a Burke i Tucker pošli su na zapad. “Želiš mi reći što se događa između tebe i Billyja T.-ja?” Burke je upitao kada su stali kružiti oko jezera McNair iza kojeg će se iznova sastati. “Ah, to se već dogodilo i zaboravilo.” Nelagodno je pogledao prema Carolineinoj kući. “Zaista misliš da je dospio ovako daleko?” “Ne znam. Mogao je otići u bilo kojem smjeru, pa možda griješim što nisam pozvao okružne momke.” “Prošli su nam put bili od krasne koristi.” “Pa”, rekao je Burke i nije nastavio. “Možda je otišao kući.” Nakratko se zabrinuo za Carla i njegovu skupinu. “Okrug još uvijek nadzire njegovu kuću, i zna to, ali ne zvuči mi kao da je pri zdravoj pameti.” Tucker je s određenim zadovoljstvom proučio udaljenost. “Usrdno se nadam da će upravo tamo otići. Ulovit će ga i skinuti nam ga s vrata.” Tucker je okrenuo glavu i zagledao se u Carolineine obasjane prozore na drugom katu. “Nije stvar samo u tome što nije pri zdravoj pameti, Burke. Čini se da je podivljao ili nešto slično. Onog dana kad smo se potukli mislio je da sam moj stari. Nije toliko želio ubiti mene, koliko starog Beaua.” Osjetio je poriv za cigaretom pa ga zatomio. “Reći ću ti još nešto. Nije želio ni da Cy mene dovede u onaj kanal.” Burke se namrštio. Nije se previše razumio u psihologiju, osim pod pretpostavkom da odgovara ljudskoj prirodi. Ali shvaćao je da je čovjek sposoban na očajničke poteze kada ga žena gurne do samog ruba. Poput toga da se objesi u vlastitoj staji. “To je dugo vremena da se nekome zamjera zbog žene.” “Pa, ovdje u Innocenceu imamo vremena napretek. Moja bi majka ustala i napustila prostoriju kad god bi ga netko spomenuo. Činila je to sve do smrti.” Tucker je zastao dok je Burke dalekozorom proučavao teren. “To me tjeralo na razmišljanje. Jednom sam pitao Eddu Lou ponaša li se Austin čudno u vezi s njom. Nasmijala se.” Sada je izvukao cigaretu. “Rekla je da bi katkada njezinim imenom nazvao njezinu mamu dok bi je šamarao.” Drhtaj mu je projurio kralježnicom. “Jesi li nešto vidio?” “Baš ništa, kvragu.” Burke je izvukao voki-toki da bi provjerio kako napreduju ostale skupine. Tucker je iznova osjerio jezu. Otpuhivao je dim svoje cigarete i uvjeravao se da je sasvim prirodno osjećati nelagodu tijekom potjere. No ipak se ulovio kako, umjesto da škilji
zureći u daljinu ili se osvrće preko ramena, pogledava unatrag prema odbljesku sunca na prozorima Carolineine spavaće sobe. Nešto nije u redu. Gotovo je to mogao namirisati, poput daška ozona u zraku nakon udara groma. Nešto nikako nije bilo u redu. “Burke, želim provjerili Caroline.” “Već sam ti rekao, Susie ju je nazvala i rekla joj da dođe u grad. Vjerojatno sjede za kuhinjskim stolom i razgovaraju o cvjetnim aranžmanima i svadbenim tortama.” “Da.” Tucker je protegnuo ramena kao da pokušava ublažiti svrbež. “Ali želim ići onamo.” Već je hitao u tom smjeru kad je začuo pucnjeve. * * * CAROLINE je pekla kukuruzni kruh u pećnici prema obiteljskom receptu Happy Fuller. Upravo je dovršavala smjesu kada ju je Susie nazvala. Nije ju zavarao poziv na večeru, kaoni zahtjev da joj dođe pomoći urazumiti Marvellu u vezi s paletom boja za vjenčanje. Austin Hatinger uočen je na manje od šesnaest kilometara od kuća i Susie nije željela da bude sama. Bila je zahvalna na brizi, a s obzirom na to da je počela skakati na svaki zvuk i sjenu nakon što je primila poziv, Caroline ju je odlučila poslušati. Nije smatrala da će joj se Austin pojaviti na vratima. Nikako. No sunce je zalazilo, stoga joj se svidjela pomisao da provede malo vremena u Susienoj sigurnoj i bučnoj kuhinji. Onjušila je zrak i nasmiješila se. Kukuruzni kruh samo što nije gotov. Umotat će ga pa se odvesti u grad sa Smetalom. Pogledala je tajmer na pećnici. Vidjela je da preostaje još malo više od pet minuta, stoga je otišla otvoriti vrata s mrežicom kako bi dozvala psa. “Smetalo. Dođi, mali.” Pljesnula je rukama kao i Happy pa pokušala zazviždati. “Smetalo, dođi, Smetalo, idemo se provozati.” Začuvši cvilež pod sobom, spustila se na sve četiri kako bi pogledala kroz procijepe među podnim daskama na trijemu. Ugledala ga je kako skutren sjedi uz novu gredu i cvili. “Glupi psu. Dodi, hajde. Što te toliko prestrašilo?” Dvaput je zacvilio i priljubio se uz novu gredu. Caroline je zgroženo sjela na pete. “Vjerojatno si vidio zmiju”, promrmljala je. Odlučila ga je namamiti psećim keksićem - Smetalo je već pokazao da ne posjeduje snagu volje kada su u pitanju poslastice - te je listajući ugledala Austina Hatingera. Načas je pomislila da joj se priviđa. Njezinim vrtom nikako nije mogao koračati muškarac s dvama pištoljima na pojasu i nožem u ruci. Nikako nije mogao gaziti njezine netom posađene maćuhice i smiješiti joj se kroz zaleđene usne, luđačkim osmijehom i krvavim očima. Još je klečala kad je progovorio. “Bog me doveo k tebi.” Osmijeh mu je naizgled parao lice, poput poderotine na trošnom platnu. “Shvatio sam njegov naum. Bila si s njime. Vidio sam te s njime i imam te žrtvovati.”
Zakrenuo je oštricu noža na suncu približavajući se trijemu. “Poput Edde Lou. Mora biti baš kao s Eddom Lou.” Poput trkača koji kreće sa startnog položaja, Caroline se odgurnula iz koljena i jurnula kroz stražnja vrata. Zalupila ih je i zakračunala. Tajmer na pećnici zazvonio je i natjerao je da vrisne. Zatim se Austin svom snagom zabio u vrata i nagnao njezine drvene noge na pokret. Nije razmišljala. Gonjena instinktom, zgrabila je djedov revolver pri bijegu iz kuhinje. Morala je doći do automobila, ali čak i dok je trčala kroz kuću, čula je da stara kuhinjska drvena vrata popuštaju. Zatim se prisjetila da je pištolj koji drži u znojnoj ruci prazan. Zajecavši, jurnula je kroz ulazna vrata gurajući ruke u džep. Metci su joj kliznuli iz znojnih prstiju te se gotovo stropoštala niza stube. Posrnula je, uspravila se i vidjela da su joj sve četiri gume probušene. Austin je naglo otvorio vrata s mrežicom. “Ne možeš pobjeći od Božje volje. Ti si njegov instrument. Oko za oko, tako reče Svetac.” Ali Caroline je već bježala prema močvari. Još joj je jedan metak kliznuo kroz prste poput vlažnog sapuna i skrio se u travi. Vrisak joj je zazvučao tek poput naglog izdaha. “Prestani, prestani!” naredila je mašući rukama i upirući se da ugura jedan, a zatim i drugi metak u komoru. “O, Bože, molim te.” Gotovo je stigla do stabala, za sekundu, a iza njih nalazilo se utočište i vrebao užas. Uputila je očajnički pogled preko ramena i uvidjela da joj je za petama. Dok su joj suze magtile vid okrenula se i opalila. Pištolj je škljocnuo u prazno. A on se nasmiješio. “Danas si jaganjac Božji.” Nož se uspravio, blistajući u znak srebrne smrti. Caroline je u njegovim očima vidjela i više od ludila. Vidjela je stravičnu slavu. Potom je Smetalo jurnuo poput malenog zlatnog metka i zario svoje zubiće u Austinov list. Austin je zaurlao, prije od bijesa nego od bola. Bio je potreban samo jedan zamah nogom kako bi se pas opružio na travi. “Blagi Bože”, pomolila se Caroline pa, objema dlanovima primivši pištolj, ponovno opalila. Ovoga je puta udar odbacio njezino mlohavo tijelo unatrag. Ostala je preneraženo ležati zureći u užasnu crvenu mrlju koja se rascvjetala na Austinovoj uprljanoj bijeloj košulji, Povratio je osmijeh, ali bio je ukočen. Ponovno je zakoračio prema njoj, podignuta noža. “Molim te, molim te, molim te”, cviljela je Caroline kada joj se pištolj iznova trznuo u ruci. Tupa od užasa promatrala je kako mu lice nestaje. Njegovo krupno, mišićavo tijelo stalo se trzati. Njezinu stravom obuzetom umu činilo se da joj se i dalje neumoljivo približava. Žurno je uzmaknula, nemoćna vrisnuti, zabijajući pere utravu. Nož joj je pao pred noge, a za njime i Austin. * * * TUCKER se naglo zaustavio na šljunčanom prilazu. Dok mu je srce mahnito nabijalo u prsima, promatrao je Caroline kako juri travnjakom i nosi psa. Iza nje vidio je Austina opružena potrbuške te krvlju natopljenu travu.
Rekla je samo: “Šutnuo mi je psa”, i obišla ga na putu u kuću. “Isuse Bože, Burke.” “Ja ću se pobrinuti za ovo vani.” Burke je gurnuo pištolj u futrolu i zamijenio ga vokitokijem. “Idi unutra s njom. Pobrini se da ostane ondje dok ne bude gotovo.” Tucker ju je pronašao u salonu kako sjedi u stolcu za ljuljanje s ošamućenim psom na krilu. “Dušo.” Čučnuo je pokraj nje i stao joj milovati lice i kosu. “Dušo, je li ti naudio?” “Htio me ubiti.” Nastavila se njihati, pribojavajući se da će skrenuti s uma ako prestane. “Nožem. Mogao me upucati, ali želio me ubiti nožem. Kao Eddu Lou, tako je rekao.” Pas se počeo meškoljiti i cviljeti na njezinu krilu. Caroline ga je privila na prsa poput djeteta. “Sad je sve u redu. Sve je u redu.” “Caroline. Caroline, dušo, pogledaj me.” Pričekao je da okrene glavu. Zjenice su joj bile toliko raširene da su joj šarenice nalikovale na tanjušne aureole oko njih. “Odvest ću te na kat. Hajde, odnijet ću te i pozvati liječnika.” “Ne.” Dugo je izdahnula kada joj je Smetalo polizao ruku. “Neću histerizirati. Neću se slomiti. Slomila sam se u Torontu. Na svakakve načine. Više neću.” Progutala je knedlu i priljubila obraz o krzno šteneta. “Pekla sam kukuruzni kruh. Nikada prije nisam pekla kukuruzni kruh. Happy mi je dala recept i namjeravala sam ga odnijeti Susie. Tako je ugodno biti dio ovog mjesta.” Smetalo je polizao suzu koja joj je kliznula niz obraz. “Znaš, mislila sam da dolazim biti sama, ali nisam znala koliko mi je potrebno biti dio nečega.” “Sve će biti u redu”, bespomoćno je rekao. “Obećavam ti da će sve biti u redu.” “Pekla sam kukuruzni kruh u bakinoj pećnici. I upucala sam Austina Hatingera djedovim pištoljem. Misliš li da je to neobično?” “Caroline.” Dlanovima je obujmio njezino lice. Uvidjela je bijes i žestinu u njegovim očima koje je pomno odstranio iz glasa. “Samo ću te neko vrijeme grliti, je li to u redu?” “U redu.” Položila je glavu na njegovo rame kada ju je podigao. Šutke je odnio i nju i psa na kauč i obgrlio ih. Oboje su ignorirali telefon kada je zazvonio. “Večeras ću ostati ovdje”, rekao joj je. “Ovdje na kauču.” “Ne slamam se, Tuckere.” “Znam, dušo.” Uzdahnula je. “Tajmer na pećnici još uvijek zvoni.” Ugrizla se za usnu kako bi pokušala umiriti glas. “Izgleda da mi je kukuruzni kruh zagorio.” Priljubila je lice o njegovo rame i briznula u plač.
Devetnaesto poglavlje CAROLINE se spustila u prizemlje osjećajući se tupo od posljedica šoka i tableta za spavanje. Nije imala pojma koliko je sati, samo da sunce snažno tuče i da je u kući tiho kao u grobnici. Već je bilo sparno. Čak joj je i tanki pamučni ogrtač djelovao odveć teško i zagušljivo na koži. Pomislila je kako će popiti svoju ledenu kavu u svojem automobilu. Uz upaljen uređaj za hlađenje. Ubila je čovjeka. Ta jedna jedina, sirova činjenica navela ju je da zastane u podnožju stubišta, stišćući pesnice o srce poput trkačice koja nastoji doći do daha nakon sprintanja za kaznu. I kao u trkačice, noge su joj postale mlohave, pa je sjela na odmorište i oslonila glavu o dlanove. Ispalila je dva metka u meso, razmijenivši vlastiti život za tuđi. Ah, znala je da je u pitanju bila samoobrana. Znala je to čak i bez Burkeovih blagih pitanja i nijeme podrške. Negdje u mozgu Austina Hatingera dogodio se kratki spoj i naveo ga da se okomi na nju. No okolnosti nisu utjecale na ishod. Oduzela je nečiji život. Ona, čiji je doseg nasilnog ponašanja predstavljalo vitlanje čaše za šampanjac u zid u hotelu Hilton u Baltimoreu, ispalila je dva metka kalibra .45 u muškarca s kojim nikada nije ni prozborila. Bio je to golemi skok, pomislila je dlanovima trljajući lice. I možda su joj se noge pomalo tresle nakon sjedanja, ali shvatila je još nešto o sebi. Može se nositi s time. Neće tražiti način da svali krivnju na sebe. Neće se mučiti mislima o tome kako je mogla izbjeći, spriječiti ili promijeniti ishod. To je slabost stare Caroline, ona zabluda o samovažnosti koja ju je nagnala da vjeruje kako ima pravo, odgovornost i moć da podnese svaki teret - bilo da je riječ o nastupu, majčinim potrebama ili ljubavnikovoj prijevari. Ili nasilnoj smrti luđaka. Ne, Caroline Waverly neće slušati onaj podmukli glasić u mozgu koji je šaptao o krivnja i pogreškama. Ustala je i zaputila se prema kuhinji kadli je grebanje na vratima natjeralo njezino srce da napravi salto. Čak i dok je osjećala kako joj se vrisak penje grlom, prepoznala je Smetalov cvilež. Vrisak se pretvorio u izdah dok je prilazila vratima kako bi ih otvorila. Grozničav od zahvalnosti, pas je jurnuo unutra i stao bjesomučno skakati oko nje, repom šibajući zrak od ushita i olakšanja. “Što si radio vani?” Sagnula se kako bi ga počešala iza ušiju, na što joj je stao ljupko lizati ruke. “Kako si izišao?” Zacvilio je i hitro obišao njezine noge, proklizavši šapicama na ulaštenom parketu prije negoli je odjurio u salon. “Je li to kao s Lassie?” upitala je Caroline slijedeći ga. “Nadam se da me ne vodiš na mjesto na kojem je Timmy pao u bunar ili...” Utihnula je ugledavši Smetala kako sav važan sjedi na podu pokraj kauča. I Tuckera, golih prsa i bosih stopala, opruženog na njemu.
Zamijetila je da ne djeluje krotko u snu. Lice mu je bilo odveć bistro i pronicljivo za to. No svakako je izgledao kao da mu je neudobno. Stopala su mu visjela preko ruba dvosjeda, a vrat bio pognut između jastuka i naslona za ruke. Ruke je prebacio preko trbuha, i to ne radi dostojanstvenosti, zaključila je Caroline, već zbog činjenice da nije imao kamo drugdje s njima. Unatoč neugodnom položaju i suncu koje mu je sjalo ravno u oči, prsa su mu se blago podizala i spuštala u znak odmjerenog disanja. Zaboravila je da je prenoćio ovdje, ali odjednom se svega prisjetila. Kako je bio ljubazan, kako ju je nježno grlio dok je plakala od šoka. I nijeme snage koju joj je nudio pukim držanjem za ruku dok ju je Burke ispitivao. Tucker ju je odnio u krevet, zanemarivši njezino protestiranje strpljivo poput oca koji vođi premoreno dijete. Sjedio je s njom dok su joj tablete za spavanje sipile kroz krvotok. A kako bi odagnao i zadnje sjenke straha, osrao je sjediti uz njezin krevet držeći je za ruku i ispričao joj nekakvu smiješnu pričicu o svom rođaku Hamu koji je prodavao rabljene automobile u Oxfordu. Zadnje čega se sjećala bilo je da je Fordu Pintu iz ‘72. godine ispao mjenjač metar i pol izvan dvorišta, pa ga je nezadovoljni kupac posjetio sa sačmaricom. Osjetila je kako se lokot na njezinu srcu otvara te uzdahnula. “Prepun si iznenađenja, zar ne, Tuckere?” Smetalo je naćulio uši na spomen njegova imena, a zatim poskočio kako bi mu oblizao lice. Tucker je zastenjao i pomaknuo se. “Dobro, dušo. Polako.” Caroline se zabavljeno približila. “Nadam se da ti se čekanje isplatilo.” Tucker je izvio usne posežući kako bi pogladio psa. “Uvijek se isplati...” Kliznuo je dlanom preko njegovih leđa do veselog i razmahanog repia. Polako je zatreperio vjeđama i proučio krznato lice koje mu se osmjehivalo tik pred očima. “Pa i nisam baš tebe očekivao,” Smetalo je nepomućeno zamahivao stražnjim šapama dok se nije uzverao Tuckeru na prsa. Ovaj odsutno počeše psa po glavi pa iznova zaklopi oči. “Nisam li te bio izbavio?” “Htio je natrag.” Tucker je ponovno otvorio oči pa se, odgurnuvši Smetala ispod svojeg nosa, usredotočio na Caroline. Brzo se otarasio sanjiva pogleda, zamijetila je, pa shvatila da je pomno proučava. “Bok.” “Dobro jutro.” Pošto je pomaknuo kuk, prihvatila je poziv i sjela pokraj njega. “Oprosti što sam te probudila.” “Svakako sam jednom mislio ustati.” Posegnuo je kako bi joj jagodicom prsta pogladio obraz. “Kako si?” “Dobro. Zaista. Hvala ti što si ostao.” Lagano se lecnuo uspravljajući vrat. “Mogu spavati bilo gdje.” “Vidim.” Dirnuta, sklonila mu je kosu s čela. “To je bilo lijepo od tebe, Tuckere. Zahvalna sam ti.” “Trebao bih reći da sam samo postupio kao dobar susjed.” Primio je njezin dlan kada ga je stala povlačiti. “Ali zapravo sam umirao od brige za tebe. Bila si blijeda kao krpa kad si konačno zaspala.”
“Bolje mi je.” Poželjela je da se barem pogledala u zrcalu kako bi provjerila izgleda li bolje. “Mogao si spavati u gostinskoj sobi na katu.” “Razmislio sam o tome.” No kada ju je obišao - četvrti ili pet put tijekom noći - također je pomislio na to da se uvuče pokraj nje. Samo kako bi je zagrlio i znao da je sigurna. To ga je potreslo u dovoljnoj mjeri da je osjetio poriv da raščiste sve račune. Sada je osjećao poriv za pukom bliskošću. “Dođi.” Isprva je oklijevala, a potom se prepustila porivu da se sklupča pokraj njega. Uzdahnula je položivši glavu na njegovo rame dok im se pas protezao na nogama. “Drago mi je da si ovdje.” “Žao mi je što nisam bio brži.” “Ne, Tuckere.” Usnama je okrznuo njezino tjeme. “Moram ti ovo reći, Caroline. Noćas me to prilično dugo mučilo. Ne bi došao k tebi da nije mene. Mene je želio i zbog mene si se zatekla između nas.” Priljubila je dlan o njegovo srce, pitajući se je li se ikad u životu osjećala ugodnije i sigurnije. “I ja sam nekoć tako razmišljala. Da se nalazim u središtu svega te da, kad god bi štogod pošlo po zlu, snosim krivnju. Mislim da je to svojevrsni oblik arogancije. Onaj koji u tebi ostavlja praznine koje moraš popuniti tabletama i psihoterapijom. Nemoj se promijeniti, Tuckere. Sve mi se više sviđa tvoj ležerni životni stil.” “Uplašio sam se.” Kada ju je snažnije zagrlio, ovila se oko njega kako bi mu uzvratila utjehom. “Nikada se nisam više bojao nego kad sam čuo one pucnjeve i shvatio da sam predaleko.” “Ja sam se i previše puta bojala. Ma koliko grozno bilo, to je prvi put da sam nešto poduzela u vezi sa svojim strahom.” Stisnula je pesnicu i polako je, namjerno, iznova opustila. “Nije mi drago što se to dogodilo, Tuckere, i pretpostavljam da ću se zauvijek sjećati osjećaja povlačenja okidača. Ali mogu se nositi s time.” Zurio je u rasplesanu prašinu na sunčevoj svjetlosti. Ni on nikada neće zaboraviti određene stvari. Poput tupog užasa dok je trčao poljem, a pucnjevi su mu odjekivali glavom. Poput ledenog šoka na njezinu licu dok mu se približavala noseći onesviještenog psa u kuću. “Nisam nikakav junak, Caroline. Sam Bog zna da i ne želim biti, ali pobrinut ću se da ti se više nikada ne dogodi ništa loše.” Nasmiješila se. “To je opsežna i odvažna ambicija”, otpočela je pa zabacila glavu kako bi ga pogledala. Njegove joj oči nisu odgovorile osmijehom, a kada je primio njezinu bradu, prsti su mu bili napeti. “Važna si mi.” Polako je izgovorio riječi, kao da ih objašnjava samome sebi. “Nitko mi nikada nije bio toliko važan, i to mi teško pada.” Zrak joj se zgusnuo u plućima, onako kao što je to često bilo dok bi stajala na mračnoj pozornici, netom prije negoli bi je obasjali reflektori. “Znam. Pretpostavljam da nam oboma teško pada.”
Uvidio je tračak straha u njezinim očima, premda ga je netremice promatrala. I zato što je bila važna, zato što mu je sve u vezi s njom odjednom postalo od životne važnosti, s naporom je pokušao unijeti malo vedrine u glas. “Meni je svakako novo.” Opustio je napete prste kako bi joj pomilovao čeljust. “Eto me u zagrljaju žene koju još uvijek nisam uspio svući. Ako se to pročuje, ugled će mi patiti.” “Zašto ne pokušaš?” Prst mu je zastao na njezinu obrazu. “Kako molim?” “Pitala sam te zašto ne pokušaš.” Očiju i dalje prepunih strahova, potreba i sumnji, pridigla je usne k njegovima. Osjetio je kako uranja u nju i to mu je, također, bio sasvim nov osjećaj. To polagano, ljupko tonjenje u slatkoću poljupca. Nije osjetio vreli nalet požude kojem se oduvijek predavao s lakoćom. Umjesto toga osjetio je laganu smjenu osjećaja sličnu suptilnom pomaljanju zore na nebu. Dok joj se tijelo stapalo s njegovim, a dah intimno prelazio iz njezinih usta u njegova, shvatio je da mu pruža više od strasti. Pružala mu je svoje povjerenje. Zbog toga se osjetio poniznim. Pomutilo ga je. Takva žena muškarcu nikada nije nudila ništa tek tako. A on je - on je uvijek uzimao sve što bi mu ponudili uz opušten osmijeh ipremišljanja. “Caroline.” Ovlaš je pogladio njezin obraz i provukao joj prste kroz kosu. “Želim te.” Srce mu je snažno tuklo o njezino. Zbog njegove tihe i ozbiljne izjave nasmiješila se čak i dok joj je usnama klizio licem.“Znam.” “Ne, želim reći da te zaista želim.” Ogrtač joj je skliznuo s ramena pa je dopustio svojim usnama da odlutaju do onog slatkog, toplog udubljenja. “Pretpostavljam da sam čekao na tvoje zeleno svjetlo otprilike trideset sekundi nakon što sam te upoznao.” Tijelo joj je zadrhtalo i izvilo se pod njime. Zašto razgovaraju? Zašto se koriste riječima kada samo želi osjećati? “I to znam.” “Samo...” Vrat joj je bio tako bijel i tako gladak. Nije mu mogao odoljeti. “Nisam baš bio diskretan kad su žene u pitanju.” Prešla je rukama preko njegovih golih leđa, istražujući te intrigantne napete mišiće. “Reci mi nešto što ne znam.” “Ne želim da požališ zbog ovoga.” Protrljao je obraz o njezin prije negoli se odmaknuo. Oči su mu se smračile od emocija o kojima se bojala razmišljati. “Mislim da ne bih podnio kada bi požalila.” “Ti si zadnja osoba od koje sam očekivala da će početi komplicirati u ovakvoj situaciji.” “I sam se čudom čudim.” Prstima je čvtsto stegnuo njezinu kosu. “S tobom nije jednostavno, Caroline. Mislio sam da bih ti trebao pokušati objasniti.” Nije bilo potrebe da objašnjava ono što je toliko jasno vidjela u njegovim očima. A to što je vidjela dodatno je rasplamsalo njezin strah. “Ne želim nikakva objašnjenja.” Očajnički je vratila njegove usne na svoje. “Živa sam. Samo se trebam osjećati živom.” Njegova ga je potreba obuzela, smlavila i proždrla. Željela je od njega ono što je oduvijek tražio u drugim ženama - jednostavno, obostrano zadovoljstvo. Ako je i osjetio nalet žaljenja, ignorirao ga je. Odgovorio je na njezinu žurnu potrebu rastvarajući joj ogrtač
i časteći se njezinom kožom. Bila je vitka, blijeda i baršunasto meka. I premda nije bila bilo koja žena, nalik na sve ostale, otjerao je te uznemirujuće misli i prepustio se uzimanju. Bezumno se sunovratila u strast, upijajući njegovu želju kao što bi izgladnjela žena navalila na koricu kruha. Njezino je tijelo iziskivalo užitak drugog tijela. Bez razmišljanja, zaklela se. Bez emocija. Žudjela je za tjelesnim osjetima i oslobođenjem dobrog, pročišćavajućeg orgazma. Njezin uzvik olakšanja kada ju je doveo do sveprožimnog, silovitog orgazma, naveo ju je da zadrhti. Čula je njegovo britko, napeto disanje premda su mu ruke usporile i poprimile nježne pokrete. Promrmljao je nešto, a premda nije razumjela riječi, slatkoća njegova tona navela ju je da suspregne poriv da ga zagrli i zaplače. Strašile su je emocije koje su krišom plovile kroz nju. Nije željela ni jednu od njih te ih je nastojala hitro, nemilosrdno prigušiti. Čak i dok ju je ljubio, vukla mu je traperice niz kukove. Tijelo mu se ukipilo kad ga je dotaknula i stisnula vrelim, pohlepnim dlanom. Prostorija se zaokrenula, a dok se on upirao da je iznova uspravi, ovila se oko njega. “Caroline. Čekaj.” Ali već ga je okruživala, uvlačeći ga duboko u onaj veličanstveni baršun i tjerajući ga da održava korak s njezinim bjesomučnim ritmom. Bio je zarobljen u njoj i u zahtjevima vlastita tijela. Stoga je s njom pohitao prema oslobođenju za koje je znao da će uroditi prazninom. * * * LEŽALA je vrlo mirno, ogrtača zgužvana pod kukovima. Doista se osjećala živom. Bolnom, otečenom, ustreptalom i živom. Da se barem zbog toga nije osjećala toliko prazno. Da joj barem nešto kaže. Da barem podigne glavu, naceri se pa izvali nekakvu budalastu šalu kako bi prebrodili tu napetost između sebe. No tišina se otezala. Srce mu je usporilo, baš kao i njezino, a tišina je trajala i trajala. Znao je da je težak, ali odgađao je sići s nje i suočiti se s njome. I sa samim sobom. Dobar seks, pomislio je. Da, bio je to dobar, običan seks, bez onih potajnih i zbunjujućih emocija. Pametan seks, pomislio je s određenom dozom gađenja. Nije bilo razloga da se osjeća... iskorišteno, shvatio je, pa poželio da se može nasmijati. Je li zato Edda Lou bila toliko ogorčena na kraju? zapitao se. Uzdahnuo je pa otvorio oči i zagledao se u praznu prostoriju. Ne, Edda Lou nije marila za njega. Marila je za njegov novac, prezime i položaj, ali ne i za njega. Seks je za nju predstavljao tek sredstvo. To im je bila zajednička osobina. Ali sigurno je postojala žena, bilo koja, između njegova prvog adolescentskog hrvanja do ovog zadnjeg, bezdušnog ispada s Caroline, kojoj je bilo stalo. Koja je željela nešto više i zadovoljila se manjim. Netko tko je ostao povrijeđen u zatišju nakon bure. Pretpostavljao je da je dobio što i zaslužuje. Prvi put kada je poželio nešto više, naišao je na ženu koja je odbijala dati ili uzeti neštoviše. Pa, i dalje posjeduje ponos. Ma koliko slaba ta utjeha bila, bolje i to od preklinjanja. Tada se pomaknuo, navlačeći hlače dok je sjedao.
“Iznenadila si me, šećeru.” Usne su mu se izvile u osmijeh koji nije dotaknuo njegove oči. “Nisi mi pružila priliku da se, pa, opremim za zabavu.” Bio joj je potreban trenutak da shvati kako govori o nedostatku kondoma. Natjerala se da slegne ramenima. “Pretpostavljam da je to bila zabava iznenađenja.” Izbjegavajući pogledati ga u oči, sjela je i navukla ogrtač oko sebe. “Uzimam pilule.” “Onda dobro.” Želio je ispružiti ruku i zagladiti njezinu raskuštranu kosu, ali zauzvrat je ustao. “Čini se da smo toliko dosadni da smo uspavali tvog štenca.” Pokazao je na Smetala koji je hrkao sklupčan pod stolcem. Tucker je gurnuo dlanove u džepove. “Caroline.” “Mislim da ću ići skuhati malo kave.” Skočila je s kauča kao da je Tucker progovorivši pritisnuo prekidač. “I napraviti doručak. Dugujem ti doručak.” Proučavao ju je, način na koji je grickala svoju donju usnu i na koji su joj oči, zasjenjenje naporom, neprestano klizile preko njegova ramena. “Ako tako želiš. Hoće li ti smetati ako se istuširam?” “Ne, samo izvoli.” Nije bila sigurna je li uzdahnula od olakšanja ili razočaranja, te je to prikrila gomilom riječi. “Gore, druga vrata lijevo. Na polici imaš čiste ručnike. Potrebno je malo vremena da se voda ugrije.” “Ne žurim se”, odvratio je pa izišao iz prostorije. * * * MISLI su mu se razbistrile nakon što ju je isprao sapunom sa sebe. Posluživši se njezinom četkicom za zube - nije mogao pronaći rezervnu - u ustima je osjećao njezin okus. Tjelesne stvari. Bilo je mnogo ugodnije usredotočiti se na tjelesne stvari. Nije trebao mozgati o dubljem smislu ugodnog, neobveznog jutarnjeg seksa. Navukao je košulju silazeći stubištem. Nanjušio je kavu i slaninu, prepoznatljive svakodnevne mirise koji u njemu nisu trebali pobuditi drhtavu želju za njom. Mrštio se zureći niz hodnik prema kuhinji kadli je začuo automobil u dvorištu. Otkopčane košulje i palčeva gurnutih u džepove, prišao je vratima s mrežicom i promatrao specijalnog agenta Matthewa Burnsa kako zaustavlja automobil. Proučili su jedan drugoga, onaj u crnom odijelu i svilene kravate, a ovaj neobrijan i jedva odjeven. Neprijateljstvo je strujalo između njih poput krupnog, bijesnogpsa. Tucker je otvorio vrata i naslonio se na njih. “Malo je rano za posjet, zar ne?” Burns je zaključao automobil i spremio ključeve u džep. “Moj je posjet poslovne prirode.” Odmjerio je Tuckerova gola prsa i vlažnu kosu. Ugodna aroma doručka što je dolelujala iz kuće navela ga je da stisne usne. “Ne bih ometao da nije nužno.” “Zakasnili ste s ometanjem”, smireno je odvratio Tucker. “Kako vam mogu pomoći?” “Silno se ponosite time, zar ne, Longstreete?” Tucker je podigao obrvu. “Čime?” “Svojim južnjačkim šarmom.” “Jeste li zato ovdje? Tražite upute?” Ovoga se puta nije prijateljski nasmiješio, već se iskesio poput vuka. “Ako je to slučaj, potrajat će. Morate štošta naučiti, Bums.”
Burns je stegnuo čeljusti. Jednostavna činjenica da je žena poput Caroline radije s Tuckerom nego s njime žarila mu je utrobu poput čira. “Smatram vaš... stil, recimo to tako, jadnim.” “Ako ste me namjeravali uvrijediti, posve ste promašili. Ne nastojim vas zadiviti.” “Ne, prije ste usmjereni na bespomoćne žene.” “Znate”, Tucker je dlanom protrljao svoju bradicu, “nikad u životu nisam upoznao ženu koju sam smatrao bespomoćnom. Caroline to svakako nije. Trenutačno je možda malo potresena. Možda joj je potreban netko na koga će se osloniti dok ne dođe k sebi. Bit ću uz nju dok god bude željela. Bolje vam je da budete svjesni toga.” “Ono čega sam svjestan jest da se ne libite poslužiti ženskim slabostima da biste postigli svoj cilj. Vi ste oportunist, Longstreete, i emocionalno ste zreli kao i obična gljiva. Edda Lou Hatinger bila je samo jedna u dugom nizu žena koje ste iskoristili i odbacili. A što se Caroline tiče...” “Caroline može govoriti u vlastito ime.” Istupila je i položila dlan na Tuckerovo rame. Je li tako postupila zbog podrške ili da bi ga obuzdala, nijedno nije znalo. “Trebate li razgovarati sa mnom, Matthew?” Borio se protiv vala mračnog, nerazumnog bijesa. Na sebi je imala tek ogrtač, a način na koji je zauzela položaj uz Tuckera svjedočio je ne samo o naklonosti već i o intimnosti. Ispunio ga je gorčinom, narušivši njegov elegantni dojam o njoj. Ma koliko talentirana i lijepa bila, unizila se vlastitim izborom. “Pomislio sam da bi vam bilo ugodnije dati izjavu ovdje nego da dolazite u grad.” “Da, bi. Hvala.” Bila bi ga ponudila kavom u salonu, ali nije namjeravala ostaviti Tuckera i njega nasamo. “Ako bismo mogli otići u kuhinju... upravo sam spremila doručak.” “Namjeravao sam poslije uzeti izjavu gospodina Longstreeta”, ukočeno je odvratio Burns. “Ovako ćete uštedjeti na vremenu.” Caroline ih je obojicu pozorno motrila dok su koračali hodnikom. “Jeste li za jaja, Matthew?” “Hvala, već sam jeo.” Sjeo je za stol, iskačući u seoskoj kuhinji poput smokinga na seljačkom plesu. “Može kava, ako je u redu.” Caroline je prinijela vrč stolu i postavila ga na željezni podmetač u obliku pijetla. Neobično, pomislila je poslužujući slaninu i jaja, do tog trenutka nije se podsjetila na to kako juri prostorijom i grabi pištolj s kredenca, vrišteći dok su pesnice bubnjale po vratima. Sada je pogledala prema njima. Preostala su samo vrata s mrežicom. Burke ili Tucker uklonili su pokidani okvir, ali na podu je ostalo još nekoliko odlomljenih ivera. “Želire izjavu o onome što se jučer dogodilo.” Caroline se zabavila stavljanjem šlaga u kavu. “Već sam je dala Burkeu.” “Da, pročitao sam je.” Tucker je zamijetio da su joj ruke mirne, ali da je nekoliko puta pogledala prema vratima. Prinio je dlan njezinu ramenu pa ga nježno protrljao. “Ne znam mnogo toga o zakonu”, počeo je, “ali nije li ono od jučer lokalni problem?” “Obično jest. Caroline, bio bih vam vrlo zahvalan kad biste mi ispričali što se sve dogodilo.” Upalio je svoj uređaj za snimanje. “Za moj zapisnik.”