Nora Roberts - Tjelesna nevinost bd

* * * CAROLINE nije bila vrsna kuharica, no podgrijala je malo juhe i pečenu govedinu koju je Delia narezala. Juha je, činilo joj se, bila od one hrane koja smiruje živce. Prema načinu na koju je Cy posrkao svoju, zaključila je da djeluje. Dwayne je slistio čitav tanjur, a zatim se činilo kao da se srami svog teka. “To je bilo jako ukusno, Caroline. Hvala što si nam pripremila obrok.” “Delia je pripremila većinu toga prije nego što je otišla k Fullerima.” “Cijenimo to”, dodala je Josie. “Iako ne znam kako Dwayne može jesti s natečenom usnicom. Naletio si na vrata, srce? “Tuck i ja pohrvali smo se.” Posegnuo je za svojim ledenim čajem. Večeras mu sc ipak nije dalu napiti. “Tucker te udario?” Uz lagan smiješak, Josie je položila bradu na svoj dlan. “Taj čovjek zadnjih nekoliko tjedana rabi šake više nego za čitavog života. A oko čega ste se potukli? Nemoj mi reći da si bacio oko na Caroline?” Josie je namignula Caroline kako bi je uključila u šalu. “Ništa takvoga.” Dwayne se nelagodno pomaknuo u stolcu. “Samo smo se malo porječkali, to je sve. Tako je do toga došlo. Počeli smo se hrvati i završili u ribnjaku. Valjda smo time poprilično uzburkali vodu, i utrkivanjem do suprotne obale i natrag. Zatim je Tucker... gotovo se zabio u nju.” “Nemoj razmišljati o tome.” Josie je ovila ruke oko njegova vrata. “Bio je to samo peh. Pravi peh.” “Prilično je okrutno to reći”, rekao je Tucker zakoračivši u kuhinju. Josien obraz bio je naslonjen na Dwayneovu kosu. “To je istina. Katkada je istina okrutna. Da se niste hrvali u ribnjaku, ne biste je pronašli. I dalje bi bila mrtva, ali mogla je ostati pod vodom. A vas dvojica ne biste izgledala toliko izmoždeno.” Tucker se stropoštao na stolac. Znao je da su mu živci na rubu, ali Josiena bezosjećajnost opasno ga je dirnula u živac. “Nećemo još dugo izgledati izmoždeno, a Darleen će zauvijek biti mrtva,” “To sam i rekla. To što ste je pronašli teško je palo samo vama.” “Kriste, Josie, obzirna si poput bakalara.” Na to se uspravila, užarenih očiju i blijedih obraza. “Imam dosta obzirnosti kada je riječ o vlastitoj obitelji. Možda me nije briga za to što se dogodilo toj maloj drolji...” “Josie.” Trznuvši se, Dwayne je posegnuo prema njezinoj ruci, no odmaknula ju je. “Upravo je to bila, i to što je mrtva ne mijenja stvar. Žao mi je Happy i ostalih, ali zlo mi je zbog toga što ste ti i Dwayne umiješani. Ako misliš da sam zbog toga okrutna, Tuckere Longstreete, to je u redu. Jednostavno ću sačuvati osjetljivost za nekoga tko će je cijeniti.” Izletjela je, u zraku ostavivši oblak svog raspoloženja. “Možda da pođem za njom.” Dwayne se nespretno ustao. “Da je umirim.” “Reci joj da mi je žao, ako misliš da će to pomoći.” Tucker je dlanovima pomireno procrljao lice. “Nema svrhe napadati je jer je takva kakva jest.” “Gospodine Tuckere, želite li pivo?”

Tucker je spustio ruke i uputio Cyju slabašan osmijeh. “Otprilike jednako koliko želim i disati. Ali mislim da će mi bolje sjesti kava.” “Ja ću.” Caroline je otvorila kredenac kako bi uzela šalicu. “Svi smo na rubu živaca, Tuckere. Samo je zabrinuta za tebe.” “Znam. Je li Delia otišla k Fullerima?” “Jest. Ona i Birdie prenoćit će kod Happy. Pomoći će joj brinuti se za dijete. Rođakinja Lulu je na katu, gleda film.” Nije dometnula kako je dama komentirala da su ubojstva zanimljivija na TV-u nego u stvarnom životu, udobno se smjestivši sa zdjelom kokica i bocom piva Dixie. “Zašto ne bi otišao gore k njoj, Cy?” predložio je Tucker. “Voli društvo.” “Mogu li ponijeti psića?” Uzeo je Smetala s njegova mjesta pod stolom. “Naravno.” Caroline se nasmiješila. “Nemoj dopustiti rođakinji Lulu da mu da previše piva.” “Neću, gospođo. ‘Noć, gospodine Tuckere.” “‘Noć, Cy.” Dotaknuo je dječakovu ruku. “Hvala na pomoći.” “Za vas bih učinio sve, gospodine Tuckere”, ispalio je, a potom snažno porumenio i odjurio u sobu. “Takva odanost dragocjen je dar.” Caroline je nagrabila juhu. “Bit ćeš pažljiv s njime, zar ne?” “Pokušat ću.” Tucker je rukom protrljao svoju grubu bradu. Nije se obrijao iako se dva pura istuširao. “Pretpostavljam da bih radije da me ne gleda kao da sam Herkul, Platon i Clark Kent u jednom.” Caroline je spustila tanjur ispred njega, prošavši rukom kroz njegovu kosu. “Teško je biti junak.” “Još je teže pokušavati kada nisi stvoren za to.” “Ah, mislim da ćeš se iznenaditi.” Smiješeći se, sjela je pokraj njega. “Pripremila sam ti juhu.” “Vidim.” Primio ju je za ruku. “Zgodno je imati te uza se, Caroline.” “I samu sebe iznenađujem u posljednje vrijeme. Drago mi je što me prije nisi poznavao, Tuckere.” “Prije ništa ne znači.” “I to mi kaže čovjek koji - bez razmišljanja - priča priče o ljudima koji su mrtvi stotinama godina.” “To je drukčije.” Počeo je jesti, više kako bi udovoljio njoj nego zato što je bio gladan. Nakon prvih nekoliko žlica, otkrio je da je zapravo vrlo gladan. “Ono što sc dogodilo prije važno je jer oblikuje stvari. Ali tko si bila prije godinu dana nije toliko važno kao to kakva si sada.” “Sviđa mi se način na koji razmišljaš. Tuckere?” “Hmmm.” “Želiš li da večeras ostanem?”

Pogled mu se vratio na njezin, prikovan mnoštvom osjećaja i potrebe. “Želim da ostaneš.” Kimnula je, ustavši. “Pripremit ću ti sendvič.” * * * TEDDY se vratio. Josie je znala da ga očekuju s obzirom na to da je provela večer u Burnsovu krevetu, pa joj je FBI-ev agent rekao. Pomisao da može naizmjence imati patologa i specijalnog agenta ublažila je povrijeđenost i ljutnju zbog Tuckerovih riječi. Odlučila je da neće razgovarati s bratom dan ili dva - barem dok joj se osobno ne ispriča umjesto da pošalje Dwaynea da dotrči za njom poput njegova zastupnika. Zbog toga je bila utučena i sljedećeg popodneva. Dok je ostatak Innocencea bio u šoku zbog najnovijeg ubojstva, Josie je sjedila na za pultom u Chat ‘N’ Chewu i nanosila novi sloj ruža promatrajući se u novom zrcalu. Teddy je obećao da će joj se pridružiti za ručkom čim odradi preliminarni pregled tijela. “Earleen.” Napućivši usne, Josie je nagnula zrcalo prema natrag kako bi popravila frizuru. “Misliš li da sam bezdušna žena?” “Bezdušna?” Earleen se nagnula preko pulta i protegnula bolna stopala. “Pomalo je teško biti vatrena i bezdušna u isto vrijeme.” Zadovoljna, Josie se nasmiješila. “To je istina. Iskrenost i nedostatak hinjenja ne čini te bezdušnom. Čini te vjernom samoj sebi, zar ne?” “To je činjenica.” Koristeći se zrcalom, Josie je pregledala zalogajnicu, a da se nije ni osvrnula. Nekoliko separea bilo je zauzeto. Uz pjevušenje Rebe Mclntire, koje je dopiralo iz džuboksa, svi su se razgovori vrtjeli oko Darleen. “Znaš, polovica gostiju nije nimalo marila za Darleen dok je bila živa.” Josie je glasno zaklopila zrcalo. “Sada kada je mrtva, ne prestaju pričati o njoj.” “Takva je ljudska priroda”, izjavila je Earleen. “Poput onih umjetnika čije slike ne vrijede ni pišljiva boba dok su živi, a nakon što se ubiju ili ih udari kamion, ljudi se lome kako bi platili bogatstvo za njih. Ljudskapriroda.” Josie se svidjela analogija. “Znači, Darleen vrijedi više mrtva nego kada je bila živa.” Iako se mogla složiti, Earleen je bila dovoljno praznovjerna da ne govori loše o mrtvima. “Meni je žao Juniora. I onog dražesnog dječačića.” Uzdahnuvši, Earleen je posegnula rukom iza sebe kako bi s police uzela narudžbu. “I Happy i Singletona također. Pate oni koji žive.” Kad je Earleen odšetala kako bi poslužila mušteriju, Josie je promrmljala nešto u znak slaganja. Prekopavala je torbicu tražeći parfem, a zatim obilno nanijela miris na zapešća i vrat. Kada je Carl ušao, razgovor je zamro, a zatim opet nastavio žamoriti. Josie je potapšala stolac pokraj sebe. “Dodi i sjedni. Izgledaš iscrpljeno.” “Hvala ti, Josie, ali ne mogu. Svratio sam samo da uzmem nešto hrane i odnesem je u ured.”

“Cime te mogu poslužiti, Carl?” Earleen se pojavila iza pulta u nadi da će razmijeniti hranu za novosti. “Trebam šest hamburgera. I možda malo krumpir-salate i salate od kupusa. Može i četiri litre ledenog čaja.” “Kakve hamburgere želiš?” “Nek’ svi budu srednje pečeni, Earleen, i napuni ih.” Josie je podignula svoju dijetalnu Coca-Colu. “Sigurno ste zatrpani poslom u uredu ako ne možete uzeti ni stanku za ručak.” “I jesmo, Josie.” I sam je bio toliko umoran da bi mogao zaspati na nogama. Sa zakašnjenjem se sjetio skinuti šešir. “Stigla su okružni šerif i nekoliko njegovih momaka. Agentu Burnsu cijelo jutro stiže faks za faksom. U tom je uredu dovoljno vruće da se može sušiti šunka.” “S obzirom na to da svi tako naporno radite, sigurno imate nekakve tragove.” “Imamo stvar ili dvije.” Pomaknuo je pogled kada se Earleen iščekujući okrenula od roštilja. “Pa, nc mogu vam službeno reći što imamo. Ali znate da je Darieen ubijena kao i ostale. Moramo pretpostaviti da je to učinila ista osoba i istim oružjem.” “Nije u redu”, rekla je Earleen. “Imamo nekog psihopatskog ubojicu na slobodi, i nijedna žena u okrugu ne može se osjećati sigurnom.” “Ne, nije u redu. Ali zaustavit ćemo ga. U to možeš biti sigurna.” “Matthew kaže da su serijski ubojice drukčiji.” Josie je posisala slamku. “Kaže da mogu izgledari i ponašati se baš poput običnih ljudi. Zbog toga ih je teško uhvatiti.” “Ovoga ćemo uhvatiti,” Primaknuo se. “Valjda bih ti trebao reći, Josie, s obzirom na to da ćeš ionako uskoro doznati. Čini se da je Darleen ubijena baš tamo, odmah pokraj ribnjaka.” “Dragi Isuse.” Earleen je se kolebala između uzbuđenja i užasa. “Želiš reći da je to učinio kod Sweetwatera?” “Imamo razloga tako misliti. Ne želim te plašiti, Josie, ali trebala bi biti vrlo oprezna.” Uzela je cigaretu iz kutije na pultu, a prsti su joj lagano zadrhtali. “Hoću, Carl. U to možeš biti siguran.” Polako je otpuhnula dim. I namjeravala je doznati što točno znaju istog trenutka kada ostane nasamo s Teddyjem. * * * NOVINARI su kampirali u njezinu dvorištu. Caroline se vise nije javljala na telefon. S druge je strane uvijek bio još jedan znatiželjni novinar ili novinarka. Kako bi si odvratila pozornost, izvadila je album s fotografijama koji je pronašla u bakinoj škrinji. Caroline je mogla vidjeti većinu svog života na tim stranicama. Najava vjenčanja njezinih roditelja, izrezana iz philadelphijskih i greenvillskih novina. Pažljivo načinjene, profesionalne fotografije vjenčanja na kojima je njezina majka nosila naslijeđenu vjenčanicu - s Waverlyjeve strane. Kartica u kojoj je objavljeno rođenje Caroline Louise Waverly. Ime je dobila po baki s očeve strane.

Nekoliko fotografija ponosnih roditelja sa svojim malenim zavežljajem, također profesionalnih. Zatim fotografija na kojoj se nalazila samo Caroline, studijski portret za svaku godinu njezina života. Nije bilo spontanih fotografija, ni neizoštrenih ili slobodnih slika, osim onih nekoliko koje su načinili njezini baka i djed kada ih je jednom davno posjetila. Izresci iz novina koji su obilježavali njezinu glazbenu karijeru, prikazujući je u dobi od šest, dvanaest i dvadeset godina, i nekoliko godina prije i poslije. Bile su to neke od rijetkih stvari koje su baka i djed imali o njoj, pomislila je Caroline dok je vraćala knjigu u škrinju. Sada su to bile neke od rijetkih stvari koje je ona imala od bake i djeda. “Tako mi je žao”, promrmljala je i duboko udahnula miris lavande i cedra koji je dolebdio iz škrinje. “Da sam vas barem bolje poznavala.” Posegnula je i izvadila kartonsku kutiju. U njoj se, umotana u tkaninu, nalazila sićušna haljinica za krštenje obrubljena bijelim vrpcama i požutjelom čipkom. Možda su je nosili njezini baka ili djed, pomislila je Caroline prelazeći prstima mekom, bijelom površinom. Njezina majka zasigurno jest. “Sačuvali ste je za mene.” Dirnuta, prislonila ju je o obraz. “Ja je nisam mogla nositi kada je na mene došao red, ali sačuvali ste je za mene.” Pažljivo ju je opet umotala u postelju od tkanine. Jednoga će je dana, zaklela se, njezino dijete nositi. Smetalo je izletio iz sobe, zaustavio se na vrhu stubišta, a zatim opet dojurio kada je netko pokucao na vrata. Caroline je odložila kutiju natrag u škrinju, izvadivši par brončanih dječjih cipelica. Nasmiješila se. “Ne zamaraj se, Smetalo, to je još samo jedan glupi novinar.” “Caroline! K vragu, otvaraj prije no što budem morao ubiti jednog od ovih kretena.” “Tucker.” Skočivši, potrčala je niza stube, sa psom za petama. “Oprosti.” Pošto je otključala vrata, vidjela je kako se iza njega guraju novinari pružajući mikrofone, okidajući fotografije i izvikujući pitanja. Uvukla je Tuckera primivši ga za ruku, a zatim se smjestila u dovratak. “Silazite s mog trijema.” “Gospođice Waverly, kakav je osjećaj zateći se usred pravog misterija ubojstava?” “Gospođice Waverly, je li istina da ste došli u Mississippi zaliječiti slomljeno srce?” “Jeste li se zaista srušili u...” “Je li istina da ste ubili...” “Jeste li poznavali...” “Silazite s mog trijema!” dreknula je. “I nosite se s moje zemlje! Na mom ste posjedu bespravno, svi vi, a ovdje postoje zakoni. Ako itko od vas položi i nožni prst preko granice mog posjeda bez poziva, raznijet ću ga puškom.” Zalupila je vratima, zakračunala ih i počela se okretati kada ju je Tucker podignuo i zavrtio u krug.

“Dušo, zvučala si baš kao moja mama kada bi izgubila strpljenje.” Poljubio ju je prije nego što ju je spustio na noge. “Gubiš ono jenkijevsko u govoru. Uskoro ćeš govoriti ‘narode’ i ‘spremat’,’ baš poput lokalaca.” Nasmijala se, ali odmahnula je glavom. “Neću.” Rukom je dotaknula njegov obraz. Nije se obrijao, ali većina umora nestala je iz njegovih očiju. “Izgledaš bolje negojutros.” “To ne znači mnogo s obzirom na to da sam jutros izgledao polumrtvo. Tako sam se i osjećao.” “Nisi spavao.” “Popodne sam odrijemao jedan sat u mreži. Kao u dobra stara vremena.” Opet ju je privukao, ali ovoga puta ljubio ju je sporo i polako. “A i ovo je tako. Da si barem snizila standarde i sinoć sa mnom dijelila postelju. Ionako ne bih spavao, ali osjećao bih se bolje zbog toga što sam budan.” “Nije se činilo ispravnim, s obzirom na to da je kuća bila puna tvoje obitelji i...” “I da je policija pola noći njuškala oko ribnjaka”, dovršio je. Okrenuvši se, ušetao je u salon i pogledao kroz prozor. “Učini nešto za mene, Caro.” “Pokušat ću.” “Pođi gore i spakiraj sve što ti rreba, i vrati se na Sweetwater sa mnom.” “Tuckere, rekla sam ti...” “Sinoć si ostala.” “Bila sam ti potrebna.” “Još si mi uvijek potrebna.” Kada nije odgovorila, zavrtio se. “Ovo nije vrijeme za poeziju i romantiku. I ne pitam jer te želim u krevetu. Da je o tome riječ, ostao bih ovdje s tobom.” “Ostani.” “Ne mogu. Nemoj tražiti da biram između tebe i svoje obitelji, Caroline, jer ne mogu.” “Ne razumijem što želiš reći.” “Ako pođem kući sam, izjest će me briga za tebe. Ako ostanem, osjećat ću zabrinutost za Josie, Dellu i ostale.” Opet ju je privukao k sebi, čvrsto je privivši uza se. Zatim se, nemiran, odmaknuo i počeo kružiti sobom. “Još je uvijek negdje vani, Caroline. I bio je na Sweetwateru.” “Shvaćam to, Tuckere. Znam da je tamo ostavio tijelo.” “Ubio ju je ondje.” Očiju punih uznemirenosti, okrenuo se. “Ubio ju je ondje, nedaleko od moje kuće, pokraj šumarka gdje sam prije samo nekoliko dana pecao s Cyjem. Pokraj drveta koje je posadila moja majka. Burke mi je rekao dovoljno, možda previše. Reći ću ti. Nc želim, ali reći ću ti kako bi shvatila da se moram vratiti onamo, a ne idem beztebe.” Polako je udahnuo. “Svezao ju je za kolac ispod drveta. Pronašli su rupe od kolaca za koje joj je privezao ruke i stopala, i tragove krvi koju kiša nije isprala. Vidio sam što joj je učinio. Neću lako zaboraviti kako je izgledala kad sam im pomogao da je izvuku iz vode. Neću lako zaboraviti da su joj to učinili tamo gdje je moja majka zasadila vrbu, gdje sam se nekad igrao s bratom i sestrom, preko puta mjesta na kojem sam te prvi put poljubio. Neću lako zaboraviti ništa od toga. Neće dirnuti više ništa od onoga što je meni važno. A sad te molim da uzmeš što trebaš i podeš sa mnom.”

Koraknula je naprijed kako bi primila ruke koje je stisnuo u pesnice. “Ne trebam mnogo toga.”

Dvadeset peto poglavlje CAROLINE je naviknula na neprospavane noći. Zadnjih nekoliko godina razvila je ogorčenu zavist prema [judima koji su se mogli uvući u krevet, sklopiti oči i bez imalo truda utonuti u san. Otkako se smjestila u Innocenceu, došla je blizu tome da postane dijelom tih privilegiranih sanjara. Sada se činilo da je opet na početku i da se suočava s dugim, tamnim satima u frustrirajućim pokušajima da zaspi. Trikovi osobe koja pati od nesanice njoj su bili rutina. Vruće kupke, topao brendi, dosadne knjige. Prve dvije stvari opuštale su joj tijelo, ali kada bi pokušala čitati, misli bi joj odlutale od riječi na papiru. Televizor je bio pamerno skriven u ormaru od trešnjeva drveta, no ni jedna od kasnonoćnih emisija nije držala njezinu pozornost niti joj bila dovoljno dosadna da joj na prijevaru natjera mozak na san. Nije se mogla žaliti na vrućinu, ne ovdje u divnom hladu svoje sobe u Sweetwateru. I bila je naviknuta na nepoznate sobe i nepoznate krevete. Ova koju su joj dali bila je jednako elegantna kao one u otmjenim hotelima u Europi. Krevet je bio nježno ženstven s baldahinom i čipkastim jastucima naslaganima jedan na drugi. Ako to nije prizivalo san, bio je tu duboki krevet maglovito plave boje zakrenut prema francuskom prozoru, koji je pružao pogled na mjesečinu. Vaze cvijeća svježe ubranog u vrtu ispunjavale su zrak slatkastom aromom. Ljupke vodene boje prelijevale su se zidovima oličenima toplom ružičastom. Na ženskom noćnom ormariću stajale su elegantne starinske bočice koje su blistale na svjetlu svjetiljke. Bio je tu i maleni kamin načinjen od plavog kamena koji bi pružao toplinu i utjehu za hladnih zimskih noći. Mogla se zamisliti u ponoć vjetrovite veljače kako ušuškana leži pod debelim, ručno izrađenim poplunom promatrajući plamen koji pucketa i baca sjenke na zid. S Tuckerom. Činilo se pogrešnim razmišljati o tome kako je priljubljena uz njega, u potpunom miru, kada ih je okružilo toliko tuge i jada. Još je jedna žena mrtva, i leži sama u nekoj hladnoj, mračnoj sobi, dok je njezina obitelj prepuštena plakanju. Jamačno je pogrešno osjećati taj ugodan žar sreće, taj neumoran izvor nade kada je smrt lebdjela tako blizu. Ali bila je zaljubljena. Doista zaljubljena. Uzdahnuvši, sklupčala se na sjedalo pokraj prozora odakle je mogla vidjeti kako se mjesečina slijeva na vrt. Cvijeće je bilo srebrnkasto i mirno, djelić čarolije koji čeka da ga se ubere. Daleko, još dalje, blistao je ribnjak Sweetwater. Nije mogla vidjeti vrbe i bilo joj je drago. Ako je to predstavljalo skrivanje od boli, onda će se jednu noć skrivati. Zasad je to bilo samo predivno mjesto prekriveno mjesečinom. I bila je zaljubljena. Nije bilo moguće izabrati trenutak i mjesto na kojemu ćete izgubiti srce. Caroline je počela vjerovati da nije moguće izabrati ni osobu koja će ga zarobiti. Da je mogla birati, to sigurno ne bi bilo ovdje i sada. I to ne bi bio Tucker. Bila je pogreška zaljubiti se sada, kad je tek počinjala shvaćati vlastite potrebe i mogućnosti. Sada, kad je tek počela spoznavati da može biti sama i upravljati svojim

životom. Bilo je budalasto zaljubiti se ovdje, na mjestu rastrganom tragedijom i besmislenim nasiljem, na mjestu koje će morati napustitiza samo nekoliko tjedana. Bilo je apsurdno zaljubiti se u čovjeka koji je stručnjak za udvaranje i zavođenje. Šarmantno lijenog ženskara. Osumnjičenika za ubojstvo. Raskalašenog recitatora poezije. Nije li rekla sama sebi da je samo još jedan Luis s dodatkom južnjačkog šarma? I da će, ako padne na njega, sama sebi dokazati kako je tip žene koji uvijek donosi loše odluke i živi da bi žalila zbog posljedica Loga? No nije se mogla natjerati da u to povjeruje, koliko god je to nekoć željela. U njemu ima više od toga, više nego što je sam sebi bio spreman priznati. Vidjela je to u načinu na koji mari za Cyja, u njegovoj odanosti obitelji, u načinu na koji je upravljao Sweetwaterom i vodio tucet poslova ne razmećući se niti tražećizahvalnost. Kod Tuckera nije bila riječ o samoomalovažavanju, jednostavno je bio takav. To je bio čovjek koji je činio što je trebalo učiniti i koji je ispravno postupao ne razmišljajući o tome. I koji je to činio ne burkajući zrak zahtjevima i brigama i očajavanjem zbog sutrašnjice. Ne, zrak oko Tuckera Longstreeta bio je miran i spokojan poput drijemanja u ljetnim sjenicama koje je toliko volio. Opušten poput lijene priče ispričane otežućim južnjačkim govorom i praćene škriputanjem stolca za ljuljanje na trijemu. Upravo joj je to potrebno, pomislila je Caroline položivši glavu na prozorsko staklo. To osnovno prihvaćanje da je život obična šala i da bi se osoba trebala moći smiješiti živeći svoj život. Upravo joj je sada potreban osmijeh, pomislila je Caroline. Trebala je taj otok spokoja koji je s takvom lakoćom nosio sa sobom. Trebala je njega. Pa zašto onda sjedi ovdje, u potrazi za snom, kada joj je ono što želi nadohvat ruke? Naglo je ustala s prozorskog sjedala. Na putu do vrata terase otkinula je mladicu s frezije iz vaze. Zastala je kod zrcala s pozlaćenim okvirom dovoljno dugo da zagladi kosu. Upravo kada je rukom dotaknula kvaku na vratima, ona su se otvorila prema sparnoj noći. I Tuckeru. Srce joj je hitro, uzbuđeno poskočilo, zbog čega je ustuknula. “Ah, prestrašio si me.” “Vidio sam svjetlo kod tebe.” Nosio je široke pamučne hlače, a u ruci držao vlat mirisne grahorice. “Pretpostavio sam da ni ti ne možeš spavati.” “Ne, ne mogu.” Pogledala je dolje prema freziji u ruci, a zatim se nasmiješila i pružila mu je. “Krenula sam k tebi.” Zlatna boja u njegovim očima produbila sc dok je uzimao cvijet i Caroline nudio svoj. “Nije li to zanimljivo? Mislio sam da ću, s obzirom na to da ti tvoje poimanje prikladnosti neće dopustiti da dođeš u moju sobu, sam morati doći k tebi.” Rukama je prošao kroz njezinu kosu, a zatim je uhvatio za vrat. Na njezinoj hladnoj koži njegova je ruka bila vruća i čvrsta. “Želja nikada ne miruje.” Zakoračila je prema njemu, u njega. “Ne želim odmor.” Posegnuvši iza nje, zatvorio je vrata. “Onda ti ga neću ni dati.”

Privio ju je uza se i prvi mu je poljubac bio gladan, kao da su prošle godine, a ne sati otkako su zadnji put kušali jedno drugo. Okus potrebe bio je moćan i izazivao ovisnost. Hranili su se time, pojačavajući želju mrmljanjem i uzdasima. Ostavši bez daha, pritisnula je usne na njegov vrat, držeći se za njega dok su teturali prema krevetu. Kada je posegnula prema svjetiljki, primio ju je za ruku, primaknuvši njezine prste svojim ustima kako bi ih grickao isisao. “Nije nam potrebna tama.” Zatim se nasmiješio i prekrio joj tijelo svojim. * * * DOK su vodili ljubav na svjetlu, a većina Innocencea nemirno spavala, McGreedyjeva gostionica bila je krcata. Bio je to početak dugog vikenda koji će kulminirati proslavama Dana nezavisnosti. Gradsko je vijeće, koje se sastojalo od Jeda Larssona, Sonnyja Talbota, Nancy Koons i Dwaynea, nakon usijane rasprave odlučilo da neće otkazati godišnju povorku, karneval i vatromet. Domoljublje i gospodarstvo presudili su. Zabavni park već je primio velik polog za ta dva dana, a gradska je blagajna bila poprilično ispražnjena zbog troškova vatrometa. Kao što je Nancy istaknula, orkestar škole Jefferson Davis High i mažoreekinje Twinkling Batons vježbali su tjednima. Otkazivanje proslave ovako kasno razočaralo bi djecu i svima narušilo raspoloženje. Istaknuto je da je nedolično i neučtivo održati rodeo i natjecanje u jedenju pita dok se Darleen još nije ni ohladila. Uzvraćeno je da je Dan nezavisnosti državni praznik i da Innocence priređuje vlastitu domoljubnu proslavu već više od stotinu godina. Na kraju je odlučeno da će s pozornice biti održan govor u čast Darleen i ostalim žrtvama, kao i minuta šutnje. Tako su izvjesili plakate i zastavice, dok je Teddy izvršavao obdukciju na Darleen u prostoriji za balzamiranje u Palmerovoj mrtvačnici. Kod McGreedyja neki od redovitih posjetitelja već su započeli s proslavom. Iako je smijeh bio pomalo neobuzdan i usiljen, premda su svačiji živci bili na rubu, McGreedy je bio zadovoljan spoznajom da mu je vjerna bejzbolska palica nadohvat ruke iza šanka. Na oku je držao Dwaynea koji je pio tiho i sustavno na kraju šanka. Budući da se večeras držao piva, McGreedy se nije pretjerano brinuo. Dwaynea je preko ruba znao gurnuti viski, a trenutačno je izgledao prije nesretno negolipijano. Znao je da će vjerojatno morati zamahnuti palicom i izmlatiti nekoliko njih do kraja vikenda. Večeras se činilo mirno, iako se u uglu nagomilalo nekoliko neukrotivih tipova koji su tiho razgovarali. Što god da su planirali, pobrinut će se da to ne učine ondje. Billy T. Bonny ispio je čašicu kućnog viskija. Tjutilo ga je to što ga je McGreedy razrjeđivao, no večeras je imao druge stvari na umu. Prokleto je to što su svi u gradu znali da se potajice viđao s Darleen. Trebao bi poduzeti nešto u vezi s ubojstvom, bila je to stvar ponosa. Što je više pio, više mu se činilo da su on i Darleen bili zaljubljeni.

Bio je među prijateljima, šestoricom muškaraca koji su razmišljali slično kao i on, uključujući i njegova brata, a koji su se punili alkoholom i mržnjom. Pričali su ispod glasa kako bi njihov krug ostao zatvoren. “Nije u redu”, Billy T. opet je promrmljao. “Trebali bismo sjediti sa sve četiri u zraku dok se neki drkadžija iz FBI-a brine o svemu. Pa, sigurno se nije pobrinuo zaDarleen.” Začulo se opće mrmljanje u znak slaganja. Zapalili su cigarete. Razmatrali su duboke misli. “Što je dobroga, dovraga, neki jenkijevski policajac učinio za nju?” zahtijevao je obrazloženje Billy T. “On, Burke i ostali trčkaraju u krug dok netko kasapi naše žene. Ah, dovoljno smo dobri da idemo tražiti tijela, ali ne bismo trebali učiniti ništa da zaštitimo ono što je naše.” “Vjerojatno su ih i silovali”, rekao je Will u svoje pivo. “Vjerojatno su ih silovali do bola prije nego što su ih izrezali. Sigurno je bilo tako.” Wood Palmer, rođak vlasnika pogrebnog poduzeća, mudro je kimao. “Ti psihopati uvijek to rade. To je zato što mrze svoje majke, a istodobno ih žele jebati, pa za to koriste druge žene.” “To je sranje.” Billy T. ispio je svoj viski do kraja i konobarici pokazao da mu donese još. Krv mu je bila već toliko puna alkohola da bi mogao napuniti rezervoar automobila kada bi razrezao venu. “Rade to jer mrze žene. Bijele žene.” “Ni jedna crna žena nije ubijena, zar ne?” izlanuo je njegov brat. John Thomas pio je žestice gotovo cijela protekla dva sata i tražio je nevolju. “Četiri su žene mrtve, a nijedna nije crna.” “To je činjenica”, rekao je Billy T. i požudno iskapio viski istog trena kad je poslužen, “I pretpostavljam da to nešto govori.” Wood je počešao svoju trodnevnu bradu dok su ostali gunđali u znak slaganja. Ono što je Billy T. govorio imalo mu je smisla, osobito kroz maglicu tekile. “Čuo sam da su im glave gotovo potpuno odrubljene, a genitalije izrezane. To su psihopatska posla.” “Murija želi da to mislimo.” Billy T. zapalio je šibicu, gledajući kako gori. Večeras je njegovom krvlju kolala vatra i nekamo se trebala proširiti. “Kao što su htjeli da mislimo kako je Austin Hatinger ubio vlastitu kćer. Pa, mi znamo da nije.” Kada se šibica ugasila između njegova palca i kažiprsta, pogled je usmjerio od lica do lica, i bio je zadovoljan onime što je vidio. “Mi znamo da je to bila crnčuga. Ali imamo Jenkija iz FBI-a, zamjenika koji je crnac i šerifa koji bi prije zatvorio bijelca negoobojenoga.” Will je otvorio kikiriki. Pio je pivo, i pio ga je polako. Justine ga je već gnjavila što troši toliki dio plaće na piće i bilijar. “Hajde, Billy T, šerif Truesdale je u redu.” “Ako je toliko u redu, kako to da su četiri žene mrtve, a nitko za to nije platio?” Kada su se sve oči okrenule prema njemu, Will, dovoljno trijezan da bude razborit, odlučio je biti oprezan. “Reći ću ti zašto”, nastavio je Billy T. “Znaju tko je to učinio, sigurno znaju. Znaju, ali ne žele probleme s Nacionalnom organizacijom za promicanje prava obojenih ljudi ili nekom od sličnih skupina. Za sve su krivi crnje i jebeniliberali.” “Jedva da su i razgovarali s obojenima”, promrmljao je Wood. “Ne čini se ispravnim.”

“Zato što nije”, rekao je Billy T. pokvareno. “No ima jedan s kojim su bogme razgovarali.” Zapalio je još jednu šibicu samo kako bi uživao gledajući je kako gori. “Razgovarali su s Tobyjem Marchom. Onaj specijalni jebeni agent postavljao je podosta pitanja o njemu.” “Oni samo pričaju”, promrmljao je Wood. “A mi imamo još jednu mrtvu ženu.” “Oni će uvijek samo pričati.” Billy T. kimnuo je kada su se ostali počeli nemirno premještati u stolcima. Osjetio je kako se mržnja, strah i frustracija stapaju u posudi koja se krčka pod ljetnom vrućinom i začinjena je viskijem. “Nastavit će pričati i postavljati pitanja, a on će to opet učiniti. Možda će idući put ubiti jednu od naših žena.” “Imamo pravo štititi svoje.” “Vrijeme je da netko tome stane na kraj. Na ovaj ili onaj način.” “Tako je.” Billy T. navlažio je usne i primaknuo se. “A ja mislim da znamo što treba učiniti. To radi onaj gad March. Krenuli su ravno na njega, a zatim odustali. Čak i oni znaju da voli bijelo meso.” “Njuškao je oko Edde Lou, to je sigurno”, ubacio se John Thomas. “Netko ga je tada trebao srediti. Dobro ga srediti.” “A znate što on radi?” Svi su se okrenuli kako bi poslušali Billyja T.-ja. “Smije im se. Smije se nama. Zna da oni ne žele nevolje povezane s crnom rasom ovdje dolje u Mississippiju, koje bi jenkijevske novine mogle izvrnuti. Zna da će okrenuti glavu osim ako ga ne uhvate s nožem u grlu neke bjelkinje.” “On je, sigurno”, složio se njegov brat. “Nisam li ga vidio kako stoji na prozoru Edde Lou?” “Radio je u pansionu”, započeo je Will. “Tako je.” Podsmjehnuo se Billy T. “Radio je na tome da namami Eddu Lou do močvare kako bi je mogao silovati i ubiti. Radio je i za Darleen. Rekla mi je kako joj je dolazio popraviti krov.” “Radio je i u kamp-dvorištu gdje su Arnette i Francie živjele”, dobacio je Wood. “Vidio sam ga kako pije sok s Francie i smije se.” “Tako su svi povezani.” Billy T. povukao je zadnji dim cigarete. “Na taj im se način približio i počeo razmišljati kako bi im to htio učiniti. Kako ih je mrzio što su žene. Bijele žene. Murija to ne želi vidjeti, ali ja vidim. Ja to jasno vidim i neću dati tom crnom gadu priliku da ubije još koju.” Nagnuo se naprijed, osjećajući da je pravi trenutak. “U prtljažniku imam dobro, čvrsto uže. Svi ovdje imamo pušku i znamo se njome koristiti. Ja kažem da započnemo svoj Dan nezavisnosti tako da lišimo Innocence ubojice.” Odgurnuo se od stola i ustao. “Svi koji ste uz mene, uzmite puške i nađimo se kod mene. Moramo objesiti ubojicu.” Stolci su zaškripali po izgrebanom drvenom podu. Muškarci su krenuli van puni svrhe, ispunjeni osvetom, a puls im je tukao s osjećajem pravde zaslađenim iščekivanjem nasilja. Kada su izmarširali u vruću, znojnu noć, McGreedy je primijetio da su izgledali kao da traže nevolju. Budući da su je tražili na drugome mjestu, vratio se crtanju skica. Wood se kod vrata okrenuo prema Willu, koji je stajao pokraj praznog stola. “Dolaziš li, dečko?”

“Naravno.” Will je podignuo pivo i izlio ga u suho grlo. “Odmah ću.” Wood je uz kimanje, koje je bilo i upozorenje i pristanak, krenuo uzeti svoj pištolj Remington. “O, Isuse.” Will je ulio još piva u sebe. Nije htio da ostali muškarci misle da je pičkica. To je bila najgora stvar s kojom čovjek mora živjeti. No mislio je, možda postoji još nešto gore. Objesiti nekoga. Nije bio baš dovoljno pijan da to smatra pravdom. Niti je bio dovoljno trijezan da to smatra ubojstvom. Ono što je vidio bio je Toby March kako se trza na kraju užeta dok koluta očima i napinje se, ljubičastog lica dok nogama šuta prazan zrak. Nije imao želudac gledati to, i to je bila tužna istina. A ako ne bude, izgubit će poštovanje ljudi s kojima je pio gotovo svakog tjedna. Postojao je samo jedan način na koji se taj problem mogao riješiti. A to je da taj pohod zaustavi prije nego što sedogodi. Obrisao je usta i prišao Dwayneu. “Dwayne? Moraš me poslušati.” “Hajde, Wille. Rekao sam ti da ću pričekati još jedan tjedan na stanarinu,” “Nije to. Jesi li vidio one dečke koji su upravo otišli?” Iživciran zbog prekida u pijenju, Dwayne se namrštio u svoje pivo. “Trudim se ništa ne vidjeti.” “Idu kod Marcha. Otići će tamo s užetom.” Dwayne je polako podignuo glavu i usredotočio se. “Zašto to žele učiniti?” “Planiraju objesiti Tobyja Marcha. Objesit će ga, Dwayne, zato što je ubio sve one žene.” “Sranje, dečko. Toby nikada u životu nije ubio ništa osim oposuma.” “Možda jest, možda nije, ali otišli su po svoje puške. Billy T. je sasvim siguran da je Toby to učinio i zapalio se za linčovanje.” “Sranje.” Dwayne je rukama snažno protrljao lice. “Onda ih moramo spriječiti.” “Ne mogu to učiniti.” Odmahujući glavom, Will je ustuknuo. “Gnjavit će me od sada sve do sljedeće godine ako pomisle da sam se ustrtario. Učinio sam sve što sam namjeravao.” Ljudi su navikli očekivati iznenadne ispade od Dwaynea kada mu je u blizini bila boca. Zato su samo uputili pogled prema njemu kad je gurnuo stol u stranu i zgrabio Willa za grlo. “Kurac jesi. Ako večeras naude Tobyju, pobrinut ću se da platiš za to, isto kao i ostali.” “Za Boga miloga, Dwayne. Ne mogu ići protiv svojih više nego što već jesam.” “Ako želiš zadržati krov nad glavom, i posao kojim to plaćaš”, Dwayne je podignuo Willa na nožne prste i protresao ga, “odvuci dupe u šerifov ured. Ako ondje ne nadeš Burkea ili Carla, idi i pronađi ih kod kuće pa kaži što si meni rekao.” “Dwayne, ako Billy T. dozna da sam ti rekao, ubit će me.” “Bonny neće nikoga ubiti.” Gurnuo je Willa prema vratima. Učini to. * * * NAPOLA usnula i mlitava od užitka, Caroline se privila uz Tuckera. Razbudila sc praveći trag lijenih poljubaca uz njegova prsa do brade.

“Uvijek sam mislila da je pristojnost precijenjena.” “Drži se mene, draga.” Omotao je ruku oko njezina kuka. “Zaboravit ćeš da je tako nešto ikada postojalo.” “Mislim da već jesam.” Usne su joj skrenule prema njegovu ramenu prije nego što je položila obraz na njega. “Možemo li ovako spavati?” “Poput beba”, obećao je, lijeno joj mazeći leđa. Nije baš obraćao pažnju na buku automobila na prilazu, zatvaranje vrata, ni udaranje stopala o stubište. Ako je Dwayne pijan ili Josie ljuta na nekog, tko god bio taj s kime je spavala, može pričekati jutro. Ali Caroline se uskomešala i počela govoriti kada je Dwayne počeo izvikivati Tuckerovo ime. “Sranje. Zaista zna izabrati trenutak.” Poljubio je Caroline u rame i okrenuvši se zgrabio hlače. “Pričekaj ovdje, a ja ću ga utisati. Tucker je slušao kako njegov brat udara u vrata i psuje. Otvorio je vrata i izišao na hodnik. “Isuse Kriste, Dwayne, probudit ćeš cijelu kuću.” “Već jest”, rođakinja Lulu rekla je s dovratka. Nosila je nogometni dres Redskinsa, a glava joj je bila puna ljubičastih uvijača. “A baš sam sanjala dobar san s Melom Gibsonom i Frankom Sinatrom.” “Vrati se u krevet, rođakinjo Lulu. Ja ću se pobrinuti za njega.” Divljeg pogleda, Dwayne je izletio iz Tuckerove sobe. “Spava li itko više u svom krevetu? Uzmi svoj pištolj, dečko. U nevolji smo.’’ “Jedina je nevolja ovdje pivo koje si ulio kod McGreedyja.” Delia ga je zgrabila za ruku i pokušala ga odvući u njegovu sobu. “Trebaš staviri led na lice kako bi se ohladio.” Dwayne je odmaknuo njezinu ruku i jurnuo k Tuckeru. “Ne znam koliko vremena imamo. Linčovat će Tobyja Marcha.” “O čemu to, dovraga, govoriš?” “Govorim o Bonnyjevim momcima i hrpi njihovih prijatelja kretena koji idu po Tobyja s uzetom upravo ovoga trenutka.” “O, Kriste.” Tucker je vidio da je Caroline došla do vrata, stišćući ogrtač oko grla. “Čekaj me”, rekao je. “Idem s vama.” Delia je već došla do pola hodnika u svom kućnom ogrtaču s crvenim perjem prije nego šro ju je Tucker zaustavio. “Ti ostaješ ovdje. Nemam se vremena s tobom raspravljati. Zovi Burkea. Reci mu da vatromet počinje prije no što je planirano.” Della je stajala dok su silazili niza stube. Nakostriješila se dok perje nije zašuškalo. “Samo su dvojica”, rekla je Caroline iza nje. “Ako Burke ne stigne s pojačanjem, Tucker i Dwayne bit će sami.” Rođakinja Lulu proučavala je svoje nokte. “Još uvijek s pet metara mogu raznijeti Lincolnovo lice na jednom centu.” Delia se okrenula, kimnuvši. “Odjeni hlače.”

* * * TOBY se preokrenuo u krevetu kada je njihov stari mješanac Custer zalajao. “Prokleti pas”, promrmljao je. “Tvoj je red”, rekla je Winnie pospano. “Kako misliš?” “Ja sam se ustajala svake noći kako bih dojila dvije bebe.” Otvorila je oči nasmiješivši mu se na mjesečini. “Baš kao što ću se ustajati i s ovim sljedećim za otprilike šestmjeseci.” Toby je prešao rukom preko njezina još uvijek ravnog trbuha. “Pretpostavljam da je onda pošteno da se ja pozabavim psom.” “Donesi mi čašu onog soka od naranče kad si već na nogama.” Potapšala ga je po goloj stražnjici prije nego što je navukao bokserice. “Trudna žena ima svoje žudnje.” “Prije nekoliko si ih sati svakako imala.” Zbog toga je zaradio hihotanje i još jednu pljusku. Toby je zijevajući posrtao iz sobe. Vidio je odraz vatre na prozoru u prednjoj sobi, taj bljesak zlatne i crvene na staklu, zbog kojega je osjetio razočaranje, a krv mu je proključala. Progutao je psovku, nadajući da će se riješiti te opscene stvari na travnjaku prije nego što povrijedi ijednoga člana njegove obitelji. Bio je veliki vjernik i trudio se voljeti svoje bližnje. No u njegovu se srcu nalazila hladna mržnja prema onome tko je zapalio križ na njegovu posjedu. Gurnuo je vrata zakoračivši na trijem. I osjetio da mu je netko zabio pušku u goli trbuh. “Stigao je sudnji dan, crnčugo.” Usne Billyja T.-ja razvukle su se u smiješak. “Navratili smo da te pošaljemo u pakao.” Uživajući u moći, bockao ga je puščanom cijevi. “Toby March, suđeno ti je i osuđen si za silovanje i ubojstvo Darleen Talbot, Edde Lou Hatinger, Francie Logan i Arnette Gantrey.” “Lud si.” Toby je jedva uspio prevaliti riječi preko usana. Pas je sada utihnuo i vidio je da se stari Custer srušio na travi - mrtav ili omamljen. Bijes je navro brzo, a zatim je ugledao uže koje su John Thomas Bonny i Wood Palmer prebacivali preko grane kvrgavog hrasta. Uslijedio je strah. “Nikada nisam nikogaubio.” “Slušajte ovo, dečki.” Billy T. glasno se nasmijao dok mu je mračan pogled ostao na Tobyjevu. “Kaže da nije kriv.” Čak i kroz strah, Toby je razaznao da si svi mrtvi pijani. To ih je činilo još samo opasnijima. Jedan od voda naslonio se na svoju sačmaricu i usnama prinio kriglu pivskog koktela Black Velvet. “Mogli bismo ga objesiti i za laganje.” “Vrat će mu se jednako rastegnuti. Vi crnčuge znate plesati, zar ne?” Billy T. nacerio se toliko da su mu se oči pretvorile u proreze. “Večeras ćeš malo plesati. Ma, noge ti neće ni dotaknuti tlo. Kada završiš s plesom, kuću ćemo ti spaliti do temelja.” Strah je Tobyjevu utrobu pretvorio u led. Ubit će ga. Vidio im je to u očima. Suprotstavit će im se i izgubit će. Ali nije mogao izgubiti i obitelj. Gurnuo je pušku, osjetivši kako mu je metak opekao prsni koš kada je opalila. “Winnie!” Povikao je u očaju i strahu. “Bježi. Uzmi djecu i bježi!” Kada se uhvatio za ranjeno mjesto, Billy T. udario ga je drškom puške u lice.

“Mogao sam ga ubiti.” Nervozno se zahihotavši, Billy T. obrisao je usta nadlanicom. “Mogao sam mu izbušiti rupu u trbuhu, ali to nije način. Objesit ćemo ga”, viknuo je ostalima. “Odvucite ga.” Vidio je kada je žena izletjela van, pucajući sačmaricom. U svom strahu, Winnie je pucala na sve strane. Billy T. udario ju je i izbio joj pušku. “Gledajte.” Uhvatio je oko struka ženu koja se odupirala. “Ona će zaštititi svoga čovjeka.” Kada je u njega zarila nokte, udario ju je opet tako da je pala na trijem omamljena. “Drži je, Woody. Sveži je. Kad se taj kurvin sin probudi, pokazat ćemo mu kakav je osjećaj kad ti netko siluje ženu.” “Ja neću silovati nikakvu ženu”, promrmljao je Woody, već se počevši kolebati u vezi sa svim tim. “Onda možeš gledati.” Billy T spustio je ruku i povukao Winnie za kosu niza stube. “Drži je, dovraga. John Thomas, uđi i iznesi crnačku djecu. Naučit će lekciju.” Winnie je počela vrištati, ispuštajući krikove očaja jedan za drugim. Udarala je i grizla i zabijala nokte dok joj je Wood vezao ruke iza leđa. Iz kuće su se začuli povici, psovka i lom. John Thomas opet je doreturao na vrata, a iz ramena mu je kapala krv. “Porezao me.” Ispruživši jednu krvavu ruku, stropoštao se na koljena. “Mala me pizda porezala.” “Kriste svemogući, ne možeš ni dijete srediti.” Billy T. prišao je bratu kako bi mu pregledao ranu. “Krvariš kao zaklana svinja. Neka netko od vas poveže ovo. Drži kuću na oku. Ako taj dečko iziđe, učinite što morate.” Blizu gorućeg križa Toby je počeo stenjati i pomicati se. “Sam ću to učiniti. Za Darleen.” Nagnuo se. Jedno Tobyjevo oko nateklo je toliko da se zatvorilo, ali u drugom se nazirao strah. Billy T. hranio se time. Bila je to moć. Kušao ju je i bila je uzbudljiva. Cijeli je njegov život bio drugorazredan. Sada se spremao učiniti nešto važno, čak i herojsko. Nitko ga više neće gledati na isti način. “Stavit ću ti ovu omču oko vrata, dečko.” Posegnuo je i uhvatio ga. Povukavši Tobyja u klečeći položaj, stavio je omču oko Tobyjeva vrata, “Dobro ću je i čvrsto stegnuti.” Povlačio je čvor sve dok uže nije ravnomjerno prianjalo na meso. “No nećemo te još podignuti. Prvo ću tvojoj ženi učiniti ono što si ti učinio onim ženama.” Nacerio se kada se Toby počeo boriti protiv užeta i povratio. “Samo što se kladim da je mogu natjerati da joj se svidi. A kada bude tražila još, objesit ćemo te.” “Ne slažem se sa silovanjem žena”, rekao je Wood, ovoga puta čvrsto. Režeći, Billy T. naglo se okrenuo podignuvši pušku. “Ti onda samo jebeno zaveži. To nije silovanje, nego pravda.” “Ne mogu zaustaviti krvarenje.” Billy T. pogledao je prema jednom od muškaraca koji je pokušavao zaviti ranu na ramenu njegova brata. “Onda ga pusti da krvari jednu jebenu minutu. Neće ga ubiti.” Počeo ih je gubiti. Osjetio je to po načinu na koji su se počeli premještati s noge na nogu, odvraćati pogled od žene koja je ležala na tlu i krvarila. Odložio je pušku i otkopčao remen. Već od same pomisli da će na silu uzeti ženu bio mu je krut. Kada to jednom vide, kad vide kakav je on čovjek, opet će stati uz njega. “Netko dolazi, Billy.” “Vjerojatno onaj Will. Uvijek kasni i nikad nema novca.”

Približio se Winnie i zajahao je. Zavukao je ruku pod gornji dio njezine spavaćice kada je automobil naglo zakočio zamjevši se i podigavši oblak prašine dok je pucanj proparao zrak. “Ovo je upereno ravno u tvoja jaja, Billy T.” Tucker je izišao iz automobila, a koža mu se trzala od pomisli da su u njega uperene puške. “Udarac će biti jači no moj, jamčim ti.” “Ovo te se ne tiče.” Billy T. se uspravio, psujući u sebi jer je odložio oružje. “Došli smo ovamo učiniti ono što je već trebalo biti učinjeno.” “Da, paljenje križeva tvoj je stil. Kao i ubijanje nenaoružanog čovjeka.” Vidio je krv na Winnienu licu i to mu se zgadilo. “Udarati žene. Treba imati muda doći ovamo. Vas šest protiv jednog čovjeka, žene i dvoje djece.” “Crnčuga je ubijao naše žene.” Tucker je samo naborao čelo. “Ako se mene pita, to si mogao biti i ti.” “Večeras ćemo objesiti ubojicu. Misliš li da nas možeš spriječiti? Ti i tvoj pijani brat?” Povukao je Winnie gore i ispred sebe i napravio dva koraka unatrag kako bi dosegnuo pušku. “Čini mi se da nas ima šest, a vas ste dvojica.” Tamu su proparala svjetla još jednog vozila, i zaustavio se Dellin Oldsmobile. Tri su žene iskoračile noseći puške. “Podsjeti me da ih poslije nagrdim”, promrmljao je Tucker Dwayneu. “Čini se kako su se omjeri upravo promijenili”, rekao je Billyju T.-ju. “Prilično su se izjednačili.” “Misliš da se brinem zbog grupice žena?” Kako bi pokazala što misli o tome, Delia je zapucala, preoravši zemlju među Woodyjevim nogama. “Svi znate da znam pucati. A ove dvije dame ovdje, pa, možda im se posreći. Caroline, uperi tu Winchesterku u onog šupka koji krvari pokraj trijema. Vjerojatno se neće baš mnogo micati, pa bi ga trebala lako pogoditi.” Caroline je progurala, a zatim naslonila pušku na rame. “Jebeš to.” Wood je bacio pušku. “Neću pucati u žene, isto kao što ih neću ni silovati.” “Onda bi se mogao maknuti s linije vatre”, savjetovao mu je Tucker. “Čini se da je pet na pet.” Usne su mu se uvile kada je čuo sirenu. “A to će se upravo promijeniti. Sada bih, da sam na tvom mjestu, Billy T, pustio tu ženu, jako nježno. Inače će mi se prst omaknuti i prostrijelit ću ti brata.” “Isuse Kriste, Billy, pusti je.” John Thomas povukao se unatrag prema stubama. Billy T. oblizao je usne. “Možda ću ja tebe prostrijeliti.” “Pretpostavljam da bi mogao. No budući da ne možeš baratati tom puškom koristeći se samo jednom rukom, svakako ćeš je morati pustiti. Tada ćemo se okušati.” “Spusti je, Billy”, tekao je Wood silio. “I pušku. Ovo su sve luda posla.” Okrenuo se prema ostalima. “Ovo su luda posla.” U znak slaganja, bacili su oružje. “Sada si sam”, istaknuo je Tucker. “Možeš i umrijeti sam. Meni je potpuno svejedno.” Zgađen, Billy T. ispustio je Winnie na tlo, gdje je počela jecati i puzati prema svome mužu. Nakon što je bacio pušku u stranu, krenuo je prema autu. “Ja bih stao tu gdje jesi”, rekao je Tucker tiho. “Ne bi me ustrijelio u leđa.”

Tucker je povukao okidač i smrskao vjetrobransko staklo. “Vraga ne bih.” “Hajde, učini to”, predložila je rođakinja Lulu. “Uštedi poreznim obveznicima novac.” “Sad je dosta.” Caroline je obrisala znojne ruke o traperice i požurila k Winnie, “Sada se više ne moraš brinuti.” “Moja dječica.” “Otići ću k njima za trenutak.” Pokušavala je olabaviti čvor na Winnienim zglobovima, nadajući se da će je osloboditi prije no što je djeca vide. Ali već su izjurila iz kuće, a Jim je još uvijek nosio mesarski nož umrljan krvlju Johna Thomasa, a malena djevojčica zapinjala je za rub spavaćice. “Evo.” Caroline je prevukla omču preko Tobyjeve glave. Vid joj je bio zamućen od suza kada je uzela krvavi nož kako bi odrezala uže. “Ozlijeđen si.” Prsti su joj se smočili kada ga je dotaknula postrance. “Neka netko pozove liječnika,” “Mi ćemo ga odvesti u bolnicu.” Tucker je kleknuo. Burke i Cari već su čitali Billyju T.-ju i ostalima njihova prava. “Što kažeš, Toby? Jesi li zavožnju?” Grlio je svoju obitelj, a iz zdravog su mu oka tekle suze dok ih je držao. “Pretpostavljam da bih se mogao pokrenuti.” Slabašno se nasmiješio dok je Winnie plakala na njegovim prsima. “Hoćeš li ti voziti?” “Naravno.” “Svakako ćemo brzo stići.” “Hajde. Dwayne, pomozi mi. Delia, odvedi djecu do Sweetwatera. Caroline...” Tucker se osvrnuo, a ona je odšetala. “Kamo ideš?” Nije se osvrnula. “Po crijevo i ugasiti ovu sramotu.”

Dvadeset šesto poglavlje UZVICI su vibrirali vrućim zrakom. Odjekivali su urlici visokih tonova, praćeni vriskom divljeg smijeha. Šarena svjetla bljeskala su i treperila i okretala se, pretvarajući Eustisovo polje u fantaziju pokreta. Karneval je stigao u Innocence. Ljudi su spremno izdvajali sitniš da bi ih uhvatila hobotnica, zavrtio twister i izokretala balerina. Djeca su jurila uokolo, a njihovi su se povici izdizali iznad zvonke glazbe pokretnih orgulja. Grudi su im bile ljepljive od šećerne vate, obrazi nabrekli od hrenovki u kukuruznim pecivima ili puni prženog tijesta. Tinejdžeri su se trudili zadiviti jedni druge rušenjem boca, zvonjenjem zvona ili riječima jednog pustolova - vožnjom na vrtuljku dok se ne izbljuju. Mnogi od starijih odlučili su se za Bingo, 25 centa po karti. Drugi su, zaraženi groznicom kockanja, izgubili cijele plaće pokušavajući nadmudriti Kolo sreće. Svakome tko je prelazio most Old Longstreet činio se da je to običan ljetni karneval na periferiji običnog, malenog, južnjačkog grada. Svjetla i jeka pokretnih orgulja probudili bi nostalgiju kod putnika koji su prolazili. No, ta čarolija nije djelovala na Caroline. “Ne znam zašto sam ti dopustila da me nagovoriš da dođem.” Tucker je prebacio ruku preko njezinih ramena. “Jer ne možeš odoljeti mom fatalnom južnjačkom šarmu.” Zastala je kako bi promotrila ljude pune nade kako bacaju kovanice na stakleno posude koje se moglo kupiti na bilo kakvoj poštenoj vrtnoj rasprodaji u pola cijene. “Nije u redu, uza sve što se dogodilo.” “Ne vidim što će noć provedena na karnevalu promijeniti. Osim šro će te možda malo nasmijati.” “Darleen će biti pokopana u utorak.” “Bit će pokopana u utorak bila ti večeras ovdje ili ne.” “Sve što se sinoć dogodilo...” “Riješeno je”, dovršio je. “Billy T. i njegovi kretenski prijatelji u zatvoru su. Liječnik kaže da su Toby i Winnie dobro. A pogledaj ovdje.” Pokazao je prema Cyju i Jimu koji su bili stisnuti u kabini na vrtuljku, širokih očiju, usta otvorenih od urlika smijeha dok su se mahnito vrtjeli u krug. “Ova su dvojica dovoljno pametna da prihvate malo zabave kada im se nudi.” Tucker je utisnuo poljubac u njezinu kosu i nastavio hodati. “Znaš zašto ovo mjesto zovemo Eustisovo polje?” “Ne.” Na usnama joj sc pojavio slabašan smiješak. “Ali sigurna sam da ćeš mi ispričati.” “Pa, rođak Eustis - zapravo, bio bi mi ujak, ali toliko je velikana bilo da to zbunjuje - nije bio čovjek kojega bismo nazvali tolerantnim. Vodio je Sweetwater od 1842. do 1856. godine,

i tada je cvjetao. Ne samo pamuk. Imao je šestero djece - zakonite - i još dvanaestak sa strane. Pričalo se da je volio isprobavati ropkinje kada bi sazrele, U dobi od trinaest, četrnaest godina.” “To je odvratno. Nazvali ste polje po njemu?” “Nisam završio.” Zastao je kako bi zapalio cigaretu. “Pa, Eustis nije baš bio čovjek kojemu bi se divili. Uopće mu nije bio problem prodavati vlastitu djecu - i to onu tamne kože. Žena mu je bila katolkinja, predana, koja ga je znala preklinjati da se pokaje za grijehe i spasi svoju dušu od ognja pakla. No Eustis je samo nastavio raditi ono što mu je bilo prirodno.” “Prirodno?” “Njemu”, rekao je Tucker. Iza njega zazvečalo je zvono kada je neki frajer dokazao svoju snagu i zadivio svoju djevojku tako da je ushićeno zacičala. “Jednoga dana pobjegla je jedna mlada ropkinja. Nosila je dijete čiji je otac bio Eustis. On nije tolerirao bjegunce. Nimalo. Poslao je ljude i pse i sam je odjahao kako bi je ulovio. Jahao je preko polja i poviknuo da ju je ugledao. Ne bi imala baš neke šanse budući da je bio na konju i u ruci držao bič. Tada se konj propeo. Nitko ne zna zašto - možda se preplašio zmije ili zeca. Ili je možda pakleni oganj zgrabio starog Eustisa. Ali slomio je vrat.” Tucker je povukao posljednji dim cigarete zatim je bacivši. “Otprilike tamo gdje se nalazi panoramski kotač. Nekako se čini prikladnim, zar ne? Da svi ti ljudi, crni i bijeli - možda neki s kapljicom ili dvije krvi Eustisa Longstreeta - slobodno uživaju na ovome polju gdje je on upoznao svogaStvoritelja,” Naslonila je glavu na njegovo rame. “Što se dogodilo toj djevojci i njezinu djetetu?” “Zanimljivo je to. Nitko ih drugi nije vidio. Ni taj dan ni ikada poslije.” Duboko je udahnula zrak ispunjen mirisom slatkiša. “Htjela bih se provozati na panoramskom kotaču.” “Ne bi ni meni smetalo. Nakon toga, bi li htjela da ti osvojim jednu od onih crnih baršunastih slika Elvisa?” “Ostala sam bez riječi.” * * * “ZAR ne želiš igrati Bingo, rođakinjo Lulu?” Vječno pun nade, Dwayne je rukom pritisnuo nervozni želudac. “Zašto bih htjela sjediti i pratiti brojeve?” Lulu je krenula do blagajne kako bi kupila još karata. “Bili smo samo na balerini jednom, a na vrtuljak nismo ni otišli. Na rodeo vrijedi još jednom ili dva puta otići.” Ugurala je karte u džep svojih vojničkih hlača. “Prilično si zelen, dečko. Probava?” Hrabro je progutao. “Mogao bih to tako nazvati.” “Nisi trebao pojesti toliko prženog tijesta prije no što smo se provozali. Najbolje je da povratiš, isprazniš želudac.” Nacerila se. “Vožnja na vrtuljku za to će se pobrinuti.” To je bilo upravo ono čega se bojao. “Rođakinjo Lulu, zašto ne bismo skrenuli u središnji dio, osvojili neke nagrade?” “Igre za naivčine.”

“Tko je naivčina?” Josie se došetala noseći velikog ljubičastog slona. “Pogodila sam dvanaest pataka, deset zečeva, četiri losa i grizlija koji je režao kako bih osvojila ovu glavnu nagradu.” “Ne znam što će odrasla žena raditi s plišanim slonom”, progunđala je Lulu, ali svidjela joj se ogrlica od dragog kamenja oko vrata debelokošca. “To je suvenir”, rekla je, gurnuvši ga u ruke Teddyju Rubensteinu kako bi mogla zapaliti cigaretu. “Što je bilo, Dwayne? Izgledaš pomalo slabo.” “Slab želudac”, objavila je Lulu i zabila prst u Dwayneov trbuh. “Hrenovke u kukuruznom pecivu i pečeno tijesto. Sva ta mast pluta mu u želucu.” Zaškiljila je prema Teddyju. “Tebe znam. Ti si onaj jenkijevski liječnik kojemu je posao rezati mrtve ljude. Čuvaš li organe u bocama?” Dwayne se uz prigušeni zvuk odgegao, jednom rukom prekrivši usta. “Najbolja stvar za njega.”, izjavila je Lulu. “Pretpostavljam da je najbolje da mu odem pridržati glavu.” Uzdahnuvši, Josie se okrenula prema Teddyju. “Srce, zašto ne odvedeš rođakinju Lulu na vožnju? Ja ću vas stići.” “Sa zadovoljstvom.” Teddy je ispružio ruku. “Što volite, rođakinjo Lulu?” Zadovoljno je provukla ruku oko njegove. “Namjerila sam se na vrtuljak.” “Dopustite mi da vas otpratim.” “Kako ti je ime, dečko?” upitala je dok su sc probijali kroz gomilu. “Mogla bih te i tako zvati, budući da spavaš s mojim rodom.” Nakašljavši se pročistio je grlo. “Theodore, gospođo. Prijatelji me zovu Teddy.” “U redu, Teddy. Krenut ćemo prema životu na rubu, a ti mi možeš ispričati sve što znaš o tim ubojstvima.” Dostojanstveno mu je uručila ulaznice kako bi mogliproći. * * * “TO je gospođica Lulu.” Srčući ledeni sladoled, Jim je s poštovanjem kimnuo. “Baš je posebna.” Cy je obrisao ljubičasti sok s usta i promatrao Lulu kako dostojanstveno sjedi u kabini na vrtuljku koja se drmusala i okretala. “Zašto je to učinila?” “Iskreno, ne znam. Nešto u vezi s time da će joj se krv u mozgu promućkati pa neće postati senilna. Neki sam je dan zatekao kako leži na travnjaku. Pomislio sam da se onesvijestila ili je da je mrtva ili nešto. Rekla je da se taj dan odlučila pretvatati se da je mačka i naribala me što sam je prekinuo u drijemanju.” Jim se nacerio hrskajući sladoled. “Moja baka uglavnom sjedi u stolcu za ljuljanje i plete.” Počeli su hodati, zastajkujući pokraj određenih štandova kako bi pogledali kako ljudi bacaju loptice, strelice, okreću kotače. Obojica su potrošila dvadeset i pet centa gađajući patke. Jim je osvojio gumenog pauka, a Cy plastičnu zviždaljku.

Raspravljali su o tome da odu k Madame Mystique da im gata, a zatim su ipak odustali kako bi pogledali nevjerojatnu Volture, koja je upijala na tisuće volti struje, dok njezine minijaturne žarulje šištale i treperile svuda na njezinu izvijenom tijelu. “Kakav lažnjak”, zaključio je Cy puhnuvši u zviždaljku. “Da, kladim se da se koriste baterijama ili nečim.” Cy je povukao nožnim palcem po prašini. “Mogu li te nešto pitati?” “Naravno.” “Pitao sam se, pa... Kakav je bio osjećaj izbosti Johna Thomasa Bonnyja?” Namrštivši se, Jim je povlačio gumenog pauka za vezicu. Nadao se tako navesti malenu Lucy da barem jednom zaciči. “Nisam ništa osjetio, pretpostavljam. Bio sam cijeli obamro i u ušima mi je zvonilo. Lucy sam naredio da se skrije u ormar kako mi je mama rekla, ali zaključio sam da će je pronaći. A nisam znao ni što će učiniti mami i tati.” “Jesu li...” Cy je ovlažio usne. “Jesu li ga zaista namjeravali objesiti?” “Imali su uže i puške.” Jim nije spomenuo gorući križ. To je nekako bilo najgore... “Stalno su govorili da je ubio one žene. Ali nije.” “Govorili su i da ili je moj tata ubio.” Cy se sagnuo kako bi podignuo nešto svjetlucavo, no bio je to samo komadić folije iz paketića cigareta. “Pretpostavljam da ni on nije bio kriv.” “Netko jest”, rekao je Jim i dvojica dječaka u tišini su gledala rijeku ljudi. “Možda čak netko koga poznajemo.” “Mislim da je tako, ako malo razmislimo.” “Cy?” “Da?” “Kada sam zario nož u Johna Thomasa Bonnyja? Pomalo mi je pozlilo kada sam ga gledao kako ulazi. Ne znam kako itko može više puta nekog probosti. Osim ako nije lud.” “Pretpostavljam da i jest lud,” Cy se prisjetio očiju svoga oca i pomislio kako zna sve o tome kada je netko lud. Otresavši osjećaj užasa, počeo je premetati po džepu. “Imam još tri karte.” Nacerivši se, Jim je posegnuo u svoj. “Balerina.” “Tko stigne zadnji, povraća si po cipelama!” Uz ratni poklič, obojica su žurno krenula, jureći prema rotirajućim svjetlima balerine. I Cy i njegov nevini užitak naglo su prekinuti kada je pred njega istupio Vernon. “Baš uživaš, zar ne, dečko?” Cy je podignuo pogled prema bratu, prema licu koje je jezivo nalikovalo na ono njihova oca, s očima presvučenim gnjevom snažnim i ledenim poput leda na zaleđenom ribnjaku. Nije vidio Vernona od Austinova pogreba. Tada njegov brat uopće nije razgovarao s njime, samo je zurio u njega preko rupe u zemlji u kojoj će njihov otac provesti svoju vječnost. Činilo se da su svjetla iznad glavne ulice odjednom postala svjetlija, snažno mu obasjavajući lice dok je ostatak Innocencea utonuo u mrak. “Ne radim ništa loše.” “Ti uvijek nešto radiš.” Vernon je zakoračio naprijed. Iza njih, Loretta je skupila djecu jedno uz drugo ispustivši tihi zvuk boli koji su svi ignorirali. “Potajno si se zaposlio na

Sweetwateru. Provodio vrijeme s takvima.” Glavom je trznuo prema Jimu. “Tebe nije briga što ti obojeni rade protiv bijelih kršćana, ubijaju bijele žene, a među njima je i tvoja sestra. Imaš ti i pametnijeg posla.” “Jim mi je prijatelj.” Cy nije skidao oči s bratova lica. Ali znao je da su mu te velike ruke stisnute u šake, baš kao što je znao i da će ga srušiti na pod. I zbog toga što su istog roda, bilo je mnogo onih koji bi radije okrenuli glavu nego se umiješali. “Nismo ništaradili.” “Imaš te svoje obojene prijatelje.” Vernonove usne uvile su se kada je ščepao Cyjev ovratnik. “Možda si im pomogao namamiti Eddu Lou tamo u močvaru gdje su je onda mogli silovati i ubiti. Možda si i sam držao nož i ubio je isto kao što si ubio i tatu.” “Nisam nikoga ubio.” Cy je gurnuo Vernonove ruke iako ga je ovaj povlačio na vrške prsriju. “Nisam. Tata nije smio ozlijediti gospođicu Caroline i morala ga je ustrijeliti.” “To je podla laž.” Vernon je slobodnom rukom ošamario Cyja, ispred čijih su očiju eksplodirale bijele zvijezde. “Poslao si ga tamo da pogine, a oni su ga ulovili poput psa. I svojim bezbožnim novcem sve su zataškali. Misliš da ja ne znam kako je to bilo? Misliš da ne znam da si ti to sredio kako bi mogao živjeti u onoj lijepoj, velikoj kući, zamijenivši život svoga oca za meki krevet i život u grijehu.” Oči su mu postale poput zmijskih kada je podignuo Cyja s tla. “U tebi se nalazi zlo, dečko. Sada kada nema tate, na meni je da ga izbijem iz tebe.” Zamahnuo je rukom. Iako je Cy već prekrio lice braneći se, Jim je skočio. Zgrabio je Vernonovu ruku objema rukama objesivši se na nju i udarajući. Iako ih je bilo dvoje, Vernon je i dalje bio oko dvadeset kilograma teži, ali snagu su im pružili strah i odanost. Vernon je bio prisiljen ispustiti Cyja na tlo kako bi mogao odgurnuti Jima. Istoga trenutka kada je opet povukao Cyja gore, Jim se opet našao na njemu, agilan poput tvora. Ovoga je puta skočio na Vernonova leđa, omotavši ruku oko njegova debelog vrata. “Bježi, Cy.” Jim se zalijepio poput pijavice dok ga se Vernon nastojao riješiti. “Bježi! Imam ga.” No Cy nije namjeravao nikamo otići. Nakon što je protresao glavom kako bi mu se razbistrilo, uspravio se na noge. Nos mu je malo krvario od posljednjeg pada i rukom je obrisao krv. Mislio je da je sada shvaćao što je Jim mislio kada je rekao da je bio obamro. Cy je obamro. Uši su mu zvonile - ili od udarca ili od adrenalina. U prsima mu je srce udaralo o rebra poput žlice o lonac. Sva su svjetla bila uperena u njega. Osim kruga koji su sačinjavali on, njegov brat i Jim, sve mu je bilo mutno. Glazba pokretnih orgulja usporila je u nešto nalik na pogrebnu pjesmu. Obrisao je još krvi, a zatim u šake stisnuo svoje zamrljane ruke. “Neću bježati.” Bježao je od oca. Imao je osjećaj kao da cijeloga života bježi. A ovdje i sada bilo je vrijeme da se zauzme za sebe. Sva njegova preostala nevinost nestala je i postao je muškarac. “Neću bježati”, ponovio je, stisnuvši svoje krvave šake. Vernon se otarasio Jima i nacerio se. “Misliš da me možeš srediti, ti malo govno?” “Neću bježati”, ponovio je Cy još jednom tiho. “A ti me više nećeš maltretirati.” Još uvijek se cereći, Vernon je raširio ruke. “Udari me najjače što možeš. Bit će ti to posljednje.”

Cyjeve šake poletjele su. Kasnije je pomislio da nije imao kontrolu nad njima. Njegova ruka, stisnuta šaka i bijes koji ih je pokretao kao da nisu bili povezani. A udarac je bio oštar i precizan. Iz Vernonova nosa navrla je krv. Zaćuo se poklik gomile koja se okupila, onaj poklik žedan krvi koji ljudska bića izgleda ne mogu spriječiti kada jedan pripadnik njihove vrste ratuje s drugim. Cy ga je čuo kao plimni val zadovoljstva iako je jačina udarca njegovu ruku prožela bolom. “Vidi, vidi.” Tucker je iskoračio iz sjene, zakoračivši između njih. “Priredili ste predstavu? Koliko stoji ulaznica?” Krv mu je kapala niz lice i pokazao je zube. “Miči mi se s puta, Longstreet, ili ću te probosti.” “Morat ćeš kako bi došao do njega.” I u Tuckerovim očima vidio se tračak te požude. Svjetla su blistala u njima, pretvorivši ih u zlatne, poput mačkinih, “Ugledao si se na oca, Vernone? Šamaraš one koji su manji od tebe?” “On je moja loza.” “To mi je uvijek bilo neshvatljivo.” Tucker je ispružio ruku kada se Cy počeo kretati oko njega. “Samo pričekaj, sine. Neću ti reći dva puta.” Osjetio je kako zrak podrhtava između njega i Cyja. Ne od straha; strah je imao drukčiji ritam. Ovo je bila energija. Dječak bi mu zadao nekoliko udaraca, razmišljao je Tucker, prije no što bi ga Vernon polomio na komadiće. “Nikada više nećeš podignuti ruku na njega, Vernone.” “A tko će me zaustaviti?” Zbog pomisli na to kako će mu lice opet biti izudarano Tucker je uzdahnuo. Posljednje modrice jedva da su izblijedjele. “Pretpostavljam da ću to biti ja.” “I ja.” Znojan i daleko od staloženog, Dwayne je stao uz svoga brata. Jedan po jedan, ljudi su se pomicali iz gomile i redali se pokraj Longstreeta. Cy je bio u krivu - bilo ih je više no nekoliko koji bi istupili, a sada su to i učinili. Crni i bijeli, oblikujući tihi zid koji je rječito progovarao o pravdi. Vernon je stisnuo frustrirane šake. “Ne može se cijelo vrijeme skrivati.” “Sada se ne skriva”, rekao je Tucker. “Mislim da je to i dokazao. Možda i jest upola manji od tebe, Vernone, ali dva je puta veći čovjek od tebe. I pod mojom je zaštitom. Tvoja je majka potpisala papir koji to potvrđuje. Najbolje je da ga ostaviš namiru.” “Koliko god da si joj platio da ih potpiše, on je ipak moja krv. Imaš previše krvi na svojim rukama.” Tucker je iskoračio, snizivši glas kako bi ga samo Vernon mogao čuti. “On ti nije ništa. Obojica to znamo. Srodstvo je samo izgovor koji koristiš kako bi nekoga povrijedio i nazvao to obiteljskom stvari. Nitko nije na tvojoj strani, Vernone. Nitko. Ako ga budeš progonio, samo ćeš si otežati život ovdje. Tvoja je obitelj prošla kroz dovoljno tuge.” “A ti si nam je donio,” Primaknuo je lice Tuckerovu. “Ovo nije gotovo.” “I ne očekujem da bude. Ali za večeras jest.” Okrenuvši se, Tucker je prošao kroz red do mjesta gdje se Caroline bavila Cyjevim krvavim nosom. “Zaista volim karneval”, rekao je. Stisak ruke kojim je pritisnuo Cyjevo rame prenio je i odobravanje i utjehu. “Potukao bih se s njim, gospodine Tuckere.”

“Učinio si što si morao.” Bijesna, Caroline je zgužvala krvave rupčiće u ruci. “Muškarci. Uvijek mislite da se problemi rješavaju šakama.” “A žene ih vole odagnati pričom.” Namignuo je Cyju, privukavši zatim Caroline radi brzog poljupca. “Ja osobno volim ljubavlju riješiti probleme. No ima nas svakakvih.” “Nije li baš tako?” Josie je došetala, zatvorivši torbicu uz oštar zvuk. U njoj je, među ostalim potrepštinama, nosila svoj lijepi pištolj s ručkom ukrašenom biserima. Trenutačno je bila gotovo razočarana što nije imala razloga da ga upotrijebi. Leđima je bila okrenuta Tuckeru kojem još nije oprostila. “Cy, dušo, bit ćeš glavna tema godišnjeg karnevala za Dan neovisnosti u Innocenceu”, poljubila ga je u obraz, zbog čega je porumenio. “Krvariš li negdje, Jime?” “Ne, gospođo. Sletio sam na dupe, to je sve.” Bio je previše zaokupljen čisteći se rukama drhtavima od uzbuđenja. “Ja i Cy, mi smo mogli ga srediti.” “Kladim se da jeste.” Josie je stisnula Jimov biceps i ohrabrujuće zakolutala očima. Ovdje imamo dvojicu snažnih dječaka, Caroline. Pitam se bih li vam se mogla nametnuti da me otpratite do štanda s limunadom? Čini se da me moja muška pratnja napustila zbog druge žene.” Glavom je pokazala prema vrtuljku, gdje su Teddy i rođakinja Lulu kretali na još jednu vožnju. “Muškarci su tako hirovita stvorenja.” Jim je otpuhnuo. “Ići ćemo s vama, gospođice Josie. Zar ne, Cy?” “Je li to u redu, gospodine Tuckere?” “U redu je.” Prešao je rukom preko Cyjeve kose i pustio je da se tamo na trenutak zadrži. “Sasvim je u redu, Cy.” Cy je duboko udahnuo i polako ga ispustio. “Znam. Nisam pobjegao. Više neću ni od koga bježati.” Tucker je pustio da mu ruka klizne niz Cyjevo rame. Pomislio je kako je šteta što su mladost i njezina jednostavnost nestajale brzo i rrajno. “Pobjeći i hodati dvije su različite stvari. Ako se budeš klonio Vernona, to neće promijeniti hrabrost koju si večeras pokazao. Ali moglo bi spasiti tvoju mamu od još tuge. Razmisli o tome.” “Pretpostavljam da hoću.” “Idite s Josie.” Promatrao ih je kako se udaljavaju osjećajući sjetu i nešto još hladnije, neku strepnju. “Pretpostavljam da ću krenuti kući”, rekao je Dwayne, suzivši oči kada je pogledao prema rotirajućim svjetlima. “Jesi li dovoljno trijezan da pronađeš kuću?” upitao je ga je Tucker. “Nisam puno popio, a povratio sam i ono što jesam.” Dwayne se slabašno nasmiješio. “Nikada nisam imao glavu za te vrtoglave vožnje.” “A ni želudac”, složio se Tucker. “Pozli ti svake božje godine,” “Ne volim se zamjeriti tradiciji. Delia i rođakinja Lulu došle su sa mnom, ali mislim da još nisu spremne otići.” “Caro i ja odvest ćemo ih kući.”

“Onda u redu. ‘Noć, Caroline.” Odlutao je sam, iz svjetala i glazbe krenuvši prema sjenama. Tucker ga je gotovo pozvao natrag. Činio mu se tako usamljenim. Zatim je Dwayne nestao, a trenutak je prošao. “Pa...” Caroline je bacila krvave rupčiće u koš za smeće. “Zaista znaš prirediti ženi zanimljivu večer.” “Trudim se.” Kada je čuo stres u njezinu glasu, omotao je ruku oko nje. “Jesi li uznemirena?” “Uznemirena?” uzvratila je. “Moglo bi se reći. Uzrujava me vidjeti da se taj dječak mora tući s vlastitim bratom. Izgubio je dva člana obitelji i odvojen je od onih koji su mu preostali samo zato što je drukčiji. Teško mi je gledati kako se suočava s takvim zahtjevima i pritiscima, tim odlukama, a nije još odrastao.” Tucker ju je okrenuo kako bi bila okrenuta prema njemu. “O kome to govorimo, Caro? O tebi ili Cyju?” “To nema nikakve veze sa mnom.” “Možda si nešto pomiješala. Gledaš njega i vidiš sebe u toj dobi, suočenu s nečime čemu se ne možeš oduprijeti šakama.” “Nisam se ni oduprla.” “Zauzela si se za sebe kasnije i na drugi način. Teško je kad se moraš oduprijeti vlastitoj obitelji.” Poveo ju je malo unatrag, gdje su mogli stajati i gledati svjetla i boje i gomile ljudi. “Želiš se pomiriti s majkom,” “Nema ničega...” “Želiš se pomiriti”, rekao je opet, a u glasu mu se čulo tiho uvjeravanje zbog kojega nije htjela raspravljati o tome. “Znam što govorim. Nikada nisam riješio stvari s ocem. Nikada mu nisam rekao ono što sam mislio ili osjećao ili želio. Ne znam bi li ga uopće bilo briga. I to je upravo to. Ne znam jer nikada nisam skupio dovoljno hrabrosti da mu sve kažem ulice.” “Ona zna što ja mislim.” “Onda kreni odatle, pod svojim uvjetima. Ne volim te gledati tužnu, Caroline. A znam kakav teret obitelj donosi.” “Razmislit ću o tome.” Nagnula je glavu unatrag kako bi ga proučila. Gledao je iznad prolaza, u svjetla. U njegovim je očima bilo nečega zbog čega mu se primaknula. “O čemu razmišljaš?” “O obitelji”, promrmljao je. “I o onome što teče u krvi.” Namjerno se nasmiješio, ali ostao mu je onaj sjaj u oku. “Idemo isprobati onaj velikikotač.” Tucker ju je povukao natrag u gomilu i buku. No razmišljao je. Ako je Austin bio u stanju ubiti, možda je Austinov sin jednako sposoban zato. Grijesi očeva, razmišljao je. Bio je to citat koji je savršeno odgovarao Austinu. Možda je Vernon nosio taj isti nasilni i pokvareni gen. Kada se veliki kotač polako počeo naginjati unatrag, Tucker je prebacio ruku preko Carolincinih ramena. Bio je siguran u vezi s jednom stvari. Negdje u smijehu i svjetlima karnevala, vrebao je ubojica.

Dvadeset sedmo poglavlje “NA štednjaku ima kave, Tuck.” Burke je zijevnuo nad svojom zdjelom žitarica. “Mislim da te nikada u dvadeset godina nisam vidio aktivnoga ovako rano.” “Htio sam te uhvatiti prije no što odeš svoj ured.” “Moj ured.” Burkeove usne razvukle su se u grimasu dok je držao svoju jutarnju šalicu kako bi je Tucker mogao nadopuniti kavom. “Nisi li htio reći Burnsov ured? Već tri dana nisam sjeo u vlastiti stolac.” “Ima li što ili samo mlati praznu slamu?” “Nakupio je više papirologije od Engleske banke. Faksovi, paketi, konferencijski pozivi u Washington, D. C. Imamo oglasnu ploču sa slikam svih žrtava. Tu su osnovne statistike, vrijeme i mjesto smrti. Sve je puno referencija, dok ti se ne zavrti uglavi.” Tucker je sjeo. “Ništa mi ne govoriš, Burke.” Burke je sreo Tuckerov pogled. “Nema mnogo toga što ti smijem reći. Imamo popis osumnjičenih.” Kimajući, Tucker je otpio gutljaj kave. “Jesam li još uvijek na njemu?” “Imaš alibi za Eddu Lou.” Burke je zagrabio žlicu žitarica, oklijevajući, a zatim ju je opet odložio. “Pretpostavljam da znaš da te Burns zaista ne voli. Ne vjeruje baš u ono što je rekla tvoja sestra - da si bio budan pola noći i s njom kartao.” “Ne zabrinjavam se previše oko toga.” “Trebao bi.” Burke je naglo zašutio kada je čuo da se netko kreće u dnevnom boravku. Trenutak kasnije s televizije se začula melodija Looney Tunesa. “Osam sati”, rekao je sa smiješkom. “Taj je mali to doktorirao.” Podignuo je kavu. “Reći ću ti ovo, Tuck. Burnsu ne bi bilo ništa draže nego sve ovo prikvačiti tebi. Neće učiniti ništa što nije pravilno i legalno, ali ako uspije pronaći način da te uhiti, to će mu priuštiti mnogo zadovoljstva.” “Ovdje imamo sukob ličnosti”, rekao je Tucker usiljeno se nasmiješivši. “Znaju li već vrijeme Darleenine smrti?” “Teddy procjenjuje da je to bilo između devet navečer i ponoći.” “Budući da sam one noći kada je Darleen ubijena bio s Caroline od oko devet sati pa nadalje, trebalo bi me maknuti s popisa. Tražimo nekoga tko nešto zamjera ženama - osobito ženama koje su lake. Netko tko je poznavao sve žrtve dovoljno dobro da bi se uspio s njima naći nasamo.” Burkeove žitarice postajale su sve gnjecavije. Jeo ih je više radi stjecanja energije nego iz užitka. “Darleen je zagonetka”, nastavio je. “Možda je slučajnost što ju je tako sreo na cesti. Možda se radilo i o impulsu. Ali slučajnost i impuls ne uklapaju se u obrazac.” Tucker je na trenutak utonuo u razmišljanje. To je bio obrazac, razmišljao je, ali do sada nitko još nije povezao točkice u sličicu. “Želim se vratiti na one psihijatrijske stvari. Tražite nekoga tko nešto zamjera ženama - možda jer mrzi svoju mamu ili ga je neka žena razočarala u životu.”

“Tako razmišljamo.” “Prije Darleen, bili ste gotovo sigurni da je Austin.” “On se uklapao u profil”, složio se Burke. “A nakon što je nožem nasrnuo na Caroline, činilo se sigurnim.” “Osim ako se Austin nije vratio iz mrtvih, nije mogao ubiti Darleen.” Tucker se pomaknuo u stolcu. “Što misliš o nasljednosti, Burke? O krvi i genima i lošem sjemenju?” “Svatko tko ima djecu razmišlja o tome. Svatko S roditeljima, rekao bih”, dodao je, gurnuvši zdjelu u stranu. “Proveo sam mnogo godina pitajući se hoću li učiniti pogrešne korake poput svojeg oca, dovoditi se u bezizlazne situacije ili poput njega dopustiti si da me drugi u njih dovedu.” “Žao mi je. Trebao sam razmisliti prije no što sam pitao.” “Ne, bilo je to davno. Prije gotovo dvadeset godina. Bolje je usredotočiti se na vlastiti djecu. Na onoga ondje.” Pokazao je žlicom prema dnevnom boravku, gdje je njegov najmlađi gledao kako Zekoslav Mrkva nadmudruje Elmera Fudda. “Isti ja. Imam svoje slike iz toga doba i gotovo je jezivo koliko mi sliči,” “Vernon je naklonjen svome tati”, rekao je Tucker. Gledao je kako Burke odlaže žlicu. “Može to ići dublje od boje i oblika nosa, Burke. Može ići do osobnosti i sklonosti, gesta, navika. Imao sam razloga razmišljati o tome zbog svoje vlastite obitelji.” Bilo je to nešto o čemu nije tado tazgovarao, čak ni s Burkeom. “Dwayne ima istu bolest koja je ubila našeg oca. Možda ima bolju osobnost, ali ona je tamo, duboko ukorijenjena. Moram samo pogledati u zrcalo, u Dwaynea ili Josie - i vidim našu majku. Otisnuta nam je na licima. A ona je voljela knjige, osobito poeziju. I ja to volim. Nisam to tražio, jednostavno je tu.” “Neću to osporiti. Marvella na isti način naginje glavu, pod istim kutom kao i Susie. Ima i Susienu tvrdoglavosr: želim to i naći ću način da to i dobijem. Prenosimo stvari, dobre i loše, namjeravali mi to ili ne.” “Vernon nije nježniji sa svojom ženom ništa više no što je Austin bio sa svojom.” “Odakle ovo sve, Tuckere?” “Jesi li čuo za gungulu na karnevalu sinoć?” “Kad je mladi Cy raskrvario bratov nos? Marvella i Bobby Lee bili su tamo. Nitko nije pomislio da je to sramota.” “Vernon nije omiljen muškarac. A nije bio ni njegov tata. Jako su slični, pogled im je isti, Burke.” Tucker se naslonio u stolcu kako bi istegnuo noge. “Mama mi je jednom kupila neku slikovnicu. Knjigu s pričama iz Biblije. Sjećam se jedne slike. Bio je to Izaija ili Ezekiel... ili netko. Jedan od onih proroka koji su odlazili u pustinju na četrdeset dana kako bi postili i upoznali Gospodina. To je trebao biti prikaz tog proroka nakon što se vratio iz pustinje prenoseći proročanstva. Što su radili kada bi im se mozak kuhao u pustinji, ne znam, ali imao je taj pogled u očima, taj divlji pogled, poput lasice kada namiriše pileće perje. Uvijek sam se pitao zašto je Gospodin za svoje glasnike izabrao luđake. Pretpostavljam da je to zbog toga što oni nikada ne bi doveli u pitanje glasove koje čuju u glavi. Čini mi se da bi tamo mogli čuti i nešto drugo. Nešto što nije toliko puno svjetla i dobrevolje.” Ne rekavši ništa, Burke je ustao kako bi si natočio još kave. Burns je rekao nešto o glasovima. O tome kako serijski ubojice tvrde da im je rečeno što da rade i kako da to učine, Samov sin tvrdio je da mu je susjedov pas naredio da ubije.

Burke osobno nije previse mario za mistično. Zaključio je da je David Berkowitz obmanuo psihijatre da bi se izvukao na neuračunljivost. Ali zbog Tuckerove teorije postalo mu je nelagodno. “Pokušavaš li mi reći da misliš da Vernon čuje glasove?” “Ne znam što se nalazi u njegovoj glavi, ali znam što sam sinoć vidio u njegovim očima. Isto što sam vidio u Austinovima kada me davio i dozivao me očevim imenom. Taj pogled proroka. Da je mogao prepoloviti Cyja napola, učinio bi to. I kladio bih se u Sweetwater da bi on to smatrao svetom dužnošću.” “Ne znam je li on uopće i površno poznavao ijednu od žrtava osim Edde Lou.” “Ovo je Innocence. Nitko ne prolazi kroz život, a da ne zna sve što ima znati o svima drugima. Kako ono glasi izreka o tome da jabuka ne pada daleko od stabla? Ako je Austin spreman ubiti, možda je i njegov sin.” “Razgovarat ću s njim.” Zadovoljan, Tucker je kimnuo. Kada je telefon zazvonio, obojica su ga ignorirala. Susie se na katu javila nakon što je drugi put zazvonio. “Bit ćeš u Sweetwateru večeras, na vatrometu?” “Da jer ne želim da me žena i djeca ostave.” “I Carl?” “Nema razloga da ostane u gradu kada će svi biti kod tebe. Zašto?” Tucker je nemirno pomaknuo ramena. “Mnogo ljudi, mnogo buke i zbrke. Zabrinut sam, osobito za Josie i Caroline. Bolje bih se osjećao znajući da ste ti i Carl blizu.” “Burke.” Ušla je Susie. Još je uvijek bila u ogrtaču, mirišući na sapun od karanfila. Proučavajući je, Burke je pomislio kako ne izgleda starije od dvadeset godina. “jesu li zvali iz ureda?” upitao ju je. “Ne, bila je to Delia.” Položila je ruku preko Tuckerove. “Matthew Burns priveo je Dwaynea na ispitivanje.” Da nije bio toliko bijesan, Tucker bi to smatrao zabavnim. Pomisao da je Dwayne, suosjećajan i zamućenih očiju, osumnjičen za ubojstvo, bila je zaista smiješna. No činjenica je da je neki samozadovoljni FBI-ev agent izvukao njegova brata iz kreveta i odvezao ga u grad na ispitivanje. Boreći se obuzdati svoju narav, Tucker je ušetao u šerifov ured s Burkeom. Neće poludjeti, obećao si je. Burnsu bi i previše dobro sjelo izbaciti ga. Umjesto toga, dobacio je bratu cigaretu, a zatim i sebi jednu pripalio. “Danas si rano krenuo, Burns”, rekao je Tucker blago. “Izgleda kako si zaboravio da je danas nacionalni praznik.” “Svjestan sam koji je datum.” Burns je za Burkeovom stolom protegnuo noge i rukama se naslonio na njega. “Također sam svjestan da je za podne zakazana parada. Moj posao neće zasmetati proslavama u vašem gradu. Šerife, kažu mi da ćete do deset blokirati glavnu ulicu.” iako je. “Htio bih da mi pomaknete automobil na mjesto s kojega ću, ako bude potrebno, moći ući i izići iz grada.” Izvadivši ključeve, položio ih je na rub stola.

Carl je vidio bljesak u Burkeovim očima i istupio. “Ja ću ga pomaknuti do ulice Magnolia.” Zveckajući ključevima u ruci, zastao je pokraj Tuckera. “Žao mi je, Tuck. Imao sam naređenje da ga privedem.” “U redu je, Carl. Ne bi trebalo potrajati dugo da ovo riješimo. Čuo sam da će tvoja djevojčica danas vrtjeti palicu.” “Vježbala je cijeli dan i noć. Njezin je djed kupio jedan od onih videorekordera kako bi mogao snimati cijelu njezinu točku dok maršira.” “Siguran sam da je to fascinantno, zamjeniče”, ubacio je Burns, “ali imamo posla ovdje”, premjestio je pogled na Tuckera. “Službenog posla.” “Pobrinut ću se da je i sam pogledam, Carl”, rekao je Tucker. Čekao je da zamjenik iziđe pa još jednom udahnuo. “Dwayne, jesu li ti pročitali prava?” “Gospodin Longstreet nije uhićen. Još”, prekinuo je Burns. “Samo ćemo ga ispitati.” “Ima pravo na odvjetnika, zar ne?” “Naravno.” Burns je raširio ruke. “Ako ste zabrinuti misleći da bi vaša prava mogla biti narušena, gospodine Longstreet, ili da biste se mogli inkriminirati, molim vas, budite slobodni nazvati svoga odvjetnika. Sa zadovoljstvom ćemo pričekati.” “Radije bih to obavio što prije,” Dwayne je bijedno pogledao u Tuckera, “No dobro bi mi došla kava. I bočica aspirina.” “Sredit ćemo te.” Burke ga je potapšao po ramenu dok je hodao prema drugoj prostoriji. “Ovo je službena stvar, Longstreet.” Burns je nagnuo glavu kao da mu pokazuje da ode. “Ovdje nemaš što tražiti.” “Burke me ovlastio.” Tuckerove usne razvukle su se u polagani smiješak. Iako je Burke, dok se vraćao s aspirinom zastao, podignuvši obrve, nije rekao ništa da bi pobio tu izjavu. “Uvijek mu treba dodatna pomoć četvrtoga.” “To je istina”, komentirao je Burke dok je istresao tablete iz plastične bočice. “A budući da moje najmlađe dijete danas ima rođendan, bio bih zahvalan kada bismo krenuli s ovim.” “Dobro.” Burns je počeo snimati. “Gospodine Longstreet, obitavate na posjedu poznatome kao Sweetwater, u okrugu Bolivar, Mississippi?” “Tako je.” Dwayne je prihvatio šalicu kave i aspirin. “Obitelj Longstreet živi na Sweetwateru već gotovo dvije stotine godina.” “Da.” Povijest i obiteljsko nasljeđe nisu zanimali Burnsa. “Živite tamo s bratom i sestrom.” “I Dellom. Ona je domaćica na Sweetwateru više od trideset godina. A trenutačno nam je u posjetu i rođakinja Lulu.” Dwayne je opekao jezik vrućom kavom, ali aspirin je progutao. “Ona nam je rođakinja s majčine strane. Ne možemo znati koliko će ostati. Otkako pamtim, rođakinja Lulu dolazi i odlazi kako joj se prohtije. Sjećam se kada je jednom...” “Ako biste me poštedjeli”, rekao je Burns, “htio bih završiti prije limene glazbe i palica.” Dwayne je uhvatio Tuckerov smiješak i slegnuo je ramenima. “Samo odgovaram na pitanje. Oh, i Cy i Caroline također su s nama. Je li vas to zanimalo?” “Vaše bračno stanje?” “Razveden sam. U listopadu će biti dvije godine. Tada su prošli papiri, zar ne, Tuckere?”

“Tako je.” “A vaša bivša žena sada živi... Gdje?” “Gore u Nashvilleu. Rosebank Avenue. Ima tamo lijepu kućicu, dovoljno blizu škole da dječaci mogu ići pješice.” “A prije se zvala Adalaide Koons?” “Sissy”, ispravio ga je Dwayne. “Njezin mlađi brat nikada nije mogao izgovoriti Adalaide, pa je ostala Sissy,” “A gospođa Longstreet nosila je vašeg prvog sina kada ste se vjenčali?” Dwayne se namrštio u kavu. “Ne vidim kako vas se to tiče, ali pretpostavljam da to i nije tajna.” “Vjenčali ste se da bi dijete dobilo ime.” “Vjenčali smo se jer smo mislili da je tako najbolje.” Promrmljavši u znak slaganja, Burns je spojio dlanove u oblik piramide. “A nedugo nakon rođenja drugog djeteta, žena vas je ostavila.” Dwayne je iskapio kavu. Stegnuo je krvave oči. “Ni to nije tajna.” “Složit ćete se da je to bila neugodna scena?” Burns se pomaknuo naprijed kako bi pročitao bilješke. “Žena vas je izbacila iz kuće nakon nasilne svađe - vjerujem da ste mnogo popili - i bacila vaše stvari kroz prozor na katu. Zatim je odvela djecu u Nashville, gdje se skrasila s trgovcem cipelama koji je honorarno radio kao glazbenik.” Dwayne je promatrao cigaretu koju mu je Tucker dobacio. “Pretpostavljam da je to točno.” “Kako ste se vi osjećali, gospodine Longstreet, kada vas je ostavila žena koju ste bili prisiljeni oženiti, odvela djecu i okrenula se drugorazrednom sviraču gitare?” Dwayne je polako zapalio cigaretu. “Pretpostavljam da je morala učiniti ono što je smatrala najboljim.” “Dakle, vi ste se pomirili sa situacijom?” “Nisam je pokušao spriječiti, ako to mislite. Činilo se da ionako nisam baš dobar u braku.” “U brakorazvodnoj tužbi koju je podnijela protiv vas optužila vas je za emocionalnu okrutnost, nasilje, nepredvidivo i nestabilno ponašanje i tvrdila je da ste fizički rizik i za nju i za vašu djecu. Je li se to činilo oštrim?” Dwayne je povukao dubok dim duhana, očajnički poželjevši viski. “Pretpostavljam da se tako osjećala. Ne mogu reći da sam bio kako treba ni prema njoj ni prema dečkima.” “Ne moraš ovo raditi, Dwayne.” Kada je izgubio kontrolu, Tucker je istupio kako bi primio brata za ruku. “Ne moraš odgovarati na pitanja ove pizde o braku koji je završio, kao ni o svojim osjećajima u vezi s time.” Burns je nakrivio glavu. “Postoji li razlog zašto vaš brat ne bi trebao potvrditi ono što već znam?” Tucker je pustio Dwaynea kako bi udario rukom po stolu. “Ne mogu se sjetiti ni jednoga. Jednako kao što se ne mogu sjetiti ni razloga zašto ne bih izbacio tvoje mršavo dupe sve doD.C.-ja.”

“O tome možemo raspravljati nasamo, Longstreet. Sada se uplićeš u federalnu istragu. Ako budeš nastavio, nastavit ćeš se žaliti u jednoj od onih ćelija.” Tucker je zgrabio Burnsovu prugastu kravatu i povukao je gore. “Zašto ti ja ne bih pokazao kako mi rješavamo stvari ovdje u ušću? “Ostavi ga na miru.” Dwayne se pomaknuo kako bi uhvatio Tuckerov zglob. “Vraga.” “Rekao sam da ga ostaviš na miru.” Dwayne je pribio lice uz Tuckerovo. “Nemam što krici. Ovaj jenkijevski kurvin sin može mi zauvijek postavljati pitanja, ali to se neće promijeniti. Ostavi ga da možemo završiti.” Tucker je nevoljko popustio stisak. “Završit ćemo ovo, ti i ja.” Ne pokazujući nikakve emocije, Burns je poravnao kravatu. “Bit će mi zadovoljstvo.” Ostao je stajati, okrenuvši se prema oglasnoj ploči iza sebe. “Gospodine Longstreet, jeste li poznavali Arnette Gantry?” Burns je tapkao prstom između fotografije nasmiješene plavuše i crno-bijele policijske fotografije snimljene na potokuGooseneck. “Poznavao sam Arnette. Išli smo u školu zajedno, izišli nekoliko puta.” “A Francie Logan?” Burns je povukao prst do sljedećeg niza fotografija. “Poznavao sam Francie.” Dwayne je odmaknuo pogled. “Svi su znali Francie. Ovdje je odrasla. Živjela je u Jacksonu neko vrijeme, a zatim se vratila nakon što se razvela.” “A jeste li znali Eddu Lou Hatinger?” Dwayne se prisilio vratiti pogled, ali usredotočio se na vrh Burnsova prsta. “Da. Poznavao sam i Darleen, ako na to ciljate.” “Jeste li poznavali ženu po imenu Barbara Kinsdale?” “Mislim da ne.” Dwayneovo se čelo naboralo dok se u glavi pokušao prisjetiti. “Nitko se ovdje ne preziva Kinsdale.” “Jeste li posve sigurni?” Burns je skinuo fotografiju s ploče. “Pogledajte!” Dwayne je podignuo fotografiju sa stola, zahvalan što je na njoj bila živa žena. Bila je lijepa brineta, stara oko trideset godina, ravne kose i sitnih ramena, “Nikada je prije nisam vidio.” “Niste li?” Burns je podignuo svoje bilješke. “Barbara Kinsdale, sto pedeset i osam, četrdeset i šest kilograma, smeđa kosa, plave oči. Dob - trideset i jedna godina. Zvuči li vam taj opis poznato?” “Ne mogu reći.” “Trebali biste moći reći”, nastavio je Burns. “To je gotovo savršen opis vaše bivše žene. Gospođica Kinsdale konobarica je u klubu Stars and Bars u Nashvilleu. Adresa 3043 Eastland Avenue. To je tri bloka dalje od doma vaše bivše žene. Emmett Cotrain, zaručnik vaše bivše žene, vikendima je nastupao u Stars and Bars. Zanimljiva podudarnost, zarne?” Tanka kapljica znoja klizila je niz Dwayneova leđa. “Pretpostavljam da jest.” “Još je zanimljivije to da je gospođica Kinsdale pronađena kako pulta u jezeru Percy Priest, nedaleko od Nashvillea, kasnije ovoga proljeća. Bila je gola, grlo joj je bilo prerezano, a tijelo unakaženo.” Burns je preko stola bacio još jednu fotografiju, ali na ovoj je Barbara Kinsdale bila mrtva. “Gdje ste bili u noći 22. svibnja ove godine, gospodine Longstreet?”

“O, Isuse.” Dwayne je zatvorio oči. Tijelo nije bilo prekriveno na policijskoj slici, ali bilo je položeno, sivo i izmučeno, hladnoj leći fotoaparata. “Trebao bih vam reći da ste, prema mojim informacijama, bili u Nashvilleu od dvadeset i prvog do dvadeset itrećeg.” “Vodio sam dečke u zoološki.” Dwayne je drhtavim rukama trljao oči. Zaista je izgledala poput Sissy. Bože svemogući, osobito mrtva, izgledala je kao Sissy. “Odveo sam ih u zoološki i u pizzeriju. Odsjeli su sa mnom u hotelu.” “U noći dvadeset i drugoga viđeni ste u hotelskom baru u otprilike deset i trideset. Djeca nisu bila s vama.” “Spavala su. Ostavio sam ih u sobi i sisao popiti piće. Nekoliko pića”, rekao je uzdahnuvši. “Sissy me gnjavila kako trebam za njih više učiniti i kako će joj, kada se uda za tog tipa, trebati veća kuća. Nisam popio više od dva pića jer nisam htio zaboraviti da dečki spavaju gore.” “Niste li zvali ženu iz bara kratko prije ponoći?” Burns je nastavio. “Svađali ste se s njom, prijetili joj.” “Zvao sam je. Sjedio sam tamo u sobi dok su dečki spavali. Moji dečki. Nije mi se činilo poštenim da ja njoj pomažem kupiti novu kuću kako bi mogla živjeti u njoj s drugim čovjekom kojega bi moji sinovi smatrali ocem.” Blijed i drhteći, Dwayne je pogledao u Tuckera. “Nije bila riječ o novcu,” “Nego o poniženju”, Burns je predložio. “Žena vas je ponizila. Zbog nje su vam se već svi smijali jer vas je izbacila iz vlastite kuće, ostavivši vas zbog drugoga. Sada je tražila još novca kako bi mogla živjeti boljim životom s timčovjekom.” “Nije me bilo briga s kime je živjela. Jednostavno se nije činilo ispravnim...” “Ne, nije se činilo ispravnim”, složio se Burns. “Pa ste joj rekli da više neće biti novca i da ćete je odvesti na sud ako ne bude pripazila. Da ćete joj se osvetiti.” “Ne znam što sam točno rekao.” “Ona se sjeća. A unatoč tome što ste otuđili, bila je dovoljno odana da doda kako ste se uvijek razmetali kad biste popili. Ništa od toga nije shvatila ozbiljno i vratila se poslušati idući set na šank. Čak je ostala i nakon što se zatvorio, budući da dečki nisu bili kod kuće. Ali Barbara Kinsdale otišla je oko dva. Išetala je na napušteno parkiralište. Mračno parkiralište, gdje su je onesvijestili i dovukli do spremnog auta. Odvezli su je do jezera i zaklali.” Burns je na trenutak zastao. “Posjedujete li nož, gospodine Longstreet? Lovački nož s dugom oštricom?” “Ovo je ludost.” Dwayne je spustio ruke u krilo. “Nisam nikoga ubio.” “Gdje ste bili u noći tridesetog lipnja, između devet navečer i ponoći?” “Za ime Božje.” Podignuo se na noge. “Burke, za ime Božje.” “Mislim da bi trebao imati odvjetnika.” Napetost je urezala crte oko Burkeovih usta kada se okrenuo prema Burnsu. “Mislim da ne bi trebao odgovarati na nova pitanja bez odvjetnika.” Prilično zadovoljan, Burns je raširio ruke. “To je u redu, naravno.” “Samo sam se vozikao uokolo”, izlanuo je Dwayne. “Kišilo je i nisam htio ići kući. Imao sam pljosku u autu i samo sam se vozikao uokolo.”

Lou. “A u noći dvanaestog lipnja?” upitao je Burns, vraćajući se na noć kada je ubijena Edda “Ne znam. Kako bi se čovjek mogao sjetiti gdje je svake noći u godini?” “Nemoj više ništa reći.” Tucker je iskoračio kako bi primio Dwaynea za obje ruke. “Nemoj ništa govoriti. Čuješ li me?” “Tuckere, ja nisam, znaš da nisam.” “Znam. Šuti.” Okrenuo se kako bi stao između Burnsa i svoga brata. “Podižete li optužbu?” Praznik je usporio papirologiju. Nisu svi bili predani pravdi kao Matthew Burns. “Imat ću nalog za dvadeset i četiri sata.” “Dobro, a u međuvremenu možeš se ići jebati. Idemo kući, Dwayne.” “Gospodine Longstreet”, ustao se Burns kimnuvši i jednom i drugom bratu. “Savjetovao bih vam da ni jedan od vas ne napušta područje. Federalna vlada ima jako dugu ruku.” * * * “TREBAM piće.” “Trebaš zadržati hladnu glavu”, proturječio mu je Tucker i nagazio Josien automobil na sto deset. “Kloni se boce, Dwayne.” Maknuo je pogled s ceste dovoljno dugo da bi uputio bratu pogled upozorenja. “Dok ne riješimo ovaj nered, kloni ga se. Ozbiljno.” “Oni misle da sam ja to učinio.” Dwayne je trljao rukama lice dok se nije počeo pribojavati da će skinuti sloj kože. “Misle da sam ubio sve te žene, Tuck. Čak i onu koju nikada nisam vidio. Izgledala je poput Sissy, Isuse, zaista je izgledala kao Sissy.” “Nazvat ćemo odvjetnika”, rekao je Tucker mirno iako su mu članci problijedjeli na upravljaču. “A ti ćeš zadržati hladnu glavu kako bi se mogao prisjetiti. Pokušaj pozorno razmišljati dok se ne sjetiš što si radio, s kime si bio kada su Arnette, Francie i Edda Lou ubijene. Jedna noć je sve što trebaš. Jedne od tih noći morao si biti negdje s nekim. Onda neće imati slučaj. Znaju da ih je ubila ista osoba. Samo moraš razmisliti.” “Ne misliš li da želim? Zar misliš da se ne trudim?” Stisnutih zuba, Dwayne je udario šakama po tabli s instrumentima. “K vragu, ne znaš kako je kada počnem piti. Rekao sam ti da sve zaboravljam. Jebeno sve izbrišem.” Zastenjavši, spustio je glavu među koljena. “Izbrišem te noći, Tuckere. O, Bože, ne znam što radim kada se to dogodi. Mogao sam to učiniti.” Prestravljen, čvrsto je stisnuo oči. “Isuse pomozi mi, mogao sam ih sve ubiti, a da i ne znam.” “To su gluposti,” Bijesan, Tucker se naglo okrenuo prema njemu. Dwayne je otvorio oči kad se automobil naglo zaustavio. Zurio je ispod sjedala. Zurio i zurio sve dok ga Tucker nije povukao prema gore. “To su jebene gluposti i ne želim to više slušati.” Odgurnuo je Dwaynea unatrag, unijevši svoje bijesno lice u ono blijedo njegova brata. “Nisi nikoga ubio i to si sada utuvi u glavu. Mislim da znam tko jest.” Dwayne je progutao. U glavi mu se vrtjelo, kao i u želucu, ali pokušao se uhvatiti za tu jednu rečenicu. “Znaš?” “Rekao sam da mislim da znam. Provjerit ću to čim nazovemo odvjetnika i on počne raditi što god, dovraga, odvjetnici rade.” I dalje je čvrsto držao Dwayneovu majicu. “Sad me

slušaj. Nećeš doći kući i uznemiriti Dellu i Josie pričom o tome. To ćeš zadržati za sebe, razumiješ me? Izdržat ćeš dok se to ne riješi. Ako postoji jedna stvar za koju je stari bio u pravu cijelog svog jadnog života, to je da imamo odgovornost prema obitelji. Ostat ćemo na okupu, Dwayne.” “Prema obitelji”, ponovio je Dwayne zadrhtavši. “Neću te razočarati.” “U redu.” Pustio je Dwaynea, a zatim sjeo na trenutak kako bi umirio nemiran želudac. “Pokazat ćemo tom jenkijevskom gadu što Longstreetovi mogu učiniti kada ih se razljuti. Nazvat ću guvernera. To bi mu trebalo malo poremetiti planove. Vidjet ćemo koliko će brzo dobiti svoj jebeni nalog.” “Želim ići kući.” Dwayne je opet zatvorio oči kada je Tucker upalio automobil. “Bit ću dobro kada stignemo kući.” Nekoliko minuta kasnije skrenuli su kroz ulazna vrata Sweetwatera. “Kaži im samo da ti je Burns postavio hrpu glupih pitanja i to je to”, savjetovao mu je Tucker. “Nemoj reći ništa o Sissy ili svemu tome u Nashvilleu.” “Neću.” Dwayne je buljio u kuću, bijelu i predivnu, elegantnu poput žene obasjane jutarnjim suncem. “Riješit ću to nekako, Tuckere. I sredit ću to, kao što sam i navikao.” “Ovoga puta rješavanje prepusti meni.” Josie je izašla kad je Tucker parkirao pokraj stuba. Još je uvijek bila u ogrtaču, a kosa joj je bila raščupana oko ramena. Tuckeru nije bilo potrebno više od deset sekundi da bi ocijenio njezino raspoloženje kao opasno. Kočoperila se niza stube dok ih je pozdravljala, udarajući četkom za kosu po dlanu. “Čini se da ću morati početi zaključavati automobil i nositi ključeve sa sobom.” Slegnuvši ramenima, Tucker je izvukao njezine ključeve i bacio joj ih. “Imao sam posla u gradu. Spavala si.” “Primijetit ćete, gospodine Longstreet, da je ovo vozilo registrirano na moje ime. Ne sviđa mi se što ga otuđujete kada vam padne na pamet.” Ubola ga je četkom u ptsa. “Obično je pristojno pitati ako želiš uzeti tuđe vlasništvo.” “Rekao sam da si spavala.” Zatreptavši trepavicama, pregledala je prilaz. “Moj automobil nije jedini ovdje.” “Bio je prvi na koji sam naišao.” Sabrao se i pokušao se nasmiješiti. “Baš si se ustala na krivu nogu, draga.” Njegov je šarm dočekala taštim pogledom. “Predlažem da razmotriš pronalaženje alternativnog prijevoznog sredstva dok ne poprave tvoju igračku.” “Da, gospođo.” Poljubio ju je u obraz. “Zvučiš baš poput mame.” Josie je frknula i zakoračila korak unatrag. “Što ti buljiš, Dwayne?” Automatski je popravila kosu, a zatim su joj se oči promijenile. “Pa, dušo, izgledaš grozno. Što ste vas dvojica radila tako rano: “Samo smo obavili neki posao u gradu”, odgovorio je Tucker prije nego što je Dwayne uspio odgovoriti. “Bolje se idite spremiti ako mislite ići na paradu.” “Naravno da ću ići. Longstreerovi nikada ne propuštaju paradu za Dan nezavisnosti. Dwayne, uđi unutra i pojedi nešto. Izgledaš kao da ti je zlo.” “Nije se oporavio od karnevala.”

“Ah.” Odjednom postavši brižna, primi brata za ruku. “Uđi i neka ti Delia pripremi nešto za jelo. Rođakinja Lulu nije te trebala namamiti da odeš na onu balerinu.” “Dobro sam.” Stavio je ruke oko nje, privivši je k sebi. “Josie. Bit će sve u redu.” “Naravno da hoće, dušo.” Potapšala ga je po leđima. “Pravi je dan za paradu i bit će još bolja noć za vatromet. Idi sada kako bih mogla namazati lice.” Rukom mu je pokazala da uđe, ali ju je podignula kako bi zaustavila Tuckera. Zaboravila je na to da joj Dwayne ide na živce. “Što je s Dwayneom?” “Priveli su ga na ispitivanje jutros.” Oči su joj bljesnule. “Dwaynea?” “Pretpostavljam da će nas sve pozvati. To je standardno.” Opet je počela četkom tapkati po dlanu. “Pa, možda ću biti prisiljena Matthewu Burnsu reći što mislim o tome.” “Pusti to, Josie. Ne moraš se brinuti oko toga. Osjećat će se bolje kada krenemo na proslavu.” “U redu, ali držat ću ga na oku.” Potapšala je ključeve u džepu kada su krenuli prema kući. “Idući puta pitaj, čuješ li?” Mimoišla se s Caroline u dovratku. “Čuvaj se ovoga, Caro. On je nitkov.” “Već to znam.” Caroline je izišla na trijem, a zatim se, popustivši svom porivu, razmetljivo zavrtjela. Suknja njezine blijedoplave ljetne haljine zalepršala je, a zatim se meko spustila na njezine noge. Tucker je ostao na stubi niže i primio je za ruke. Haljina je imala zavodljive vezice na struku, a na leđima izrez do struka. “Zaista si predivna.” “Čula sam da me vodiš na piknik nakon parade.” “Tako je.” Poljubio joj je dlan na trenutak naslonivši ga na obraz. Kaže se da ne znaš što imaš dok to ne izgubiš. Tucker je pomislio kako je otkrio nešto što je jednako istinito. Ne znaš što ti je u životu nedostajalo dok to ne pronađeš. “Caroline?” Okrenula je ruke kako bi ispreplela prste s njegovima. “Što je?” “Želim ti reći mnogo toga.” Uspeo se stubama dok im se usta nisu našla na istoj razini i stopila u slatkom poljupcu. “Sigurno se nadam da si spremna čuti ono što ti želim reći. Sada imam nekog posla. Bi li ti smetalo da se povezeš s Dellom na paradu? Vidimo se ondje.” “Mogla bih pričekati.” Odmahnuo je glavom, opet je poljubivši. “Bilo bi mi dtaže kad bi otišla.” “U redu, onda. Zgurat ću se s Dellom i Cyjem i rođakinjom Lulu koja će biti zvijezda dana. Nosi hlače sa zastavom Konfederacije na jednoj nogavici i američkom zastavom na drugoj. Zastavom revolucije, trebala sam reći.” “Na rođakinju Lulu uvijek možeš računati.” “Tuckere.” Caroline je rukama obujmila njegovo lice. “Ako te nešto muči, voljela bih da to podijeliš sa mnom.” “Hoću, uskoro. Prelijepa si, Caroline. Dok stojiš tako na trijemu u svojoj plavoj haljini, iza tebe su otvorena vrata, a pčele zuje u cvijeću, izgledaš predivno.” Omotao je ruke oko nje

još je trenutak držeći i poželjevši da svijet ostane ovakav - lijep, spokojan i elegantan poput ove divne žene odjevene u plavo. “Budi spremna za taj vatromet večeras”, rekao joj je. “I za ono što ti želim reći poslije.” Stisnuo ju je snažnije. “Caroline, želim...” “Za Boga miloga”, promrmljala je Lulu s dovratka. “Tuckere, hoćeš li cijeli dan stajati i ljubiti se s tom Jenkijevkom? Moramo krenuti ili nećemo naći pošteno mjesto za gledanje parade.” “Još ima vremena.” Ali Tucker je pustio Caroline. “Pazi mi na tu Jenkijevku dok ja ne stignem”, započeo je, a zatim mu se licem proširio smiješak. “Izjavljujem, rođakinjo Lulu, da izgledaš toliko dobro da se možeš pričvrstiti za stijeg na kojem je zastava. Gdje si nabavila te hlače?” “Dala sam ih posebno napraviti.” Raširila je svoje suhonjave noge prekrivene zastavama. “Imam i odgovarajuću jaknu, ali previše je prokleto vtuće da bih je odjenula.” U kosu je zabila orlovo pero, a ono joj je palo preko jednog uha. “Spremnasam.” “Onda bolje krenite.” Prije nego što je pošao unutra, na brzinu je poljubio Caroline. “Poslat ću ostale van. Rođakinjo Lulu, pobrini se da Caroline ne ode s nekim slatkorječivim.” Lulu je frknula. “Neće daleko.” Caroline se nasmiješila. “Ne, neću.”

Dvadeset osmo poglavlje “ŠTO mislite, koliko će ovih luđaka popadati od vrućine prije nego što otkuca dva?” Rođakinja Lulu postavila je pitanje iz udobnosti svog personaliziranog redateljskog stolca. Crveno-bijelo-plavi kišobran bio je učvršćen za naslon i veselo nakošen, a između nogu smjestila je termosicu u kojoj je bio koktel s burbonom i mentom. “Nikada ih se ne onesvijesti više od pet ili šest”, rekla je Delia mirno iz pletenog stolca pokraj nje. Nije mislila da može nadmašiti Luluine hlače, ali zabila je minijaturnu američku zastavicu u čupavu kosu u pokušaju da to učini. “Većina njih je mlada.” Dok se orkestar limene glazbe šepurio svirajući Sousine skladbe, Lulu ih je pratila na plastičnoj citri. Uživala je u zvuku i odsjaju mesinga na žarkom suncu, ali nije mogla ne pomisliti na to kako bi nekoliko svirača pikola dodalo malo poleta. “Onaj koji svira tubu... Krupni s prištićima! Izgleda pomalo blijedo. Deset dolara da će se srušiti u sljedećem bloku.” Zbog svojeg je prirodnog natjecateljskog instinkta stala proučavati dječaka. Snažno se znojio i pretpostavljala je da će prije kraja dana njegova čista uniforma mirisati poput mokre kozje kože. No činio se dovoljno izdržljivim. “Može!” “Baš volim paradu.” Lulu je zametnuta citru iza uha poput olovke kako bi si mogla natočiti još jedno piće. “Uz vjenčanja, pogrebe i poker, ne pada mi na pamet ništa zabavnije.” Delia je frknula i rashladila lice ventilatorom na baterije veličine dlana. “Sutra možeš ići na pogreb. U zadnje vrijeme imali smo pravu poplavu pogreba.” Uzdahnuvši, Delia se počastila s malo sadržaja Luluine termosice. “Pretpostavljam da je ovo prvi put u petnaest godina da Happy ne stupa uz Damski vrtni klub.” “Zašto nije s njima?” “Sutra će joj poleći kćer u zemlju.” Lulu je gledala kako se navijačice srednje škole Jefferson Davis tresu na zvukove pjesme “It’s a Grand Old Flag.” “Dobar, dostojanstven pogreb zadovoljit će je”, predvidjela je Lulu. “Što pripremaš nakon pokopa?” “Voćnu salatu s kokosom.” Delia je zaklonila oči nacerivši se. “Ma, vidi, rođakinjo Lulu. Pogledaj malenu Carla Johnsona kako vrti tom palicom. Okreće se poput pravog derviša.” “Zaista je puna energije.” Lulu se glasno nasmijala i otpila još jedan gutljaj koktela. “Znaš, Delia, život je poput jedne od tih palica. Ako si nadaren, možeš ga vrtjeti kroz prste. Možeš ga bacati u zrak i opet uhvatiti ako si brz. Ili ga možeš pustiti da odleti i pogodi nekoga u glavu.” Nasmiješila se i izvukla citru iza uha, “Baš volim parade.” Stojeći iza Lulu, Caroline je razmislila o toj analogiji i odmahnula glavom. Imala je nekakvog jezivog smisla. Nije bila sigurna je li ikada ikoga palicom života pogodila u glavu, ali sasvim sigurno joj je nekoliko puta ispala. Trenutačno je davala sve od sebe da se počne okretati.

“Ono tamo su Princeza pamuka i njezina svita”, rekao je Cy Caroline. “Cijela škola svake godine sudjeluje u izboru. Trebala se voziti otraga u autu gospodina Tuckera, ali budući da je razlupan, iznajmili su kabriolet u Avisu uGreenvilleu,” “Divna je.” Caroline se nasmiješila djevojci u bijeloj haljini s puf-rukavima i licem prekrivenim znojem. “Zove se Kerry Sue Hardesty.” Dok je promatrao Kerry, Cy se sjetio njezine mlađe sestre, LeeAnne. One s mekim, fascinantnim grudima. Dok je automobil klizio, Cy je pretraživao gomilu, nadajući se da će uhvatiti kratak pogled. Nije uočio LeeAnne, ali Jima jest, i očajnički je počeo mahati. “Zašto ne bi otišao do prijatelja, Cy? Možete nam se pridružiti u autu kada završi parada.” Žudio je za tim, ali odmahnuo je glavom i čvrsto stao. Gospodin Tucker računao je da će ostati blizu gospođice Caroline. O tome su porazgovarali kao muškarac s muškarcem. “Ne, gospođo. Dobro mi je ovdje gdje sam. Tamo su gospođica Josie i onaj liječnik iz FBI-a. U zapučku ima jedan od onih cvjetova iz kojih štrca voda. Baš je zabavan.” “Zaista jest.” Caroline je i sama pretraživala gomilu. “Pitam se što je zadržalo Tuckera.” “Ništa.” Tucker joj je prišao straga i rukama je obavio oko struka. “Nisi mislila da ću propustiti gledanje parade s ljepoticom, zar ne?” Zadovoljna, naslonila se na njega. “Ne.” “Želite li da vama i gospođici Caroline donesem hladna pića, gospođine Tuckere? Imam džeparac.” “U redu je Cy. Mislim da rođakinja Lulu u toj bočici dolje ima baš ono što nam treba.” Cy je skočio naprijed kako bi uzeo šalicu koju je natočila Lulu i proslijedio je natrag. “Onaj čovjek iz FBI-a gleda sa svog mjesta ispred šetifova ureda.” “Vidim.” Tucker je otpio gutljaj, uživajući, a zatim predao šalicu Caroline. Caroline je otpilasvoj prvi gutljaj koktela i pustila da joj klizne niz grlo. “Ne izgleda mi kao da mu se parada sviđa.” “Više izgleda kao da je namirisao mrtvog tvora”, prokomentirao je Cy. “On jednostavno ne razumije.” Tucker je zadržao jednu tuku oko Carolineina struka, a drugu položio na Cyjevo rame. “Stižu Jed Larsson i dečki.” Kada je stigla skupina s bubnjevima i frulama, predvođena Larssonom i svirajući “Dixie”, gomila se oglasila. Oni koji su sjedili podignuli su se na noge i navijali. Caroline se nasmiješila i položila glavu na Tuckerovo rame. Ona je razumjela. Četvrti srpnja značio je prženu piletinu, salatu od krumpira i roštilj. Bio je to dan kada se mahalo zastavama, jela pita i u hladu pilo pivo. Bilo je onih okupljenih u žalovanju, zakon je nastavio svoju iscrpljujuću potragu, ali ovoga ljetnog dana Innocence je bacio crvenobijelo-plavi plašt preko ubojstava i slavio. Nakon parade odvijala su se natjecanja duž Market Streeta te na gradskom trgu. Natjecanje u jedenju pite, pucanju, utrkama, bacanju jaja, i - uvijek omiljenom - pljuvanju koštica lubenice. Tiho se diveći, Caroline je zurila u natjecanje u jedenju pita za mlađe kategorije, gdje su djeca u dobi od sedam do četrnaest godina zakopala lica u borovnice, srčući i gutajući uz

bodrenje publike. Jela su pitu za pitom, a pod ljubičasta lica gurali su im još sjajnih posuda. Hrabrili su ih i dijelili gastronomske savjete dok su, jedan po jedan, mladi natjecatelji odustajali. Stenjući. “Pogledaj Cyja.” Caroline je pritisnula ruku na svoj želudac, suosjećajući. “Do sada ih je pojeo barem tucet.” “Devet i pol”, ispravio ju je Tucker. “Ali vodi. Hajde, dečko, ne ž.vači. Samo pusti da klizi.” “Ne razumijem kako može disati”, promrmljala je kada je Cy zario lice u deseru pitu. “Pozlit će mu.” “Naravno da hoće. Samo tako, Cy! Nemoj sada zaostati. Ima dobar ritam”, rekao je Tucker Caroline. “Ne zakopa samo lice u nju i nada se najboljemu, radi izvana prema unutra u lijepim ravnomjernim krugovima.” Nije znala kako to Tucker vidi. Ona je vidjela samo dječaka do vrata zakopanog u borovnice dok je gomila navijala i toptala. Rekla si je da je to blesava igra, neuredna i sigurno neplemenita. Ali njihala sc naprijed i natrag prebacujući se s prstiju na pete, obuzeta jednostavnim uzbuđenjem. “Hajde, Cy! Progutaj je cijelu. Ostavi ih u prašini. Gle! Ide na dvanaestu. O, Isuse, pobijedit će. Samo...” Pogledala je u Tuckera i zatekla ga kako joj se ceri. “Što je?” “Lud sam za tobom.” Ljubio ju je snažno i dugo dok su Cyja, pomalo zelenog ispod ljubičastih mrlja, proglašavali pobjednikom. “Potpuno lud.” “Dobro.” Prstima mu je prošla po obrazima, a zatim ih gurnula u njegovu kosu. “To je dobro. Možda bih sada trebala pomoći pobjedniku da skine sok od borovnice s lica.” “Pusti ga da si nađe svoju curu”, odlučio je Tucker i povukao je do sljedećeg događaja. Raščistili su parkiralište Luteranske crkve za natjecanje u pucanju. McGreedy je nabavio boce piva, a lokalna trgovina oružjem streljivo. Eliminacijski krugovi išli su brzo, a oni koji su bili puni nade, sada su frustrirano praznili oružja i smještali se po strani. Tuckeru je bilo drago vidjeti da se Dwayne priprema za drugu rundu. Bilo je potrebno mnogo nagovaranja kako bi uvjerio brata da sudjeluje u dnevnim događanjima. Nije htio nikakve tračeve sve dok ih više ne bude nemoguće izbjeći. I htio je da se Dwayne nastavi ponašati normalno. U Tuckerovoj glavi, normalno je bilo izjednačeno s nevinošću. “Prijavili su se i Dwayne i Josie”, komentirala je Caroline. “Svi smo vrlo rano naučili pucati. Stari Beau inzistirao je na tome.” “A što je s tobom? Ne zanima te glavna nagrada u obliku dimljene šunke i plave rozete?” Slegnuo je ramenima. “Oružje me nikada nije baš zanimalo. Evo Susie.” Zastao je kada je s tri uzastopna hica raznijela tri boce. “O Bože, mirne je ruke. Dobro je što je udana za predstavnika zakona. S obzirom na to kako gada, mogla je počiniti mnogo zločina.” “Rođakinja Lulu.” Caroline je usredotočeno položila dlan na Tuckerovu ruku. Lulu se šepurila s dva Colta smještena u kožni držač koji joj je počivao nisko na kukovima. “Misliš li zaista da bi trebala...” Zastala je kada je stara dama zapucala. Činilo se kao da su tri boce eksplodirale kao jedna. “O, Bože.”

“Zna rukovati svime od kalibra 22 do kalašnjikova.” Gledao je, zabavljen, kako Lulu vrti Colt oko prsta u brzim krugovima, a zatim ga vraća na mjesto. “Ali ako te zamoli da staneš pred nju s jabukom na glavi, ja bih odbio. Nije vise mlada kao nekada.” Završilo je tako što je Lulu za dlaku nadmašila Susie, a Will Shiver je pobjesnio. Gomila se počela opet skupljati na ulici kako bi gledala utrke. “Sweetwateru za sada ide dobro.” Caroline je prihvatila bocu hladne Coca-Cole koju joj je dodao Tucker. “Zar ti nećeš trčati?” “Trčati?” Tucker je pripalio cigaretu i bacio šibicu. “Draga, zašto bih htio biti umoran i znojan samo da bih došao od jedne točke do druge?” “Naravno”, nasmiješila se sama sebi. “Ne znam što je ušlo u mene.” Uzdahnuvši, opet se smjestila na njegovim prsima dok su prvi trkači zauzimali položaje. “Dakle, ti nećeš sudjelovati ni u jednom događaju?” “Pa, postoji jedan u kojem uobičajeno sudjelujem.” Okrenula se kako bi ga opet pogledala. “Koji?” “Čekaj i vidjet ćeš.” Masne svinje? Caroline je pomislila da se zaista uklopila, ali kada je stala uz improvizirani obor na gradskom trgu slušajući glasanje svinja, shvatila je da još nije ni blizu. Tucker je odustao od natjecanja u jedenju pita, nije se ni približio streljačkom natjecanju i zijevao je od pomisli na trčanje. Ali sada je stajao je u oboru, gol do struka, čekajući signal da krene hvatati svinju premazanu masti. Zbunjena, Caroline je položila lakat na Cyjevo rame. “Kako se osjećaš?” “O, sada sam dobro”, uvjerio ju je. “Većinu sam toga povrario, a ostatak je dobro sjeo.” Dodirnuo je plavu rozetu ponosno pričvršćenu na prsima. “Gospodin Tucker će pobijediti.” “Ma da?” “Uvijek pobjedi. Može se kretati zaista brzo kada se na to odluči.” Ispustio je uzvik s ostalima. “Kreću!” Povici i smijeh promatrača bili su jednako divlji kao cičanje svinja i psovke muškaraca koji su ih progonili. Kao dodatni poticaj, tlo je bilo poliveno i pretvoreno u blato. Muškarci su se klizali i valjali, padajući na trbuhe i leđa. Svinje su im migoljile izruku. “O, zašto nisam ponijela fotoaparat?” Caroline se glasno nasmijala kada se Tucker okliznuo pavši na stražnjicu. Izvio se kada mu je svinja pretrčala preko koljena, ali bezuspješno. “Onaj liječnik iz FBI-a je dobar!” vikao je Cy, navijajući kada je Teddy oborio svinju i gotovo je uspio zadržati.”Mogao ju je uhvatiti da se Bobby Lee nije spotaknuo preko njega. Gospodin Tucker ide na onu veliku. Naprijed, gospodine Tuckere! Dovucite je!” “Zanimljivo natjecanje”, rekao je Burns zastavši pokraj njih. “Pretpostavljam kako žrtvuju dostojanstvo zbog uzbuđenja koje pruža lov.” Caroline mu je htjela uputiti otrovan pogled, ali nije odmaknula pogled da ne bi nešto propustila. “Vi ste, vidim, svoje zadržali.” “Bojim se da ne vidim neku svrhu u valjanju u blatu i ganjanju svinja.” “I ne vidite. To se zove zabava.”

“O, slažem se. Zapravo, nikada me ništa nije ovako zabavilo.” Nasmiješio se dolje prema Tuckeru, koji se izvalio na tlo s licem okrenutim prema dolje. “Longstreet se prilično uklapa, ne biste li se složili?” “Reći ću vam što mislim”, počela je, ali ju je Cy zgrabio za ruku. “Gledajte! Ima je! Ima je, gospođice Caroline.” A tamo je stajao Tucker, prekriven blatom i masti, iznad glave držeći svinju koja se migoljila. Kada se nacerio Caroline, poželjela je da ima tucet ruža kojima bi ga zasula. Ni jedan matador u sjajnom odijelu nikad nije izgledao šarmantnije. “Pobjedniku idu sve počasti”, primijetio je Burns. “Recite, smije li zadržati svinju?” Caroline je gurnula jezik u obraz. “Do klanja i večere na koju svatko donosi svoju hranu iduće zime. Ispričajte me. Idem čestitati pobjedniku.” “Samo trenutak.” Zapriječio joj je put. “Odsjedate li još uvijek na Sweetwateru?” “Za sada.” “Mogli biste o tome još malo razmisliti. Nije mudro spavati pod istim krovom s ubojicom.” “O čemu to govorite?” Burns je pogledao prema mjestu gdje su Dwayne i Tucker ispirali blato pivom. “Možda biste trebali pitati svoga domaćina. Mogu vam reći da ću sutra obaviti uhićenje, i Longstreetovi neće imati čemu nazdravljati. Uživajte u ostatku svečanosti.” Ne rekavši ništa, Caroline se uhvatila za Cyja i gurnula ga. “Što je mislio time, gospođice Caroline?” “Ne znam, ali doznat ću.” Kada se uspjela probiti kroz gomilu, Tuckera više nije bilo. “Kamo je otišao?” “Vjerojatno je otišao k McGreedyju s ostalima kako bi se oprao. Većina će se spremiti da se spusti do Sweetwatera na piknik prije vatrometa. Tamo će karneval biti otvoren.” Caroline se zaustavila. Nije mogla razgovarati s njim dok je okružen gomilom mokrili muškaraca koji se međusobno tapšaju po leđima. Trebala ga je nasamo. Podignuvši se na prste, pregledavala je glave i lica. “Eno Delle. Zašto ne bi pošao za njom i s njom se vratio na Sweetwater? Ja ću pričekati Tuckera.” “Ne. Gospodin Tucker rekao je da trebam ostati s vama kada ga nema u blizini.” “To nije potrebno, Cy. Ja ne...” Vidjevši dječakovu odlučnu čeljust, jedva je primjetno uzdahnula. “U redu. Parkirat ćemo se nekamo i čekati.” Sjeli su na prag trgovine kod Larssona i gledali egzodus iz grada. “Nemojte dopustiti onome čovjeku iz FBI-a da vam pokvari raspoloženje, gospođice Caroline.” “Nije. Samo sam zabrinuta.” Cy je okrenuo rozetu kako bi opet mogao pročitati što na njoj piše. “On je poput Vernona.” Iznenađena, Caroline se okrenula kako bi proučila Cyja. “Agent Burns je poput tvoga brata?”

“Ne mislim da ide uokolo i započinje tučnjave ili udara žene. Ali misli da je pametniji i bolji od svih ostalih. Smatra da je njegov put jedini ispravan. I voli imati kontrolu nad drugima.” Caroline je položila bradu na ruku i razmislila. Burns bi prezirao takvu usporedbu, ali bila je jezivo prikladna. S Vernonom je bila riječ o Svetom pismu i njegovu tumačenju. S Burnsom je to bio zakon i njegovo tumačenje. U oba slučaja bila je riječ o korištenju nečega ispravnog i to samo zbog osobne moći. “Oni su ti koji na kraju izgube.” Pomislila je i na svoju majku, veliku nositeljicu moći, majstoricu proguravanja svoje volje. “Jer nitko tko ne mora, ne ostaje s njima. To je tužno. Bolje je ako ljudi mare za tebe čak i ako nisi uvijek najpametniji, čak i ako nisi uvijek siguran da si u pravu.” Ustala je. Tucker je šetao ulicom, košulja mu je bila prebačena preko ramena, kosa mu se cijedila, a traperice su mu bile potpuno mokre. “Čini se da idemo kući.” Prešla je ulicu kako bi omotala ruke oko njega. Smijući se, pokušao ju je odmaknuti. “Dušo, nisam čist kao što bih trebao biti.” “Nije važno.” Okrenula je glavu kako bi mu promrmljala na uho. “Trebam razgovarati s tobom. Nasamo.” Poželio je protumačiti taj zahtjev kao romantičan, ali čuo je napetost, osjetio je napetost u njezinu tijelu. “U redu. Čim uspijemo.” Zadržao je jednu ruku oko nje kada su počeli hodati. “Krenimo, Cy. Čuo sam da je Delia priredila pravu gozbu. Vjerojatno je ispekla i nekoliko pita,” Cy se prijateljski nacerio. “Neću ni pogledati pitu do sljedećeg Dana nezavisnosti.” “Moraš biti u formi, dečko.” Tucker je prešao prstom niz dječakovu plavu rozetu. “Znaš zašto sam tako dobar u držanju tih skliskih stvorova?” Zaljuljao je Caroline. “Jer uvijek hvatam neku žensku koja se pokušava izmigoljiti.” Caroline se opustila dovoljno da bi se nasmiješila. “Uspoređuješ li ti to mene s krmačom?” “Ma ne, zaista, draga. Samo kažem, ako čovjek odluči, da može zadržati ono što želi, a da mu ne isklizne iz ruku.” * * * TRAVA oko Sweetwatera bila je prekrivena dekama raširenima na livadi, a pokretne orgulje svirale su svoju pjesmu s Eustisova polja. U blizini ribnjaka, nad kojim je tako nedavno lebdjela smrt, odjekivala je glazba violine, bendža i gitare. Tu i tamo našlo se neko iscrpljeno dijete koje je drijemalo, mnoga djeca ležala su upravo ondje gdje su i zaspala. U tijeku je bila improvizirana utakmica softballa, a pokatkad bi udarac palice izmamio navijanje. Starci su sjedili na stolcima na rasklapanje tračajući i priželjkujući snažne, mlade noge koje bi ih odnijele kući. Mladi ljudi pritjecali su na karneval, gdje su do šest sati sve vožnje bila u polacijene. “Je li ovako svake godine?” upitala je Caroline. Bila je dovoljno blizu glazbi kako bi je čula, dovoljno daleko od karnevala da ne razmišlja o tome koliko je kičast bio danju.

“Otprilike.” Tucker je legao na leđa, razmišljajući o tome ima li mjesta za još jedan batak. “Što ti obično radiš četvrtoga?” “Ovisi. Ako sam izvan zemlje, dan protekne kao i svaki drugi. Kada sam u Americi, često povežemo koncert s vatrometom.” Guslač je započeo svirati “Little Brown Jug”, a Caroline je pjesmu počela svirati u glavi. “Tuckere, moram te pitati u vezi s nečim što mi je Matthew rekao ranije danas.” Agentovo ime presudilo je u odluci da neće više pojesti ni jedan batak. “Trebao sam znati da će pronaći način da sve upropasti.” “Rekao je da će sutra nekoga uhititi.” Zatvorila je ruku oko njegove. “Tuckere, jesi li u nevolji?” Kratko je zatvorio oči, zatim se okrenuo, savivši noge pod sebe kako bi sjeo na njih. “Dwayne jest, Caro.” “Dwayne?” Iznenađena, odmahnula je glavom. “Uhitit će Dwaynea?” “Na znam hoće li uspjeti”, rekao je Tucker polako. “Odvjetnik misli da se Burns razmeće, da možda pokušava navesti Dwaynea da kaže nešto što ne bi trebao. Sve što ima jest nagađanje. Nema materijalnih dokaza.” “Kakvo nagađanje?” “Može smjestiti Dwaynea na mjesto ubojstava, zasad bez ikakvih alibija. I koristi se Dwayneovim problemima sa Sissy kao motivom.” “Razvod kao motiv za ubojstva drugih žena?” Caroline je podignula obrve. “Takav motiv ima otprilike pola odrasle populacije ove zemlje.” “Čini se prilično nategnuto, zar ne?” “Zašto onda izgledaš tako zabrinuto?” “Jer, iako je Burns prvoklasni seronja, nije glup. Zna da Dwayne pije, zna koliko ga je Sissy ponizila. I zna da je Dwayne poznavao žrtve. Ona gore u Nashvilleu, ona je udarna.” “U Nashvilleu?” Ispustivši dugi uzdah, kimnula je. “Ispričaj mi.” Nadao se da će sve to uspjeti zadržati daleko od nje barem jedan dan. Ali kada je krenuo, riječi su se samo izlile. Ispod njih, osjetila je ljutnju i vrlo stvaran strah. “Što ti je savjetovao odvjetnik?” “Da samo nastavimo kao i obično. Da pričekamo i vidimo. Naravno, kada bi se Dwayne mogao sjetiti alibija za jednu od tih noći, tada bi se to malo smirilo.” Otvorio je pivo, namrštivši se. “Nazvao sam guvernera. Danas je malo teško doći do njega, ali očekujem da će me sutra nazvati.” Pokušala se nasmiješiti, nadajući se da će izmamiti jedan smiješak i od Tuckera. “On vam je rođak, pretpostavljam?” “Guverner?” Zaista sc nasmiješio, samo na tren. “Ne. Ali njegova žena jest. Postoji vjerojatnost da će Burnsu trebati mnogo više kako bi stavio lisice na Dwaynea.” “Mogu razgovarati s ocem ako želiš. Njegova je specijalnost korporativno pravo, ali zna odlične odvjetnike iz kaznenog prava.” Tucker je nagnuo pivo. “Nadajmo se da te neću morati držati za riječ. Najgore od toga jest, Caro, što se Dwayne toliko boji da je počeo sumnjati u sebe,”

“Kako misliš?” “Zabrinut je da je, kad je bio pijan, kada nije razmišljao trezveno, mogao...” Srce joj je preskočilo. “Moj Bože, Tuck, ne misliš...” “Ne. Ne mislim”, rekao je jedva suzdržavajući bijes. “Isuse, Caroline, Dwayne je bezopasan poput šteneta. Možda se ljulja i tetura kad je pijan, ali naudi samo sebi. I razmisli”, dodao je, jer on je intenzivno razmišljao o tome. “Način na koji su te žene ubijene. Bio je okrutan, da. I pomalo iskonski i divlji, ali bio je i planiran. Promišljen i pametan. Čovjek nije pametan kada mu je glava puna viskija. Tada postane nemaran i glup.” “Ne moraš mene uvjeravati, Tuckere”, rekla je tiho. Ali pitala se pokušava li sebe uvjeriti. “On mi je brat.” Za Tuckera, to je govorilo sve. Ugledao je Dwaynea, sjedio je sa starim gospodinom O’Harom. Tucker je pretpostavio da je u vrču koji su si dodavali nešto što je O’Hara sam pripremio. I nije bila limunada. “Bit će pijan kao majka prije večeri. Nemam srca prekinuti ga.” “Prije ili kasnije, morat ćeš, zar ne?” Položila je ruku na njegov obraz. “Inače ćeš ga morati otpisati. Razmišljala sam o onome što si rekao o obiteljima. Ne samo o tome da se treba izboriti za sebe, nego i srediti sve odnose. Nazvat ću majku.” “Pretpostavljam da mi želiš reći da bi moj savjet, ako je dovoljno dobar za tebe, trebao biti i dovoljno dobar za mene.” Nasmiješila se. “Tako nekako.” Kimnuvši, opet je pogledao u Dwaynea. “Postoji jedno mjesto gore u Memphisu. Ima dobru reputaciju kada je riječ o pomaganju ljudima da se riješe boce. Mislim da bih ga, ako to odradim kako treba, mogao nagovoriti dapokuša.” “Dragi”, rekla je polako otežući južnjačkim govorom, “svojim talentom mogao bi nagovoriti izgladnjela čovjeka da se odrekne zadnje korice kruha.” “Je li?” “ Jest.” Primaknuo joj se kako bi dotaknuo njezine usne svojima. “Budući da je tako, možda bih te mogao nagovoriti da učiniš nešto za mene. Nešto za čime žudim.” Caroline je pomislila na hladnu, praznu kuću iza njih, na veliki krevet s baldahinom. “Pretpostavljam da bi me mogao nagovoriti.” Više no voljna, otopila se u poljupcu. “Što si imao na umu?” “Pa, vidiš, imam jednu veliku želju.” Okrenuo je glavu kako bi je gricnuo za uho. “Drago mi je to čuti.” “Ne želim te uvrijediti.” Nasmijala mu se u vrat. “Molim te, učini to.” “Mislio sam da bi se možda malo sramila učiniti to pred svim ovim ljudima.” “Sramila?” Odmaknula se uz poluosmijeh. “Učiniti što pred svim ovim ljudima?” “Pa, odsvirati nekoliko melodija, draga.” Usne su mu savile. “Što si ti mislila, o čemu ja razmišljam?” Dok mu se smiješak zločesto proširio, podignuo je obrvu. “Pa, Caroline, počet ću misliti da ti sc po glavi vrti samo jedna stvar.”

“Zato se u tvojoj zaista nalaze raznolike stvari.” Otpuhnuvši dah, prošla je prstima kroz kosu. “Želiš, znači, da sviram.” “Vjerojatno gotovo onoliko koliko bi ti htjela svirati.” Počela je govoriti, zatim zastane i odmahne glavom. “U pravu si. Htjela bih.” Tucker joj je utisnuo brzi poljubac. “Idem ti donijeti violinu.”

Dvadeset deveto poglavlje PRIMILI su je u maleni orkestar, ali sumnjičavo. Ljudi su se smjestili kao da će upravo čuti dosadnog, ali cijenjenog predavača. Sinulo joj je da očekuje ovacije kad stane na pozornicu. Očito je bila previše navikla na to, pomislila je sada kada su joj živci počeli raditi. Ovaj mali dio trave pokraj ribnjaka Sweetwater nije bio Carnegie Hall, ali bio je nekakva pozornica. A njezina trenutačna publika bila je suzdržana. Osjećala se smiješno, kao da sc ne uklapa sa svojom ulaštenom Stradivarijevom violinom i prestižnim obrazovanjem. Bila je spremna navesti neki izgovor i otpuzati kada je ugledala Jima kako joj se ceri. “Pa, damice.” Stari gospodin Koons prošao je prstima niza žice svog bendža, zbog čega su zazvečale. Nije vidio više od metra ispred sebe, ali ipak je mogao svirati s onim najboljima. “Što bi htjela?” “Može li ‘Whiskey for Breakfast’?” “Može.” Tapkao je nogom u ritmu. “Mi ćemo krenuti, mlada damo, a ti se samo priključi kad se odlučiš.” Caroline je pustila da prođe prvih nekoliko taktova. Bio je to dobar zvuk, pun i zvonak. Kada su uhvatili ritam, stavila je violinu na rame, duboko udahnula i opustila se. I osjećaj je bio dobar - pun i zvonak. Baš kakva bi glazba i trebala biti. Pljeskanje publike precizno je držalo ritam. Bilo je dosta hukanja, a kada je netko počeo i pjevati, uslijedili su povici odobravanja. “Čini mi se da se iz te tvoje violine dimi.” Rekao joj je Koons, ispljunuvši duhan. “Samo neka svira.” “Znam samo nekoliko”, započela je Caroline, ali Koons je ignorirao njezin prigovor. “Snaći ćeš se. Pokušajmo ‘Rolling in My Sweet Baby’s Arms’.” I snašla se. Njezino uho i instinkt bili su dovoljno oštri. Kada je trio prešao na blues, a zatim se odjednom vratio s prodornom izvedbom “The Orange Blossom Special”, priključila im se. Izgubila se u tom uživanju. No ipak je primijetila da je Burns gleda, kao i Dwaynea. Vidjela je kako je Bobby Lee namamio Marvellu na ples kada su usporili s “The Tennessee Waltz.” Glazba je tekla kroz nju, ali primijetila je kako Tucker i Burke stoje glavom uz glavu, u nečemu što je izgledalo kao privatna i vrlo ozbiljna rasprava. I vidjela je Dwaynea kako sjedi tmurno, s bocom pokraj nogu i očiju uprtih u tlo. Stvari su se događale, razmišljala je Caroline. Čak i dok se sunce spuštalo, nastavljale se karnevalske vožnje, a sjene postajale duže, stvari su se događale. Ispod zviždaljki i smijeha, živci su titrali gotovo jednakom brzinom kao žice na Koonsovu bendžu. A ona je bila samo još jedan svirač. Samo još jedan svirač u čudnoj, uznemirujućoj igri. Sudbina ju je ispustila u ovaj zbrčkani gulaš pun vrućine i ubojstava i ludila. Preživljavala je. Čak i više, radila je. Ljeto je bilo napola gotovo i bila je čitava. Čak je počinjala vjerovati i da je iscijeljena.

Da napusti Innocence samo s tim, bilo bi dovoljno. Pogled joj je odlutao natrag na Tuckera. Bilo bi dovoljno, pomislila je opet uz polagani smiješak. Ali više nije boljelo nadati se. “Pa, vidi ti to.” Uz zadihani smijeh, Koons je položio bendžo u krilo.”Sasvim sigurno znaš natjerati tu violinu da pleše, djevojčice. A nisi ni uobražena.” “Pa, hvala vam, gospodine Koons.” “Vrijeme je da odemo popiti pivo.” Bolno se uspravio na noge. “Jesi li sigurna da si Jenkijevka?” Nasmiješila se, shvativši to kao kompliment, a to je i bio. “Ne, gospodine, nisam. Uopće nisam sigurna.” Na to se udario po koljenu, zatim othramao, doviknuvši kćeri da mu donese pivo. “Baš ste lijepo svirali, gospođice Caroline.” Jim je požurio kako bi bacio pogled na violinu prije nego što je spremi u kovčeg. “Tada moram zahvaliti svome učitelju.” Zurio je, a zatim spustio pogled na tlo. Iako mu je glava bila dolje, Caroline je vidjela kako mu se od uha do uha proširio smiješak. “K vragu, ja nisam ništa učinio.” “Mi želimo vama zahvaliti”, rekao je Toby, rukom obavivši ramena svoje žene. Držao se ukočeno, štedeći ozlijeđeni bok. “Zauzeli ste se za nas neku noć. Znam da ste tješili Winnie.” “Stid me što ti nisam zahvalila kako priliči, Caroline”, dodala je Winnie. “Možda bih poludjela da nisam znala da se ti i Delia brinete za moju djecu dok su krpali Tobyja u bolnici. Dužna sam ti.” “Nemoj se tako osjećati. Kažu mi da za to i služe susjedi.” “Gospođice Caroline.” Lucy je povlačila Carolineinu suknju. “Moj tata će pjevati nacionalnu himnu prije vatrometa. Gospodin Tucker tražio je baš njega.” “To je predivno. Veselim se tome.” “Dodi sada.” Toby je podignuo kćer u krilo. “Ako imalo poznajem Tucka, tražit će ovu damu, a mi se trebamo smjestiti za vatromet. Uskoro će se smračiti.” “Koliko još?” željela je znati Lucy. “O, ne više od pola sata.” “Ali čekam cijeli dan...” Caroline se zahihotala zbog takve pritužbe, dok su Toby i Winnie odnosili Lucy. “Ona je takvo dijete”, rekao je Jim superiorno se nasmiješivši. Caroline je uzdahnula zbog poruge u njegovu glasu. Znala je da je branio sestru riskirajući vlastiti život, ali to je sada bilo zaboravljeno. “Znaš što mi je palo na pamet, Jime?” “Ne, gospođo.” “Da sam ja jedinica.” Nasmijala se njegovu zbunjenom pogledu, a zatim podignula kovčeg. “Idi sa svojom obitelji. Ako vidiš Tuckera, reci mu da ću se odmah vratiti.” “Mogao bih vam ja to odnijeti unutra, gospođice Caroline. Ne bi bio nikakav problem.” “U redu je. Moram na brzinu obaviti poziv prije nego što se smrači.”

Neće li njezina majka biti iznenađena? Pomislila je Caroline krenuvši prema bijelim stupovima kuće preko zelenog travnjaka kroz zelene sjene. Poželjet će majci sretan Dan nezavisnosti. Njima objema. Oslobodila sam te se, majko, a možeš se i ti mene osloboditi. Možda, možda ako se suočimo bez svih tih tankih, napetih žica među nama, uspijemo pronaći nešto. Caroline je skrenula kako bi zadnji put pogledala polja na Sweetwateru. Iako je jedva bio sumrak, svjetla na glavnom putu i na cestama treptala su u udaljenosti. Sada nisu izgledala drečavo, nego puna nade. Kada bi pažljivo poslušala, čula bi glazbu gajdi i smijeh dok je vrtuljak vrtio svoje posljednje putnike. Uskoro će pasti noć, a tada će nebo eksplodirati od svjetlosti, a zrak će zadrhtati od praska. Okrenuvši se prema Sweetwateru, ubrzala je korak. Nije htjela propustiti ni trenutka. Misli su joj bile tako pune onoga što će uslijediti da nije obraćala pozornost na glasove. Tek kada je čula gnjev u njima, zastala je, pitajući se kako bi mogla izbjeći to da ušeće usred svađe. Kada je vidjela Josie i Dwaynea kako stoje ispred prilaza pokraj Josiena automobila, Caroline je automatski zakoračila unatrag, pomislivši da bi mogla požuriti oko bočne terase. Oklijevala je dovoljno dugo da uoči nož koji je Dwayne držao. Zaledila se na mjestu, pokraj zadnjeg stupa na gracioznom prednjem nijemu, gledajući, zapanjena, kako se brat i sestra gledaju preko oštrice. S druge strane travnjaka, iza polja pamuka, veseljaci su nestrpljivo čekali da se spusti tama i da započne slavlje. Ovdje, gdje su cvrčci upravo započinjali svoju pjesmu, a noćna ptica smještena u magnoliji tražila partnera, njih dvoje nisu bili svjesni da ih netko promatra. “Ne možeš to učiniti. Jednostavno ne možeš”, rekla je Josie bijesno. “Moraš shvatiti, Dwayne.” “Vidim nož. Isuse, Josie.” Okrenuo ga je u ruci, kao hipnotiziran buljeći u tupi odsjaj. “Daj mi ga.” Nastojala je glas zadržati mirnim i ravnomjernim. “Samo mi ga daj i ja ću se za se za sve pobrinuti.” “Ne mogu. Za ime Božje, Josie, moraš shvatiti da ne mogu. Sada je otišlo predaleko. Dragi Isuse, Arnette...Francie. Vidim ih. Vidim ih, Josie. Kao neki ružan san. Ali nije san.” “Prestani.” Primaknuvši glavu njegovoj, zatvorila je prste oko zgloba ruke u kojoj je bio nož. “Prestani odmah. To što govoriš da ćeš učiniti ludo je, suludo. Neću ti to dopustiti.” “Moram...” “Moraš me slušati. I to je prokleto sve što moraš učiniti. Pogledaj me, Dwayne. Hoću da me pogledaš.” Kada je prikovao pogled za njezin, opet je tiho progovorila. “Mi smo obitelj, Dwayne, To znači da se držimo zajedno.” Njegovi znojni prsri opustili su se na drški noža. “Učinio bih sve za tebe, Josie. Znaš to. Ali ovo je...” “To je dobro.” Malo se nasmiješivši, polako mu je oduzela nož. Sa svog mjesta pokraj stupa, Caroline je gotovo zastenjala od olakšanja. “Evo što ćeš sada učiniti. Imat ćeš povjerenja u mene da ću se pobrinuti za sve.” Odmahujući glavom, Dwayne je prekrio lice. “Kako možeš?”

“Samo mi sve prepusti. Vjeruj Josie, Dwayne. Možeš se vratiti u polje i gledati onaj vatromet. Izbaci sve ovo iz misli. To je važno. Ostavi to negdje postrani, a ja ću se pobrinuti za nož.” Pustio je da mu ruka sklizne. Nepokriveno, lice mu je bilo sivo i izobličeno “Nikada te ne bih ozlijedio, Josie. Znaš da ne bih. Ali bojim se. Ako se dogodi opet...” “Neće.” Nakon što je ispustila nož u svoju prostranu torbu, okrenula se prema njemu. “Neće se ponovno dogoditi.” Nježno je položila ruke na njegova ramena. “Sve ćemo to ostaviti iza sebe.” “Želim u to vjerovati. Možda bismo trebali reći Tuckeru, a on... “Ne.” Nestrpljiva, Josie ga je brzo protresla. “Ne želim da on zna, a to što ćeš mu reći neće očistiti tvoju savjest, Dwayne, dakle, ostavi to. Samo ostavi”, ponovila je. “Vrati se dolje i učini što treba biti učinjeno.” Pritisnuo je dno dlanova na oči, kao da pokušava blokirati taj užas. “Ne mogu razmišljati. Jednostavno ne mogu sabrano razmišljati.” “Onda nemoj razmišljati. Samo učini kako ja kažem. Idi. Doći ću čim uzmognem.” Načinio je dva koraka prije nego što se okrenuo, zatim zastao, spuštene glave, pognutih ramena. “Josie, zašto se to dogodilo?” Ispružila je ruku, ali nije ga uspjela dotaknuti prstima. “Razgovarat ćemo o tome, Dwayne. Nemoj se više brinuti.” Nije vidio Caroline dok je odlazio, ali ona je vidjela shrvanost i muku na njegovu licu. Sjenke su ga progutale. Još je jedan trenutak stajala mirno poput kipa, srce joj je tuklo snažno i sporo u grlu, miris ruža i straha plivao joj je u glavi. Dwayne je bio odgovoran za brutalna ubojstva petero žena. Brat čovjeka kojega voli je ubojica. Brat, znala je Caroline, kojemu je Tucker duboko privržen. Boljelo ju je zbog njih, boljelo ju je zbog svih njih. Zbog boli koju već osjećaju i zbog boli koja će tek uslijediti. Svim je srcem poželjela da se može okrenuti i odšetati, praviti se da nikada nije čula, nikada vidjela. Nikada doznala. Ali Josie je bila u krivu. Morali su reći Tuckeru. Bez obzira na to koliko su duboke i jake obiteljske veze, ovo nije bilo nešto za što se može pobrinuti sestra puna ljubavi. Morali su reći Tuckeru i pripremiti se na ono što mora uslijediti. Josie je morala biti tamo. Svi će morati biti tamo. Caroline se tiho pomaknula do trijema i prošla dalje, kroz vrata i u kuću. Dok se uspinjala stubama na prvi kat, tišina je već postala nesnosna. Koliko god da se trudila, nije mogla pronaći prave riječi. Zastala je na Josienom dovratku i pogledala unutra. Kaos u njezinoj sobi bio je u suprotnosti s mirnoćom žene koja je stajala kod otvorenih francuskih vrata. Veseo spoj mirisa i pomiješanih boja bio je nadjačan nadirućim osjećajem tame. “Josie.” Iako je Caroline progovorila nježno, vidjela je kako se Josie napela prije nego što se okrenula. Njezino lice u sjeni bilo je blijedo poput duha. “Svake će sekunde započeti vatromet, Caroline. Ne želiš ga propustiti.”