301 se rešili Oktavijana. A jedini čovek u stanju da porazi Oktavijana bio je Marko Antonije. Ne ovaj Antonije kakvog je Fontej gledao poslednjih godina. Za to je bio potreban onaj Antonije iz Filipa. Kleopatra? O, Antonije, loš izbor! Fontej se druţio sa Cezarovom udovicom Kalpurnijom pre no što je sebi oduzela ţivot, i Kalpurnija mu je opisala Kleopatru koju su ona i ostale ţene upoznale u Rimu. Taj opis u Antonijevom izaslaniku nije budio nadu. Stigao je u Aleksandriju posle jednomesečnog putovanja jer su zbog oluje morali da provedu šest dana u Paretoniju kakvo mesto! Ali zapovednik broda je tu našao laserpicium i izbacio dovoljno platna da smesti dvadeset amfora ovog sredstva za varenje. „Steći ću bogatstvo!“, rekao je razdragano Fonteju. „Kad Marko Antonije dođe da ţivi u Antiohiji, biće toliko preterivanja u hrani da ću za jednu mericu moći da traţim čitavo bogatstvo! A kako u jednoj amfori ima nekoliko hiljada kašičica ovog sredstva divota!“ Iako dotad nije bio u Aleksandriji, nesporna lepota grada i raspored širokih ulica na Fonteja nisu ostavili utisak. Mecena bi je, pomislio je, nazvao pustinjom pravih uglova. Zahvaljujući, međutim, strasti svakog u nizu Ptolemeja da gradi novu palatu, Kraljevska četvrt imala je svojih čari. Najmanje dvadeset četiri palate, a uz to i primaće odaje. Tu je, usred blistavila zlata kojem se divio svaki Rimljanin koji ga je video, upoznao dve lutke. Bila je to jedina reč kojom ih je mogao nazvati, toliko su bili ukočeni, drveni i oslikanih lica. Dve lutke napravljene u Saturniji ili Florenciji čije je konce povlačio nevidljivi gospodar. Prijem je trajao kratko; nije mu traţeno da kaţe razlog svog dolaska već samo da prenese pozdrave trijumvira Marka Antonija. „Moţeš da ideš, Gaju Fonteju Kapitone“, rekla je belolika lutka na višem prestolu. „Zahvaljujemo ti na poseti“, kazala je crvenolika lutka na niţem tronu. „Sluga će te dovesti da danas po podne obeduješ s nama.“
302 Kad su uklonjene boje s lica i ostala obeleţja, ukazalo se dvoje uslovno sitnih ljudi, mada dećak neće biti sitan muškarac. Fontej je znao da mu je deset godina, ali je izgledao kao da mu je trinaestčetrnaest izuzev što još nije počelo razdoblje polnog sazrevanja. Slika i prilika Cezara! Još jedan učesnik na pozornici budućnosti i neočekivan ali veoma vaţan razlog zbog kojeg Antonije ne treba da se vezuje za ovu ţenu. Cezarion je bio jedini predmet njene ljubavi, koja bi joj blistala iz veličanstvenih zlatnih očiju kad god bi ga pogledala. Sve ostalo na njoj bilo je mršavo, malo, gotovo ruţno. Spasavale su je oči i divna koţa; takođe je imala dubok, melodičan i mudro korišćen glas. I majka i sin s njim su razgovarali na latinskom kojem nije mogao naći mane. „Je li te Marko Antonije poslao da nas obavestiš da dolazi ovamo?“, upitao je radoznalo sin. „Oh, koliko mi je nedostajao!“ „Ne, veličanstvo, ne dolazi ovamo.“ Vedrina je nestala s lica, a ţive plave oči pogledale su u stranu. „O.“ „Razočaranje“, primetila je majka. „Zašto si onda došao?“ „Marko Antonije bi trebalo da se dosad smestio u Antiohiji", odgovorio je Fontej misleči kako je slatkovodni rak kojeg je jeo bez ukusa. Zašto, kad joj Naše more dopire do stepeništa palate, ne naredi ribarima da hvataju rakove iz slane vode? Dok je razmišljao o ovoj zagonetki, nastavio je da govori: „Namerava da tamo stalno boravi iz dva razloga." „Jedan od njih“, kazao je dečak, „jeste blizina oblasti Parčana. Napašče iz Antiohije.“ Nepristojno malo čudovište!, pomislio je Fontej. Mešati se u razgovor odraslih! Štaviše, majka misli da je to prihvatljivo a i divno. U redu, malo čudovište, da vidimo koliko si stvarno pametan! „A drugi razlog?“, upitao je Fontej. „To je istinski istok, što se ne moţe reći za provinciju Aziju, a svakako ne za Grčku ili Makedoniju. Ako Antonije namerava da uredi Istok, treba da se zaista smesti na istoku, a za to su savršeni Antiohija ili Damask“, odgovorio je Cezarion ne zbunivši se. „Zašto onda ne Damask?“
303 „Vremenski uslovi su bolji, ali je predaleko od mora.“ „To je rekao i sam Antonije“, odgovorio je Fontej, isuviše vešt izaslanik da bi pokazao nezadovoljstvo. „Dakle, zašto si ovde, Gaju Fonteju?“, upitala je kraljica. „Da te pozovem, veličanstvo, u Antiohiju. Marko Antonije veoma ţeli da te vidi, ali to nije sve. Potrebni su mu saveti nekog ko je istočnjak po rođenju i običajima, pa smatra da si ti za to daleko najbolja.“ „Pomišljao je i na druge?“, upitala je oštro namrštivši se. „Ne, ja sam“, uzvratio je tiho Fontej. „Rekao sam nekoliko imena, ali za Antonija je bilo samo jedno tvoje.“ „Ah!“ Zavalila se na sofu i nasmešila poput ţutosmeđe mačke koja joj je leţala pored lakta. Mršava ruka je po leđima pomilovala ţivotinju, koja joj je uzvratila osmehom. „Voliš mačke“, kazao je. „Mačke su svete, Gaju Fonteju. Jednom davno, moţda pre dvadeset pet godina, rimski poslovni čovek je u Aleksandriji ubio mačku. Ljudi su ga raskomadali.“ „Brr!“, zadrhtao je Fontej. „Navikao sam na sive mačke s prugama ili tačkama, ali ovu boju nikad nisam video.“ „To je egipatska mačka. Zovem je Bastela dati joj ime Bast bilo bi svetogrđe, ali sam videla dobra znamenja za latinsku umanjenicu." Kleopatra se okrenula od mačke i posegnula za datulom. „Dakle, Marko Antonije mi zapoveda da dođem u Antiohiju?“ „Ne zapoveda, tvoje veličanstvo. Traţi.“ „Kako da ne!“, rekao je Cezarion smejuči se. „On zapoveda.“ „Moţeš mu reći da ću doći.“ „I ja!“, kazao je ţurno dečak. Neobična mala nema predstava usledila je između majke i sina; ni reč nije rečena premda je ona ţudela da progovori. Borba umova. To što je dečak pobedio nije iznenadilo Fonteja; Kleopatra nije rođena kao samodrţac, već je to postala zahvaljujući okolnostima. Cezarion je pak bio samodrţac još u njenoj utrobi. Baš kao i njegov tata. Fontej je osetio kako mu strah gmiţe niz kičmu i kako se jeţi. Zamisli kakav će Cezarion biti kad odraste! Krv Gaja Julija Cezara i krv istočnjačkih silnika. Biće nezaustavljiv. A pošto Kleopatra to zna, ići će naruku sirotom Antoniju. I neće je biti briga ni za
304 Antonija ni za njegovu sudbinu. Ţeli da njen i Cezarov sin vlada svetom. Fonteju je savetovano da ide kopnom u pratnji egipatske straţe koja je, po Kleopatrinim rečima, neophodna; Sirija je puna razbojnika pošto su se raznorazne kneţevine raspale pod parćanskom vlašću. „Krenuću za tobom čim budem mogla", kazala je Fonteju, „ali mislim da to neće biti pre Nove godine. Ako Cezarion bude zahtevao da krene i on, moraću da se pobrinem za namesnika i veće iako će Cezarion u Antiohiji provesti svega nekoliko dana.“ „Zna li on za to?“, upitao je lukavo Fontej. „Naravno“, odvratila je ukočeno Kleopatra. „A šta je s Antonijevom decom?“ „Da bi ih video, Antonije mora doći u Aleksandriju.“ Mesec dana docnije zatekao je Antonija kako ţivi u Antiohiji i vredno radi. Lucilije je trčao da izvrši naređenje za naređenjem, dok je Antonije sedeo za radnim stolom i pregledao sveţnjeve papira i tek pokoji svitak. Njegova jedina zabava bila je smotra vojnika u zimovniku nakon kratkog pohoda u Jermeniji koji je Publije Kanidije vodio podjednako uspešno kao što je Ventidije vodio prethodne pohode; sam Kanidije boravio je na severu sa deset legija čekajući proleće, preostale legije, konjicu i Marka Antonija. Jedino što je Kanidije u Antonijevim očima uradio pogrešno bilo je to što ga je u svakom pismu upozoravao da se jermenskom kralju Artavazdu ne moţe verovati ma koliko on tvrdio da je odan Rimu i da mrzi Parćane. To predskazanje je Antonije odlučio da zanemari budući da ga je više brinuo drugi Artavazd, kralj Medije. I on je takođe nudio prijateljstvo. „Vidim da se u gradu skupljaju silnici i nazovisilnici", rekao je Fontej sedajući u stolicu. „Da, najzad sam ih sve razvrstao, pa sam ih pozvao da čuju svoju sudbinu", odgovorio je Antonije s osmehom. „A ona... dolazi li?“, dodao je dok mu je zabrinutost zasenila veselje. „Ĉim bude mogla. Ono bezočno derište Cezarion zahtevalo je da
305 dođe s njom, pa Kleopatra mora da nađe namesnika.“ „Bezočno derište?“, upitao je Antonije mršteći se. „Tako ga ja vidim. Nepodnošljiv je, zapravo.“ „On učestvuje u vladavini kao ravan svojoj majci oboje su faraoni.“ „Faraoni?“, upitao je Fontej. „Da, vrhovni vladar reke Nila, pravog egipatskog kraljevstva. Aleksandrija se ne smatra egipatskom.“ „S tim se svakako slaţem. Veoma je grčka.“ „O, ali ne u Kraljevskoj četvrti.“ Antonije se trudio da deluje ravnodušno. „Kad tačno ona dolazi?“ „Početkom sledeće godine.“ Potišten, Antonije je odmahnuo rukom. „Sutra ću svim silnicima i nazovisilnicima uručiti poklone Rima“, kazao je. „Na agori. Običaji nalaţu da odenem togu, ali mrzim to. Biću u zlatnom oklopu. Imaš li svečanu odeću uza se?“ Fontej je zatreptao. „Nemam, Antonije, nemam čak ni svakodnevnu.“ „Onda će ti Sosije nešto pozajmiti.“ „Je li oklop... hm... po zakonu?“ „Izvan Italije po zakonu je sve što trijumvir odluči. Mislio sam da to znaš, Fonteju.“ „Priznajem da nisam znao.“ Antonije je na agori, najvećem otvorenom prostoru u Antiohiji, postavio visoki tribunal i tu se smestio u vojničkom sjaju, dok su guverner Sosije i legati sedeli na tribunalu na manje istaknutim mestima, a siroti Fontej, u nelagodi zbog pozajmljenog oklopa, sasvim sam. Otkad tačno, pitao se, Antonije ima dvadeset četiri liktora? Jedini magistrat koji ima pravo na toliki broj liktora bio je diktator, a Antonije je lično ukinuo diktaturu. A sedeo je tu s onoliko liktora koliko pripada diktatoru! Na takvo nešto se Oktavijan ne usuđuje u Rimu iako je sin boga. Sastanak je bio zatvoren; prisutni su imali zvanične pozivnice. Straţari su zaprečili brojne ulaze na veliki jed Antiohljana, nenaviknutih da nemaju pristup sopstvenim trgovima.
306 Nisu izgovorene molitve niti su tumačena znamenja, što je bio zanimljiv i čudan propust. Antonije je naprosto započeo besedu govoreći visokim glasom koji se čuje dalje. „Nakon mnogih meseci dubokog razmišljanja, paţljivog razmatranja, mnogih razgovora i pregledanja spisa, ja, imperator i trijumvir Marko Antonije, doneo sam odluku o Istoku. Najpre, šta je Istok? Delom Istoka ne smatram Makedoniju i njenu vlast koja seţe na Grčku, Peloponez, Kirenaiku i Krit. Iako ih trijumvirat podrazumeva, zemljopisom i poloţajem pripadaju svetu Našeg mora. Istok je Azija to jest sve zemlje istočno od Helesponta, Propontide i Tračkog Bosfora." Hmmm, pomislio je Fontej, ovo če biti zanimljivo! Počinjem da uviđam zašto je odlučio da prikaţe rimsku oruţanu moć umesto građanske uprave. „Na Istoku će biti tri rimske provincije, svaka pod neposrednim nazdorom Rima oličenog u guverneru! Prvo, provincija Bitinija koja će obuhvatiti Troadu i Miziju i čija će istočna granica biti na reci Sangariju. Drugo, provincija Azija, uključujući Lidiju, Kariju i Likiju! I treće, provincija Sirija, omeđena Amanskim planinama, zapadnom obalom Eufrata i pustinjama Idumeje i Arabije Petre. Juţna Sirija, međutim, takođe će obuhvatati kraljevstva, satrapije i kneţevine, kao što će i zapadna obala Eufrata!" Nevelika skupina se uskomešala; neka lica su bila radoznala, neka utučena. S jedne strane, pod teškom straţom stajalo je nekoliko po izgledu istočnjaka u okovima. Ko su oni?, pitao se Fontej. Nije vaţno, saznaću sigurno. „Aminta, istupi!“, povikao je Antonije. Mladić u grčkom odelu izdvojio se iz skupa. „Aminta, sine Demetrija iz Ankire, u ime Rima te imenujem kraljem Galacije! Tvoje kraljevstvo podrazumeva sve četiri galaćanske tetrarhije, Pizidiju, Likaoniju i sve oblasti od juţne obale Halisa do obale Pamfilije!“ Iz skupine se oteo duboki uzdah; Antonije je Aminti upravo dao kraljevstvo veće od svega čime je častoljubivi stari Dejotar ikad vladao. „Polemone, sine Zenona iz Laodikeje, u ime Rima te imenujem
307 kraljem Ponta i Male Jermenije, uključujući sve zemlje na severnoj obali reke Halis!“ Polemon je bio poznato lice; obigravao je mnogo oko Antonija u Atini. Sada je dobio nagradu, i to veliku. „Arhelaju Sisena, sinu Glafire, sveštenice boginje Ma, u ime Rima te imenujem kraljem Kapadokije, koja počinje istočno od velike krivine na reci Halis i obuhvata sve zemlje na njenoj juţnoj obali od te tačke do taršanske obale i obale Ravničarske Kilikije. Tvoja istočna granica jeste reka Eufrat iznad Samosate. Moţda ću unutar tvog kraljevstva odrediti mala područja za koja je bolje da njima upravljaju drugi, ali kao takva će zapravo biti tvoja.“ Još jedan vrlo zadovoljan mladić, pomislio je Fontej, a vidi mu majku! Govorka se da je ovo iz Antonija isisala usminama. Mudro je odabrati mlade ljude. Biće klijenti desetlećima. Imenovanja, sada manje vaţna, nastavljena su; Tarkondimot, ostali. Ali onda su usledila pogubljenja, nešto na šta Fontej nije računao. Lisanija iz Halkide, jevrejski vladar Antigon, Arijart iz Kapadokije. O, ja nisam ratnik!, uzviknuo je Fontej u sebi trudeći se da zadrţi hranu u ţelucu dok se zadah krvi dizao na jakom suncu i lepljive muve pristizale u gustim rojevima. Antonije je pokolj posmatrao ravnodušno; Sosije se onesvestio. To se meni neće dogoditi, kazao je bezglasno Fontej, zahvaljujući svim bogovima kad se napokon mogao zaputiti u guvernerovu palatu. Antonije je, naravno, još ostao; za nove vladare i mnoštvo njihovih sledbenika priredio je gozbu odmah tu, na agori, kao da palata nema dovoljno velike prostorije i prostrano dvorište. Da nije bio pametniji, Fontej bi rekao da je guvernerova palata u Antiohiji nekad bila naročito gadno stecište karavana, a ne dom kraljeva poput Antioha i Tigrana. Narednog dana je upoznao prvog pravog Parćanina, izbeglicu po imenu Monez s dvora novog kralja Fraata. Bio je nakinduren dugim kovrdţama, veštačkom perikom-bradom koja je zlatnim ţicama bila pričvršćena za uši, gizdavom suknjom, haljetkom s resama i ogromnom količinom zlata. „Razmišljam da ga postavim za kralja arabljanskih šatordţija“, rekao je Antonije, zadovoljan svojim rasporedom. Videvši izraz Fontejevog lica, iznenadio se. „Ĉemu negodovanje? Zato što je
308 Parćanin? Dopada mi se! Fraat je pobio sve iz svoje porodice izuzev Moneza, koji je bio dovoljno pametan da pobegne.“ „Ili mu je omogućeno da pobegne?" upitao je Fontej. „Bogova ti, zašto bi bilo?“, uzvratio je Antonije. „Zato što čitav svet zna da nameravaš da napadneš Kraljevstvo Parćana, eto zašto! Ma koliko da je kralj moţda opsednut što ga je svrgnuo rođeni rod, bio bi glup da ne ostavi jednog naslednika! Mislim da je Monez ovde kao parćanska uhoda. Osim toga, veoma je gord i nadmen. Mislim da ne bi bio oduševljen pomišlju da bude kralj gomili pustinjskih Arabljana.“ „Gerrae!“, uzviknuo je Antonije na koga sve to nije ostavilo utisak. „Mislim da je Monez dobar čovek i kladim se da sam u pravu. U hiljadu denarija?“ „Dogovoreno!“, kazao je Fontej. Glavni razlog zbog kojeg Kleopatra nije ţurila da otputuje u Antiohiju nije se ticao pronalaţenja namesnika i veća; rešenje za tu mogućnost uvek je bilo spremno. Htela je da ima vremena da razmisli i vremena da stigne u pravom trenutku. Ni isuviše rano, ni isuviše kasno. A šta će traţiti kad stigne u Antiohiju? Ovaj poziv doneo je čovek vrlo različit od Kvinta Delija; Fontej je bio plemić i odan Antoniju; nije to radio zarad novca. Isuviše prefinjen da to pokaţe, ipak je odisao nekakvom zabrinutošću ne, brigom. Da, to je to, briga! Iako su poslednje četiri godine protekle bez značajnih događaja, Kleopatra nije postala nimalo neoprezna. Njeni izaslanici na Istoku i Zapadu izveštavali su redovno; retko šta nije znala, uključujući i to ko je i šta očekivao da dobije od Antonija kad najzad bude uređivao Istok. Onog trena kad je Fontej rekao da je Antonije već u Antiohiji, znala je da Antonije ţeli da ona stigne ţurno: nameravao je da mu kraljica Egipta stoji pod postoljem s mnoštvom prljavih seljaka i ne dobije ništa. Samo da stoji tu kao znak da je i Egipat pod rimskim suncobranom. U senci. Obuzeo ju je gnev. Tresla se, jedva u stanju da dođe do daha. Dakle, ţeli da budem tamo kao svedok njegovih gospodarskih dela, je li? Serapisa mi, to neću učiniti! Nek me pogubi, ali neću to učiniti! Da gledam kako imenuje ovog seljačkog kralja i onog
309 seljačkog princa? Nikad! Nikad, nikad, nikad! A kad stignem u Antiohiju, Marko Antonije, traţiću više nego što si ovlašćen da mi daš. Ali daćeš mi, bio ovlašćen ili ne! Fontej se brine za tebe, stoga si stekao slabu tačku, opasnu dovoljno da Fontej misli da te to ugroţava. Kako se novembar bliţio kraju, kraljica je znala za sva Antonijeva naimenovanja u Antiohiji. Delovalo je da su smislena, razborita, čak dalekovida. Izuzev, to jest, njegove poslednje odluke da Parćanin Monez bude novi kralj arabljanskih šatordţija. Antonije, Antonije, budalo! Bezumniče! Ĉak i da je čovek zaista izbegao da ga stric pogubi, jednog arijevskog Arsakida ne moţeš imenovati za kralja nijednih Arabljana! To je ispod njegove časti. To je uvreda. Smrtna uvreda. A ako je uhoda strica Fraata, to će osnaţiti njegovu mrţnju. Moţda vladaš Istokom, ali si sa Zapada. Ne razumeš istočnjačke narode, šta osećaju, šta misle. Rat s Parćanima se ne moţe dozvoliti, odlučila je. Samo, kako da Antonija uveri u to? Jedino iz tog razloga će otići u Antiohiju. Rim je bio pretnja njenom prestolu, ali ako Parćani budu poraţeni, ona će izgubiti presto, a Cezariona će snaći ista sudbina kao i sve sposobne mlade ljude pogubljenje. Antonije je uskomešao osinje gnezdo. U ovo doba godine moraće da putuje kopnom, što je podrazumevalo zamršeno napredovanje jer je Egipat trebalo da zadivi narod svake oblasti kroz koju će proći ona i Cezarion. Teška kola s potrepštinama i kraljevskim obeleţjima, hiljadu pripadnika kraljevske straţe, kola s mazgama, konji, a za kraljicu njena nosiljka s crnim nosačima. Putovaće mesec dana; krenuće na decembarske none, ni dan ranije. I u svemu ovome, Marko Antonije, čovek, ljubavnik, nijednom nije pao na pamet Kleopatri, isuviše zauzetoj razmišljanjem o svojim ţeljama i načinu na koji će ih ostvariti. Negde duboko u sebi nosila je nejasna sećanja da je bio prijatna razbibriga, ali i dosadan
310 na kraju; nikad nije bila ni blizu da ga zavoli. Odbacila ga je kao sredstvo; ostala je u drugom stanju, Nil se izlio, Cezarion je imao sestru kojom će se oţeniti i brata koji će ga podrţati. U ovom trenutku jedino što joj je Antonije mogao dati bila je moć što je iziskivalo da mu oduzme deo njegove vlastite moći. Teţak zadatak, Kleopatra. KRAJ PRVOG DELA
311 REĈNIK aedes Kuća boga koja se ne naziva hramom jer se nije koristio za proricanje u vreme kad je posvećen. Vesta, boginja ţena, imala je aedes, a ne hram. Bio je okrugao i nalazio se na Forumu. aerarium Drţavna blagajna riznica. agora Otvoreni prostor, obično okruţen kolonadama, koji je u grčkim gradovima sluţio kao javno mesto za sastanke. Anadolija Otprilike, današnji azijski deo Turske. animus Prema Oksfordskom rečniku latinskog jezika: „Um nasuprot telu, um ili duša koja s telom čini potpunu ličnost.“ To, međutim, za Rimljane verovatno nije predstavljalo besmrtnu dušu, već naprosto silu koja nadahnjuje, daruje ţivot. Apolonija Juţni kraj Egnacijevog druma na jadranskoj obali Makedonije. Apolonija se nalazila blizu ušća današnje reke Vojuše u Albaniji. Severni kraj bio je Dirahij. Apulija, Apuljanin Onaj deo jugoistočne Italije gde su Apenini nešto ravniji i gde se nalazi mamuza italijanske „čizme“. Rimljani su Apuljane smatrali neobrazovanim, glupim seljačinama. arabljanske šatordţije Arapsko pleme koje je naseljavalo oblast istočno od Eufrata u blizini Zeugme i Nikeforija. Ovaj nomadski pustinjski narod je vrlo malo cenio Rimljane. Aretija Današnji Areco, smešten na reci Arno. Asfaltno jezero Mrtvo more. Nazvano je tako jer je bilo izvor asfalta, vrlo vredne robe. augur Ĉlan kolegija augura kojih je u ovo vreme bilo petnaest. Njegove duţnosti su se odnosile pre na proricanje nego na predviđanje, a u zavisnosti od propisa, ovo doţivotno zvanje dobijao je ili na izborima ili tako što su ga imenovale kolege. Ispitivao je određene predmete ili znamenja ne bi li ustanovio da li bogovi blagonaklono gledaju na poduhvat koji treba da se započne, bio to sastanak, novi zakon ili bilo koji drugi drţavni posao. Postojao je priručnik za tumačenje, pa auguri nisi tvrdili da imaju natprirodne moći nego su se „drţali knjige“. Augur je nosio crvenopurpurnu prugastu togu i zakrivljen štap zvani lituus koji se završavao spiralnim ukrasom. balista U ovo vreme ratna sprava za bacanje velikog kamenja.
312 Kamen je postavljan u krak u obliku kašike koji se napinje do krajnjih granica pomoću uţeta od čvrsto upletenih konopaca. Kad se uţe pusti, krak poleti u vazduh sve dok ga ne zaustavi debeli graničnik, a sam kamen nastavlja let i moţe preći znatnu udaljenost. Kad se spravom baratalo umešno, pogoci su bili precizni. bazilika Veliko zdanje posvećeno javnim ustanovama kao što su sudovi. Svetlost je u baziliku dopirala kroz visoko postavljene svetlarnike. Belgi Strašno bratstvo plemena naseljenih na severozapadu Kosmate Galije, uz reku Rajnu. Mešovitog keltsko-germanskog porekla, u ova plemena su se ubrajali Nerviji, koji su se borili kao pešaci, i Treveri, konjanici. boni Doslovno, „dobri ljudi“, ali od Plautovog doba ovaj izraz je označavao krajnje konzervativne pripadnike senata. Optimati. Bononija Grad na Emilijevom drumu u Italskoj Galiji. Današnja Bolonja. Burdigala Galski grad na ušću reke Garumne (Garone) u Akvitaniji. Današnji Bordo. Cacat! Sranje! caligae Vrsta legionarske čizme, otvorena ali stabilnija od sandale jer je uzicama bila čvrsto pritegnuta oko gleţnjeva. Veoma debeo koţni đon okivan je metalnim klinovima, pa je stopalo u maršu bilo odignuto od tla i zaštićeno od grubog peska ili šljunka, a budući da je obuća bila otvorena, stopala nisu bila podloţna infekcijama. Po hladnom vremenu i snegu legionar je najpre nazuvao debele čarape ili bi stopala obmotao zečjom koţom ili nečim sličnim, pa bi tek onda obuo kalige. centunculus Drečav kaput, sastavljen od raznobojnih dronjaka, kakav je nosio lakrdijaš. centurion Redovni profesionalni starešina rimske legije. Centurioni su imali prilično visok ugled, koji socijalne razlike nisu umanjivale. Ĉin centuriona se sticao unapređenjem iz čina običnog vojnika. Ovo starešinstvo imalo je nekoliko stepena, ali nijedan savremeni istoričar nije uspeo da utvrdi koliko ih je bilo ni kako se tačno napredovalo u lancu viših činova. Običan centurion zapovedao je centurijom (osamdeset legionara i dvadeset neboraca
313 koji su imali status građana). Piluspriorje zapovedao kohortom, aprimuspilus legijom. cenzor Najstariji od svih rimskih magistrata, iako ne i najmoćniji jer nije imao imperijum (v. to). Da bi se kandidovao za cenzora, čovek je prethodno morao biti konzul, a na takvo nešto pomišljali su samo čuveni konzulari. Dva cenzora birana su na pet godina, razdoblje zvano lustrum. Pregledali su spiskove građana, odlučivali o ekonomskom statusu pojedinca, regulisali članstvo u Senatu i vršili opšti popis rimskih građana širom sveta. Cenzori se obično nisu slagali i neretko su davali ostavku mnogo pre isteka petogodišnjeg mandata. chlamys Grčki muški odevni predmet nalik ogrtaču. cizij Rimska kola na dva točka sa zapregom od jedne do četiri mazge. comitium, comitia Skup građana s pravom glasa, skupština. Takav skup mogao je imati zakonodavnu ulogu i usvajati zakone ili plebiscite, zatim sudsku ulogu i saslušavati sudske predmete, javnu i baviti se pitanjima kao što je usvajanje, izbornu i birati magistrate, ili versku i baviti se religioznim pitanjima poput glasanja za sveštenike i augure. confarreatio Najstariji i najstroţi od tri oblika rimskog braka. Ovaj oblik braka nije bio omiljen iz dva razloga: prvo, u njemu ţena nije imala ni slobodu ni nezavisnost, i drugo, mogućnost za razvod bezmalo nije postojala. contubernalis Mladi plemić koji je morao odsluţiti godinu dana vojnog roka kao dela buduće drţavne, a ne vojne karijere. Contubernalis je pripadao osoblju vojskovođe. cunnus, cunni Izuzetno uvredljiva latinska bestidnost „pizda, pizde“. curator annonae Magistrat zaduţen za snabdevanje ţitom. denarij Najčešće korišćena rimska kovanica. Napravljen od srebra, vredeo je četiri sestercija. Jedan talenat imao je 6.250 denarija. dijadema Obeleţje helenskih vladara. Široka oko 25 milimetara, ta bela traka nošena je na glavi, vezivala se na potiljku, a krajevi su joj, ponekad ukrašeni resama, padali na ramena. Dionis Grčki bog, prvobitno poštovan u Trakiji, gde su obredi bili orgijastičke prirode. U ovo doba poštovanje ovog boga dobija
314 znatno blaţi vid i on se smatra zaštitnikom vina i pirovanja. divlje govedo Bos primigenia, divlji evropski vo, danas izumrla vrsta. Bio je crn, u nivou leđa visok sto osamdeset centimetara, i imao je snaţne, zakrivljene i unapred okrenute rogove. Domine! Domina! Gospodaru! Gospodarice! domus Gradsko stanište, pre kuća nego stan. Pojam je takođe podrazumevao nečiji dom ili čitavo domaćinstvo. druidska religija Glavna keltska religija, mistična i animistička. Rimljani je nisu odobravali i gnušali su se njenih bizarnih elemenata, pogotovo ţrtvovanja ljudskih bića kao dela proricanja. duumvir Jedan od dvojice ljudi na čelu rimskog grada ili municipije. Ecastor! Društveno prihvaćen uzvik koji su koristile ţene. Edepol! Društveno prihvaćen uzvik koji su koristili muškarci. Ekbatana Današnji Hamadan, u Iranu. Elisijska polja Rimljani nisu zapravo verovali u zagrobni ţivot, ali jesu u podzemni svet ,,seni“, beskarakternih i bezumnih likova mrtvih. U Elisijskim poljima nalazile su se najčestitije seni, koje su se nakratko mogle vratiti u ţivot pošto bi se napile ljudske krvi. Epir Na zapadnoj obali Grčke - manje-više današnja Albanija. eter Deo više atmosfere proţet boţanskim silama, ili vazduh neposredno oko bogova. Izraz se takođe upotrebljavao za plavo nebo po dnevnom svetlu. Euksinsko more Današnje Crno more. fabijevsko ratovanje Nazvano po Fabiju Maksimu Kun- tatoru, koji je sedamnaest godina uporno pratio Ha- nibalovu vojsku po Italiji, ali nikad nije zametnuo bitku. Ovaj pojam i danas podrazumeva izbegavanje bitke. Fanijev papir Rimski poslovni čovek Fanije izmislio je jeftin postupak kojim se najlošija vrsta papira pretvarala u vrhunsku. Zahvaljujući tome stekao je ogromno bogatstvo. Farsal U Tesaliji, u Grčkoj. Tu je Cezar porazio Pompeja Velikog. Fraaspa Negde u okolini današnjeg Zandţana, u Iranu. fasces Sveţnjevi crveno obojenog brezovog pruća čvrsto unakrst vezani crvenim koţnim vrpcama u valjak. Nosili su ih liktori kao
315 vidno obeleţje raa- gistratovog imperijuma (v. to) - šest za pretora, dvanaest za konzula. Unutar pomerijuma u snopove je stavljano samo pruće, ukazujući na magistra- tovu moć da kaţnjava, ali izvan Rima u snopove je stavljana jednosekla sekira kao naznaka da magistrat ima pravo i da oduzme ţivot. Musolini je ovaj pojam oţiveo za svoju stranku i otuda pojam „ fašista“. fasti Spisak dana, kalendar, ili spisak konzula. fellator Smrtna uvreda! Ĉovek koji drugome sisa penis, pa je pred njim na kolenima. feliciter ,,Srećno!“ ili „Mnogo sreće!“ fiscus Kesa ili vreća novca. Pojam se odnosio na drţavnu blagajnu. flamen Rimski sveštenik koji je imao određene duţnosti. Postojala su tri glavna flamina: Dialis (sveštenik Jupitera Najboljeg i Najvećeg), Quirinalis (Kvirinov sveštenik) i Martialis (Marsov sveštenik). Flamin i njegova ţena, a naročito flamen i flaminica Dialis, bili su okruţeni tabuima - on nije smeo da vidi mrtvo telo, da dodirne gvoţđe, na sebi nije smeo da ima nikakav čvor niti kopču i još mnogo toga. Flamen je nosio kruţni ogrtač zvani laena i apex, tesnu kacigu od slonovače što se završavala šiljkom na koji je nataknut kotur vune. forum Javno mesto okupljanja u rimskim gradovima, a pojam se takođe odnosio i na glavne pijace ribe, mesa, voća i povrća itd. Gad Današnji Kadiz, u Španiji. Galacija Enklava Gala naseljenih u trećem veku pre nove ere u Anadoliji, u bogatim travnatim oblastima između reka Sangarij i Halis. Galaćanska drevna prestoni- ca Ankira danas je Ankara. Galija, Gali Svaka oblast naseljena keltskim narodima nazivana je Galijom. Rimljani ove narode nisu nazivali Keltima već Galima, garum Vrlo cenjen koncentrat spravljen od ribe; koliko nam je poznato, smrdeo je gadno. Najbolji garum pravio se u Španiji. gens humana Ljudski rod. Gerrae! Gluposti! Koješta! glans, glandes Ţir, ţirovi. Ova reč takođe znači i ,,tane“ jer je označavala ţiroliko olovno zrno kojim se gađalo iz praćke. gorgona Mitsko čudovište ţenskog pola. Kosa joj je bila od ţivih zmija, a pogled ljude pretvarao u kamen. Postojale su tri gorgone, sestre, ali jedino je Meduzin pogled mogao da okameni.
316 Halis Današnja reka Kizil u centralnom delu Turske, harpija Mitsko čudovište ţenskog pola. Imala je telo ptice i glavu ţene. Helespont Moreuz između Evrope i Azije koji vodi od Mramornog do Egejskog mora. Današnji Dardaneli. herma Postolje ukrašeno muškim genitalijama. U hri- šćanskom dobu ovakva postolja su skrnavljena jer je prikaz genitalija smatran sramotnim. hostis Neprijatelj rimske drţave. Ukoliko bi neko bio proglašen za drţavnog neprijatelja, lišili bi ga imovine i građanskih prava, a moţda i ţivota. ide Jedan od tri imenovana dana rimskog meseca. Ide su padale na trinaesti dan u januaru, februaru, aprilu, junu, sekstilu (avgustu), septembru, novembru i decembru. U martu, maju, julu i oktobru padale su na petnaesti. Ilij Rimsko ime za Troju. Ilirik Gornja, istočna obala Jadranskog mora i dobar deo zaleđa. Obuhvatao je Istriju, Liburniju i Dalmaciju, imperator Doslovno, zapovednik rimske vojske. Termin se u ovo doba upotrebljavao samo za one vojskovođe koje su njihovi vojnici na bojnom polju pozdravili kao imperatora, što mu je davalo pravo na trijumf (v. to), imperijum Imperijum je bio stepen vlasti kojom je raspolagao kurulski magistrat. Ukoliko je bio proma- gistrat, imperijum se produţavao, ali ne nuţno u istovetnoj meri. Broj liktora koji su išli ispred magistrata označavao je njegov imperijum - šest za preto- ra, dvanaest za konzula. imperium maius Neograničeni imperijum koji je davao čoveku prednost nad svima izuzev nad diktatorom kako u Rimu tako i u provincijama. Bio je retkost do ovog vremena, ali gaje poslednjih decenija Republike Senat dodelio priličnom broju ljudi. inepte Budala, idiot, nesposobnjaković. insula Ostrvo. Takođe i naziv za visoke stambene zgrade, pošto su uvek sa svih strana bile okruţene prolazima. Italija Pojam označava deo poluostrva juţno od reka Ama i Rubikona. Italska Galija Deo poluostrva između Alpa i dveju reka na italskoj granici. Navodnjavana rekom Pad (Po), ova oblast je bila izuzetno bogata i plodna. Izvoz njenihplodova u Italiju, međutim,
317 sprečavali su planinski venac Apenini i ćudljivi vetrovi na moru. javni konj Konj kojeg je u ranijim vremenima kupovala drţava; premda Rimljani više nisu upotrebljavali sopstvenu konjicu, sve čuvene porodice su visoko cenile posedovanje javnog konja. juger Rimska mera za površinu. Jedan juger je bio 0,623 (ili pet osmina) ara ili 0,252 (četvrtina) hektara. juli Nakon što je Julije Cezar ubijen i proglašen bogom, stari rimski mesec kvinktil dobio je naziv juli. kalende Jedan od tri imenovana dana u rimskom mesecu. Kalende su uvek padale na prvi dan u mesecu. Kampanija Ĉudesno bogat i plodan vulkanski basen koji je leţao između planina Samnija i Toskanskog mora, i pruţao se od Taracine na severu do predela juţno od Napuljskog zaliva. Snaţno grčko i samnitsko nasleđe objašnjavaju nezadovoljstvo stanovništva ove oblasti, koja je uvek bila sklona pobunama. Kapua Najveći kopneni grad u Kampaniji. Iako je u brojnim prilikama kršila obećanja o odanosti Rimu, u ovo doba Kapua je bila središte snaţne vojne proizvodnje i opskrbljivala je vojne logore i škole za gladijatore kojima je grad bio okruţen. Kara Današnji Haran na krajnjem jugu Turske, nedaleko od sirijske granice. Na tom mestu Rim je doţiveo teţak poraz kad su Parćani razbili sedam legija Marka Licinija Krasa. katapult U ovo doba ratna sprava kojom su se ispaljivale drvene strele ili zašiljene grede. Princip rada sličan je onom kod samostrela. Mali katapulti nazivali su se škorpioni. klase Postojalo je pet klasa rimskih građana i bile su označene brojevima od jedan do pet. Imovinu su proveravali cenzori na osnovu prihoda pojedinca. klijent Pojam je označavao slobodnog čoveka ili oslobođenika (nije morao da bude Rimljanin) koji se obavezao prema svom patronu. Klijent bi se na najsvečaniji i obavezujući način zakleo da će sluţiti interesima svog patrona i ispunjavati njegove ţelje. Zauzvrat je dobijao različite usluge (obično novčane poklone, posao ili pravnu pomoć). Ĉitavi gradovi mogli su biti klijenti jednog čoveka kao što su Bononija i Mutina bile Antonijevi klijenti.
318 kljun Lat. rostrum. Napravljen od hrastovine ili bronze, kljun je štrčao s brodskog pramca tik ispod nivoa vode i sluţio da se snaţnim udarcima probuši ili ošteti neprijateljsko plovilo. kralj-klijent Kralj koji je u svojstvu klijenta priznavao Rim ili nekog Rimljanina za svog patrona. kohorta Taktička jedinica rimske legije. Bila je sačinjena od šest centurija, a svaka legija je pod normalnim okolnostima imala deset kohorti. konzul Konzul je bio najviši rimski magistrat koji je imao imperijum (v. to). Svake godine birana su dva konzula, čiji je mandat trajao godinu dana. Onaj kome je dodeljen veći broj glasova nazivan je starijim konzulom. Na duţnost su stupali 1. januara. Stariji konzul drţao je fasces (v. to) u januaru, a potom su se smenjivali iz meseca u mesec do kraja godine. Konzulov imperijum imao je veću snagu od imperijuma ostalih magistrata izuzev diktatora u ranijem razdoblju, a u ovo vreme i onih koji su imali imperium maius (v. to.). konzular Titula bivših konzula. konzul sufekt Konzul koji nije bio izabran već ga je imenovao senat ako bi jedan od konzula umro dok je na poloţaju ili pod drugim teškim okolnostima, ali pod trijumvirima je ovakav poloţaj predstavljao nagradu za odanost. Korkira Današnje ostrvo Krf, na jadranskoj obali Grčke. Kornelija, majka braće Grah Retko je koja ţena iz vremena Republike stekla slavu, ali Korneliju su oboţavali kao nezvaničnu boginju. Kćerka Scipiona Afričkog i Emilije Paule, udala se za Tiberija Sempronija Graha i rodila mu dvanaestoro dece, no svega troje je dočekalo zrele godine. Dvojica sinova bila su čuvena braća Grah, od kojih je jedan ubijen, a drugi izvršio samoubistvo. Njena kćerka je u braku s izvesnim Fulvijem rodila Fulviju, koja se najpre udala za Klodija, pa za Kuriona i najzad za Marka Antonija. Kornelija je dočekala duboku starost, ali se nikad nije ţalila iako je doţivela niz tragedija. Takav nesalomivi duh doneo joj je status boginje jer je predstavljala uzor svega što Rimljanke treba da budu, što su retko bile. Kosmata, Dugokosa Galija Nazvana tako jer su njeni stanovnici imali vrlo dugu kosu, što je bio znak varvarstva. Zauzimala je
319 otprilike glavninu današnje Francuske i Belgije izuzev doline Rone i obale Sredozemnog mora. Njeni narodi su bili plemenski, podeljeni u Kelte i Belge. kurulska stolica Stolica koju su smeli da koriste kurulski magistrati. Izrezbarena u slonovači, stolica je imala zakrivljene ukrštene noge tako da se mogla sklopiti, niske naslone za ruke, ali ne i naslon za leđa. Sasvim sigurno su smeli da je koriste samo konzuli i pretori, mada se vodi rasprava je li to bilo dozvoljeno i kurulskim edilima. kvestor Najniţi magistrat bez imperijuma. Zvanje mu je omogućavalo da postane član senata. Vodio je računa o drţavnom novcu, koji je mogao pripadati guverneru provincije, nekoj ustanovi ili Riznici. kvinkverema Vrlo uobičajen oblik ratne lađe, za koju se smatralo da je isuviše spora i nezgodna za manevrisanje, ali čija je prednost bila u velikoj teţini i sposobnosti da prevozi i ratne sprave i pomorce. „Petica“ je verovatno imala po pet ljudi na svakom veslu ili je petoro ljudi bilo raspoređeno na tri vesla u jednom redu. Gornji red vesala nalazio se na spoljnom osloncu ili platformi što je štrčala iznad vode; vesla u srednjem redu prolazila su kroz otvore dosta iznad brodske kobilice, a ona u najniţem redu kroz otvore obloţene koţnom navlakom koji su bili vrlo blizu površini vode. Kvinkverema je uvek bila natkrivena i primala je oko sto dvadeset pomoraca, dok je veslača bilo oko dvesta sedamdeset i bili su profesionalni; galije na kojima su veslači bili robovi vezuju se za hrišćanske ideje. Trideset mornara staralo se o snastu broda jer je „petica“ imala ogromno jedro. lađe za prevoz vojnika Kad su bile prazne, veslala je posada; a kad su na njima bili legionari, ti nesrećnici su morali i veslati. Kako su se legionari uţasavali mora, njihove vojskovođe su smatrale da će im veslanje zaokupiti paţnju. lari i penati Rimski kućni bogovi ili bogovi polja ţitnica i ostava, svega onog što je jednoj porodici omogućavalo da ţivi bezbedno i udobno. Lares Permarini Lari koji su štitili Rimljane za vreme plovidbe morem.
320 laserpicium Smola dobijena iz severnoafričke biljke silfijuma; upotrebljavala se da olakša varenje posle preterivanja u jelu i bila je izuzetno skupa. latifundije Veliki pojasevi zemljišta, obično javnog, koje se zakupljivalo i koristilo više za ispašu stoke nego za poljoprivredu. Latifundije su bile glavni razlog zbog kojeg Italija nije mogla da za sebe uzgaja pšenicu jer su malog poljodelca lišile njegove zemlje. Smanjile su stopu zaposlenosti i podsticale odlazak u gradove. lectus medius U rimskoj trpezariji sofe su obično bile postavljene jedna naspram druge u obliku ćiriličnog slova P, pa ih je moglo biti od tri do petnaest. Domaćinova sofa lectus medius nalazila se u vrhu ćiriličnog slova P. legat U ovoj knjizi pojam označava zamenika vojskovođe ili zapovednika u rimskoj vojsci. legija Najmanja jedinica rimske vojske koja je bila u stanju da sama vodi rat. Bila je sama sebi dovoljna u pogledu ljudstva, opreme i sposobnosti za vođenje rata. Legija se sastojala od 4.800 vojnika raspoređenih u deset kohorti, od kojih je svaka imala po šest centurija; u sastav legije takođe je ulazilo 1.200 neboraca, koji su bili rimski građani, i šezdeset centuriona, a bile su tu i zanatlije kao i jedinica sa streljačkim naoruţanjem. U sastav legije ubrajalo se šeststo mazgi koje su nosile teret i šezdeset kola s volovskim zapregama za krupniji i teţi teret. lemur, lemures Bića iz podzemnog sveta, seni. lex, leges Zakon, zakoni. Imenica je ţenskog roda. Ime čoveka koji je doneo zakon obično je bilo pridodato nazivu zakona kao npr. Lex Ogulnia, lex Annia itd. lex Vocottia de mulierum hereditatibus Donet 169. g. p. n. e., ovaj zakon je znatno umanjio pravo ţene da nasledi veliko bogatstvo. Senat je, međutim, mogao da to izmeni ukazom. liburnijac Brod tako nazvan jer su ga koristili gusari iz Liburnije. Teško je pretpostaviti koje su mu bile tačne dimenzije, ali kako je Agripa koristio liburnijce u pomorskim bitkama, morao je biti velik otprilike kao trirema ili „trojka“, a to znači da je imao palubu i mogao prevoziti znatan broj vojnika. Izvesno je da se njime moglo manevrisati brzo i lako. Ligurija Planinski priobalni predeo između Italske Galije i rimske
321 provincije Galije. Ta siromašna oblast bila je poznata po masnoj vuni od koje su se pravili nepromočivi odevni predmeti i filc. locus consularis Mesto za počasnog gosta. Nalazilo se na desnom kraju lectus medius, domaćinu zdesna. maiestas „Mala“ izdaja. „Velika“ izdaj aperduellio kaţnjavala se izuzetno surovom smrću, a maiestas uglavnom izgnanstvom iz Rima i zaplenom izdajnikove imovine. Makedonija Graničila se s istočnim delom Jadrana ispod Ilirika, pa se nastavljala istočno preko planinama Kandavije i završavala se kod reke Strimona. U drevna vremena bila je daleko veća nego danas. Glavna saobraćajnica bio je drum zvani Via Egnatia (v. to). Mala Jermenija (Armenia Parva) Nalazila se zapadno od same Jermenije i obuhvatala nepristupačna planinska područja gornjeg toka Eufrata. manipul U ranijim vremenima taktička jedinica legije. Sačinjavale su je dve centurije vojnika. Gaj Marije je smatrao da je kohorta glavna jedinica, dok je manipul sveo na paradnu pojavu. Masilija Današnji Marselj. Mauretanija Današnji Maroko. medicus Igra rečima medius (srednji) i medicus (lekar) gde se srednji prst, korišten za rektalni pregled, naziva medicus kad je namera nepristojan pokret u značenju: „Nabij ga sebi u guzicu!" mentula Latinska prosta reč za penis. mentulam caco Naročito prost izraz: „Serem ti se na kurac!“ meretrix Bludnica. meum mel Latinski izraz odmila, „medu moj“. modius, modii Uobičajena rimska mera za ţito. Jedan modius je teţio 5,9 kilograma što je bilo dovoljno da se šest dana mesi po jedna velika vekna hleba. Mesečno je onima koji su na to imali pravo i potvrdu o tome deljeno po 5 modija drţavnog ţita. Grčka mera medimnus iznosila je pet modija. mos maiorum Za nas bezmalo neodredivo. Ustaljeni poredak, način na koji se uvek radilo i kako uvek treba da se radi i ubuduće. Pojam je predstavljao nepisani ustav. municipije Oblasti koje, u očima Rima, nisu imale punu samostalnost.
322 Mutina Grad na Emilijevom drumu u Italskoj Galiji. Današnja Modena. Grad je bio klijent Marka Antonija. Narbon Današnji Narbon, u Francuskoj (na latinskom Narbo, na francuskom Narbonne). Naše more Mare nostrum. Sredozemno more. nefas Svetogrđe; bezboţnički ili bogohulni čin. nemes Egipatski ukras za glavu, izrađen od tkanine, steg nute preko čela i vezane na potiljku, s produţeđma koji vire iza ušiju. none Jedan od tri imenovana dana u rimskom mesecu. Ako su ide padale na trinaesti, onda su none padale na peti dan; ako su ide padale na petnaesti, onda su none padale na sedmi dan u mesecu. numen, numina Pravi rimski bogovi nisu imali ni lika ni pola i najbolje ih je opisati kao sile umesto kao biča. Upravljali su svime, od otvaranja i zatvaranja vrata preko kiše i vetra do rata i blagostanja drţave. Nisu imali mitologiju. Putevi ovih sila predstavljali su recipročan odnos između sveta ljudi i univerzuma bogova, te otuda rimska navika da se između bogova i ljudi sklapaju ugovori. nundinum, nundinae Osmodnevna rimska nedelja (nundinum) računala se između dva pazarna dana (nundinae). Kalendar je bio na Forumu postavljen na rostru. oci i upisani U ovo doba senatorima su se obraćali ovim nazivom iz puke ljubaznosti. Izraz je nastao u doba kraljeva Rima, koji su svoje članove veća nazivali patres oci, očevi. Za one koje su pridodali cenzori govorilo se da su conscripti upisani. oppidum Galska tvrđava koju su Rimljani smatrali veoma ruţnom. orao Kad je Gaj Marije u svoju vojsku unovačio sirotinju, svakoj legiji je dao srebrnog orla, kojeg je nosio aquilifer (orlonoša), i uveo oboţavanje orla kako bi tim vojnicima bez imetka pruţio nešto opipljivo za šta će se boriti. Njegova zamisao je sjajno uspela. oslobođenik Rob oslobođen postupkom manumisije. Na glavi je morao nositi šiljastu kapicu koja se nazivala kapa slobode. Ukoliko mu je bivši gospodar bio rimski građanin, automatski je postajao klijent svog bivšeg gospodara i imao je malo izgleda da iskoristi
323 pravo glasa. Mogao je, međutim, zarađivati novac i tako u klasama dospeti do visokog poloţaja. Pad Reka, današnji Po, u severnoj Italiji. Paretonij Smatra se da je današnja Mersa Matruh, na zapadu Egipta. Parćani Sama Partija bila je oblast istočno od Kaspijskog mora, pa su Rimljanima neprijatelji bili Parćani a ne zemlja. Kraljevstvo Parćana bilo je ogromno i protezalo se od Inda do Eufrata. Veliki deo zemlje bio je nepristupačan. Patra Današnji Patras (ili Patra), u Korintskom zalivu, u Grčkoj. „petica“ Ţargonski izraz za kvinkveremu (v. to). phalerae Okrugli, cizelirani, ukrašeni srebrni ili zlatni diskovi prečnika sedamdeset pet do sto milimetara. Ovo vojničko odlikovanje dodeljivalo se za izuzetnu hrabrost u bici, i nosilo se preko veriţnjače ili oklopa raspoređeno u tri reda po tri diska na ukrašenim koţnim remenima. Picen Deo koji je zauzimao list italijanske „čizme“. Ĉuven po buntovnim političkim ličnostima; Rimljani su na njegove stanovnike gledali prezrivo kao na Gale. To je bila bolna tačka Picenjanina Pompeja Velikog. pilum, pila Legionarsko koplje. Imalo je veoma mali, nazubljen gvozdeni šiljak na gornjem delu gvozdenog kopljišta, povezan drvenom drškom. Gaj Marije je koplje prilagodio tako što je oslabio spoj gvozdenog i drvenog dela, pa ga neprijatelj na koga je bačeno nije mogao iskoristiti. plebejci, plebs Rimski građani su uglavnom bili plebejci; u vreme opisano u ovoj knjizi patricija je bilo malo. plebejski tribun Iako izabran, ovaj magistrat nije predstavljao celokupan rimski narod več samo plebs. To je značilo da plebejski tribuni ne deluju u zavisnosti od auspicija, a takođe nisu imali ni imperijum. Bili su, međutim, neprikosnoveni u vršenju svojih duţnosti i imali su jedno značajno političko oruţje pravo da stave veto na zakonske predloge, poduhvate ili magistrata. Bili su čuveni po donošenju zakona, ali su u vreme opisano u ovoj knjizi malo šta usvojili kao zakon. pletron Grčka jedinica mere za površinu.
324 pomerium Svete granice grada Rima, obeleţene belim kamenovima koji su se zvali cippi; nisu isto što i Servijeve zidine; nisu obuhvatale Aventin i Kapitol. U religijskom smislu, sam Rim je postojao samo unutar pomerijuma, a sve van njega je bila rimska teritorija. pomoćne čete Jedinice u sastavu rimske vojske čiji vojnici nemaju rimska građanska prava. Obično su bili konjanici, ali su mogli biti i pešadinci. pontifik (pontifex) Rimski sveštenik, član Kolegija pontifika. Na čelu ovog kolegija nalazio se pontifex maximus (veliki pontifik), čija je drţavna rezidencija bila Domus Publica, koju je delio s vestalskim devicama. Sveštenik je nosio crveno-purpurnu prugastu togu. praefectus fabrum Obično civilno lice, bio je odgovoran za opremanje i snabdevanje vojske u svakom pogledu, od šatorskih klinova preko mazgi do veriţnjača, hrane i odeće. Ĉesto je po zanimanju bio bankar. pretor Ova magistratura je bila na drugom mestu u hijerarhiji rimskih magistrata s imperijumom. Njegove duţnosti su se ticale sudova i sudskih sporova. Biran je na godinu dana i imao je šest liktora. pro(prokonzul, propretor, prokvestor, promagistrat) Onaj koji sluţi drţavi u ulozi magistrata s pripadajućim poloţajem i imperijumom, ali nakon što mu je istekao mandat na dotičnom poloţaju. Ako je bio prokonzul ili propretor, verovatno je upravljao provincijom. proleteri Capite censi ili proletarii, osiromašeni, najniţi sloj rimskih građana, isuviše siromašni da bi pripadali petoj klasi i drţavi dali išta izuzev dece, proles. Pri popisu stanovništva cenzori su ih jednostavno samo prebrojavali. Mogli su da glasaju i nose togu. Gaj Marije im je omogućio da pristupe vojsci. pronuba Glavna deveruša. proskribovanje Proskribovati čoveka značilo je oduzeti mu imovinu, verovatno i građanska prava, a moţda i ţivot. Obično je u građanskom ratu bio na strani gubitnika. Spisak proskribovanih lica postavljan je na rostru na Forumu. provincija Oblast koja pripada Rimu i koja je pod neposrednom
325 upravom Rima. publikani Ubirači poreza su se udruţivali u preduzeća i po ugovoru sa Riznicom prikupljali poreze u provincijama; kako su publikani uvek prikupljali i više novca nego što je Riznica propisivala, ubiranje poreza je donosilo veliku zaradu. Quin tacesl Umukni! Regij Današnji Ređo, na samom špicu italijanske „čizme“. Ren Reka, današnja Rajna. rex sacrorum U vreme rimskih kraljeva, prvosveštenik. Takođe je i sam bio kralj. Kad je nastala Republika, njene vođe su smislile velikog pontifika, koji je imao veću moć nego rex sacrorum tipično rimsko rešenje. Rodan Reka, današnja Rona. rostra Uzdignuto postolje na Forumu, sluţilo za drţanje govora i odrţavanje velikih skupova. Govornica je dobila ime po brodskim kljunovima koji su ukrašavali stub blizu postolja. Rubikon Istočna granica Italije. Savremeni naučnici imaju različita mišljenja o tome koja je to zapravo reka, pošto se u docnijim vremenima oko Ravene vršilo veliko isušivanje tla. saltatrix tonsa Doslovno, „bradata plesačica“. Homoseksualac koji se oblačio kao ţena i prodavao seksualne usluge na javnom mestu. Postojao je zakon lex Scantinia po kojem se takav čin smatrao teškim prestupom. satrapija Oblast koja je pripadala sizerenu, ali je njome upravljano kao zasebnom oblašću u sizerenovo ime. Ĉovek određen da vlada satrapijom zvao se satrap. Bio je to parćanski ili istočnjački oblik klijentskog kraljevstva. Senat Gornji dom, takoreći. U vreme opisano u ovoj knjizi imao je hiljadu članova koji su primani putem izbora kao kvestori, odlukom cenzora ili pak odlukom trijumvira. Senat nije mogao da donosi zakone, već ih je samo predlagao skupštinama; zakonodavna moć pripadala je skupštinama, koje su u ovo doba zapravo prestale da postoje. Zakone su donosili trijumviri, koji su se
326 samo formalno obraćali skupštinama. senatus consultum Senatska odluka. Te odluke nisu imale snagu zakona. Serapis Naročito hibridno boţanstvo koje su za građane Aleksandrije izmislili prvi Ptolemej i tadašnji sveštenik boga Ptah, izvesni Maneto. Cilj je bio da se spoje grčke i egipatske religiozne ideje kako bi Aleksandrija imala lokalno boţanstvo prikladne grčke prirode. Njegovo svetilište se nalazilo u Rakotidi, najgorem delu grada, što ukazuje da je Serapis bio bog za niţe klase. sestercij Rimljani su knjigovodstvo vodili u sestercijima. Vrlo mala srebrna kovanica vredela je četvrtinu denarija; jedan talenat imao je 25.000 sestercija. sinus U geografskom smislu, zaliv, kao Sinus Arabicus Arabljanski zaliv (sada Crveno more). Sinus je takođe bio onaj deo toge u slobodnim prevojima koji padaju preko desnog kuka; Rimljanin odeven u togu koristio ga je kao dţep za svoje spise i maramicu. Kesu s novcem, međutim, uvek je nosio čvrsto prikačenu za pojas kojim je oko struka vezivao tuniku. sirena Mitska ţena velike privlačnosti koja je obitavala među opasnim grebenima i stenama. Opčinjavala je mornare lepotom svoje pesme i tako ih navodila da nasuču brodove. socius Slobodan čovek ili oslobođenik koji je ţiveo na teritoriji Rima, ali nije bio rimski građanin. Sol, Telus i Liber (Liber Pater) Tri stara numinozna boţanstva Rima. Zakletve date u njihova imena nisu se mogle prekršiti. Ako su date, pridrţavali su ih se po svaku cenu čak i najbezobzirniji Rimljani. Subura Padina između Viminala i Eskvilina. Bio je to kraj čuven po tome što je bio gusto naseljen mešavinom najsiromašnijih stanovnika, ali Svetonije tvrdi da je Julije Cezar tu ţiveo kao dete. sui iuris Osoba koja je svoj gospodar i vlada sopstvenom sudbinom. Pojam se upotrebljavao za ţene koje su zadrţale kontrolu nad svojim novcem i imovinom. Taces! Umukni! Tacete! Umuknite! talent Uobičajeno, teret koji jedan čovek moţe da nosi na leđima. Oko dvadeset i pet kilograma.
327 Taprobana Današnja Sri Lanka (Cejlon). tata Latinski izraz odmila za oca. tirski purpur Najskuplja i najpoţeljnija nijansa ljubičaste boje. Proizvodila se iz male cevi u školjci murex kod grada Tira, u Siriji. Bio je toliko taman aa je delovao bezmalo kao crn, ali je imao tamnocrveni odsjaj. Trakija Dugi pojas zemlje između Strimona i oblasti oko Helesponta i Tračkog Bosfora. Zalazio je duboko u kopno, a osim naroda uz obalu Sredozemnog mora, naseljavali su ga varvari. trijumf Rimski vojskovođa koga su vojnici na bojnom polju pozdravili kao imperatora imao je pravo da od Senata zatraţi da odrţi trijumf, što se nije moglo lako odbiti. Po povratku u Rim vojskovođa je bio zvezda ogromne povorke koja je prikazivala njegova dela i plen. Pojedini trijumfi su bili spektakularni, a neki pak ništa posebno. verpa Latinska prosta reč koja se odnosila na penis i prepucijum. via Glavni drum ili ulica. Via Egnatia Veliki istočni drum koji je vodio od dva ogranka kod Dirahija i Apolonije na jadranskoj obali da bi se ubrzo spojili u jedan put što se nastavljao duţinom od skoro hiljadu milja preko Makedonije i Trakije do Vizantiona na severu i Helesponta na jugu. Rimljani su ga sagradili 146. g. p. n. e. kako bi vojsci olakšali kretanje. vicus Gradska ulica ili drum manje vaţni nego što je via. Gradska ulica koja je vodila uzbrdo zvala se clivus. vila Seosko imanje, uključujuči prostranu kuću i peristil. Stari Muzej Geti u Malibuu, u Kaliforniji, bio je briljantna replika vile u Herkulaneumu koja je pripadala Cezarovom tastu Pizonu i bio je pravo svetsko čudo. Ţalim što je zatvoren jer nigde u Evropi ne postoji vila koja nije u ruševinama. Naše vreme je siromašnije jer nema takvih vila. vitezovi Ordo Equester ili viteški red. Kad je u ranom Rimu stvorena konjica, konji su bili skupi, pa ih je članovima ovog reda kupovala drţava. U vreme opisano u ovoj knjizi, međutim, vitez je bio tek istaknut poslovni čovek, pripadnik prve klase. Dakle, reč „vitez“ označavala je društveni i ekonomski status.
328