E.F.Malkowski - Prije Faraona

Slika 10.1. Velika Eneada

Šu, Tefnut, Geb, Nut, Oziris, Izis, Set i Neftis. Izraz se također koristi
za opisivanje velikog vijeća bogova, kao i za zajednički naziv svih
bogova. Oziris, Izis, Set i Neftis predstavljaju cikličnu prirodu života,
smrti i ponovnog rođenja, a sve je to povezano s Atumom, kako stoji
u tekstovima iz piramida.

Atum predstavlja "Uzrok" koji se ne može spoznati. Može se doživ­
ljavati kao moderni zapadnjački koncept Boga. On je sve stvorio. On
je na vrhu Eneade. Iz njega izviru sva druga načela univerzuma. Atum
je stvorio Šu (zrak/vjetar) i Tefnut (voda/vlaga), najvažnije elemente
za život, što predstavlja temelje za društveni poredak. Šu u prvi plan
stavlja načelo Života, a Tefnut načelo reda. Od Šu i Tefnut stvoreni su
Geb i Nut, zemlja i nebo. Od Geba je stvoreno Sunce. Kad Nut i Geb
sretnu Tefnut, nastaje mrak. Nut i Geb rađaju Ozirisa, Izis, Seta i
Neftis.

Primjenjivanjem četiri načela (jedinstvo, dualnost, pomirenje i kon­
cept materije), Oziris predstavlja inkarnaciju i reinkarnaciju, život i
smrt, što je obnova. Izis je ženstveni aspekt Ozirisa. Set je načelo su­
protnosti, ili antagonizma, a Neftis je ženstveni aspekt Seta.

Ta se zbivanja stvaranja događaju izvan granica zemaljskog vreme­
na, izvan svjetovnog područja. Događaju se na nebesima, a ne na ze­
mlji. Schwaller de Lubicz kaže da se takvi misteriji ne mogu shvatiti
procesima rezoniranja inteligencije uma. To je ezoterični misterij
koji se ne može razumjeti racionalnim umom, te se može spoznati
jedino onim što simbolisti nazivaju "inteligencijom srca". Ovdje je

zapravo riječ o praiskonskoj tajni Boga i njegovog djela, Atuma, koji
postaje jedan, zatim dva i tako dalje sve do osam.

Ja sam Jedan koji se pretvara u Dva
Ja sam Dva koji se pretvara u Četiri
Ja sam Četiri koji se pretvara u Osam
Nakon toga, ja sam Jedan

- Petamonov lijes, Kairski muzej, (artefakt) br. 1160

Ta manifestacija ili razmnožavanje jednoga u mnoge, do čega je došlo
u Heliopolu, apstraktno je načelo stvaranja. U Memfisu, Ptah tu ap­
strakciju proširuje i s nebesa spušta vatru. U Hermopolu, počinje
uzajamno djelovanje božanske vatre i zemaljskog svijeta. U Tebi, ponav­
ljanje ta tri procesa kombinira se u jedan, što predstavlja trojstvo
Amuna.

John Anthony West u svojoj knjizi Serpent in the Sky (Zmija na nebu)
kaže da Velika Eneada proizlazi iz Apsoluta, ili "središnje vatre". De­
vet neterua (načela) povezuje Jedan (Apsolut), koji istodobno postaje
jedan i deset, te je simbolična slika prvobitne jedinstvenosti. Velika
Eneada je ponavljanje i povratak izvoru, što se u egipatskoj mitologiji
doživljava kao Horus, božanski sin koji osvećuje umorstvo i komada­
nje svojeg oca, Ozirisa.

Egipćani su prihvatili prirodnu, holističku filozofiju koja je opisiva­
la stvaranje čovjeka kao inkarnaciju božanskoga u duhovnom smislu,
a ne kao da je gurnut u opasan i nasilan svijet. Čovjek je bio Kozmos,
a zadatak pojedinca bio je to shvatiti kako bi postigao vječnost. Pita-
gora je razumio njihovu filozofiju i posve je suvislo opisivao u svojim
pisanim djelima i poučavanjima. Egipćani su je prikazivali kao mit
koji je sadržavao ezoteričnu istinu.

Deset i sveti tetractys

Za pitagorejce je broj deset najvažniji od svih brojeva, a dobiva se
zbrojem brojeva jedan, dva, tri i četiri. Geometrijski je izražen kao
trokut što su ga nazvali "sveti tetractys". Tetractys, također poznat
kao decad, je trokut koji se sastoji od deset točaka složenih u četiri
reda: jedna, dvije, tri i četiri točke u svakom redu.

Slika 10.2. Tetractys
(uz dopuštenje Johna Opsopausa)

Pitagorejci vjeruju da su fantastična svojstva tetractysa izvorište i
korijeni vječne prirode. U suštini, to je izraz metafizičke stvarnosti i
"idealnog svijeta" Platona. U prisezi pitagorejaca spominje se tetractys;
prisežu na "onoga koji je našoj obitelji dao Tetractys, koji sadrži Vrelo
i Korijen vječno promjenljive prirode." West kaže da se grčkim tetra-
ctysom može smatrati egipatska Velika Eneada koja se manifestira i
više nije dio mita. Premda to ne mora biti poboljšanje u odnosu na
egipatsku koncepciju Eneade, grčki tetractys je način na koji se može
početi shvaćati mnoga značenja Eneade.

Trokutasti oblik tetractysa predstavlja aritmetičku progresiju stva­
ranja od apstraktnog i apsolutnog do konkretnog i zasebnog. Lijeva
strana trokuta (1, 2, 4 i 8) simbolizira pomak života iz apsolutnog
jedinstva. Desna strana (27, 9, 3 i 1) predstavlja razvijanje svijesti i
povratak apsolutnom jedinstvu. U suštini, to je opis svega (univerzu­
ma) koje proizlazi iz ničega. Prije nego je bilo što postojalo bio je je­
dan, geometrijska točka, postojanje bez dimenzija. Kad se točka po­
maknula, pojavila se ravnina (ili površina), te su počele postojati dvije
dimenzije. Kad se ravnina pomaknula, pojavilo se tijelo, zajedno s tro­
dimenzionalnom stvarnošću. Dakle, tetractys prikazuje četiri razine
postojanja, od one bez dimenzija do trodimenzionalne.

Platon je gradio na ranijim spoznajama o tetractysu. Vjerovao je
da su objekti prirodnog svijeta dio veće stvarnosti koja uključuje ap-

straktni svijet kojeg je on nazivao "Forma". (U modernom načinu
razmišljanja, ta bi forma bila jednaka ideji.) Bit nekog objekta nije
njegov oblik ili tvar od koje je napravljen, već njegova suština - nje­
gova istinska Forma. Za Platona, te su forme bile znanje koje je posto­
jalo izvan ljudskog uma.

Ako se tetractys interpretira u skladu s njegovom teorijom o Formi,
ravnine od dva do četiri predstavljaju razine postojanja. Druga ravni­
na predstavlja apsolutno postojanje formi gdje su ideje božanske i
vječne, gdje se zapravo zbiva "bivstvovanje". Četvrta ravnina predstav­
lja fizičku manifestaciju formi, gdje forma postaje stvar, a to se spomi­
nje kao "područje postanka". Treća je ravnina posrednik ili "stanje
između" ravnina dva i četiri. Ravnina tri je ono gdje postoji duša, a
to znači da se ondje miješaju stanja apstrakcije s konkretnim svijetom.
Međutim, ravnina jedan, izvor svega, ne može se opisati. Ta razina
stvarnosti je osnova za progresiju od apstraktnog do konkretnog.

Premda je sveti tetractys Pitagorino razjašnjenje, to nije isključivo
pitagorejski koncept. Kao najmudriji od drevnih mudraca, Pitagora
je, prema različitim predaj ama, putovao svijetom u potrazi za mudroš -
ću. Nakon što je od grčkih mudraca naučio sve što je mogao, otišao
je u Egipat, negdje oko 535. g. pr. Kr., s pismom preporuke od Polikra-
ta, vladara otoka Samos. Neoplatonist iz drugog stoljeća, Porfirije,
kaže da su mu neprestano odbijali pristup "Misterijima Izis", kuriku-
lumu višeg učenja za svećenike i plemenitaše. Međutim, svećenstvo
u Tebi napokon je prihvatilo Pitagoru nakon što je obavio potrebne
obrede.

U novije su vrijeme obavljena mnoga povijesna istraživanja o vezi
između Grka i Egipćana tijekom prvog tisućljeća pr. Kr. U svojem mo­
numentalnom djelu Black Athena (Crna Atena), svezak 1 (1987), Mar­
tin Bernal govori o tome kako su akademici Zapada tijekom devetna­
estog i dvadesetog stoljeća izmislili ulogu stare Grčke kao začetnika
civilizacije. U svesku 2 opisuje arheološke i pisane dokaze koji pokazu­
ju da je drevni Egipat istinski izvor znanja i civilizacije. Premda se svi
znanstvenici ne slažu s njegovom tezom, jasno je da je veza doista
postojala i da su drevni Egipćani utjecali na početke razvoja grčke
države.

Simbolizam zmije

Egipatska su filozofija i mitologija fizički i duhovni svijet objašnjava­
le kroz sustav brojeva i matematiku. Njihova su poučavanja bila ezote­
rična, rezervirana za plemstvo i obrazovane, a ipak je sve bilo dostupno
i običnim ljudima, pod krinkom mitologije. Simbolička interpretacija
egipatske mitologije na uvjerljiv način objašnjava njezine sofisticirane
filozofske koncepcije. Neki su simboli preživjeli sve do danas, te ostaju
kao ikone religioznog izričaja, osobito golub (ili ptica) i zmija - kršćan­
ski simboli za sile dobra i zla.

Zanimljivo je da su se ti simboli nalazili na faraonovoj kruni dvije
tisuće godina prije kršćanstva. Na njegovoj se kruni nalazila kobra,
spremna za napad, i strvinar. To je bio ultimativni simbol moći u
drevnom Egiptu. Jedna od faraonovih titula bila je "gospodar krune
strvinara i zmije". To je simboliziralo božanskog čovjeka koji se sasto­
jao od zmije (funkcija božanske inteligencije) i strvinara (funkcija po­
mirenja). John Anthony West kaže da paralelno razmišljanje usmjera­
va jedinstvo kobre i strvinara na kraljevskoj kruni što je nosi faraon, a
to predstavlja ujedinjenje gornjeg i donjeg Egipta. Istodobno simboli­
zira pobjedničko sjedinjavanje sposobnosti rasuđivanja i asimilacije,
što je obilježje usavršenog ili kraljevskog čovjeka.

Zmija predstavlja intelekt, sposobnost pomoću koje čovjek može
raščlaniti cjelinu na njezine sastavne dijelove, baš kao što zmija progu­
ta cijeli plijen, a zatim ga probavlja tako da ga razgrađuje na manje
dijelove. Božanski čovjek mora imati sposobnost razlikovanja i pomi­
renja. Budući da te dualne moći postoje u ljudskomu mozgu, oblik
zmijina tijela na kruni slijedi fiziologiju mozga. Ta je dualna funkcija
mozga živopisno prikazana na dvije strane. Dio krune koji se nalazi
nasred čela predstavlja "treće oko" i njegove intelektualne sposobno­
sti.

Egipćani su izabrali zmiju za prikaz autoriteta jer je ta moć sama
po sebi dualna po izričaju. Zmija, koja se čini jedinstvenom, zapravo
je dualna u izričaju. Verbalna je i seksualna, dualna i podvojena po
naravi. Istodobno je kreativna i destruktivna u smislu da se mnogo­
strukost stvara iz jedinstvenosti, te da stvaranje predstavlja destruk­
ciju savršenstva Apsoluta. Budući da zmija ima rašljasti jezik i dvo­
struki penis, izbor je bio logičan. Neheb Kau, što znači onaj koji daje

oblike i svojstva, bilo je ime kojim su nazvali zmiju koja je predstav­
ljala praiskonsku zmiju. Neheb Kau se prikazuje kao dvoglava zmija,
što ukazuje na dualnu prirodu univerzuma.

Međutim, dualnost i intelekt nisu samo ljudske funkcije, nego i
kozmičke. Postoje viši i niži intelekt. Zmija predstavlja niži, ali i viši
intelekt. Viši intelekt dopušta čovjeku da spozna Boga, a predstavlja
ga nebeska zmija, "zmija na nebu" - koju su Egipćani često prikaziva­
li kao čovjeka koji jaše na leđima zmije prema zvijezdama. Krilata je
zmija također bila čest simbol mnogih ranih civilizacija.

No, nekontrolirana dualnost je kaos, te nije ništa drugo do destruk­
cija. Stjecati znanje bez da se pođe dalje i stvori nešto novo je, kako
West kaže, parodija na Boga. Na taj je način zmija predstavljala kao­
tične, destruktivne sile svojstvene kozmosu. Općenito govoreći, jed­
no je ime dobila svaka životinja osim zmije koja je imala ulogu "se­
paratom" ili opstruktora djela Ra, ili Apsoluta. Zmija je u egipatskoj
mitologiji ocrnjivana pod različitim nazivima, možda kako bi se opi­
sala određena vrsta opstrukcije ili negacije. Ta prvobitna koncepcija
"nekontrolirane dualnosti", ili "kaosa", aspekt univerzuma, kasnije je,
u kršćanskim predajama, jednostavno postala poznata kao zlo - što
se odnosilo na osobu koja se nije pomirila s Bogom. Zato se zmija do­
življava kao personifikacija zla.

West kaže da simbol zmije ima drugo, više znanstveno značenje.
Energija, ono od čega se sastoji sva materija, zapravo je drugi naziv
za "svijest bez duha". Svijest je kreativni poticaj energiji, a time i svoj ma­
teriji, da postoji. Dakle, kroz energiju se duhovno pretvara u fizičko.26

Energija je vibracija, ili kretanje između negativnih i pozitivnih
polova, a ilustrira je sinusni val. Sinusni je val jedinstven po tome što
predstavlja energiju koja je u potpunosti koncentrirana na jednu fre­
kvenciju (broj potpunih ciklusa u sekundi), te ima oblik vala što ga
proizvodi jednostavno harmonično kretanje. Sinusni se val može me­
hanički konstruirati tako da se točka pomiče po krugu. Na lijevoj
strani kruga povuče se polumjer od sredine do točke na krugu. Po­
maknite točku malo dalje po krugu, te nacrtajte još jedan polumjer
do nje. Visina druge točke iznad prvog polumjera je sinus kuta što ga
čine oba polumjera. Ako se krug vrti konstantnom brzinom, grafi­
kon visine točke u odnosu na vrijeme daje sinusni val, a izražava se
kao razlomak polumjera i mora biti između 1 i — 1.

Slika 10.3. Sinusni val (sinusoida)

Sinusni val također vrijedi za izmjeničnu struju, jer se neprestano
kreće od negativnog do pozitivnog i natrag do negativnog, što stvara
analogni val penjanja i padanja voltaže. Zvučni i svjetlosni valovi tako­
đer nastaju vibracijom. To jednostavno kretanje između suprotnih
polova temelj je naše fizičke stvarnosti na kvantnoj razini.

West kaže da su drevne civilizacije prikazivale vibraciju (energiju)
kao zmiju koja se kreće po tlu ili u vodi. Njezino kretanje, kao što svi
znamo, stvara "S" . sinusni val. Dakle, zmija je savršeni i univerzalni
simbol za predstavljanje čina u kojem jedinstvenost postaje dualnost,
što je kozmološka baza za sve valjane filozofske sustave. Nadalje, te
su vibracije način na koji se umjetnosti prenose do nas, preko naših
emocionalnih sposobnosti. To je očito u slučaju glazbe, i to nam je po­
znato - zvučni valovi određeni jačinom, intenzitetom i tonalitetom.
Ovisno o glazbenom djelu, zvuk stvara emocionalni učinak.

Arhitektura ima sličan učinak, što neki opisuju kao "zamrznutu
glazbu". Ima mnogo načina na koji su umjetnost glazbe i arhitekture
slični. Oboje sadrže ideje o proporcijama, oznake vremena, ritmove
i kreativnost za uređivanje nota ili građevnih ideja, aspekte koji se
mogu promatrati iz iste perspektive.

West vjeruje da to nije samo poetično, ili metaforično, već je doista
točno.

Veliki hram, ili kad smo već kod toga, trgovački centar, preno­
si svoje značenje ili nedostatak značenja, ovisno o slučaju, isklju­
čivo kroz vibracije. O tome ne razmišljamo na taj način jer su
to vizualne vibracije; očito je da se boja prenosi do nas kao vi-

zualna vibracija. Na to smo navikli i to prepoznajemo, ali ne
mislimo na arhitektonske oblike. Statični su, kao vibracija, ali
doista jesu vibracije i prenose se točno kao, ili barem analogno,
glazba kroz harmoniju, proporciju, ritam i geometriju, što je
međuigra brojeva.

Ostavština znanja

U središtu holističke filozofije Egipćana nalazi se čovjekova uloga u
univerzumu, njegovo podrijetlo i priroda svijesti - sofisticirana i kom­
pleksna tema, čak i prema današnjim mjerilima, i još uvijek najveća
od svih zagonetki. Općeprihvaćena teorija o nastanku fizičkog uni­
verzuma kaže da je sva materija nastala slijedom kozmičkog "velikog
praska". Nesumnjivo, riječ je o paradoksu, jer je nešto stvoreno iz
ničega. Svi fizičari shvaćaju da materija nije ništa drugo do konfiguri­
rana ili "oblikovana" energija, a ipak energija ostaje nedefinirana. To
je jednostavno kretanje, ali kretanje "čega" nije poznato - i možda
nikad neće biti pronađen odgovor na to pitanje.

Drevni su Egipćani naoko razumjeli implikacije te velike zagonet­
ke i doživljavali ulogu čovječanstva na razini sofisticiranosti koja se
može usporediti s modernom mješavinom najrazvijenije znanosti,
filozofije i teologije. Smatrali su čovječanstvo, kao i cjelokupnu priro­
du, krajnjim činom vrhunske svijesti, njezinim prijelazom iz metafizi­
čkog u fizičko. Dok suvremeni fizičari nastoje objasniti fizički svijet
kroz matematiku, drevni su Egipćani uklopili brojeve u filozofiju kako
bi učinili isto. John Anthony West kaže: "Može se reći da je Egipat
cijeli univerzum smatrao gigantskim činom magije, transformacijom
svijesti u materijalni svijet." Čak i danas ugledni znanstvenici, kao
što su astronaut Apolla i fizičar Edgar Mitchell, liječnik Stuart Hame-
roffi evolucijski biolog Bruce Lipton, nastoje odgonetnuti tajne ljud­
ske svijesti.

Prije više od pet tisuća godina, mitski egipatski Tehuti (Tot) navo­
dno je izumio pisanje i razotkrio ljudima cjelokupno znanje iz astrono­
mije, arhitekture, geometrije, medicine i religije. Bio je štovan kao
bog mudrosti i božanski glasnik koji je zapisao prirodu fizičkog uni­
verzuma. Premda ga Egipćani nikad nisu proglasili svecem, tekstovi
koji mu se pripisuju postali su sastavni dio egipatske ezoterične tra-

dicije, opisane umjetnošću i arhitekturom hramova, o kojoj su sveće­
nici hramova poučavali novake. Kasnije, kada je Grčka počela jačati
kao svjetska sila, grčka je inteligencija prihvatila to znanje kao drevnu
mudrost, a njezin legendarni autor uzeo je ime Hermes Trismegistos
(triput-najveći Hermes). Do trećeg je stoljeća, unutar grčko-egipatske
civilizacije u Aleksandriji, nastao niz filozofskih djela koji su činili
ono što je poznato kao Corpus Hermeticum, ili jednostavno, hermeti-
ka. Premda znanstvenici polemiziraju o njezinu egipatskom podrijetlu
grčki povjesničar Herodot (484-432. g. pr. Kr.) jasno govori o starosti
i originalnosti njezinih egipatskih duhovnih ideja:

Egipćani su pretjerano religiozni, više od bilo kojeg drugog na­
roda u svijetu ... Pretjerano su pedantni u svemu što ima veze s
njihovom religijom ... Tek su prekjučer, ako smijem tako reći,
Grci saznali za podrijetlo i oblik raznih bogova... Imena svih bo­
gova bila su poznata u Egiptu od početka vremena.

Grci, kojima svijet Zapada pripisuje zasluge za nastanak modernoga
društva, svoju su riječ nature dobili od egipatske riječi neter, prihvativ­
ši drevno egipatsko poučavanje da nema odvajanja prirode (nature)
od božanskoga.

Godine 1952. ugledni egiptolog i profesor semitskih jezika, Samu­
el Mercer (1879-1969), sastavio je prvi potpuni prijevod tekstova iz
piramida u Sakkari. Premda postoje poteškoće što se tiče određivanja
starosti samih natpisa, izazvali su mnogo polemika po pitanju njihova
podrijetla. Čini se da su se pojavili kao posve razrađena zbirka posmrt­
nih tekstova, bez ikakvog presedana u arheološkom zapisu. Budući
da su tekstovi sastavljeni od zasebnih izraza, bez strogog narativnog
slijeda koji bi ih povezivao, znanstvenici vjeruju da nisu bili napisani
točno s namjerom da budu uklesani na piramide, nego su se možda
i ranije negdje koristili. Međutim, jasno je da ti četiri tisuće tristo godi­
na stari hijeroglifi sadrže doktrine identične onima iznesenim u her-
metici, a njihova je suština da je svijest prava priroda čovjeka.

Prema hermetičkim poučavanjima, fizički je svijet privremen, a
svaka osoba, zahvaljujući svojoj svijesti, ima mogućnost postići besmrt­
nost kroz spoznaje o božanskome. Poučavanja se temelje na vjerovanju

da je ono što se nalazi gore paralelno s onim što je dolje. Drugim riječi­
ma, ono što najprije postoji u duhovnom, poslije se manifestira u fizič­
kom. Dakle, duhovno i materijalno su isprepleteni i trebaju se zajedno
proučavati. To je čista i jednostavna filozofija, neopterećena dogmat­
skim mislima ili obredima.

U djelu Michaela Maiera Symbola aureae mensae duodecim natio­
num (The Symbols of the Golden Table of the Twelve Nations - Simbo­
li zlatnog stola dvanaest naroda), objavljenom u Frankfurtu, Njemačka,
1617. godine, Hermes je prikazan u ruhu za koje se vjeruje da je halja
egipatskog svećenika (vidi sliku 10.4). U desnoj ruci drži zemaljsku

Slika 10.4. Hermes, prikazan kao egipatski svećenik
(iz djela Michaela Maiera Symbola aureas mensae duodecim
nationum (The Symbols of the Golden Table of the Twelve Nations -

Simboli zlatnog stola dvanaest naroda)

kuglu, a lijevom pokazuje prema Suncu i Mjesecu sjedinjenima u
vatri, što je aluzija na Smaragdnu ploču. Jedan od ključnih dokumenata
alkemije (drevna sveta znanost i filozofija, preteča kemije), Smaragdnu
je ploču veoma cijenio otac moderne fizike, Sir Isaac Newton. Po­
novno otkrivanje hermetike tijekom petnaestog stoljeća doprinijelo je
razvoju renesanse i pomaku prema modernoj znanosti. Oni koji su
priznali da joj duguju zahvalnost mogu se staviti na popis "tko je tko"
među najvećim umovima civilizacije Zapada, uključujući Leonarda da
Vincija, Nikolu Kopernika, Rogera Bacona i Sir Waltera Raleigha.

Unatoč nevjerojatnoj tehnologiji i obilju znanja što smo ga priku­
pili do dvadeset prvog stoljeća, ne možemo objasniti zašto smo ovdje
nimalo bolje nego lekcije hermetike u starim egipatskim školama mi­
sterija. Premda su kontroverzna, suvremena znanstvena istraživanja
o prirodi fizičkog svijeta, osobito o kvantnoj fizici, pokazuju da su te
drevne ideje imale određenu vrijednost, unatoč prirodnoj averziji znan­
stvene inteligencije spram metafizičkih pitanja. Također se čini da je
egipatski "Čovjek kozmos" vjerojatni izvor religioznih i filozofskih
poučavanja poznatih modernom svijetu.

Osobito zanimljivo poučavanje iz te drevne ezoterične tradicije je
ono koje kaže da je ljudska povijest ciklična. Civilizacije, svijest, razu­
mijevanje i tehničke sposobnosti uzdizale su se do nevjerojatnih visi­
na u prošlosti, a zatim su uvijek iznova padale natrag u barbarizam.
Prema tom drevnom doživljaju povijesti, golemo akumulirano znanje
i sposobnosti prenosilo se dalje iz ranijih epoha. Egipćani su naslijedi­
li ostavštinu mudrosti i tehnologije, što je bilo izvor moćnih i neobjaš-
njenih drevnih postignuća, kao što su piramide u Gizi. Čak i prema
današnjim mjerilima, čini se da su nekakvo građevinsko čudo.

Simbolisti priznaju da se čini kako je egipatska kultura započela
na svojem vrhuncu, a zatim je postupno propadala tijekom njihovih
tri tisuća godina postojanja. Jasno je da je Egipat, sa svojom dugovječ-
nošću kao i tehničkim vještinama, bio civilizacija s kojom se ne može
mjeriti nijedan drugi narod nakon njih, a ostavio nam je više pitanja
nego odgovora. Kako se egipatska kultura mogla pojaviti naoko kom­
pletna na samom početku civilizacije? Odakle je stiglo njihovo znanje?
Gdje su naučili svoju znanost?

Premda je moguće da su Egipćani razvijali svoje građevinske te­
hnike tijekom dugog vremenskog razdoblja do prve dinastije, prema

legendi, "sljedbenici Horusa" vladali su Egiptom prije prve dinastije,
a prije njih su postojali kraljevi koji se spominjali samo kao "bogovi".
Tradicionalno, ti se preddinastički kraljevi smatraju mitološkima, ali
tako ne misle svi znanstvenici i istraživači. Postoje dokazi koji podupi­
ru teoriju da su stanovnici Mezopotamije migrirali u Egipat, ili su ga
možda osvajali, prije trećeg tisućljeća pr. Kr. U egipatskoj istočnoj
pustinji, natpisi na kamenu (petrograf) pričaju o narodu koji je stigao
u regiju na brodovima visokih pramaca, drukčijim od plovila što su
ih koristile preddinastičke zajednice koje su živjele duž Nila. Osim
tih rezbarija na kamenu, pronađene su figurice "Majke božice", kao i
sokol, simbol Horusa, jednog od najpoznatijih egipatskih bogova.

Prema modernim mjerilima, opisivanje egipatskih najranijih kra­
ljeva kao bogova zasigurno ukazuje na ulogu mita u njihovoj povijesti.
Međutim, u kontekstu vjerovanja drevnog Egipta, postoji naoko uvjer­
ljivo objašnjenje. Prema hermetičkom gledištu, muškarce se može sma­
trati bogovima. Kad su hermetičke predaje govorile o muškarcima
kao o bogovima, nije se mislilo na egocentrične vladare koji su vjerova­
li da su ravni apsolutnom Bogu, ili Bogu inkarniranom u jednom po­
jedincu. Umjesto toga, te su predaje govorile o nekome kao o "bogu"
koji je bio duhovno prosvijetljen i koji je radio za opće dobro.

Oni koji su prihvaćali takvo gledište, vjerovali su da gdje god je
život, ondje je također i duša - animirajuće i vitalno načelo života,
kojemu se pripisuju sposobnosti razmišljanja, djelovanja i emocija.
U životinja koje ne razmišljaju, duša nema višu svijest. Životinje žive
prema instinktima, hraneći svoju tjelesnu glad i žudnju. Ljudske svi­
jesti koje nisu stekle višu svijest (duhovnost) kao vodiča kroza život,
pod utjecajem su žudnji jednako kao i duše životinja. Egzistiraju ira­
cionalno, a pokreću ih njihovi apetiti i čežnje, što dovodi do nerazum­
nog ponašanja. I poput životinja bez razuma, nikad ne uspijevaju po­
tisnuti svoj gnjev i žudnju, i nikad im nije dosta zla (instinktivnih
užitaka njihovih tjelesnih funkcija).

Viša svijest dolazi od suštine Boga, a kod ljudskih bića se to stanje
postojanja može smatrati manifestacijom Boga kroz duhovno pomi­
renje. Opisati osobu u tom stanju postojanja znači njega ili nju nazva­
ti bogom. Dakle, među ljudskim bićima, oni koji steknu takvu duhov­
nost su bogovi, a njihova je humanost blizu božanskoga. Stoga se može

reći da su bogovi besmrtna ljudska bića, i da su ljudska bića smrtni
bogovi.

Zagovornici modernih, glavnih religija skloni su takva stanovišta
smatrati bogohulnima, ali to nije namjera. Ono kako se opisuje ljud­
ski bog je netko tko je "ponovno rođen" ili je "rođen u duhu" - da se
poslužimo izrazima iz kršćanskih predaj a - ili tko je "postao prosvijet­
ljen", "postigao transcedentnost", "probudio se" ili je "postao jedno sa
svime" - da se poslužimo više istočnjačkim i mističnim izrazima.
Schwaller de Lubicz kaže da se ideja o ljudskom biću kao o bogu od­
nosi na one pojedince koji su shvatili da u sebi, u svojoj svijesti, nose
kozmos, te da su oni, zajedno sa svima drugima koji su to shvatili,
fizički izraz apsolutnog Boga koji s njima dijeli Svoju Svijest.

S obzirom na tu iznova otkrivenu, drevnu duhovnost i simboličko
gledište na egipatsku kulturu, teško je prihvatiti da se plemenska i pa­
stirska kultura razvila u narod takve sofisticiranosti i veličanstvenosti
za tako kratko vrijeme. Jesu li prosvijetljeni vladari vladali pretpovi­
jesnim Egiptom? Odgovor se možda nalazi u usmenim predajama
samih Egipćana.

11

BU WIZZER

Zemlja neterua

Usmene predaje postoje u gotovo svakoj kulturi, drevnoj i mo­
dernoj. Proučavanje usmenih predaja nije medijski orijentirano,
razvikano područje; međutim, to je akademska disciplina koja postaje
sve zanimljivija, osobito na klasičnom i literarnom polju. Centar za
proučavanje usmenih predaja na Sveučilištu Missouri, Kolumbija, od
1986. objavljuje časopis pod naslovom Oral Tradition (Usmena pre­
daja). Njegovi se članci bave legendama, biblijskim pričama, te drev­
nim grčkim, engleskim, irskim, španjolskim, portugalskim, jugosla­
venskim, kineskim, francuskim, njemačkim, afričkim, afro-američkim,
perzijskim, norveškim, talijanskim, velškim, rumunjskim, mayanskim,
indijskim, arapskim, mađarskim, finskim, japanskim, tibetanskim,
srednje-azijskim (Kirgiz) i južno-pacifičkim predajama. Druga, poseb­
na izdanja sadrže teme o američkim domorocima, epove euro-azijskog
Puta svile i ženskim predajama južne Azije.

Prije pojave pisma, povijest je bila usmena znanost, a u određe­
nom je smislu takva još i danas. Naprimjer, razmislite o priči vojnika
koji je preživio bitke u sjevernoj Africi, Italiji i Francuskoj tijekom
Drugog svjetskog rata. Nikad o tome nije pisao, niti je kome pričao o
svojim mučnim doživljajima, osim svojoj ženi i djeci, a oni su, mnogo
godina poslije, to prepričali svojoj djeci. Ako je priča na bilo koji na­
čin zanimljiva i značajna, vjerojatno će se prenositi na sljedeće gene-

racije. Možda će jednoga dana praunuk ili praunuka, ushićeni ulogom
što ju je njihov djed odigrao u ratu, zapisati njegovu priču.

Pričanje priča je dio ljudskih iskustava, i po tome se razlikujemo
od svih ostalih životnih oblika. Dijelimo sjećanja sa svojim potomci­
ma kako bi oni znali odakle potječu i zašto. Nakon nekog vremena,
netko će ta sjećanja smatrati dovoljno važnima i zabilježiti ih u pisanom
obliku. Kod Egipćana, tijekom vladavine Ramzesa Velikog (1314.-1224.
g. pr. Kr., vladao od 1290.-1224. g. pr. Kr.), nepoznati je pisar sastavio
popis svih egipatskih kraljeva, koliko ih se mogao sjetiti. Popis je na­
pisan na jedanaest listova papirusa što ih je neko vrijeme prije 1824.
Bernardino Drovetti pronašao u Deir el-Medini u drevnoj Tebi. Prvi
je list sadržavao imena deset vladara koji su živjeli prije dinastičkog
Egipta, u razdoblju za koje ne postoji pisana povijest. Ti su se vladari
smatrali veoma posebnima, a spominjali su se kao kraljevi boga Ho-
rusa.

Tijekom godina, spojeni su djelići Kamena iz Palerma (veliki ka­
men s uklesanim natpisima, otprilike iz 2500. g. pr. Kr., koji opisuje
mnoge egipatske kulturne običaje i smatra se najstarijom povijesnom
knjigom na svijetu), te je otkriven još jedan popis pretpovijesnih
kraljeva. Premda imena prva dva kralja koja se nalaze na Torinskom
papirusu nisu uklesana na Kamenu iz Palerma, preostalih osam jest.

TABLICA 11.1.- DREVNI EGIPATSKI KRALJEVI
S Kamena iz Palerma i Torinskog papirusa

Kamen iz Palerma Torinski papirus

- Ptah
Ra
- Šu
Šu Seb
Keb Oziris
Ausar Set
Sht Horus
Hwr Tot
Djehuti Ma
Mch Horus
Hwr

Egiptolozi tvrde da se Kamen iz Palerma smatra povijenim doku­
mentom jer su imena u pravilnom kronološkom redu. Onaj tko ih je
uklesao na kamen zacijelo je imao pristup drugim povijesnim držav­
nim dokumentima koji su se prenosili s generacije na generaciju od
prve dinastije.

Ti zapisi ukazuju na usmenu predaju koja se održavala od 3000. g.
pr. Kr. barem do dvanaestog stoljeća pr. Kr. Budući da ne postoji ni
jedna druga drevna civilizacija velika poput Egipta koja je trajala tri
tisuće godina, moglo bi se očekivati da njezine usmene predaje neće
biti izgubljene za povijest.

Neovisni egiptolog Stephen Mehler tvrdi da je doista tako. U svojoj
knjizi The Land of Osiris (Zemlja Ozirisa) Mehler iznosi drevnu egipat­
sku usmenu predaju onako kako ju je njemu objasnio egipatski "maj­
stor" i čuvar mudrosti po imenu Abdel'El Hakim Awyan. Mehler
kaže da je Hakim, osim što je upoznat s usmenim predajama, stekao
formalno obrazovanje, te je na Sveučilištu Kaira diplomirao arheolo­
giju i egiptologiju. Premda je Hakimova usmena predaja o egipatskoj
povijesti isključivo subjektivna stvar s akademskog stanovišta, i zasi­
gurno ima svoje protivnike, to je prikaz egipatske pretpovijesti koji
navodi na razmišljanje.

Egipatsku usmenu povijest Mehler opisuje kao "Kemitologiju", izraz
koji se odnosi na drevno ime Egipta. Stari egipatski simboli za naziv
njihove zemlje odgovaraju suglasnicima KMT, a pisali su se kao Kemet,
Kemit, Khemet, Khemit, Khem i Al Khem. To doslovce znači "crna
zemlja", a odnosi se na plodno crno tlo uz rijeku Nil. Izvorne egipatske
predaje kažu da je njegova civilizacija bila Khemit (izgovara se Khe-
mph), a njihov je jezik bio poznat kao Souf. Prema tvrdnjama Hakima,
nubijski narod, osobito pleme Matokke, govori jezikom koji je sličan
drevnom kemicijskom. Drevna se egipatska populacija sastojala od
četrdeset dva plemena koji su zajedno činili Sesh, što znači "narod".

Al Khem, izraz što su ga davni Egipćani koristili za Egipat, također
se smatra izvorištem riječi alkemija, što bi moglo značiti da su oni koji
su poslije stvorili riječ alkemija, Arapi, bili svjesni drevne egipatske
tradicije alkemije. Nije jasno kako je riječ alkemija dobivena iz drev­
nog Egipta. Prema tvrdnjama teozofa (onih koji vjeruju u jedinstve­
nost života i neovisnu duhovnu potragu), postoji još jedna definicija:

Al znači "moćno sunce", a chemi znači "vatra". Međutim, riječ al-chemi
najvjerojatnije potječe iz arapske kulture osmog stoljeća. Premda je
značenje klmya (originalne arapske riječi za chemi) predmet polemika,
vjerojatno potječe iz stare Grčke. Grčka riječ kemia može značiti dvije
stvari: ili "crna zemlja" (prema Plutarhu), a u tom bi slučaju alkemija
bila "znanost Egipta"; ili jednostavno "crno", što bi se odnosilo na
alkemijsku Prvu materiju, koja je crna i služi kao baza za pretvorbu
u različite elemente fizičkog svijeta. Klmya također može potjecati
od grčke riječi khymeia, što znači stapanje (fuzija). U svakom slučaju,
čini se da alkemija, proces mijenjanja materije za potrebe čovječan­
stva, potječe iz drevnog Egipta.

Abdel'El Hakim Awyan, egipatski učitelj Stephena Mehlera, živi u
Egiptu i čuvar je mudrosti domaće tradicije dugotrajnih usmenih
poučavanja koja sežu tisuće godina u prošlost, u vrijeme prije izuma
pisma. Ezoterična su, što znači da su namijenjena samo privilegirani­
ma. Prema tim drevnim predajama, kemicijska je civilizacija stara
gotovo sedamdeset tisuća godina, a temeljila se na matrijarhalnom
načinu života. Nalazila se uz drevni riječni sustav trinaest kilometara
zapadno od doline Nila, a zvao se Ur Nil.

Abdel'El Hakim Awyan kaže da je Sfinga izgrađena prije pedeset
tisuća godina, te da je ženskog roda. Njegova usmena predaja također
tvrdi da piramide, one prave (a to znači one koje su masivne s uklesa­
nim odajama u unutrašnjosti), nisu bile grobnice, već građevine za
proizvodnju, transformiranje i prenošenje energije - predaja koja po­
dupire teoriju Christophera Dunna o elektrani u Gizi. Piramide su
izgrađene prije više od deset tisuća godina, i ne onim redom kako to
tumači moderna egiptologija.

Dakle, zašto je povijest kako ju je iznio Herodot, na kojoj se u
početku temeljila egiptologija, toliko drukčija? Herodota su smatrali
pripadnikom osvajačke patrijarhalne kulture, te mu, kao uljezu, nije
rečena istina o egipatskoj povijesti i kulturi. Svećenik Maneton, koji
je služio pod ptolemejskom patrijarhalnom vladavinom u Egiptu,
napisao je egipatsku povijest koja se temelji na dostojanstvu dinastič­
kih kraljeva. Učinio je to kao da je riječ o istinskom sažetku egipat­
ske društvene strukture i povijesti. Naveli su ga da povjeruje u to jer
su Egipćani Grke smatrali barbarima. Kao takvi, Grci nisu posjedo-

vali stvarni osjećaj za vlastitu povijest. Zanimljivo je napomenuti da
su Grci doživljavali Egipat kao vrelo svih znanja. Riječ filozofija potje­
če od philo, što je povezano s egipatskim izrazom koji znači "sin egi­
patske kulture".

Sfinga

Prema drevnoj predaji, kao što je rečeno u prethodnom tekstu, Sfin­
ga je stara oko pedeset tisuća godina. Prva je isklesana iznad tla, prije
gradnje bilo kojih per-neter iliper-ba (piramide ili hramovi), te pred­
stavlja ženski izraz lavlje-ljudske kombinacije. Sfinga predstavlja
Tefnut, Sekhmet Men-Het i Nut, koje su egiptolozi poslije proglasili
lavljim božicama. Sfinga se osobito poistovjećuje s Tefnut, što se prevo­
di kao "ona od vlage". Tefnut se uglavnom prikazivala kao žena s lav­
ljom glavom ili kao cijela lavica. Netert Nut (božica) predstavljala je
nebo, žensku svijest o prostoru koji je postojao prije nastanka fizičkog
svijeta. Tefnut doslovce znači "pljuvačka Nut" i predstavlja prvu fizič­
ku manifestaciju. Kad je Nut pljunula na Zemlju, pojavila se Tefnut i
tako je isklesana Sfinga - prvo što je izgrađeno u Gizi.

Premda se Sfinga povezivala s Hator (božica utjelovljena kao nebe­
ska krava) u ranim dinastičkim vremenima, još uvijek je zadržala
žensku vezu. Tek je mnogo kasnije, u vrijeme osamnaeste dinastije
Novoga kraljevstva, Sfinga dobila patrijarhalno tumačenje, te su je
poistovjetili s muškim načelom Hor-em-akhet, ili "Horus na horizon­
tu". U skladu s tim, neki znanstvenici vjeruju da Sfinga u početku nije
imala bradu, već joj je dodana poslije kako bi prikazivala muškog
faraona. Drevna predaja kaže da strukture ispred Sfinge nisu bili hra­
movi, već su bile izgrađene kao dio kompleksa Sfinge. Možda je neki
kralj izgradio te strukture kao spomenik svojem podrijetlu, u čast svo­
je majke.

Piramide

Glavna struja egiptologije tvrdi da je izraz za piramidu bio MR. Me­
đutim, izvori drevnih predaja kažu da je Mer (MR) značilo "voljeni",
i nema nikakve veze s piramidama. Riječ piramida potječe od grčkih
riječi pyramis i pyramidos. Premda je pyramis nejasna riječ i može se
odnositi na oblik piramide, pyramidos je prevedena kao "vatra u sre-

dini", značenje koje sablasno podsjeća na Dunnovu teoriju o elektra­
ni. Kako kaže Abdel'El Hakim Awyan, drevni su Kemicijani nedvosmi­
sleno koristili riječ per-neter za piramidu.

Per jednostavno znači "kuća", a neter, kao što je već rečeno, znači
"načelo ili svojstvo božanstva", ono što mi zovemo prirodom. Dakle,
domaće predaje kažu daper-neter znači "kuća prirode" ili "kuća ener­
gije". Hram se spominjao kao per-ba, što znači "kuća duše"; a grobnica
se spominjala kao per-ka, što znači "kuća fizičke projekcije". S tim
prijevodima na umu, lako je shvatiti zašto u piramidama nisu pronađe­
ni nikakvi posmrtni ostaci. One nisu izgrađene za tu svrhu. Mehler
to odlučno tvrdi i kaže da je njihova glavna svrha bila proizvoditi,
transformirati i prenositi energiju. Prema Hakimovim riječima, to
potkrepljuju domaći čuvari mudrosti u Egiptu.

Sakkara

Kao što je prije rečeno, vjeruje se da je stepenasta piramida u Sakka-
ri prva piramida što su je izgradili stari Egipćani. Počela je kao mastaba
(pravokutna grobnica ravnoga krova), a zatim je dva puta dograđiva­
na i preinačena u oblik piramide. Međutim, prema drevnoj kemicij-
skoj predaji, u početku je to bila per-ka, grobnica koja je uvećana i
napravljena stepenasto tako da sliči per-neteru. Hakim kaže da je zapra­
vo mlađa, a ne starija, od pravih piramida, iliper-netera. Predaja tako­
đer kaže da je stara barem šest tisuća godina, tisuću tristo godina sta­
rija od službeno određenog razdoblja u Starom kraljevstvu. Isto tako,
prema predaji je okolni zid izgrađen prije više od dvanaest tisuća go­
dina.

Mehler je pregledao komplicirani sustav tunela u Sakkari, razotkri­
ven tijekom prijašnjih iskopavanja. Egiptolozi imaju malo ili nimalo
komentara o tim tunelima. Mark Lehner govori o podzemnim odajama
ili prolazima ispod stepenaste piramide kao dijelu Đoserova pogrebnog
kulta, ali uopće ne spominje brojne tunele na drugim mjestima.

Čini se da Mehlerova zapažanja u Sakkari potvrđuju drevnu pre­
daju da su tuneli napravljeni kao kanali za tekuću vodu:

Činilo nam se da je voda usmjeravana u kanale sa zapada, iz
smjera drevnog Ur Nila, a ne od današnje rijeke koja se nalazi

trinaest do šesnaest kilometara istočno od Sakkare. Tlo se spu­
štalo od zapada prema istoku, a činilo se da i tuneli dolaze sa
zapada. Tuneli i kanali što smo ih promatrali nalazili su se u
različitim slojevima kamena stanca ispod površine, isklesani
kao pravokutni, zavojiti prolazi glatkih stijenki, koji se očito pru­
žaju kilometrima ispod i kroz vapnenački kamen stanac. Svi se
ti prolazi doimaju kao djelo ljudskih ruku, a ne kao prirodne
formacije.

Jedini način na koji su se mogli iskopati ti tuneli podrazumijeva ko­
rištenje strojeva, a ne samo bakrena dlijeta i "kamene batove".

Mehler prepričava priču o Hakimovu djetinjstvu, kad je prvi put
istraživao tunele u Sakkari. Satima je lutao tunelima, praktički izgub­
ljen. Kad je napokon pronašao izlaz, nalazio se na visoravni Giza,
oko trinaest kilometara dalje. Zanimljivo je da betonska ploča danas
pokriva tunel u koji je ušao kad je bio momak. Premda je to vjerojatno
postavljeno radi sigurnosti turista, drugi ulazi u tunele u Sakkari za­
štićeni su jednostavnom ogradom, a neki uopće nisu zaštićeni. Ako
su drevni Kemicijani napravili te tunele radi dobivanja vode iz starog
Ur Nila na zapadu, onda je Sakkara zasigurno bila aktivna naseobina
u kojoj se živjelo, a ne nekropola, prije više od deset tisuća godina.

Komadi klesanog kamenja koji leže u pustinjskom pijesku ostaci
su nekadašnjeg alabastra kojim je dvorište bilo popločeno. Drevna
predaja kaže da je Sakkara bilo mjesto za liječenje. U skladu s time,
veliki liječnik-svećenik Imhotep navodno je radio u tom području, po­
sljednji od drevnih majstora koji je poznavao i poučavao medicinu.

Abusir

U području pod nazivom Abusir, oko tri kilometra prema sjeveru,
izgrađen je dodatak Sakkari. U početku se sastojao od četrnaest pira­
mida, ali danas stoje još samo četiri. Kad se dolazi iz smjera komplek­
sa u Sakkari, prva na koju se nailazi je piramida Neferefre. Nikad nije
bila dovršena i u veoma je lošem stanju.

Mehler je u Abusiru također našao dokaze o kanalima za vodu i
ostatke drevnih jezera. Jezero Abusir još uvijek postoji istočno od na­
lazišta, a egiptolozi vjeruju da je nastalo zahvaljujući današnjoj rijeci

Nil. No, čini se da zapadno od jezera postoji niz osušenih korita jeze­
ra i drevnih kanala za vodu. Današnje bi jezero moglo biti jedino što
je ostalo od većeg sustava jezera i kanala što su se pružali sa zapada
prema istoku, od drevnog Ur Nila.

Kraj ostataka piramide pripisane kralju Sahureu, vapnenački kana­
li vode do drevnog osušenog jezera. Prostor ispred piramide imao je
podove od bazalta i zidove od granita, te nešto što podsjeća na niz pri­
staništa za brodove. Mehler je također našao ostatke akvedukta (sta­
rog vodovoda) koji se pruža od presušenog jezera. Najvažniji dokaz
je činjenica da se cijelo područje spušta sa zapada prema istoku, kako
bi voda prirodno tekla. Kako je današnja rijeka Nil trinaest do šesnaest
kilometara istočno, čini se da su ti akvedukti također izgrađeni za iz­
vor u zapadnoj pustinji, kao što je drevni Ur Nil. Čini se da se kanali
spuštaju ispod piramide, što bi značilo da jeper-neter izgrađena nakon
gradnje akvedukta i kanala za vodu. Mehler iznosi teoriju da je jezero
Abusir ostatak mnogo većeg sustava jezera koja su nastala zahvalju­
jući drevnom Ur Nilu, a to bi značilo da su originalne građevine stari­
je od deset tisuća godina.

Giza

Prema drevnim predajama, na visoravni Giza najprije je izgrađena
srednja piramida, i to ne po naređenju nekog kralja. Podignuta je na
najvišem mjestu visoravni, što bi bio logičan položaj za prvu per-nerer.
Glavna struja egiptologa također pruža dokaze da je tako. John Baines
i Jaromir Maiek kažu da je srednja piramida u drevnim vremenima
bila poznata kao "velika piramida", a današnja Velika piramida imala
je drugi naziv. Mehler vjeruje da je srednja piramida podignuta na
vrhu brežuljka kako bi se povezala sa zemljom i služila za primanje
seizmičkih signala, te je bila rezonantna sa zemljinim vibracijama -
usklađeni oscilator, kako kaže Dunnova teorija.

Ispred srednje piramide nalazi se ono što egiptolozi zovu posmrt­
nim hramom, izgrađenim za kralja Kefrena. Međutim, prema drev­
nim predajama, to je plovni kanal od piramide do jezera Sfinge. Ve­
like bankine, izgrađene od masivnih vapnenačkih ploča, oblikuju
prolaz kojim je tekla voda. Ispred piramida bile su postavljene gole­
me kamene ploče, neke teže od sto tona i dugačke do devet metara.

Na istočnoj strani Velike piramide, ploče od bazalta pokrivaju tlo po­
pločeno vapnenačkim kamenom, možda radi pojačavanja rezonan­
cije.

Abu Rawash

Nije poznato je li piramida u Abu Rawashu, osam kilometara sjever­
no od Gize, ostavljena nedovršena ili su kasniji naraštaji uzimali nje­
zin kamen. Od nje je malo što ostalo. Procjenjuje se da je njezina
originalna baza imala gotovo 115 metara. Kameni blokovi za oplatu
ukazuju na nagib od 60 stupnjeva. Budući da je pronađena kartuša s
titulom Dedefrea, pretpostavlja se da je kralj Đedefre naredio gradnju
piramide. U usporedbi s Velikom piramidom, piramida u Abu Rawas­
hu doima se prilično malenom. Zašto bi sin, nakon što je postao kralj
i posjedovao iste resurse, materijal i radnu snagu kao i njegov otac (koji
je izgradio Veliku piramidu), sebi podigao tako inferioran spomenik?

Prema drevnim predajama, piramida u Abu Rawashu je bila dovr­
šena. Brdo u kojem se nalazi bilo je iskopano kako bi se izgradila unu­
trašnjost piramide. Postoje dokazi da su unutrašnji kameni blokovi
još uvijek spojeni s vapnenačkim kamenom stancem brda. Budući
da su unutrašnji kameni blokovi još uvijek na svojim mjestima, vjero­
jatno je bila u potpunosti funkcionalna, ali su joj poslije odnijeli vanj­
ske kamene blokove. Mehler se spustio više od trideset metara u brdo
i proučio glatke zidove izdubljenoga brda, a to ga je podsjećalo na
tunele što ih je pregledao u Gizi i Sakkari. Vjeruje da je narod koji je
iskopao tunele u Gizi i Sakkari također izdubio brdo u Abu Rawashu
i ondje izgradio piramidu. Kad je posjetio nalazište, Mehler je otkrio
da je:

doslovce pusto, te ondje nije bilo nikoga tko bi ometao moja i
Hakimova istraživanja. Uspjeli smo pronaći "spojne" kamene
blokove koji su određivali raspored u piramidi, kao i kamenje
za popločavanje. Također smo vidjeli mnogo ostataka granitnih
blokova koji ukazuju na drevni Bu Wizzer stil gradnje Kemici-
jana.

Bu Wizzer

Bu Wizzer je ono kako su drevni Kemicijani u početku zvali svoju ze­
mlju. Bu znači zemlja, a wizzer je pravilna kemicijska titula za "boga",
kojeg su Grci nazvali Oziris, a također je bio poznat pod imenima
Osar ili Ausar. Bu Wizzer se također može prevesti kao "zemlja Ozi-
risa". To je bilo područje od Abu Rawasha na sjeveru do Dahshura na
jugu, omeđeno libijskom pustinjom na zapadu i Helwanom na istoku.
Tom su području pripadali Giza, Sakkara, Dahshur, Zawiyet el Aryan,
Abusir i Abu Ghurab (nalazište drevnog uništenog obeliska). Stare
usmene predaje kažu da je to bilo jedno od najstarijih naseljenih po­
dručja Khemita, te seže u prošlost do sedamdeset tisuća godina prije
Krista.

Bilo je mnogo polemika oko mitskog lika Ozirisa. Međutim, prema
drevnim predajama, Wizzera (Ozirisa) se smatralo jednim od prvih
vođa Khemita. Bez obzira je li bio mitski lik ili stvarna osoba, poslije
je postao uzor za sve kraljeve. Svoj je narod upoznao s poljoprivredom,
arhitekturom zidanja kamenom, inženjerstvom, pravom, duhovnošću,
znanošću, etikom i svim drugim elementima moderne civilizacije.

Civilizacija Bu Wizzera zaslužna je za iznimne dokaze pronađene
u drevnom Egiptu, za sve kamene predmete za koje stručnjaci kažu
da su izrađeni preciznim strojnim oruđem, za trideset tisuća artefa-
kata otkrivenih u Sakkari i Gizi.

Civilizacija Bu Wizzera izgradila je Sfingu, njezin kiklopski hram
i piramide. Ta se civilizacija razvila uz stariju rijeku na zapadu, Ur
Nil, sada zakopanu ispod pustinjskog pijeska.

Antropolog Karl Butzer proveo je opsežno istraživanje naslaga tla
kako bi saznao više o ranoj geološkoj povijesti sjeverne Afrike. Prema
pokazateljima, oruđe i ljudske naseobine postojale su u zapadnoj pu­
stinji, a njihova je starost procijenjena na više od sedamsto tisuća go­
dina, kad je ondje trajalo kišno razdoblje. Kao što je već rečeno, izmje­
nična su razdoblja kiša i suša tijekom povijesti zahvaćala sjevernu
Afriku. Sadašnji sušni uvjeti u zapadnoj pustinji nisu stariji od šest
tisuća godina.

Premda neki egiptolozi i geolozi vjeruju da je zapadni Nil nestao
prije više od sto tisuća godina, postoje klimatski temelji za podupira­
nje teorije da je ta zapadna rijeka postojala u novije vrijeme, osobito

Slika 11.1. Geografsko područje Bu Wizzer

tijekom razdoblja prije dvadeset pet do trideset pet tisuća godina.
Danas još uvijek može biti izvor vode za oaze Bahariya, Farafra, Da-
khia i Kharga u zapadnoj pustinji. Jedan je egipatski agronom ispri­
čao Mehleru da je tijekom pretpovijesnih vremena tim područjem
tekla rijeka, te da su današnje podzemne vode njezini ostaci. Agronom
o drevnom području zapadne rijeke govori kao o "staroj dolini". Prema
njegovim riječima, podzemne su vode tisućama godina bile prilično
obilne, te glavni izvor vode za ljude u tom području.

Sjeveroistočno od oaze Kharga, prema gradu Assutu, nalazi se ve­
ličanstveni krajolik dolina i stjenovitih formacija koji se pruža stoti­
nama kilometara. Iz ptičje se perspektive može vidjeti kako su ocean
ili more, i poslije rijeka Ur Nil, stvorili doline i druge formacije. Me-
hler smatra da ondje postoje obrisi korita drevne rijeke, kilometrima
široke i stotinama kilometara dugačke. NASA-ine fotografije potvr­
đuju Mehlerova zapažanja.

Depresija Qattara, velika pustinjska uleknina na sjeverozapadu
Egipta, doima se poput golemog udubljenja u tlu, te se u drevna vre­
mena ondje možda nalazilo jezero. Dok je istraživao mogućnost po­
stojanja vode u zapadnoj pustinji, Mehler je pronašao izvješće s me­
đunarodnog skupa geologa iz 1963. U njemu je navedeno da se ispod
egipatske zapadne pustinje nalazi dovoljno podzemnih voda za opskr­
bljivanje cijelog Bliskog istoka tijekom niza godina. To pokazuje koli­
ko su obilnima znanstvenici smatrali podzemne vode, što je potvrdilo
zapažanja na terenu.

Slika 11.2. Dolina Nila iz orbite. Vide se korita drevnih rijeka, pritoka i jezera,
danas ispunjena bijelim pijeskom, koja okružuju i vode prema rijeci Nil.

Mehler vjeruje da je podzemna voda ispod zapadne pustinje teku-
ćica, a ne stajaćica. Voda koja je tekla kroz prirodne podzemne pro­
laze dala je drevnim Kemicijanima ideju o izgradnji vlastitih prolaza,
kako bi kanalima povezali prirodne tokove i doveli vodu do naseobina
dalje na istoku. Kad se klima, tijekom drugog dijela posljednjeg lede­
nog doba, promijenila i kiše su gotovo nestale, rijeka Ur Nil je presuši­
la, te su nastale Sahara i libijska pustinja. Ostala je samo podzemna
rijeka. Prema Hakimovim riječima, drevni su Kemicijani "slijedili
vodu" sa zapada i kanalima je usmjeravali prema istoku, sve do današ­
nje doline Nila. U području koje tisućljećima trpi suše, znajući da je

voda temelj života, bilo bi logično da bilo koja civilizacija, bilo kada,
uloži mnogo truda, sredstava i rada kako bi osigurala izvor vode.

Prema drevnim poučavanjima, dehidrirani cink i razrijeđena klo-
rovodična kiselina nisu bili prvobitni izvori vodika koji se koristio u
transformatoru energije u Velikoj piramidi; to je bila voda. Mehler
iznosi hipotezu da je tekuća voda, pojačana vulkanskim stijenama i
zagrijavana sunčevom energijom, ulazila u Veliku piramidu kroz pod­
zemnu odaju pod nazivom jama. Tvrdi da se voda elektrolizom, ili
katalizatorskom konverzijom, razlagala na njezine komponente, kisik
i vodik. Kao što je Dunn rekao, vodikov se plin, aktiviran djelovanjem
Velike piramide kao usklađenog oscilatora, mogao preinačiti u izvor
energije za drevne Kemicijane, te također stvarati radio i mikrovalnu
energiju. Time Mehler stvara novu paradigmu o tome zašto se simbol
(hijeroglif) asgat nefer tako često pojavljuje na nalazištima Bu Wizze-
ra. Odnosi se na "harmoniju vode" koja je osiguravala golemi izvor
energije što su je piramide iskorištavale.

Osireion

U Abidosu, na jugu Egipta, nalazi se hram izgrađen u čast Ozirisa.
Egiptolozi glavne struje tvrde da ga je izgradio Seti I. oko 1250. g. pr.
Kr. Međutim, prema drevnim predajama, nikad nije postojao jedan
jedini vladar po imenu Seti; to je bila titula što su je nosili mnogi kra­
ljevi. Mehler kaže da je Ozirisov hram izgrađen mnogo prije 1250. g.
pr. Kr. Posvećen Wizzeru, to je sveti per-ba (hram).

Ozirisov hram je jedna od najbolje očuvanih građevina u cijelom
Egiptu. Ondje postoje reljefi na kojima je još uvijek vidljiva originalna
boja. Prema Hakimovim tvrdnjama, različiti stilovi reljefa svjedoče o
njihovoj starosti. Uz veoma malo iznimaka, visoki su reljefi stariji od
urezanih (onih pri kojima je kamen izdubljen dlijetom). Rezbarije
u Ozirisovu hramu u Abidosu prekrasni su primjeri drevnih, visokih
reljefa, i mnogo su stariji od 1250. g. pr. Kr., kako smatraju ortodok­
sni egiptolozi.

Abidos je bilo drevno mjesto posvećeno Wizzeru, aper-ba (hram)
- Osireion - bio je podignut neteru, a ne jednom određenom kralju.
Prema Hakimovim riječima, Ozirisov je hram tisuće godina stariji
od takozvanih Tekstova iz piramida pronađenih u Sakkari.

Slika 11.3. Osireion u Abidosu

Malo dalje od Ozirisova hrama nalazi se još stariji hram, poznat
kao Osireion. Sastoji se od megalitskih blokova granita, i građevina
je koja se razlikuje od većine ostalih u Egiptu. Arhitektura veoma sliči
jednoj drugoj građevini, Hramu u dolini, ispred Sfinge i blizu Veike
piramide. Također posvećen Wizzeru, Osireion, danas u ruševinama,
petnaest je metara niži od Ozirisova hrama. Unatoč očitoj starosti geo­
loških naslaga, egiptolozi ga svrstavaju u razdoblje prvih dinastija.
Budući da nema prirodnih brda ili klisura, niža građevina mora potje-
cati iz ranijeg arheološkog sloja, te je stoga starija od Ozirisova hrama.
Nadalje, dinastički Egipćani, za koje egiptolozi tvrde da su izgradili
hram, koristili su mekši kamen, kao što je pješčenjak, za gradnju svo­
jih hramova, a ne granit poput drevnih Kemicijana.

Drevna predaja kaže da je Osireion star više od pedeset tisuća go­
dina, te da je izgrađen u isto vrijeme kad je podignuta Sfinga i s njom
povezane građevine. U Osireionu postoji nekoliko natpisa, ali su ukle­
sani i vjerojatno dodani poslije, za dinastičkih vremena. Jedan od
intrigantnijih simbola u Osireionu je "cvijet života". To je simbol za

Slika 11.4. Cvijet života

kojeg neki vjeruju da je prikaz stvaranja i prijelaza naše svijesti u fizič­
ko područje. Nitko zapravo ne zna koliko je star, ni tko ga je napravio.

Međutim, budući da je prikazan crvenom bojom, nema sumnje
da nije nastao u vrijeme podizanja građevine. Hakim vjeruje daje sim­
bol napravljen između 300. g. pr. Kr. i 300. g. poslije Krista. Mehler
misli da su ga možda napravili sljedbenici velikoga grčkog matemati­
čara Pitagore. Pitagora i njegovi sljedbenici bili su upućeni u egipatska
poučavanja o svetoj geometriji.

Zep tepi

Zep tepi, što znači "prvo doba", je mit o stvaranju u egipatskim preda­
jama. Mit objašnjava kako su stvoreni neteru i priča o vremenu kad
nije bilo ničega osim moćnog bića pod nazivom Nun. Nun je bila tako
moćna da se iz nje uzdiglo blještavo jaje, a to je bio Ra. Smatralo se
da je Ra bio tako moćan da je isključivo voljom stvorio svoju djecu.
Prvi je bio Šu, kojeg su smatrali bogom prostora i svjetlosti između
neba i zemlje. Zatim je Ra stvorio Tefnut koja je bila personifikaci­
ja vlage na nebu. Potom je stvoren bog zemlje, Geb, pa Nut, božica
dnevnog neba. Posljednji bog je bio Hapi, drevni bog Nila. Nakon što
su stvoreni bogovi, Ra je stvorio ljude i sišao na zemlju u ljudskom
obliku kako bi vladao Egiptom kao prvi faraon.

U knjizi The Orion Mystery (Tajna Oriona), Robert Bauval je zep
tepi smjestio u vrijeme oko deset tisuća godina pr. Kr. Međutim, Me-

hler tvrdi da u egipatskim drevnim predajama nije bilo nikakvog
"prvog doba". Oni nisu pričali o početku ili kraju stvaranja. Vjerovali
su da je življenje niz ciklusa, a sadašnji je ciklus započeo prije više od
šezdeset pet tisuća godina. Zep tepi se smatralo razdobljem Wizzera,
drevnom erom, ništa više od toga.

U djelu The Mythological Origins of the Egyptian Temple (Mitološ­
ko podrijetlo egipatskog hrama), britanski egiptolog E. A. Reymond
nudi malo drukčije značenje riječi zep tepi, za koje kaže da potječu sa
zidova Horusova hrama u Edfuu. Prema Reymondovoj teoriji, puni
tekst zep tepija glasi ntr ntri hpr m sp tpy, a prevodi se kao "posvećeni
bog koji je počeo postojati u Prvoj prigodi", gdje se zep tepi odnosi na
"Prvu prigodu". Reymond vjeruje da ga treba smjestiti u kontekst mito­
logije o stvaranju kad se neteru prvi put prikazao ljudskim bićima.

Drevna usmena predaja pruža značenje koje se općenito slaže s
Reymondovim prijevodom. Zep tepi odgovara vremenu kad je na­
rod (Sesh) dosegao novu razinu svijesti. Počelo je prije više od šez­
deset pet tisuća godina. Mehler smatra da se to vrijeme odnosi na
razdoblje prije dvadeset do šezdeset tisuća godina, kad su Kemicijani
stekli višu razinu svijesti i znanja. To im je omogućilo podizanje veli­
čanstvenih građevina i kopanje tunela. U suštini, omogućilo im je
stvaranje civilizacije. Poslije je sve to činilo bazu za njihovu mitolo­
giju o stvaranju.

Neki znanstvenici vjeruju da tekstovi koji spominju seshu hor, a
nalaze se na zidovima Horusova hrama u Edfu, šezdeset četiri kilome­
tra sjeverno od Asuana, govore o naprednom narodu koji je u pretpo­
vijesnim vremenima stigao u Khemit, donoseći znanje i civilizaciju.
R. A. Schwaller de Lubicz slaže se s Wallis Budge da se izraz seshu hor
prevodi kao "sljedbenici Horusa", te ga tumači kao popis pretpovije­
snih vladara. Začetnicima egipatske civilizacije smatralo se sve i sva­
koga, od Atlantide do izvanzemaljaca. Međutim, drevna predaja ima
realističnije tumačenje. Ljudi su sami od sebe dosegli punu svijest, u
skladu s unaprijed određenim kozmičkim ciklusima. Hor (ili Horus)
je bio osviješteni muškarac. Prije pojave kraljeva u Egiptu, Hor se ko­
ristio kao izraz za muškarca koji je postigao procvat osjetila, stupanj
prosvijetljenosti. Taj je "procvat" u ono vrijeme bio značajan jer je
društvo bilo organizirano po ženskoj lozi, pri čemu je žena birala

muškarca koji će biti njezin partner. Opravdano se može pretpostavi­
ti da je osviješteni muškarac bio najpoželjniji partner, te da je to odi­
gralo važnu ulogu u razvoju egipatske civilizacije.

Doba mitova prethodi našem sadašnjem povijesnom dobu. To je
vidljivo kod svih kultura. Erich Neumann u svojoj knjizi The Origins
and History of Consciousness (Podrijetlo i povijest svijesti) kaže da se
tijekom mitološkoga doba počeo razvijati ljudski ego (sposobnost
doživljavanja sebe izdvojenog od prirode). Mentalni procesi čovje­
čanstva počeli su se odvajati od čisto instinktivnih. U početku je, in­
stinktivno, prenošenje i širenje znanja bilo simboličko i u obliku mita.
U mitu su se nalazile apsolutne istine koje su se ticale procesa u svije­
tu prirode. Kako se ego nastavio razvijati, razvijala se i razina svijesti
čovječanstva, a uz to su jezik, umjetnost, filozofija i znanost također
postajali sve složeniji. Čini mi se da Mehler tvrdi da se zep tepi - prvo
doba - odnosi na početni razvoj ega i novog načina gledanja na svijet.
Nema nikakve sumnje da je civilizacija bila potomstvo Doba mitova;
svaki svjetski povijesni tekst tako kaže. Razlog iz kojeg su stari Grci
bili tako važni za nastanak civilizacije Zapada, i zašto ih se smatra nje­
zinim utemeljiteljima, leži u činjenici da su njihovi filozofi i mudraci
uspjeli premostiti komunikacijski jaz između jezika mita i novog jezi­
ka ega.

Mehler vjeruje da spominjanje zep tepija (prvoga doba) i seshu hora
(sljedbenika Horusa) u tekstovima iz Edfua priča priču o razdoblju
kad su ljudska bića dosegnula više stanje svijesti i započela gradnju
kamenom na veliko kako bi stvorila Bu Wizzer civilizaciju. Iznosi teo­
riju da su "molitve" u tekstovima zapravo pogrebni psalmi, budući
da hram Edfua nije prava piramida, već je prije bila grobnica. Smatra
da je egipatsko svećenstvo (Hanuti), tijekom dinastičkih vremena,
namjerno iskrivilo značenje tekstova iz Edfua. Ti su svećenici prikri­
vali istinsku mudrost Kemicijana, tijekom Staroga kraljevstva, kako
bi mogli stvoriti religiju koja im je omogućavala kontroliranje infor­
macija i znanja o skrovitim misterijima. Svećenici su poistovjetili
kralja s mudrošću Wizzera - kao Šahu, simbol Visoko upućenog i Pro­
svijetljenog - jer je kralj bio taj koji je posjedovao bogatstvo i mogao
je podržavati Hanuti u njihovoj pohlepi i novootkrivenoj moći. Um­
jesto da znanje i svijest razotkriju narodu kako bi svi mogli dosegnuti

prosvijetljenost, svećenici su ograničili pristup tim spoznajama i čuva­
li ih za sebe. Svećenici su tada postali glasnogovornici za neteru, a samo
su im oni i kraljevska obitelj imali pristup. Stare spoznaje, i njihova
povezanost sa Sa-Ptah (Sirijus), bile su prikrivene. Do jačanja patrijar­
hata, "doba Amena", došlo je prije četiri do šest tisuća godina. Muš­
ki je kralj postao najvažniji, umjesto istinske per-aa, "visoke kuće" po
ženskoj lozi. Na taj su način Hanuti počeli skrivati kemicijska pouča­
vanja od naroda i iskrivljavati dotad stečene spoznaje.

Mayanska veza

Kilometar i pol južno od stepenaste piramide u Sakkari postoje osta­
ci malenog hrama iz Novoga kraljevstva, izgrađenog u vrijeme osam­
naeste dinastije (1539-1295. g. pr. Kr.), prema ortodoksnoj kronolo­
giji. Znanstvenici vjeruju da je bio posvećen osobi po imenu Maya,
ali prema drevnim predajama, maya je bila titula, a ne ime. Premda
nije sigurno odakle potječe riječ, Hakim smatra da je Maya doista
bila titula, a ne osobno ime nekoga tko je možda doputovao u Egipat
iz Srednje Amerike. Maya je jedan od izraza koji se danas u Egiptu
koriste za vodu. U Khemitu, maya se mogla odnositi na izraz "s druge
strane vode". Ideja da su drevni Egipćani imali kontakte s narodom
na drugoj strani golemog oceana može se doimati poput čistog naga­
đanja; međutim, postoje neki intrigantni dokazi.

Na stropu malene kapele unutar navodnog hrama Maya postoje
neki neobični geometrijski simboli, uklesani u kamenu, koji se po stilu
ne doimaju tipično kemicijski. Mehler ih je u studenom 1997. fotogra­
firao i poslao Hunbatz Menu, mayanskom šamanu/astrologu (pozna­
tom kao čuvar dana). Budući da je Men točno prepoznao dva simbola,
kao i općeniti stil, obrasce i boje, Mehler vjeruje da su mayanskog po­
drijetla. U veljači 1998. Mehler je fotografiju pokazao još jednoj stari­
joj pripadnici Maya, Flordemayi. Premda ona nije mogla potvrditi
da su simboli doista mayanski, njezin je prvi dojam bio da je fotografi­
ja snimljena u Meksiku ili Srednjoj Americi. Pokazala je fotografiju
svojem učitelju, mayanskom starješini po imenu Don Alejandro Ci-
rilo Oxiaj Peres, vođi i čuvaru mudrosti Quiche Maya iz Gvatemale.
Potvrdio je da su simboli iz vremena drevnih Maya. Prema mayan-

skoj mitologiji, davni preci Maya stigli su "sa zvijezda" u četiri podru­
čja svijeta. Jedno od tih područja bilo je drevni Khemit, gdje su se
zvali Naga Maya. Hakim smatra da riječ naga potječe od riječi ng ili
nag drevnih Kemicijana, što znači pleme. Dakle, Naga Maya možda
znači "pleme koje je stiglo preko vode".

Povrh Mehlerovih fizičkih dokaza koji povezuju Maye s drevnim
Egipćanima, postoje i dokazi u korelaciji između filozofskih vjerovanja
obaju kultura. Drevna je mayanska kozmologija u načelu bila slična
onoj drevnih Egipćana. Priroda, sav fizički život, sve je bilo manife­
stacija apstraktne svijesti, ili volje, kako su Maye to nazivali.

Prema tvrdnjama Augustusa Le Plongeona, Maye su vjerovali da
je njihov univerzum beskonačni mrak u kojem obitava nedokučivo,
enigmatska Volja, a zvali su je uol. Također su vjerovali da je u prirodi
krug krajnji izvor (božanstvo) iz kojeg se pruža sav život, pa su zamiš­
ljali "Volju, Vječno Jedno biće" kao krug, kojeg su također zvali Uol,
čije je središte bilo svugdje, a obodnica nigdje.

Vjerovalo se da je ta Volja androgina, dvoje u jednom i jedno u dva,
te da u njoj život nesvjesno pulsira. Prilikom buđenja svijesti, kad je
Bespolna Beskonačnost prestala biti bespolna, muško je načelo, koje
je ostalo samosvojno, oplodilo djevičansku utrobu prirode (kozmič­
ko jaje), što je prikazano u prizoru stvaranja u Chichen Itzi.

To novo prikazanje "Beskonačnog" Maye su zamišljali kao krug s
vertikalnim promjerom, a zvali su ga Lahun, "jedan koji sve prožima".
Ime je dobiveno od Lah, što znači "on koji je svugdje", i hun, ili "jedan".
To je postala slika univerzuma koji raste iz beskonačnog mraka.

Iz tog je vertikalnog promjera (simbola muškog načela koje oplo­
đuje djevičansku utrobu prirode) proizišla ideja o falusu kao simbolu
za Stvoritelja. Krug podijeljen na četiri dijela, vertikalno i horizontal­
no, oblikovao je tetraktis, simbol "svete četvorke". Križ, zatvoren u
krugu, simbolizirao je univerzum pod nadležnošću te četiri moćne
inteligencije ili načela, slično pitagorejskom načelu četvorke - apsolut,
dualnost, odnos i ideja materije. Tim je silama povjerena izgradnja
fizičkog svijeta i čuvanje glavnih strana svijeta (sjever, jug, istok i za­
pad). Kako bi se razlikovale sile, ili prirodne energije što ih Le Plonge-
on definira kao duhove koji daju smjernice, sjevera i juga, krugu s
prekriženim promjerima dodana su krila. Taj metafizički koncept

Slika 11.5. Krilati krugovi iz Gvatemale (gore) i Egipta.
(Iz Le Plongeonova djela Kraljica Moo i egipatska SfingaJ

krilatoga kruga vidljiv je na natpisima koji ukrašavaju fasadu svetišta
u Uxmalu, te u Troano i drugim mayanskim rukopisima.

I Egipćani i Maye izabrali su krilati krug za simboliziranje božan­
skoga u čovjeku (slika 11.5). U hijeroglifskim natpisima, na kraljev­
skim kartušama, te na ulazima u hramove, krilati se krug pojavljuje
u cjelokupnoj egipatskoj arhitekturi. U Egiptu je to u početku bio par
sokolovih krila koji su simbolizirali bestjelesno, ali tijekom pete dina­
stije su između krila ubačene dvije zmije i sunčani disk, predstavljaju­
ći Horusa iz Behdeta. Premda se umjetnički prikaz krilatoga kruga
kod Maya i Egipćana donekle razlikuje, temeljna načela i značenje,
kao i zastupljenost u umjetnosti, gotovo su identični.

Civilizacija koja je nekoć postojala

Lako se može posumnjati da je drevna civilizacija Bu Wizzer, za koju
se vjeruje da je postojala prije šezdeset pet do deset tisuća godina,
čisto, neutemeljeno nagađanje. Ne uklapa se u općeprihvaćene teori­
je o čovječanstvu i civilizaciji. Dakle, što bi uopće moglo navesti neko­
ga da povjeruje kako je egipatska civilizacija daleko starija od zasad
prihvaćenih mišljenja? Jednom riječju: dokazi. Kad na zidovima oko
Sfinge ne bi postojala dva i pol metra erozije izazvane vodom, kad ne
bi postojala poravnanja u Nabta Playi, da unutar Sakkara kompleksa

nisu pronađene tisuće komada precizno izrađene kamene lončarije,
te da se Velika piramida ne može uspješno objasniti kao stroj za tran­
sformiranje energije, onda bi trebalo prihvatiti ortodoksnu ideju da
je egipatska civilizacija započela malo prije trećeg tisućljeća pr. Kr.
Ali nije tako.

Kako bi opisani dokazi imali smisla, prije završetka ledenog doba
morala je postojati civilizacija koja je dosegnula visoke razine znanja
i tehnologije, baš kako kažu izvorne egipatske predaje. Ako je takva
civilizacija doista postojala, to bi objasnilo prazninu u povijesti čovje­
čanstva u razdoblju prije dvanaest do pet tisuća godina. Veoma se malo
zna o tom razdoblju, koje se naziva mezolitik (srednje kameno doba),
zbog nedostatka dokaza. Mnogi vjeruju da se čovječanstvo, tijekom
tog razdoblja, prvi put počelo organizirati i da je postalo "civilizirano".
Međutim, također se može pretpostaviti da se čovječanstvo oporavlja­
lo od regionalne katastrofe s dalekosežnim posljedicama.

Kao što je već rečeno, kulture kromanjonaca niotkuda su se poja­
vile na Pirenejskom poluotoku prije četrdeset tisuća godina. Prema
većini znanstvenih teorija, pojavili su se kao moderna ljudska bića s
već definiranom kulturom. Lewis Spence, u svojoj knjizi History of
Atlantis (Povijest Atlantide), tvrdi da su razne kulture kromanjonaca
bile valovi invazija iz mitske otočke zemlje Atlantide. Premda je to
zanimljivo objašnjenje za pojavu prvih naseobina u zapadnoj Europi,
postoji realnija teorija o postojećim dokazima.

Profesor David Lewis-Williams naglašava da dokazi o ljudskim
kulturama u Africi ukazuju na činjenicu, da se čovjek veoma davno
ponašao slično današnjim ljudima. Smatra da je izvorište kromanjon-
skih kultura u Europi bila Afrika, usprkos činjenici da nedostaje "kul­
tura domaćin" koja bi bila potrebna za dostatno objašnjenje njihovo­
ga pojavljivanja u Iberiji. Istraživači među kojima su David Hatcher
Childress, Graham Hancock i John Anthony West naglašavaju da su
najstarije megalitske strukture zapravo najveličanstvenije, što je iziski­
valo veoma precizno namještanje golemih kamenih blokova, a neki
su teži od pedeset tona. Pitaju se kako su te strukture mogle izgraditi
"primitivne" kulture, kad se čovječanstvo tek počelo organizirati u
civilizaciju. Doista se čini besmislenim vjerovati da su se njihova te­
hnička znanja i vještine smanjivali kako je civilizacija napredovala.

Logičnije je zaključiti da su te veličanstvene kiklopske strukture osta­
ci nekoć inteligentne, blistave i uspješne civilizacije koja je postojala
u, i oko Mediterana i sjeverne Afrike - ali koju je desetkovao neki
katastrofični događaj. Također je logično smatrati da su se ostaci te
civilizacije reorganizirali i počeli iznova graditi društvo kakvo su ne­
koć imali.

Iznio sam teoriju da zagonetno pojavljivanje kromanjonaca u za­
padnoj Europi nije bio iznenadan i nagli početak čovječanstva. Zapra­
vo, kreativnost kromanjonaca uopće nije zagonetka, već prirodna
ekspanzija kulture koja je već postojala u sjevernoj Africi i na Medi­
teranu. Ostaci kromanjonaca (tipični po visokoj građi kostura i doli-
hokefalnoj lubanji) najstariji su poznati dokazi o anatomski modernim
ljudskim bićima. Ima ih u izobilju u Europi, ali su česti i u Africi.

Civilizacija koja je postojala prije kraja ledenog doba smatrala bi
Mediteran gostoljubivim područjem. Europa u blizini glečera bila bi
neprikladna za život, a veći dio sjeverne Afrike zacijelo je bila pusti­
nja, ali Mediteran bi pružao umjerenu, ako ne i toplu klimu tijekom
većeg dijela godine. Međutim, Mediteran zacijelo nije bio more kakvo
danas vidimo. Tijekom ledenog doba razine mora bile su gotovo sto
dvadeset metara niže nego danas. Dakle, Mediteran bi bio daleko ma­
nji nego danas, razotkrivajući milijune kvadratnih kilometara koji su
sada pod vodom. Moguće je da je u tom području postojalo četiri ili
pet velikih jezera, slično današnjim Velikim jezerima u Sjevernoj Ame­
rici. Upravo bi se pokraj tih jezera i rijeka, koje su se pružale od konti­
nentalnih područja, razvila civilizacija radi dostupnosti vode i hrane,
kao i lakšeg transporta.

Kad je završilo ledeno doba, golemi su se glečeri na sjevernoj po­
lutki topili, a razine mora počele su rasti. U jednom je trenutku tog
razdoblja prirodna brana kod Gibraltara, koja je odvajala Atlantski
ocean od Mediterana, popustila i ocean se prelio u dolinu. Golemi se
zid vode obrušio prema istoku, uništavajući sve na svojemu putu. Ra­
zine mora nastavile su rasti, te je oko 5600. g. pr. Kr. Sredozemno
more stiglo do zavale Crnog mora. Civilizacija koja je nekoć postoja­
la nestala je pod silovitim naletom vode, ali bilo je onih koji su preži­
vjeli. Kemicijani iz doline Nila i oaze u zapadnoj pustinji preživjeli su
katastrofu zahvaljujući povoljnom položaju u Africi. Ostali su jedini

koji su mogli nastaviti civilizaciju, a to su i učinili. Kako je vrijeme
prolazilo, izbjeglice i istraživači iz istočnih područja dolazili su u Egi­
pat, pridružujući se izmučenom narodu Bu Wizzera. Starija, domaća
kultura zadržala je vodstvo i nastavila živjeti. Izvorne egipatske preda­
je doista govore o drevnoj civilizaciji koja je postojala dok nije došlo
do velike kataklizme prije više od deset tisuća godina.

Teorija o dinastičkoj rasi je tijekom proteklih dvadeset godina bila
izvrgnuta oštrim kritikama, ali gotovo je sigurno da je dinastička rasa
doista postojala. Međutim, ta se rasa kršnih ljudi sastojala od prvo­
bitnih stanovnika Egipta, a ne od osvajača. Dinastički narod bio je iz­
vorno afrički, a pridošlice (oni koji su identificirani kao mediteranski
tip) su bili stranci koji su vjerojatno bili običan narod u davnom egi­
patskom društvu. Kako je vrijeme prolazilo, brojnije su se pridošlice
pomiješale s domorodačkim stanovništvom. Isto se dogodilo s njiho­
vom kulturom, te je početkom povijesnog razdoblja patrijarhalna
kultura zamijenila matrijarhalno društvo Bu Wizzera. Usprkos razvod­
njavanju njihove kulture, njihovo su znanje i tehnologija opstali, stvara­
jući veliku civilizaciju povijesnog Egipta, premda je i to oslabilo, te je
završilo tijekom prvog tisućljeća pr. Kr.

12

PRODOR U NOVU POVIJEST

Mediteranska civilizacija

Ako je na Mediteranu doista došlo do katastrofe kakvu smo opisa­
li, naredne bi generacije našle veoma malo dokaza za istraživanje.
Ništa se u prirodi ne može mjeriti sa silom vode koja doslovce može
pomaknuti planine. Jedino one naseobine, i možda gradovi koji su se
nalazili na najvišim područjima mogli su preživjeti. Tipičan primjer
je Malta gdje se nalazi niz megalitskih hramova što ih je izgradila ne­
poznata pretpovijesna kultura.

Časnik Kraljevskih inženjeraca, J. C. Vance, prvi je put iskopavao
ruševine na Malti 1839. godine. Za nekoliko je mjeseci javnosti pred­
stavio svoja otkrića: kipiće, izrezbarenu kamenu ploču, dvije glinene
figurice i monstruoznu lubanju. Nažalost, nije napravio podroban iz­
vještaj, a odbacio je "smeće" na hrpi izvan ruševina. Više je nego vjero­
jatno da je to bio dragocjeni materijal koji bi pružio uvid u kulturu
koja je izgradila hram.

Drugo je iskopavanje započelo 1906. godine, a ono je dovelo do bo­
ljeg razumijevanja pretpovijesne malteške kulture i njezinih građevina.
Časopis National Geographic pisao je o otkrićima na trideset tri strani­
ce izdanja iz svibnja 1920. Ondje se kaže da je većina prostorija građe­
vina dopola ispunjena zemljom, ljudskim kostima i razvijenom lon-
čarskom robom. Prema procjenama, u ruševinama se nalazilo gotovo
trideset tri tisuće osoba, većinom odraslih ljudi, premda je u novije
vrijeme taj broj smanjen na sedam tisuća. Ostaci kostura pronađeni

su u posvemašnjem neredu, bez ikakvih formalnih pokopa. Uz takve
dokaze, teško se može sumnjati da je stanovnike Malte snašla sudbina
u katastrofi monumentalnih razmjera. Autor članka u časopisu Narto-
nal Geographic također je komentirao da velika vještina vidljiva u
gradnji pretpovijesnih građevina na Malti pokazuje da su, čak i u drev­
nim vremenima, ljudi posjedovali visoku razinu znanja.

Pretpovijesna Malta

Egipat nije bio jedina civilizacija koja je u pretpovijesti gradila mega-
litske hramove. Kiklopski stil arhitekture ranih egipatskih građevina,
kao što su Osireion, hram Sfinge i piramide u Gizi, također postoji i
na Malti. Zapravo, Malta je dobro poznata po svojim megalitskim gra­
đevinama i kiklopskoj arhitekturi.

Na otocima Malta i Gozo postoji trideset pet megalitskih ruševina.
Sedam impresivnijih nalazišta su: na otoku Gozo, kompleks Ggantija,
a na Malti, hramovi Hagar Qim, Mnajdra i Tarxien; kompleksi Ta
Hagrat i Skorba; te Hal Saflieni Hypogeum (golema podzemna odaja
na dvije razine, ispod svetišta na površini). Stil gradnje tih hramova
nije pronađen nigdje drugdje, a ipak njihovi zidovi i stropovi, ukraše­
ni spiralama obojenim crvenim okerom, ukazuju na vezu s kroma-
njonskim kulturama iz Pireneja. Premda slične građevine postoje u

Slika 12.1. Europske i mediteranske građevine iz neolitika

drugim dijelovima Europe, neki znanstvenici tvrde da imaju veoma
malo ili nimalo veze sa svojim malteškim pandanima.

U Hal Saflieni Hypogeumu na Malti, prema procjeni, izgrađenom
od dvadeset dvije tisuće tona kamena, postoje dugačka okna probijena
kroz čvrsti pješčenjak, a spuštaju se devet metara ispod površine.
Okna vode u brojne neobične prostorije, uključujući oltar, dugačak
hodnik i trezor. Čini se da je cijela građevina bila osvijetljena zrcalima
od ulaštenog kamenja, složenog poput periskopa u oknima. Jedna je
odaja pronađena puna kostiju iz ranijeg doba, povezana dugim oknom
s vanjskim dijelom, a kroz to su okno nekoć padale zmije i divlje živo­
tinje, te ondje ugibale. Ondje također postoji rezervoar i duboki bunar
za kišnicu, koji se sužava prema dnu. U drugoj odaji pronađeno je udu-
bljenje u zidu, iz kojeg je možda govorio svećenik. Njegove su se rije­
či mogle čuti u svakoj odaji hrama. Čini se da cijela građevina sablasno
vibrira u skladu sa zvukovima. Neobičnost je da se samo niski tonovi
mogu čuti u cijeloj građevini; visoki se tonovi mogu čuti jedino u sa­
moj odaji.

Kolski putovi

Po cijelom otoku, gdje god je vidljiv goli kamen, vijugaju duboke pa­
ralelne linije, kolski putovi, bez obzira na strukture ili geološke for-

Slika 12.2. Kolski putovi

macije. Neki vode u klisure, drugi ispod morske uvale, te se ponovno
pojavljuju na drugoj obali. U drugim slučajevima, rasjedi prekidaju
linije, te se nastavljaju na drugoj razini. Mnogi su takvi tragovi danas
pokriveni zemljom; iznad njih su formirana polja. Ti su kolski putovi
vjerojatno najstariji dokazi o postojanju malteške civilizacije. Prem­
da ih u obilju ima na malteškim otocima, također postoje na Siciliji,
Sardiniji, u Italiji, Grčkoj, u južnoj Francuskoj i Kireni (Libija).

Na jugoistočnom kraju otoka Malte, u zaljevu Marsa Scirocco, na­
lazi se gotovo šezdeset okruglih jama s uskim grlima, vjerojatno bu­
nara, izdubljenih u kamenu. Veliki broj takvih jama danas je ispod
morske površine. Preko otvora nekih od bunara pružaju se duboki
kolski putovi koji vode u more i ponovno se pojavljuju na suprotnoj
obali, oko četiristo metara dalje.

Kad bi se svi ostaci kolskih putova izmjerili i unijeli u zemljovid,
zasigurno bi se otkrila mjesta naseobina u pretpovijesnim vremenima.
Claudia Sagona sa Sveučilišta Birmingham iznijela je teoriju da su to
kanali za navodnjavanje u kamenom dobu. Smatra da su bujice izazva­
ne obilnim kišama odnosile površinsko tlo, što je drevne poljodjelce
prisililo da smisle novi način za uzgoj usjeva. Na Aranskom otočju,
ispred zapadne obale Irske, farmeri su stvarali tlo od pijeska i morske
trave, a zatim su je štitili kamenim zidovima. Sagona vjeruje da su
stanovnici na Malti izdubili kanale kako bi skupljali kišnicu i istodo­
bno štitili tlo od erozije. Premda je zanimljiva, teorija ne objašnjava
zašto su kanali paralelni i različitih dubina, ali je razmak između dvije
linije stalan.

Drugo je objašnjenje da su teška kola ili saonice, prevozeći tone
kamenih blokova, izdubila te kanale. U Misrah Ghar il-Kbiru (tako­
đer poznatom kao Clapham čvor) veliki broj kanala izdubljenih u
čvrstim vapnenačkim stijenama čini prometnu gužvu na otvorenom
dijelu polja. Istraživači Joseph Magro Conti i Paul Saliba kažu da kolski
putovi ondje ocrtavaju područje na kojem se intenzivno vadio kamen.
Blokovi su odvajani od površine i brojnim vozilima nošeni do ceste
u različitim smjerovima, a zatim su se prevozili do mjesta gdje se gra­
dilo. Dva kamenoloma međusobno povezana kolskim putovima jasno
pokazuju da su kamenolomi i kolski putovi u nekakvoj vezi. Poput
Egipćana, stanovnici Malte koristili su kamen na zapanjujuće načine

da bi izgradili infrastrukturu svojega društva. Tradicionalni povjesni­
čari tvrde da su civilizacije Malte i Egipta razvile svoju tehnologiju
neovisno jedna o drugoj. Moje je mišljenje da je tehnologija već posto­
jala u starijoj civilizaciji iz koje su obje proizišle. Kataklizma do koje
je došlo uništila je mnogo onoga što je postojalo, pa nema vidljive
veze, kao što bi bio niz gradova što se pružaju od Egipta do Malte.

Ruševine Hagar Qim

Otac Josepha S. Ellula je dugi niz godina bio čuvar Haqar Qima, što
znači "stojeće ili uspravno kamenje", na Malti. Godine 1988. Ellul je
objavio svoja iskustva i zapažanja u djelu Malta's Prediluvian Culture
(Pretpotopna kultura Malte). Jedno od njegovih najznačajnijih zapa­
žanja odnosi se na prvobitno stanje ruševina u Hagar Qimu. Kad je
građevina podignuta, a on smatra da je to bilo 3200. g. pr. Kr., oko
kompleksa hrama bio je postavljen zaštitni zid. Danas se još uvijek
vidi veliki dio zida na sjeverozapadu, sjeveru i istoku glavnih ruševina.
Međutim, zapadni zid nije samo srušen, već i odnesen. Golemi bloko­
vi vanjskog zida bili su podignuti i bačeni u hram. Većina je velikih
blokova odnesena, a oni koji su ostali bili su izloženi vjetru i kiši.

Prilikom gradnje vanjskog zida, goleme kamene ploče precizno
su postavljene jedna do druge. Hagar Qim se može podičiti najvišim
kamenim zidom u svim ruševinama na Malti, visokim više od pet

Slika 12.3. Ruševine u Hagar Qimu

metara. Premda se doima prirodnim, pri njegovom dnu vidi se na­
mjerno izdubljena šupljina. Šupljine su se radile dok je kamen još bio
u kamenolomu, a služile su za motke koje su se koristile kao poluge
za pomicanje i namještanje potpornih kamenih blokova na dnu zida.
Većina tako izdubljenih šupljina danas nije vidljiva jer je hram obnov­
ljen. Međutim, prije 1950-ih jedan je kameni potporanj još uvijek
bio oko metar dalje od svojeg pravog položaja, pa se šupljina tada jasno
vidjela. Intrigantno pitanje glasi, kako se takav golemi kameni blok
mogao toliko odmaknuti od zida? Između najvišega kamena, ondje
gdje se spaja s drugim blokovima, i njegovog najbližeg susjeda s desne
strane nalazi se razmak od dvadeset tri centimetra. U zid je očito udari­
lo nešto takvom snagom da je pomaknulo kamen s baze i odbacilo
njegov potporanj gotovo metar dalje.

Jednako kao ostatak zapadnog zida, u ruševinama je otkrivena ka­
pelica, što je Ellul spominje kao prostoriju H, ali je obnovljena tijekom
1950-ih. Veliki blokovi koji su nekoć činili ulaz u tu odaju, danas su
postavljeni jedan na drugi, te gotovo zatvaraju prolaz do glavne kapeli­
ce. Te je blokove, od kojih je svaki težak nekoliko tona, u njihov sadaš­
nji položaj bacila sila koja je očito stigla sa zapada. Ellul kaže da se
pomnijim promatranjem može vidjeti da su neki od tih blokova danas
spojeni okamenjenom žbukom. Ellul smatra da ta jednostavna činjeni­
ca ukazuje na niz međusobno povezanih, bitnih istina. Prvo, oni koji
su izgradili hram poznavali su žbuku i koristili je za pokrivanje pukoti­
na ili neželjenih rupa u zidu. No još je važnije da žbuka, koja je danas
okamenjena, dokazuje da je cijelo područje, nakon kataklizme, neko
vrijeme bilo pod vodom. U suhim uvjetima, žbuka bi se razmrvila u
prašinu i više se nikad ne bi stvrdnula. Bilo je tako mnogo žbuke da
se dio nataložio na stjenkama kamenih blokova prije nego se okame-
nio. Po izgledu se čini da je žbuka sastavni dio površine kamena.

Izvan te kapelice, vanjski je zid, sa svojom horizontalnom bazom
od potpornoga kamenja, u veoma uznapredovanoj fazi erozije, što je
posljedica dugotrajne izloženosti vremenskim prilikama. Položaj tog
potpornog kamenja pokazuje da je ondje nekoć postojao zid. Ellul ka­
že da su takvi blokovi pronađeni oko svih preostalih zidova hrama.

Što se dogodilo tom hramu i ljudima koji su davno ondje boravili?
Postoje teorije da je potres uništio Hagar Qim, ali čak ni najjači po-

tres ne bi mogao velike kamene blokove baciti do udaljenosti od šest
metara. Moralo se raditi o golemoj sili plimnoga vala, o vodenom zidu.
Zapadni je zid bio izložen punoj silini vala koji je stigao sa zapada.
Samo je taj zid posve uništen.

Ellul vjeruje da je potres uništio prirodnu branu kod Gibraltara.
Prema podmorskom zemljovidu Mediterana, dolina neobične dubine
pruža se veoma blizu duž alžirske obale, ravno od Gibraltara do Sicili­
je, a zatim se grana jugoistočno, prema jugu Malte. Smatra da je to
rasjed koji je izazvao uleknuće (spuštanje dijela zemljine kore) medi­
teranskog područja.

Veliki potop na Mediteranu

Akustični uređaj za istraživanje podmorja, kojim se prije četrdeset
godina proučavalo dno Sredozemnog mora, otkrio je neobičan sloj,
možda stijena, između devedeset i sto osamdeset metara ispod dna,
kao i neočekivane slojeve sedimenata. Također su opažene zakopane
slane kupole. To je pokrenulo Projekt bušenja u morskim dubinama
(Deep Sea Drilling Project - DSDP), istraživanje što ga je tijekom
1970-ih obavio brod Glomar Challenger. Ispred obale Barcelone, prvi
su bušenjem izvađeni uzorci bili gips, bazalt, malene fosilne školjke i
stvrdnuti oceanski mulj. Očekivali su da će naći pijesak, šljunak i blato.
Ono što je šupljim svrdlima izvučeno na površinu bili su fosili kakve
bi se moglo očekivati u plitkoj, slanoj laguni ili na površini ribnjaka
koji ishlapljuje. Nova bušenja u drugim područjima pokazala su da
se ispod dna Mediterana nalaze slojevi sedimenata koji nastaju prili­
kom ishlapljivanja morske vode. Pomoćnik direktora projekta, Ken­
neth Hsu, kaže da fosili potječu s kraja razdoblja miocena, prije pet
milijuna godina.

Istraživači su zaključili da se Sredozemno more isušivalo i ponovno
punilo dvanaest puta u razdoblju od milijun godina. Sljedeća su istra­
živanja otkrila duboke gudure u čvrstim stijenama ispod rijeka Nil i
Rhone, što pokazuje da su te rijeke nekoć bile silne bujice koje su iz
velikih visina spuštale vodu u prazno područje današnjeg Sredoze­
mnog mora.

Ruski znanstvenik po imenu I. S. Chumakov bio je član sovjetske
inženjerske ekipe koja je izgradila branu na rijeci Nil, blizu Asuana,

Egipat. Bio je zadužen za bušenje rupa u nubijskom kamenu stancu,
od obale do obale, kako bi se pronašli sigurni temelji za branu. Dok
su to radili, otkrili su duboku i usku guduru drevne rijeke. Također
su našli mulj iz morskih dubina na dnu gudure između taloga Nila i
kamena stanca od granita, dvjesto sedamdeset metara ispod površine.
Zanimljivo je da je mulj bio iste starosti kao i sedimenti što ih je na po­
vršinu izvukao Glomar Challenger. Chumakov je zaključio da se povr­
šina Mediterana spustila više od tisuću petsto metara ispod današnje
razine - dokaz da je snažan potres nekoć davno spustio regiju do da­
našnjeg položaja.

Chumakov smatra da je drevna rijeka ispod Nila bila tanki morski
tjesnac Mediterana kakav je bio prije otprilike pet milijuna godina.
Ipak, gudura se pruža gotovo tisuću kilometara prema unutrašnjosti
od današnje morske obale. Mulj je sadržavao sićušne ljuske morskog
planktona, kao i zube morskih pasa, pa nema nikakve sumnje da je
gudura bila povezana s Mediteranom. Kako bi objasnio morsku vodu
tako daleko na kopnu, Chumakov je iznio teoriju da je Nil, dok se Sre­
dozemno more isušivalo, kopao duboku udolinu, neprestano se prila-
gođavajući spuštanju obalnog pojasa. Kad je poplavljivanje ponovno
napunilo Mediteran, gudura je potonula, te je postala krak mora koji
se pružao na kopnu do ušća rijeke. To se dogodilo tako brzo da je mor­
ska voda prodrla u unutrašnjost Afrike, a čak joj ni Nil nije mogao
prepriječiti put. Morska je voda doprla sve do Asuana. Za Chumakova

Slika 12.4. Procjena zemljovida Mediterana prije potopa

je to potvrda da je ono što je danas duboko more nekoć bilo pustinja
koja je opet postala more.

Poslije je Naftna kompanija Phillips, zajedno s talijanskim i egipat­
skim naftnim kompanijama, istraživala deltu Nila u potrazi za naftom.
Njihova nastojanja nisu donijela plod, ali je njihovo istraživanje ipak
pružilo objašnjenje za "reflektirajući" sloj što ga je otkrio Glomar Cha­
llenger. Naftne su kompanije naišle na krajolik zakopanih riječnih
dolina točno ispod Aleksandrije, u delti Nila, a pružale su se prema
unutrašnjosti, dalje od visoravni Giza. Mogla su se razaznati drevna
korita Nila i njegovih glavnih pritoka. To je pokazalo da je cijeli rub
sjeverne Afrike, danas pod vodom, nekoć bio čvrsto kopno koje je
znatno erodiralo. Rijeke i potoci isprali su sve geološke formacije koje
su mogle poslužiti kao spremnici ili klopke za ugljikovodike od kojih
nastaje nafta.

Većina će geologa tvrditi da je do poplavljivanja Mediterana došlo
u razdoblju prije više od milijun godina, a budući da je dubina do če­
tiri tisuće osamsto metara, morsko je dno prije poplavljivanja moralo
biti nevjerojatno vruća pustinja, i to u veoma dugom razdoblju. Među­
tim, ne dijele svi mišljenje da je došlo do katastrofe. Premda različite
stjenovite formacije na dnu Mediterana doista mogu biti stare miliju­
ne godina, samo je nagađanje da je u to vrijeme probijena i brana kod
Gibraltara. No povijest pruža još jednu vrstu dokaza - svjedočenje
očevidaca.

Priče o općem potopu prevladavaju kod geografski i kulturološki
različitih naroda, a riječ je o grčkim, arkadijskim, tračkim, skandinav­
skim, keltskim, velškim, litvanskim, transilvanskim, turskim, sumer-
skim, egipatskim, babilonskim, asirskim, kaldejskim, hebrejskim,
perzijskim i kamerunskim mitovima, kao i u predajama Zaratustre,
Masaja (istočna Afrika), Komililo Nandija, Kwaya (jezero Viktorija),
jugozapadne Tanzanije, Pigmejaca, Ababua (sjeverni Zair), Kikuyua
(Kenija), Bakonga (zapadni Zair), Bachokwea (južni Zair), Yoruba
(jugozapadnaNigerija),Efik-Ibibija (Nigerija), Ekoija (Nigerija) iMan-
dinga (Obala Bjelokosti), te u Bibliji. Te epske priče o potopu vjeroja­
tno potječu od mediteranske katastrofe.

Autori William Ryan i Walter Pitman u djelu Noah's Flood (Noin
potop) iznose teoriju da je punjenje Crnog mora prije sedam tisuća

godina, što je potvrdio istraživač Robert Ballard, nadahnulo biblijsku
priču o Noinu potopu. Ballard je pročešljao dno Crnog mora u potra­
zi za ostacima drevnih naseobina, što bi poduprlo teoriju da je prije
nekih sedam tisuća godina regiju pogodila kataklizmička poplava.
Njegova je ekspedicija 1999. otkrila drevni obalni pojas. Našao je
slatkovodne ljušture i vrste morskih mekušaca. Datiranje izotopom
ugljika podržava teoriju o slatkovodnom jezeru što ga je prije oko se­
dam tisuća godinapreplavilo Sredozemno more. Poplavljivanje medi­
teranskog bazena moralo bi se dogoditi prije nego je preplavljeno Crno
more, a izazvalo bi daleko više štetnih učinaka nego potop na Crnom
moru, zbog golemog kopnenog područja koje je bilo zahvaćeno. Za
narode koji su obitavali u i oko Mediterana, to bi se doimalo poput
globalnog potopa. Mediteranski potop je vjerojatnije nadahnuće za
mit o globalnom potopu, a ne onaj na Crnom moru koji bi zahvatio
mnogo manje kultura.

Walt Brown, član Fondacije za nacionalnu znanost pri Tehnološ­
kom institutu Massachusettsa, iznosi teoriju da su se formacije na dnu
Mediterana razvile u kratkom vremenskom razdoblju. Smatra da je
potop mogao biti posljedica veoma naglog pucanja zemljine kore, izaz­
vanog potresom. Uslijed potresa, došlo je do erupcije veoma vruće
vode iz unutrašnjosti zemljine kore i ona se pomiješala s hladnijom
oceanskom vodom. Takvo miješanje vruće i hladne vode moglo je
izazvati taloženje slanih slojeva pronađenih ispod Sredozemnog mora.
Slijedom toga, organizmi koji su živjeli na površini bili bi naglo unište­
ni, a njihova bi se tijela spustila na morsko dno, u slane naslage koje
su tada nastale.

Mediteranski je bazen već poznat po vulkanskim aktivnostima u
prošlosti. Tijekom godina dokse zemlja oporavljala od poplava, mogu­
će je da su hidrotermalni otvori, kakvih ima na dnu oceana, postojali
svugdje ispod Sredozemnog mora. Možda su oni odgovorni za goleme
naslage bakra ispod Cipra i prostrane slane slojeve ispod dna Sredozem­
nog mora. Naravno, brze vremenske i klimatske promjene vjerojatno
su se također zbivale u tom razdoblju.

Vidjeli smo da geološki dokazi pokazuju da Sredozemno more
nekoć nije postojalo u obliku u kakvom ga poznajemo danas. Istraži­
vanja akustičnim uređajima također pokazuju da je oko Egipta nekad

postojao drukčiji obalni pojas, kao i drukčiji riječni sustav koji se pru­
žao u unutrašnjost mnogo dalje od visoravni Giza. Ako se katastrofal­
ne geografske promjene smjeste u novije vremensko razdoblje, a ne
prije milijune godina, dobiva se teorija koja potkrjepljuje predaje mno­
gih kultura o "globalnom" potopu. Premda nije moguće da je ikada
došlo do globalnog potopa - to bi iziskivalo pet puta više vode od one
koja postoji u svim oceanima - narodima onog vremena doista bi se
moglo takvim doimati punjenje mediteranskog bazena.

Zagonetna kultura Malte

Malteške lubanje

U jednoj odaji Hagar Qima, između najvećeg kamena i južnog zida,
pronađena je lubanja. Sad se ne zna gdje je, ali je neko vrijeme bila stal­
no izložena u Nacionalnom arheološkom muzeju u Valletti, Malta.
Jedini prikaz lubanje koji postoji je ono što je pedantni slikar Schranz
zabilježio u vrijeme kad je pronađena.

Oblik lubanje bio je neobičan, te se čini da je pripadala veoma
čudnoj, ali ljudskoj rasi koja je živjela tijekom pretpovijesnih vremena.
Bila je dolihokefalna, ili duguljasta, i sličila je lubanji kromanjonca.
Dr. Themistocles Zammit u svojem izvještaju "Human Skulls at Hal
Saflieni" ("Ljudske lubanje u Hal Saflieniju") kaže da lubanja nije bila
istog tipa kao one nađene u podzemnoj odaji. Niti je poput lubanje
Borreby iz Danske, koja nalikuje neandertalcu. Premda se za crnačku
lubanju kaže da pripada dolihokefalnom tipu, ni ona ne nalikuje luba­
nji iz Hagar Qima.

Ellul kaže da je ta lubanja po svojim karakteristikama veoma slična
proto-semitskoj; izduženi stražnji dio, koso lice i uvučena brada - mo­
žda natufijanska. Nisu pronađene nikakve druge kosti toga kostura,
niti su pronađeni drugi ostaci kostura toga tipa, osim kompletnog ko­
stura bebe koji je pronađen u malenoj kolibi na krevetu napravljenom
od kamena u Mnajdri, kompleksu hramova nedaleko Hagar Qima,
otprilike iz istog razdoblja.

Do 1985. godine, u Nacionalnom arheološkom muzeju u Valletti
čuvale su se lubanje pronađene u hramovima u Taxienu, Ggantja, i
Hal Saflieniju. Većina je lubanja pronađena u podzemnoj odaji Hal

Saflieni, zajedno s malenim kipom usnule božice i relikvijom na kojoj
se nalazio simbol zmije. Ta je podzemna odaja, kraj bunara posveće­
nog Majci božici, bila sveto mjesto. Međutim, lubanje su nedavno po­
vukli iz muzeja i javnost ih više nikad nije vidjela. Samo fotografije što
su ih snimili malteški istraživači dr. Anton Mifsud i dr. Charles Savo-
na Ventura svjedoče o postojanju tih lubanja.

Talijanski istraživači Vittorio Di Cesare i Adriano Forgione posje­
tili su Maltu u potrazi za tragovima koji bi ukazivali na drevnu prošlost
te zemlje. Knjige što su ih napisali Misfud i Ventura bile su smjernice
za njihovu potragu, osobito zbirka lubanja s neobičnim anomalijama.
Zahvaljujući suradnji ministra turizma, Michaela Refala, direktor

Slika 12.5. Dolihokefalne lubanje pronađene na Malti

muzeja je dopustio Di Cesaru i Forgionu da pogledaju lubanje. Muzej­
ski arheolog, Mark Anthony Mifsud (Antonov brat), nadzirao je prou­
čavanje u zatvorenoj prostoriji. Prema tvrdnjama Di Cesara i Forgiona,
na tim lubanjama kromanjonaca nije bilo linija koje povezuju dijelove
lubanje (prirodni spojevi koji se pružaju od prednje do stražnje strane,
gdje se lubanja spaja dok dijete raste), a također su imale abnormalno
razvijene sljepoočne dijelove, te probušene i otečene zatiljke (stražnji
dio lubanje), možda uslijed oporavka od ozljede. Isto tako, lubanje
su bile naglašeno dolihokefalne (drugim riječima, stražnji dio glave
bio je neobično dugačak). Također su bile veće no što je normalno.
(Vidi sliku 12.5.)

Medicinski stručnjaci smatraju nemogućim taj izostanak spojnih
linija lubanje, jer ne postoje slični patološki slučajevi u međunarod­
noj medicinskoj literaturi. Treba dodati da te značajke lubanja nisu
tipične posljedice omatanja ili stezanja, što su činile neke civilizacije
prije Kolumba. Osim što nema spojnih linija, lubanje se doimaju nor­
malnima.

Pregledane su i druge lubanje na kojima su se vidjele anomalije.
Neke su bile normalnije, ali ipak naglašeno dolihokefalne, što je tipič­
no za kromanjonce. Di Cesare i Forgione uvjereni su da su neobične
značajke lubanja karakteristične zaposebnu i drukčiju rasukromanjo-
naca koji su podrijetlom s Malte i Gozoa, i stariji su od drugih pozna­
tih tipova kromanjonaca. Mark Anthony Misfud i još jedan malteški
arheolog, Anthony Buonanno, slažu se da te lubanje pripadaju poseb­
noj malteškoj rasi, premda još nije obavljeno testiranje izotopom
ugljika ili DNK ispitivanje.

Iz medicinske perspektive, još jedan neobičan aspekt lubanja je či­
njenica da se na nekoliko vide očiti tragovi kirurških zahvata u zatilj-
nom području. Vidljivi su obrisi tri malene rupe na zatiljnoj (okcipital-
noj) kosti, a imali su vremena zarasti. Drugim riječima, pacijent je
preživio operaciju i kost oko rupica počela je zacjeljivati. Sposobnost
izvođenja takvih postupaka je, najblaže rečeno, iznenađujuća u kultu­
ri koju se smatralo primitivnom.

Dr. Themistocles Zammit, koji je 1921. pregledao niz kostura, ka­
že da se na dobrom dijelu, ali ne na svim iskopanim lubanjama vide
znakovi umjetno izazvanih deformacija. One koje su nastale na umje-

Slika 12.6. Normalna građa dječje lubanje. Obratite pozornost
na medijalne šavove (tjemeni i sagitalni).

tni način bile su posljedica omatanja ili stezanja glave; možda su na­
rodi mediteranskog tipa pokušavali izgledati poput kromanjonaca.
Čini se da su druge deformacije kostura posljedica obreda ili kažnjava­
nja: rezovi, perforacije, djelomično ili potpuno odstranjivanje, kaute-
rizacija, ogrebotine, uvođenje stranih tijela u mišićno tkivo. Di Cesa-
re i Forgione pretpostavljaju da se jedan dio tih modifikacija izvodio
u magične, medicinske ili kozmetičke svrhe, i to s najboljim namjera­
ma za zajednicu. No pitaju se nisu li kasnije populacije željele defor­
mirati glave svojih potomaka kako bi ih učinili sličnijima toj starijoj,
možda vladajućoj klasi ili svećenstvu.

Malta i Egipat

Lubanje kromanjonaca što su ih Di Cesare i Forgione pregledali neslu­
žbeno su datirane na otprilike 2500 g. pr. Kr., ali bi mogle biti starije.
Megalitska povijest Malte završava otprilike u to doba, te više nema
nikakvih dokaza o stanovništvu sve do dolaska Feničana, ljudi medite-