351 rimska nedelja. Izuzev kalendi, nona i ida, dani rimskog kalendara nemaju imena; na samim kalendarima su označeni slovima od A do H, gde je A (po svoj prilici) pazarni dan. Kad bi se januarske kalende poklopile s pazarnim danom, čitava godina se smatrala nesrećnom, ali se ovo nije redovno događalo zbog prestupnih dana i činjenice da se osmodnevni krug slova nastavljao bez prekida između poslednjeg dana stare godine i prvog dana (kalendi) naredne. nundinus, nundinae Pazarni dan, svaki osmi; češće je korišten oblik za mnoţinu (nundinae) nego za jedninu. Pod običnim okolnostima, sudovi su bili otvoreni na nundinae, dok skupštine nisu. opus incertum Najstariji od nekoliko načina na koje su Rimljani gradili zidove. Obloga od nepravilnih kamenčića povezanih malterom unutra je bila šuplja, a zatim se ova šupljina punila malterom napravljenim od crnog puteolana i kreča pomešanog sa šljunkom i kamenčićima (caementa). Čak i u Sulino doba, opus incertum je bio najradije upotrebljavan način građenja zida. Verovatno je bio i jeftiniji od cigle. Ordo Equester Ime koje je vitezovima dao Gaf Grah. Vidi vitezovi. orichalcum Ţuti bakar. oslobođenik Rob oslobođen postupkom manumisije. Iako zvanično slobodan (a ukoliko mu je bivši gospodar bio rimski građanin, i sam rimski građanin), ostajao je klijent svog bivšeg gospodara, koji je imao prvenstvo u raspolaganju njegovim vremenom i uslugama. Imao je malo izgleda da iskoristi pravo glasa i u jednoj od dve tributske skupštine, jer je neminovno pripadao jednoj od dve velike gradske tribe Suburani ili Eskvilini. U nekim slučajevima posebno sposobni ili bezobzirni oslobođenici, međutim, uspevali su da steknu ogromno bogatstvo i moć, pa su zato mogli
352 da glasaju u centurijatskoj skupštini; takvi oslobođenici su obično uspevali i da se prebace u seoske tribe, te su tako uţivali puna građanska prava. paterfamilias Glava porodice. Imao je zakonom strogo zaštićeno pravo da čini s članovima porodice šta mu je volja. patriciji Izvorna rimska aristokratija. Ljudi koji su gajili poštovanje prema precima i svest o poreklu kao što su to činili Rimljani, pridavali su ogroman značaj pripadnosti aristokratiji. Starije patricijske porodice imale su status aristokratije pre rimskih kraljeva, dok su se najmlađe (Klaudiji) pojavile na samom početku Republike. U čitavom razdoblju Republike zadrţali su titulu patricija, kao i ugled kakav nijedan plebejac nije mogao steći i pored toga što se plemstvo, „nova aristokratija", uzdiglo iznad pukog plebejskog statusa imajući u porodici konzule. Međutim, u poslednjem veku Republike patriciji su se retko po čemu razlikovali izuzev po svom poreklu; bogatstvo i snaga velikih plebejskih porodica postojano su narušavali prvobitna patricijska prava. Budući da je i sam bio patricij, Sula je pokušao da unekoliko izdigne patricije iznad njihove plebejske braće, ali se nije usudio da ozakoni značajnije povlastice. No, titula i privilegije u okviru zakona većini Rimljana ništa nisu značile oni su znali da su patriciji bolji. U poslednjem veku Republike sledeće patricijske porodice su još uvek redovno davale senatore, a neke i pretore i konzule: Emiliji, Klaudiji, Korneliji, Fabiji (ali samo usvojeni), Juliji, Manliji, Pinariji, Postumiji, Sergiji, Serviliji, Sulpiciji i Valeriji. patron, patronat Društvo je u Rimskoj republici bilo organizovano oko sistema patrona i klijenata (v. klijent). Iako moţda najsitniji poslovni ljudi i najsiromašniji u Rimu nisu uvek bili deo tog sistema, on je ipak prcovlađivao u svim društvenim slojevima, tako da patroni nisu obavezno bili pripadnici najviših društvenih slojeva. Patron je svojim klijentima nudio zaštitu i usluge. Oslobođeni robovi postajali su klijenti svojih bivših gospodara. Ţene nisu mogle biti patroni. Mnogi patroni bili su
353 klijenti moćnijih patrona, tako da su, praktično, njihovi klijenti bili i klijenti njihovih patrona. Patron je godinama mogao da ne traţi ništa od klijenta, ali bi jednog dana klijent bio pozvan da patronu učini uslugu glasa ili agituje za njega, ili izvrši neki poseban zadatak. Običaj je nalagao da patron prima klijente u zoru „radnim" danima u kalendaru; na tim jutarnjim sastancima, klijenti bi traţili pomoć ili usluge, ili bi se jednostavno pojavili da iskaţu poštovanje ili ponude svoje usluge. Ako je bio bogat ili velikodušan, patron je često tom prilikom čašćavao novcem svoje klijente. Ako bi neko postao klijent čoveka koga je nekad nepomirljivo mrzeo, klijent bi od tada sluţio bivšeg neprijatelja a sada patrona potpuno verno, do smrti (v. Cezar Diktator i Kurion Mlađi). Pavo Paun. Gaj Macije je Cezara ovako oslovljavao. peculium Iznos novca koji se isplaćuje kao nadnica ili redovno osobi koja po zakonu ne bi mogla da ga poseduje robu, na primer, ili maloletnom detetu koje dobija kamate ili dividende. Peculium je, stoga, čuvao zakonski staratelj ili vlasnik lica koje stiče takav novac dok samo ne bude slobodno da njime raspolaţe. pedarius Običan senator, pedar (v. Senat). peristil Ograđena bašta ili dvorište okruţeno stubovima koje je činilo spoljni deo kuće. phalerae Okrugli, cizelirani, ukrasni srebrni ili zlatni diskovi prečnika 75 do 100 milimetara. Prvobitno obeleţje rimskih vitezova, a činili su i deo ukrasne opreme njihovih konja. Vremenom su postali vojničko odlikovanje koje se dodeljivalo za izuzetnu hrabrost u bici. Obično je dodeljivano devet komada (tri reda po tri diska) na ukrašenim koţnim remenima koji su se nosili preko veriţnjače ili oklopa. Picen Deo istočnog Apeninskog poluostrva, koji je otprilike zauzimao list italijanske čizme. Zapadna granica su mu bili vrhovi
354 Apenina; na sever se pruţala Umbrija, a Samnij na jug. Stanovnici su prvobitno bili grčkog i ilirskog porekla, ali je postojalo i predanje da su se Sabinjani preselili istočno od Apenina i naselili u Picenu, donoseći sa sobom boga zaštitnika Pika, detlića, po kojem je oblast dobila ime. Galsko pleme Senoni takođe se naselilo u ovoj oblasti u vreme invazije prvog kralja Brena 390. p. n. e. Picen je u političkom pogledu bio podeljen na dva dela severni Picen, blizak saveznik juţne Umbrije, bio je pod uticajem velike porodice Pompeja, dok je Picen juţno od reke Floze bio pod uticajem samnitskih saveznika. pilus prior Vidi centurion. Pizidija, pizidijski Ova oblast nalazila se juţno od Frigije, od koje je bila čak nepristupačnija i zabačenija. Kao izrazito planinsko područje, prepuno jezera, smatralo se da ima vrlo zdravu klimu. Tu nije bilo mnogo radinosti niti je naseljenost bila velika; unutrašnjost je bila gusto pošumljena veličanstvenim borovima. Stanovništvo je izgleda bilo drevno i poreklo starosedelaca vezivalo se za Tračane; govorili su posebnim jezikom. Retki Pizidijci na koje su Rim i Rimljani obratili paţnju bili su poznati po neobičnim religijskim ubeđenjima. plebejci, plebs Svi rimski građani koji nisu bili patriciji bili su plebejci, odnosno pripadali su plebsu. U prvim danima Republike plebejac nije mogao da bude sveštenik, magistrat, pa čak ni senator. Takvo stanje potrajalo je veoma kratko; jedna po jedna dotad isključivo patricijska institucija popuštala je pod naletom plebsa, koji je bio daleko brojniji od patricija i u nekoliko navrata pretio da će se otcepiti. U doba pozne Republike, patricijsko poreklo je imalo tek neznatnu prednost izuzev što su svi znali da su patriciji bolji. plebejska skupština V. skupština. plebejski tribun Ova magistratura je stvorena nedugo po nastanku Republike, kada su se plebejci nalazili u ţestokom sukobu s patricijima. Plebejske tribune je biralo plebejsko tributsko telo obrazovano kao concilium plebis ili comitia plebis tributa (plebejska
355 skupština), pred kojim su se zaklinjali da će braniti ţivote i imovinu plebejaca i štititi pripadnike plebsa od samovolje magistrata (u to vreme patricija). Godine 450. p. n. e. bilo je deset plebejskih tribuna. Lex Atinia de tribunis plebis in senatum legendis iz 149. p. n. e. automatski je plebejskim tribunima obezbeđivao mesto u senatu. Pošto ih nije birao narod (to jest, i patriciji i plebejci), po rimskom nepisanom ustavu nisu imali nikakvu vlast i nisu bili magistrati kao vojnički tribuni, kvestori, kurulski edili, pretori, konzuli i cenzori; njihove magistrature su bile plebejske i moć im je poticala iz zakletve čitavog plebsa da će braniti neprikosnovenost nepovredivost svojih izabranih tribuna. Moć plebejskih tribuna se takođe ogledala u pravu da stave veto na gotovo svaku odluku vlasti: mogli su da stave veto na zakonske predloge svojih devet kolega plebejskih tribuna, ili bilo kog drugog ili svih! magistrata, uključujući konzule i cenzore; mogli su da stave veto na odrţavanje izbora; mogli su da stave veto na donošenje bilo kojeg zakona; i mogli su da stave veto na svaku odluku senata, čak i na one koje su se ticale rata i spoljnih poslova. Samo je diktator (i moţda interrex) bio iznad tribunskog veta. U okviru svoje plebejske skupštine plebejski tribun je mogao čak i da izrekne smrtnu kaznu ako bi ga neko ometao u obavljanju duţnosti. Plebejski tribuni nisu imali imperijum, a njihova nadleţnost nije išla dalje od prvog miljokaza izvan grada Rima. Običaji su nalagali da čovek moţe da ima samo jedan mandat kao plebejski tribun, ali je Gaj Grah to promenio; i pored toga, retko bi se ko više od jedanput kandidovao. Kako je pravu moć tom poloţaju davao veto (intercessio), tribunski doprinos drţavnoj upravi bio je pre opstruktivan nego konstruktivan. Konzervativni elementi u senatu prezirali su plebejske tribune iako su uvek koristili usluge nekolikih tribuna. Kolegij plebejskih tribuna je na poloţaj stupao desetog dana meseca decembra svake godine, a sedište im se nalazilo u bazilici Porciji. Kao diktator, Sula je 81. p. n. e. oduzeo sva prava plebejskim tribunima izuzev prava da štite plebs od samovolje magistrata, ali su im 70. p. n. e. Pompej i Kras sva ovlašćenja obnovili. Bilo je to i suviše vaţno da bi bilo ukinuto. Takođe, vidi odrednicu plebejci,
356 plebs. plebiscit Ispravan naziv za zakon donet u plebejskoj skupštini. Poluks Zanemareni boţanski blizanac. V. Kastor. pomerium Svete granice grada Rima. Obeleţene belim kamenovima koji su se zvali cippi; navodno ih je ustanovio kralj Servije Tulije, i ostale su iste sve do Suline diktature. Pomerijum nije dosledno pratio Servijeve zidine, što je dobar razlog da se posumnja da je Servijeve zidine podigao kralj Servije Tulije koji bi se sigurno postarao da zidine prate pomerijum. Pomerium je okruţivao čitav drevni Romulov grad na Palatinu, ali ne i Aventin, niti Kapitol. Po predanju se smatralo da pomerijum moţe da poveća samo čovek koji je znatno uvećao rimsku teritoriju. U religijskom smislu, sam Rim je postojao samo unutar pomerijuma, a sve van njega je bila tek puka rimska teritorija. pontifik (pontifex) Mnogi latinisti smatraju da je u najranije doba pontifex bio graditelj mostova (pons lat. most), i da se za mostogradnju verovalo da je mistična umetnost koja stvaraoca dovodi u blisku vezu s bogovima. Bilo kako bilo, u vreme Republike pontifex je sveštenik. Kao deo posebnog kolegija, savetovao je rimske magistrate i komicije u svim verskim pitanjima te će i sam neizbeţno postati magistrat. U početku su svi pontifici bili patriciji, ali je 300. p. n. e. lex Ogulnia utvrdio da plebejci moraju sačinjavati polovinu kolegija pontifika. U razdobljima kada su pontifike (i augure) birali članovi kolegija, novonaimenovani su bili daleko ispod senatorske starosne granice; bilo je uobičajeno da imaju svega dvadeset godina. Stoga nije neobično niti izuzetno stoje Cezar naimenovan u svojoj dvadeset sedmoj godini. Pontifik je bilo doţivotno zvanje. popularis Pojam kojim su Ciceron i kasniji pisci opisivali pripadnika one stranke senata i naroda koja je bila, u nedostatku boljeg izraza, liberalnijih političkih stavova nego stranka kojoj su pripadali
357 boni, ultrakonzervativci. Izraz sam pripisala Ciceronu, mada se ne mogu zakleti da je on skovao ovu reč. porticus Nije trem, već čitava zgrada kojoj pripada neka vrsta velikog središnjeg dvorišta. Sama zgrada je obično bila duţa nego šira i podignuta na principu kolonade. Porticus Margaritaria na gornjem delu Foruma bila je mesto gde se nalazila većina skupih prodavnica. Porticus Acmilia u rimskoj luci bila je veoma duga zgrada u kojoj su se nalazili preduzeća i zastupnici koji su se bavili transportom, uvozom i izvozom. portik Reč koju sam izabrala da označim veliki natkriljeni trem koji predstavlja ulaz u zgradu ili hram. praenomen Prvo ime Rimljanina. Bilo ih je malo u upotrebi, moţda dvadesetak, od čega polovina nije bila uobičajena ili su bila ograničena na muškarce iz određenog gens, kakav je slučaj sa imenom Mamerko, što je davano samo Emilijima Lepidima. Svaki gens ili rod je koristio samo neka praenomina, moţda dva ili tri od ovih dvadesetak. Savremenom istoričaru praenomen često govori da li je čovek bio pravi pripadnik svog roda; Juliji su, na primer, davali samo imena Sekst, Gaj i Lucije, tako da bi bilo malo verovatno da njihovoj porodici pripada čovek po imenu Marko Julije. Liciniji su uzimali imena Publije, Marko i Lucije, Pompeji Gnej, Sekst i Kvint, Korneliji Publije, Lucije i Gnej, a patricijski gens Servilija Kvint i Gnej. Apije je ime koje je pripadalo isključivo rodu Klaudija. Jedna od velikih zagonetki za savremene istoričare je Lucije Klaudije, koji je bio rex sacrorum u doba pozne Republike; ime Lucije nije praenomen patricija Klaudija, a rex sacrorum je sigurno bio patricije Klaudije. Moja pretpostavka je da je postojao ogranak roda Klaudija koji je nosio praenomen Lucije, i čiji je član tradicionalno uvek bio rex sacrorum. Pitanje u vezi sa praenomina vrlo me zabavlja kad gledam neku od holivudskih rimskih epopeja tu uvek pogreše! praetor peregrimis Ovaj termin sam prevela kao „pretor za
358 strance", zato što se on bavio samo negrađanima. U vreme Sule, duţnost mu je bila ograničena na sudske sporove i donošenje pravnih odluka; putovao je svuda po Italiji i saslušavao slučajeve negrađana u samom Rimu. praetor urbanus Gradski pretor, čije su duţnosti u doba pozne Repulike bile gotovo isključivo vezane za sudske sporove. Sula je otišao korak dalje i ograničio delatnost gradskog pretora na građanske parnice, dok se krivičnim postupcima nisu bavili. Imperijum ovog magistrata nije sezao dalje od petog miljokaza van Rima, a van samog grada nije smeo boraviti duţe od deset dana. Ako su oba konzula bila van Rima, on je bio najviši magistrat i imao pravo da sazove zasedanje senata, odlučuje o izvršavanju drţavnih odluka i čak organizuje odbranu grada u slučaju napada. pretor Ova magistratura je bila na drugom mestu u hijerarhiji rimskih magistrata. Na samom početku Republike dva najviša magistrata su se zvali pretori. Krajem četvrtog veka pre naše ere, međutim, ti najviši magistrati su dobili ime konzuli, a pretori su po vaţnosti bili odmah iza njih. Sledećih decenija postojao je samo jedan pretor; to je očigledno bio praetor urbanus, jer su se njegove duţnosti ticale samo grada Rima, što je omogućavalo konzulima da vode ratove van Rima. Godine 242. p. n. e. pojavila se potreba za drugim pretorom; bio je to praetor peregrinus koji je vodio računa o strancima i Italiji, a ne o Rimu. Kako je Rim sticao prekomorske provincije, javljaju se novi pretori koji za vreme jednogodišnjeg mandata upravljaju ovim oblastima umesto da kao propretori odlaze na ove poloţaje. U poslednjem veku Republike uglavnom je bilo šest pretora, mada se, u zavisnosti od potreba drţave, događalo da ih neke godine bude i osam. Za vreme svoje diktature Sula je broj pretora povećao na osam, a njihove duţnosti za vreme jednogodišnjeg mandata ograničio na sudove. primuspilus Vidi centurion. princeps Senata Vođa skupštinskog doma. Cenzori su ga birali po pravilima mos maiorum: morao je da bude patricij, vođa svoje
359 dekurije, interrex više puta od bilo koga drugog, da ga krase besprekorno poštenje i ispravnost u moralnom pogledu te najveći dignitas i auctoritas. Ovo nije bilo doţivotno zvanje, već se o tome odlučivalo svakih pet godina kada su novi cenzori stupali na duţnost. Sula je znatno umanjio auctoritas princepsa, ali je ovaj poloţaj i dalje bio veoma ugledan. prokonzul Onaj koji sluţi drţavu sa konzulskim imperijumom, ali ne na poloţaju konzula. Prokonzulski imperijum obično je davan ćoveku koji je upravo okončao godinu dana na konzulskom poloţaju i koji bi u svojstvu prokonzula upravljao provincijom. Mandat prokonzula je obično trajao samo godinu dana, ali je često produţavan, ponekad i na nekoliko godina. Metel Pije je bio prokonzul u Onostranoj Španiji od 79. do 71. g. p. n. e. Prokonzulski imperijum je bio ograničen na provinciju ili zapovedništvo, a prestajao bi onog trenutka kada bi prokonzul prešao pomerium i ušao u Rim. proleteri Capite censi iliproletarii su bili rimski građani i suviše siromašni da bi pripadali ijednoj ekonomskoj klasi; obično su bili deo gradske tribe te nisu imali nikakav značaj u pogledu glasanja. Stoga su bili politički beskorisni, ali su ih hranili i zabavljali dovoljno da ne prave nemire. Jedino što su mogli dati drţavi bila su deca -proles. Seoski proleteri, mada je obično njihov glas vredeo, retko su mogli sebi priuštiti da dođu u Rim u vreme izbora. Capite censi nisu imali političku svest niti ih je zanimalo kako se Rimom upravlja a nisu ni bili posebno ugnjeteni u kontekstu industrijske revolucije. Zapravo, izgleda da su bili vredni, srećni, prilično drski i ni u kom slučaju ponizni ljudi, koji su imali savršenu predstavu koliko sami vrede i malo poštovanja prema rimskim veličinama. Međutim, imali su svoje javne heroje; glavni među njima bio je Gaj Marije do pojave Cezara, koga su oboţavali. Iz ovoga se moţe videti da nisu bili sasvim zatvoreni prema vojnoj moči i konceptu Rima kao najvećeg. propretor Onaj koji sluţi drţavu s imperijumom pretora, ali nije na poloţaju pretora. Propretorski imperijum je obično dodeljivan
360 čoveku nakon što bi mu istekao jednogodišnji pretorski mandat i koji je kao propretor upravljao provincijom. Mandat propretora je trajao godinu dana ali se mogao produţiti. provincija Ova reč je u početku označavala delokrug magistrata ili promagistrata koji ima imperijum, i prema tome se primenjivala kako na konzule i pretore na poloţajima u Rimu tako i na one van njega. Zatim je označavala i mesto gde se ostvarivao imperijum, i konačno samo to mesto, označavajući da ono pripada Rimu. publikani Zakupci poreza ili ubirači koji su po ugovoru prikupljali javne rimske prihode. Cenzori su ove ugovore sklapali otprilike svakih pet godina. Publikani su se udruţivali u preduzeća, a obično su bili moćni vitezovi starijeg reda. pulex Buva. punski Odnosi se na Kartaginu i Kartaginjane. Izvedeno od naziva prvobitne postojbine Kartaginjana Fenikije (Phoenicia). republika Prvobitno dve reči res publica što je označavalo narod kao celinu, to jest drţavu. retorika Veština besedništva, koju su Grci i Rimljani pretvorili u nauku. Besednik je govorio po paţljivo postavljenim pravilima, koja se nisu odnosila samo na puke reči; telesni pokreti i gestovi su bili neraskidiv deo retorike. Postojali su različiti stilovi retorike azijanizam je bio kićeniji i dramatičniji, a atički stil po pristupu umereniji i umniji. Ne sme se zaboraviti da je publika koja se okupljala da sluša javne besede, bez obzira da li su bile u vezi s politikom ili sudskim procesima, bila sastavljena od poznavalaca retorike. Ljudi su gledali i slušali veoma kritički, jer su i sami dobro poznavali sva pravila i tehnike, te ih nije bilo lako zadovoljiti. rex sacrorum U doba Republike po značaju drugi pripadnik kolegija pontifika. Ostatak iz vremena rimskih kraljeva, rex sacrorum je morao biti patricij i poštovati mnoge zabrane poput
361 Jupiterovog sveštenika. rimski narod Ovaj pojam obuhvata sve Rimljane koji nisu bili članovi senata i odnosi se jednako i na patricije i na plebejce, na proletere i na prvu klasu. Međutim, ponekad ga koristim misleći na one čiji su glasovi imali vrednost. rimsko stanovništvo Sporno pitanje o kojem savremeni naučnici mnogo pišu. Mislim da postoji teţnja da se umanji broj ljudi koji su stvarno ţiveli unutar Rima, jer samo retki naučnici priznaju da taj broj ide i do milion. Opšte mišljenje je da je bilo pola miliona Rimljana. Međutim, poznate su nam srazmere grada unutar Servijevih zidina u doba Republike širok najmanje jedan kilometar, a dug najmanje dva. Tada, kao i danas, Rim je bio grad u kojem je stanovništvo ţivelo u stanovima, a to mnogo govori o veličini populacije. Rimskih građana odnosno, muškaraca prema podacima o popisu moţda je bilo oko četvrt miliona, a na to treba dodati ţene i decu, kao i robove. Domaćinstvo je bilo sigurno veoma siromašno ako nije imalo barem jednog roba; proleteri su izgleda takođe imali robove. Zatim, tu su bili i negrađani, kojih je u Rimu bilo mnoštvo: Jevreji, Sirijci, Grci, Gali, svakojaki. Sa ţenama, decom i robovima. Rim je vrveo od naroda, a insula je bilo bezbroj. Kad se na onih četvrt miliona dodaju negrađani, ţene, deca i robovi, mora da je broj premašivao jedan milion. Insule bi inače bile poluprazne, a grad prekriven parkovima. Mislim da je tačnija procena dva miliona stanovnika. rod Latinski, gens. Bratstvo ili šira porodica, čiji su pripadnici imali isti nomen, kao što je Cornelius ili fulius, ali je latinska reč gens ţenskog roda pa je tako gens Cornelia, odnosno gens Julia. Roksolani Ogranak Sarmata koji je naseljavao današnju Ukrajinu i Rumuniju. Organizovani u plemena, bili su konjanici koji su ţiveli kao nomadi, izuzev gde su priobalne grčke kolonije u petom i šestom veku pre naše ere na njih uticale u dovoljnoj meri da se počnu baviti zemljoradnjom. Svi narodi koji su ţiveli na obalama Sredozemlja prezirali su ih kao varvare, ali ih je, nakon što je
362 pokorio zemlje oko Crnog mora, kralj Mitridat VI uzimao u vojsku, uglavnom kao konjanike. Romul i Rem Blizanci koje je s bogom Marsom rodila Rea Silvija, kćerka kralja Alba Longe. Njen stric Amulije, koji je uzurpirao presto, stavio je blizance u korpu od pruća i pustio ih niz Tibar (podseća na Mojsija?). Nasukali su se ispod smokvinog drveta u podnoţju Palatina, gde ih je našla vučica i dojila ih u obliţnjoj pećini. Spasli su ih Faustul i njegova ţena Aka Larencija, koji su ih i podigli. Nakon što su svrgli Amulija i vratili na presto svog dedu, blizanci su osnovali naseobinu na Palatinu. Kada su zidovi podignuti i osvećeni, Rem ih je preskočio, što je očito bio čin svetogrđa. Romul ga ubija. Da bi naselio grad na Palatinu, Romul je načinio utočište u udolini između dva vrha Kapitola. Utočište je privuklo prestupnike i odbegle robove, a to nešto govori o prvobitnim Rimljanima! Međutim, ţena još nije bilo, a njih je pribavio tako što je prevario Sabinjane s Kvirinala pozvavši ih na gozbu sa ţenama, koje je oteo sa svojim razbojnicima. Romul je dugo vladao. Onda je jednog dana otišao da lovi u Kozjim močvarama na Marsovom polju, gde ga je zatekla strašna oluja; kada se nije vratio kući, svi su verovali da su ga bogovi uzeli i pretvorili u besmrtnika. rostra Rostrum je bio ojačani hrastov kljun ratne galije koji je sluţio za probijanje i potapanje drugih brodova. Kada je 338. p. n. e. Gaj Menije napao volšku flotu u luci Ancij, potpuno ju je porazio. Da bi obeleţio propast Volska kao rimskih suparnika, Menije je s potopljenih ili zarobljenih brodova skinuo kljunove i pričvrstio ih na forumski zid govorničkog postolja koje se naslanjalo na amfiteatar Komicije. Od tog doba je govorničko postolje poznato kao rostra brodski kljunovi. I drugi pobednički zapovednici sledili su Menijev primer, ali kad na zid rostre kljunovi više nisu mogli stati, pričvršćivani su na visoke stubove podignute oko rostre. salii Kolegij sveštenika boga Marsa; naziv ima značenje „plesači koji skakuću". Bilo ih je dvadeset četvorica i bili su podeljeni u dva kolegija od po dvanaest članova. Morali su biti patriciji.
363 satrap Titula koju su persijski kraljevi davali svojim upravnicima provincija ili teritorija. Aleksandar Veliki je prihvatio i upotrebljavao taj termin, kao i kasniji parćanski kraljevi iz loze Arzaka i kraljevi Jermenije. Oblast kojom je upravljao satrap zvala se satrapija. sekstil Prvobitno šesti mesec kada je rimska godina počinjala u martu. Ime je zadrţao i kad je za početak godine određen januar iako je tada već bio osmi mesec. Nama je naravno poznat pod nazivom avgust, kako su ga znali i Rimljani ali tek od Avgustove vladavine. senat Pravilno, senatus. Prvobitno, telo sastavljeno isključivo od patricija koje je najpre imalo stotinu a potom trista članova. Zbog starosti senata, njegova vlast, prava i duţnosti pravno nisu bili definisani. Članstvo u senatu je bilo doţivotno (ukoliko cenzori ne bi nekoga izbacili zbog nedoličnog ponašanja ili osiromašenja), što je predodredilo oligarhijsku formu koju je stekao. Kroz istoriju senata, njegovi članovi su se uporno borili da očuvaju nadmoć u drţavi. Dok Sula nije članstvo uslovio prethodnim radom na poloţaju kvestora, članstvo je bilo u nadleţnosti cenzora, mada bi u srednjem razdoblju Republike brzo usledilo ukoliko je čovek postao pre kvestor nego član senata; u skladu sa lex Atinia, plebejski tribuni su automatski posle izbora postajali članovi senata. Imovina se proveravala, mada sasvim nezvanično; senator je trebalo da ima prihod od milion sestercija. Samo su senatori imali pravo da na tunikama nose latus clavus; to je bila široka purpurna pruga koja se spuštala niz desno rame. Nosili su zatvorene tamnocrvene cipele i prsten, prvobitno napravljen od gvoţđa, a kasnije od zlata. Senator u ţalosti nosio je usku vitešku prugu na tunici. Jedino su kurulski magistrati nosili purpurom obrubljenu togu; obični senatori su na sebi imali jednostavnu belu togu. Zasedanja senata su se morala odrţavati u valjano osveštanom prostoru; senat je posedovao sopstvenu curia to jest zgradu za sastanke, koja se zvala Curia Hostilia, ali se okupljao i na drugim mestima po volji čoveka koji je sazivao sastanak pretpostavlja se da
364 je uvek imao valjane razloge za sazivanje sastanaka van zgrade senata, poput potrebe da se sastanci drţe izvan pomerijuma. Ceremonije i okupljanje prvog dana u godini odrţavali su se uvek u hramu Jupitera Najboljeg i Najvećeg. Zasedanja su trajala samo od svitanja do sumraka, i nisu se mogla odvijati u dane kada se okupljala neka od skupština, mada je bilo dozvoljeno da se zaseda o komicijskim danima ukoliko se nijedna skupština nije sastajala. Dok Sula i ovo, kao i mnogo štošta, nije promenio, po strogoj hijerarhiji, na zasedanjima senata najpre su smeli da govore princeps senata i konzulari, pre ljudi koji su izabrani ali još nisu stupili na duţnost, dok je posle Sule bilo obrnuto; u oba slučaja patriciji su uvek govorili pre plebejaca istog statusa. Nisu svi senatori imali prava da govore. Senatorespedarii, ili obični senatori, pedari, imali su prava samo da glasaju, ali ne i da učestvuju u raspravi. Ograničenja u pogledu trajanja i teme govora nisu postojala pa je tehnika danas poznata kao skupštinska opstrukcija bila uobičajena. Ako je tema rasprave bila od neznatne vaţnosti, ili je čitav senat očigledno imao jednoglasan stav, glasalo se aklamacijom ili dizanjem ruku, ali su se značajne odluke donosile razdvajanjem članstva, odnosno tako što su senatori napuštali svoja mesta i okupljali se s leve ili desne strane kurulskog postolja, zavisno od toga da li su bili za ili protiv, a zatim se fizički prebrojavali. Senat je bio savetodavno, a ne suštinski zakonodavno telo, pa je svoje consulta ili odluke podnosio kao zahteve različitim skupštinama. Ako je pitanje bilo ozbiljno, morao je da postoji kvorum pre nego što bi se pristupilo glasanju, mada ne znamo tačan broj koji je činio kvorum. Većina zasedanja svakako nije bila dobro posećena, pošto nije bilo pravila koja su nalagala da senator mora da im prisustvuje. U nekim oblastima senat je po tradiciji imao najvišu vlast, bez obzira na to što nije imao zakonodavnu; fiscus je bio pod nadzorom senata jer je kontrolisao drţavnu blagajnu. Tako je bilo i sa spoljnim poslovima, imenovanjima provincijskih guvernera, regulisanjem provincijskih poslova i vođenjem ratova. senatus consultum Vidi consultum.
365 senatus consultum de republica defendenda Krajnja odluka senata, tako poznata jer je Ciceron skratio naziv na senatus consultum ultimum. Potiče iz 121. p. n. e. kada je Gaj Grah nasiljem pokušao da spreči ukidanje svojih zakona. U stanju najveće drţavne opasnosti, senat se stavljao iznad svih drugih drţavnih organa tako što bi doneo senatus consultum de re publica defendenda. Ovakvim ukazom se proglašavala vrhovna vlast senata i uspostavljalo, u stvari, vanredno stanje. To je zapravo bio način da se izbegne postavljanje diktatora. sestercij Rimljani su knjigovodstvo vodili u sestercijima, mada je denarij izgleda bio uobičajeniji novčić. U latinskim spisima, skraćenica za sestercij je bila HS. Mali srebrni novčić, teţak nepun gram (ali ipak od srebra), bio je vredan četvrtinu denarija. Skupština (comitia) Bilo koji skup rimskog naroda, sazvan da bi odlučivao o upravnim, zakonodavnim, sudskim ili izbornim pitanjima. U doba Cezara postojale su tri prave skupštine centurijatska, narodna i plebejska. Centurijatska skupština (comitia centuriata) delila je narod, patricije i plebejce u klase, koje su se zasnivale na proveri imovine i imale ekonomski karakter. Pošto je prvobitno bila vojni skup, svaka klasa se okupljala u centurijama. Osamnaest prvobitnih centurija brojale su svega po stotinu ljudi, dok ih je u ostalima bilo mnogo više. Centurijatska skupština se okupljala da bi izabrala konzule, pretore i (obično svakih pet godina) cenzore. Takođe se okupljala da bi presuđivala kod optuţbi za veleizdaju (perduellio) i mogla je donositi zakone. Kako je prvobitno bila vojnog karaktera, centurijatska skupština se morala sastajati izvan pomerijuma i to je po pravilu činila na Marsovom polju na mestu zvanom saepta. Obično nije sazivana da bi donela zakone ili vodila sudske postupke. Narodna skupština (comitia populi tributa) dozvoljavala je da u njenom radu učestvuju i patriciji a po svojoj prirodi je bila tributska. Okupljala je trideset pet triba na koje su bili podeljeni rimski građani. Narodnu skupštinu je sazivao konzul ili pretor, a sastajala se obično u amfiteatru Komicije. Birala je kurulske edile, kvestore i vojničke tribune. Mogla je sastavljati i donositi zakone; pred njom
366 su vođeni mnogi sudski postupci dok Sula nije uspostavio stalne sudove. Plebejska skupština (comitia plebis tributa ili conciliutn plebis) okupljala je trideset pet triba, ali nije dopuštala učešće patricija. Kako je obuhvatala samo jedan deo naroda, plebejska skupština nije bila „zvanična“ u istom smislu kao centurijatska i narodna. Znamenja nisu tumačena niti su izgovarane molitve. Jedini magistrat ovlašćen da je sazove bio je plebejski tribun. Plebejska skupština je imala pravo da donosi zakone (tačnije, plebiscite) i da sudi, mada je ova druga funkcija manje-više nestala nakon što je Sula uveo stalne sudove. Njeni članovi su birali plebejske edile i plebejske tribune. Obično se sastajala u amfiteatru Komicije. (Vidi takođe odrednice glasanje i triba.) slobodnjak Čovek koji je rođen slobodan i nikada nije prodat u ropstvo, mada je mogao biti prodat kao nexus ili duţnički rob, što je, međutim, bilo veoma retko u Italiji u doba pozne Republike. spina Središnja ograda koja je uzduţ presecala stazu u cirkusu ili arenu. Srednje more Ime koje sam dala Sredozemnom moru. Moji paţljivi čitaoci primetiće da se u tekstu pojavljuje i jedan novi naziv Naše more. Mare nostrum (Naše more) je naziv koji se upotrebljavao u doba pozne Republike. stibium Drevna verzija maškare. Crni prah na bazi antimona, rastvoriv u vodi, koristio se za potamnjivanje obrva i/ ili trepavica i iscrtavanje linija oko očiju. Bilo bi zanimljivo saznati kad je stibium zamenjen manje štetnom supstancom, ali, avaj, nijedan izvor mi to ne kaţe. stoik Pristalica filozofske škole koju je osnovao Zenon sa Kipra, poreklom Fenićanin, u trećem veku pre naše ere. Stoicizam kao filozofska škola mišljenja nije naročito privlačio Rimljane. Osnovno učenje nije se bavilo ničim izuzev vrlinom (snagom karaktera) i
367 njenom suprotnošću, slabošću karaktera. Vrlina je bila jedino dobro, slabost karaktera jedino zlo. Novac, bol, smrt i sve ostale brige čoveka nisu smatrani vaţnim, jer je čovek vrline u suštini dobar čovek, i stoga po definiciji mora biti srećan i zadovoljan čak i ako je osiromašen, u neprestanom bolu, i osuđen na smrt. Kao i sa svime grčkim što su usvojili, Rimljani nisu toliko preinačili ovu filozofiju koliko su izbegavali njena neprijatna prateća svojstva prijatnim makar i pogrešnim rasuđivanjem. stranka Sledbenici rimskog političara najbolje se mogu opisati kao stranke; ni po čemu nisu bile nalik današnjim pristalicama političkih partija. Stranke su se stvarale oko čoveka koji je imao veliki auctoritas i dignitas i bile su čist dokaz sposobnosti pojedinca da privuče i zadrţi sledbenike. Političke partije nisu postojale kao ni partijske linije. strigilis Tup, noţu nalik instrument, zakrivljenog sečiva, korišćen da se u toploj kupki sastruţu znoj i prašina sa koţe. Subura Najsiromašniji i najgušće naseljen deo grada Rima. Nalazio se istočno od Foruma, na padini između Opijanskog grebena na Eskvilinu i Viminala. Stanovnici Subure su bili čuveni po tome što su govorili mnogo jezika i što su bili veoma nezavisni; mnogi Jevreji su ţiveli u Suburi, u kojoj se u Sulino vreme nalazila jedina rimska sinagoga. Svetonije tvrdi da je Cezar Diktator ţiveo u Suburi. talent Teret koji moţe da podigne jedan čovek. Zlatne i srebrne poluge, kao i veliki iznosi novca, izraţavani su u talentima, ali taj pojam nije bio ograničen samo na dragocene metale i novac. Talent je teţio oko dvadeset pet kilograma. Talent zlata je, naravno, teţio isto kao i talent srebra, ali je bio mnogo vredniji. Taprobana Današnje ostrvo Sri Lanka (Cejlon). Tarkvinije Oholi Sedmi i poslednji kralj Rima. Završio je i posvetio hram Jupitera Najboljeg i Najvećeg, ali je vaţio više za
368 pokretača ratova nego za graditelja. Za njegov dolazak na presto vezana je strašna priča o ubistvu i jednoj ţeni (Tuliji, kćerki kralja Servija Tulija), a njegovo zbacivanje s vlasti prati uglavnom ista priča. Ustanak patricija pod vodstvom Lucija Junija Bruta doveo je do njegovog bekstva iz Rima i uspostavljanja Republike. Tarkvinije Oholi je zatim potraţio utočište kod nekoliko lokalnih antirimskih vođa i na kraju umro u Kumi. Neobična je priča o tome kako je Tarkvinije Oholi okončao rat protiv grada Gabija: kad su ga pitali šta je činiti s uvaţenim ljudima iz Gabija, nije rekao ni reč; umesto toga, otišao je u vrt, izvukao mač i posekao sve glavice maka koje su štrčale iznad ostalih; njegov sin u Gabijima ispravno je protumačio poruku i odrubio glave svim istaknutim građanima Gabija. Tarpejska stena O njenoj tačnoj lokaciji još uvek se vode ţučne rasprave, ali se zna da se jasno videla iz niţeg dela Foruma, jer se sa rostre moglo videti kad su s nje bacali ljude. Verovatno je bila ispust na vrhu kapitolskih litica, ali pošto pad sa nje nije bio viši od dvadeset pet metara, Tarpejska stena se sigurno nalazila neposredno iznad oštrog kamenja nema podataka da je iko preţiveo pad. Bilo je to tradicionalno mesto pogubljenja za Rimljane izdajnike i ubice, koje su odatle bacali ili ih terali da skoče. Plebejski tribuni su voleli da prete kako če senatore koji vrše opstrukcije baciti s Tarpejske stene. Ja sam je na mapi postavila nedaleko od Opinog hrama. tata Latinski izraz od milja za oca. Uzgred, odlučila sam da univerzalno „marna" upotrebljavam kao hipokoristik za „majka", ali je to na latinskom zapravo mamma. terra incognita Nepoznata zemlja. tirocinium fori Početništvo u besedništvu i bavljenju pravom na Forumu. toga Odevni predmet koji su smeli da nose samo punopravni rimski građani. Načinjen od lagane vune, bio je veoma neobičnog oblika (zato „Rimljani" u togama iz holivudskih filmova nikada ne
369 izgledaju kako valja). Nakon iscrpnih i dovitljivih ogleda, dr Lilijan Vilson je došla do veličine i oblika neophodnog za togu savršenog izgleda. Za čoveka visokog 175 cm, obima struka 89,5 cm, toga je bila oko 4,6 metara široka i 2,25 metara dugačka. Po duţini bi se omotavala oko čovekove uzduţne ose, a širim delom oko poprečne. Oblik toge, međutim, nije bio običan pravougaonik! Izgledao je ovako: Ako toga nije krojena kao na ilustraciji, jednostavno je nemoguće da pada kao kod muškaraca na drevnim statuama. Toga iz poslednjeg veka Republike bila je veoma velika (njena veličina se znatno menjala za hiljadu godina koliko je bila uobičajena odeća Rimljana). Čovek odeven u togu nije mogao nositi bedrenu pregaču niti ikakvo donje rublje. toga trabea Ciceronova „šarena toga“. Bila je to prugasta toga augura a verovatno i pontifika. Kao i toga praetexta, imala je purpurni rub, ali je čitavom duţinom imala naizmenične crvene i purpurne pruge. toga virilis Obična bela toga rimskog muškarca. Takođe se zvala i toga alba ili toga pura. triba Tribus. U rano doba Republike tribus za Rimljane nije bio etnička, već politička grupacija koja je sluţila samo drţavi. Bilo je ukupno trideset pet triba trideset jedna seoska, a samo četiri gradske. Šesnaest istinski starih triba nosile su imena raznih prvobitnih patricijskih rodova, što je ukazivalo da su građani koji su pripadali tim tribama ili bili pripadnici patricijskih porodica ili nekad ţiveli na zemlji u vlasništvu patricijskih porodica. U vreme rane i srednje Republike, kada je rimska teritorija na Apeninskom poluostrvu počela da se širi, dodate su nove tribe da bi se u rimski politički ţivot uključili novi građani. Kolonije rimskih građana takođe su postale jezgra novih triba. Četiri gradske tribe navodno je osnovao kralj Servije Tulije, mada su verovatno nastale nešto kasnije. Poslednja, trideset peta triba je osnovana 241. p. n. e. Svaki pripadnik tribe imao je pravo glasa u tributskoj skupštini, ali je taj glas samo doprinosio da se odredi kako će glasati triba kao celina,
370 jer je jedna triba davala samo jedan glas na osnovu onoga kako je glasala većina njenih pripadnika. To je značilo da u tributskim skupštinama ogroman broj građana upisanih u gradske tribe nije uticao na ishod glasanja, jer su gradske tribe davale samo četiri od ukupno trideset pet glasova. Pripadnicima seoskih triba nije bilo zabranjeno da ţive u samom gradu Rimu, niti se njihovo potomstvo moralo upisati u gradske tribe. Većina senatora i vitezova prve klase pripadala je seoskim tribama i po tome su se posebno isticali. tribuni aerarii Vidi vitezovi. triclinium Trpezarija. Vidi ilustraciju. Za više podataka videti Rečnik u mojim prethodnim knjigama o Rimu. trogloditi U drevna vremena, narod koji nije ţiveo toliko u pećinama koliko u nastambama koje su klesali u mekim stenama. Smatralo se da na egipatskoj strani Arapskog zaliva (današnje Crveno more) ima troglodita, i da je meki kamen bigar iz
371 kapadokijskih gudura pruţao dom tamošnjim narodima još od vremena o kojima nema pisanih istorijskih podataka. Tul Hostilije Treći kralj Rima i vrlo tajanstvena ličnost. Budući ratoboran, napao je, osvojio i uništio Alba Longu, a zatim njen narod doveo u Rim i pripojio ga tamošnjem stanovništvu; vladajuća klasa Alba Longe stopila se s rimskim patricijima. Tul Hostilije je takođe sagradio zgradu Senata, nazvanu Kurija Hostilija njemu u čast. tunika Sveprisutni odevni predmet kod svih drevnih mediteranskih naroda, uključujući i Grke i Rimljane; pantalone su smatrane odevnim predmetom varvara. Rimska tunika je bila prilično široka i bezoblična, i nije imala ušitke koji bi naglasili struk; telo je pokrivala od ramena i mišica do kolena. Rukavi su verovatno bili uglavljeni (drevni narodi su umeli da šiju, kroje tkaninu i prave udobnu odeću), a ponekad i dugački. Tunika se obično vezivala vrpcom ili koţnim pojasom s kopčom, i kod Rimljana joj je prednji deo bio duţi za desetak centimetara od zadnjeg. Rimski muškarci viših klasa verovatno su bili odeveni u togu kad su izlazili iz svojih domova, ali je vrlo verovatno da su muškarci niţih klasa nosili toge samo u posebnim prilikama kakve su bile igre ili izbori. Ako je bilo padavina, radije su nosili neki ogrtač nego togu. Vitezovi su na desnom ramenu (koje je bilo otkriveno da bi se videla tunika) imali tanku prugu koja se zvala angustus clavus\ senatorska purpurna pruga, latus clavus, bila je šira. Niko sa cenzom niţim od 300.000 sestercija nije mogao nositi prugu. Tunika se obično šila od nebojene, svetle vunene tkanine. Velika Jermenija U stara vremena, Velika Jermenija se pruţala od juţnog Kavkaza do reke Araks, na istok do Kaspijskog mora, a na zapad do izvora Eufrata. Izrazito planinska zemlja i veoma hladna. veliki pontifik (potitifex maximus) Poglavar rimske drţavne religije i najstariji od svih sveštenika. Izgleda da je bio izum rane Republike, tipično umešan rimski način da se neka prepreka
372 zaobiđe a da se pri tom ne uništi i da se ne uzburkaju osećanja. U vreme rimskih kraljeva vrhovni sveštenik je bio rex sacrorum, što je bila titula koju su nosili i sami kraljevi. Očito smatrajući da nije mudro ukinuti rex sacrorum, protivnici monarhije to jest vladari nove Rimske republike jednostavno su stvorili novog sveštenika čiji su uloga i status bili viši od onih koje je imao rex sacrorum. Ovaj novi sveštenik dobio je naziv veliki pontifik. Da bi se učvrstio njegov drţavnički poloţaj, odlučeno je da bude biran a ne postavljan (dok su svi ostali sveštenici postavljani). U početku je verovatno morao biti patricij, ali je uskoro bez teškoća biran iz redova plebejaca. Nadgledao je sve članove raznih svešteničkih kolegija i vestalske device. Drţava mu je za boravište obezbeđivala najlepšu kuću, koju je, međutim, u vreme Republike delio očito ravnopravno s vestalkama. Njegovo zvanično sedište imalo je status osvećenog hrama bila je to stara mala Regija na rimskom Forumu, tik ispred zgrade Senata. Veliki pontifik je bilo doţivotno zvanje. Vesta, vestalske device Drevna rimska boginja numinozne prirode, nije imala mitologiju ni lik. Predstavljala je ognjište, središte porodičnog ţivota a rimsko društvo je počivalo na porodici. Njen zvanični javni kult je nadgledao lično veliki pontifik, a bila je toliko vaţna da je imala sopstveni kolegij pontifika, šest vestalskih devica. Vestalska devica je uvođena u red u uzrastu od sedam-osam godina, zavetovala se da će sačuvati devičanstvo i sluţila trideset godina, nakon čega je oslobađana zaveta i vraćana u zajednicu još uvek u godinama kada moţe rađati decu. Retko koja vestalka se zaista udavala posle povlačenja; smatralo se da tako nešto donosi nesreću. Čestitost vestalskih devica smatrana je javnom srećom Rima: devičanski kolegij je štitila Fortuna. Kada bi vestalku optuţili da je prekršila zavet čednosti, zvanično bi joj se sudilo pred posebno sazvanim sudom; njenom navodnom ljubavniku ili ljubavnicima sudilo se pred drugim sudom. Ukoliko bi je osudili, bila bi bačena u podzemnu odaju namenski iskopanu, koju bi zapečatili a vestalku ostavili da tu umre. U doba Republike, vestalske device su stanovale s velikim pontifikom, mada izdvojeno od njega i njegove porodice. Vestin hram, mali, okrugao i vrlo star, bio je u blizini ove kuće; nije bio posvećen. Nalazio se pored Regije velikog pontifika i
373 Juturninog izvora, sa kojeg su se u početku vestalke snabdevale vodom koju su same svakog dana donosile; u poznoj Republici ovaj običaj je imao samo obrednu vrednost. U Vestinom hramu je stalno gorela vatra koja je simbolizovala ognjište; odrţavale su je vestalke a nije smela da se ugasi ni po koju cenu. via Glavna ulica ili put, drum. vicus Prilično velika ulica. vilicus Nadzornik. U ovoj knjizi ovaj pojam opisuje čuvara kolegija raskršća. vitezovi Equites, pripadnici reda koji je Gaj Grah nazvao Ordo Equester. U doba kraljeva, equites su činili konjicu rimske vojske; u to vreme su konji bili retki i skupi, pa je drţava obezbedila javne konje za osamnaest prvobitnih centurija u čijem sastavu su bili vitezovi. S nastankom i razvojem Republike, vaţnost rimske kraljevske konjice je opala, ali je broj viteških centurija u klasama porastao. U drugom veku pre nove ere, Rim više nije imao vlastitu konjicu, a vitezovi su postali društvena i ekonomska grupacija koja nije imala mnogo veze s vojnim poslovima. Cenzori su sada svrstavali vitezove isključivo po ekonomskim merilima, mada je drţava i dalje obezbeđivala javne konje za svih hiljadu osamsto najstarijih equites. Svaka od prvobitnih osamnaest centurija je i dalje imala po sto ljudi, ali su sve ostale viteške centurije, od ukupno devedeset jedne, bile daleko mnogobrojnije. Ove sedamdeset tri mnogočlane centurije bile su drugačije organizovane od prvobitnih osamnaest; sedamdeset ih je bilo tributskog karaktera, a u svakoj tribi je postojala centurija seniora i centurija juniora. Pri glasanju, jedna od prvobitnih osamnaest centurija nije dobijala praerogativa, prednost u glasanju; prva je glasala jedna od tributskih centurija juniora. Do 123. p. n. e. svi senatori su takođe bili vitezovi, ali je Gaj Grah razdvojio Senat kao posebno telo od tri stotine ljudi. To je u najboljem slučaju bio veštački proces; svi članovi senatorskih porodica koji nisu bili senatori i dalje su svrstavani u vitezove, a
374 senatori nisu smešteni u tri isključivo senatorske centurije, već su za potrebe glasanja ostavljeni u onim centurijama u kojima su uvek bili. Nerešiva zagonetka jeste pitanje ko su bili tribuni aerarii. Viteški cenz je iznosio 400.000 sestercija, po svoj prilici prihoda, dok je tribunus aerarius imao cenz od 300.000 sestercija. Najpre sam pomislila da su moţda bili stariji drţavni činovnici poput nadzornika drţavne blagajne i sličnih ali sam potom shvatila da je Momzen u pravu.3 Po njemu je bilo najmanje dva ešalona vitezova prve klase: jedni sa cenzom od 400.000 sestercija i drugi sa cenzom od 300.000 sestercija; ovi vitezovi s manjim prihodima bili su tribuni aerarii. Znači li to da je samo hiljadu osamsto vitezova koji su posedovali javne konje imalo cenz od najmanje 400.000 sestercija? Sumnjam i u to. U Rimuje bilo na hiljade veoma bogatih ljudi i nikakav cenz izraţen određenim okruglim iznosom nije mogao tačno razdvojiti jednu grupu prihoda od druge. Moţda je verovatnije da je stariji vitez kome je dodeljen javni konj morao imati najmanje 400.000 sestercija prihoda za potrebe cenza, dok su ostale sedamdeset tri centurije prve klase obuhvatale i prave vitezove i tribuni aerarii. Moglo bi se pomisliti da je u centurijama juniora bilo više cenzom određenih tribuni aerarii nego u centurijama seniora. Ali to niko ne zna sasvim pouzdano! Ništa nije sprečavalo viteza koji je ispunjavao, za senatora neophodan, uslov za (sasvim nezvaničnu) proveru imovine od milion sestercija, da postane senator po starom sistemu, po kojem su cenzori popunjavali upraţnjena mesta u senatu; to što vitezovi uglavnom nisu ţudeli za senatorskim poloţajem bilo je jednostavno zato što su vitezovi voleli trgovinu i poslovanje, stoje za senatore, kojima je jedino bilo dopušteno da se bave zemljom i imovinom, bilo zabranjeno voće. vojni tribun Članovi zapovedničkog štaba koji nisu bili izabrani vojnički tribuni, ali su po hijerarhiji bili iznad kadeta a ispod legata. Ako vojskovođa nije istovremeno bio i konzul, vojni tribuni su 3 Theodor Mommsen (1817-1903) nemački istoričar i pisac, autor čuvene Istorije Rima. (Prim. prev.)
375 mogli zapovedati legijama. Inače su obavljali štapske duţnosti. Vojni tribuni su takođe sluţili kao starešine konjičkih odreda zvani prefekti. vojnički tribun Narodna skupština je svake godine birala dvadeset četiri mlada čoveka, koji su imali između dvadeset pet i dvadeset devet godina, da sluţe kao tribuni militum, ili vojnički tribuni. Bili su pravi magistrati, jedini premladi da bi pripadali senatu, a bili su i drţavni predstavnici konzulskih legija (četiri legije koje su pripadale trenutnim konzulima). Svakoj od četiri konzulske legije dodeljivano je po šest vojničkih tribuna koji su njima obično komandovali. Zapovedništvo su delili tako što je uvek postojao vojnički tribun na duţnosti zapovednika, ali očito je jedan od šestorice (verovatno ţrebom ili glasanjem) bio nadređen ostalima. Zenon Grk, osnivač stoičke filozofije. zlato Toloze Nekoliko godina posle 278. p. n. e. deo plemena Volke Tektosaga vratio se iz Makedonije u svoju postojbinu oko Akvitanske Toloze (današnje Tuluze) s prikupljenim plenom iz mnogih opljačkanih hramova. Plemenite metale su pretopili i sakrili u veštačkim jezerima kojih je bilo mnogo u hramovima Toloze; zlato nisu dirali, dok su srebro redovno vadili od njega su napravili ogromne mlinske kamenove za mlevenje ţita. Godine 106. p. n. e. konzulu Kvintu Serviliju Cepionu naređeno je da napadne Germane u seobi, naseljene oko Toloze. Stigavši tamo, ustanovio je da su Germani otišli, nakon svađe s domaćinima, Volke Tektosagima. Umesto bitke, konzul Cepion je našao ogromnu količinu zlata i srebra u svetim jezerima Toloze. Bilo je 10.000 talenata srebra (oko 250 tona) uključujući i mlinske kamenove i 15.000 talenata zlata (oko 370 tona). Srebro je preneto u luku Narbon i otpremljeno u Rim, a zatim su se kola vratila u Tolozu da prevezu zlato; povorku je pratila jedna kohorta rimskih legionara, otprilike 520 ljudi. U blizini utvrde Karkasona razbojnici su napali povorku, vojnici iz pratnje su pobijeni i zlato je nestalo. Nikada više nije viđeno.
376 U početku niko nije sumnjao na konzula Cepiona, ali pošto je navukao na sebe omrazu zbog postupaka u bici kod Arauzona godinu dana kasnije, počele su da kruţe glasine da je konzul Cepion organizovao napad na povorku sa zlatom i prebacio zlato u Smirnu pod svojim imenom. Mada mu nikada nije suđeno za tu veliku pljačku, suđeno mu je za gubitak vojske, proglašen je krivim i poslat u izgnanstvo. Odlučio je da ode u Smirnu, gde je 100. p. n. e. umro. Pričao Zlatu Toloze spominje se u antičkim izvorima, mada nijedan izričito ne tvrdi da ga je konzul Cepion ukrao. To, međutim, deluje logično. A nema sumnje da su Serviliji Cepioni koji su nasledili konzula Cepiona, sve do Bruta (poslednjeg potomka), bili čudesno bogati. Nema ni mnogo sumnje da je većina Rimljana smatrala kako je konzul Cepion odgovoran za nestanak više zlata nego što ga je bilo u Drţavnoj blagajni Rima.
377 KOLIN MEKALOU Uţiva svetski ugled, a njeni romani su bestseleri na mnogim jezicima. Autor je romana Tim, Ptice umiru pevajući, Nepristojna opsednutost, Kredo trećeg milenijuma, Dame Misolongija, Prvi čovek Rima, Venac od trave, Fortunini miljenici, Cezarove ţene i Cezar. Ţivi sa muţem Rikom Robinsonom na ostrvu Norfok na Juţnom Pacifiku.