Vernor Vinge - Vatra nad dubinom

razumiju svoje brodove – pomalo smanjivati našu prednost.“ „To... to je nešto što bi Pham i sam morao znati?“ „Mislim da je tako. No, on je uhvaćen u zamku vlastitih strahova. Što može učiniti? Da nije vas, moja gospo Ravna, možda bi nas već bio ubio. Kada se izbor svede na smrt u roku od sat vremena ili povjerenje prema nama, možda nam pruži priliku.“ „Do tada će već biti prekasno. Slušaj, čak i ako ne vjeruje – čak i ako misli sve najgore o Jahačima – ipak mora postojati nekakav način.“ Uto joj sine da ponekad nije neophodno mijenjati nečiji način razmišljanja, pa čak niti preusmjeravati nečiju mržnju. „Pham želi doći do Dna kako bi se dokopao te Protumjere. On misli da vi možda potječete od Pošasti i da ste se ustremili na istu stvar. No, do određene mjere –“ Do određene mjere bi mogao surađivati, odgađajući svoj zamišljeni obračun do trenutka kada to možda više niti neće biti važno. Još dok je započinjala rečenicu, Plavokras joj je već uzbuđeno odgovarao. „Ja ne potječem od Pošasti! Niti Zelenlatica! Niti rasa Jahača!“ Okrenuo se oko svoje drage i zaletio se preko stropa sve dok njegovi listovi nisučegrtali pred Ravninim licem. „Ispričavam se. Radi se o potencijalnoj–“ „Gluposti!“ Njegov sintetizator odzuji izvančujnih frekvencija. „Naletjeli smo na nekolicinu zlih. U svakoj rasi ima takvih pripadnika, ljudi koji će ubiti zbog trgovine. Oni su prisilili Zelenlaticu, izmijenili podatke u njezinu sintetizatoru. Pham Nuwen bi pobio nas milijarde u ime ove uobrazilje.“ On zamahne uz neartikulirane zvukove. Dogodilo se nešto što još nikada nije bila vidjela kod Skrodojahača: njegovi su listovi izmijenili ton i potamnjeli. Kretanje prestane, no on više ništa nije rekao. Ipak, Ravna začuje jauk koji je mogao dopirati iz sintetizatora. Zvuk je stalno jačao, sve do zavijanja u usporedbi s kojim su svi Plavokrasovi zvučni efekti bili tek prijateljsko blebetanje. Bila je to Zelenlatica. Vrisak je dosegao razinu bola, a tada se prolomi u isprekidani triskvelinski. „Istina je! Oh, tako mi svih naših trgovanja, Plavokrase, istina je...“ a iz njezinog sintetizatora sada krene statičko krčanje. Listovi joj se stadoše tresti, nasumice se okrećući u ekvivalentu ljudskih očiju koje izbezumljeno zure ili usta koja histerično mumljaju. Plavokras je već bio natrag pred zidom, posežući za kontrolama njezina novog skroda. Zelenlatica ga listovima odgurne i ponovno se oglasi iz sintetizatora. „Bila sam užasnuta, Plavokrase. Bila sam užasnuta, zapljusnuta užasom koji nije prestajao...“ Na trenutak je šutjela. Plavokras je stajao kao ukopan. „Sjećam se svega do prije pet minuta, i sve što Pham kaže, ljubavi moja, sve je to istina. Koliko god ti bio lojalan – a ja tu lojalnost gledam već dvjesto godina – bio bi preobraćen u djeliću sekunde... baš kao i ja.“ Sada kad je brana bila probijena, riječi su joj navirale brzo, uglavnom zvučeći smisleno. Užasi kojih se mogla prisjetiti bili su duboko urezani, i tek sad se stvarno oporavljala od golemog šoka. „Bila sam neposredno iza tebe, sjećaš li se, Plavokrase? Bio si posve zaokupljen svojim trgovanjem s Kljovonozima, toliko da nisi dobro vidio. Opazila sam da nam se približavaju drugi Jahači. Nema veze: prijateljski susret daleko od doma. A tada je jedan od njih dotaknuo moj skrod. Ja –“ Zelenlatica je oklijevala. Njezini listovi zašuškaju i ona stade ponavljati, „užasnuta, užasnuta...“ Trenutak kasnije: „Plavokrase, bilo je to kao da se u mojem skrodu iznenada našlo drugo pamćenje. Novo pamćenje, novi stavovi. Ali, stari tisućama godinama. I tuđi. 250 www.balkandownload.org

Smjesta, smjesta. Nisam se čak stigla niti onesvijestiti. Razmišljala sam jednako jasno i sjećala se svega kao i ranije.“ „I što se dogodilo kad si se pokušala oduprijeti?“ tiho upita Ravna. „... Oduprijeti? Moja gospo Ravna, nisam se odupirala. Bila sam u njihovoj vlasti... Ne. Ne u njihovoj, jer oni su i sami bili pod tuđom kontrolom. Bili smo poput stvari, naša je inteligencija bila u službi tuđih ciljeva. Mrtvi, i dovoljno živi da vidimo vlastitu smrt. Ubila bih vas. Ubila bih Phama, ubila bih Plavokrasa. I sami znate da sam to i pokušala. I željela sam uspjeti u tome. Ne možete to niti zamisliti, Ravna. Vi, ljudi, govorite o nasilju, ali nikada nećete znati...“ Dugačka pauza. „Nije baš tako. Na Rubu Daljina, unutar same Pošasti – tamo možda svi žive kao što sam ja živjela toga dana.“ Drhtanje nije popuštalo, ali njezine geste više nisu bile besciljne. Svojim listovima je govorila nešto na materinjem jeziku i blago milovala one Plavo krasove. „Cijela naša rasa, ljubavi moja. Baš kao što Pham kaže.“ Plavokras klone, a Ravna osjeti istu vrstu probadanja u utrobi kao kada je doznala za sudbinu Sjandre Kei. Tada se radilo o njezinim svjetovima, obitelji, životu. Plavokras je sadačuo još goru vijest. Ravna se malo primakne, dovoljno blizu da rukom pogladi rub Zelenlatičinih listova. „Pham kaže da su uzrok svemu veliki skrodovi.“ Sabotaža skrivena milijardama godina duboko. „Da, stvar je uglavnom u skrodovima. 'Velikom poklonu' koji mi, Jahači, tako volimo... Projektirani su za preuzimanje kontrole, a bojim se da smo i mi prerađeni za tu svrhu. Kad su dodirnuli moj skrod, bila sam smjesta preobraćena. U jednom jedinom trenutku sve do čega mi je bilo stalo postalo je potpuno nevažno. Mi smo poput tempiranih bombi, na trilijarde raspršeni svemirom koji svi smatraju sigurnim. Upotrebljavatće nas po potrebi. Mi smo tajno oružje Pošasti, posebno u Nižim Daljinama.“ Plavokras zadrhti, a njegov glas zazvuči isprekidano: „I sve što Pham tvrdi je istina.“ „Ne, Plavokrase, ne baš sve.“ Ravna se prisjećala svojeg zadnjeg sukoba s Phamom, nakon kojeg su njihovi odnosi zahladnjeli. „U pravu je u pogledu činjenica, ali ih je pogrešno protumačio. Sve dok vaši skrodovi nisu preobraćeni, vi ste isti oni ljudi kojima sam povjerila da me odvezu do Dna.“ Plavokras se malo okrene od nje, kao da gnjevno sliježe ramenima. Umjesto njega, opet se oglasi Zelenlatica: „Sve dok naši skrodovi ne budu preobraćeni... Ali, pogledajte kako je lako to učiniti, kako sam iznenada i ja pala u vlast Pošasti.“ „Da, ali može li se to dogoditi na drugi način osim izravnog dodira? Može li vas se 'izmijeniti' putem poruka u konferencijama?“ Pitanje je bilo zamišljeno kao sumorni sarkazam, ali sirota Zelenlatica shvatila ga je ozbiljno: „Ne putem konferencija ili poruka pod standardnim protokolima, ali primanje poruke namijenjene pomoćnim programima u skrodu moglo bi biti dovoljno.“ „U tom slučaju smo ovdje sigurni. Ti zato što više nemaš veliki skrod, a Plavokras jer–“ „Jer mene nikad nisu dodirnuli – ali kako vi to možete znati?“ Ljutnja je još bila prisutna, potisnuta stidom, ali sada je to bio beznadan gnjev usmjeren ka nečemu jako, 251 www.balkandownload.org

jako dalekom. „Ne, najdraži, nisu te dodirnuli. Ja bih znala.“ „Da, ali zašto bi Ravna vjerovala tebi?“ Sve bi ovo mogla biti laž, razmišljala je Ravna... ali vjerujem Zelenlatici. Vjerujem da smo nasčetvero jedina bića u Daljinama koja mogu nauditi Pošasti. Kad bi barem Pham to mogao prihvatiti. To vrati njezine misli: „Kažeš daće nas početi sustizati?“ Plavokras potvrdno mahne. „Čim zađemo još malo dublje. Dohvatit će nas za nekoliko tjedana.“ A tada više neće biti važno tko je preobraćen, a tko nije. „Mislim da bismo trebali pročavrljati s Phamom Nuwenom.“ Bez obzira na bogopad i sve ostalo. Donedavno Ravna nije mogla niti zamisliti kako će njihova konfrontacija završiti. Bilo je moguće i da ih, ako je posve izgubio dodir sa stvarnošću, Pham sve pokuša pobiti čim se pojave na upravljačkoj palubi. Vjerojatniji scenarij uključivao je bijes, svađu i prijetnje bez rezultata. No, umjesto toga... bio je to gotovo onaj stari Pham, od prije Skladnog Odmorišta. Dopustio im je ulazak na upravljačku palubu i uopće nije komentirao kada se Ravna pažljivo smjestila između njega i Jahača. Slušao je bez prekidanja dok mu je objašnjavala što je rekla Zelenlatica. „Ovo dvoje su bezopasni, Phame. A bez njihove pomoći nećemo stići do Dna.“ On kimne i zagleda se u prozore. Neki od njih prikazivali su prirodni zvjezdani krajolik, no većina je pratila ultratragove, najbližu predstavu neprijatelja koji su se približavali Slobodnjaku. Njegov smireni izraz nestao je samo na trenutak, i tada kao da je izvirio Pham koji ju je volio, sav očajan: „I ti doista vjeruješ u sve to, Rav? Kako možeš?“ Potom se poklopac opet spusti, a njegov izraz postade dalek i neutralan. „Nije važno. Jedno je sigurno istina: ako ne budemo surađivali, nikada nećemo stići do svijeta Bodljastih. Plavokrase, prihvaćam tvoju ponudu. Uz određene mjere opreza, radit ćemo zajedno.“ Dok vas se ne budem mogao bez opasnosti riješiti, čula je Ravna neizgovorene riječi koje su se krile iza njegove bezizražajnosti. Obračun je bio odgođen. 252 www.balkandownload.org

33. Pham i Plavokras su se slagali u procjeni da ih od svijeta Bodljastih dijeli manje od osam tjedana. Ako Zone ostanu stabilne. Ako ih u međuvremenu ne preteknu. Manje od dva mjeseca, nakon šest već provedenih na putu. Ali, dani više nisu bili nalik na one ranije. Svako jutro donosilo je novi izazov, iskrenje koje je ponekad bilo prikriveno pristojnošću, a ponekad prijetilo prerastanjem u veliki obračun – kao kada se Pham dokopao Plavokrasove opreme iz brodske radionice. Pham je sada živio na upravljačkoj palubi; kad bi je napustio, vrata bi zaključavao svojim identifikacijskim brojem. Uništio je, ili je barem mislio da je uništio sve druge privilegirane veze prema brodskoj automatici. On i Plavokras su gotovo stalno surađivali... ali ne kao nekada. Svaki je korak trajao cijelu vječnost, tijekom koje bi Plavokras objašnjavao sve, pri čemu ne bi smio demonstrirati ništa. U tim su se prigodama rasprave najviše približavale primjeni smrtonosne sile, a Pham je morao popuštati pred manjim od dva zla. Jer, svakog su dana tri progoniteljske flote – dvije horde ubojica i ono što je ostalo od Sjandre Kei – stizale još malo bliže. Očigledno je dio SjK flote za osiguranje trgovine još bio raspoložen za borbu i osvetu Savezu. Ravna je jednom predložila Phamu da kontaktiraju tu flotu i nagovore je na napad na flotu Pošasti. Pham joj je odgovorio praznim pogledom. „Ne još, a možda ni tada“, rekao je i otišao. Na neki način, taj joj je odgovor donio olakšanje: takva bi bitka bila ravna samoubilačkom pokušaju. Ravna nije željela da njezini posljednji sunarodnjaci izginu zbog nje. Tako je Slobodnjak još uvijek mogao stići na svijet Bodljastih prije svojih neprijatelja, ali uz tako malo preostalog vremena! Ponekad bi se Ravna povlačila u suze i očaj; ono što bi je vraćalo bili su Jefri i Zelenlatica. Oboje su je trebali, a tijekom sljedećih nekoliko tjedana još im je mogla pomoći. Obrambeni planovi gospodina Čelika provodili su se u djelo. Bodljasti su čak zabilježili i nekakav uspjeh s širokopojasnim radio uređajem. Čelik je javljao da glavnina Drvodjeljinih snaga napreduje ka sjeveru; u pitanju je bilo više od samo jedne utrke s vremenom. Provodila je mnogo vremena u Slobodnjakovoj knjižnici otkrivajući nove darove za Jefrijeve prijatelje. Neke su stvari – poput teleskopa – bile jednostavne, ali druge... No, to nije bio uzaludan trud. Čak i ako Pošast pobijedi, njezina bi flota mogla ignorirati domoroce i zadovoljiti se uništenjem Slobodnjaka i osvajanjem Protumjere. Zelenlatica se polako oporavljala. Isprva se Ravna pribojavala da bi poboljšanje moglo biti tek plod njezine mašte. Dobar dio svakoga dana provodila je sjedeći s Jahačicom, pokušavajući uočiti napredak u njezinim odgovorima. Zelenlatica se doimala vrlo „dalekom“, poputčovjeka koji je zaliječen od moždanog udara. Zapravo, možda je čak i bila nazadovala od artikuliranog užasa iz prvog razgovora. Možda je najnoviji napredak bio tek odraz Ravnine osjetljivosti, činjenice da je Ravna s njom provodila toliko vremena. Plavokras je tvrdio da uočava napredak, ali to je činio sa za njega tipičnom tvrdoglavom nepopustljivošću. Prošla su dva tjedna, tri – i tada više nije bilo sumnje: nešto je zacjeljivalo u dodirnim točkama Jahačice i njezina skroda. Zelenlatica je stalno govorila smisleno, pohranjivala važna sjećanja... sada je jednako često ona pomagala Ravni. Zelenlatica je uočavala stvari koje bi Ravni promakle: „Gospar Pham nije jedini 253 www.balkandownload.org

koji se boji nas, Skrodojahača. I Plavokras je uplašen, i to ga razdire iznutra. On se to neće usuditi priznati niti meni, ali misli da je moguće da smo bili zaraženi neovisno od naših skrodova. Očajnički bi želio uvjeriti Phama da nije tako – i na taj način umiriti i samoga sebe.“ Ona napravi dugačku pauzu, jednim listom milujući Ravninu ruku. U kabini su ih okruživali zvukovi mora, ali brodska automatika više nije mogla proizvesti uzburkanu vodu. „Uzdah. Moramo zamišljati valove, draga Ravna. Njihće negdje uvijek biti, bez obzira na ono što se dogodilo na Sjandri Kei i što će se dogoditi ovdje.“ Plavokras je u kontaktu sa svojom družicom bio oličenje srdačne ljubaznosti, ali nasamo s Ravnom njegov bi bijes bio uočljiv. „Ne, ne, nemam prigovora na navigaciju gospara Phama, barem ne za sada. Možda bismo bili mačlice dalje da ja stalno imam kormilo u rukama, ali najbrži brodovi naših progonitelja bi nas svejedno sustizali. Radi se o drugim stvarima, moja gospo. I sami znate kako je naša automatika nepouzdana ovdje dolje, a Pham joj dodatno škodi. Napisao je vlastite programe za zaobilaženje sigurnosnih zapreka. On brodsku automatiku za održavanje uvjeta za život pretvara u sustav skrivenih zamki.“ Ravna je već bila vidjela dokaze za te tvrdnje. Područja oko upravljačke palube Slobodnjaka i brodske radionice nalikovala su na vojne nadzorne točke. „Znaš koji su njegovi strahovi. Ako mu to pomaže da se osjeća sigurnije–“ „Nije stvar u tome, moja gospo. Ja bih učinio sve da ga uvjerim da prihvati moju pomoć. No, ono što sada čini je potencijalno smrtonosno. Naša pridnena automatika nije pouzdana, a on radi na tome da pogorša stvar. Pretrpimo li kakav iznenadan poremećaj, programi za održavanje života bi lako mogli doživjeti bizarno rušenje – nestanak kisika, gubitak topline, bilo što.“ „Ja–“ „Ne razumijete? Pham ne kontrolira ništa.“ Glas iz njegovog sintetizatora se prelomi u nelinearno kokodakanje. „Ima mogućnost uništenja, ali to je sve. Potrebna mu je moja pomoć. Bili smo prijatelji; zar ne shvaća?“ Pham je shvaćao... o, da, Pham je itekako shvaćao. On i Ravna još su razgovarali. Njihove svađe bile su najteži dio njezina života. A ponekad se i nisu baš svađali; ponekad bi te rasprave gotovo nalikovale racionalnim diskusijama: „Nisam preobraćen, Ravna. Barem ne na način na koji Pošast preobraća Jahače. Još uvijek sam gospodar vlastite duše.“ On se okrene od konzole i uputi joj slabašan smiješak priznajući logičku pogrešku u takvom samouvjeravanju. A detalji poput tog osmijeha za Ravnu su bili dokaz da je Pham Nuwen još uvijek živ, kao i da ponekad progovara. „Što je s bogopadom? Vidim kako sate provodiš naprosto zureći u zaslon za praćenje ili motajući se po knjižnici i prateći Konferenčije“, skenirajući retke brže nego što bi ijedan čovjek mogao svjesno čitati. Pham slegne ramenima. „On proučava brodove koji nas progone pokušavajući otkriti koji pripada kome, i kakve su mogućnosti svakog od njih. Nisam upućen u pojedinosti. Svijest o samome sebi odlazi na pauzu u tim trenucima“, kada se cjelokupni Phamov um pretvara u procesor za sve te programe koje su Starci sručili u njega. Nekoliko sati transa moglo je donijeti koji trenutak razmišljanja na razini jedne Sile – no čak se ni toga nije mogao svjesno prisjetiti. „Ipak, znam ovo. Što god da bogopad jest, vrlo je usko 254 www.balkandownload.org

orijentiran. Nije živ, a u mnogim pogledimačak niti jako inteligentan. Za svakodnevne stvari, poput upravljanja brodom, tu je samo dobri stari Pham Nuwen.“ „... tu smo i mi, ostali, Phame. Plavokras bi rado pomogao“, opreznoće Ravna. To je bila točka u kojoj bi se Pham zatvorio u ledenu šutnju – ili bijesno planuo. Danas je samo nakrivio glavu. „Ravna, Ravna. Znam da ga trebam... I drago mije daje tako. Da ga ne moram ubiti.“ Još. Phamove usne na trenutak zadrhtaše, i njoj se učini da bi mogao zaplakati. „Bogopad ne poznaje Plavokrasa–“ „Ne radi se o bogopadu. Nije on taj koji me navodi da se ovako ponašam; ja naprostočinim ono što bi svatko učinio u igri s ovako visokim ulozima.“ Riječi su bile izgovorene bez ljutnje. Možda je bilo izgleda. Možda bi ga mogla urazumiti: „Phame, Plavokras i Zelenlatica su lojalni. Osim na Skladnom Odmorištu–“ Pham uzdahne: „Aha. Puno sam razmišljao o tome. Oni su na Relej stigli iz Straumskog Carstva. Oni su naveli Vrinimi da potraži izbjeglički brod. Sve to miriše na namještaljku, ali vjerojatno nesvjesnu – možda čak namještaljku od strane nekoga suprotstavljenog Pošasti. U svakom slučaju, tada su bili nedužni, ina če bi Pošast od samoga početka znala za svijet Bodljastih. Pošast ništa nije znala sve do PUM-a, dok Zelenlatica nije bila preobraćena. A znam i da je Plavokras čak i tada ostao lojalan. Znao je za pojedinosti o mojem oklopu – na primjer, za daljinski upravljane mini-kamere – na koje je mogao upozoriti ostale.“ Nalet nade iznenadi Ravnu. On je doista temeljito promislio o tome, i – „Radi se samo o skrodovima, Phame. To su zamke koje čekaju svoju žrtvu. Ali, mi smo ovdje izolirani, a ti si uništio onaj na kojem je Zelenlatica–“ Pham je vrtio glavom. „Ne radi se samo o skrodovima. Pošast je, barem u određenoj mjeri, imala svoje prste i u stvaranju samih Jahača. Ne mogu zamisliti da bi u suprotnom pridobivanje Zelenlatice proteklo tako glatko.“ „D-da. To je rizik. Vrlo mali rizik u usporedbi s–“ Pham se nije pomaknuo, ali nešto u njemu kao da ga je odvuklo od nje, opirući se podršci koju mu je nudila. „Mali rizik? To ne znamo. Ulozi su tako veliki. Osjećam se kao hodač po žici. Ako sada ne angažiram Plavokrasa, flota Pošasti će nas izbrisati s neba. Ako mu dopustim previše intervencija, budem li mu vjerovao, on ili neki njegov dio bi nas mogli izdati. Sve što imam je bogopad i pregršt sjećanja koja... koja bi se mogla pokazati najvećom od svih laži s kojima se suočavamo.“ Ove posljednje riječi izgovorio je gotovo nečujno. On podigne glavu, upućujući joj pogled koji je istodobno bio i hladan i strašno izgubljen. „Ali, koristit ću što god da imam i što god da jesam, Rav. Nekako ću nas dovesti do svijeta Bodljastih. Nekako ću dovesti bogopad Staraca do onoga što se tamo nalazi.“ Protekla su još tri tjedna prije nego što su se obistinila Plavokrasova predviđanja. Slobodnjak se u Srednjim Daljinama doimao poput robusne zvijeri; čak je i njegov oštećeni ultrapogon otkazao vrlo elegantno. No, sada je brod pokazivao mušice na sve strane. Većina toga nije imala veze s Phamovim čeprkanjem; bez onih konačnih provjera konzistencije, ništa od Slobodnjakove pridnene automatike nije bilo doista pouzdano. Ipak, otkazivanjima su pridonosile i Phamove očajničke „sigurnosne zakrpe“. 255 www.balkandownload.org

Brodska knjižnica sadržavala je izvorni kod za generičku pridnenu automatiku. Pham je potrošio nekoliko dana prilagođavajući je Slobodnjaku. Tijekom instalacije sve četvero su se nalazili na upravljačkoj palubi; Plavokras je pokušavao pomoći, a Pham sumnjičavo preispitivao svaki prijedlog. Trideset minuta nakon instalacije zaglušila ih je prodorna buka koja je dopirala iz glavnog hodnika. Ravna bi je inače možda i bila ignorirala, ali na Slobodnjaku još nikada nije bila čula nešto nalik na to. Pham i Jahači reagirali su gotovo panično; svemirski putnici ne vole neobjašnjivo lupetanje u noći. Plavokras je pojurio do otvora lebdeći listovima prema naprijed i kroz prolaz. „Ne vidim ništa, gosparu Phame.“ Pham je brzo prebirao po dijagnostičkim zaslonima, prikazima u kombiniranom formatu koji je djelomči no poticao od nove postave. „Vidim nekoliko svjetala za upozorenje, ali–“ Uto Zelenlatica progovori, ali Plavokras se već vratio i stao brzo trućati: „Ne mogu vjerovati. Bilo što poput ovoga moralo bi proizvesti alarmantne slike i detaljno izvješće. Nešto je iz temelja poremećeno.“ Pham je na trenutak zurio u njega, a potom se vrati dijagnostici koju je proučavao. Prošlo je pet sekundi. „Imaš pravo. Očitanje statusa samo neprekidno ponavlja stara izvješća.“ On stade prikazivati prizore s kamera raspoređenih po cijeloj unutrašnjosti Slobodnjaka. Jedva polovina njih je doista davala sliku, ali ono što su pokazale... Brodski rezervoar s vodom pretvorio se u zamagljenu, zaleđenu špilju. Otuda je potjecalo lupanje – tone vode bile su izbačene u svemir. Još se desetak drugih uređaja za održavanje života počelo ponašati bizarno, a – aktivirana nadzorna točka ispred radionice naprosto se rastalila. Laseri su neprekidno ispaljivali slabašne zrake. A unatoč svoj šteti, dijagnostički uređaji su i dalje pokazivali zelena ili žućkasta svjetla, ili pak ništa. Pham je uspio uključiti i kameru u samoj radionici. Tamo je buktio plamen. Pham se oslobodi svojih spona i odbije se od stropa. Ravna je na trenutak pomislila da bi mogao otrčati s mosta, no on se opet priveže i mrgodno stade pokušavati ugasiti vatru. Nekoliko sljedećih minuta na mostu je vladala gotovo potpuna tišina, isključe li se Phamove tihe psovke zbog toga što niti jedna od očiglednih protumjera nije davala rezultata. „Otkazivanje nadovezne logike“, promumljao je nekoliko puta. „Automatika za gašenje požara ne funkcionira... Ne mogu izbaciti zrak iz radionice. Pucnjava mojih lasera je zavarila sve spojeve.“ Vatra na brodu. Ravna je vidjela slike takvih katastrofa, ali one su joj se uvijek činile malo vjerojatnima. Kako će vatra opstati usred općeg vakuuma? U bestežinskom stanju morala bi se sama ugasitičak i ako posada ne uspije izbaciti zrak. Kamera u radionici tek je maglovito prikazivala pravo stanje stvari: istina je, plamen je gutao kisik oko njih. Nekoliko slojeva gradivne pjene bilo je tek lagano oprljeno, nakratko zaštićeno pojasom zraka bez kisika. No, vatra se širila, nezaustavljivo prateći smjer iz kojeg je kisik i dalje nadolazio. Mjestimično su turbulencije izazvane toplinom obogaćivale mješavinu, i prethodno spaljena područja opet bi se rasplamsala. „I dalje joj pristiže svježi zrak, gosparu Phame.“ „Znam. Ne mogu to spriječiti. Ventili mora da su se rastalili u otvorenom položaju.“ 256 www.balkandownload.org

„Jednako je vjerojatno da se radi o softverskoj pogrešci.“ Plavokras na sekundu utihne. „Pokušajte s ovim–“ Upute su Ravni bile posve nerazumljive; radilo se o nekakvom zaobilaznom pokušaju na niskoj programskoj razini. Ali, Pham kimne i njegovi prsti zaplešu po konzoli. U radionici je površinski plamen puzao dalje po gradivnoj pjeni. Sada je već oblizivao unutrašnje dijelove oklopa na kojem je Pham tako dugo radio. Ova, najnovija revizija bila je tek napola dovršena. Ravna se sjećala daje sada dodavao reaktivni pogon... Tamo mora biti nekakvih oksidizatora. „Phame, je li oklop hermetči ki zatvoren–“ Vatra je bila šezdeset metara po krmi udaljena od njih, a razdvajalo ih je i desetak nizova pregrada. Eksplozija je do njih doprla kao udaljen, gotovo bezopasan tup. Ali, u oku kamere oklop se razletio, a vatra je trijumfalno zaplesala. Nekoliko sekundi poslije, Pham je uspio iskoristiti Plavokrasove savjete, i ventili u radionici su zatvoreni. Vatra u uništenom oklopu životarila je još pola sata, ali se nije širila dalje od radionice. Trebalo im je dva dana da sve počiste, procijene štetu i steknu kakvu-takvu sigurnost da iza ugla ne vreba nikakva nova katastrofa. Veći dio radionice bio je uništen. U svijetu Bodljastih ne će imati nikakvih oklopa. Pham je uspio spasiti jedan od lasera koji su čuvali ulaz u radionicu. Oštećenja je bilo po cijelom brodu; klasičan nasumični krš uslijed otkazivanja logike: izgubili su polovinu ukupnih zaliha vode. Pomoćni čamac za prizemljenje ostao je bez više automatike. Slobodnjakov raketni pogon pretrpio je ozbiljna oštećenja. To je ovdje, u međuzvjezdanom prostoru, bilo nevažno, ali njihovo završno usklađivanje brzina odvijat će se pri samo 0,4G. Hvala nebesima što je agrav još uvijek radio; neće imati teškoća s manevriranjem u dubokim gravitacijskim ponorima – drugim riječima, u svijetu Bodljastih. Ravna je znala kako je malo nedostajalo da brod bude uništen, ali još se više bojala Phama. Užasavala ju je pomisao da bi on ovo mogao shvatiti kao konačan dokaz izdaje Jahača, da bi mogao nepovratno izgubiti kontrolu. Začudo, dogodilo se gotovo posve suprotno. Njegova bol i shrvanost bili su očigledni, ali nije se iskaljivao, već se samo predano posvetio krpanju krhotina. Sada je više razgovarao s Plavokrasom, kojem i dalje nije dopuštao da dira automatiku, ali je zato prihvaćao sve više njegovih savjeta. Zajedničkim snagama brod su vratili u nešto nalik na stanje prije požara. Pitala je Phama o tome. „Nisam promijenio mišljenje“, rekao joj je naposljetku. „Morao sam odvagati rizike, i zabrljao sam... A možda se tu i nema što vagati. Možda će Pošast pobijediti.“ Bogopad se previše oslonio na Phamovu sposobnost da sve obavi sam. Sada je bio prisiljen malo stišati njegovu paranoju. Sedam tjedana nakon odlaska sa Skladnog Odmorišta i manje od tjedan prije ma čega što ih je moglo čekati u svijetu Bodljastih, Pham se prepustio višednevnoj otupjelosti. Do tada je bio jako zaposlen bezuspješnim pokušajima da ručno provjeri svu automatiku koja bi im mogla zatrebati na odredištu, no sada ga Ravna nije mogla nagovoritičak niti da nešto pojede. Navigacijski zaslon prikazivao je tri flote identificirane na Konferencijama i u 257 www.balkandownload.org

Phamovoj intuiciji: agente Pošasti, Obrambeni savez i ostatke Flote za osiguranje trgovine sa Sjandre Kei. Smrtonosna čudovišta i ostaci žrtava. Savez se i dalje oglašavao redovnim biltenima na Konferencijama. Flota sa Sjandre Kei je poslala nekoliko kratkih demantija, ali se uglavnom držala tiho; nisu bili navikli na promidžbu ili – što je bilo jednako vjerojatno – nisu marili za nju. Osobna osveta bilo je jedino što im je još preostalo. A flota Pošasti? Na Konferencijama od njih nije bilo ni glasa. Prikupljajući podatke o polijetanjima i izgubljenim brodovima, Analitičari ratova su zaključili da se radi o vrlo improviziranoj skupini svega što je Pošast u trenutku debakla na PUM-u držala pod svojom kontrolom ovdje dolje. Ravna je znala da te analize ipak griješe u jednom detalju: flota Pošasti nije bila baš tako tiha. Tijekom posljednjih tjedana trideset su puta pokušavali slati poruke Slobodnjaku... u obliku programa za održavanje skrodova. Pham je konfigurirao brod da te poruke vraća nepročitane – i dalje se brinući je li ta zapovijed doista izvršena. Naposljetku, Slobodnjak su projektirali sami Jahači. No, trenutačno je njegova unutarnja borba pala u drugi plan. Pham je satima sjedio zureći u zaslon. Uskoro će Sjandra Kei sustići flotu Saveza. Barem jedan dio divljaka će platiti ceh. No, flota Pošasti i određen dio Saveza će preživjeti... Možda je ova otupjelost bila tek slika očaja koji je zahvatio bogopad. Prošla su tri dana, i Pham se othrvao letargiji. Ne računajući omršavjelo mu lice, doimao se normalnijim nego tjednima unazad. Zamolio je Ravnu da dovede Jahače na most. Pham mahne prema ultrapogonskim tragovima koji su lebdjeli u prozoru. Tri flote bile su raspoređene otprilike na valjku dubokom pet i širokom tri svjetlosne godine. Zaslon je prikazivao samo srce te nakupine, gdje su se bili natiskali najbrži među progoniteljima. Trenutni položaj svakoga od brodova bio je označen tračkom svjetla na kraju neprekidnog niza bljeđih svjetala – vlastitih ultrapogonskih tragova. „Koristio sam crvena, plava i zelena svjetla za označavanje flote kojoj – koliko sam mogao zaključiti – pojedini brodovi pripadaju.“ Najbrži brodovi bili su okupljeni u mjehuriću tako gustome da je u ovom mjerilu bio gotov bijel, ali je iza sebe ostavljao obojene tragove. Bilo je tu i drugih oznaka i bilješki koje je postavio, ali za koje je jednom i sam priznao Ravni da ih ne razumije. „Prednji rub te gomile – oni najbrži među najbržima – još uvijek nas sustiže.“ Plavokras progovori nesigurnim glasom. „Možda bismo mogli još malo dobiti na brzini prepustite li mi punu kontrolu. Ne mnogo, ali–“ Phamov odgovor bio je u najmanju ruku pristojan. „Ne. Razmišljam o nečemu drugom, nečemu što je Ravna predložila još prije nekog vremena. To je mogućnost koja nam je cijelo vrijeme bila na raspolaganju i... mislim daje došlo vrijeme daje iskoristimo.“ Ravna se približi zaslonu, zagledana u zelene tragove. Njihov je raspored u grubom odgovarao onima koji su na Konferencijama tvrdili da pripadaju ostacima Flote za osiguranje trgovine sa Sjandre Kei. To je sve što je preostalo od mojeg naroda . „Već sto sati pokušavaju napasti Savez.“ Phamov pogled se sretne s njezinim. „Da,“ reče on tiho, „sirota škvadra. Oni su u najdoslovnijem smislu flota iz Luke Očajnika. Da sam na njihovom mjestu, ja bih–“ Njegov se izraz lica opet ublaži. „Imamo li ikakvu predstavu o njihovom naoružanju?“ To 258 www.balkandownload.org

je jamačno bilo retoričko pitanje, ali je njime barem i ta tema iznijeta na dnevni red. „Analitičari ratova smatraju da su na Sjandri Kei očekivali nešto gadno još otkako je Savez počeo promovirati svoju 'Smrt gamadi' krilaticu. Flota za osiguranje trgovine služila je za obranu u dubokom svemiru. Radi se o prilagođenim teretnim brodovima naoružanim lokalno proizvedenim oružjem. Analitičari tvrde da se to oružje ne može mjeriti s onim čime raspolažu njihovi protivnici, ali pod uvjetom da je Savez spreman pretrpjeti teške gubitke. Problem je u tome što na Sjandri Kei nisu očekivali napad koji će uništiti cijeli planet. Stoga je, kada se pojavila flota Saveza, i naša vlastita flota poletjela da ih dočeka–“ „–a u međuvremenu su KE bombe bačene ravno u srce Sjandre Kei.“ Ravno u moje srce. „Da. Savez mora da je tjednima navodio te bombe.“ Pham Nuwen se kratko nasmije. „Da putujem s flotom Saveza, sada bih već bio pomalo nervozan. Brojčano su inferiorni, a ti pokrpani teretnjaci su, čini se, ovdje dolje brzi kao i svi ostali... kladim se daje svaki od pilota sa Sjandre Kei usredotočen samo na jednu stvar – na osvetu.“ Njegov emotivni naboj splasne. „Hmm. Ipak, nemaju šanse uništiti sve brodove Saveza ili Pošasti, a kamoli i jedne i druge. Bilo bi besmisleno da...“ Njegov se pogled naglo usredotoči na nju. „To znači da će, ostavimo li sve kako jest, flota sa Sjandre Kei na koncu sustići Savez i pokušati ga zbrisati s neba.“ Ravna samo kimne. „Za otprilike dvanaest sati; tako barem kažu.“ „A nakon toga će nam za petama biti još samo flota Pošasti. Ali, uspijemo li uvjeriti tvoje ljude da napadnu pravog neprijatelja...“ Bila je to shema iz Ravninih noćnih mora. Sve što je ostalo od Sjandre Kei izginut će za spas Slobodnjaka... pokušavajući spasiti njih. Bilo je vrlo malo vjerojatno da bi flota sa Sjandre Kei mogla uništiti sve brodove Pošasti. Ali, ovamo su došli da bi se borili. Zašto se ne osvetiti tako da to ima nekakvog smisla? To je bila pomisao koja ju je progonila, i koja se sada na neki način uklapala u planove bogopada. „Nije to tako jednostavno. Oni ne znaju što mi činimo, niti su svjesni namjera treće flote. Sve što im dojavimo čut će i svi ostali.“ Ultraval je odašiljao usmjerene signale, ali većina njihovih progonitelja bila je tijesno zbijena. Pham kimne. „Moramo nekako razgovarati s njima, ali samo s njima. Moramo ih nekako nagovoriti da se bore.“ Slabašan smiješak. „A mislim da možda imamo idealnu... opremu... za tu svrhu. Plavokrase, sjećaš li se one večeri na Visokim Dokovima? Pričao si nam o 'pokvarenom teretu' sa Sjandre Kei?“ „Istina, gosparu Phame. Prevozili smo trećinu kriptografske pločice generirane od strane SjK flote za osiguranje trgovine i namijenjene Britvoustima. Još uvijek je pohranjena u brodskom sefu, iako je bez preostalih dviju trećina bezvrijedna.“ Gledano po masi, kriptografski su materijali bili praktički najvredniji teret koji se prevozio među planetima - sve dok njihova tajnost ne bi bila ugrožena, čime bi im vrijednost padala na nulu. Negdje u Slobodnjakovim teretnim datotekama nalazila se jedna pločica za jednokratnu upotrebu, podrijetlom sa Sjandre Kei. Dio pločice. „Bezvrijedna? Možda i nije. Čak i jedna trećina može nam osigurati šifriranu komunikaciju.“ Plavokras zadrhti. „Ne smijem vas zavaravati. Niti jedan ozbiljan kupac ne bi prihvatio takvu robu. Ona bez sumnje nudi sigurnu komunikaciju, ali druga strana pritom 259 www.balkandownload.org

nema nikakvu potvrdu da ste vi onaj za kojeg se izdajete.“ Phamov pogled skrene ka Ravni. Opet je nabacio onaj smiješak. „Ako nas poslušaju, mislim da bismo ih mogli uvjeriti... Najveći je problem u tome što želim da nas sasluša samo jedan od njih.“ Pham im objasni što je imao na umu. U pozadini njegovih riječi Jahači su tiho šuškali. Nakon ovoliko vremena provedenog zajedno, Ravna gotovo daje mogla donekle razumjeti o čemu govore – ili ih je samo bolje razumjela kao osobe. Kao i obči no, Plavokrasa je mučila nevjerojatnost ideje, a Zelenlatica gaje nagovarala da sasluša do kraja. No, kada je Pham završio, veliki Jahač nije odmah krenuo nabrajati svoje prigovore. „Na udaljenosti od sedamdeset svjetlosnih godina, ultravalna komunikacija između brodova je vrlo praktična; mogli bismo imati čak i videoprijenos uživo. Ali, u pravu ste, disperzija zrake bi obuhvatila sve brodove u središnjoj nakupini flota. Uspijemo li pouzdano identificirati jedan istaknuti brod kao pripadnika flote Sjandre Kei, to što tražite dalo bi se izvesti; taj bi brod mogao pomoću internih šifri Flote prenijeti poruku ostalima. Ipak, moram vas pošteno upozoriti“, nastavi Plavokras stišavajući Zelenlatičin blagi prosvjed, „ljudi koji se profesionalno bave komunikacijama ignoriratće vaš zahtjev za kontaktom – vjerojatno ga čak neće ni registrirati kao takav.“ „Šašavko.“ Zelenlatica konačno progovori, a njezin glas iz sintetizatora bio je nježan, ali jasan. „Uvijek govoriš tako – osim kada pregovaraš s kupcima koji imaju novac u džepu.“ „Brap. Da. Očajna vremena, očajničke mjere. Želio bih pokušati, ali bojim se... Ne bih volio da poslije bude optužbi na račun jahačke izdaje, gosparu Phame. Želim da vi to izvedete.“ Pham Nuwen mu uzvrati osmijehom. „Čitaš mi misli.“ „Flota Aniara“. Tako je sebe nazivao dio posade iz Flote za osiguranje trgovine. Aniara je bila brod iz stare ljudske legende, starije od Nyjore, i datirane možda još tamo u doba Tuvo-Norske suradnje među asteroidima Sunčeva sustava Zemlje. U toj priči je Aniara bila golemi brod lansiran u međuzvjezdane dubine neposredno prije smrti matične civilizacije. Posada je promatrala smrtnu agoniju svojeg planeta, da bi tijekom sljedećih godina – dok je njihov brod tonuo sve dublje i dublje u beskonačni mrak – i sama pomrla dok su im sustavi za održavanje života postupno otkazivali. U tom je prizoru bilo nečega sablasnog, zbog čega se vjerojatno i uspio održati tisućljećima. Nakon uništenja Sjandre Kei i bijega ove Flote, ta priča kao daje odjednom oživjela u stvarnosti. Ali mije nećemo slijediti do samoga kraja. Kapetan skupine Kjet Svensndot zurio je u zaslon za praćenje. Ovoga puta je smrt njihove civilizacije bila rezultat umorstva, a ubojice su bile gotovo nadohvat osvetničke ruke. Već danima je Stožer flote izvodio manevre kako bi ih približio što bliže Savezu. Zaslon je pokazivao da su vrlo, vrlo blizu uspjeha. Većina brodova Saveza i Sjandre Kei bili su okupljeni u svjetlucavoj lopti pogonskih tragova, u kojoj se krila i treća, tiha flota. Gledajući taj prikaz, mogli biste pomisliti da se bitka već mogla zametnuti. U stvarnosti, suprotstavljeni brodovi su prolazili gotovo istim dijelovima prostora – ponekad na udaljenostima manjima od milijardu kilometara – ali su ih u vremenu ipak dijelile milisekunde. Sve su letjelice koristile ultrapogon, izvodeći skokove desetak puta u sekundi, a čak i ovdje, na Dnu Daljina, to je značilo dobar dio svjetlosne godine po svakom skoku. Da bi se napalo 260 www.balkandownload.org

neprijatelja koji nije raspoložen za borbu, bilo je potrebno savršeno uskladiti skokove s njim i zajednički prostor nakrcati minama. Kapetan skupine Kjet Svensndot izmjeni prikaz tako da dobije pregled brodova koji su uspjeli točno uskladiti svoj ritam s brodovima Saveza. Gotovo trećina Flote već je bila sinkronizirana. Još nekoliko sati i... „Prokletstvo!“ On udari po svojoj zaslonskoj ploči poslavši je u rotacijsku orbitu preko stola. Njegov prvi časnik uhvati ploču i baci mu je natrag. „Radi li se o novom prokletstvu, gospodine, ili onome uobičajenom?“ upita ga Tirolle. „Ono standardno. Ispričavam se.“ To je rekao iskreno. Tirolle i Glimfrelle su imali vlastitih problema. Nesumnjivo da je u Daljinama bila još pokoja ljudska kolonija, koju snage Saveza nisu uspjele otkriti, ali od Dirokima, njihove vrste, možda nije preostalo više od one nekolicine u Floti za osiguranje trgovine. Izuzmu li se avanturističke duše poput Tirollea i Glimfrellea, čitava njihova rasa pobijena je na terenima snova na Sjandri Kei. Kjet Svensndot bio je u Floti dvadeset pet godina, još od dana kada ju je sačinjavala šačica policajaca-najamnika. Proveo je tisuće sati učeći kako će postati najbolji borbeni pilot u toj organizaciji, no samo je dva puta uopće sudjelovao u nekom okršaju. Neki bi ljudi žalili zbog toga, no Svensndot i njegovi nadređeni to su smatrali nagradom za to što su najbolji. Njegova mu je sposobnost donijela najbolju borbenu opremu u Floti, a vrhunac je bio brod kojim je upravo zapovijedao. Ølvira je nabavljena izdvajanjem iz enormne stimulacije koju je Sjandra Kei platila nakon prvih prijetećih tonova od strane Saveza. Ølvira nije bila prerađeni teretnjak, već pravi pravcati borbeni stroj. Brod je bio opremljen najinteligentnijim procesorima i ultrapogonom koji su mogli djelovati na visini Sjandre Kei u Daljinama. Zahtijevao je posadu od samo tri člana, a borbu je mogao voditi sam pilot uz pomoć umjetne inteligencije. Njegov je arsenal sadržavao više od deset tisuća bombitragača, od kojih je svaka bila inteligentnija od cijelog pogonskog sklopa prosječnog teretnjaka. Pristojna nagrada za dvadeset pet godina besprijekorne službe. Svensndotu su čak dopustili i da svojem brodu sam nadjene ime. A sada... Pa, prava Ølvira je bez sumnje bila mrtva. Kao i milijarde drugih za čiju su zaštitu bili plaćeni, bila se nalazila na Herteu, u unutrašnjem sistemu. Svjetlosne bombe za sobom ne ostavljaju preživjele. A njegov prelijepi brod istog imena u tom je trenutku bio pola svjetlosne godine izvan planetarnog sistema, tražeći neprijatelje kojih tamo nije bilo. U svakoj poštenoj borbi Kjet Svensndot i njegova Ølvira mogli su imati i te kakvog uspjeha. Umjesto toga, sudjelovali su u potjeri prema Dnu Daljina. Svaka svjetlosna godina vodila ih je dalje od područja za koja je Ølvira bila građena. Sa svakom svjetlosnom godinom procesori su radili malo sporije (ili više uopće nisu radili). Ovdje dolje prerađeni su teretnjaci predstavljali gotovo optimalan dizajn. Nezgrapni i tupi, s posadama koje su brojale desetke ljudi, ali podjednako funkcionalni kao i inače. Ølvira je sada već pet svjetlosnih godina zaostajala za njima. Teretnjaci će biti ti koji će napasti flotu Saveza. A Kjet će još jednom bespomoćno stajati i gledati kako njegovi prijatelji umiru. Svensndot je po stoti put pogledavao na zaslon za praćenje i razmišljao o pobuni. I Savez je imao svojih šepavaca – brodova „visokih performansi“, koji su zaostajali za središnjom skupinom. No, bilo mu je zapovijeđeno da drži svoj položaj i bude taktički 261 www.balkandownload.org

koordinator bržih boraca. Što se može, radit će ono za što je bio unajmljen... po posljednji put. No, kada se bitka okonča, kada njihova flota bude mrtva, kao i onoliki dio Saveza koliki uspiju povući za sobom – tada će smisliti vlastitu osvetu. Dio tog plana ovisio je o Tirolleu i Glimfrelleu. Hoće li ih uspjeti nagovoriti da napuste ostatke flote Saveza i popnu se u Srednje Daljine, gdje je Ølvira predstavljala vrh svoje klase? Postojali sučvrsti dokazi o planetima koji su stajali iza „Obrambenog saveza“. Ubojice su se hvalisale po Konferencijama. Očigledno su vjerovali da će im to donijeti nove sljedbenike. Ali, time bi mogli privući i posjetitelje poput Ølvire. Bombe u njezinu trbuhu mogle su uništiti cijele svjetove, iako ne tako brzo i neumoljivo kao ono što je bačeno na Sjandru Kei. Ipak, čak i sada je Svensndotov mozak zazirao od takve osvete. Ne. Svojeće ciljeve pažljivo odabrati: bit će to brodovi koji dolaze kako bi oformili nove flote Saveza, loše zaštićeni konvoji. Ølvira bi mogla dugo poživjeti bude li uvijek napadao iz zasjede i ne bude li za sobom ostavljao preživjele. Zurio je i zurio u zaslon ignorirajući vlagu koja mu se skupljala u uglovima očiju. Cijeli je život proživio poštujući zakon. Često mu je i posao bio upravo sprečavanje osvetničkih pohoda... A sada je osveta bila jedino što mu je preostalo u životu. „Primam nešto neobično, Kjete.“ Glimfrelle je u ovoj smjeni bio zadužen za praćenje signala. Takvo što je trebalo biti potpuno automatizirano – kao što i jest bilo u Ølvirinom prirodnom okruženju – a sada se pretvorilo u dosadan i iscrpljujući posao. „Što? Još malo mrežnih laži?“ „Ne. Ovo dopire iz smjera onog pridnenog lugera kojega svi progone. Ne može biti riječ ni o kome drugome.“ Svensndotove se obrve podigoše. On se posveti tom misteriju s golemim zadovoljstvom kojeg jedva da je uoćpe bio svjestan. „Karakteristike?“ „Brodski procesor signala kaže da se vjerojatno radi o uskoj zraci. Vjerojatno smo mi jedini njezin cilj. Signal je snažan, a propusnost je dovoljna barem za običan video. Da nažljebeni procesor digitalnih signala radi, znao bih–“ 'Frelle zapjeva pjesmicu koja je kod njegove vrste predstavljala nestrpljivo mumljanje. „–Iiaj! Šifrirano je, ali na visokoj razini. Radi se o videu sa sintaksom 45 koji zapravo tvrdi da je šifriran trećinom šifre koju je Tvrtka načinila prije godinu dana.“ Svensndot je na trenutak pomislio da 'Frelle tvrdi da je sama poruka inteligentna, što je ovdje na Dnu bilo potpuno nemoguće. Drugi časnik mora da je uhvatio njegov pogled: „Samo sam se nespretno izrazio, šefe! Ovo sam pročitao iz formata paketa...“ Na njegovom zaslonu nešto bljesne. „Dakle, evo priče oko šifre: Tvrtka ju je načinila u tri dijeha kako bi se ostvarila sigurnost pri transportu.“ U doba prije Saveza, to je bila najviša razina sigurnosti unutar organizacije. „Ovo je trećina koja nikada nije stigla na odredište. Cijeli paket je proglašen nevažećim, ali nekim čudom mi još uvijek imamo njegovu kopiju.“ i 'Frelle i 'Rolle su s iščekivanjem svojim velikim, tamnim očima promatrali Svensndota. Standardna politika – standardna zapovijed – bila je da se poruke na kojima su primijenjene probijene šifre napuosto ignoriraju. Da su ljudi koji su u Tvrtki radili na obradi signala dlobro obavili svoj posao, nevažeće šifre ne bi uopće bile na brodu, i ta bi politika bila automatski provedena. „Dešifriraj to“, kratko reče Svensndot. Posljednji su tjedni jasno dokazali da je tvrtka iskazala krajnj u mesposobnost po pitanjima vojnih obavještajnih podataka i signala. Vložda im sva ta nesposobnost na kraju donese i nešto dobro. „Na zapovijed!“ Glimfrelle pritisne jednu jedinu tipku. Negdje u 262 www.balkandownload.org

dubinama Ølvirinog procesora signala dlugački je niz „nasumičnog“ šuma isjeckan u pakete i točno poravnan s „nasumičnim“ šumom koji je dopirao u obliku paketa podataka. Nastade uočljiva stanka (prokleto Dno), a tada se aktivira komunikacijski prozor na kojem se prikaže standardni video. „–poruku ponavljamo po četvrti putt.“ Riječi su bile na samnorskom, a dijalekt je odgovarao onome tipičnom za čisti Herte i Sjandra. Govornica je bila... na trenutak ui kojem mu je zastalo srce, opet je ugledao Ølviru, živu i zdravu. Om polako izdahne pokušavajući se smiriti. Crnokosa, vitka, ljubičastih očiju – baš kao i Ølvira. I baš kao milijun drugih žena sa Sjandre Kei. Sličnost je postojala, ali je bila tako daleka da je do tada sigurno ne bi bio uočio. Na trenutak je zamislio svemir s one strane njiihove izgubljene flote i ciljeve više od osvete, a onda se prisili da po;novno usmjeri pozornost na posao, na uočavanje svega stoje mogaoo razaznati na prizorima koji su se prikazivali u prozoru. Žena je govorila: „Ponovit ćemo je još tri puta. Ako do tada ne odgovorite, odabrat ćemo neki drugi cilj.“ Ona se odmakne od kamere pružajući im pogled na prostoriju] iza sebe. Bila je izdužena i niskog stropa. Pozadinom je dominirao prozor za praćenje ultrapogona, ali Svensndot mu je pridavao malo značenja. Tamo su se nalazila i dva Skrodojahača; jedan od njih je na svojem skrodu nosio pruge koje su označavale povijest trgovanja sa Sjandrom Kei. Drugi mora da je bio niži Jahač; njegov je skrod bio malen i bez kotačića. Fokus kamere se pomakne ka četvrtoj figuri. Čovjek? Vjerojatno, ali ne Nyjoranskog podrijetla. U nekim drugim vremenima njegova bi pojava bila zvučna vijest za sve ljudske civilizacije u Daljinama, no sada je ta pojedinost u Svensndotovoj svijesti bila tek razlog više za sumnjičavost. Žena nastavi: „Možete vidjeti da se posada sastoji od ljudi i Jahača. Mi smo jedini putnici na Slobodnjaku II. Ne pripadamo Obrambenom savezu i nismo agenti Pošasti... Ali jesmo razlog zbog kojega su oni ovdje dolje. Ako možete dešifrirati ovu poruku, vjerujemo da ste sa Sjandre Kei. Moramo razgovarati s vama. Molimo vas da odgovorite koristeći poleđinu pločice kojom dešifrirate ovu poruku.“ Slika zadrhti i ženino se lice opet pojavi u prvom planu. „Ovu poruku ponavljamo po peti put“, reče ona. „Ponovit ćemo je još dva–“ Glimfrelle isključi zvuk. „Ako misli to što kaže, imamo još stotinjak sekundi. Što da radimo, kapetane?“ Najednom Ølvira više nije bila tek jedan od zaostalih šepavaca. „Odgovoritćemo im“, reče Svensndot. Još po jedan odgovor sa svake strane stigao je u roku od nekoliko sekundi. Nakon toga... pet minuta razgovora s Ravnom Bergsndot bilo je dovoljno da uvjeri Kjeta da to što ona želi reći, mora čuti i Stožer flote. Njegov će brod poslužiti kao običan relej, ali će barem prenositi nešto doista važno. Stožer flote je odbio punu videovezu koju je Slobodnjak tražio. Netko na glavnom brodu se slijepo držao standardnih procedura, a upotreba probijenih šifri bila je pravi trn u oku. Čak se i Kjet morao zadovoljiti borbenom vezom: zaslon je pokazivao sliku u boji i visokoj razlučivosti. Promatrajući je pažljivo, gledatelj je mogao shvatiti da je ovo tek slaba evokacija... Kjet je prepoznao vlasnicu Limmende i Jana Skritsa, njezinog načelnika Stožera, ali njihova odjeća je bila nekoliko godina zastarjela; bila je to stara snimka koja 263 www.balkandownload.org

se sinkronizirala s dobivenim napucima za animaciju. Stvarni komunikacijski kanal bio je širok manje od četiri tisuće bita u sekundi; Stožer nije želio ništa riskirati. Sam bog zna što su na tom brodu vidjeli kao evokaciju Phama Nuwena. Čovjek kože boje dima već je nekoliko puta bio objasnio što zapravo žele, i nije imao ništa više uspjeha od Ravne Bergsndot prije njega. Njegovo smireno držanje ga je pomalo napuštalo, a na licu mu se počinjao pokazivati očaj. „–i uvjeravam vas, ijedni i drugi su vaši neprijatelji. Naravno, Obrambeni savez je uništio Sjandru Kei, ali Pošast je odgovorna za situaciju koja je to omogućila.“ Polucrtana figura Jana Skritsa baci pogled ka Vlasnici Limmende. Moj Bože, kako su evokacije šugave ovdje na Dnu, mislio je u sebi Svensndot. Kada je Skrits progovorio, glas mu čak nije uopće bio sinkroniziran s pokretima usana. „I mi čitamo konferenciju Prijetnje, gospodine Nuwen. Prijetnja koja dolazi od Pošasti iskorištena je kao izlika da se unište naši svjetovi. Mi se nećemo prepustiti nasumičnim ubilačkim pohodima, posebno ne onima usmjerenim protiv organizacije koja je očigledno neprijatelj naših neprijatelja... Ili želite reći daje Pošast u tajnoj koaliciji s Obrambenim savezom?“ Pham Ijutito slegne ramenima. „Ne. Nemam pojma što Pošast misli o Savezu, ali trebali biste biti svjesni zla kojem teži Pošast, stvarima koje su daleko krupnije od ovog 'Saveza'„. „Ah, da. Tako se priča na Mreži, gospodine Nuwen. Ali, ti su događaji tisućama svjetlosnih godina daleko od nas. Na putu do Srednjih Daljina prošli su višestruke skokove i nepoznate interpretacije – čak i ako pretpostavimo da su sve te priče u početku bile istinite. Ne zovu je Mrežom milijuna laži bez razloga.“ Neznančevo se lice smrkne. On izgovori nešto glasno i Ijutito na jeziku koji nije nalikovao ničemu s Nyjore. Smjenjivali su se visoki i niski tonovi, gotovo poput dirokimskog cvrkuta. On se, uz vidljiv napor, napokon smiri, ali kada je nastavio, u njegovom je samnorskom bio prisutan još jači naglasak. „Da. Ali, kada vam kažem, prisustvovao sam padu Releja. Pošast je gora od najgorih užasa o kojima ste slušali. Umorstvo Sjandre Kei bio je tek njezin najmanji popratni efekt. Hoćete li nam pomoći u borbi protiv flote Pošasti?“ Vlasnica Limmende zavali svoju masivnu figuru natrag u spone sjedala. Gledala je u svojeg načelnika Stožera i s njim nečujno razgovarala. Kjetov je pogled šarao između njih dvoje; upravljačka paluba glavnog broda protezala se dvanaest metara iza Limmendeove. Niži časnici su se nijemo muvali okolo ili promatrali razgovor. Slika je bila kristalnočista, ali pokreti su se prikazivali s neprirodnošću svojstvenom crtanim filmovima. Uz to, neka od lica pripadala su ljudima za koje je Kjet znao da su dobili premještaj prije pada Sjandre Kei. Procesori ovdje na Ølviri preuzimali su uskopojasni signal iz Stožera, obogaćujući ga detaljnim (i zastarjelim) pozadinama i evocirajući prikazanu sliku. Ovo je zadnja evokacija koju gledam, obeća Svensndot samome sebi, barem dok smo ovdje dolje. Vlasnica Limmende opet pogleda prema kameri. „Oprostite paranoči noj staroj policajki, ali mislim daje moguće davi potječete od Pošasti.“ Limmende podiže ruku kao da želi reći daje se ne prekida, ali crvenokosi je samo iznenađeno zijevao. „Odlučim li vam vjerovati, moramo prihvatiti da se na zvjezdanom sistemu prema kojem svi idemo nalazi nešto korisno i opasno. Štoviše, moramo prihvatiti da ste upravo vi i 'flota Pošasti' posebno kvalificirani da iskoristite to blago. Ako ih napadnemo, kao što tražite, vjerojatno 264 www.balkandownload.org

će malo nas preživjeti, i vi ćete biti jedini koji dobivaju nagradu. Plašimo se onoga što bi se moglo pokazati da zapravo jeste.“ Pham Nuwen je dugo šutio, a žestina je postupno kopnjela na njegovu licu. „Imate pravo, vlasnice Limmende. I dilemu. Ima li ikakvog izlaza iz te situacije?“ „Skrits i ja smo raspravljali o tome. Bez obzira što učinili, i vi i ja moramo mnogo toga staviti na kocku... Samo su alternative strašnije od toga. Spremni smo prihvatiti vaše vodstvo u borbi, ali pod uvjetom da okrenete svoj brod prema nama i dopustite nam da stupimo na njega.“ „Drugim riječima, da se odreknemo prednosti u potjeri?“ Limmende kimne. Phamova su se usta otvarala i zatvarala, ali iz njih nije dopirao nikakav zvuk. Činilo se da teško diše. Ravna reče: „U tom slučaju će, ako vi ne uspijete, sve biti izgubljeno. Trenutačno imamo barem šezdeset sati vodstva, a to bi moglo biti dovoljno barem da se proširi glas o tom artefaktu, čak i ako flota Pošasti ne bude uništena.“ Skritsovo se lice iskrivi u smiješak iz crtica. „Ne možete imati i ovce i novce. Vi želite da riskiramo sve samo na temelju vaših uvjeravanja. Mi smo spremni umrijeti za ovo, ali ne i biti pijuni u šahovskoj partijičudovišta.“ Posljednje su riječi nosile čudan ton, ljutnju koja kao da je naglo jenjavala. Najednom na slici iz Stožera flote više nije bilo pokreta, osim loše sinkronizacije usana. Glimfrelle uhvati Svensndotov pogled i pokaže na upozoravajuće lampice na svojoj komunikacijskoj ploči. Skritsov glas nastavi: „A vi, kapetane skupine Svensndot: svaka dalja komunikacija s ovom nepoznatom letjelicom mora biti kanalizirana–“ i slika se zamrzne, a glas nestane. Ravna: „Što se dogodilo?“ Glimfrelle proizvede nešto nalik cvrkutavom roktanju. „Gubimo vezu sa Stožerom flote. Naša efektivna propusnost je smanjena na dvadeset bita u sekundi, a Skritsov zadnji prijenos išao je s jedva stotinjak bita“, ali je bio prividno razumljiv zahvaljujući Ølvirinom softveru. Kjet bijesno mahne prema zaslonu. „Isključi tu prokletu stvar.“ Barem više neće morati trpjeti ovu jadnu evokaciju. Uostalom, nije želio čuti ono što je pretpostavljao da sačinjava zadnju zapovijed Jana Skritsa. Tirolle reče: „Hej, zastoje ne bismo ostavili uključenu? Možda i nećemo primijetiti neku veliku razliku.“ Glimfrelle se naceri pošalici svojeg brata, ali njegovi dugoprsti zaplesaše po komunikacijskoj ploči i zaslon se pretvori u prozor ka zvijezdama. Dvojica Dirokima nisu podnosila birokrate. Svensndot ih je ignorirao i gledao u preostali komunikacijski prozor. Kanal prema Phamu i Ravni sastojao se od širokopojasnog videa uz vrlo malo interpretacija; ako se propusnost smanji, neće biti izopačenih detalja. „Oprostite zbog ovoga. Zadnjih nekoliko dana imali smo gomilu problema s komunikacijama. Očigledno, ova zonska oluja je najgora u zadnjih nekoliko stoljeća.“ Zapravo, još se pojačavala: polovina ultratragačkih zaslona pokazivala je nasumično smeće. „Izgubili ste kontakt sa svojim Stožerom?“ upita Ravna. „Nakratko...“ On baci pogled na Phama. Oči crvenokosoga još su uvijek bile pomalo staklaste. „Gledajte... još mije više žao što su stvari ispale ovako, ali Limmende i Skrits 265 www.balkandownload.org

su pametni ljudi. Jasno vam je zašto ovako postupaju.“ „Čudna“, prekine ga Pham. „Slika je bila čudna.“ Govorio je odsutnim tonom. „Mislite na naš prijenos iz Stožera?“ Svensndot mu objasni sve o maloj propusnosti i jadnim performansama procesora na njegovu brodu ovdje, na Dnu. „Dakle, slika koju su oni vidjeli morala je biti jednako loša... Pitam se što su mislili o meni.“ „Hm...“ Dobro pitanje. Zamisli Phama Nuwena: jarko crvena kosa, koža boje dima, pjevuckavi glas. Ako su odaslane takve didaskalije, lako je moguće da su u Stožeru flote vidjeli nešto posve drukčije od čovjeka kakvoga je vidio Kjet. „... čekajte malo. Evokacije ne funkcioniraju na taj način. Siguran sam da su vas prilično jasno vidjeli. Vidite, na početku sesije šalje se nekoliko slika u visokoj razlučivosti, koje se potom koriste kao osnova za animaciju.“ Pham je tupo zurio u kameru, gotovo kao da ne vjeruje u to i da izaziva Kjeta da još jednom razmisli. Pa, dovraga, objašnjenje je bilo ispravno; nije bilo sumnje da su Limmendeova i Skrits crvenokosoga vidjeli u ljudskom oblči ju. Ipak, nešto u svemu tome Kjetu nije dalo mira... I Limmende i Skrits su izgledali jako zastarjelo. „Glimfrelle! Provjeri goli niz podataka koje smo primili iz Stožera. Jesu li nam poslali ikakve aktualne slike?“ Glimfrelleu je trebalo samo nekoliko sekundi da se oglasi oštrim zviždukom iznenađenja. „Ne, šefe. A budući da je sve bilo pravilno šifrirano, naša je strana naprosto koristila arhivsku animaciju.“ On reče nešto Tirolleu, i dvojac stade brzo zviždukati. „Ovdje dolje kao da ništa ne radi pravilno. Možda se radi samo o još jednoj programskoj grešci.“ Ali, Glimfrelle nije djelovao kao da je jako uvjeren u ovu pretpostavku. Svensndot se ponovno vrati slici sa Slobodnjaka. „Pazi, kanal prema Stožeru flote bio je u potpunosti šifriran jednokratnim shemama u koje vjerujem više nego u naš trenutni razgovor. Ne mogu vjerovati da se radilo o maskeradi.“ Ali, mučnina se širila Kjetovom utrobom. Ovo gaje podsjećalo na prve minute bitke za Sjandru Kei, kada je naslutio kako su ih temeljito nadmudrili, kada je shvatio da će svi oni koje je pokušavao zaštititi biti ubijeni. „Hej, kontaktirajmo druge brodove. Verificirat ćemo lokaciju Stožera–“ Pham Nuwen podiže jednu obrvu. „Možda se i nije radilo o maskaradi.“ Prije nego što je uspio nastaviti, jedan od Jahača – onaj s većim skrodom – stade vikati prema njima. Dokotrljao se preko onoga što je u prostoriji valjda trebalo predstavljati strop, odgurujuci ljude da bi ušao u kadar kamere. „Ja imam pitanje!“ Govor iz sintetizatora bio je šuštav i gotovo nerazumljiv. Vitice ovog stvorenja suho su zvečale međusobno se trljajući i doimajući se uznemirenijima no što je Kjet Svensndot ikad vidio. „Moje pitanje: ima li među posadom glavnog broda vaše flote i Skrodojahača?“ „Zašto to–“ „Odgovorite mi na pitanje!“ „Otkuda bih znao?“ Kjet je pokušavao razmišljati. „Tirolle. Ti imaš prijatelje među Skritsovim osobljem. Ima li na njihovom brodu Jahača?“ Tirolle stade mucati u nekoliko oktava. „A-a-a-a. Da. Hitni angažmani – zapravo, spašavanja – neposredno nakon bitke.“ „To je najviše što vam možemo reći, prijatelju.“ 266 www.balkandownload.org

Skrodojahač je šutke drhtao, a njegove mladice kao da su klonule. „Hvala vam“, reče tiho i otkotrlja se izvan oka kamere. Pham Nuwen nestade iz kadra. Ravna se panično ogledavala oko sebe: „Pričekajte, molim vas!“ vikne ona u kameru, i Kjet nastavi gledati u napuštenu upravljačku palubu Slobodnjaka. Na rubu čujnosti za mikrofon dopirali su zvuči prigušene konverzacije, sintetizatorske i ljudske. Tada se ona vrati pred kameru. „Što je sad ovo bilo?“ upita Svensndot Ravnu. „N-ništa na što bi itko od nas više mogao utjecati... Kapetane Svensndot, čini mi se da vašom flotom više ne upravljaju ljudi za koje mislite da to čine.“ „Možda.“ Vjerojatno. „To je nešto o čemu ću morati razmisliti.“ Ona kimne. Na trenutak su se nijemo gledali. Bilo je neobično, tako daleko od doma i nakon svih tih tragedija... vidjeti nekoga tko izgleda tako poznato. „Doista ste bili na Releju?“ Pitanje je u njezinim ušima zvučalo tako glupo. Pa ipak, ona je na neki način bila spona između onoga što je Kjet znao i u što je vjerovao i smrtonosne nevjerojatnosti trenutne situacije. Ravna Bergsndot kimne. „Da... i bilo je upravo onako gadno kako ste i sami pročitali. Imali smo čak i izravan kontakt s jednom Silom... I niti to nam nije bilo dovoljno, kapetane. Pošast je sve uništila. Taj dio Konferencija nije laž.“ Tirolle se odgurne od svoje navigacijske stanice. „Kako bi onda išta učinjeno ovdje dolje moglo nauditi Pošasti?“ Riječi su zvučale grubo, ali 'Rolleove oči su bile široko otvorene i ozbiljne. Zapravo, tražio je nekakav smisao iza svih tih smrti. Dirokimi nisu činili najveći dio civilizacije na Sjandri Kei, ali su bili daleko najstarija među tamošnjim rasama. Prije milijun godina izronili su iz Spore Zone, naselivši tri sistema koje će ljudi jednoga dana nazvati Sjandrom Kei. Davno prije nego što su ljudi stigli, oni su bili rasa introvertiranih sanjara. Svoje zvjezdane sustave štitili su prastarom automatikom i prijateljski nastrojenim mlađim rasama. Još pola milijuna godina, i njihova je rasa mogla nestati iz Daljina, izumrijeti ili evoluirati u nešto drugo. Bio je to uobičajeni obrazac, nešto poput starosti i smrti, ali finije. O tako drevnim rasama postoji uobičajena zabluda da su i njezini pripadnici stari duhom. U svakoj velikoj populaciji, međutim, postoje varijacije. Uvijek će biti onih koji žele vidjeti vanjski svijet i neko se vrijeme tamo igrati. Ljudski rod se vrlo dobro slagao s onima sličnima Glimfrelleu i Tirolleu. A Bergsndotova je, čini se, to razumjela. „Je li itko od vas čuo za bogopad?“ Kjet odgovori: „Ne“, a tada opazi da su oba Dirokima progovorila. Međusobno su zviždukali nekoliko sekundi. „Da“, 'Rolle konačno progovori na samnorskom, tonom koji je nalikovao divljenju više od biločega što je Kjet ikad bio čuo. „Znate da smo mi, Dirokimi, već dugo bili u Daljinama. Poslali smo mnoge kolonije u Transcend, a neke od njih su postale Sile... A jednom... Nešto se vratilo natrag. Naravno, to nije bila Sila; zapravo, bilo je sličnije retardiranom Dirokimu. Ali, taj je znao i činio stvari koje su uvelike izmijenile naše živote.“ „Fentrollar?“ upita radoznalo Kjet, najednom se prisjećajući priče. To se dogodilo sto tisuća godina prije nego što su ljudi došli na Sjandru Kei, no još uvijek je predstavljalo najkontradiktorniju priču među dirokimskim kolonijama. „Da“, odgovori Tirolle. „Čak ni danas se svi ne slažu oko toga je li Fentrollar bio 267 www.balkandownload.org

poklon ili prokletstvo, ali on je udario temelje habitatima snova i staroj religiji.“ Ravna kimne. „To je slučaj najbolje poznat nama na Sjandri Kei. Možda to i nije najsretniji primjer kada se uzmu u obzir sve njegove posljedice...“ I ona im ispriča o padu Releja i onome što se dogodilo Starcima i Phamu Nuwenu. Međusobni razgovor Dirokima je utihnuo, i slušali su gotovo nepomično. Naposljetku Kjet reče: „Što, dakle, Nu–“ on zamucne na imenu koje je bilo jednako neobično kao i sve drugo vezano uz tog tipa, „Nuwen zna o onome što traži na Dnu? Što može učiniti s tim?“ „N-ne znam, kapetane. Ne zna niti sam Pham Nuwen. Malo pomalo, on uvidi poneku sitnicu. Vjerujem daje tako jer sam tome dijelom i sama svjedočila... ali ne znam kako da vas uvjerim.“ Ona duboko i drhtavo udahne. Kjet iznenada osjeti kako mora da je izmučena posada Slobodnjaka. To je na neki način cijelu priču činilo još vjerodostojnijom. Bilo što što bi doista moglo uništiti Pošast moralo je biti krajnje neobično. Kjet se pitao kako bi se on držao da je zarobljen na brodu s nečim takvim. „Moja gospo Ravna“, započe on formalnim i krutim riječima. Uostalom, upravo se spremam predložiti izdaju. „Ja, ovaj, imam mnogo prijatelja u Floti za osiguranje trgovine. Mogu provjeriti što misle o sumnjama koje ste upravo iznijeli i...“ Izreci to! „Moguće je da vam pružimo podršku unatoč stavu Stožera.“ „Hvala vam, gospodine. Hvala vam.“ Glimfrelle razbije tišinu. „Signal na Slobodnjakovom kanalu je jako oslabio.“ Kjetove su oči šarale prozorima. Svi ultratragački zasloni kao da su prikazivali običan šum. Što god da je uzrokovalo ovu oluju, bilo je gadno. „Čini se da nećemo moći još dugo razgovarati, Ravna Bergsndot.“ „Da. Gubimo signal... Kapetane skupine, ako ništa od svega ovoga ne uspije, ako se ne možete boriti za nas... Vaši su ljudi sve što je ostalo od Sjandre Kei. Bilo mi je drago upoznati vas i Dirokime... i nakon toliko vremena vidjeti poznata lica, ljude koje doista razumijem. Ja–“ dok je govorila, njezina slika se raspala u niskofrekventne komponente. „Huuui!“ reče Glimfrelle. „Propusnost je upravo pala u podrum.“ U njihovoj vezi sa Slobodnjakom nije bilo ničega sofisticiranog. S obzirom na komunikacijske poteškoće, brodski procesori su se naprosto prebacili u niskopropusni način kodiranja. „Halo, Slobodnjak. Imamo poteškoća na ovom kanalu. Predlažem da se isključimo.“ Prozor se zasivi, a na njemu zatreperi samnorsko pismo: Da. Ovo nisu samo komunikacije Glimfrelle se igrao svojom komunikacijskom pločom. „Ništa. Nula“, reče on. „Ne mogu otkriti nikakav signal.“ Tirolle podigne glavu sa svojeg navigacijskog sklopa. „Ovo je nešto mnogo veće od komunikacijskih poteškoća. Naša računala nisu uspjela programirati ultrapogonski skok već više od dvadeset sekundi.“ Do tada su izvodili pet skokova u sekundi i putovali brzinom nešto većom od jedne svjetlosne godine na sat. A sada... Glimfrelle se zavali u sjedalo. „Hej – dobrodošli u Sporu Zonu.“ Spora Zona. Ravna Bergsndot pogledom obuhvati palubu Slobodnjaka II. Negdje u 268 www.balkandownload.org

tamnim zakucima svojih misli Sporost je oduvijek zamišljala kao zagušljiv mrak, u najboljem slučaju osvijetljen bakljama; domenu retardiranih bića i mehaničkih kalkulatora. U stvarnosti, slika i nije bila bitno drukčija nego do tada. Stropovi i zidovi svjetlucali su baš kao i ranije, a kroz prozore su i dalje blistale zvijezde (samo što ste sada jako dugo morali čekati da se ijedna od njih pomakne). Promjena je bila najočiglednija na drugim Slobodnjakovim zaslonima. Zaslon za praćenje ultrapogona monotono je treptao, a crvena je traka označavala vrijeme proteklo od posljednje obnove podataka. Navigacijski prozori bili su ispunjeni dijagnosti čkim ispisima s pogonskih procesora. Zvučna poruka na triskvelinskom je uporno ponavljala: „Upozorenje! Otkriven je prelazak u Sporost. Smjesta izvedite povratni skok. Upozorenje! Otkrivenje prelazak u Sporost. Smjesta izvedite...“ „Isključi to!“ Ravna se uhvati za sjedalo i priveže se u njega. Osjećala je vrtoglavicu, iako se vjerojatno radilo samo o (posve prirodnoj) panici. „I to mi je neki pridneni luger. Uletimo u Sporu Zonu, a jedino što on može učiniti je da nam daje zvučna upozorenja kad je već prekasno!“ Zelenlatica dolebdi bliže, odbijajući se viticama od stropa kao da hoda na vršcima prstiju. „Čak niti pridneni lugeri ne mogu izbjeći ovakve stvari, moja gospo Ravna.“ Pham nešto reče brodu i većina zaslona se izbriše. Plavokras: „Čak i najveće zonske oluje obično se ne šire na više od nekoliko svjetlosnih godina, a mi se nalazimo dvjesto svjetlosnih godina iznad granice Zona. To što nas je pogodilo mora daje čudovišni val, jedna od onih stvari o kojima možete samo čitati u arhivima. Slaba utjeha. „Znali smo da nam se može dogoditi nešto poput ovoga“, reče Pham. „Stvari su zadnjih tjedana postajale strašno nezgodne.“ Za promjenu, ovoga put on nije izgledao previše uzbuđeno. „Da“, odvrati ona. „Očekivali smo usporenje, ali ne i Sporost.“ Zarobljeni smo. „Gdje je najbliži nastanjivi sistem? Deset svjetlosnih godina? Pedeset?“ Vizija mraka poprimila je nove obrise stvarnosti, i zvjezdani krajolik iza zidova broda više nije bio prijateljski, umirujući prizor. Bili su okruženi beskrajnim ništavilom, krećući se nekim beznačajnim djelićem brzine svjetlosti... živi zakopani. Sva hrabrost Kjeta Svensndota bila je uzaludna, a Jefri Olsndot nikada neće biti spašen. Pham spusti ruku na njezino rame; bio je to prvi dodir nakon... tko zna koliko dana? „Još uvijek možemo stići do svijeta Bodljastih. Ovo je pridneni luger, sjećaš se? Nismo zarobljeni. Zaboga, skupljački pogon na ovim kolicima bolji je od svega što smo imali u Qeng Hou. A ja sam tada mislio da sam najpokretljivijičovjek u svemiru.“ Desetljeća putovanja, većinom u hibernaciji. To je bio svijet Qeng Hoa, svijet Phamovih uspomena. Ravna ispusti drhtav uzdah koji se pretvori u slabašan smijeh. Za Phama je golemi pritisak popustio, barem privremeno. Sada je mogao biti samo čovjek. „Što je tako smiješno?“ upita Pham. Ona odmahne glavom. „Svi mi. Nema veze.“ Ona nekoliko puta polako udahne. „No, dobro. Mislim da sam sada sposobna za racionalan razgovor. Dakle, Zona se proširila. Neštočemu su – čak i uz oluje – inače potrebne tisuće godina da se pomakne jednu svjetlosnu godinu, sada se iznenada pomaknulo za njih dvije stotine. Ha! Ljudi će i za milijun godina u arhivima čitati o ovome. Ipak, nisam baš sigurna da želim imati tučast... 269 www.balkandownload.org

Znali smo da se podigla oluja, ali nisam očekivala da ćemo se utopiti u njoj“, potonuli ispod oceana dubokog svjetlosne godine. „Analogija s olujom na moru nije savršena“, ubaci se Plavokras. Skrodojahač se još uvijek nalazio na drugom kraju palube, gdje se bio povukao nakon pitanja postavljenog kapetanu sa Sjandre Kei. Još je uvijek bio uznemiren, ali je barem opet zvučao precizno i sitničavo. Plavokras je proučavao navigacijski zaslon, očigledno neku snimku od prije naleta ovog vala. On prebaci prikaz na zaslonsku ploču i polako krene prema njima. Zelenlatica ga u prolazu blago očeše svojim listovima. Plavokras doda zaslonsku ploču u Ravnine ruke i nastavi učiteljskim tonom. „Čak niti u oluji na moru površina se ne uzburka kao kod ovih poremećaja. Najnovija izvješća s Konferencija prikazuju ih kao fraktalnu površinu dimenzije tek nešto manje od tri... nešto poput pjene i vodenog spreja.“ Čak niti on nije mogao odoljeti morskoj analogiji. Zvjezdokrajolici su mirno počivali iza kristalnih zidova, a najjači zvuk dopirao je od brodskih ventilatora. Pa ipak, upravo ih je bio progutao vrtlog. Plavokras mahne listom u smjeru zaslonske ploče. „Mogli bismo se vratiti u Daljine za nekoliko sati.“ „Molim?“ „Gledajte. Ravnin zaslon određen je pretpostavljenim položajima zapovjednog broda sa Sjandre Kei, letjelice s kojom smo neposredno kontaktirali i nas samih.“ Trojac je sačinjavao uski trokut u kojem su se vrhovi koji su predstavljali Limmendeovu i Svensndota nalazili jedan do drugoga. „Označio sam vremena u kojima smo gubili kontakt sa sugovornicima. Pazite: veza sa Stožerom flote izgubila se sto pedeset sekundi prije nego što se isto dogodilo i s nama. S obzirom na dolazni signal i njegove zahtjeve za izmjenama protokola, vjerujem da smo i mi i kapetan Svensndot progutani u Sporost u otprilike istom trenutku.“ Pham kimne. „Aha. Najudaljenije lokacije zadnje gube kontakt. To mora značiti da je val stigao bočno.“ „Upravo tako!“ Plavokras posegne iz svojeg odmorišta na stropu kako bi kucnuo po zaslonu. „Ova tri broda su poput sondi u standardnim tehnikama mapiranja Zona. Analiza ultrapogonskih tragova bez sumnje će potvrditi ove zaključke.“ Ravna je promatrala skice. Udaljeni vrh trokuta – položaj Slobodnjaka – pokazivao je gotovo točno prema središtu galaksije. „To mora da je bio golem vršak, okomit na ostatak površine.“ „Čudovišni val koji nas je pomeo sa strane!“ reče Zelenlatica. „A upravo to je i razlog zašto neće dugo trajati.“ „Da. Najčešće su samo radijalne promjene dugoročne. Ova stvar mora da ima i izlazni rub, koji ćemo proći za nekoliko sati – a onda ćemo se opet naći u Daljinama.“ I tako se i dalje odvijala trka koju će na kraju dobiti... ili izgubiti. Prvi su sati bili neobični. „Nekoliko sati“ je bila Plavokrasova procjena vremena nakon kojegaće se ponovno naći u Daljinama. Motali su se po mostu, naizmjence pogledavajući na sat i prožvakavajući netom završene čudne razgovore. Pham se vraćao u stanje zapete puške. Svakoga trenutka trebali bi opet biti u Daljinama. Što učiniti onda? Ako je samo nekoliko brodova bilo preobraćeno, možda bi Svensndot ipak mogao 270 www.balkandownload.org

koordinirati napad. Bi li od toga bilo ikakve koristi? Pham je bezbroj puta iznova pregledavao ultra-pogonske tragove, proučavajući sve brodove koje je mogao otkriti u bilo kojoj od flota. „Ali, kada izađemo, kada izađemo... Znat ću što moram učiniti. Ne i zašto, ali barem što.“ Više od toga nije mogao objasniti. Sada već svakoga trenutka... Jedva da je i bilo razloga da se išta petlja oko opreme kojojće ionako začas trebati ponovna inicijalizacija. No, nakon osam sati: „Možda bi ipak moglo potrajati i dulje, čak i cijeli dan.“ Prekapali su po nekakvoj staroj literaturi. „Možda bismo trebali napraviti veliko spremanje.“ Slobodnjak II bio je projektiran i za Daljine i za Sporost, ali ovo drugo okruženje smatralo se nevjerojatnim, tek eventualnim nužnim zlom. Postojali su procesori posebne namjene za Sporost, ali nisu se automatski uključivali. Prema Plavokrasovom savjetu, Pham je isključio automatiku visokih performansi; to nije bio pretežak zahvat, izuzme li se nekoliko glasovno kontroliranih neovisnih servisa koji više nisu bili dovoljno inteligentni da bi razumjeli zapovijed da se isključe. Upotreba nove automatike Ravnu je prožela strahom koji je, na suptilan način, bio gotovo jednak onome izvornome strahu od gubitka ultrapogona. Njezina vizija Sporosti kao tame i svjetla baklji bila je tek fantazija iz noćnih mora. S druge strane, pomisao na Sporost kao domenu retardiranosti i mehaničkih kalkulatora... u tome je već bilo nekakve istine. Performanse Slobodnjaka su neprekidno degradirale dok su se spuštali ka Dnu, ali sada... Više nisu imali glasovno upravljane grafičke generatore; oni su bili malo previše složeni da bi ih novi Slobodnjak podržavao, barem u načinu rada s punom interpretacijom. Više nisu imali inteligentne analizatore konteksta koji su brodsku knjižnicu činili gotovo jednako dostupnom kao i vlastito pamćenje. Naposljetku je Ravna isključila čak i umjetničke i glazbene jedinice; bez reakcije na raspoloženje i kontekst, doimale su se tako drvenima... poput neprekidnih podsjetnika na činjenicu da iza njih ne stoji nikakva inteligencija. Čak su i najjednostavnije stvari bile okrnjene. Uzmite samo upravljanje glasom i gestikulacijom, koje više nije ujednačeno reagiralo na sarkazam i povremene šatrovačke izraze. Sada je za njihovu učinkovitu upotrebu bila potrebna svojevrsna disciplina. (Phamu kao da se to sviđalo; podsjećalo gaje na dane Qeng Hoa.) Dvadeset sati. Pedeset. Svi su i dalje jedni druge uvjeravali da nemaju razloga za brigu. Ipak, Plavokras je sada priznao da su procjene koje su govorile o „satima“ bile nerealne. Uzimajući u obzir visinu „tsunamija“ (barem dvjesto svjetlosnih godina), bilo je posve vjerojatno daje širok nekoliko stotina svjetlosnih godina, barem sudeći po proporcijama poznatima iz zabilježene povijesti. U takvom se zaključivanju krio samo jedan problem: ovo je nadilazilo sve slučajeve iz povijesti. Granice zona uglavnom su slijedile srednju gustoću galaksije. Iz godine u godinu gotovo da nije bilo nikakvih promjena, osim kroz eone protegnutog stezanja koje bi jednoga dana – nakon smrti svih, osim onih najmanjih zvijezda – moglo i samu jezgru galaksije dovesti u Daljine. U bilo kojem zadanom trenutku, možda se tek za jedan milijarditi dio te granice moglo reći da nad njim vlada „oluja“, pri čemu bi se granica mogla pomicati prema van ili prema unutra približnom brzinom od jedne svjetlosne godine po desetljeću. Takve su oluje bile dovoljno učestale da svake godine utječu na sudbinu mnogih svjetova. Daleko rjeđe – možda jednom u stotinu tisuća godina u cijeloj galaksiji – nastala bi oluja koja bi ozbiljno izobličila granicu i u kojoj bi se valovi kretali brzinom mnogostruko većom od brzine svjetlosti. To su bili poprečni valovi na temelju kojih su Pham i 271 www.balkandownload.org

Plavokras izvodili svoje procjene. Najbrži među njima kretali su se brzinom od oko jedne svjetlosne godine u sekundi no bili su manji od tri svjetlosne godine; oni najveći bili su tridesetak svjetlosnih godina visoki, a prevaljivali su jedva jednu svjetlosnu godinu dnevno. Što se, dakle, znalo o čudovišnim plimama poput ove koja je zahvatila njih? Ne baš mnogo. Priče iz treće ruke pohranjene u brodskoj knjižnici spominjale su valove ove visine, ali njihove točne dimenzije i brzina širenja nisu bile jasno definirane. Pričama starim više od stotinu milijuna godina teško je vjerovati; jedva da su uopće postojali jezici preko kojih ih je bilo moguće prevesti. (A i da ih je bilo više, od toga ne bi bilo prevelike koristi. Nova, primitivnija inačica Slobodnjaka nipošto nije bila sposobna za mehaničko prevođenje prirodnih jezika. Duboko oranje po knjižnici nije imalo smisla.) Kada se Ravna na to požalila Phamu, on joj reče: „Stvari bi mogle biti i gore. Što je ustvari bila prapodjela?“ Prije pet milijardi godina. „Nitko ne zna pouzdano.“ Pham lupne prstom po svojem prikazu knjižnice. „Znaš, neki ljudi misle da se radilo o 'super-supervalu', nečemu tako velikome da je progutalo rase koje su to mogle zabilježiti. Ponekad one najveće katastrofe ostanu nezabilježene jer više nema nikoga tko bi mogao posvjedočiti o tim užasima.“ Prekrasno. „Žao mije, Ravna. Iskreno, ako smo naišli na nešto iole nalik na davne katastrofe, izvući ćemo se za dan ili dva. Najviše što možemo učiniti jest da planiramo u skladu s tom pretpostavkom. To je neka vrsta zatišja prije bitke. Iskoristi to vrijeme za malo opuštanje. Smisli kako ćeš nagovoriti nepreobraćene dijelove Flote da nam pomognu.“ „... Aha.“ Ovisno o obliku izlaznog ruba vala, Slobodnjak bi mogao izgubiti dobar dio svoje prednosti... Ali kladim se da je flotu Saveza obuzela totalna panika. Takvi oportunisti vjerojatnoće pojuriti u zaklon čim se ponovno dokopaju Daljina. Njegov savjet ju je okupirao sljedećih dvadeset sati, tijekom kojih se borila s poluinteligentnim stvarima koje su se predstavljale kao planeri strategije u novoj inačici Slobodnjaka. Čak i da val prođe ovoga trenutka, moglo bi biti prekasno. U ovoj je igri bilo i igrača kojima val nije dopuštao predah: Jefri Olsndot i njegovi bodljasti saveznici. Sada je već bilo proteklo sedamdeset sati od njihovog zadnjeg kontakta; Ravna je propustila tri zakazane komunikacijske sesije s njima. Ako je nju obuzimala panika, kako tek mora da se osjeća Jefri? Čak i ako Čelik uspije zadržati svoje neprijatelje, vrijeme – i povjerenje – će na planetu Bodljastih neumoljivo istjecati. Stotinu sati od naleta vala, Ravna je primijetila da Plavokras i Pham obavljaju testiranja Slobodnjakovog skupljačkog pogona... Neke stanke kao da traju cijelu vječnost. 34. Prokletstvo ljetnih vrućina kao da se nakratko prekinulo; štoviše, bilo je gotovo prohladno. Još je bilo dima, i zrak je bio podjednako suh, ali vjetrovi kao da su oslabjeli. Unutar svojeg malog utočišta na brodu Amdijefrijevi članovi nisu obraćali previše pažnje na ugodno vrijeme. 272 www.balkandownload.org

„I ranije su povremeno kasnili s odgovorima“, reče Amdi. „Objasnila nam je kako ultraval–“ „Ravna nikada nije ovoliko kasnila!“ Barem ne još tamo od zime. Jefrijev ton je lebdio između straha i ozlojedenosti. Zapravo, imali su zakazan prijenos usred noći, kada su trebali primiti tehničke podatke koje će proslijediti gospodinu Čeliku. Ali, ništa nije stiglo niti do jutra, a sada je Ravna propustila i poslijepodnevnu sesiju u vrijeme kada su običavali malo popričati. Dvoje djece ponovno provjeri sve komunikacijske parametre. Prethodne jeseni vrijedno su iskopirali njihove vrijednosti i prvu razinu dijagnostičkih očitanja. Sada je sve izgledalo jednako... osim nečega što se zvalo „detekcija signala“. Kad bi samo imali dataset, mogli bi u njemu potražiti značenje tog pojma. Čak su i vrlo pažljivo izmijenili neke od parametara... a onda ih nervozno vratili na početne vrijednosti kada i dalje nije bilo rezultata. Možda izmijenjenoj postavi nisu dali dovoljno vremena da proradi. Možda su sada nešto doista zabrljali. Ostali su u upravljačkoj kabini tijekom cijeloga poslijepodneva, u mislima kružeći od straha i dosade do frustracije. Nakon četiri sata dosada je odnijela barem privremenu pobjedu. Jefri je nespokojno zaspao u očevoj visećoj mreži s dva Amdijeva člana sklupčana u svojem krilu. Amdi je lijeno njuškao po prostoriji promatrajući kontrole raketnog pogona. Ne... čak niti njegovo samopouzdanje nije bilo dovoljno da bi se usudio igrati s njima. Jedan njegov član je razmicao zidnu presvlaku. Uvijek je mogao neko vrijeme gledati kako gljivice rastu. Stvari su se odvijale dovoljno sporo. Zapravo, siva tvar se proširila mnogo dalje nego zadnji put kada ju je promatrao. Iza presvlake bila je prilčino debela. On pošalje lanac svojih članova u prostor između zida i tkanine. Tamo je bilo mračno, ali se nešto svjetla probijalo kroz procjep na stropu. Na većem dijelu zida plijesan je bila debela jedva dva ili tri centimetra, ali ovdje otraga narasla je do petnaestak – hej! Neposredno iznad njegove radoznale njuške iz zida je stršala nakupina velika kao neke od ukrasnih nakupina mahovine koje su krasile prostorije za sastanke u dvorcu. Izdužena siva vlakna visjela su iz gljivastog tijela. Gotovo da je htio pozvati Jefrija, ali ona dva člana u mreži su se bila tako udobno smjestila. On približi dvije glave čudnoj nakupini. I zid iza nje izgledao je pomalo čudno... kao da se dio njegove građe stopio s plijesni. A i samo sivilo: poput dima – on nosom dodirne vlakna. Bila su kruta i suha. U nosu je osjetio škakljanje, a tada se smrzne od golemog iznenađenja. Gledajući se odostraga, vidio je kako su dva vlakna prošla kroz glavu tog njegovog člana! Pa ipak, nije osjećao nikakvu bol, samo to neobično škakljanje. „Što – što?“ Jefri se naglo probudio osjećajući kako Amdi u njegovom krilu postaje napet. „Pronašao sam nešto strašno neobično iza presvlaka na zidovima. Dodirnuo sam onu veliku gljivu i–“ Dok je govorio, Amdi polako ustukne od izrasline na zidu. Dodir nije bolio, ali je povećao njegovu nervozu nauštrb radoznalosti. Osjećao je kako se vlakna polako izvlače. „Rekao sam ti, ne bismo se smjeli igrati s tom stvari. Prljava je. Jedino dobro je što ne smrdi.“ Jefri izađe iz mreže, prekorači kabinu i podigne presvlaku. Amdijev najistaknutiji član izgubi ravnotežu i odskakuće od gljivica. Začuo je pucketav zvuk i 273 www.balkandownload.org

osjetio oštar bol u usni. „Hej, ta stvar je golema!“ Potom, začuvši Amdijev bolan zvižduk. „Jesi dobro?“ Amdi se odmakne od zida. „Mislim da jesam.“ Vršak zadnjeg vlakna još uvijek je bio zaboden u njegovu usnu. Nije boljelo kao kopriva koju je osjetio nekoliko dana ranije. Amdijefri pregleda ranu. Ono što je ostalo od sivkastog trna činilo se tvrdim i lomljivim. Jefri ga pažljivo izvuče prstima, a zatim se obojica u čudu okrenu stvari na zidu. „Doista se proširilo. Čini se daje oštetilo i zid.“ Amdi je tapšao svoju zakrvavljenu njušku. „Aha. Sad mi je jasno zašto su ti tvoji govorili da se držiš dalje od te stvari.“ „Možda bismo trebali reći gospodinu Čeliku da sve to sastruže dolje.“ Dvojac je proveo još pola sata pužući iza presvlaka. Sivilo se daleko proširilo, ali na samo jednom mjestu onako je dramatično procvjetale Vratili su se da bi zurili u njega, čak i gurkajući odjevne predmete u snopove vlakana. Niti jedan od njih nije htio riskirati prste ili nos pri novom kontaktu. Zurenje u zidnu plijesan bilo je daleko najuzbudljivija stvar koja im se dogodila tog poslijepodneva; nije stigla nikakva poruka sa Slobodnjaka. Sutradan se vrućina vratila. Prošla su još dva dana... a od Ravne i dalje nije bilo ni riječi. Lord Čelik je hodao duž zidina na vrhu Zvjezdanog brda. Bila je gotovo sredina noći, i sunce je stajalo tek petnaestak stupnjeva iznad sjevernog obzora. Krzno mu je bilo prekriveno znojem; ovo je bilo najtoplije ljeto u zadnjih deset godina. Suhi vjetar je puhao već trideseti dan. To više nije bio dobrodošao predah u hladnoći sjevernih krajeva. Na poljima su se usjevi sušili, a dim požara u fjordovima mogao se u obliku smeđaste izmaglice vidjeti i sjeverno i južno od dvorca. Isprva je crvenkasta boja bila novost, promjena u beskrajnom plavetnilu neba i daljina te bjelči aste izmaglice magle na moru. Ali, samo isprva. Kad je vatra zahvatila Istočnu potočnu dolinu, cijelo se nebo obojalo crvenim. Cijeli danje padao pepeo, a jedini miris u zraku bio je miris paljevine. Neki su govorili da je to bilo gore od zagađenog zraka u južnim gradovima. Postrojbe na zidinama uzmicale su daleko od njegova puta. U tome je bilo nečega većeg od pristojnosti i straha od Čelika. Njegovo ljudstvo još nije bilo naviknuto na ljude u ogrtačima, a priča koju je širio Shreck nije ih nimalo umirila: u pratnji Lorda Čelika bio je jedan samac – odjeven u Lordove boje. Stvorenje nije proizvodilo nikakve misaone zvukove, a hodalo je nevjerojatno blizu svojega gospodara. Čelik reče samcu: „Uspjeh je stvar poštivanja rokova. Sjećam se kako si me tome učio“, točnije, kako si mi to urezivao u pamćenje. Član mu uzvrati pogled i nakrivi glavu. „Koliko se sjećam, ja sam rekao daje uspjeh stvar prilagođavanja izmjenama rokova.“ Riječi su bile savršeno artikulirane. Postojali su samci koji su mogli tako dobro govoriti – ali čak niti oni verbalno najnadareniji nisu mogli slijediti inteligentan razgovor. Shreck je bez teškoća uvjerio vojnike daje skalperska znanost stvorila rasu superčopora i da su oni u ogrtačima kao pojedinci jednako inteligentni kao bilo koji prosječan čopor. Bila je to dobra krinka za ono što su ogrtači zapravo bili; istodobno je poticala strah i prikrivala istinu. Član se još malo približi – bliže Čeliku od ikoga ikad, izuzmu li se ubojstva, silovanja i premlaćivanja u prošlosti. Čelik nesvjesno obliže usne i raširi se oko prijetnje. Na neki 274 www.balkandownload.org

način stvorenje u tamnom ogrtaču ipak je podsjećalo na les, ne ispuštajući nikakav misaoni zvuk. Čelik naglo stisne zube i reče: „Da. Genijalnost je u pobjeđivanju i kada svi rokovi probiju plafon.“ Svim je članovima gledao na drugu stranu od Skalperovog člana, proučavajući u crvenilo ogrnuti obzor na jugu. „Što kažu zadnje procjene Drvodjeljina napredovanja?“ „Još uvijek je utaborena oko pet dana jugoistočno odavde.“ „Prokleta nesposobnjakovićka. Teško je povjerovati da je ona tvoj roditelj! Vendacije joj je sve toliko olakšao; njezini vojnici i top-igračka trebali su biti ovdje prije gotovo cijele jedne desetodnevice–“ „I biti propisno izmasakrirani, uz savršeno poštivanje rokova.“ „Da! Davno prije nego što stignu naši nebeski prijatelji. Umjesto toga, ona luta prema unutrašnjosti, a onda se utabori.“ Skalperov član slegne ramenima pod svojim ogrtačem. Čelik je znao da je radio težak baš kao što je i izgledao. Tješilo ga je što njegov sugovornik plaća cijenu svoje sveprisutnosti. Zamisli samo, po ovoj vrućini biti ogrnut sve do bubnjića svakoga svojeg člana. Mogao je pretpostaviti kako to mora biti neugodno... a u zatvorenom prostoru i osjetiti vlastitim nosom. Prošli su pokraj jednoga od topova na zidinama. Cijev je sjala slojevitim metalom. Ovo je oružje imalo domet tri puta veći od Drvodjeljinih jadnih pokušaja. Dok je Drvodjelja radila s datasetom i intuicijom ljudskog djeteta, on je dobivao direktne upute od Ravne i njezina društva. Isprva je strahovao od njihove velikodušnosti, misleći da su došljaci toliko superiorni da im to ništa ne znači. Ali sada... što je više slušao o Ravni i ostalima, to je jasnije uviđao njihove slabosti. Oni nisu mogli eksperimentirati sa samima sobom, nisu se mogli unapređivati. Neprilagodljivi, sporomijenjajući dosadnjakovići. Katkad su pokazivali znakove djelomične lukavosti – Ravnina suzdržanost po pitanju onoga što žele iz prvopristiglog broda – ali njihov je očaj, kao i povezanost s ljudskim djetetom, jasno odzvanjao iz svih poruka koje su slali. Sve se odvijalo tako savršeno do prije samo nekoliko dana. Dok su odmicali izvan dometa sluhačopora-topnika, Čelik reče Skalperovu članu: „I još uvijek ni riječi od naših 'spasilaca'.“ „Doista.“ Bio je to još jedan poremećaj u planiranim rokovima, i to važan poremećaj na koji nisu mogli utjecati. „Ravna je propustila četiri javljanja. Dva moja člana upravo se nalaze dolje s Amdijefrijem.“ Samac gurne njušku prema kupoli u središnjoj dvorani. Gesta je djelovala prilično jadno. Bez ostalih njuški i očiju, govor tijela je bio jako ograničen. Naprosto nismo stvoreni za vrludanje u sastavnim dijelovima. „Još nekoliko minuta, i našiće svemirci propustiti i peti razgovor. Znaš, djeca postaju očajna.“ Glas Skalperova člana je zvučao suosjećajno. Gotovo podsvjesno Lord Čelik se još malo razmakne od njega. Čelik se sjećao tog tona iz ranih dana svojeg postojanja. Također se sjećao klanja i smrti koja bi neumitno slijedila. „Želim ih održati sretnima, Tyrathect. Pretpostavljamo da će se komunikacija ponovno uspostaviti; kada se to dogodi, bit će nam potrebni.“ Čelik otkrije šest pari čeljusti samcu kojeg je okruživao. „Samo bez tvojih starih trikova.“ Član ustukne gotovo nevidljivim drhtajem koji je Čelika razveselio više od poniznosti deset tisuća drugih čopora. „Naravno. Samo sam htio reći da bi ih trebao posjetiti, pokušati im pomoći da prebrode svoje strahove.“ 275 www.balkandownload.org

„Ti se pobrini za to.“ „Ah... meni ne vjeruju u potpunosti. Već sam ti rekao, moj Lorde; oni tebe vole.“ „Ah! I oni su prozreli tvoju opakost, je li?“ Situacija je činila Čelika ponosnim. Uspio je tamo gdje bi Skalperove metode propale. Uspio je nekim manipulirati bez prijetnji i bola. Bio je to njegov najluđi pokus, ali bez sumnje i najprofitabilniji. Ali „– Gledaj, nemam vremena glumiti biločiju mamicu. Naporno je razgovarati s tom dvojicom.“ A bilo je jako naporno i suzdržavati se, trpjeti Jefrijevo „maženje“ i Amdijeve nepodopštine. U početku je Čelik inzistirao na tome da nitko drugi nema blizak kontakt s djecom. Bili su predragocjeni da bi ih izlagao drugima; i najmanja greška mogla im je otvoriti oči i uništiti plan. Čak i sada Tyrathect je bila jedini čopor koji je, osim njega, bio u stalnom dodiru s djecom. No, za Čelika je svaki njihov sastanak bio još teži od prethodnoga, krajnji ispit njegove samokontrole. Bilo je teško racionalno razmišljati u ubilačkom bijesu, a gotovo svaki razgovor s njima Čelika je dovodio upravo do tog stanja. Kako će samo divno biti kada došljaci iz svemira slete. Onda će moći iskoristiti drugi kraj alata zvanog Amdijefri. Onda neće morati osvajati njihovo povjerenje i prijateljstvo. Onda će imati polugu, nekoga koga će mučiti i ubijati kako bi ostvario svoje zahtjeve. Naravno, ako izvanzemaljci nikada ne slete ili ako... „Moramo nešto učiniti! Neću trpjeti da budem splav na valovima budućnosti.“ Čelik se iskali na skelama koje su se protezale duž unutarnje strane zidina, parajući drvo svojim sjajnim bodljama. „Ne možemo ništa učiniti sa svemircima, zato se pozabavimo Drvodjeljom. Da!“ On se nasmiješi Skalperovu članu. „Ironično, zar ne? Već stotinu godina pokušavaš je uništiti, a sada ja imam priliku uspjeti u tome. Ono što bi za tebe bio veliki trijumf, menije tek dosadna digresija u koju se upuštam jer su važniji projekti trenutačno odgođeni.“ Lik u ogrtaču nije djelovao impresionirano. „Postoji mala razlika u poklonu koji ti je pao s neba.“ „Da, ravno u moje otvorene čeljusti. A to je sretna okolnost za mene, zar ne?“ On načini još nekoliko koraka, cereći se u sebi. „Da. Vrijeme je da Vendacije dovede svoju povjerenja punu Kraljicu na klanje. Možda će se to poklopiti s drugim događajima, ali... Znam, bitka će se odvijati istočno odavde.“ „Uspon Margrum?“ „Baš tako. Drvodjeljine snage bi trebale biti jako koncentrirane u klancu. Premjestit ćemo svoje topove ondje i postaviti ih iza prijevoja na vrhu Uspona. Bit će lako uništiti sve njezine ljude. A to je ujedno i dovoljno daleko od Zvjezdanog brda; čak i ako svemirci istodobno pristignu, moći ćemo voditi ta dva projekta neovisno jedan o drugome.“ Samac ništa nije odgovorio, i trenutak kasnije Čelik se zagleda u njega. „Da, dragi učitelju, znam da u tome ima rizika. Znam da ćemo na taj način morati podijeliti svoje snage. Ali, imamo Vosjku koja nam kuca na vrata. Stigli su neprikladno kasno, ali čak ih niti Vendacije ne može navesti da se okrenu i podu kući. A ako pak pokuša otegnuti stvari, Kraljica bi mogla... Možeš li ti predvidjeti što bi zapravo učinila?“ „... Ne. Uvijek je znala izvesti nešto neočekivano.“ „Možda bi čak mogla i prozreti Vendacijevu prevaru. Dakle, preuzet ćemo mali rizik i uništiti je odmah sada. Jesi li u blizini izvidnika Rangolitha?“ „Da, s dva člana.“ „Reci mu da Vendaciju prenese poruku da dovede Kraljičinu vojsku na uspon 276 www.balkandownload.org

Margrum najkasnije za dva dana. Slobodno mu daj preciznije upute; ti to područje poznaješ bolje od mene. Završne pojedinosti dogovorit ćemo kad obje strane zauzmu položaje.“ Bilo je divno biti stvarni zapovjednik obiju strana u bitki! „I još jedna stvar. Nešto važno, za što želim da se Vendacije pobrine u roku od jednog dnevnog ciklusa: hoću da ubiju Drvodjeljino ljudsko biće.“ „Kakvo ti zlo ona može nanijeti?“ „To je glupo pitanje“, osobito kada dolazi od tebe. „Ne znamo kad bi Ravna i Pham mogli stći i do nas. Dok ih ne budemo sa sigurnošću držali u svojim čeljustima, opasno je imati Johannu u blizini. Reci Vendaciju da namjesti stvar tako da izgleda kao nesretan slučaj, ali želim to dvonožno stvorenje mrtvo!“ Skalper se nalazio svuda. Bio je to oblik božanske sveprisutnosti o kakvoj je sanjao još kao Drvodjeljino mladunče. Dok je jedan od njega razgovarao s Čelikom, dvoje drugih motalo se oko svemirskog broda s Amdijefrijem, a još dvoje je tumaralo rijetkom šumom nešto sjevernije od Drvodjeljinog tabora. Ali, raj ponekad može donijeti i agoniju, a muka je svakim danom postajala sve veća. Kao prvo, ovo je ljeto bilo neizdrživo vruće, na sjeveru nisu pamtili niti jedno toplije. A radio ogrtači nisu bili samo topli i teški; oni su nužno prekrivali bubnjiće člana čopora, i za razliku od drugih neudobnih kostima, cijena njihova skidanja makar i na trenutak bila je gubitak razuma. Njegovi prvi izleti trajali su samo sat ili dva. No, onda je došla petodnevna ekspedicija s izvidnikom Rangolithom, koja je Čeliku pružila najsvježije informacije i neposredno vladanje područjem oko Zvjezdanog brda. Skalperu je trebalo nekoliko dnevnih ciklusa da se oporavi od žuljeva i iritacija od radio ogrtača. Ova posljednja vježba sveprisutnosti trajala je dvanaest dana. Neprekidno nošenje ogrtača bilo je nemoguće. Svakoga dana bi jedan od njegovih članova odbacio radio, okupao se i dobio ogrtač s novom podstavom. Bio je to Skalperov svakodnevni sat ludila, trenuci u kojima bi se slaba osoba Tyrathect povremeno ponovno ukazala, uzaludno pokušavajući ponovno uspostaviti svoju dominaciju. Od toga nije bilo nikakvog efekta. Kada je jedan odčlanova bio odspojen, preostali čopor je brojio samo četvero. Postojali su četverci normalne inteligencije, ali takvih nije bilo u Skalperu/Tyrathect. Kupanje i preodijevanje odvijali su se u zbunjenoj izmaglici. I, naravno, iako je Skalper bio „istodobno svuda“, njegova se inteligencija zbog toga nije nimalo povećala. Nakon prvih, iscrpljujućih pokusa naviknuo se putem pojedinih članova vidjeti i slušati drastično različite stvari, ali i dalje mu je bilo jednako teško istodobno sudjelovati u više razgovora. Dok se nadmudrivao s Čelikom, ostali njegovi članovi vrlo su malo toga mogli reći Amdijefriju ili Rangolithovim ljudima. Lord Čelik je svoje s njim obavio. Skalper je obilazio zidine sa svojim nekadašnjim učenikom, ali da mu je Čelik išta rekao, to bi ovoga odvuklo od trenutne konverzacije. Skalper se nasmiješi (pažljivo, tako dačlan pokraj Čelika to ne oda). Čelik je mislio da Skalper upravo razgovara s izvidnikom Rangolithom. Oh, da, i toće doći na red... za nekoliko minuta. Jedna od prednosti ove situacije bila je da nitko nije mogao pouzdano znati što Skalper planira. Bude li oprezan, na koncu će ovdje opet vladati on. To je bila opasna igra, a i sami ogrtači su bili opasne naprave. Ostavi ogrtač daleko od sunca na nekoliko sati i ostat će bez napajanja, a član koji ga nosi ostat će odsječen od čopora. Još je gori bio problem statike – kako je to nazivala bogomoljka. Drugi komplet ogrtača ubio 277 www.balkandownload.org

je svojeg korisnika, a svemirci nisu pouzdano znali uzrok, osim da se radilo o nekoj vrsti „poteškoća s interferencijom“. Skalper nije iskusio ništa tako ekstremno, no ponekad, na najdaljim izletima s Rangolithom, ili kad bi napajanje u ogrtaču oslabilo... u njegovom se umu javljalo nevjerojatno vrištanje, kao da mu se približava desetčopora; zvuči koji su varirali od seksualnog bezumlja do ubilačke mahnitosti. Tyrathect kao daje voljela takve trenutke; iskočila bi iz meteža i preplavila ga svojom mekom mržnjom. Občino je vrebala iza rubova njegove svijesti, utječući na poneku riječ ili motiv. Nakon statike, postajalo je daleko gore; jednom prigodom zadržala je kontrolu tijekom gotovo cijelog dnevnog ciklusa. Skalper je proučavao Ty, Ra i Thect i izdvojio krivca. Thect, član s bijelim vrhovima ušiju, vjerojatno je bio onaj kojega treba ubiti: nije bio osobito inteligentan, ali je vjerojatno držao trojac na okupu. Uz precizno modeliranu zamjenu Skalper bi mogao postati i veći nego stoje bio prije pokolja u Parlamentu. No, za sada se morao zadovoljiti onim što ima; operacija na vlastitoj otvorenoj duši golem je izazov – čak i za Gospodara. Dakle. Pažljivo. Pažljivo. Pazi da ogrtači budu dobro napunjeni, ne odlazi predaleko i ne dopuštaj niti jednoj osobi da vidi sve uzice tvojeg plana. Dok je Čelik vjerovao da Skalper traži Rangolitha, ovaj je razgovarao s Amdijem i Jefrijem. Lice dječaka bilo je natopljeno suzama. „R-Ravna nam se već č-četiri puta nije javila. Što joj se dogodilo?“ Njegov je glas bio sasvim piskutav. Skalper nije znao da se podrigujući mehanizam, kojim su ljudi proizvodili zvuk, odlikuje takvom fleksibilnošću. Većina Amdija se okupila oko dječaka. Lizao je Jefrijeve obraze. „Možda je problem u našem ultravalu. Možda se pokvario.“ Molećivo je gledao Skalpera. I u očima štenaca nazirale su se suze. „Tyrathect, molim vas, još jednom zamolite Čelika. Dopustite nam da ostanemo u brodu cijeli dnevni ciklus. Možda je bilo pristiglih poruka koje su ostale nezabilježene.“ Skalper se s Čelikom spusti sjevernim stubama i pređe zaravan za parade. Poklonio je djelić pažnje svojem sugovorniku i njegovim tužbalicama o tome kako se područje oko vježbovnih tribina loše održava. Čelik je barem bio dovoljno pametan da disciplinska vješala ostavi preko, na Skrivenom otoku. Skalper s Rangolithovim izvidnicima šljapkao je kroz planinski potočić. Čak i usred ljeta i uz toliko suhog vjetra, još je bilo tragova snijega, a potoci koji su se promaljali ispod njih bili su ledeno hladni. Skalper s Amdijefrijem malo se približio dopuštajući dvama Amdijevim članovima da se odmore na njegovim bokovima. Oba djeteta su voljela fizički dodir, a on je bio jedini koga su – osim jedan drugoga – uopće imali. Sve je to, naravno, bila čista perverzija, ali Skalper je svoj život temeljio na manipulaciji tuđim slabostima, i to je – zanemari li se bol – prihvaćao sa zadovoljstvom. On iz ramena poče ispuštati dubok zvuk nalik predenju, milujući štene pokraj sebe. „Zamolit ću našeg Lorda Čelika čim ga prvi put vidim.“ „Hvala vam.“ Štenac njuškom očeše njegov ogrtač, a potom se – hvala nebesima! – odmakne; Skalper je ispod ogrtača bio sav u ojedinama. Možda je Amdi to shvatio, a možda... kod obojice je uviđao znakove povlačenja. U njegovom komentaru upućenom Čeliku krila se istina: ova dvojica mu doista nisu vjerovala. To je bila zasluga Tyrathect. Sam za sebe, Skalper ne bi imao nikakvih poteškoća u osvajanju Amdijefrijeve ljubavi. U njemu nije bilo Čelikovog ubilačkog temperamenta i krhkog dostojanstva. Skalper je znao neobaveznočavrljati, cijelo vrijeme miješajući istinu i laž. Empatija je bila jedan od 278 www.balkandownload.org

njegovih najvećih talenata; nijedan sadist nije mogao težiti savršenstvu bez tako važnog dijagnostičkog alata. Ali, baš kada mu je dobro išlo, kada se činilo da se otvaraju prema njemu, iskočili bi Ty ili Ra ili Thect, koji bi mu pokvarili mimiku ili otrovali izbor riječi. Možda se trebao zadovoljiti time da podriva vjeru djece u Čelika (naravno, nikada ne govoreći ništa usmjereno izravno protiv njega). Skalper uzdahne i utješno potapše Jefrija po ruci. „Ravna će se vratiti. Siguran sam da hoće.“ Dječak je malo šmrcao, a zatim posegne kako bi pomilovao onaj dio Skalperove glave koji nije bio prekriven ogrtačem. Na trenutak su sjedili u ugodnoj tišini, a njegova pažnja odluta do– –šume i Rangolithovih postrojbi. Skupina se uspinjala već desetak minuta. Ostali su bili lagano natovareni i odavno navikli na ovakve napore, ali dva su Skalperovačlana zaostajala. On sikne prema vođi skupine. Ovaj se bočno spusti dolje, a njegov čopor mu se vješto i brzo skloni s puta. Zaustavio se najbližimčlanom na pet metara od Skalpera. Glave vojnika su se naginjale u svim smjerovima. „Što biste izvoljeli... gospodaru?“ Ovaj je časnik bio nov; objasnili su mu sve o ogrtačima, ali Skalper je znao da momak nije shvatio nova pravila. Zlato i srebro koji su se nazirali pod tamom ogrtača – to su bile boje rezervirane za Lordove domena. No, ovdje su bila samo dva Skalperova člana; u normalnim okolnostima bi takav fragment jedva mogao voditi razgovor, a kamoli izdavati smislene zapovijedi. Još je veću zbunjenost, znao je Skalper, izazivala odsutnost misaonih zvukova. U dijelu postrojbi su, kada su mislili da ih nitko ne čuje, koristili izraz „zombi“. Skalper pokaže uzbrdo; gornja granica šume bila je udaljena samo nekoliko metara. „Izvidnik Rangolith nalazi se s druge strane. Poći ćemo prečacem“, reče on slabim glasom. Dio njegova sugovornika već je gledao prema gore. „To nije dobro, gospodine.“ Govorio je polako. Prokleti tupi dvojac, govorilo je njegovo držanje. „Loši momci će nas primijetiti.“ Skalper gaje prezrivo promatrao, što i nije bilo tako lako sa samo dvačlana na raspolaganju. „Vojniče, vidiš li zlato na mojim ramenima? Čak i samo jedan moj član vrijedi koliko svi tvoji zajedno. Ako ja kažem da ćemo poći prečacem, tako će i biti – makar se morali probijati kroz živi pijesak.“ Zapravo, Skalper je točno znao gdje je Vendacije postavio straže. Na ovom mjestu nije bilo rizika od prelaska preko otvorenog terena. A osjećao se tako umorno... Vođa skupine još nije točno shvatio s kim razgovara, ali je uvidio da su mrkoogrtači barem jednako opasni kao i cijeli čopor Lorda. On se ponizno povuče, povlačeći trbuhe po tlu. Skupina se okrene i nekoliko minuta kasnije nađe se na otvorenom polju prekrivenom vrijeskom. Rangolithovo zapovjedno mjesto bilo je udaljeno manje od kilometra duž ove staze– Skalper s Čelikom ušao je u središnju dvoranu. Kamenje bio svježe odrezan, a zidovi izgrađeni u stilu grozničave žurbe kojom je ovaj dvorac nicao. Devet metara iznad njihovih glava, tamo gdje se svod sretao s nosačima, u stijenama su bili vidljivi mali otvori koji će uskoro biti napunjeni barutom – kao, uostalom, i utori u zidu koji je okruživao mjesto slijetanja. Čelik ih je nazivao čeljustima dobrodošlice. Sada on okrene jednu glavu prema Skalperu. „I, što kaže Rangolith?“ 279 www.balkandownload.org

„Žao mi je. Otišao je u patrolu. Vratit će se ovamo – hoću reći, u tabor – za koju minutu.“ Skalper se maksimalno trudio prikriti vlastite izlete s izvidnicima. Takvi obavještajni poduhvati nisu bili zabranjeni, ali bi Čelik, daje znao za njih, zahtijevao objašnjenje. Skalper s Rangolithovim postrojbama sada je prolazio kroz vodom natopljeni vrijesak. Zrak iznad otopljenog snijega bio je očaravajuće prohladan, a povjetarac je uspijevao djelomično zavući svoje hladne jezike pod njegove proklete ogrtače. Rangolith je dobro odabrao položaj svojeg zapovjednog mjesta. Njegovi su se šatori nalazili u blagom uleknuću na rubu velikog ljetnog jezera. Stotinu metara dalje, velika snježna krpa je prekrivala susjedno brdo, punila jezero i održavala zrak ugodno svježim. Šatori su bili skriveni od pogleda odozdo, no mjesto se ipak nalazilo na dovoljnoj visini da je s ruba uleknuća pucao čist pogled na tri strane svijeta, pri čemu je jug bio u sredini. Obnova zaliha je bila moguća sa sjevera, uz vrlo malu vjerojatnost da bude otkrivena, a čak i da ti prokleti požari zahvate šumu ispod njih, ova bi lokacija ostala netaknuta. Izvidnik Rangolith se zabavljao svojim signalnim zrcalima podmazujući ciljničke sklopove. Jedan od njegovih podređenih ležao je njuškama preko ruba brda, teleskopima proučavajući krajolik. Ugledavši Skalpera, Rangolith stade u stav pozor, ali njegov pogled nije bio pun straha. Poput većine dalekometnih izvidnika, nije bio do kosti zastrašen dvorskom politikom. Osim toga, Skalper je s tim momkom već bio uspostavio „mi protiv sitničavaca“ odnos. Sada Rangolith zagrmi na vođu skupine: „Kada sljedeći put tako došećete preko čistine, odgovarat ćete osobno meni.“ „Moja greška, izvidnice“, ubaci se Skalper. „Imam važne vijesti.“ Oni se odmaknu od ostalih, niže prema Rangolithovu šatoru. „Vidjeli ste nešto zanimljivo, zar ne?“ Rangolith se neobično smijuljio. On je odavno shvatio da Skalper nije genijalan dvojac, već dio čopora koji ima članove u dvorcu. „Kada imaš zakazan sljedeći sastanak s Krtoglavim?“ To je bilo Vendacijevo kodno ime. „Malo iza podneva. Već četiri dana se tako nalazimo. Čini se da su se Južnjaci odlu čili za veliku sjedeljku.“ „To će se sada promijeniti.“ Skalper ponovi Čelikove zapovijedi za Vendacija. Riječi je teško prevaljivao preko usana. Izdajica u njemu je bio žilav; osjećao je prve simptome velikog napada. „Hej! Sve ćete prebaciti na uspon Margrum za manje od dva – Nije važno, to je nešto o čemu je najbolje da ja ništa ne znam.“ Ispod svojih ogrtača Skalper se naježi. Prijaznost ima svoje granice. Rangolith je imao dobrih strana, ali kada sve ovo završi možda bi ga se ipak moglo izgladiti u nešto malo manje... namjensko. „Je li to sve, gospodaru?“ „Da – Ne.“ Skalper zadrhti u neuobičajenom naletu zbunjenosti. Problem s ovim ogrtačima bio je taj što se pod njima ponekad bilo teško prisjetiti nekih stvari. Najvećeg mu čopora, ne! To je opet bila Tyrathect. Čelik je naredio ubojstvo Drvodjeljina ljudskog bića, što je, kada se sve uzme u obzir, bio savršeno razuman potez, pa ipak... Skalper s Čelikom ljutito zatrese glavom i škrgutne zubima. „Nešto nije u redu?“ reče Lord Čelik. Činilo se da doista uživa u boli koju su radio ogrtači nanosili Skalperu. 280 www.balkandownload.org

„Ništa, dragi Lorde. Samo nalet statike.“ Zapravo nije bilo nikakve statike, no Skalper se ipak osjećao kao da će se raspasti. Što li je tom stvorenju davalo toliku snagu? Skalper s Amdijefrijem je žestoko otvarao i zatvaraočeljusti. Djeca su se odmaknula široko raširenih očiju. „Sve je u redu“, reče on mrgodno, iako su mu se tijela divlje sudarala. Doista je bilo mnogo dobrih razloga da ubiju Johannu Olsndot; dugoročno gledano, time bi osigurali Jefrijevu naklonost. No, to bi moglo biti i Skalperovo tajno blago. Možda bi mogao pred Čelikom inscenirati bogomoljkinu smrt i – Ne. Ne. Ne! Skalper ponovno preuzme kontrolu, izbacujući racionalizaciju iz misli. Tyrathect je naučila protiv njega koristiti iste one trikove pomoću kojih se on borio s njom. To neće djelovati na mene. Ja sam veliki majstor obmana. A onda ga ponovno pogodi njezin napad, golemi malj koji uništi svaku misao. S Čelikom, s Rangolithom, s Amdijefrijem – svi njegovičlanovi sada su proizvodili tihe, neartikulirane zvukove. Lord Čelik je plesao oko njega dvoumeći se da li da se smije ili da se zabrine. Rangolith je zurio u njega u iskrenom zaprepaštenju. Dvoje djece se opet primakoše kako bi ga dodirnuli. „Jeste li dobro? Jeste li dobro?“ Dječak gurne te svoje fantastične ruke ispod radio ogrtača i nježno pomiluje Skalperovo krvlju umazano krzno. Riječi se zamagliše u valu statike. „Ne. Nemoj to činiti. Mogao bi ga još jače povrijediti“, dopirao je Amdijev glas. Štenac ispruži njuškice pokušavajući pomoći oko ogrtača. Skalper osjeti kako ga nešto gura nadolje i potapa u zaborav. Tyrathectin završni napad bio je frontalni juriš bez mnogo racionalizacije i lukave infiltracije, i... ... I ona iznenađeno pogleda samu sebe. Nakon toliko dana, opet sam svoja. Opet vladam sobom. Dosta je bilo masakriranja nevinih. Ako itko treba umrijeti, to su Skalper i Čelik. Njezina je glava slijedila Čelikovo skakutanje i usredotočila se na njegovog najartikuliranijeg člana. Ona skupi noge iza sebe i pripremi se da nasrne na njegov vrat. Priđi još samo malo bliže... i umri. Tyrathectin posljednji trenutak svjesnosti vjerojatno nije trajao dulje od pet sekundi. Njezin napad na Skalpera u sebi bio je očajnički pokušaj svim raspoloživim silama, koji ju je ostavio bez interne obrane. Već dok se spremala skočiti na Čelika, osjećala je kako joj se duša klacka i kako se Skalper podiže iz tmine. Osjetila je kako se noge njezina člana grče i popuštaju, i kako joj se tlo zabija u lice... ... I Skalper je opet preuzeo kontrolu. Napad ove jadnice bio je nevjerojatan. Njoj je doista bilo stalo do onih koje je valjalo uništiti, i to toliko da je bila spremna žrtvovati samu sebe ako bi to ubilo Skalpera. A to je za nju bio početak kraja. Dominacija čoporom nikada se ne može temeljiti na samoubojstvu. Njezina golema odlučnost oslabila joj je nadzor nad podsviješću – i dala priliku Gospodaru. Opet je imao kontrolu, a s njom i veliku priliku. Tyrathect je napadom ostavila samu sebe bez obrane. Najdublje mentalne barijere oko njezina tričlana iznenada su postale tanke poput kore prezrelog voća. Skalper je pokidao te membrane i meso njezine osobnosti pretvorio u kašu miješajući ga s vlastitim. Trojac koji je činio njezinu jezgru živjet će i dalje, ali više nikada neće imati dušu izdvojenu iz njegove. Skalper s Čelikom ležao je kao u nesvijesti, a grčenje je popuštalo. Neka Čelik misli daje bespomoćan. To će mu dati vremena da smisli najpovoljnije objašnjenje. Skalper s Rangolithom se polako osovi na noge, iako je držanje njegovih 281 www.balkandownload.org

dvajučlanova još odavalo zbunjenost. Skalper ih natjera da se priberu. Ovdje nije bio dužan ništa objašnjavati, ali ipak bi bilo dobro da izvidnik ne posumnja u rascjep duše. „Ogrtači su moćne naprave, dragi Rangolithe; ponekad i previše moćne.“ „Da, gospodaru.“ Skalper si dopusti blag smiješak. Na trenutak je šutio pripremajući svoju sljedeću rečenicu. Ne, nije bilo ni traga onom stvorenju slabe volje. Ovo je bio njezin posljednji i najjači pokušaj da preuzme kontrolu – ujedno i njezina posljednja i najveća pogreška. Skalperov se osmijeh još proširi, sve tamo do dvojca s Amdijefrijem. Iznenada mu sine daće Johanna Olsndot biti prva osoba čije je ubojstvo naredio nakon povratka na Skriveni otok. Johanna Olsndot će, dakle, biti i prva krv na njegovim trima novim njuškama. „Izvidnice, imam još jednu sitnicu za Krtoglavog. Jedno smaknuće...“ Dok je objašnjavao pojedinosti, toplina dobro donesene odluke širila se njegovim članovima. 35. Jedina dobra stvar u svom ovom čekanju bila je prilika koju je ono pružalo ranjenicima. Sada, kad je Vendacije pronašao način da zaobiđu obranu Skalperovaca, svi su nestrpljivo čekali da krenu dalje, ali... Johanna je zadnje poslijepodne provela u poljskoj bolnici. Ova je bila grubo podijeljena na pravokutnike širine oko šest metara. U nekima od tih parcela nalazili su se improvizirani šatori – ti su pripadali ranjenicima koji su još uvijek bili dovoljno inteligentni da bi se brinuli sami za sebe. Ostale su bile okružene pletenom ogradom, a u svakoj od njih nalazio se pojedinačni član, jedini preživjeli iz nekadašnjeg čopora. Samci su s lakoćom mogli preskočiti ovakvu ogradu, ali većina kao daje shvaćala njihovu namjenu te se poslušno držala svojeg područja. Johanna je kroz bolnicu vukla kolica s hranom zaustavljajući se kod svakog od pacijenata. Kolica su bila ponešto prevelika za nju, a povremeno bi i zapinjala za korijenje koje je izbijalo iz šumskog tla. Pa ipak, ovaj je posao ona mogla obaviti bolje od bilo kojeg čopora, a bilo je i lijepo pronaći način na koji je mogla pomoći. Šuma oko bolnice odjekivala je zvukovima upregnutih kerhoga i povicima momčadi koje su učvršćivale topove i pakirale opremu za taborovanje. Iz mapa koje im je Vendacije predočio na sastanku bilo je jasno da će sljedeća dva dana biti iscrpljujuća – ali i da će ih to dovesti do uzvisine iza leđa iznenađenih Skalperovaca. Ona se zaustavi kod prvog malog šatora. Trojac koji se nalazio unutra čuo je da ona dolazi te ju je čekao vani, sada optrčavajući male krugove oko kola s hranom. „Johanna! Johanna!“ reče njezinim glasom. Ovo je bilo sve što je preostalo od jednog od Drvodjeljinih nižih stratega koji je nekoć govorio samnorski. Čopor je izvorno imao šest članova; troje su ubili vukovi. Oni preostali sačinjavali su „govornički“ dio, koji je sada bio inteligentan poput petogodišnjaka, iako s neobičnim fondom riječi. „Hvala ti na hrani. Hvala ti.“ Gurkao ju je njuškama. Ona mu potapša glave prije nego što će posegnuti u kolica i izvaditi zdjele s mlakim varivom. Dva člana odmah se bace na hranu, ali treći na trenutak sjedne kako bi pročavrljao s njom. „Čujem, uskoro se borimo.“ 282 www.balkandownload.org

Ti više ne, ali – „Da. Uspet ćemo se presahlim vodopadom malo istočnije odavde.“ „Ajoj“, reče ovaj. „Ajoj. To je gadno. Loš pregled, nema kontrole, zasjeda opasna.“ Fragment se očito djelomično sjećao vlastitih taktičkih zaključaka, ali nije bilo izgleda da mu Johanna objasni Vendacijeve razloge za takvu odluku. „Ne brini, mi ćemo paziti da sve prođe u redu.“ „Ti sigurna? Ti obećavaš?“ Johanna se nježno nasmiješi ostacima nekada prilično pristojnog stvorenja. „Da. Obećavam.“ „Hm... ovaj... onda dobro.“ Sada su sve troje zaronili njuškama u zdjele s varivom. Ovo je zapravo bio jedan od sretnijih preživjelih: pokazivao je poprilično zanimanja za ono što se zbivalo oko njega. Jednako važan bio je i u njemu preživjeli djetinji entuzijazam. Peregrin je rekao da se ovakvi fragmenti mogu lako oporaviti ako ih se pravilno njeguje dovoljno dugo da dobiju jedno ili dva šteneta. Ona gurne kola nekoliko metara dalje, do ograđenog kvadrata koji je predstavljao koral za jednog od samaca. U zraku se osjećao slab zadah izmeta. Neki od samaca i dueta nisu bili naučeni obavljati nuždu izvan nastambe; u svakom slučaju, taborski toaleti bili su udaljeni stotinjak metara. „Ovamo, Crni Crni?“ Johanna je praznom zdjelom udarala po kolima. Iza niskog raslinja promoli se jedna usamljena glava; ovaj često nije reagirao ni tako malim gestama. Johanna klekne kako joj oči ne bi bile toliko iznad člana s crnim licem. „Crni?“ Stvorenje se izvuče iz raslinja i polako joj se približi. Ovo je bilo sve što je ostalo od jednog od Skrupilovih topnika. Kroz maglu se sjećala tog čopora, pristalog, velikog i brzog šesterca. A sada čak niti „Crni“ nije bio cjelovit: topovska cijev mu je u padu zgnječila stražnje noge. Svoju obogaljenu zadnjicu vukao je na malom vagone tu s tridesetcentimetarskim kotačima... nešto poput Skrodojahača s prednjim šapama. Ona mu pogurne zdjelu s varivom i proizvede zvukove kojima ju je podučio Peregrin. Crni je zadnja tri dana odbijao hranu, ali danas se dokotrljao dovoljno blizu da mu je mogla pogladiti glavu. Trenutak kasnije on spusti njušku u zdjelu. Johanna se nasmije u znak iznenađenog zadovoljstva. Ova je bolnica bila neobično mjesto. Prije godinu dana ono bije užasnulo; čak ni sada nije mogla promatrati ranjenike na način na koji su to činili Bodljasti. Nastavljajući gladiti pognutu glavu Crnoga, Johanna pogleda preko tla u smjeru primitivnih šatora, pacijenata i njihovih fragmenata. Ovo doista jest bila bolnica. Kirurzi su pokušavali spasiti živote, iako se medicina ovdje sastojala od zastrašujućih postupaka rezanja i namještanja kostiju bez anestezije. S tog gledišta mogla se lako usporediti sa srednjovjekovnom ljudskom medicinom kakvu je Johanna upoznala posredstvom dataseta. Ali, kod Bodljastih je u tome bilo još nečega. Ovo je mjesto bilo i nešto poput skladišta rezervnih dijelova. Liječnici su bili zainteresirani za dobrobit čopora. Samci su za njih predstavljali tek dijelove kojima se mogu poslužiti kako bi – barem privremeno – osposobili veće fragmente. Ozlijeđeni samci bili su na dnu popisa svih medicinskih prioriteta. „U takvim slučajevima nije ostalo mnogo toga za spašavanje“, rekao joj je jedan od liječnika posredstvom Peregrina. „A čak i da jest, tko bi u sebi želio obogaljenog, slabo povezanog člana?“ Taj je liječnik bio preumoran da bi uočio apsurdnost svojeg pitanja. Iz čeljusti mu je kapala krv; radio je satima kako bi spasio ranjene članove cjelovitih čopora. 283 www.balkandownload.org

Osim toga, većina ranjenih samaca prestala bi jesti i uginula bi u roku kraćem od deset dana. Čak i nakon cijele godine provedene među Bodljastima, Johanna još nije naučila to prihvaćati. Svaki samac podsjećao ju je na dragog Scribnera; svima je njima priželjkivala veće šanse za oporavak no što ih je imao njegov posljednji ostatak. Preuzela je dužnost raznošenja hrane i provodila jednako mnogo vremena s ranjenim samcima kao i sa svim ostalim pacijentima. Takav je pristup davao rezultate. Mogla se približiti svakom ranjeniku ne izazivajući misaonu interferenciju. Njezina je pomoć uzgajivačima čopora dala više vremena za proučavanje fragmenata i samaca i pokušaje da iz ostataka stvore funkcionalne čopore. A sada možda ni ovaj jadničak ne umre od gladi. Reći će to Peregrinu. On je već bio učinio čuda s udruživanjem nekih od ostalih fragmenata, i kao da je bio jedini čopor koji je donekle dijelio njezine osjećaje prema ozlijeđenim samcima. „Ako ne umru od gladi, to je obično znak snage uma. Čak i kao bogalji, takvi članovi mogu doprinijeti čoporu“, bio joj je rekao. „I ja sam povremeno bivao obogaljen na svojim putovanjima; kada spadneš na tričlana i nalaziš se tisućama kilometara u nepoznatoj zemlji, često nemaš previše izbora.“ Johanna položi zdjelicu s vodom pokraj one s varivom. Trenutak kasnije, ozlijeđeni član se okrene na svojim kotačima i otpije nekoliko kratkih gutljaja. „Drži se, Crni, naći ćemo nekoga i za tebe.“ Chitiratte je bio ondje gdje je i trebao biti, obilazeći svoje stražarsko mjesto kako mu je dužnost nalagala. Ipak, osjećao se pomalo nervozno. Jednom je glavom stalno držao na oku bogomoljkasto stvorenje, Dvonožnu. Ni u tome nije bilo ničega sumnjivog: on jest pripadao snagama osiguranja, a to je podrazumijevalo promatranje u svim pravcima. Svoj je samostrel živčano prebacivao iz čeljusti u tobolac i natrag; još samo nekoliko minuta... Chitiratte još jednom obiđe bolnički kompleks. Bila je to laka zadaća. Iako je ovaj pojas šume ostao pošteđen, suhi vjetar požara veće je divlje životinje otjerao nizvodno. Ovako blizu rijeke tlo je bilo prekriveno mekogrmljem, i teško je bilo naići makar i na trn. Obilazak bolnice bio je nalik šetnji Drvodjeljinim travnjakom dolje na jugu. Nekoliko stotina metara istočno radilo se doista naporno – kola i zalihe su se pripremali za uspon. Fragmenti su znali da se nešto zbiva. Tu i tamo, glave bi provirile s ležajeva i iz jama. Promatrale su utovarivanje na kola i osluškivale poznate glasove svojih prijatelja. Oni najtuplji osjetili su se pozvanima na dužnost; morao je juriti za trima tjelesno snažnim samcima kako bi ih otjerao natrag u kompleks. Nije bilo izgleda da od takvih jadnika bude ikakve koristi. Kada vojska krene ka usponu Margrum, bolnicaće ostati ovdje. Chitiratte je priželjkivao da isti slučaj bude i s njim. Već je dovoljno dugo radio za šefa da, kad su napokon stigle njegove zapovijedi, nasluti što će se dogoditi: s uspona Margrum neće se mnogo njih vratiti živi. On okrene tri para očiju prema bogomoljci. Ovaj najnoviji zadatak bio je najriskantniji pothvat u koji je bio uključen. Ako uspije, možda bi mogao naprosto zahtijevati od šefa da ga ostavi ovdje zajedno s bolnicom. Samo budi oprezan, stari momče. Vendacije nije postigao to što jest ostavljajući za sobom mnogo tragova. Chitiratte je vidio što se dogodilo istočnjaku koji je gurao njušku malo preblizu šefovih poslova. Dovraga, kako je to stvorenje bilo sporo! S jednim je samcem gugutala gotovo pet minuta. Koliko je vremena provodila s tim fragmentima, pomislili biste da se upuštala u 284 www.balkandownload.org

seks s njima. No, vrlo brzoće platiti za tu bliskost. On stade zatezati svoj samostrel, a onda ponovno razmisli. Nezgoda, nezgoda. Sve mora izgledati kao nezgoda. Aha. Dvonožna je skupljala zdjelice za hranu i vodu i slagala ih na kolica. Chitiratte naizgled prirodno požuri svoj obilazak oko bolnice smještajući se tako da je imao otvoren pogled na Kratzi duo – fragment koji je bio neposredno zadužen za ubojstvo. Kratzinissinari je pripadao pješačkim postrojbama dok nije izgubio svoj Nissinari dio. Nije imao veze sa šefom ili snagama sigurnosti, ali je bio poznat kao mahnita skupina kuja, čopor uvijek na rubu ubilačkog bijesa. Gubitak tolikih članova obično je imao smirujući učinak, ali u ovom slučaju... Šef je tvrdio da je Kratzi posebno pripremljen, kao stupica koja samo čeka da bude aktivirana. Sve što je Chitiratte trebao učiniti bilo je dati signal, i duo će rastrgati bogomoljku. Strašna tragedija. Naravno, Chitiratte će biti na svojem mjestu budnog čuvara bolnice. Brzo će ispaliti strelice u Kratzijeve glave... ali, nažalost, prekasno za spas sirote Dvonožne. Ljudsko je biće nespretno vuklo kolica zaobilazeći korijenje i krećući se u smjeru Kratzija, sljedećeg pacijenta. Duo se izvuče iz svoje jame izgovarajući polusmislene pozdrave koje čak niti Chitiratte nije mogao razumjeti. Ipak, u njegovu su se glasu čuli podtonovi, ubilački bijes koji je proturiječio prijateljskom držanju. Naravno, bogomoljka to nije primjećivala. Zaustavila je kolica, počela puniti zdjelice hranom i vodom, neprestano nešto gunđajući dvojcu. Za koji trenutak će se sagnuti kako bi spustila zdjelice na tlo... Chitiratte načas razmisli o tome da sam ustrijeli bogomoljku ako Kratzi ne bude trenutačno uspješan. Mogao bi tvrditi da se radilo o tragičnom promašaju. Dvonožna mu se doista nije sviđala; izgledala je tako prijeteće, onako visoka i nespretna. Sada je već znao kako je krhka u usporedbi s čoporima, ali plašila ga je pomisao na samačko stvorenje koje je moglo biti tako inteligentno. On suspregne iskusenje prije nego što mu je stvarno i doprlo do mozga. Tko zna kakvu bi cijenu mogao platiti za to, čak i kad bi svi povjerovali da se radilo o nezgodi. Hvala lijepo, ali danas ništa od altruizma; za sve će se morati pobrinuti Kratzijeve čeljusti i pandže. Jedna od Kratzijevih glava gledala je u smjeru Chitirattea. Bogomoljka je upravo podigla zdjelice i okrenula se od kolica– „Hej, Johanna, kako ide?“ Johanna podigne pogled s variva i ugleda Peregrina Wickwrackscara kako seta uz rub bolnice. Prišao je koliko je god mogao, a da ne ometa misaone zvukove pacijenata. Stražar, koji se bio zaustavio na istom mjestu samo trenutak ranije, povukao se prije Peregrinova dolaska i odmaknuo nekoliko metara dalje. „Prilično dobro“, dovikne mu ona odgovor. „Znaš onoga na kotačima? Večeras je pojeo malo variva.“ „Odlično. Razmišljao sam o njemu i trojcu na drugoj strani bolnice.“ „Ranjenom liječniku?“ „Da. Od Trellelaka su ostale samo ženke, znaš? Osluškivao sam njihove misaone zvukove i–“ Peregrinovo objašnjenje bilo je izrečeno na čistom samnorskom, ali Johanna nije razumjela baš mnogo od svega toga. Uzgojčopora sastojao se od tolikih koncepata za koje u ljudskom jeziku nije bilo pojmova da čak niti Peregrin nije mogao tu materiju učiniti jasnom. Jedini očigledan dio bio je taj da je, budući daje Crni bio mužjak, postojala šansa da on i liječnikov trojac dobiju štence dovoljno brzo da povezu cijelu skupinu. Ostalo je bila priča o „rezonantnim raspoloženjima“ i „miješanju slabih točaka s jakima“. 285 www.balkandownload.org

Peregrin je tvrdio daje amater u uzgoju čopora, ali bilo je zanimljivo kako se stručnjaci – a ponekad čak i Drvodjelja – priklanjaju njegovim mišljenjima. Na svojim putovanjima on je prošao mnogo toga, a njegova udruživanja kao da su „uspijevala“ češće od bilo čijih. Ona mu mahne da utihne. „U redu. Probat ćemo to čim sve nahranim.“ Peregrin nakrivi glavu ili dvije prema obližnjim bolničkim parcelama. „Događa se nešto neobično. Ne mogu točno reći o čemu se radi, ali... svi te fragmenti promatraju, čak i više no obično. Osjećaš li to?“ Johanna slegne ramenima. „Ne.“ Kleknula je kako bi spustila vodu i zdjelice s varivom pred ozlijeđeni dvojac. Par je drhtao od nestrpljenja, iako je pristojno čekao i nije ih prekidao. Krajičkom oka uočila je kako je čuvar bolnice načinio neobičnu gestu spuštanja dviju srednjih glava, i– Udarci su bili poput dviju velikih šaka koje su se sudarile s njezinim prsima i licem. Johanna pade na tlo, a par je već bio na njoj. Ona podiže zakrvavljene ruke braneći se od pomahnitalih čeljusti i pandži. Kada je Chitiratte dao znak, oboje Kratzijevih članova su krenuli u akciju – navalivši jedan na drugoga, gotovo slučajno srušivši pritom bogomoljku na leđa. Njihove pandže i zubi trgali su prazan zrak i jedan drugoga isto koliko i Dvonožnu. Na trenutak je Chitiratte ostao skamenjen od iznenađenja. Možda nije mrtva. A tada se pribrao i preskočio ogradu, istodobno napinjući i puneći svoj samostrel. Možda bi mogao promašiti prvim hicem. Kratzi je trgao bogomoljku, ali sporo– Iznenada, više nije bilo moguće ustrijeliti dvojac. Režeći crno-bijeli val preplavio je Kratzija i bogomoljku. Svaki pokretan fragment u bolnici kao da je dojurio u napad. Bio je to slučaj trenutne ubilačke mahnitosti, daleko žešći od ičega što bi se moglo pojaviti kod cjelovitogčopora. Chitiratte zaprepašteno uzmakne pred prizorom i nastalom misaonom bukom. Čak i Peregrin kao da je bio obuzet scenom; čopor je projurio pokraj Chitirattea i kružio oko poprišta borbe. Ni u kojem trenutku nije se u nju doista uklju čio, ali bi se ovdje ili ondje približio izvikujući riječi koje su se gubile u općem metežu. Nalet koordiniranih misaonih zvukova zagrmi iz gomile, tako glasan da je zaglušio dvadeset metara udaljenog Chitirattea. Gomila kao da se smanjila, a mahnitost napustila većinu njezinih članova. Ono što kao da je nakratko bila jedna zvijer od dva tuceta tijela, iznenada se pretvorilo u zbunjeno i zakrvavljeno mnoštvo nasumičnih članova. Peregrin je još uvijek trčao oko ruba, nekako uspijevajući zadržati čist razum i jasan cilj. Njegov veliki član s ožiljkom povremeno se ubacivao u preostalu gomilu, zabadajući pandže u sve što se još borilo. Pacijenti su se razišli s mjesta ubojstva. Od nekih koji su uletjeli u borbu kao trojci ili parovi sada su ostali tek samci; drugi su pak postali brojniji. Tlo je bilo natopljeno krvlju. Barem pet članova bilo je mrtvo. Negdje u sredini ležao je par prostetičkih kotača. Peregrin nije obraćao nimalo pažnje na sve to; četiri njegova člana stajala su oko i iznad krvave mrlje u središtu. Chitiratte se nasmiješi u sebi. Ostaci bogomoljke. Koje li tragedije! Johanna ni u jednom trenutku nije stvarno bila izgubila svijest, ali bol i gušeća težina 286 www.balkandownload.org

desetaka tijela nisu ostavljali prostora za razmišljanje. Sada je pritisak popustio. Negdje dalje od lokalne buke mogla je čuti povike normalnog govora Bodljastih. Ona pogleda prema gore i ugleda Peregrina kako ju je okružio. Scarbutt je stajao šapama s obje njezine strane i njuške udaljene samo nekoliko centimetara od njezina lica. On se još malo sagne i poliže je. Johanna se nasmiješi i pokuša progovoriti. Vendacije je uredio da u tom trenutku bude na sastanku sa Skrupilom i Drvodjeljom. „Zapovjednik topništva“ je upravo bio duboko zaokupljen taktičkim pojedinostima koristeći dataset da bi ilustrirao svoju shemu događanja na usponu Margrum. Dolje iz smjera rijeke dopirali su krikovi bijesa. Skrupilo nervozno podiže pogled s Ružičastog Elefanta: „Kojeg crnog vraga–“ Zvukovi se nastaviše, jači od onih iz obične kavge. Drvodjelja i Vendacije razmijeniše zabrinute poglede dok su izvijali vratove kako bi uspjeli nešto vidjeti kroz drveće. „Tučnjava u bolnici?“ reče Kraljica. Vendacije ispusti svoju pločicu za bilješke i izjuri iz područja za sastanke, dovikujući svojem ljudstvu u blizini da pripaze na Kraljicu. Dok je jurio kroz tabor mogao je vidjeti kako se njegovi putujući stražari već gomilaju u bolnici. Čini se da je sve teklo glatko poput programa na datasetu... osim, čemu tolika buka? Posljednjih stotinjak metara Skrupilo ga je sustigao, a zatim i prestigao. Topnik je uletio u bolnicu i spotaknuo se sam preko sebe u trenutnom užasu. Vendacije uleti na čistinu, spreman iskazati vlastiti šok u kombinaciji s budnom odlučnošću. Peregrin Wickwrackscar stajao je pokraj kola s hranom, a Chitiratte nedaleko iza njega. Peregrin se nadvio nad Dvonožnu usred ostataka masakra. Tako mu Čopora Svih Čopora, što se dogodilo? Tu je bilo daleko previše krvi. „Svi osim liječnika, natrag“, poviče Vendacije vojnicima okupljenima oko ruba kompleksa. Hodao je putem koji je zaobilazio pacijente s najglasnijim misaonim zvukovima. Bilo je mnogo svježih ozljeda, a tu i tamo vidjele su se i tamne mrlje krvi na bljedunjavim kladama. Nešto je pošlo pogrešno. U međuvremenu je Skrupilo dotrčao oko ruba bolnice i sada je stajao samo nekoliko desetaka metara od Peregrina. Većina njega zurila je u tlo ispod Wickwrackscara. „To je Johanna! Johanna!“ Na trenutak se činilo da će budalaš preskočiti ogradu. „Mislim da je s njom sve u redu, Skrupilo“, reče Wickwrackscar. „Baš je bila hranila jedan od parova kad je ovaj poludio – i napao je.“ Jedan od liječnika ispitivao je rezultate krvoprolića. Na tlu su ležala tri lesa, a krvi je bilo i za mnogo više njih. „Pitam se što je učinila da ih izazove.“ „Ništa, kažem ti! No, kada je pala, pola bolnice je krenulo na ovo ovdje.“ On kimne jednom njuškom prema neprepoznatljivim ostacima. Vendacije pogleda Chitirattea u istom trenutku kada je stigla i Drvodjelja. „Što se dogodilo, vojniče?“ upita on. Nemoj sada zeznuti, Chitiratte. „S-sve je bilo baš kako Peregrin kaže, gospodaru. Nikada nisam vidio ništa nalik na to.“ Zvučao je odgovarajuće zaprepašten cijelom situacijom. Vendacije iskorači malo bliže Peregrinu. „Mogu li pogledati iz bližega, Peregine?“ Wickwrackscar je oklijevao. Njuškao je oko djevojčice tražeći ozljede koje bi mogle 287 www.balkandownload.org

zahtijevati hitnu intervenciju. Ona mu, međutim, slabašno kimne i on se odmakne. Vendacije priđe odišući ozbiljnošću i brigom. U sebi je, međutim, kipio. Nikada nije bio čuo za išta slično, ali čak i ako joj je cijela prokleta bolnica pritekla u pomoć, svejedno je morala biti mrtva; Kratzi duo morao joj je pregristi vrat u djeliću sekunde. Njegov je plan bio osiguran od bilo kakve gluposti sa strane (a čak ni sad propast tog plana neće uzrokovati nikakvu trajnu štetu), ali ipak je polako shvaćao zašto je sve završilo ovako: djevojčica je danima bila u kontaktu sa svim ovim pacijentima, čak i s Kratzijem. Nijedan Bodljasti liječnik nije im mogao prilaziti i dodirivati ih kao Dvonožna. Čak su i neki cjeloviti čopori osjećali učinak toga; djelovanje na fragmente mora daje bilo golemo. Negdje u dubini duše, većina pacijenata mora da je izvanzemaljku smatrala dijelom sebe. On pogleda Dvonožnu s tri strane, ne zaboravljajući da su oči pedeset čopora promatrale svaki njegov pokret. Vrlo malo prolivene krvi potjecalo je od Dvonožne. Posjekotine na njezinu vratu i rukama bile su dugačke i plitke, rezultat nasumičnih rezova po zraku. U posljednjem je trenutku Kratzijev uvjetovani refleks ustuknuo pred doživljajem ljudskog bića kao člana čopora. Čak i sada, samo jedan brz trzaj pandžom mogao je djevojčici rasporiti grlo. On nakratko razmisli o mogućnosti da je stavi pod liječničku zaštitu Službe sigurnosti. Ta je strategija dobro funkcionirala s Scribnerom, ali bi u ovom slučaju bila vrlo rizična. Peregrin je bio nosom uz nos s Johannom; bio bi jako sumnjičav spram tvrdnji o „neočekivanim komplikacijama“. Ne. Čak i dobri planovi ponekad propadnu. Smatraj ovo iskustvom za budućnost. On se nasmiješi djevojčici i progovori na samnorskom: „Sada si sigurna“, barem nakratko, i na moju veliku žalost. Ona okrene glavu u stranu gledajući u smjeru Chitirattea. Skrupilo je koračao amo-tamo duž ograde, tako blizu Chitirattea i Peregrina da su ova dvojica morali ustuknuti. „Ne može to tako!“ glasno će topnik. „Naša najvažnija osoba napadnuta na ovakav način. To smrdi na neprijateljsko djelovanje!“ Wickwrackscar gaje gledao širom otvorenih očiju. „Ali, kako?“ „Ne znam!“ reče Skrupilo očajnički povišenim glasom. „Ali znam da joj je zaštita potrebna isto koliko i njega. Vendacije mora pronaći neko mjesto na kojem će je čuvati.“ Čopor Peregrina bio je očigledno impresioniran ovom argumentacijom – i vrlo uznemiren. On nagne glavu ka Vendaciju i progovori s neuobičajenim poštovanjem: „Što ti misliš, Vendacije?“ Naravno, Vendacije je promatrao Dvonožnu. Bilo je zanimljivo kako su mala ljudska bića znala prikriti središte svoje pažnje. Johanna je prvo bila zurila u Chitirattea, a sada je gledala Vendacija dok su joj se one sitne, malo razmaknute oči sužavale. Vendacije je protekle godine bio osmislio projekt proučavanja ljudskih izraza lica na temelju Johanne i priča iz dataseta. Ova je nešto sumnjala, a sigurno je razumjela i ponešto od Skrupilovih riječi. Leđa su joj se izvila, i ona nemoćno podiže jednu ruku. Na sreću po Vendacija, njezin se povik pretvorio u šapat koji jedva da je i on mogao čuti. „Ne... ne kao Scribner.“ Vendacije je bio čopor koji je vjerovao u pažljivo planiranje. Ipak, znao je i da se i najbolje spletke moraju mijenjati pod utjecajem okolnosti. Sada je gledao nadolje i smiješio se najnježnije i najsućutnije što je mogao. Bilo bi prerizično ubiti je kao Scribnerova člana, ali – upravo je bio uvidio da su alternative još opasnije. Hvala 288 www.balkandownload.org

nebesima što je Drvodjelju njezin šepavac zadržao na suprotnoj strani tabora. On kimne Peregrinu i okupi se. „Bojim se daje Skrupilo u pravu. Ne znam kako se to moglo dogoditi, ali ne smijemo ništa riskirati. Odvestćemo Johannu u moj brlog. Recite to Kraljici.“ On svuče ogrtače sa svojih leđa i stade nježno umatati djevojčicu za put s kojeg se nikada neće vratiti. Ona je prosvjedovala samo očima. Johanni se svijest vraćala i nestajala užasavajući je nesposobnošću da vriskom izrazi svoj strah. Njezini najjači povici bili su slabiji od šapta, a ruke i noge su joj odgovarale tek trzajima, koji su se ionako gubili u onome u što ju je Vendacije dao umotati. Možda potres mozga ili nešto slično, dopre tumačenje iz nekog apsurdno racionalnog zakutka njezina uma. Sve joj se činilo tako dalekim, tako mračnim... Johanna se probudila u svojoj brvnari u Drvodjeljskoj. Kako užasan san! Bila je porezana, nepokretna, a zatim i uvjerena daje Vendacije izdajnik. Ona se pokuša uspraviti u sjedeći položaj, ali ništa se nije pomicalo. Sva sam umotana u taj prokleti pokrivač. Još trenutak je tiho ležala, jako dezorijentirana košmarnim snom. „Drvodjeljo?“ pokuša ona tiho izreći, ali iz usta joj se otelo samo nejako stenjanje. Neki član se tiho muvao oko ognjišta. Zavlada trenutak zbunjene klonulosti u kojem se pokušavala orijentirati među tamnim zidovima. Čudno. Strop je bio strašno nizak. Sve je mirisalo na sirovo meso. Jedan ju je obraz bolio, a na usnicama je osjećala krv. Nije se nalazila u Drvodjeljskoj, a onaj strašni san bio je– Tri bodljaste glave se ukažu kao nedaleka silueta. Jedna od njih se približi, i pod slabim svjetlom ona prepozna crno-bijeli uzorak na njegovu licu. Vendacije. „Fino“, reče on. „Budna si.“ „Gdje sam?“ riječi je izgovorila jedva razgovjetno i tiho. Ponovno ju je obuzeo užas. „U napuštenoj farmerskoj kolibi na istočnom kraju tabora, koju sam uzeo za sebe. Kao središte Službe sigurnosti, znaš.“ Njegov samnorski bio je tih i tečan, izgovoren jednim od generičkih glasova iz dataseta. U jednim je čeljustima držao bodež čije je sječivo svjetlucalo u polutami. Johanna se promeškolji u pritegnutim ogrtačima i prošapće nekoliko krikova. Nešto nije bilo u redu s njom; kao da je vikala praznim plućima. Jedan od Vendacija koračao je gornjom etažom kolibe. Dok je najprije jednu, a zatim i drugu njušku promaljao kroz proreze između trupaca, po njima se razlijevalo dnevno svjetlo. „Ah, baš dobro što se ne pretvaraš. Primijetio sam da si nekako naslutila moju... alternativnu karijeru. Moj hobi. Ali, vrištanje – makar i glasno – ti neće nimalo pomoći. Imamo vrlo malo vremena za čavrljanje. Siguran sam da će te Drvodjelja uskoro doći posjetiti... a ja ću te ubiti neposredno prije nego što ona stigne. To je tako tužno. Tvoje unutarnje ozljede bile su tragično fatalne...“ Johanna nije najbolje razumjela sve što je govorio. Vid joj se mutio pri svakom pokretu glavom. Čak niti sada nije se mogla prisjetiti pojedinosti onoga što se dogodilo u bolnici. Vendacije na neki način jest bio izdajnik, ali kako... pamćenje joj se ipak provuče pokraj bola. „Ti si ubio Scribnera, je li tako? Zašto?“ Njezin je glas malo ojačao, i ona se zagrcne krvlju koja joj se slijevala natrag u grlo. Prigušen, ljudski smijeh dopre sa svih strana oko nje. „Doznao je istinu o meni. 289 www.balkandownload.org

Ironično je da je takav nesposobnjaković bio jedini kome je to pošlo za rukom... Ili si mislila 'zašto' na višoj razini?“ Tri obližnje njuške još se malo približe, a sječivo u jednoj od njih pogladi rub Johannina obraza. „Sirota Dvonožna, nisam siguran da bi ti to ikad shvatila. Možda dio toga: želju za moći. Pročitao sam što dataset ima za reći o ljudskoj motivaciji, sve one 'frojdovske' stvari. Mi, Bodljasti, smo mnogo složeniji. Ja sam gotovo isključivo mužjak, znaš li to? Opasno je biti jednospolan; ludilo stalno vreba iza ugla. Pa ipak, to je bila moja odluka. Bilo mi je dosadilo biti prosječno dobar izumitelj, kao i živjeti u Drvodjeljinoj sjeni. Toliko nas njezino smo potomstvo, a ona dominira svima nama. Znaš, bila je prilči no sretna zbog moje odluke o odlasku u snage sigurnosti. Ona baš i nema odgovarajuću kombinaciju članova za takve stvari. Mislila je da će me samo jedan ženski član u čoporu učiniti kontrolirano izopačenim.“ Njegov član-stražar napravi još jedan krug oko proreza za gledanje van. Opet se začuje ljudski smijeh. „Ovo sam jako dugo planirao. Moj protivnik nije samo Drvodjelja. Snažna strana njezine duše raspršena je cijelom arktičkom obalom. Skalper je imao gotovo stoljeće startne prednosti preda mnom; Čelik je nov, ali na raspolaganju mu je carstvo koje je Skalper izgradio. Sebe sam učinio nezamjenjivim za sve njih: ja sam Drvodjeljin šef osiguranja... i Čelikov najvredniji špijun. Ako sve odigram kako treba, završit ću s datasetom u rukama, a svi ostali bit će mrtvi.“ Njegov bodež opet pogladi njezino lice. „Misliš li da bi mi mogla pomoći?“ On očima uroni dublje u njezin užas. „Duboko sumnjam u to. Da je moj izvorni plan uspio, ti bi sada bila prikladno mrtva.“ Prostoriju ispuni duboki uzdah. „Ali, to je propalo, i morat ću te osobno izrezbariti. Možda je tako i bolje. Dataset je izvor informacija o većini stvari, ali rijetko spominje mogućnost mučenja. U nekim pogledima vaša rasa izgleda tako krhko, tako podložna ubijanju. Vi umirete prije nego što vam netko može raščerečiti um. Pa ipak, znam da možete osjetiti bol i strah; trik je u tome da se primijeni sila koja neće biti posve smrtonosna.“ Tri obližnja člana smjestiše se u udobnije položaje, poput čovjeka koji se sprema za ozbiljan razgovor. „Ali, ima pitanja na koja bi mi ti mogla odgovoriti, stvari koje zapravo nisam mogao ranije ispitati. Znaš, Čelik je jako samouvjeren, a razlog tome nije taj što ima mene pokraj Drvodjelje. Tajčopor računa na neku drugu prednost. Je li moguće da ima vlastiti dataset?“ Vendacije zastane. Johanna nije odgovorila odlučivši se za muk kao kombiniranu posljedicu užasa i tvrdoglavosti. Ovo je bilo čudovište koje je ubilo Scribnera. Njuška sa sječivom uvuče se između pokrivača i Johannine kože, i bol sijevne Johanninom rukom. Ona vrisne. „Ah, dataset je rekao da ljude to boli. Ne trebaš odgovarati na to pitanje, Johanna. Znaš li što je, po mojem mišljenju, Čelikova tajna? Mislim da je jedan član tvoje obitelji preživio – s obzirom na ono što si nam ispričala o napadu, najvjerojatnije tvoj mali brat.“ Jefri? Živ? Na trenutak ona zaboravi bol, a umalo i strah. „Kako...?“ Vendacije slegne ramenima na način na koji su Bodljasti to činili. „Ti nisi vidjela da su ga ubili. Možeš se kladiti daje Čelik želio živog Dvonošca, a nakon što sam u datasetu čitao o hibernaciji, sumnjam da je mogao oživjeti ikoga od ostalih. No, on nešto drži u šapama. Jako ga zanimaju informacije o datasetu, ali nikada nije zahtijevao da za njega ukradem taj uređaj.“ Johanna sklopi oči pokušavajući zaboraviti na postojanje izdajnika. Jefri je živ! Iz 290 www.balkandownload.org

pamćenja joj izrone Jefrijeva razigranost, njegove djetinjaste suze, povjerenje i hrabrost koje je iskazao na izbjegličkom brodu... stvari za koje je mislila da su zauvijek izgubljene. Na trenutak, one su joj se činile stvarnijima od bolne nasilnosti zadnjih nekoliko minuta. Ali, na koji bi način Jefri mogao pomoći Skalperovcima? Ostali datasetovi su sigurno izgorjeli. U svemu tome ima još nečega, nečega što Vendaciju još uvijek promiče. Vendacije je zgrabi za bradu i lagano joj protrese glavu. „Otvori oči; naučio sam čitati iz njih, i ho ću vidjeti... Hmmm, ne znam vjeruješ li mi. Nema veze. Budemo li imali dovoljno vremena, saznat ću što je on mogao učiniti za Čelika. Ima drugih, važnijih pitanja. Očigledno, dataset je ključ svega. Za manje od pola godine ja, Drvodjelja i Peregrin naučili smo gomilu toga o tvojoj rasi i civilizaciji. Usudio bih se čak i reći da o ljudima znamo više od tebe. Kad sve ovo nasilje bude iza nas, pobjednik će biti čopor koji bude kontrolirao dataset, a taj čopor namjeravam biti ja. Uz to, često sam se pitao postoje li i druge lozinke ili programi koje bih mogao pokrenuti i koji bi se brinuli za moju sigurnost–“ Šifra za klince. Na glavama koje su je promatrale zaigra smiješak. „Aha, dakle postoji nešto takvo! Možda jutrošnja loša sreća zapravo i nije tako loša. Možda nikada ne bih doznao–“ njegov glas se disonantno slomi, a dva člana skoče do onoga koji je već gledao kroz proreze. Tiho, pokraj njezina uha, glas nastavi: „To je Peregrin, još dosta daleko, ali ide ovamo... Nisam siguran. Bilo bi najbolje da budeš već mrtva. Jedna duboka rana, daleko od ičijeg pogleda.“ Nož klizne još niže. Johanna se uzaludno izvije dalje od sječiva. Uto se oružje povuče, vrškom lagano počivajući na njezinoj koži. „Da čujemo što Peregrin ima za reći. Nema smisla da te ovog trenutka ubijem ako on ne inzistira na tome da te posjeti.“ On joj ugura nešto tkanine u usta i čvrsto je stegne. Nastade trenutak tišine, osim možda hruskanja šapa u raslinju oko same brvnare, a tada ona začuje glasan čoporski govor koji je dopirao odnekle iza zidova od trupaca. Johanna je sumnjala da će ikad naučiti raspoznavati čopore po glasu, ali... njezin um se spoticao među zvukovima pokušavajući odgonetnuti akorde koji su predstavljali slijed nabacanih riječi: „Johanna, nešto upitno skviiiik dobro.“ Vendacije odćurliče odgovor: „Zdravo, Peregrine Wickwrackscar, Johanna burlup nema vidljivih ozljeda, žalost nije sigurno skvik.“ Izdajnik potom promrmlja njoj na uho: „Sad će me upitati trebam li medicinsku pomoć, i bude li inzistirao... naše će čavrljanje završiti prije nego što sam predviđao.“ No, jedini Peregrinov odgovor bio je zbor sućutne zabrinutosti. „Prokleti seronja samo sjedi tamo vani“, dopre do nje Vendacijev iziritirani šapat. 291 www.balkandownload.org

Tišina se protegne u još jedan trenutak, a tada se začuje Peregrinov ljudski glas, onaj šaljivca iz dataseta, koji reče na čistom samnorskom: „Vendacije, kućo stara, nemoj učiniti ništa glupo.“ Vendacije proizvede zvuk pristojnog iznenađenja – i ukoči se oko nje. Njegov se nož poput bolnog trna zabode centimetar duboko među Johannina rebra. Na svojoj krvavoj koži osjećala je drhtanje oštrice i dah člana koji ju je držao. Peregrinov glas nastavi samouvjerenim i sveznajućim tonom: „Hoću reći, znamo što namjeravaš. Tvoj čopor u bolnici posve se raspao i ono malo što je znao priznao Drvodjelji. Misliš li da tvoje laži mogu proći kod nje? Ako je Johanna mrtva, od tebe će ostati samo krvavi rezanci.“ On stade pjevušiti zlokobnu melodiju iz dataseta. „Dobro poznajem Kraljicu. Ona se doima kao tako profinjen čopor... ali, što misliš, otkuda Skalperu njegova strašna kreativnost? Ubij Johannu i doznat ćeš u kolikoj mjeri njezina genijalnost nadmašuje Skalperovu.“ Nož se povuče. Još jedan od Vendacija skoči do proreza, a dvojica pokraj Johanne se malo opuste. Sječivom je nježno prevlacio preko njezine kože. Razmišljajući? Je li Drvodjelja doista tako strašna? Četverac na prozorima gledao je u svim smjerovima; Vendacije je nesumnjivo brojao stražarskečopore i mahnito planirao. Kada je konačno odgovorio, bilo je to na samnorskom: „Prijetnja bi bila uvjerljivija da ne dolazi iz druge ruke.“ Peregrin se nasmije. „Istina. No, pretpostavljali smo što bi se dogodilo da ti je ona pristupila. Ti si oprezan tip; smjesta bi ubio Johannu, a usta bi ti bila puna lažljivih objašnjenja prije nego što uopće čuješ što Kraljica zna. A kad si ugledao sirotog Peregrina kako se vuče ovamo... znam da me smatraš budalom, tek mrvicu manjom od Scribnera Jaqueramaphana.“ Peregrin se zagrcne na tom imenu, a njegov neobavezni ton nakratko zamre. „U svakom slučaju, sada znaš kako stvari stoje. Ako imaš dvojbi, pošalji svoje stražare okolo i vidi kakvim te snagama Kraljica dala opkoliti. Johannina smrt značit će i tvoju. Kad smo već kod toga, nadam se da ovaj razgovor ima smisla?“ „Da. Živa je.“ Vendacije izvuče krpu iz Johanninih usta. Ona okrene glavu, kašljući. Niz obraze su joj se slijevale suze. „Peregrine, oh Peregrine!“ Riječi jedva da su bile glasnije od šapta. Ona bolno udahne koncentrirajući se na to da proizvede što jaču buku. Pred očima joj zaigraše svjetlucave točkice. „Hej, Peregrine!“ „Hej, Johanna! Je li te ozlijedio?“ „Malo. Ja–“ „To je dovoljno. Živa je, Peregrine, ali to se lako može izmijeniti.“ Vendacije joj nije ponovno nagurao krpu u usta. Johanna je mogla vidjeti kako nervozno trlja glave neprekidno hodajući ukrug. Pjevušio je nešto o „pat poziciji“. Peregrin odgovori: „Pričaj samnorski, Vendacije. Želim da Johanna sve razumije – a i nećeš biti tako slatkorječiv kao na svojem jeziku.“ „Kako god.“ Glas izdajnika bio je ravnodušan, ali njegovi su članovi i dalje uznemireno koračali. „Kraljica mora shvatiti da je ovo mrtva trka. Naravno da ću ubiti Johannu ako ne dobijem odgovarajući tretman. No, čak ni tada Kraljica si ne bi mogla dopustiti da mi naudi. Jeste li svjesni klopke koju je Čelik postavio na usponu Margrum? Ja sam jedini koji zna kako je izbjeći.“ 292 www.balkandownload.org

„Vrlo važno. Ionako nikada nisam htio ići na Margrum.“ „Da, ali tvoje mišljenje nije važno, Peregrine. Ti si skrpani mješanac. Drvodjelja će shvatiti koliko je situacija opasna. Čelikove snage su nešto sasvim suprotno od svega što sam o njima govorio, a ja sam im slao svaku tajnu koju sam mogao iščupati iz dataseta.“ „Peregrine, moj brat je živ“, reče Johanna. „Oh... pa ti si neka vrsta rekordera među izdajnicima, zar ne, Vendacije? Sve što si govorio nama bila je laž, a Čelik je za to vrijeme dobivao prave podatke. I sad računaš da se nećemo usuditi ubiti te?“ Smijeh, a zatim Vendacije prestade koračati uokolo. On osjeća kako opet preuzima kontrolu. „I više od toga; trebate moju punu suradnju. Vidite, preuveličao sam broj neprijateljskih agenata u Drvodjeljinim trupama, ali ipak imam njih nekoliko – a možda je Čelik ubacio i druge za koje niti ja ne znam. Čak i ako me samo uhitite, vijest će doprijeti do Skalperove vojske. Većina onoga što znam postat će beskorisna – a vi ćete se suočiti s trenutačnim, neobranjivim napadom. Vidite? Kraljica me treba.“ „A kako da znamo da to nisu tek nove laži?“ „To je dobro pitanje. Jedino još bolje jest kako ćete mi garantirati osobnu sigurnost nakon što spasim ekspediciju. Nema sumnje da to nadilazi um jednog mješanca. Drvodjelja i ja moramo porazgovarati, i to negdje gdjećemo oboje biti sigurni i neprimijećeni. Prenesi joj tu poruku. Neće se uspjeti dočepati izdajnikove stražnjice, ali će, bude li surađivala, barem spasiti vlastitu!“ Izvana je dopirala tišina, naglašena skvikom životinja s obližnjeg drveća. Naposljetku, i na Johannino iznenađenje, Peregrin se nasmije. „Um mješanca, ha? Pa, u jednom si me bez sumnje nadmašio, Vendacije. Prošao sam cijeli svijet, i pamćenje mi seže pola tisućljeća unatrag – ali među svim zlotvorima, izdajnicima i genijima ti zaslužuješ titulu prvaka u neprikrivenoj oholosti.“ Vendacije proizvede nekakav akord koji nije moguće prevesti, ali je označavao samozadovoljstvo. „Počašćen sam.“ „Odlično, prenijet ću tvoje stavove Kraljici. Nadam se da ste vas dvoje dovoljno mudri da nešto smislite... I još jedna stvar: Kraljica zahtijeva da Johanna dođe sa mnom.“ „Kraljica zahtijeva? Meni to više sliči na osjećajnost tog istog mješanca.“ „Možda. No, to će dokazati da tvoja samouvjerenost ima ozbiljno uporište. Smatraj to mojom cijenom za suradnju.“ Vendacije okrene sve glave ka Johanni, razmišljajući u tišini, a potom još jednom prouči situaciju kroz sve prozore. „No, dobro, možeš je odvesti.“ Dvačlana skoče dolje do ulaza u brvnaru, a drugi je par odvuče do tamo. Njegov je glas bio tih i tik do njezina uha. „Prokleti Peregrin. Živa ćeš mi samo prouzročiti dodatne nevolje s Kraljicom.“ Nožem je prošao kroz njezino vidno polje. „Nemoj me ocrnjivati pred njom. Jaću preživjeti sve ovo i na kraju još uvijek biti moćan.“ On podigne vratašca i zasljepljujuća svjetlost razlije se njezinim licem. Kroz vlastito žmirkanje mogla je vidjeti snop grančica i bok brvnare. Vendacije odvuče njezinu nosiljku na šumsko tlo, istodobno zapovijedajući čuvarima da ostanu na svojim mjestima. On i Peregrin pristojno su razgovarali dogovarajući kada će se ovaj vratiti. Jedan po jedan, Vendacije se vrati kroz otvor u brvnaru. Peregrin se približi i zgrabi držače s njemu bliže strane nosila. Jedan od njegovih štenaca proviri iz odore i onjuši joj 293 www.balkandownload.org

lice. „Jesi li dobro?“ „Nisam sigurna. Dobila sam udarac u glavu... i nekako teško dišem.“ On opusti pokrivače oko njezinih prsa, a ostali članovi prihvate nosila i stadoše se udaljavati od brvnare. Sjena šume bila je mirna i duboka... a Vendacijevi stražari su bili nepravilno raspoređeni cijelim područjem. Koliko je njih doista bilo upleteno u izdaju? Prije dva sata Johanna je u njima vidjela zaštitnike, a sada joj je svaki pogled na njih izazivao drhtanje. Ona se prevrne na sredinu nosila, opet osjećajući vrtoglavicu, te se zagleda u grane, lišće i mrlje dimom prikrivenog neba. Nešto nalik na straumske vjedarice naganjalo se amo-tamo cijučući u nekoj svojoj naoko žestokoj raspravi. Čudno. Prije gotovo godinu dana Peregrin i Scribnersu me vukli sa sobom, a bila sam još teže ozlijeđena i uplašena od svega, uključujući i njih. A sada... nikada joj nije bilo draže vidjeti drugu osobu. Čak joj je i Scarbutt, hodajući pokraj nje, ulijevao snagu i sigurnost. Valovi straha polako su jenjavali. Ono što je ostalo bio je bijes, jednako snažan, iako racionalniji, kao i onaj od prije godinu dana. Znala je što se upravo bilo dogodilo; sudionici nisu bili neznanci, a izdaja nije bila usputno ubojstvo. Nakon svih prevara, svih ubojstava i planova da pobije sve njih... Vendacije će se izvući nekažnjeno! Peregrin i Drvodjelja će to naprosto zanemariti. „Peregrine, on je ubio Scribnera. On je ubio Scribnera...“ On je Scribnera izrezao na komadiće, a onda proganjao ono stoje od njega ostalo i to ubio kad je već bilo u našim rukama. „A Drvodjelja će mu dopustiti da se izvuče? Kako to može učiniti? Kako ti to možeš učiniti?“ Suze su ponovno nadirale. „Pst, pst.“ U vidokrugu joj se pojave dvije Peregrinove glave. Gledale su u nju, a potom se gotovo nervozno osvrnule oko sebe. Ona ispruži ruku dodirujući kratko, fino krzno. Peregrin je drhtao! Jedan od njega uroni malo bliže; glas mu uopće nije zvučao bezbrižno. „Ne znam što će Kraljica poduzeti, Johanna. Ona nema pojma ni o čemu od svega ovoga.“ „Mol–“ „Pst.“ I njegov glas se pretvori u jedva primjetno zujanje u njezinoj glavi. „Njegovi nas ljudi još uvijek mogu vidjeti. Mogao bi sve shvatiti... Samo ti i ja, Johanna. Mislim da nitko drugi ništa ne sumnja.“ „Ali, čopor koji je priznao...“ „Blef, sve je to bio običan blef. U životu sam učinio štošta ludo, ali ako se izuzme ono kada sam slijedio Scribnera dolje do tvojeg svemirskog broda, ovo je daleko najluđe... Kada te Vendacije odveo, počeo sam razmišljati. Nisi bila tako teško ozlijeđena. Sve je to previše nalikovalo na ono što se dogodilo Jaqueramaphanu, ali nisam imao nikakvih dokaza.“ „I nisi nikome ništa rekao?“ „Ne. Bio sam budalast kao i siroti Scribner, zar ne?“ Njegove su glave gledale u svim smjerovima. „Ako sam bio u pravu, Vendacije bi bio glup da te smjesta ne ubije. Tako sam se bojao da sam zakasnio...“ Umalo da i jesi, samo da Vendacije nije čudovište kakvo sada znam da jest. „Bilo kako bilo, istinu sam doznao kao i siroti Scribner – gotovo slučajno. No, 294 www.balkandownload.org

uspijemo li preći još ovih sedamdeset metara, nećemo umrijeti poput njega. A sve što sam mislio o Vendaciju pokazatće se istinitim.“ Ona potapša njegovog najbližeg člana i osvrne se. Malena brvnara i krug stražara nestajali su iza šumskog raslinja. ... A Jeiri je živ! Kripto: 0 (95 šifriranih paketa odbačeno) Zaprimljeno na: Ølvira u prolazu Jezični put: tredeški -» triskvelinski, SjK jedinice Predano od: Zonograf Eidolon (Udruga (ili vjerska zajednica) u Srednjim Daljinama koja se uzdržava od pretplate nekoliko tisuća civilizacija iz Nižih Daljina, osobito onih kojima prijeti uvlačenje u Sporost) Tema: Ažurirani bilten o valu i ping signal Proslijeđeno: Pretplatnici Zonografa Eidolona, Interesna konferencija Zonometrija, Interesna konferencija Prijetnje, podkonferencija: sudionici navigacijskih ping mjerenja Datum: 1087892301 sekundi od kalibracijske oznake 23901! po Eidolonu Ključne fraze: događaji galaktičkih razmjera, nadsvjetlosno, dobronamjerno hitno priopćenje Tekst poruke: (Molimo da u svim ping odgovorima navedete točno lokalno vrijeme.) Ako ste primili ovu poruku, to znači da se čudovišni plimni val počeo povlačiti. Nova granica zona ima oblik stabilne pjene niske dimenzionalnosti (između 2,1 i 2,3). U novoj konfiguraciji ostalo je zarobljeno barem pet civilizacija. Trideset djevičanskih solarnih sustava našlo se u Daljinama. (Pretplatnici mogu pronaći pojedinosti u šifriranim podacima u privitku ovog biltena.) Opseg promjena odgovara onome tijekom dviju normalnih godina na cjelokupnoj površini Spore Zone u galaksiji, no ovaj je val nastao za manje od dvije stotine sati i na manje od jedne tisućine te površine. Čak niti ovi brojevi ne dočaravaju pune razmjere ovog događaja. (Sljedeći navodi temelje se na procjenama, budući da je mnogo lokacija uništeno, a nikakvi mjerni uređaji nisu bili kalibrirani za nešto ovako veliko.) Na svojem vrhuncu val se našao tisuću svjetlosnih godina iznad standardne granice zona. Plimne brzine preko trideset milijuna puta veće od brzine svjetlosti (otprilike jedna svjetlosna godina u sekundi) održavale su se tijekom razdoblja duljih od sto sekundi. U izvješćima pretplatnika bilježi se smrt više od deset milijardi inteligentnih bića koja se može izravno pripisati Valu (otkazivanja lokalnih mreža, kvarovi koji su doveli do kolapsa okoliša, medicinski kvarovi, sudari vozila, otkazivanje mjera sigurnosti). Deklarirana ekonomska šteta još je i veća. Trenutačno najvažnije pitanje jest što možemo očekivati od naknadnih valova. Naša se predviđanja temelje na mjernim lokacijama i zonometrijskim istraživanjima kombiniranima s povijesnim podacima iz naših arhiva. Izuzmu li se dugoročni trendovi, predviđanje izmjena granica zona nikada se nije ubrajalo u znanstvene discipline, ali svojim smo pretplatnicima do sada više puta pomogli savjetima u vezi naknadnih valova i 295 www.balkandownload.org

identifikacijom raspoloživih novih svjetova. Nažalost, aktualna situacija sav naš dosadašnji rad čini gotovo beskorisnim. Raspolažemo preciznom dokumentacijom koja seže deset milijuna godina unatrag. Valovi čija brzina nadmašuje brzinu svjetlosti javljaju se otprilike jednom u dvadeset tisuća godina (i to obično s brzinom manjom od 7,0c). U arhivima nema ni traga bilo čega nalik ovom čudovištu. Val kojem upravo svjedočimo, pripada vrsti opisanoj iz treće ruke u starim i zagušenim bazama podataka: jedan sličan pojavio se u Skulptoru prije pedeset milijuna godina. U našoj galaksiji je (Perzejeva ruka) vjerojatno doživjela nešto slično prije pola milijarde godina. Ovakva nesigurnost našu misiju čini gotovo nemogućom, te predstavlja važan razlog za ovu javnu poruku konferenciji Zonometrija i ostalima: svi zainteresirani za zonometriju i navigaciju moraju udružiti resurse za rješavanje ovog problema. Ideje, pristup arhivima, algoritmi – sve to može biti korisno. Obećavamo značajne priloge nepretplatnicima i jedan-za-jedan trgovinu s onima koji raspolažu važnim informacijama. Napomena: ovu poruku upućujemo i Swndwp mostu, te je izravno odašiljemo prema mjestima u Transcendu koja se smatraju naseljenima. Događaj poput ovoga jamačno mora biti zanimljiv čak i tamošnjim bićima? Molimo Sile iz visina: dopustite da vam pošaljemo svoja saznanja. Dajte nam kakvu natuknicu ako imate bilo kakvih ideja o ovom događaju. Kako bismo iskazali svoju dobru volju, evo procjena kojima trenutačno raspolažemo, a koje se temelje na jednostavnim projekcijama dobro dokumentiranih valova u ovom području. Pojedinosti su dostupne u nešifriranom privitku ove poruke. Tijekom sljedeće godine doći će do pet ili šest naknadnih valova manje brzine i opsega. U tom će razdoblju barem još dvije civilizacije (vidi popis ugroženih) vjerojatno biti trajno uvučene u Sporost. Uvjeti zonske oluje će prevladavati čak i dok naknadni valovi ne budu aktivni. Navigacija u području (specifikacije koordinata) u ovom će razdoblju biti krajnje opasna; preporučujemo da promet tom regijom bude obustavljen. Vremenski raspon je vjerojatno prekratak za izradu ostvarivih planova spašavanja ugroženih civilizacija. Naše dugoročno predviđanje (vjerojatno najpouzdanije od svih koja nudimo): na sekularno skupljanje na razini više milijuna godina ova zbivanja uopće neće utjecati. Sljedećih stotinu tisu ća godina će, međutim, u ovom dijelu galaksije biti zamjetno usporenje skupljanja granica Spore Zone. Naposljetku, i filozofska napomena. Mi iz Zonografa Eidolona promatramo granice zona i orbite granči nih zvijezda. U najvećoj mjeri promjene zona su vrlo spore: sedamsto metara u sekundi u slučaju dugoročnog sekularnog skupljanja. Pa ipak, u kombinaciji s orbitalnim kretanjem ove promjene svake godine zahvaćaju milijarde života. Baš kao što su na narode iz predtehničkog doba utjecali ledenjaci i poplave, tako i mi moramo prihvatiti ove dugoročne promjene. Oluje i valovi su očigledne tragedije, gotovo trenutna smrt za pojedine civilizacije, no jednako izvan naše kontrole kao i ova sporija kretanja. Tijekom zadnjih nekoliko tjedana pojedine konferencije bile su pune priča o ratovima i ratnim flotama, milijardama koje umiru u sudaru rasa. Svima takvima – kao i onima koji nešto miroljubivije žive oko njih – poručujemo: pogledajte svemir oko sebe. Njega za sve to nije briga, i unatoč svoj našoj znanosti postoje katastrofe koje ne možemo izbjeći. Svako zlo i dobro postaje beznačajno pred Prirodom. Osobno u tome nalazimo utjehu, potvrdu da postoji univerzum kojem se možemo diviti, i koji se ne može vezivati uz kategorije dobra i zla, već naprosto jest. 296 www.balkandownload.org

Kripto: 0 Zaprimljeno na: Ølvira u prolazu Jezični put: arbvitski -»trgovački 24 -» čergelinski -» triskvelinski, SjK jedinice Predano od: Magličasta Vrtiusna (Tko zna tko je ovo, iako se vjerojatno ne radi o propagandnom glasnogovorniku. Vrlo rijetko su se javljali prije početka ove rasprave.) Tema: Uzrok najnovijeg Velikog vala Proslijeđeno: Prijetnja od Pošasti Velike tajne postanka, Interesna konferencija Zonometrija Datum: 66,47 dana od pada Sjandre Kei Ključne fraze: nestabilnost Zona i Pošast, heksapodija kao ključni element Tekst poruke: Prije svega, isprike ako ponavljam očigledne zaključke. Moj jedini izlaz na Mrežu je vrlo skup i promiče mi mnogo važnih poruka. Veliki val koji je trenutačno aktivan u svim elementima pokazuje svojstva događaja kozmičkih razmjera i rijetkosti. Štoviše, ostali sudionici rasprave njegov epicentar smještaju na manje od šest tisuća svjetlosnih godina od nedavnih sukoba vezanih uz Pošast. Može li to biti puka slučajnost? Kao što se odavno teoretizira (citati iz raznih izvora, od čega tri nepoznata Ølviri; citirane teorije su vrlo stare i neoborive), i same Zone bi mogle biti artefakti koje je možda stvorilo nešto nadtranscendentno u svrhu zaštite nižih oblika (hipotetskih) inteligentnih plinovitih oblaka u galaktičkim jezgrama. Sada se prvi put u povijesti susrećemo s transcendentnim bićem, Pošasti, koje može učinkovito dominirati Daljinama. Mnogi na Mreži (citati Hansea i Sandora na Zoou) vjeruju da ono traži nekakav artefakt u blizini Dna. Nije li stoga posve prirodno da bi to moglo poremetiti prirodnu ravnotežu i uzrokovati nedavna zbivanja? Molim vas, pišite mi i recite što mislite o svemu tome. Ne dobivam baš previše pošte. Kripto: 0 Zaprimljeno na: Ølvira u prolazu Jezični put: bjeloreski -»triskvelinski, SjK jedinice Predano od: Obrambeni savez (Navodna udruga pet carstava u Daljinama nižima od Straumskog Carstva. Nema zapisa o postojanju prije pada Carstva. Brojne protutvrdnje (uključujući one sa Slobodnjaka II) navode da se radi o ekspozituri stare Aprahantske Hegemonije; vidi Teror leptira.) Tema: Hrabra misija dovršena Proslijeđeno: Prijetnja od Pošasti, Interesna konferencija Analitičari ratova, Interesna konferencija Homo sapiens Datum: 67,07 dana od pada Sjandre Kei Ključne fraze: Akcija, a ne blebetanje Tekst poruke: Nakon našeg djelovanja protiv ljudskog gnijezda na (Sjandri Kei) dio naše flote 297 www.balkandownload.org

progonio je ljudske i druge snage pod kontrolom Pošasti u smjeru Dna Daljina. Očigledno, Devijacija se nadala da može zaštititi te snage smještajući ih u okolinu u koju je preopasno zalaziti. Takva strategija nije računala na hrabrost zapovjednika i posada Saveza. Sada možemo izvijestiti o značajnim uništenjima odbjeglih snaga. Prva velika operacija našeg Saveza rezultirala je golemim uspjehom. Istrebljenjem njihovih najvažnijih saveznika, navala Pošasti u Srednje Daljine zaustavljena je u mjestu. Ipak, ostaje još mnogo toga što valja učiniti. Flota Saveza vraća se u Srednje Daljine. Pretrpjeli smo određene gubitke i trebamo značajnu obnovu zaliha. Znamo da u Daljinama još postoje razbacani džepovi nastanjeni ljudskim bićima i identificirali smo sekundarne rase koje im pomažu. Obrana Srednjih Daljina mora biti cilj svakog dobronamjernog sofonta. Dijelovi flote vašeg Saveza uskoroće posjetiti sustave u području (specifikacija parametara). Molimo za vašu pomoć i podršku u borbi protiv ostataka ovog strašnog neprijatelja. Smrt gamadi. 36. Kada je Val prošao, Kjet Svensndot je bio sam na Ølvirinom zapovjednom mostu. Odavno su bili obavili sve smislene pripreme, a brod nije raspolagao nikakvim ozbiljnim pogonom za kretanje kroz Sporost koja ih je okruživala. Ipak, Kapetan skupine ovdje je provodio mnogo vremena pokušavajući u preostalu automatiku uprogramirati kakvutakvu dozu responsivnosti. Laičko programiranje bilo je razbibriga koja, poput pletenja, mora da je datirala iz samih početaka ljudske civilizacije. Naravno, točan trenutak izlaska iz Sporosti ostao bi posve neprimijećen da nije bilo bezbrojnih alarma koje su postavili Dirokimi. Ovako su ga buka i jarka svjetla otpuhali iz polusna u paničnu budnost. On odalami po gumbu za internu komunikaciju: „Glimfrelle! Tirolle! Dovucite svoje repove ovamo!“ Do trenutka kada su braća stigla do zapovjedne palube, preliminarni navigacijski prikazi već su bili izračunati, a sekvenca skokova je samočekala potvrdu. Dvojac se smiješio od uha do uha dok je uskakao i vezivao se na radne pozicije. Na nekoliko trenutaka se od Dirokima čulo malo čavrljanja i povremeni zvižduk zadovoljstva. Ovo su tijekom zadnjih više od sto sati nebrojeno puta uvježbavali, a uz slabu automatiku, kakva je ovdje vladala, morali su puno toga učiniti. Postupno se pogled kroz prozore palube izoštrio; tamo gdje su se isprva nalazili samo nejasni obrisi, ultravalni senzori su sada ocrtavali pojedinačne tragove sa sve preciznijim pratećim podacima o udaljenostima i brzinama. Komunikacijski prozor prikazivao je sve dulji i dulji niz internih komunikacijskih poruka flote. Tirolle podiže pogled sa svojeg posla. „Hej, šefe, ove brojke za skokove izgledaju uredno – barem one prve.“ „Dobro. Izvedi skok i dopusti automatske skokove.“ Tijekom prvih sati nakon što ih je zahvatio Val bili su odlučili da će im prvi prioritet biti nastavak potjere. A što nakon toga... o tome su dugo razgovarali, a kapetan skupine Kjet Svensndot još je dulje 298 www.balkandownload.org

razmišljao. U ovom zadatku više nije bilo ničega rutinskog. „Da, zapovjedniče!“ Dirokimovi dugoprsti zaplesaše po kontrolama, a 'Rolle uspije uključiti djelomičnu verbalnu kontrolu. „Bravo, pun pogodak!“ Statusni zaslon pokazivao je pet izvedenih skokova, deset. Kjet je nakratko zurio kroz prozor sa stvarnim prikazom. Nema promjene, nema promjene... a onda je uočio kako se jedna od najsjajnijih zvijezda na nebu pomaknula, gotovo neprimjetno klizeći preko prozora. Poput žonglera koji hvata ritam, Ølvira je polako ubrzavala. „Hej, hej!“ Glimfrelle se nagne kako bi pogledao što radi njegov brat. „Radimo 1,2 svjetlosne godine na sat. To je više nego prije nailaska Vala.“ „Odlično. Komunikacije i praćenje?“ Gdje su bili svi ostali, i kakvi su njihovi planovi? „Jep. Jep. Radim na tome.“ Glimfrelle opet pogne svoju vitku figuru nad konzolu. Nekoliko sekundi gotovo da se i nije oglašavao. Svensndot stade listati poštu. Od vlasnice Limmende još niti riječi. Kjet je dvadeset pet godina radio za Limmendeovu i SjK osiguranje trgovine. Bi li sada mogao povesti pobunu? I, ako to učini, hoće li ga ostali slijediti? „Dobro. Evo situacije, šefe.“ Glimfrelle prebaci prikaz na glavnom prozoru na njegovu interpretaciju brodskih izvjećša. „Uglavnom kako smo i pretpostavljali, iako možda malo ekstremnije.“ Gotovo na samom pčoetku shvatili su da je Val veći od bilo čega u pisanoj povijesti; to nije bilo ono što je Dirokim podrazumijevao pod „ekstremnim“. On projuri svojim kratkoprstima prema dolje stvarajući nejasnu plavu crtu na zaslonu. „Pretpostavljali smo da se fronta Vala kretala okomito na ovu crtu. To bi objasnilo zašto je šeficu Limmende zahvatiločetiri stotine sekundi prije Slobodnjaka, a nas deset sekundi nakon njega... E, sad, ako je stražnja fronta nalik na one kod uobičajenih valova“ – u milijun puta većim razmjerima – „to znači da bismo i mi i ostatak progonitelja iz njega trebali izaći dobrano prije Slobodnjaka.“ On pokaže na usamljenu svjetlucavu točku koja je predstavljala Ølviru. Oko i neposredno ispred nje pojavljivali su se deseci drugih točkica dok su brodski detektori izvještavali o prvim ultrapogonskim skokovima. Bilo je to poput hladne vatre koja šiba oko njih kroz tamu. Na koncu će i Limmende i srce anonimne flote opet biti u potjeri. „Naši dnevnici pokazuju da se otprilike to i dogodilo. Većina progoniteljskih flota izronit će iz Vala prije Slobodnjaka.“ „Hm. I tako će oni izgubiti dio svoje prednosti.“ „Jep. Ali, ako idu tamo kamo mi mislimo–“, u smjeru G-zvijezde osamdeset svjetlosnih godina pred bjeguncima, „– ipak će stići na odredište prije nego što ih ubiju.“ On zastane pokazujući izmaglicu koja se širila bočno od sve gušćeg klupka svjetala. „Neki su odustali od potjere.“ „Aha...“ Svensndot je čitao konferencije i dok je slušao 'Frelleov sažetak. „... prema vijestima s Mreže, to Obrambeni savez pobjedonosno napušta bojno polje.“ „Mooolim?“ Tirolle se žestoko tržne u svojem sjedalu. U njegovim velikim, tamnim očima nije bilo ni traga uobičajenoj vedrini. „Čuo si me.“ Kjet prikaže poruku tamo gdje su je oba brata mogla vidjeti. Dvojac je užurbanočitao, 'Frelle glasno mumljajući pojedine fraze: „... hrabrost zapovjednika i posada Saveza... značajnim uništenjima odbjeglih snaga...“ Glimfrelle zadrhta, te ga napusti i posljednji trag šaljivosti. „Oni niti ne spominju Val. Sve što govore je kukavička laž!“ Glas mu se podigao do njegovih normalnih frekvencija govora, i on nastavi na 299 www.balkandownload.org