Colin Wilson Otisak Atlantide

tih mjesta, tek sada izlazi na površinu. Tajna misije vitezova templara u
Jeruzalemu, tek je jedna od tih fascinantnih vrijednosti.

Vjerujem da možemo objasniti zagonetnu lokaciju starih megalita na
način koji napokon daje smisao njihovim odstupanjima od poravnanja. Ta
sveta mjesta za koja mislimo da nose ključ za našu pravu povijest, nas­
tavljaju privlačiti posjetitelje koji se dive njihovim prekrasnim građevin­
skim vještinama i čude se njihovoj inteligenciji i viziji naših bezimenih
predaka. Ali, moje objašnjenje pokriva samo vrh vrlo debelog ledenjaka.
Ima još mnogo mjesta koja mogu biti otkrivena, služeći se jednostavnim
računanjima izvedenima iz promjena zemljopisne širine nakon pomicanja
Zemljine kore: nisu to samo mjesta na Atlantidi, otočnom kontinentu An­
tarktika.

Nikada nisam pomislio da ću naći neki drugi opasan pothvat kako bih
ga usporedio sa svojom osamnaestogodišnjom potragom za Atlantidom.
Jedinstveno mjesto najsvetijih mjesta na planetu izronilo je kao tajna koja
je u meni izazvala zanos kao i samo putovanje. Nadam se da ću podijeli­
ti s vama taj zahtjev na stranicama nove knjige pod naslovom Finding the
Future (Pronalaženje budućnosti), Precizne karte s Atlantide (izvorni radni
naslov) skinut će veo s tih pradavnih mjesta i objaviti skrivene vremenske
čahure - poruke, zapise pa čak i precizne karte iz Atlantide.

DODATAK 2

Pismo Charlesa H. Hapgooda
od 16. listopada 1982. godine

Rand Flem-Athu.

Hapgood je živio na adresi: 103. Davis Street, Greenfield, Massachusets,
01301, dok su Rand i Rose živjeli u stanu broj 9, 9 Eldon Grave, London
NW3.

Čini se da sam te krivo shvatio. Knjiga The Path of the Pole (Putanja pola)
drugo je izdanje knjige Earth's Shifting Crust (Pomicanje Zemljine kore).
Trenutačno radim na trećem izdanju za koje se nadam se da će biti objav­
ljeno sljedeće godine. Prvo je izdanje rasprodano i bio sam počašćen či­
njenicom daje doslovno rasprodano i daje zarada iznosila 100.000 $. No,
od toga nemam nikakvu financijsku dobit.

Iz izdanja koje imaš, sigurno si shvatio da je način na koji premješta­
nje Zemljine kore djeluje na evoluciju - faktor ubrzanja. On otvara nova
nalazišta, razjašnjava čovjekovu sredinu, pojačava pritisak selekcije. Bio­
lozi su shvatili da je klimatska promjena glavni čimbenik u evoluciji, a
malobrojni su shvatili da premještanje Zemljine kore u relativno kratkim
razmacima određuje upravo taj čimbenik. Nužno je imati uporište u čim­
benicima koji objašnjavaju evoluciju. U nekim slučajevima, pojedini obli­
ci života izdrže stotine milijuna godina, a da se ne promijene. Pogledaj
zmajolikog komodo guštera. Nema razloga za promjenu, ona je samo slu­
čajnost. A vrsta se ne mijenja ako to nije potrebno, ona ne izumire bez po­
sebnog razloga.

Vjerujem da će se premještanje, kad je jednom počelo, nastaviti dok se
većina mase ne uravnoteži. Ono se tada zaustavlja, a očekuje se razvoj
drugog pokretanja što će stvoriti još jedan centifugalni učinak. Novo po-

kretanje bit će u smjeru koji nije povezan s posljednjim; dapače, nema
unaprijed određene udaljenosti koju će Zemljina kora prijeći. To je odre­
đeno kvantitetom centrifugalnog zamaha, koji djeluje na Zemljinu koru
pri svakom pomicanju.

Proučavajući stotine mitova o Zemljinim vulkanskim uzvisinama, uvje­
ren sam u jednu jednostavnu istinu, da uglavnom nema mitova ni psihološ­
kih razvoja, nego da postoje brojni stvarni događaji, detaljno proučeni kao
i drugi neobjašnjivi događaji, koji su zapravo protumačeni prebrzim racio­
nalnim zaključivanjem. Većinom mitovi o katastrofi (primjerice o Atlantidi)
nisu natprirodni. Nedavno sam zaključio da bi 'učinak zatezanja' djelovao
dok bi pokretanje krute Zemljine površine izazvalo pokretanje dubljih slo­
jeva, što bi se nastavilo još dugo nakon što se pokretanje Zemljine kore
zaustavi, uzrokujući dugotrajnu turbulenciju površine. Iako je to pokre­
tanje polagano, ima tu mnogo nasilnih epizoda, dovoljnih za nekoga tko
proučava katastrofe. Mislim da je počelo još jedno pokretanje, nažalost
još jedno ledeno doba koje je počelo prije nekoliko tisuća godina. Pokre­
tanje cijele Zemljine površine stvara ploče i pojačava sva njihova prvobit­
na pokretanja, iako ona traju još dugo nakon toga.

Tvoj članak u časopisu Antropological Journal (Antropološki časopis)
nudi zanimljive teme za raspravu. Nadam se da nemaš ništa protiv nekih
mojih sugestija. Na četvrtoj stranici si napisao: pomicanje različitih dje-
lova Zemljine kore u razno doba iznad zemljine osi. Mislim da bi većini
ljudi bilo jasnije da si rekao: pomicanje cjelokupne Zemljine kore kao je­
dinice, nad njezinom polurastaljenom unutrašnjošću.

U svjetlu teorije pomicanja Zemljine kore, zapadna polutka je u nepo-
voljnijem položaju zbog zemljopisa. Na istočnoj polutki seoba se mogla
dogoditi u mnogim različitim smjerovima u skladu s klimatskim promje­
nama. U objema Amerikama mogućnosti seobe su mnogo ograničenije.
Nije sigurno da ovisimo o uzroku podizanja, jer podizanja tla mogu mno­
go promijeniti u premještanju. Naprimjer, sigurno je da je podizanje Anda
ojačalo s razvojem poljoprivrede. Tako i danas nalazimo poljoprivredne
terase iznad linije vječnog snijega i morske životinje u jezeru Titicaci.

Nadalje, postoji dokaz da je posljednje premještanje Zemljine kore po­
maknulo oba američka kontinenta prema jugu oko 30 stupnjeva te uništi­
lo život i civilizaciju na njima, dok su klimatske promjene bile manje iz­
ražene u Starome svijetu i postojalo je više mogućnosti za bijeg. Našao
sam dokaz o postojanju pradavne kulture poljoprivrede u Sjedinjenim
Državama, u Meksiku i Južnoj Americi.

Nadalje, u nedavnim otkrićima vjerujem da sam došao do dokaza cije­
log ciklusa civilizacije u Americi i na Antarktiku, koji upućuje na napre­
dne razine znanosti koja može sezati i do 100 000 godina u prošlost. Mi­
slim da je preuranjeno određivanje nekog datuma kojim bi se na Zemlji
označio početak poljoprivrede.

Za to imam dobre dokaze i njih ću uključiti u svoju novu ediciju ESC
Na kraju, siguran sam da uviđaš da te ne upućujem na pretpostavku o
iznenadnom pomicanju Zemljine kore. Mislim da će to trajati najmanje
4 000 godina. Moglo bi biti vrlo snažnih događaja tijekom toga razdoblja,
primjerice mogle bi se uzdignuti Ande, ali ne i golemi plimni valovi viso­
kih poput planina.
Naravno, mora se pažljivo razmotriti i drugo gledište. U bilo kojem pre­
mještanju Zemljine kore zbilo bi se maksimalno pokretanje duž središnjeg
meridijana, koje bi bilo proporcionalno udaljenosti od toga meridijana, to
jest od zemljopisne dužine, smanjene do nule na 90 stupnjeva od meridija­
na.
Jedna od tvojih bilježaka vrlo me zanima: Langway i Hansen, 1973.
godine.

Uz srdačne pozdrave,

Charles Hapgood

DODATAK 3

Sveta mjesta povezana s polom
u Hudsonovu zaljevu
(60°S, 83°Z)

RAND FLEM-ATH

Ova sveta mjesta nalaze se unutar polovice stupnja (30 nautičkih milja)
prijašnje svete zemljopisne širine koju smo stavili na popis u zadnji stu­
pac druge tabele. Budući da ocean zauzima mnogo prostora na zemaljskoj
kugli, neka su mjesta unesena u tu listu jer su najbliži otoci (označeni
zvjezdicom *). U slučaju kad se ne mogu naći točne koordinate, stavljamo
u zagradu najbliži poznati grad, gradić ili selo.

Uvrstili smo i dva egipatska sveta mjesta koja se nalaze na 14 stupnje­
va sjeverne zemljopisne širine jer je taj broj usko povezan s Ozirisom.

Sveta mjesta povezana s polom u Hudsonovu zaljevu
prema zemljopisnoj širini

fi ekvator (55:37) Bimini (sjever), Ojai

50 Chichen Itza, Dunecht,

Kilwinning/Loanhead/Rosslyn,

Newgrange/Knowth/Tara, Uxmal

45 Canterbury, Copan/Quirigu, Marden

fi pol (34:23) Kanarsko otočje, Meknes

30 Kartaga, Quito

25 Konstantinopol, Troja

fi pol/pol (21:15) Catal Huyak, Chavin, Knossos, Praisos, Rodos

10 fi (16:11) Aleksandrija, Baalbek, Cuzco, Ehdin,
15 Machu Picchu, Ollantaytambo, Paracas, Sidon
12 Ashur, Gilgal, piramide u Gizi, Heliopolis,
10 Jarmo, Jerihon/Jeruzalem, Nazca
Babilon, Kish, Pjongjang
5 Eridu/Ur/Uruk/, Ise, Karnak, Kumasi,
0 Kyoto Heian, Lagash, Luksor/Teba,
Naqada, Nara, Suša
Biblos, Elefantina, Lalibala, Raiatea*, Tahiti*, Xi'an
Aguni, Uskršnji otok, Lhasa, Mohenjo-Daro

Sveta mjesta (s koordinatama) izmjerena s obzirom na njihovu
udaljenost od pola u Hudsonovu zaljevu

Sveto mjesto Udalj.od pola
Zemljopisna u Hudson, zalj Prijašnja
dužina/širina (u naut. milj.) zemlj. širina

Aguni 26:35S/127:13I 5,411 5,400 = ekvator

Aleksandrija 31:13S/29:53I 4,428 4,429 =10fi

Ashur 35:29S/43:14I 4,503 4,500 = 15S

Baalbek 34:00S/36:12I 4,431 4,429 =10fi
Babilon 32:33S/44:25I 4.687 4,680 = 12S
Biblos 26:59S/49:40I 5,101 5,100 = 5S
Bimini (sjever) 25:46S/79:14Z 2,059 2,063 =fi ekvator

Canterbury 51:17S/1:05I 2,707 2,700 = 45S

Catal Huyak (Konya) 37:51S/32:30I 4,143 4,126 =fi pol/pol

Chavin 09:18J/77:19Z 4,157 4,126 =fi pol/pol

Chichen Itza 20:40S/88:32Z 2,370 2,400 = 50S
Copan 14:52S/89:10Z 2,719 2,700 = 45S
Cuzco 13:32J/71:57Z 4,433 4,429 =10fi

Dahshur 29:45S/31:14I 4,539 4,560 = 14S

Dunecht 57:10S/2:25Z 2,378 2,400 = 50S

Uskršnji otok 27:05J/109:20Z 5,371 5,400 = ekvator

Ehdin 34:19S/35:57I 4,408 4,429 = 10fi
Elefantina 20:05S/32:53I 5,093 5,100 = 5S

Eridu 30:50S/46:02I 4,815 4,800 = 10S
Gilgal 31:59S/35:27I 4,521 4,500 = 15S
Giza 29:59S/31:08I 4,524 4,500 = 15S

Heliopol 30:03S/31:15I 4,523 4,500 = 15S

Ise 34:29S/136:41I 4,817 4,800 = 10S

Jarmo (Chamchl) 35:32S/44:50I 4,533 4,500 = 15S

Jerihon 31:52S/35:27I 4,527 4,500 = 15S

Jeruzalem 31:47S/35:13I 4,526 4,500 = 15S

Kanarsko otočje 28:30S/14:10Z 3,315 3,337 = fi pol

Karnak 25:44S/32:39I 4,787 4,800 = 10S

Kartaga 36:54S/10:16I 3,623 3,600 = 30S

Kilwinning 55:40S/4:42Z 2,376 2,400 = 50S

Kish 32:33S/44:39I 4,692 4,680 = 12S

Knosos 35:18S/25:10I 4,098 4,126 = fi pol/pol
Knowth 2,404 2.400 = 50S
Kyoto Heian 53:43S/6:30Z 4,803 4,800 = 10S
35:00S/135:45I
4,774 4,800 = 10S
Lagash (Telio) 31:37S/46:09I
5,683 5,700 = 5J
Lalibala 12:01S/39:05I
5,427 5,400 = ekvator
Lhasa 29:41S/91:10I
2,408 2,400 = 50S
Loanhead 55:53S/3:09Z
4,783 4,800 = 10S
Luksor 25:41 S/32:24I
4,407 4,429 = 10 fi
Machu Picchu 13:08J/72:30Z
2,696 2.700 = 45S
Marden 51:11S/0:30I
3,309 3,337 = fi pol
Meknes 33:54S/5:37Z
2,671 2,700 = 45S
Mersea otok 51:48S/0:55I
5,389 5,400 = ekvator
Mohenjo-Daro 27:17S/68:14I
4,780 4,800 = 10S
Naqada 25:52S/32:41I
34;55S/135:49I 4,806 4.800 = 10S
Nara 4,499 4,500 = 15S

Nazca 14:53J/74:54Z 2,408 2,400 = 50S

Newgrange (Drogheda) 53:43S/6:21Z 2,084 2,063 = fi ekvator

Ojai 34:27S/19:15Z 4,414 4,429 =
4,431 4,429 =
Ollantaytambo 13:14J/72:17Z 5,120 5,100 = 10 fi
13:50J/76:11Z 4,131 4,126 =
Paracas 34:26:05S/108:52:12I 4,708 4,680 = 10 f i
Piram. iz Xi'ana (Kina) 35:08S/26:07I 3,613 3,600 = 5S
39:00S/125:47I 5,654 5,700 = fi pol/pol
Praisos (Kreta) 0:14J/78:30Z 4,119 4,126 = 12S
Pjongjang 16:50J/151:30Z 2,408 2,400 = 30S
Quito 36:15S/28I 4,533 4,560 = 5J
* Raiatea (Juž.Tihi oc.) 55:52S/3:13Z 4,437 4,429 = fi pol/pol
Rodos (približno) 29:51S/31:14I 4,785 4,800 = 50S
Rosslyn 5,641 5,700 = 14S
33:32S/35:22I
Saqqara 32;12S/48:20I 10 f i
17:37J/149:27Z 10S
Sidon 5J

Suza
* Tahiti

Tara 53:34S/6:35Z 2,407 2,400 = 50S
Teba 25:41S/32:40I 4,790 4,800 = 10S
Troja 39:55S/26:17I 3,889 3,900 = 25S
Ur iz Chaldeesa 30:56S/46:08I 4,811 4,800 = 10S
Uruk 31:18S/45:40I 4,782 4,800 = 10S
Uskršnji otok 27:05S/109:20Z 5,371 5,400 = ekvator
Uxmal 20:21S/89;46Z 2,395 2,400 = 50S

DODATAK 4

Sveta mjesta povezana
s polom na Yukonu
(63°S, 135°Z)

RAND FLEM-ATH

Pol na Yukonu star je više od 100.000 godina, iako to ne znači da je i civi­
lizacija postojala u to vrijeme, jer su lokacije tih mjesta mogle služiti samo
kao geološke oznake koje su ostavili Enohovi 'anđeli' prije 12000 godina.
S druge strane moguće je da je civilizacija u to vrijeme izmislila Urielov
stroj da bi 'otkrila sve tajne Zemljinih dubina'.

Sveta mjesta povezana s polom na Yukonu prema zemljopisnoj širini

fi ekvator (55:37) Grad Atlantide (jug)

fi pol (34:23) Kilwinning, Rosslyn

30° Avebury, Bal dock, Barbrook, Bath, Glastonbury,

London, Old Sarum, Mersea otok, Pjongjang,

Rollright Stones, Royston, Stonehenge, Tintagel

Vestermarie

fi pol/pol (21:15) Nanking, Rennes-le-Chateau

20 Aguni (Japan), piramida broj 6 (Kina)

10 fi (16:11) Lixus, Yonaguni 15 Abdera, Meknes

12 Gozo, Samos

10 Knossos, Raiatea

5 Aleksandrija, Babilon, Bassae, Jerihon,

Jeruzalem, Suša, Tiahuanaco

0 Abydos, Biblos, Cuzco, Machu Picchu,

Nazca, Ollantaytambo, Tongatapu

Sveta mjesta na sljedećoj tabeli nalaze se unutar polovice stupnja (30
morskih milja) prijašnje zemljopisne širine uvrštene u zadnji stupac. Budu­
ći da mnogo Zemljine površine zauzimaju oceani, na popis su stavljena ne­
ka mjesta koja su najbliži otoci (označeni zvjezdicom *). Katkad se ne mo­
gu naći postojeće koordinate, pa u tom slučaju u zagrade stavljamo najbliži
poznati grad, gradić ili selo. Baalbek je bio točno na svetom broju 7.

Sveta mjesta (s koordinatama) izmjerena s obzirom na njihovu
udaljenost od pola na Yukonu

Sveto mjesto Zemljopisna Udalj. od pola Prija išnja
dužina/širina zemlji. širina
Abdera na Yukonu.
Abydos (u naut. milj.)
Aguni
Aleksandrija 40:56S/24:59I 4,506 4,500 = 15S
Avebury
Baalbek 26:11S/31:55I 5,427 5,400 = ekvator
Babilon
Baldock 26:35S/27:13I 4,204 4,200 = 20S
Barbrook
Bassae 31:13S/29:53I 5,116 5,100 = 5 S
Bath
Biblos 51:27S/01:51Z 3,601 3,600 = 30S
Cuzco
Glastonbury 34:00S/36:12I 4.980 4,980 = 7S
*Gozo (Victoria)
Jerihon 32:33S/44:25I 5,083 5,100 = 5S
Jeruzalem
Kilwinning 51:59S/0:12Z 3,595 3,600 = 30S
*Knosos 51:13S/3:52Z 3,585 3,600 = 30S
Lixus
London 31:57S/35:46I 5,101 5.100 = 5S
51:23S/02:22Z 3.598 3,600 = 30S
Machu Picchu
Meknes 26:59S/49:40I 5.411 5.400 = ekvator
Mersea otok
Nanking 13:32J/71:57Z 5,424 5,400 = ekvator
Nazca (grad)
Nipur 51:09S/2:43Z 3.606 3.600 = 30S
36:03S/14:14I 4.692 4,680 = 12S

31:52S/35:27I 5,105 5,100 = 5S

31:47S/35:13I 5.109 5,100 = 5S

55:40S/4:42Z 3,329 3,337 =fi pol

35:18S/25:10I 4,841 4,800 = 10S

35:12S/6:10Z 4,435 4,429 =10 f i

51:30S/0:10Z 3,623 3,600 = 30S

13:08J/72:30Z 5,389 5,400 = ekvator

33:54S/5:37Z 4,518 4,500 = 15S

51:48S/0:55I 3,616 3,600 = 30S

32:03S/118:47I 4,126 4,126 =fi pol/pol
14:53J/74:54I
5,429 5,400 = ekvator

32:10S/45:11I 5,106 5,100 = 5S

Old Sarum 51:06S/1:49Z 3,621 3,600 = 30S
5,400 = ekvator
Ollantaytambo 13:14J/72:17Z 5,400 3,600 = 30S
4,230 = 20S
Pjongjamg 39.00S/125:47I 3,595 4,800 = 10S
4,126 =fi pol/pol
Piramida br. 6 (Kina) 34:23:25S/108:44:12I 4,230 3,600 = 30S
3,337 =fi pol
*Raiatea 16:50J/151:30Z 4,842 3 600 = 30S
3,600 = 30S
Rennes-le-Chateau 42:55:44S/2:15:45I 4,139 6,120 = 12J
5,101 = 5S
Rollright Stones 52:00S/1:35Z 3,575 5,700 = 5J
3,600 = 30S
Rosslyn 55:52S/3:13Z 3,339 5,400 = ekvator
3,600 = 30S
Royston 52:03S/0:01Z 3,594 4,429 =10 fi

Stonehenge 51:11S/01:51Z 3,616

Samos 13:42S/26:59I 6,133

Susa 32:12S/48:20I 5,101

Tiahuanaco 16:38J/68:40Z 5,671

Tintagel 50:41 S/4.-46Z 3,601

Tongatapu (Nuku'alofa) 21:09J/175:14Z 5,384

Vestermarie 55:07S/14:50I 3,590

Yonaguni 24:29S/123I 4,423

DODATAK 5

Traganje za izgubljenim
mjestima

RAND FLEM-ATH

Autori knjiga znanstvene fantastike koriste izraz 'back-engineered'. Vjeru­
ju da Vlada Sjedinjenih Država posjeduje barem jedan leteći tanjur i da je
unajmila stručnjake koji pokušavaju odgonetnuti znanost što leži u letjeli­
cama izvanzemaljaca. Taj se proces naziva 'back-engineering'. Ne kažem
da leteći tanjuri doista postoje pohranjeni negdje u tajnom spremištu. Za­
pravo, sva moja istraživanja temelje se na pretpostavci da se prošlost mo­
že razumjeti i ako se ne povezuje s izvanzemaljcima. Ali, mislim da je ide­
ja o 'back-engineeringu' prikladna u našem traganju za izgubljenim svetim
mjestima.

Uz pomoć 'back-engineeringa' preciznih karata Atlantide, možemo poći
tragom onih koji su preživjeli potop. Hapgoodva zbirka karata Maps of
the Ancient Sea Kings pokazuje karte koje ilustriraju obrise kontinenata i
njihovih položaja prije pomicanja Zemljine kore. Oni koji su izbjegli potop,
shvatili su da bi se mogli koristiti ovom presudnom informacijom ako
osuvremene zemljopisne širine koje su se dramatično promijenile tim ve­
likim pomicanjem. Giza se, primjerice, pomaknula sa 15 stupnjeva sjever­
no na 30 stupnjeva sjeverno. Mjerenjem planeta s ključnih točaka kao što
su Giza, preživjeli su mogli prepraviti svoje precizne karte pretpotopnog
svijeta na nove zemljopisne širine. To ih je dovelo do posebnih mjesta -
koja su konačno postala svetim mjestima za sljedeće generacije.

Precizna karta Atlantide ističe nekoliko važnih mjesta (primjerice Co-
pan, Quito), koja su trostruko povezana. Prvo, povezana su važnim mje­
renjem s početnog meridijana u Gizi. Copan je primjerice 120 stupnjeva
zapadno od Velike piramide. Drugo, ta su mjesta smještena na svetoj ze-

mljopisnoj širini (Copan je 15 stupnjeva sjeverno.) I treće, ona su bila
smještena na svetoj zemljopisnoj širini dok je pol bio u Hudsonovu zalje­
vu. (Copan je bio 45 stupnjeva sjeverno). Možda možemo provesti neke
promjene na temelju dostupnih podataka iz tog znanja kako bismo prona­
šli druga sveta mjesta koja su ostala skrivena sve to vrijeme.

Jedno od najintrigantnijih izgubljenih mjesta na koja upućuje precizna
karta, nalazi se na poziciji 16:11 J/58:52Z, na granici između Bolivije i
Brazila, na mjestu na kojem je pukovnik Fawcett vjerovao da je pronašao
ruševine atlantidskoga grada. To mjesto mnogo obećava jer leži na 1/4 uda­
ljenosti oko Zemlje od početnog meridijana u Gizi i dijeli svoju zemljopi­
snu širinu s Tiahuanacom. I on slijedi model kapelice Rosslyn (mjesto
50/50) i Canterburyja (mjesto 45/45), a lociran je na uglu koji leži na sje­
cištu 12/12 gdje se sastaju sadašnji i prijašnji pol.

Drugo mjesto, u Kaliforniji, otkriva Fawcettov izgubljeni brazilski grad.
Karta nas vodi do megalitske građevine 100, 110, 120, 130 i 140 stupnjeva
zapadno od Velike piramide, i to nas navodi da potražimo brazilska mjes­
ta na 90, 80 i 72 stupnja zapadno od Velike piramide. Pogledamo li prema
zapadu i sjeveru, nalazimo da se na 150 stupnjeva zapadno od Velike pira­
mide mjerenje prekida kroz južnu Kaliforniju. Najbolja zemljopisna širi­
na je podjela prema polarnom zlatnom rezu na 34 i 23S. Taj rez pokazuje
zemljopisnu širinu Baalbeka, piramidu broj 6 u kineskoj provinciji Xi'an,
Ehdina iz kharsagskog epa i jedog od najsvetijih mjesta u Japanu, Shinto
hrama u Isi.

Dok je pol bio u Hudsonovu zaljevu, isto kalifornijsko mjesto bilo je
smješteno na lokaciji 55:16S što je manje od polovice stupnja od savršenog
ekvatorijalnog zlatnog reza zemljopisne širine 55:33S. Tako je tajno mjesto
u Kaliforniji bilo mjesto dvostrukog zlatnog reza, gdje se danas nalazi u po­
ložaju polarnog zlatnog reza i ekvatorijalnog zlatnog reza prije potopa. Ono
je povezano i s Velikom piramidom u Gizi. Dapače, Kilwinning (55:40S) i
Rosslyn (55:52S) su danas blizu te zemljopisne širine. Prije potopa, kali­
fornijsko sveto mjesto dijelilo je svoju zemljopisnu širinu s malim otokom
na južnoj obali Floride nazvanim 'Sjeverni Bimini' (55:41S) dok je pol bio
u Hudsonovu zaljevu. Sjeverni Bimini je mjesto koje je Edgar Cayce odre­
dio za Atlantidu. Ono je 110 stupnjeva zapadno od Velike piramide i dijeli
tu zemljopisnu širinu sa sjevernim glavnim gradom Inka, Quitom.

Kad sam to shvatio, pretražio sam kartu Kalifornije u potrazi za mje­
stom koje se nalazilo na 150 stupnjeva zapadno od Velike piramide, na ze­
mljopisnoj širini zlatnog reza od 34:23S. Najbliži grad zvao se 'Ojai'.

Nikad prije nisam čuo za njega.

Otada sam otkrio da je Ojai (izgovara se Ohaji) dobio na važnosti u kla­
sičnom filmu Franka Capre, iz 1937. godine - Lost Horizon (Izgubljeni ob­
zor). Capri je trebalo najljepše mjesto koje je mogao naći da bi prikazao
'Shangri - La', izgubljeni tibetanski grad. U odabiru grada za svoj izgublje­
ni raj, Capra je slijedio tragove drugih koji su vjerovali da je dolina Ojai bila
sveto mjesto. Narod Chumasha, koji je zauzeo velike dijelove južne Kalifor-
nije prije dolaska bijelog čovjeka, smatrao je dolinu Ojai svetom. Zvali su je
'Dolina Mjeseca'. Vjerovali su da su to 'vrata koja vode u zemlju duhova'.
Kako vrijeme prolazi, Ojai se sve više povezuje sa spiritizmom.

Jedan od najfascinantnijih filozofa 20. stoljeća bio je blisko povezan s
tim gradom. Rođenje u Indiji, u svibnju 1895. godine. Kad mu je bilo 11
godina, 'otkrila' ga je voditeljica Teozofskog društva Annie Besant. Pove­
la je dječaka u Englesku i ondje mu osigurala potrebnu naobrazbu. Bio je
to Jisshu Krishnamurti. On je postao predstavnik radikalne škole slobodne
misli, koja je zastupala uklanjanje svake organizirane religije. Njegov je
moto postala rečenica: 'Istina je zemlja koja nema staze'.

Godine 1922. Krishnamurti je posjetio Ojai, zaljubio se u tu prekrasnu
dolinu i ondje ostao do kraja života. U intervjuu koji su objavile mjesne
novine Ojai Valley News, Krishnamurti je rekao: 'Ovdje čovjek ima osje­
ćaj da se nalazi na svetome mjestu. I u indijskoj, grčkoj i drugim civiliza­
cijama, kada se pronašlo neko prekrasno mjesto, ondje se sagradio hram.'

Iako ovdje nema megalitskih građevina. Ojai se pridružuje odabranom
broju mjesta na svijetu koja su povezana podjelama Zemljinih dimenzija
prema zlatnom rezu (vidi tabelu).

Zemaljopisna širina prema Zlatnom rezu danas, u vrijeme dok je
pol bio u Hudsonovu zaljevu i na Yukonu

* = Prvi meridijan u Gizi
** = GradAtlantide (vidipoglavlje 10)

fi zemlj. širina Danas Pol u Hudso- Pol na Yukonu
novom zaljevu
10 fi Lubaantum*
(16:11S) (16:17S) Baalbek* Yonaguni
(16:09S) (16:17S)
Tiahuanaco*
(16:38S) Paracas Lixus
(16:09S) (16:05S)
Raiatea*
(16:50 J) Cuzco (ostali -
vidi poglavlje 2)
(16:07S)

Od pola do pola Wabar Tektite Catal Huyak Nanking
(21:15S) (21:30S) (21:26S) (21:14S)
Chavin de
Chichen Huantar* Rennes-le-
Itza* (21:26S) Chateau
(20:40) Kanarsko (21:01S)
otočje*
Od pola do Xi'anske (34:45J) Rosslyn
ekvatora piramide (34:23J)
(34:22S) North Bimini*
(34:23S) (55:41) Loanhead
Ehdin* (34:21S)
(34:19S)
Kilwinning*
Baalbek* (34:3 IS)
(34:00S)
Tikal
Ise (34:3 IS)
(34:29S)
Nikko
Ojai* (34:03S)
(34:27S)

Od ekvatora Kilwinning*
do pola (55:40S)
(55:37S)
Rosslyn
(55:52S)

Ojai* Atlantida**
(55:16N) (55:15J)

Izgubljena sveta mjesta koja su istodobno povezana s
prvim meridijanom u Gizi, sadašnji i prijašnji položaj

zemljine kore / omotača

* EZR = ekvatorijalni Zlatni rez ili 55:37S
**10fi = 10 fi ili 16:11 S

Greenwich GPM Druga Pol u Hud- Ostala mjesta
mjesta sonovom dok je pol bio u
danas zaljevu Hudson, zaljevu

16:11S/58:52W 90Z Tiahuanaco 12S Babilon/Kish
(Brazil/Bolivia, je- (100Z) Pjongjang
dan od Fawcettovih
atlantidskih gradova)

34:27S/119:15N 150Z Ise, Xi'an, EGS* Sjeverni
(Ojai, Kalifornija) 601 Baalbek, Bimini
Ehdin (51)
45S/91:08I 151 Lhasa 15S Giza
(Mongolija/Kina) (30Z) (601) Nazca
Jerihon/
20S/46:08I Ur(15I) Jeruzalem
(Saudijska Arabija)
Canterbury ekvator Uskršnji otok
15S/01:08I (30Z) Mohenjo-Daro
(Pustinja Sahara) Lhasa, Aguni

10 fi** Baalbek
Cuzco
Ollantaytambo
Paracas
Sidon
Niniva
Machu Picchu
Ehdin

DODATAK 6

Gubitak vremena i izgubljeni
prostor: Kako je određivanje
starosti ledene jezgre pošlo

krivim smjerom

RAND FLEM-ATH

Zamislite da ste se upravo vratili iz posjeta Disneyjevom svijetu na Flo­
ridi, gdje ste kupili listić državne lutrije. Iz uprave vas nazovu i kažu da
ste dobili 3 000 000 $. Vaš se život u trenu mijenja. Ali, ima jedan problem.
Kada dođete podignuti novac, službenici u Državnoj lutriji kažu da je
stvarna suma 400 000 $. U redu, to je razočaranje, ali ne možete biti baš
previše tužni. Na kraju vam stiže ček na iznos od 122 000 $. Kakva će biti
vaša reakcija? Zar ne biste to istražili?

Ovu sam kratku priču ispričao iz ozbiljnog razloga. U nekoliko protek­
lih godina 'stručnjaci' koji su proučavali ledenu jezgru izjavili su da je le­
dena ploča na Malom Antarktiku stara najmanje 3 000 000 ili 400 000 ili
122 000 godina i zato je teorija o pomicanju Zemljine kore bila krivotvo­
rena. Prije 12 000 godina ljudi nikako ne bi mogli živjeti na Malom An­
tarktiku. Ali, koji je podatak točan? Ovdje je stvarno nešto pogrešno.

Da bismo otkrili što, moramo početi s temeljnim logičkim instrumen­
tom koji je otkrio grčki filozof Pitagora (oko 600. god. pr. Kr.). Njega se
općenito smatra prvim Europljaninom koji je tvrdio da je Zemlja okrugla
i da se može podijeliti na klimatske zone (polarnu, umjerenu i ekvatorijal­
nu). Uveo je i pojam 'antipoda', to jest tvrdnju da ljudi žive na suprotnoj
strani Zemlje. Grčka riječ za stopu je 'pode' i zato je Pitagora nazvao južni
dio Zemljine polutke 'antipodi', jer su stope ljudi koji ondje žive pokazi-

vale smjer suprotan sjevernoj polutki. 'Antipode' znači 'obrnute stope'.
Taj pojam antipoda je potpuno logično sredstvo za pouzdanu procjenu sta­
rosti leda.

Geolozi se gotovo nikad ne umore ponavljajući rečenicu koju je prvi
izgovorio James Hutton: 'Sadašnjost je ključ za prošlost'. Ona ostaje te­
meljno polazište u geologiji. Ako želimo proniknuti u prošlost, prvo mo­
ramo razumjeti sadašnjost. To je dobar savjet, i pod uvjetom da se sjetimo
kako razdoblja promjene mogu varirati bez nasilnih fizikalnih zakona, to
je prijedlog koji trebamo ozbiljno shvatiti. Danas ne nalazimo ledeni po­
krov akumuliran u umjerenim zonama (osim u planinskim lancima), niti
u polarnim zonama nema životinja koje su se prilagodile umjerenoj klimi.
Umjesto toga nalazimo led akumuliran na polovima i samo malo prilago­
đenih životinja koje žive u polarnim zonama.

Pogledamo li Mali Antarktik kroz prizmu određivanja starosti ledene
jezgre, dobivamo nekoliko 'činjenica', ali kada te rezultate usporedimo s
dokazima o antipodima na Malom Antarktiku i drugdje, javljaju se druge,
kontradiktorne činjenice. Ono što nalazimo metodom procjene starosti le­
dene jezgre jest daje Mali Antarktik prekriven ledom barem 122 000 god­
ina, ako ne i više. Ali, kada pozornost usmjerimo na suprotne strane Ze-
mljine kugle i pogledamo Sibir, Beringiju i Aljasku, ne nalazimo ekviva­
lentni ledeni pokrov. Umjesto toga otkrivamo dokaz o mnoštvu golemih
sisavaca kao što su konji, bizoni i nosorozi, koji su se penjali do travnatih
područja. Kako može jedan dio Zemljine kugle biti pod ledom barem
122 000 godina dok na suprotnom polu nema ni leda ni velikih sisavaca?
(Prije 14 godina procijenjeno je metodom radioaktivnog ugljika da je nji­
hova starost između 11 000 i 70 000 godina.) To se ne računa. Ili je dokaz
sa sjevera pogrešan ili je pogrešan dokaz s juga.

Ono što stručnjaci za procjenu starosti ledene jezgre predlažu, nešto je
s čime nemamo iskustva u sadašnjosti: oni tvrde da je nekad jedna strana
zemaljske kugle bila pod ledom, dok je istodobno, na suprotnoj strani
(polu) zemaljske kugle velik broj sisavaca lutao pašnjacima na kojima nije
bilo leda. Gdje danas na Zemlji možemo naći takvu kombinaciju? Nigdje.
Ako su Sibir/Beringija/Aljaska pokazatelji velike različitosti u metodama
procjene starosti ledene jezgre, i sve one pokazuju da je to područje bilo
mnogo toplije 9 600. god. pr.Kr., tada možemo s pravom pretpostaviti da
je to bio slučaj i s Malim Antarktikom. To je jednostavna logika koja je
stara koliko i Pitagora.

Ali, pravi problem koji imam s onima koji se pozivaju na procjenu
ledene jezgre kao konačne starosti ledenog pokrivača Malog Antarktika

jest, da ti isti ljudi nemaju ništa za reći o tome kako je led uopće dospio
ondje. Oni misle o ledenim dobima samo s pozicije vremenskih i temper­
aturnih promjena, pa su zanemarili jednostavne činjenice - gdje se formi­
rao led i gdje je on danas. Kakvo objašnjenje nude za činjenicu da su Sre­
dišnji Grenland i Veliki Antarktik, koji zajedno imaju više od 90% svjetske
površine leda, smješteni u polarnim pustinjama?

Zahtjev da se riješi ta tajna ledenih doba jedan je od problema koji tra­
ju dugo i koje znanost nije riješila. Geologija je bila draga znanstvenici­
ma u 19. stoljeću, kada su velikani poput Jamesa Huttona i Charlesa
Lyella zbacili veo s povijest Zemlje da bi otkrili vremenske mjere, koje su
pokolebale mišljenje javnosti i zaprepastile predstavnike Crkve. Izaziva­
jući slijepu vjeru koju Crkva ima u priču o potopu i produžujući vremen­
ske mjere, koje su iznad postojećih ograničenja da je svijet nastao vjero­
jatno 4004. god. pr. Kr., neupućeni geolozi stvorili su dramatičan i trajan
utjecaj na ljudsku svijest.

Tijekom tog vremena nije bilo izazova kao što je bila geologija. Ona je
bila preteča znanosti. Na njezinim temeljima stvorili su pristaše Charlesa
Darwina njegovu radikalnu teoriju evolucije. Bili su to opojni dani geolo­
gije, ali današnja znanost koja je nekoć osporavala prošlost sa svojim
neprekidnim opažanjem i nemilosrdnom logikom, izgubila je svoj put.

Kada je Louis Agassiz prvi stavio na raspravu ideju da je svijet jednom
proživio ledeno doba, Geološko društvo ga je ismijalo. Danas nema sum­
nje da su ledeni pokrivači prekrivali velike dijelove Europe i više od po­
lovicu Sjeverne Amerike. Ali, usprkos činjenici da se ta teorija sada udo­
maćila u sveučilišnim dvoranama, a profesori geologije svakodnevno pre­
nose to znanje studentima, stvarni uzrok ledenih doba još uvijek je ostao
nerješiva tajna.

Svake nas se godine uvjerava da se to prilično nezgodno stanje mora
ispraviti i da će geologija biti oslobođena najstarijeg problema koji ju mu­
či, ali nitko do sada nije mogao objaviti sve važne činjenice. Kada prob­
lem kao što je ovaj i dalje postoji, on često traži potpuno nov pristup koji
bi potaknuo promjenu. Vjerujemo da problem ledenih doba i dalje ostaje
trn u oku za geologe, jer je pogrešno shvaćen još u vremenu kada ga je Ly-
ell preuzeo od Agassiza i pretvorio u uniformističku teoriju.

Uniformizam je istraživačka tradicija u geologiji koja i dalje utječe na
nju usprkos činjenici da su njezine logične nedosljednosti bile otkrivene
1965. godine. Te je godine, Stephen Jay Gould napisao jednu od svojih
već prije objavljivanih rasprava pod nazivom 'Je li uniformizam nužan?'

Gould se služio logikom u pristupu tom problemu, i bio je u stanju poka­
zati da ta ideja sadrži dvije ideje koje se prikazuju kao jedna.

Rani uniformisti, Hutton i Lyell, uvjeravali su da se znanost ne smije
oslanjati na pretpostavku da se promjene na Zemlji mogu objasniti djelo­
vanjem nadnaravnih sila. Iznijeli su vrlo značajno načelo koje je postalo
jedan od najvažnijih temelja suvremene znanosti: ideju da su fizikalni za­
koni nepromjenjivi. To znači da su zakoni gravitacijske dinamičnosti fizi­
ke stalni u svemiru i ne mijenjaju se s vremenom ni prostorom. Načelo ne­
promjenjivosti postalo je jedan od stupova, ne samo za geologiju, nego i
za znanost općenito. To je vjerovanje da se fizikalni zakoni ne mijenjaju
ni s vremenom ni s prostorom, a to se većini znanstvenika čini veoma ra­
zumnim. Mi također podupiremo tu zamisao, ali problem nastaje kad se u
jednadžbu uvedu druge ideje uniformista.

To je stajalište postupne promjene. To je teorija o Zemlji, a ne opće na­
čelo znanosti, no uniformisti često nisu poštovali tu razliku. Za njih su svi
koji su se suprostavili ideji o postupnom mijenjanju morali isto tako mije­
njati i predodžbu o nepromjenjivosti fizikalnih zakona. Odvojivši geološ­
ku teoriju postupnosti od znanstvenog načela nepromjenjivosti, Gould je
pokazao da je uniformizam bio loše shvaćen izvana. Njegov se argument
može sažeti u rečenicu: 'Nepromjenjivost je ispravna, dok je postupnost
pogrešna'.

Moramo se vratiti natrag u 1837. godinu kada je Agassiz prvi put iznio
svoju teoriju o ledenim dobima, kako bismo vidjeli na koji je način njego­
va ideja bila pretvorena u uniformističku teoriju, što je ostala do danas. Ovaj
nam povijesni pregled može pomoći da vidimo kako je procjena starosti
ledene jezgre u osnovi pogrešna.

Gledano s fizičke razine, Agassiz je smatrao ledena doba kao događa­
je koji su iznenada zadesili Zemlju:

Iznenadni jak vjetar koji je trajao cijelu vječnost, obrušio se na zemalj­
sku kuglu, proširio se na sve zemlje gdje su tropske životinje imale svoj
dom, i tako ih zatrpao golemom količinom snijega i leda, pa njihova tijela
nisu mogla istrunuti, što se inače prirodno događa nakon smrti.

Agassiz je vjerovao da su ledena doba s vjetrom provalila sa Sjevernog i
Južnog pola i opustošila cijeli svijet. Tu nastaje neugodan problem. Ako
se temperatura svugdje na Zemlji iznenada snizila, kako su tropske živo­
tinje preživjele do danas? Agassiz nije mogao logički odgovoriti na to pi­
tanje, pa je učinio kobnu pogrešku. Prihvatio je ideju o 'posebnom stva­
ranju', a radi se o tome da je nakon svake katastrofe ledenog doba Bog

intervenirao u procesu evolucije, tako da je ponovno naselio Zemlju no­
vim tropskim životinjama. Prihvaćanjem ideje o 'posebnom stvaranju'
Agassiz je narušio cijenjeno načelo nepromjenjivosti.

Znanost ga jednostavno nije prihvaćala.

I bila je upravu.
Kako je vrijeme prolazilo, Agassizova teorija o iznenadnoj pojavi le­
denih doba, nakon čega su nastala 'posebna stvorenja', bila je zamijenjena
Lyellovom teorijom o pojavi polaganih postupnih ledenih doba, što je
zanemarivalo problem tropskih životinja. To se dokazalo kao bolja taktika,
i kao rezultat toga Agassizova katastrofalna teorija bila je pretvorena u
uniformitarističku geologiju.

Problem tropskih životinja i dalje je prisutan, a postoji i jednako tako
neugodan problem isparavanja. Da bi postojao snijeg, najprije treba biti
vlage u zraku, a ona ovisi o isparavanju u tropima. Ako svuda na Zemlji
temperatura pada s dolaskom ledenog doba, tada bi i tropi trebali biti hla­
dniji, a to znači da postoji manje isparavanje, što na kraju rezultira ma­
njom količinom snježnih oborina. Stvaranje ledenog pokrivača zahtijeva
obilno isparavanje u tropima. Ono što nam uistinu treba jest teorija, koja
može tvrditi da postoji isparavanje u tropima istodobno kad se snijeg aku­
mulira kao ledeni pokrov. Premještanje Zemljine kore može objasniti te
probleme, i to tako da se zamijeni jednostavna pretpostavka o stabilnoj ze­
mljopisnoj širini s pretpostavkom da zemljopisna širina varira. Tretirajući
klimatske zone (polarnu, umjerenu i tropsku) kao konstante, a Zemljinu
koru/omotač kao varijablu, riješen je sav problem oko preživljavanja trop­
skih životinja i ispravanja u tropima tijekom tzv. ledenih doba.

Zašto onda tropske životinje nisu nestale? I kako se uopće stvarao sni­
jeg ako su tropi bili hladniji? To su dva jednostavna pitanja na koja nika­
da nećemo moći točno odgovoriti teorijom da su ledena doba rezultat sve­
općeg pada temperature na Zemlji.

Nerješiv problem je temeljna jedinica znanosti, pa ipak geologija i da­
lje nastavlja zanemarivati ta dva problema. U prošlih nekoliko desetaka
godina znanstvenici se uzastopce oslanjaju na procjenu nastanka ledene
jezgre, smatrajući to sredstvom propisanim za određivanje temperaturnih
promjena, za koje uporno tvrde da su vjerojatno prouzročile pojavu lede­
nih doba. No, njihova je logika u osnovi pogrešna.

Kada se govori o ledenim dobima, ne misli se samo na vrijeme i tempe­
raturu.

U pitanju je i prostor. Uistinu je prilično šokantno primijetiti da se u
svim raspravama o dobu ledenih površina i temperatura u prošlosti, ništa

72 S Novosibirski otoci
Sjeverni pol
- 72S
najdeblji led
na Grenlandu
3,2 km

Annaajdrketbikljiule4d,8nkam Mali Antarktik
Južni pol

Najdeblji led na Antarktiku nalazi se na suprotnoj strani najdebljem ledu na
Grenlandu. Polarna točka gdje se nalazi najdeblji led na Grenlandu su Novi
sibirski otoci, gdje su utočište našle mnoge životinje koje su se prilagodile tem­

peraturi. Antipodna točka Novim sibirskim otocima je Mali Antarktik.
Pretpostavlja se daje prije 12 000 godina on imao umjerenu klimu.

nije reklo o tome gdje su nastajale ledene površine. Kao da to pitanje nema
nikakve veze s problemom. To je apsurd. Znanstvenici, doktori filozofije
paradiraju zemaljskom kuglom, održavaju konferenciju za konferencijom,
dokazujući postojanje ledene jezgre. Ali, svi oni zanemaruju jednostavnu
činjenicu da su Središnji Grenland i istočni dio Antarktika, gdje se nalazi
više od 90% leda, ledene pustinje. Jednostavno, ondje gdje je led, nema
snijega! To jednostavno ne može biti!

Neki povezuju određivanje starosti ledene jezgre s godovima u deblu,
koji se mogu prebrojiti da bi se došlo do podataka o prošlosti. Postoje
sličnosti, ali i značajne razlike. Kako je svaki novi sloj leda položen na pre­
thodni, on dodaje svoju težinu slojevima ispod njega. No, to se ne događa
s godovima drveta koji odgovaraju svjetlu. Ledena jezgra je posljedica
snijega koji pada. Svjetlost je vrlo redovita pojava, koja nije nepredvidiva
kao snijeg. Težina svakoga novog sloja leda pritišće slojeve ispod sebe pa se

dokazi iskrivljuju i uništavaju. Led na dnu ledenog pokrivača je zgnječen
i istisnut, pa gotovo nestaje.

Najdeblji ledeni pokrivač na Grenlandu nalazi se na koordinatama 72S
/38Z i dubok je gotovo 3,2 km. Polazna točka Grenlandskog najdebljeg
ledenog pokrivača je 72S/142I. Najbliže kopneno područje su Novi sibir­
ski otoci (75S/140I). Ako prihvatimo činjenicu da je ledena jezgra s Gren­
landa pravi pokazatelj opće temperature, tada bi Novosibirski otoci trebali
biti pod ledom, i nikad ne bi mogli hraniti velik broj sisavaca kao što su
mamuti, lavovi, nosorozi, bizoni i konji.

Nema logičnog razloga zbog kojega bismo dali prednost starosti lede­
ne jezgre iz Grenlanda, a ne fizičkim ostacima izumrlih mamuta s Novo-
sibirskih otoka, kao kriterij kojim bismo procijenili temperaturu tijekom
kasnog pleistocena. Ali, to je točno ono što rade stručnjaci za ledenu srž.
Oni pretpostavljaju da se zemljopisna širina može mijenjati samo vrlo po­
stupno. Iznenadne promjene, kao što su one koje predstavljaju pomicanje
Zemljine kore, izvan su njihova vidokruga razmatranja. Kažu da sve mora
biti povezano s onim što su našli na Grenlandu. Ruski znanstvenici, među­
tim, vidjeli su ostatke konja, bizona i drugih životinja u Sibiru, i ne mogu
prihvatiti da metodologija američkih znanstvenika ima smisla.

I nema.

Ono što pobornici određivanja starosti ledene jezgre rade, jest posebno
procjena na osnovi dostupnih podataka prikupljenih na Grenlandu i Veli­
kom Antarktiku u odnosu na ostali dio svijeta. Zamijenili su istraživanje s
takvim procjenjivanjem, i jednostavno pretpostavljaju ono što su obvezni
logički dokazati.

DODATAK 7

Mehanika pomicanja
zemljinog omotača

RAND FLEM-ATH

Znanstveni časopis Nature (Priroda) objavio je naslovnu priču 18. srpnja
1996. godine pod nazivom Rotation of the inner core (Rotacija unutarnje
jezgre). Iako se jedva može nazvati bestselerom, taj izvještaj ipak može
objasniti najzamršeniji problem u teoriji pomicanja Zemljine kore.

Prvi put sam bio svjestan tog problema tek kad smo Rose i ja imali ja­
vno predstavljanje naše knjige When the Sky Fell. Prihvatili smo poziv da
održimo predavanje u mjesnoj knjižari u gradiću Ladsmith, u Britanskoj
Kolumbiji, gdje živimo. Nakon predavanja i prikazivanja slajdova odgo­
varali smo na pitanja i poslije toga pričali s onima koji su ostali. Jedan me
čovjek upitao: 'Kako biste vašom teorijom objasnili vruće mjesto ispod
Havaja?'

Nakon što sam odgovorio doslovce na tisuće pitanja o teoriji, ovo je bi­
lo prvo pitanje koje me zbunilo. Rekao sam: "Što pod time mislite?'

'Pa', odgovorio je, 'imam dojam da su Havajski otoci nastali od vrućeg
mjesta koje se nalazi ispod Zemljine kore. Kako se kora postupno pomi­
cala nad vrućim tlom, magma je gurala koru prema gore, stvarajući otoke.
Kako je za to trebalo milijune godina, vaša ideja da se Zemljina kora kao
cjelovita površina pomicala, čini se kontradiktornom'. Morao sam prizna­
ti da je to zvučalo razumno, i rekao sam da bih to trebao detaljno istražiti
jer je njegovo pitanje ciljalo u bit teorije. Činilo se da je strelica koja je bi­
la odapeta pogodila cilj.

Uistinu sam pomno istraživao problem, ali sve do 1996. godine, kad je
objavljen članak u časopisu Nature, mislio sam da možda imam odgovor
na to prilično škakljivo pitanje. Godine 1997. Artur Logtenberg iz Eind-

hovena, u Nizozemskoj, upitao je preko naše web-stranice za moje ideje
u članku koji je govorio da kruta, željezna Zemljina jezgra rotira '100 000
puta brže od relativno najbržeg pokretanja tektonske ploče litosfere'. To
znači da unutarnja jezgra ima vlastitu vrtnju i os koja ima različitu vrtnju
i os od ostatka planeta. Činilo mi se da je sve 'iznad' unutarnje jezgre osje­
tljivo na pomicanje koje se na nju odnosi. Tu sam pretpostavku nazvao
pomicanjem Zemljinog omotača, jer je omotač najdeblji dio Zemlje iznad
unutarnje jezgre.

Ova predodžba dublje razine pomicanja nudi rješenje za problem vru­
ćega mjesta. Ako su pomaci bili mnogo dublji, tada nije bilo važno je li
postojalo 'vruće mjesto' ispod Havaja, jer bi se ono pomicalo zajedno s
ostatkom Zemljine mase, koja se pomaknula nad unutarnjom jezgrom.

Ljeti 1997. godine ponovno se pojavilo pitanje havajskog 'vrućeg mje­
sta'. Rick Monteverde iz Honolulua pitao je: 'Zar je moguće da se cijela
zemaljska kugla jednostavno pomaknula, i unutarnji Zemljin sloj i vanjska
kora?' Odgovorio sam: 'Havajski otočni lanac nastao je iz 'vrućega mjes­
ta' ispod površine Zemljine kore. To je još jedan ozbiljniji problem za teo­
riju o pomicanju Zemljine kore, jer bi pokretanje kore trebalo rezultirati
pojavom vrućega mjesta negdje drugdje ispod Zemljine kore. Zbog tog
problema, smatrao sam da pokretanje cijelog Zemljinog omotača može
biti rješenje. Pokretanje Zemljinog omotača (ono što je Hapgood mislio
kada mi je pisao svoje posljednje pismo u listopadu 1982. godine, tek ne­
koliko tjedana prije nego je poginuo u automobilskoj nesreći) jest objaš­
njenje koje više zadovoljava brzu promjenu, a istodobno se može računati
i kao pomicanje havajskog 'vrućega mjesta' (ono se jednostvno pomaknu­
lo zajedno sa Zemlj inim omotačem).'

Ali, još uvijek je postojao problem; nije se znalo koje su to sile mogle
prouzročiti pomicanje Zemljinog omotača. U kolovozu 1997. godine, Ro­
bert K. Morgan iz San Diega pitao je: 'Kakve bi se to sile mogle združiti
da slome Zemljinu koru i oslobode nagib Zemljinog omotača?' Odgovorio
sam: 'U knjizi When the Sky Fell (Poglavlje 4. Kada se nebo srušilo) istra­
žili smo Hapgoodovo prihvaćanje ideje da je jedina moguća sila težina
ledenih kapa koje su nagnute u odnosu na Zemljinu os. Iznijeli smo i dvije
astronomske činjenice kao dodatne sile koje su mogle pridonijeti pomi­
canju 9 600 godina pr. Kr. Zemljina je orbita bila više elipsasta nego što
je to danas, pa bi tako gravitacijski utjecaj Sunca vukao jačom silom go­
leme (antipodske) ledene površine. Ali možda je najvažnije da je kut Ze­
mljinog nagiba bio u svojoj najvećoj vrijednosti od 24.4 stupnja (on ide
ciklusom od 41 000 godina koji se kreće od 22,8 stupnjeva do 24.4 stup-

nja - danas je nagib oko 23.5 stupnja i još se uvijek naginje - drugim ri­
ječima nagib postaje bezopasniji.) Znači da je cjelokupna Zemljina masa
bila nagnuta za više stupnjeva. To bi trebalo dati zamah centrifugalnom
udarcu antipodskih ledenih površina.

Rješenje iz svemira

Ostatak 1997. godine, dok sam pokušavao riješiti preciznu kartu Atlanti-
de, morao sam privremeno odustati od odgovora na pitanje koji je uzrok
pomicanja Zemljinog omotača. U proljeće 1998. godine primio sam pismo
Donalda Tima Seitza starijeg, koji je napisao znanstvenu raspravu za
Royal Astronomical Society iz Kanade, pod nazivom 'A Probable Cause
of Crustal Shifts of the Earth: A Comet approaching the centre of mass of
the Earth-Moon Gravitatrional System' (Mogući uzrok pomicanja Zemlji-
ne kore: Komet se približava središnjoj masi gravitacijskog sustava Zemlje
i Mjeseca), Raspravu je objavio Regulus, časopis toga društva, u travnju
1998. godine.

Donald je uputio na rješenje, i iako sam sada uvjeren da je to prije bilo
pomicanje Zemljinog omotača nego pomicanje Zemljine kore, njegova je
teorija djelovala savršeno. Tvrdio je kako često zaboravljamo da je naš Mje­
sec poprilično velik i ima svoj gravitacijski utjecaj. Ako je komet ili as­
teroid i bilo koji drugi izvanzemaljski objekt u koliziji s putanjom Zemlje,
tada se sila tog objekta ne mora usmjeriti na središte Zemlje, kao što bi­
smo to normalno pomislili. Položaj Mjeseca u točki sudara sa Zemljom,
vrlo je važan čimbenik jer će Mjesečevo gravitacijsko polje preusmjeriti
glavni udarac od točke udara na omotač više nego na unutarnju jezgru pla­
neta.

Razmotrimo tri slučaja. Ako se Mjesec nalazi izravno iza Zemlje u tre­
nutku kada komet udari, tada će sila kometa biti usmjerena ravno preko
Zemlje u središte unutarnje jezgre. Zapravo, u tom slučaju Mjesec nije va­
žan.

Ako se Mjesec nalazi između Zemlje i kometa, tada će Mjesec primiti
udarac, spašavajući tako Zemlju.

No, zamislimo sada kako se komet približava, a Mjesec je na jednoj
strani Zemlje. U takvim uvjetima, sila kometa usmjerena je prema vanj­
skom omotaču, koji je središte gravitacije zemljino-mjesečeva gravitacij­
skog sustava. To bi moglo vrlo snažno poremetiti cijeli omotač. Teoriji

Donalda Seitza čini se da nedostaje djelić slagalice da se dobije odgovor
na pitanje što je prouzročilo pomicanje.

Ima mnogo sila koje bi mogle biti uzrok pomicanju Zemljinog omo­
tača. Antipodska težina asimetričnih ledenih kapa samo je jedan od čim­
benika. Drugi je oblik Zemljine orbite, jer dovodi planet bliže najvećoj
gravitacijskoj sili u našem prostoru, to jest Suncu. Udarac o Zemlju je još
jedan čimbenik koji je kao i ledene površine i oblik orbite potpuno pred­
vidiva pojava.

Svi ti čimbenici navedeni su u knjizi When the Sky Fell, ali oni samo
postavljaju mjesto za potencijalno pomicanje, koje nakon svega, mora biti
pomicanje Zemljinog omotača. Ove astronomske pretpostavke nisu do­
voljne same po sebi kada se uzmu u obzir sve činjenice. No, kada saz­
namo da unutarnja jezgra ima vlastitu rotaciju i os, tada nam je mogućnost
rješavanja problema 'vrućega mjesta' nadohvat ruke. Nesklad između
unutarnje jezgre i ostatka planetarne mase, dopušta nam da pretpostavimo
pomicanje Zemljinog omotača, i tvrdnju Donalda Seitza da Zemlja i Mje­
sec tvore vrstu 'gravitacijskog spremišta'. Čini se da je to posljednji dio
koji nedostaje u slagalici. Ipak, ostaje tajna odakle su komet ili kometi do­
šli, gdje su udarili o Zemlju, koliko su bili veliki i hoće li slijediti drugi
kometi u budućnosti.

Alternativna rješenja sa Zemlje

Drugi mogući uzrok pomicanja Zemljinog omotača mogao bi biti nesklad
koji se povećava između osi unutarnje jezgre i osi ostalog dijela planeta.
Danas postoji 10 stupnjeva razlike između to dvoje, i moguće je da je 9 600
godina pr. Kr., kad je cijela Zemljina os bila nagnuta pod svojim maksi­
malnim kutom od 24.4 stupnja, razlika između nje i osi unutarnje jezgre
bila opasno izražena. Na Zemljinu os utječu Sunce, Mjesec i druge plane­
te u redovitom ciklusu od 41 000 godina. Vrhunac toga kruga bila je 9 600.
god. pr. Kr., kada se cijela os planeta počela naginjati nakon što se sve jače
naginjala već tisućama godina.

Klasično djelo o toj temi bilo je objavljeno u časopisu Science 1976.
godine: 'Variations in the Earth s Orbit, Pacemaker of the Ice Ages (Vari­
jacije u Zemljinoj orbiti, Pokretač ledenih doba) J. D. Haysa, J. Imbrie i
N. J. Schackletona . Autori su pokazali da se geološki/klimatski obrasci
podudaraju s razdobljima kad je Zemljin nagib dosegnuo svoj maksimum
od 24.4 stupnja. Posljednji put se to dogodilo 9 600 godina pr. Kr., upra-

vo u vrijeme u koje je Platonova 'legenda' o Atlantidi smjestila potop.
Kada Platonovu teoriju kombiniramo s nedavnim otkrićima vezanima za
unutarnju jezgru koja ima svoju os, imamo još jednostavniju ideju nego
što je teorija o udarcu iz svemira.

Nakon što je dosegnula svoj najveći kut nagiba od 24.4 stupnja, na ne­
ki način os se vratila u prvobitan položaj. Unutarnja jezgra je vrlo gusta,
pa tako ima i više mase od ostatka planeta. Možda kad se ostala masa
planeta počinje okretati prema osi unutarnje jezgre, ona stvara neodoljivu
privlačnost i Zemljin se omotač naglo premješta. Os unutarnje jezgre i os
ostatka Zemljine mase ponovno se naglo i katastrofalno združuju. To, ne­
ma sumnje, počinje polagano, ali će stvoriti zamah koji će na kraju rezul­
tirati brzim pomicanjem. Bilo bi mnogo znakova upozorenja koje bi znan­
stveno napredna civilizacija mogla opaziti i saznati.

Argumenti u korist 'zemaljske' sile u usporedbi s izvanzemaljskom su
znatni.

Teorija o udaru 'iz svemira' i pomicanju Zemljinog omotača nepotreb­
no je složena. Mnogo se činjenica mora posložiti da čovjek ne posumnja
kako ideja prisiljava na stalnu provjeru i isključivanje. Koliko mora biti
velik komet ili asteroid da bi pomaknuo Zemljin omotač? Zašto bi se ti iz­
vanzemaljski objekti redovito sudarali sa Zemljom? Gdje se nalazi Mjesec
u odnosu prema dolazećem objektu? I još važnije, teorija sudara o pomi­
canju doista ne pristaje uz otkrića da se Zemljine geološke i klimatske vul­
kanske uzvisine podudaraju s nagibom Zemljine osi.

Mislim kako bi se Charles Hapgood složio da je zemaljski model bolja
teorija. Ona objašnjava pomicanje ledenih površina i slaže se s vremen­
skim razdobljima koje su odredili Hays, Imbrie i Schackleton. Čini se da
je Hapgood to imao na umu kad mi je pisao: 'Nedavno sam zaključio da
'učinak zatezanja' djeluje kad kruta jezgra pokrene dublje slojeve, koji bi
se nastavili pokretati još dugo nakon što se pomicanje kore zaustavi, uzro­
kujući dugotrajnu turbulenciju na površini. To pokazuje da je Hapgood
stalno bio pod utjecajem svoje teorije i da ju je modificirao prema novom
dokazu. Činjenicu da unutarnja jezgra ima vlastitu os i da rotira brže od
ostatka Zemljine mase, zasigurno bi uključio u svoju teoriju.

Zato sam zaključio da je sila koja je potaknula pomicanje Zemljinog
omotača, povezana s dinamikama unutarnje jezgre planeta, zajedno s pos­
tupnim oscilacijama kruga Zemljinog nagiba. Obje činjenice mogu se po­
tencijalno ponovno združiti kad se nagib vanjske Zemljine površine vrati
svom postupnom rastajanju od unutarnje jezgre, i rezultira u katastrofal­
nom ponovnom sjedinjenju kad su obje osi zajedno. Os unutarnje jezgre i

ostatka planetarne mase privremeno se ponovno sjedinjuju, a mogu čak
sudjelovati u regeneraciji Zemljinog magnetskog polja. U toj točki, utje­
caj Sunca, Mjeseca i ostalih planeta u našem Sunčevom sustavu ponovno
počinje postupno odvajati os Zemljinog omotača od osi unutarnje jezgre,
i cijeli se ciklus ponavlja. Ako je ta teorija točna, možemo biti sigurni da
imamo još tisuće godina (oko 29 400) prije nego se dogodi još jedno po­
micanje Zemljinog omotača.

O autorima

Rand Flem-Ath, zajedno sa svojom suprugom, suautor je knjige
pod naslovom When the Sky Fell: In Search of Atlantis (Kad se nebo
srušilo: u potrazi za Atlantidom). Ta je knjiga doživjela prijevod na
17 jezika te je unaprijedila Hapgoodovu teoriju o pomicanju Ze-
mljine kore i predstavlja nov dokaz o postojanju davno izgubljene
napredne civilizacije koja je nestala tijekom 'Ledenog doba'. Rand
je diplomirao sociologiju i antropologiju na Sveučilištu Simon Fro-
ser te stekao akademski stupanj za bibliotekarstvo u sveučilištu bri­
tanske Columbije. Živi u Ladysmithu, Britanska Columbija, u Ka­
nadi.

Colin Wilson rođenje 1931. godine u Leicesteru. Bio je sin fizič­
kog radnika u trgovini cipela. S 11 godina dobiva stipendiju za sre­
dnju školu, veoma se zanima za znanost te piše svoju prvu knjigu u
13. godini. Knjiga nosi naslov A Manual of General Science (Priruč­
nik opće znanosti). Nakon odsluženja civilnog vojnog roka, RAF,
boravi kao skitnica u Parizu, a kao romanopisac u Londonu. Dolazi
na ideju da napiše kritičku knjigu o ljudima koji se osjećaju intelek­
tualno otuđeni od društva. Knjiga pod naslovom The Outsider (Sa­
mac) postigla je 1956. godine golem uspjeh u Ujedinjenom Kraljev­
stvu ali i u Americi, pokrenuvši javnost koja je većinom bila nepri­
jateljski raspoložena. Njegove knjige i dalje se prevode na mnoge
jezike, a on sam kao putujući profesor obilazi Ženski koledž u Vir-
giniji i dva američka sveučilišta. Colin Wilson sebe smatra prven­
stveno filozofom, koji se bavi dubljim značenjem ljudskog posto­
janja. Sa suprugom Joy živi u Cornwallu.