Lice - Dean Koontz

Dean Koontz Lice Ova knjiga posveüena je trojici iznimnih muškaraca i njihovim suprugama koje su ih se namuþile oblikovati iz priliþno tvrde gline. Od temelja najgore, Leasonu i Marlene Pomerov, Mikeu i Edie Martin te Joseu i Rachel Perez. Nakon ovog »projekta« ujutro neüu moüi ustati, za dana provesti trenutka u kuüi, a naveþer leüi u krevet ne pomislivši na vas. Valjda üu se naprosto morati nauþiti živjeti s tim. Prosvijetljeni ljudski duh... ne može se osloboditi osjeüaja za nadnaravno. - Doktor Faust, Thomas Mann

1. Nakon što je jabuka prepolovljena napola, polovice su zašivene jedna za drugu debelim crnim koncem. Ravnomjerno rasporeÿenih deset debelih šavova. Svaki þvor zavezan kirurškom preciznošüu. Vrsta jabuke, crveni delišes, mogla bi biti važna. S obzirom na to da su sve ove poruke dostavljene kao predmeti ili slike, nikad rijeþi, svaka bi pojedinost mogla pojasniti njihovo znaþenje kao što pridjevi i interpunkcija pojašnjavaju prozu. Meÿutim, vjerojatnije je da je jabuka odabrana zato što nije bila zrela. Mekše meso bi se zdrobilo þak i da je igla korištena pažljivo, a svaki šav nježno zategnut. ýekajuüi daljnje prouþavanje, jabuka je stajala na stolu Ethanove radne sobe. I crna kutija u koju je jabuka bila upakirana stajala je na stolu natrpana isjeckanim finim crnim papirom. Kutija je veü odala sve tragove koje je imala. Nijedan. Ovdje u zapadnom krilu palaþe, prizemni stan Ethana Trumana sastojao se od ove radne sobe, spavaüe sobe, kupaonice i kuhinje. Visoki francuski prozori pružali su jasan pogled ni na što stvarno. Prethodni bi stanar radnu sobu zvao dnevnim boravkom te namjestio prostor sukladno tome. Kako bilo, Ethan je premalo vremena u životu provodio u dnevnom boravku da bi tome posvetio cijelu jednu prostoriju. Digitalnim je fotoaparatom snmio crnu kutiju prije nego što ju je rastvorio. Fotografirao je, iz tri kuta, i crveni delišes. Pretpostavljao je da je jabuka razrezana kako bi se u srž mogao umetnuti nekakav predmet. Nevoljko se dao na rezanje šavova i zavirivanje što bi moglo biti unutra. Godine koje je proveo radeüi kao inspektor odjela za umorstva donekle su ga otvrdnule. S druge strane, previše iskustva s ekstremnim nasiljem uþinilo ga je ranjivim. Bilo mu je tek trideset sedam godina, a njegova policijska karijera veü je završila. Kako bilo, instinkti su mu i dalje ostali istanþani, a najmraþnija oþekivanja bila i dalje jednako mraþna. Vjetar je uporno udarao o francuske prozore. ýulo se tiho kvrcanje vjetrom nošene kiše. Bezdušna oluja bila je dovoljan izgovor da na trenutak ostavi jabuku i priÿe najbližem prozoru. Prozorski okviri, šipke u njima, zasuni, uski utori za okno, svaka pojedinost svakog prozora u toj velikoj kuüi bila je naþinjena od bronce. Izloženost vanjskim uvjetima je na nekim površinama rezultirala lijepom, nejednako prošaranom zelenom patinom. Iznutra, marno održavanje davalo je bronci smeÿe rubin tamno crvenu boju. Staklo svakog okna je bilo koso rezano. ýak i u najskromnijim prostorijama za poslugu, praonici suÿa i praonici rublja u prizemlju, rezanje je bilo koso. Premda je kuüa bila graÿena za nekog filmskog magnata pred kraj velike ekonomske krize, od predvorja na ulazu pa do najudaljenijeg kutka zadnje dvorane na dnu kuüe nije se primjeüivao niti jedan dokaz koji bi ukazivao na to da je financijska konstrukcija za gradnju kuüe bila iole ograniþena. Dok je cijena þelika padala, dok su odjeüu izvješenu u prodavaonicama pomodne robe grizli moljci, dok su automobili željni kupaca hrÿali u izložbenim salonima, filmska industrija je cvala. U lošim vremenima, kao i u dobrim, jedine dvije potpuno neophodne stvari bile su hrana i iluzija. S velikih prozora dnevne sobe pogled je izgledao poput fotomontaže. Delikatno doþaran dvodimenzionalan prizor koji bi, kroz varljivo oko kamere, uvjerljivo mogao poslužiti za krajolik nekog stranog planeta ili toliko uljepšanog mjesta na ovom svijetu kakvo stvarnost nikad ne bi dopustila. Zeleniji od rajskih polja, od kuüe su se prostirali hektari tratine bez trunke korova i travke snijeti. Veliþanstvene krošnje golemih kalifornijskih hrastova i obješene grane melankoliþnih himalajskih cedrova, svaki od njih egzemplaran primjerak, bile su

srebrne i dijamantne od prosinaþke rosulje. Kroz zavjesu kiše, tanku poput najtanjih špageta, Ethan je u daljini mogao vidjeti zadnji zavoj kolnog prilaza. Sivozelena kvarcitna kaldrma, besprijekorno ulaštena kišom, vodila je ka ornamentima ukrašenoj bronþanoj ogradi ugraÿenoj u zid oko imanja. Noüu se neželjeni posjetitelj pješice približio ogradi. Vjerojatno sumnjajuüi da je zapreka preinaþena i opremljena suvremenom sigurnosnom opremom, te da bi težina ljudskog tijela, da se pokuša popeti preko nje, aktivirala alarm u prostoriji osiguranja, prebacio je paket preko vrha ograde izrezbarenog u obliku svitaka. Paket je pao na prilaz. Kutija s jabukom je bila umetnuta u vreüicu od plastiþnih mjehuriüa kako se ne bi oštetila, pa zatvorena u obiþnu bijelu plastiþnu vreüicu pružajuüi dodatnu zaštitu od ružna vremena. Crvena ukrasna mašna priþvršüena za vreüicu jamþila je da njezin sadržaj zabunom ne bude zamijenjen za smeüe. Dave Ladman, jedan od dvojice þuvara noüne smjene, pronašao je dostavljeni paket u 3. 56 sati. Pažljivo rukujuüi vreüicom, odnio ju je u prostoriju osiguranja u zgradi osoblja za održavanje posjeda koja se nalazila pri dnu imanja. Dave i njegov partner iz noüne smjene, Tom Mack, fluoroskopom su rendgenskim zrakama pregledali paket. Tražili su žice, neke druge metalne dijelove eksplozivne naprave ili ubojitu napravu koja se aktivira oprugom. U današnje se vrijeme eksplozivne naprave mogu sastaviti i bez metalnih dijelova. Zato su nakon fluoroskopije Dave i Tom pribjeglianalizi mirisa pomoüu analizatora koji na temelju samo tri molekule po kubiþnom centimetru zraka prepoznaje kemijske potpise trideset dva eksplozivna spoja. Kada su utvrdili da je þist, þuvari su odmotali paket. Nakon što su izvadili crnu kutiju iz vreüica, ostavili su poruku na Ethanovoj sekretarici i odložili dostavljeni paket sa strane da se on njime pozabavi. U 8. 35 jedan od dvojice þuvara jutarnje smjene, Benny Nguyen, donio je kutiju Ethanu u glavnu zgradu. Benny je ponio i videokazetu s isjeþcima o samoj dostavi koju su zabilježile kamere oko imanja. Uz to mu je pružio tradicionalni vijetnamski glineni lonac pun comtay þama, rižota s piletinom koji je Ethan rado jeo, a koji je skuhala Bennyeva majka. »Mama je opet þitala iz voska«, reþe Benny. »Zapalila je svijeüu u tvoje ime, proþitala što piše u otopljenom vosku i kaže da se moraš okrijepiti«. »Za što? Ustajanje iz kreveta je najnapornije što u zadnje vrijeme radim«. »Nije rekla za što, ali sigurno ne za božiþnu kupovinu. Dok je govorila, opet je imala onaj pogled zmaja iz hrama«. »Onaj koji bi natjerao pit bula da se baci na leÿa i pokaže trbuh?« »E baš taj. Poruþila ti je da moraš dobro jesti, neizostavno svako jutro i svaku veþer moliti i izbjegavati jaka alkoholna piüa«. »Postoji samo jedan mali problemþLü. Ispijanje alkoholnih piüa jest moj naþin molitve«. »Reüi üu mami da si izlio viski u sudoper, a kad sam odlazio, kleþao si na koljenima i zahvaljivao Bogu što je stvorio piliüe da bi ona mogla kuhati com tay cam«. »Nisam znao da tvoja mama ne prihvaüa ne kao odgovor«, reþe Ethan. Benny se osmjehnuo. »Ne prihvaüa ona ni da kao odgovor. Ona uopüe ne oþekuje odgovor. Samo pokornu poslušnost«. Sada, sat vremena kasnije, Ethan je stajao ispred prozora gledajuüi kako sitna rosulja poput tankih bisernih vlakana ukrašava brežuljke Bel Aira. Promatrajuüi vrijeme, proþišüavao je misli. Katkad se samo priroda þinila stvarnom, dok su spomenici koje su podigli ljudi i ljudska djela izgledali kao mjesta radnji i zapleti iz snoviÿenja. I dok je nosio uniformu i sve vrijeme u civilu, prijatelji policajci su mu govorili da previše razmišlja. Sad su neki od njih mrtvi. Jabuka je stigla u šestoj crnoj kutiji primljenoj u posljednjih deset dana. Sadržaj pet

prethodnih je bio uznemirujuü. Teþajevi kriminalistiþke psihologije i godine uliþnog iskustva Xþinile su svoje pa je tako na Ethana bilo što vezano uz ljudsku sposobnost nanošenja zla teško ostavljalo traga. Pa ipak, ovi su ga darovi duboko zabrinjavali. U zadnje vrijeme, pod utjecajem pretjerano zdušnih filmskih negativaca, svaka šuša iz tamo neke bande ili nadobudni jadnik s pretenzijama da bude ubojica i s glavnom ulogom u filmu koji vrti u svojoj glavi ne može više naprosto obaviti svoj prljavi posao i krenuti dalje. Veüina kao da je bila opsjednuta time da izgrade dramatiþnu liþnost, stvore raznoliki osobni potpis i smisle nešto þime üe muþiti svoje žrtve prije nego što ih ubiju ili se pak, nakon što ih ubiju, narugati institucijama za provoÿenja reda i zakona na raþun njihove tobožnje sposobnosti. Kako bilo, izvori iz kojih su izvlaþili nadahnuüe bili su otrcani. Uspjeli su samo u tome da straviþne þinove okrutnosti i nasilja uþine dosadnima poput lakrdija kakvog nezabavnog klauna. Pošiljatelj crnih kutija je uspio ondje gdje drugi nisu. Kao prvo, njegove prijetnje bez rijeþi bile su dosjetljive. Kad njegove namjere konaþno budu obznanjene, a prijetnje se budu dale jasnije sagledati u svjetlu koraka koje bude poduzeo, možda se pokaže da su bile i pametne. Pa makar i zlobno. Osim toga nije si dao smiješno ni neumjesno ime kojim bi oduševio žuti tisak kad konaþno saznaju za njegovu igru. Uopüe se nije potpisao, što je upuüivalo na to da je samouvjeren, te da nije oþajniþki željan slave. Još je i za metu izabrao najveüu svjetsku filmsku zvijezdu, vjerojatno najþuvanijeg þovjeka u Americi nakon predsjednika. No umjesto da ga vreba u tajnosti, otkrivao je svoje namjere u malicioznim zagonetkama, bez ijedne rijeþi, pobrinuvši se da njegova lovina postane još nedostupnijom nego što bi to inaþe bila. Nebrojeno puta prevrnuvši jabuku u svojoj glavi i prouþivši sve pojedinosti njezina pakiranja i naþina na koji je dostavljena, Ethan je iz kupaonice donio škare za zanoktice. Napokon se vratio za radni stol. Izvukao je stolicu, sjeo, gurnuo praznu kutiju sa strane i spustio zašivenu jabuku na sredinu upijaþa koji je bio raširen po stolu. Prvih pet crnih kutija, svaka razliþite veliþine, i njihovi sadržaji pregledani su kako bi se utvrdilo ima li otisaka prstiju. Tri dostavljena paketa je pregledao sam, ali bez uspjeha. Buduüi da su crne kutije dolazile bez ijedne rijeþi objašnjenja, vlasti ih ne bi smatrale prijetnjama opasnim po život. Dokle god su pošiljateljeve namjere bile otvorene za raspravu, to nije bio policijski posao. ýetvrtu i petu kutiju je povjerio starom prijatelju iz laboratorija odjela za forenziku losanÿeleske policije koji ih je, naravno, neslužbeno obradio. Kutije su stavljene u staklenu kutiju i tretirane cijanoakrilitskim parama koje su se smjesta kondenzirale u smolu na uljima oblikujuüi latentne otiske. Pod fluorescentnim svjetlom na bijeloj se smoli nisu vidjeli nikakvi tragovi. Tragovi nisu pronaÿeni ni u zamraþenom laboratoriju pod svjetlom halogenke stožasta sjenila, koje je pod kosim kutovima bilo usmjereno na kutije i njihov sadržaj. Skaricama za zanoktice je prerezao sedam šavova ostavljajuüi zadnja tri u službi šarki. Pošiljatelj je zacijelo premazao jabuku limunovim sokom ili nekim drugim uobiþajenim konzervansom kako bi bio siguran da üe izgledati kako treba. Meso je bilo uglavnom bijelo, a neznatno je potamnjelo tik ispod kore. Unutrašnjost je bila tu, no sjemenke iz sredine su bile izvaÿene kako bi ustupile mjesto umetnutom predmetu. Ethan je oþekivao crva. Glistu, crva iz žitarica, lisnog crva, pijavicu, gusjenicu, metilj, bilo koju vrstu crva. Meÿutim, umjesto toga, ugniježdeno u meso jabuke pronašao je oko. Na jedan gadan trenutak pomislio je da bi oko moglo biti pravo. Potom je vidio da se radi o plastiþnoj kugli vrlo uvjerljivih detalja. Ne baš kugli, doduše. Više polukugli. Negdje se još uvijek smiješila napola üorava lutka. Dok je pošiljatelj gledao lutku, možda je vidio sliþno unakažen poznati predmet vlastite opsesije. Ethana je ovo otkriüe uznemirilo gotovo jednako kao da je u crvenom delišesu pronašao

pravo oko. Ispod oka, u rupi od sjemenki, nalazio se þvrsto presavijeni papiriü vlažan od upijena soka. Kad ga je razmotao, ugledao je natipkan tekst. Prvu izravnu poruku u šest zaprimljenih paketa. “Oko u jabuci? Budni crv? Crv istoþnog grijeha? Imaju li rijeþi i kakvu drugu svrhu osim zbunjivanja?” Ethan je bio dobrano zbunjen. Štogod to znaþilo, ta prijetnja, oko u jabuci, uþinila mu se posebno zlobnom. Pošiljatelj je dao zagonetnu izjavu þija se simbolika morala toþno protumaþiti i to što prije. 2. Iza prozorskog stakla željeznotamni oblaci koji su zakrabuljili nebo sada su se skrili iza sivih nabora padajuüe magle. Vjetar je sa svojim žalopojkama otišao nekamo drugamo, a mokro drveüe stajalo mirno i ozbiljno poput pratioca u pogrebnoj povorci. Sivi je dan lebdio prema središtu oluje i sa svakog od tri prozora radne sobe Ethan je promatrao otužno vrijeme razmišljajuüi o znaþenju jabuke u kontekstu pet bizarnih predmeta koji su joj prethodili. Priroda je kroz mlijeþnu mrenu piljila natrag u njega i, u skladu s njegovom unutrašnjom predodžbom, ostala oblaþna. Pretpostavio je da bi ulaštena jabuka mogla predstavljati slavu i bogatstvo, zavidan život njegova poslodavca. Oko bi moglo biti crv, simbol odreÿene korupcije u samoj srži slave i stoga okrivljenje, optužbu i osudu Lica. Dvanaest je godina taj glumac punio kina diljem svijeta. Od njegova prvog hita, mediji željni slavnih prozvali su ga »The Face« Lice. Ovaj laskavi nadimak je istovremeno iskrsnuo iz pera brojnih novinara iz svijeta zabave, što je navodno izazvao zajedniþki val divljenja njegovoj karizmatiþnoj ljepoti. Prava istina je, bez sumnje, bila da je neki pametan, vjeþno budan publicist povukao nekoliko konaca, naplatio nekoliko starih usluga i iskeširao znatnu svotu gotovine kako bi prvo stvorio tu spontanu tvrdnju, a potom je i zadržao u javnosti dulje od jednog desetljeüa. U vrijeme holivudskih crno bijelih filmova, toliko daleko i vremenski i po kvaliteti da suvremeni posjetitelji kina znaju o njemu tek nešto više nego o španjolsko-ameriþkom ratu, slavna glumica Greta Garbo je u svoje vrijeme bila poznata kao »Lice«. Ta je novinarska smicalica bila djelo studija, no Greta je dokazala da je više od obiþne novinarske smicalice. Deset mjeseci je Ethan bio šef sigurnosti Channinga Manheima, Lica novog tisuüljeüa. No do sada na njemu nije naslutio ni najmanju naznaku dubine koja je bila uroÿena Greti Garbo. ýinilo se da je lice Lica jedino što Channing ima. Ethan nije prezirao glumca. Lice je bio prijazan, opušten koliko i pravi polubog siguran da su život i mladost, u njegovu sluþaju, vjeþni. Ravnodušnost koju je osjeüao prema bilo þijim okolnostima osim vlastitim nije proizlazila ni iz zaokupljenosti samim sobom, ni iz namjernog nedostatka suosjeüanja. Intelektualna ograniþenja su mu uskratila svijest da su drugi ljudi više od stranice teksta u uvodu scenarija, a njihovi karakteri presloženi da bi ih se portretiralo u devedeset osam minuta filma. Povremene okrutnosti kojima je bio sklon nikad nisu bile svjesne. Meÿutim, da nije bio to što je, da ga nije krasila takva ljepota, ništa što bi rekao ili uþinio ne bi ostavilo dojma na javnost. U holivudskoj prodavaonici delikatesa, u kojoj bi se sendviþi zvali po zvijezdama, Clark Gable bi bio sendviþ s peþenkom, Lieder Kranz hren na raženom kruhu, Cary Grant zapaprena pileüa prsa sa švicarskim sirom na integralnom kruhu namazanom senfom, a Channing Manheim tek potoþarka na tostu tanko namazanom maslacem. Ethan nije aktivno mrzio svog poslodavca, ali nije mu se ni morao sviÿati

da bi ga štitio i brinuo o njegovu životu. Ako je oko u jabuci bilo simbol korupcije, tada je ono moglo predstavljati glumþev ego skriven ispod njegove lijepe vanjštine. Možda oko nije predstavljalo korupciju, nego negativnu stranu slave. Zvijezda velika poput Channinga uživala je malo privatnosti i uvijek bila pod pomnim okom javnosti. Oko u jabuci moglo bi simboliþno predstavljati oko uhode, ono koje ga uvijek prati, prosuÿuje. Gluposti. Jeftina psihoanaliza. Sve Ethanove mraþne misli, po vremenu sklonom kontemplaciji i mraþnim nagaÿanjima, svaka njegova misao þinila se oþiglednom i beskorisnom. Razbijao je glavu rijeþima namoþenim jabuþnim sokom… Oko u jabuci? Budni crv? Crv istoþnog grijeha? Imaju li rijeþi i kakvu drugu svrhu osim zbunjivanja? Smeten, bio je zahvalan kad je nekoliko minuta poslije deset sati zazvonio telefon odvlaþHüi ga od prozora prema radnom stolu. Laura Moonves, stara prijateljica iz losanÿeleske policije, pokušavala je za njega saznati registracijsku oznaku vozila. Radila je na odjelu za podršku. Ove je godine samo jednom zloupotrijebio njihovo prijateljstvo na ovaj naþin. »Imam tvog perverznjaka«, reþe Laura. »Osumnjiþenika«, ispravio ju je. »Tri godine stara Honda registrirana je na Rolfa Hermana Revnerda s prebivalištem u zapadnom Hollywoodu.« Islovkala je oba imena i prezime, i dala mu adresu. »Kakvi su to roditelji koji djetetu daju ime Rolfi?« Laura je znala sve o imenima. »U biti, ime i nije toliko loše. Ima lijep, muževan prizvuk. Na staronjemaþkom to znaþi 'slavni vuk', Ethan, naravno, znaþi 'trajan, pouzdan'«. Prije dvije godine su izlazili. Za Lauru je Ethan bio sve samo ne trajan, pouzdan. Trajnost bi joj se sviÿala, a i ponešto sigurnosti. Bio je prenapet da bi joj dao ono što je trebala. Ili preglup. »Provjerila sam je li bio kriviþno gonjen,« reþe Laura, »ali þist je. U opisu piše 'kosa smeÿa', 'oþi plave'. Piše 'spol muški'. Volim spol muški. Nikad mi dosta muškog spola. Visina metar osamdeset šest, težina osamdeset dva kilograma. Roÿen šestog lipnja tisuüu devetsto sedamdeset druge, što znaþi da mu je trideset jedna godina«. Ethan je sve zapisao u notez. »Hvala, Laura. Dugujem ti uslugu«. »Pa onda mi reci koliki mu je?« »Zar ne piše u dosjeu?« »Ne mislim na Rolfova. Mislim na Manheimova. Visi li mu do þlanaka ili samo do koljena?« »Nisam ga vidio, ali ne izgleda mi kao da ima problema s hodanjem«. »KolaþLüu, a da nas upoznaš?« Ethanu nikad nije bilo jasno zašto ga zove kolaþLüu. »Ubio bi te dosadom, Laura, vjeruj mi, to je živa istina«. »S nekim tako lijepim kao što je on ne bi mi stalo do razgovora. Gurnula bih mu krpu u usta, zalijepila je selotejpom i hopa-cupa, eto nas na sedmom nebu«. »Moj posao ti je u biti držati ljude kao što si ti dalje od njega«. »Truman je izvedenica od dvije staroengleske rijeþi«, reþe Laura.»Znaþi'stalan, lojalan, pouzdan, konstantan'«. »Neüe ti uspjeti natjerati me da se osjeüam krivim pa da ti zbog grižnje savjesti dogovorim sastanak. Osim toga, kad ja to nisam bio lojalan i pouzdan?« »KolaþLüu, dva od þetiri ne znaþi da zaslužuješ ime«. »Ma, ionako si bila predobra za mene Laura. Imaš više toga dati nego što jadnik poput

mene može cijeniti«. »Voljela bih vidjeti tvoju staru knjižicu«, reþe misleüi na njegovu policijsku knjižicu dok je radio u policiji. »Sigurno imaš više zvjezdica za ulizivanje od bilo koga drugog u povijesti policije«. »Ako si završila s blaüenjem moje malenkosti... Nešto sam razmišljao. Rolf. Slavni vuk. Ima li to smisla? Što jedan vuk mora uþiniti da bi postao slavan?« »Ubiti puno ovaca, valjda«. Dok se oprostio s Laurom, kišica je veü opet poþela sipiti. Nenošene vjetrom, kišne kapi jedva da su dopirale do prozora radne sobe. Daljinskim upravljaþem ukljuþio je TV pa video. Kazeta je veü bila unutra. Pogledao ju je veü šest puta. Vanjskih sigurnosnih kamera rasporeÿenih po posjedu je bilo osamdeset šest. Svaka je nadgledala vrata i prozor kuüe, te sve prilaze. Samo je sjeverni zid posjeda graniþio s javnim zemljištem. Taj dugi bedem, ukljuþujuüi i ulaznu ogradu, nadgledale su kamere s drveüa na zemljištunpreko puta ceste, parceli koja je takoÿer bila u vlasništvu Channinga Manheima. Svatko tko bi došao izvidjeti kako je þuvan prednji zid, kako rade vrata i identifikacijske protokole tijekom posjeta ne bi primijetio kamere na zemljištu preko puta na drveüu þije su grane visjele preko zida. Pretpostavili bi da se ulaz nadgleda iskljuþivo s posjeda. U meÿuvremenu bi ih pratile kamere sa suprotne strane uske cestice, jedva dvije trake široke, bez ploþnika i uliþnih svjetala. Zumiranjem bi se osigurala jasna identifikacija i na taj naþin pomogla presuda u sluþaju da netko poþini kažnjivo djelo. Kamere su radile od 0 do 24. Iz prostorije osiguranja u zgradi osoblja za održavanje i s nekoliko mjesta u kuüi osobama s ovlaštenjem bio je osiguran pristup svakoj videokameri sigurnosnog sustava. Nekoliko televizora u kuüi i šest na stolu u prostoriji osiguranja primalo je sliku svake kamere. Jedan ekran je istovremeno mogao prikazivati þak þetiri razliþite slike, svaku na þetvrtini ekrana, tako da su þuvari mogli prouþavati slike þak s dvadeset ýetiri kamere u bilo koje vrijeme. Veüinom bi þuvari pili kavu i lupetali. No u sluþaju aktivacije alarma, imali bi trenutaþan pogled izbliza na bilo koji kutak oskvrnuta posjeda. Kamera za kamerom mogla bi pratiti uljeza kako se kreüe iz polja jedne u polje druge kamere. Služeüi se tipkovnicom u prostoriji osiguranja, þuvar je mogao usmjeriti sliku s bilo koje od osamdeset šest kamera na videorekorder i snimiti je. Sustav je ukljuþivao i dvanaest videorekordera koji su istovremeno mogli snimati sliku s þetrdeset osam razliþitih kamera u formatu þetvrtine ekrana. ýak i da þuvar nije obraüao pozornost, senzori za otkrivanje pokreta povezani sa svakom kamerom automatski bi inicirali snimanje onog dijela posjeda kojim bi prošao bilo koji živi stvor veüi od psa. Sinoü u 3. 32 senzori povezani s kamerom 01, koja je neprekidno nadgledala zapadni dio sjevernog perimetra, registrirali su tri godine staru Hondu. Umjesto da je produžila dalje kao ostala rijetka vozila noüu, Honda se zaustavila uz rub ceste i parkirala devedesetak metara od ulazne ograde. Prethodnih pet crnih paketa je stiglo poštom krivo navedene adrese pošiljatelja. Ovo je bila Ethanova prva prilika da razotkrije pošiljatelja. No sedam sati kasnije, Ethan je stajao u svojoj radnoj sobi i gledao Hondu preko cijelog televizijskog ekrana. Uska bankina sprijeþila je vozaþa da parkira vozilo sasvim izvan istoþne trake. Danju ekskluzivne belerske ulice nisu bile gusto zakrþene prometom. U kasne sate njima se jedva prometovalo. Svejedno zabrinut za sigurnost, vozaþ Honde nakon parkiranja nije ugasio svjetla. Ostavio je upaljen motor i ukljuþio sva þetiri pokazivaþa smjera.

Kamera, opremljena najnaprednijom tehnologijom za noüno snimanje, odašiljala je sliku visoke rezolucije usprkos mraku i ružnom vremenu. Na þas je kamera 01 nastavila švenkati, a zatim je zaustavila svoju programiranu putanju i vratila se na automobil. Dave Ladman je u to vrijeme bio u rutinskom obilasku posjeda. Tom Mack, koji je bio zadužen za rad u prostoriji, uoþio je prisustvo sumnjivog vozila i premostio automatsku funkciju kamere 01. Padala je jaka kiša. Neprekidna salva kišnih kapi je udarala o asfalt tolikom jaþinom da se na njegovoj površini stvarala pjena I raspršivala vodena prašina pa je ulica izgledala kao da kljuþa. Vozaþeva vrata su se otvorila i kamera 01 je u krupnom planu zumirala visokog, solidno graÿenog muškarca kako izlazi iz vozila. Na sebi je imao crnu vodootpornu vjetrovku. Lice mu je bilo sakriveno u sjeni kapuljaþe. Osim ako Rolf Revnerd nije posudio automobil nekom prijatelju, to je bio slavni vuk glavom i bradom. Odgovarao je fiziþkom opisu iz Revnerdova vozaþkog dosjea. Zatvorio je vozaþeva vrata, otvorio stražnja i sa zadnjeg sjedišta izvukao veliku bijelu loptu. Naizgled se þinilo da je to vreüa u kojoj se nalazila zašivena jabuka. Revnerd je zatvorio stražnja vrata, pa krenuo prema prednjem kraju vozila i ulaznim vratima udaljenima devedesetak metara od njega. Iznenada je zastao, okrenuo se i pogledao niz mraþnu mokru ulicu spreman na bijeg. Možda mu se uþinilo da þuje automobil kako se približava u glasnoj pozadini kiše koja je šuštala slijevajuüi se kroz krošnje drveüa. Na snimci se nije mogao þuti nikakav zvuk. Da je neko drugo vozilo u taj samotni þas i stiglo na mjesto radnje, velika je vjerojatnost da bi to bilo vozilo belerske patrolne ophodnje, privatne jedinice koja pomaže pri održavanju reda u ovoj bezobrazno bogatoj zajednici. Kad se nije pojavilo niti patrolno, niti neko drugo, manje službeno vozilo, muškarcu s kapuljaþom vratilo se samopouzdanje. Požurio je istoþno prema ulaznim vratima. Kamera 02, je preuzela praüenje kad je zakoraþio izvan dosega kamere 01. Dok se približavao ulaznim vratima, kamera 03 ga je gledala s druge strane ceste zumirajuüi ga kako bi dobila prisniju procjenu. U þasu kad je stigao do ulaznih vrata, Revnerd je bacio bijelu vreüu prema vrhu bronþane barijere. Ne uspjevši preletjeti preko najvišeg svitka, paket se odbio i pao natrag. Iz drugog pokušaja je uspio. Kad se okrenuo od vrata, kapuljaþa mu je napola pala s glave i kamera 03 je jasno zabilježila lice osvijetljeno boþnim svjetlima ograde. Imao je isklesane crte lica potrebne za uspješnog konobara u najotmjenijim losandeleskim restoranima u kojima i posluga i klijentela rado zamišljaju da bilo koji tip (ili cura) koji nosi tanjure preplaüene sabljarke od kuhinje do stolova utorkom naveþer može, u srijedu, dobiti dugo priželjkivanu ulogu u iduüem, sto pedeset milijuna dolara vrijednom filmu Toma Cruisea. Okrenuvši se od vrata, nakon što je dostavio jabuku, Rolf Revnerd se cerio. Možda da Ethan nije znao znaþenje njegova imena, taj mu cer ne bi izgledao vuþji. Možda bi ga u tom sluþaju podsjetio na krokodila ili hijenu. Kako bilo, to nije bio veseli smiješak nekog tko je upravo izveo neslanu šalu. Uhvaüeni na video vrpci, taj su osmijeh i ogoljeli zubi upuüivali na veselje bolesnika kojem nedostaje samo još pun Mjesec i lijeþenje medikamentima. Pljuskajuüi kroz crne lokve prošarane srebrnim od svjetala farova, Revnerd se vratio do vozila. Kad se Honda maknula od bankine i poþela udaljavati istoþnim trakom, kamera 01 je izvršila okret i zumirala, a za njom i kamera 02. Obje su jasno snimile stražnje tablice. Nestajuüi u noüi, vozilo je nakratko za sobom iz ispušne cijevi ostavilo duhove koji su još neko vrijeme lebdjeli u zraku. Potom je uska ulica ostala prazna i u mokroj tami, osim nekoliko svjetala s Manheimova ulaza. Crna kiša, koja kao da je dopirala iz noünog neba koje se topilo, slijevala se tjerajuüi

svemirsku tamu na sveopüe priželjkivani belerski posjed. Prije nego što je napustio svoje prostorije u zapadnom krilu kuüe, Ethan je nazvao gazdaricu, gospoÿu McBee, kako bi je izvijestio da üe veüinu dana izbivati iz kuüe. Uþinkovitije od bilo kojeg stroja, sigurnije od bilo kojeg zakona fizike, pouzdanije od bilo kojeg arhandela, gospoÿa McBee üe za nekoliko minuta poslati jednu od šest kuünih pomoünica pod njezinim ravnanjem u Ethanove prostorije. Sedam dana u tjednu kuüne pomoünice su iznosile smeüe i donosile þiste ruþnike. Dvaput tjedno sobe su mu prebrisavane, usisavane i ostavljane besprijekorno þistima. Prozori su prani dvaput mjeseþno. Živjeti u palaþi koju održava osoblje od dvadeset pet osoba imalo je svojih prednosti. Kao šef osiguranja zadužen za nadziranje kako osobne zaštite Lica tako i þuvanje posjeda, Ethan je uživao u mnogim prednostima ukljuþujuüi i besplatne obroke koje je pripremao ili gospodin Hachett, šef kuhinje, ili gospodin Baptiste, kuhar. Gospodinu Baptisti je nedostajala izobrazba koju je njegov šef stekao u ponajboljim kulinarskih školama, meÿutim nitko s osjetilima za okus nikad se nije požalio ni na koje jelo koje je Baptista iznio na stol. Obroci su se po izboru mogli posluživati u velikoj i udobno namještenoj zajedniþkoj prostoriji u kojoj osoblje nije samo jelo nego i planiralo dnevni raspored, provodilo stanke i razraÿivalo taktike za þeste raskošne zabave koje je Lice prireÿivao u svom domu. Šef kuhinje ili kuhar bi priredili i tanjur sendviþa ili bilo što drugo što bi Ethan zatražio da mu se donese u njegove prostorije. Naravno, mogao je kuhati i sam, u svojoj kuhinji, ako je to baš želio. Gospoÿa McBee se brinula da mu hladnjak i ostava budu puni namirnica s popisa za kupovinu koje joj je davao, naravno ne o njegovu trošku. Osim ponedjeljkom i þetvrtkom kad bi jedna od kuünih pomoünica mijenjala posteljinu (posteljina gospodina Manheima je kružila kuüanstvom svakodnevno kad bi bio doma), Ethan je svako jutro morao sam popravljati krevet. Težak život. Sada, nabacivši na sebe meku kožnu jaknu, Ethan je izišao iz svojih prostorija u hodnik u prizemlju desnog krila. Ostavio je vrata otkljuþana kao što bi uþinio da je cijela kuüa njegova. Sa sobom je ponio dosje koji je sastavio o crnim paketima, kišobran i primjerak Lorda Jima Josepha Conrada u kožnom uvezu. Proþitao ga je sinoü i namjeravao vratiti u privatnu knjižnicu. Širi od tri i pol metra, poploþen kamenim ploþicama vapnenaþkog porijekla koje su prekrivale veüinu prizemlja, ovaj su hodnik ukrašavali suvremeni perzijski tepisi nježnih boja. Francuski antikvitetni namještaj visoke kvalitete (sve iz razdoblja francuskog carstva, ukljuþujuüi bidermajer, stil kasnog razdoblja carstva) ispunjavao je taj dugaþki prostor, stolice, škrinje, radni stol, klupa. ýak i s namještajem s obje strane, Ethan je hodnikom mogao provesti automobil a da pritom ne zagrebe nijedan antikvitet. A vjerojatno bi i uživao u tome kad naknadno ne bi morao ništa objašnjavati gospoÿi McBee. Tjekom okrepljujuüe šetnje do knjižnice, susreo je dvije uniformirane služavke i sobara s kojima je izmijenio pozdrave. Buduüi da je radio na, kako je to gospoda McBee definirala, izvršnom mjestu meÿu osobljem, on je njih oslovljavao po imenu, a oni njega gospodin Truman. Prije prvog radnog dana gospoÿa McBee se pobrinula da svaki novi zaposlenik dobije priruþnik Standardi i postupci, uvezan u fascikl, koji je sama napisala i objedinila. Jao onoj neukoj duši koja ne bi zapamtila njegov sadržaj i uvijek se ponašala u skladu s njegovim uputama. Pod knjižnice je bio boje oraha, mjestimiþno prošaran toplom tamnom bojom kestena. Ovdje su perzijski tepisi bili antikviteti þija je vrijednost rasla brže od vrijednosti dionica ponajboljih kompanija u zemlji. Ugodno rasporeÿeni masivni naslonjaþi izmjenjivali su se sa zamršenim redovima polica od mahagonija koje su udomljavale više od trideset pet tisuüa svezaka. Neke knjige su se nalazile na galeriji, a do njih se dolazilo metar i osamdeset

centimetara širokom stazom koja se protezala oko knjižnice i do koje su vodile otvorene stepenice ograÿene minuciozno ukrašenom pozlaüenom željeznom ogradom. Kad se ne bi gledalo u strop pri pokušaju odreÿivanja prave veliþine te grandiozne prostorije, moglo bi se podleüi varci da joj nema kraja. A možda i nije bilo. Ovdje se sve þinilo moguüim. Na sredini stropa nalazila se kupola ukrašena vitrajem promjera deset metara. Duboke boje komadiüa stakla, grimizna, smaragdna, zagasito žuta, safirno tamnomodra, toliko su savršeno filtrirale prirodno svjetlo þak i za vedra dana, da knjige nisu bile ni u najmanjoj opasnosti zaraditi ošteüenje zbog Sunþeve svjetlosti. Ethanov stric, Joe, koji mu je služio kao zamjena za tatu kad bi Ethanov pravi otac bio prepijan da obavlja taj posao, bio je vozaþ kamiona u lokalnoj pekarnici. Dostavljao je kruh i peciva samoposlugama i restoranima šest dana u tjednu, osam sati dnevno. Veüinu vremena Joe je radio na još jednom radnom mjestu, mjestu noünog þuvara, tri dana u tjednu. Da se spoji pet njegovih najboljih financijskih godina, to ne bi bilo dovoljno da pokrije troškove te kupole. Kad je isprva poþeo primati policijsku plaüu, Ethan je mislio da je bogat. U usporedbi s Joeom, kupao se u lovi. Ukupan prihod šesnaest godina provedenih u losanÿeleskoj policiji ne bi bio dovoljan da pokrije troškove samo ove, jedne prostorije. »Trebao sam biti filmska zvijezda«, reþe ulazeüi u knjižnicu, namjeravajuüi vratiti Lorda Jima na policu s koje ga je uzeo. Svaka knjiga u zbirci je bila složena abecednim redom po imenu autora. Treüina ih je bila u kožnim uvezima, dok su ostali bili obiþni. Rijetkih i vrijednih knjiga bilo je znatno. Lice nije proþitao nijednu. Više od dvije treüine zbirke je došlo zajedno s kuüom. Prema uputama poslodavca, jednom mjeseþno gospoda McBee je kupovala književna i publicistiþka djela o kojima se najviše govorilo i koja su pobrala najbolje kritike, a koja bi odmah potom bila katalogizirana i pribrojena knjižnici. Te su nove knjige pribavljane iskljuþivo u jednu svrhu, zbog pokazivanja. Impresionirale su goste koji bi dolazili u posjete, na veþere, i posjetitelje þija je širina intelektualnog zanimanja bila ista kao i ona u Channinga Manheima. Kad bi ga netko upitao što misli o bilo kojoj knjizi, Lice bi prvo izmamio prosudbu samog posjetitelja, a zatim se tako šarmantno složio s njom da bi istovremeno ispao i uþen, a i srodna duša. Dok je Ethan vraüao Lorda Jima na policu izmeÿu druga dva Conradova djela, tanušni piskavi glas iza njega upita: »Ima li þarolija u njoj?« Okrenuvši se, ugledao je desetogodišnjeg Aelfrica Manheima kojeg jedan od veüih naslonjaþa samo što nije živog progutao. Prema tvrdnji Laure Moonves, Aelfric, što se izgovara elfrik, bila je staro engleska rijeþ znaþenja »onaj kojim vladaju vilenjaci« koja se isprva koristila za opisivanje mudrih i domišljata djela, no vremenom se poþela koristiti za opisivanje mudrih i domišljatih ljudi. Aelfric. Djeþakova majka, Fredericka »Freddie« Nielander, supermodel koja se u godinu dana udala i razvela od Lica, proþitala je barem tri knjige u svom životu. Trilogiju Gospodar prstenova. Zapravo, þitala ju je uvijek iznova. Veü se bila namjerila nazvati djeþaka Frodo, kad je, na sreüu, ili baš i ne, mjesec dana prije zakazanog termina Freddina najbolja prijateljica, glumica, pronašla ime Aelfric u scenariju nekog treüerazrednog filma o svijetu iz mašte u kojem je pristala glumiti Amazonku alkemiþarku s tri dojke. Da je Freddina prijateljica dobila sporednu ulogu u Kad jaganjci utihnu, Aelfric bi vjerojatno sada bio Hannibal Manheim. Djeþak je više volio da ga zovu Fric, i nitko, osim njegove majke, nije inzistirao na tome da ga se oslovljava punim imenom. Na sreüu, ili baš i ne, nije bila tako þesto pokraj njega da bi ga time muþila. Prema pouzdanim glasinama, Freddie nije vidjela Frica više od sedamnaest mjeseci. ýak i karijera supermodela na zalasku može biti zahtjevna.

»Ima li þarolija u þemu?«, upita Ethan. »U knjizi koju si vratio«. »Ima þarolije, ali vjerojatno ne onakve na kakvu ti misliš«. »U ovoj ima þarolija k'o kenje«, reþe Fric podižuüi meki uvez sa zmajevima i þarobnjacima na koricama. »Je li to prikladan jezik za jednu mudru i domišljatu osobu?«, pitao je Ethan. »Ma to nije ništa. Svi prijatelji mog starog govore puno gore stvari od kenja. Ukljuþujuüi i mog starog«. »Ali ne kad zna da si ti u blizini«. Fric je nagnuo glavu. »Želiš li reüi da je moj tata licemjer?« »Budem li ikad nazvao tvog oca tako neþim, odrezat üu si jezik«. »Zloþesti þarobnjak iz ove knjige bi ga iskoristio za pravljenje napitka. Najteže od svega mu je naüi jezik poštena þovjeka«. »Zašto misliš da sam ja pošten?« »Ma daj se uozbilji. Pun si iskrenosti k'o kenje«. »Sto üeš ako gospoÿa McBee þuje kakve rijeþi koristiš?« »Gospoÿa McBee nije tu«. »O, zbilja?«, pitao je Ethan dajuüi mu do znanja da zna nešto o trenutnim kretanjima gospoÿe McBee zbog þega bi djeþak poželio da je bio diskretniji. Ne uspjevši sakriti krivnju s lica, Fric se uspravio u naslonjaþu i pogledao po knjižnici. Djeþak je bio sitan za svoje godine, i mršav. Ponekad, kad bi ga na tren ugledao iz daljine kako hoda jednim od nepreglednih hodnika ili po sobi namijenjenoj za kraljeve i njihovu pratnju, izgledao je gotovo krhak. »Mislim da ima svoje tajne prolaze«, prošapnuo je Fric. »Znaš, u zidovima«. »Gospoÿa McBee?« Djeþak je kimnuo glavom. »Mi živimo u ovoj kuüi tek šest godina, ali ona je tu oduvijek«. Gospoÿu McBee i gospodina McBee, koji su oboje dobrano zagazili u pedesete, zaposlio je prijašnji vlasnik, a na zahtjev Lica ostali su u službi nakon što je preuzeo posjed. »Nekako mi je teško zamisliti gospoÿu McBee kako se šulja po kuüi kroz zidove«, reþe Ethan. »Ne izgleda mi kao kukaviþki, ugnjetavaþki tip«. »Ali kad bi bila kukaviþki, ugnjetavaþki tip,« reþe Fric s nadom u glasu,»ovdje bi bilo puno zanimljivije«. Za razliku od oþevih zlatnih uvojaka, koji su, kad bi zabacio glavu, uvijek savršeno pali na mjesto, Fricova smeÿa þupa bila je vjeþito neuredna. Bila je to kosa u kojoj su se þetke zapetljavale, a þešljevi lomili. Postojala je moguünost da üe Fric jednom, kad odraste, dobro izgledati i opravdati svoj pedigre, no trenutaþno je izgledao kao prosjeþan desetogodišnjak. »Zašto nisi na nastavi?«, pitao se Ethan. »Da nisi možda ateist? Zar ne znaš da do Božiüa ima još samo tjedan dana? « ýak i razmažena holivudska derišta koja imaju privatne nastavnike imaju praznike. Cijeli kadar privatnih nastavnika dolazio je u kuüu pet dana u tjednu. Privatna škola koju je Fric jedno vrijeme pohaÿao nije se pokazala odgovarajuüom okolinom za njega. Buduüi da mu je otac bio slavni Channing Manheim, a majka slavna i zloglasna Freddie Nielander, Fric je postao predmet zavisti i ismijavanja þak i meÿu djecom poznatih. A to što je bio žgoljavi sin mišiüave zvijezde koju su gledatelji obožavali upravo zbog uloga heroja u spektaklima þinilo ga je još i predmetom ismijavanja okrutnije djece. Jaþina njegove astme dodatno je zagovarala školovanje kod kuüe, u kontroliranoj okolini.

»Znaš li veü što üeš dobiti za Božiü?«, pitao je Ethan. »Znam. Morao sam predati popis gospoÿi McBee do petog prosinca. Rekao sam joj da se ne muþi sa zamatanjem, ali hoüe. Uvijek to radi. Kaže da Božiü nije pravi ako nije barem malo tajanstven«. »S tim se moram složiti«. Djeþak je slegnuo ramenima i ponovno se zavalio u naslonjaþ. Iako je Lice trenutno bio na snimanju u Floridi, vratit üe se dan prije Božiüa. »Bit üe ti lijepo kad ti tata doÿe kuüi za praznike. Jeste li planirali nešto posebno kad se vrati?« Djeþak je opet slegnuo ramenima pokušavajuüi priopüiti nedostatak znanja, ili þak ravnodušnost. Umjesto toga, nehotice je pokazao tugu zbog koje se Ethan osjeüao bespomoüan, što nije bilo tipiþno za njega. Fric je naslijedio svijetle zelene oþi svoje majke. U njihovim jedinstvenim dubinama moglo se proþitati dovoljno toga o njegovoj usamljenosti da ispuni policu ili dvije ove knjižnice. »E pa,« reþe Ethan, »možda ti ovaj Božiü donese nekoliko iznenaÿenja«. Uspravivši se u naslonjaþu, radujuüi se osjeüaju tajanstvenosti koji je donedavno smatrao nevažnim, Fric reþe: »Zašto? Nešto si naþuo?« »Da sam nešto naþuo, a ne kažem ni da jesam ni da nisam, ionako ti to ne bih rekao, pretpostavljajuüi da sam uopüe nešto þuo, jer tada iznenaÿenje, ne bi bilo iznenaÿenje, ali time ne želim reüi da iznenaÿenja uopüe ima ili nema«. Djeþak je jedan þas u tišini piljio u njega. »Sada više ne zvuþiš pošteno kao policajac. Govoriš kao šef studija«. »A ti naravno znaš kako govore šefovi studija, a?« »Katkad nam doÿu u goste«, reþe djeþak glasom punim svjetovne mudrosti. »Veü prepoznajem kako govore«. Ethan je parkirao automobil preko puta stambene zgrade u zapadnom Hollywoodu. Iskljuþio je brisaþe, ali je ostavio upaljen motor zbog grijanja. Jedno vrijeme je sjedio u Fordu Expeditionu promatrajuüi zgradu, odluþujuüi koji je pristup Rolfu Revnerdu najbolji. Expedition je bilo jedno od raspoloživih vozila iz zbirke stavljene na raspolaganje þlanovima osoblja koji su živjeli u kuüi, njih ukupno osam. Meÿu ostalim, u donjoj garaži se nalazio Mercedes terenac ML500, meÿutim s njim bi privukao previše pozornosti u sluþaju praüenja, bude li ono danas neophodno. Trokatnica je bila u dobrom, mada ne odliþnom stanju. Žbuka krem boje nije bila ispucana, meÿutim zgrada je izgledala kao da je rok za kreþenje istekao prije najmanje godinu dana. Jedna znamenka kuünog broja nahereno je visjela iznad ulaznih vrata. Grmlje kamelija, optereüeno teškim crvenim cvjetovima, raznolike paprati, palme golemih krošnji dodjeljivali su prostoru oko zgrade raskoš profinjeno isplaniranog okoliša, no veü su mjesecima vapili za podrezivanjem. ýupavi travnjak je govorio da se kosi ne tjedno, veü dvaput mjeseþno. Stanodavac je kresao troškove, ali zgrada je svejedno izgledala kao da je u njoj lijepo živjeti. Ovdje nitko nije mogao plaüati stanarinu naknadom socijalne pomoüi. Reynerd je sigurno zaposlen, ali to što je dostavljao prijetnje u tri i trideset ujutro ukazivalo je na to da se ne mora rano ustajati na posao. I sad bi mogao biti u stanu. Kad Ethan bude otkrio gdje je Revnerd zaposlen i bude poþeo ispitivati kolege i susjede o njemu, netko üe ga sigurno upozoriti. Nakon toga üe postati preoprezan da bi mogao da mu izravno priÿe. Ethan üe radije krenuti od njega, pa iüi prema van.

3. Zatvorio je oþi, naslonio glavu na naslon sjedala i razmišljao kako da postupi. Buka motora automobila koji se približavao postala je toliko glasna da je Ethan otvorio oþi napola Rþekujuüi da üe þuti sirenu i ugledati policijsku potjeru. Vozeüi prebrzo, crveni Ferrari Testarossa projurio je pokraj njega kao da se vozaþ nadao da üe pregaziti dijete koje trþi preko ceste ili staricu sa štapom u ortopedskim cipelama koja usporeno prelazi preko nje. U prolazu je dobrano zalio Expedition vodom iz lokvi kroz koje je prošao. Staklo na vozaþevu prozoru nakratko se zamaglilo od tragova prljave vode. S druge strane ulice zgrada se ljeskala poput mjesta iz snoviÿenja. Nešto u tom kratkotrajnom iskrivljenom prikazu kao da je potaknulo nejasno sjeüanje na davno zaboravljenu moru. Dlake na Ethanovoj šiji neobjašnjivo su se naježile. Po prozoru su se slijevali posljednji tragovi prljave vode. Kiša je zaþas sprala prljave ostatke sa stakla. Zgrada je opet izgledala isto kao kad ju je prvi put ugledao, ugodna za život. Prosudivši da kiša pada tek toliko da kišobran bude više smetnja nego korist, izašao je iz svog sportskog terenskog vozila i odjurio preko ceste. U južnoj Kaliforniji krajem jeseni i poþetkom zime majka priroda pati od nepredvidljivih promjena raspoloženja. Iz godine u godinu, pa þak i iz dana u dan, vrijeme tjedan dana prije Božiüa zna varirati od umjerenog do ledenog. Zrak je bio svjež, kiša hladnija od zraka, a nebo mrtvaþki sivo kakvo bi moglo biti u svakom istinski zimskom klimatskom podruþju puno sjevernijem od ovog. Ulazna vrata nisu imala sigurnosnu bravu. Ovo je susjedstvo još uvijek bilo dovoljno sigurno da predvorja nisu zahtijevala obavezno pojaþanje. Dok je voda kapala s njega, ušao je u mali prostor, ne toliko hodnik koliko foaje, poploþen meksiþkim ploþicama. Prema gornjim katovima vodili su dizalo i stubište. Zrak u foajeu je bio zasiüen zaostalim mirisom kanadske slanine koja se kuhala prije nekoliko sati i ustajalim mirisom marihuane. Trava je imala poseban miris. Netko je jutros stajao ovdje dovršavajuüi džoint prije nego što je izišao ususret sumornom danu. Po rasporedu poštanskih sanduþLüa Ethan je izbrojao þetiri stana u prizemlju, šest na prvom i šest na drugom katu. Revnerd je živio u sredini zgrade, u stanu 2B. Samo su prezimena sadašnjih stanara bila ispisana na sanduþLüima. Ethanu je trebalo više podataka nego što je mogao dobiti s tih naljepnica. Uvuþen u zid nalazio se otvoreni prozorþLü za zajedniþku poštu i ostala poštanska izdanja þija veliþina nije dopuštala da budu ubaþeni u sanduþLü. Na tacni su ležala dva þasopisa. Oba za Georgea Keesnera iz stana 2E. Ethan je zglobom pokucao po aluminijskim vratima nekoliko sanduþLüa koji ga nisu zanimali. Šupalj zvuk upuüivao je na to da su prazni. Dnevna pošta najvjerojatnije još nije bila dostavljena. Kad je zakucao na Keesnerovu kutiju, zvuþala je kao da je puna pošte. Oþigledno je izbivao iz stana najmanje dva dana. Ethan se stubištem popeo na prvi kat. Dugaþak hodnik, troja vrata sa svake strane. Na 2E je pozvonio i priþekao. Revnerdov stan, 2B, nalazio se odmah preko puta stana 2E. Kad se na zvono u Keesnerovu stanu nitko nije javio, Ethan je ponovno pozvonio, dvaput. Malo je priþekao, a potom glasno zakucao. U svaka vrata je bila ugraÿena špijunka kako bi stanar

mogao vidjeti tko zvoni prije nego što odluþi hoüe li pustiti gosta ili ne. Možda je upravo u ovom trenutku s druge strane hodnika Revnerd promatrao Ethanov zatiljak. Ne dobivši odgovor, Ethan se okrenuo od Keesnerovih vrata glumeüi frustriranost. Jednom rukom je obrisao lice mokro od kiše. Zatim je provukao ruku kroz vlažnu kosu, protresao glavu, pogledao niz hodnik na jednu, pa na drugu stranu. Kad je Ethan pozvonio na 2B, “dostavljaþ jabuke” se javio gotovo odmah ne stavljajuüi sigurnosni lanac na vrata. Premda je on nepogrešivo bila osoba sa slike koju je uhvatila sigurnosna kamera, izgledao je daleko ljepši nego prethodne noüi na kiši. Nalikovao je Benu Afflecku, glumcu. Ali osim toga je imao i onaj »dobrodošli u Bates Motel« izgled koji bi svaki obožavatelj Anthonyja Perkinsa odmah prepoznao. Skupljeni krajevi usana, ubrzan puls na desnoj sljepooþnici, a pogotovo jak sjaj u oþima govorili su da bi mogao biti na metamfetaminima, ne još skroz drogiran, ali ide brzo prema tome. »Gospodine,« reþe Ethan još dok su se vrata otvarala, »oprostite što smetam, ali oþajniþki bih trebao stupiti u kontakt s Georgeom Keesnerom iz stana 2E. Poznajete li Georgea?« Revnerd je odmahnuo glavom. Imao je vrat k'o u bika. Zacijelo provodi puno vremena dižuüi utege u teretani. »Pozdravim ga kad ga sretnem na hodniku,« reþe Revnerd, »izmijenimo koju rijeþ o vremenu. To je sve«. Ako je to bila istina, Ethan se osjeüao dovoljno sigurnim da kaže: »Ja sam mu brat. Ricky Keesner«. Ova bi muljaža trebala držati vodu sve dok je Keesner star izmeÿu dvadeset i pedeset godina. »Stric Hary je u bolnici na intenzivnoj njezi. Umire«, slagao je Ethan. »Neüe još dugo. Pokušavam ga dobiti od juþer ujutro na brojeve koje imam. Ne javlja mi se. Ne otvara vrata«. »Mislim da je na putu«, reþe Revnerd. »Na putu? Pa nije mi ništa rekao. Znate li možda kamo je otišao?«Revnerd je odmahnuo glavom. »Preksinoü je izišao iz stana s malim kovþegom baš kad sam se ja vraüao u svoj«. »Je li vam rekao kada üe se vratiti?« »Samo smo izmijenili nekoliko rijeþi, kako miriše na kišu i onda je otišao«, odgovorio je Revnerd. ªýovjeþe, a tako je blizak sa stricem Harrvjem. Obojica smo. Bit üe jadan ako se ne oprosti s njim. A da mu ostavim poruku na vratima? Vidjet üe je þim se vrati«. Revnerd je samo piljio u Ethana. Arterija na vratu mu je poþela nabijati. Njegov spidom ubrzan mozak je jurcao. Meÿutim mada su metamfetamini jamþili luÿDþki brzo razmišljanje, nisu puno pomagali pri bistrom razmišljanju. »Samo,« reþe Ethan, »nemam papira. A ni olovku«. »O. Naravno. Donijet üu ih«, reþe Revnerd. »Stvarno mi je žao što vam smetam…« »Ne smetate«, uvjeravao ga je Revnerd okreüXüi se od vrata i odlazeüi pronaüi blok i olovku. Ostavljen na pragu, Ethan se trudio zaviriti u stan. Htio je bolji pogled na Revnerdovo gnijezdo od ovog koji je imao s dovratka. Upravo u trenutku kad je Ethan odluþio biti nepristojan i uüi bez poziva, Revnerd je stao, okrenuo se i rekao: »Uÿi. Sjedni«. Sad kad ga je pozvao unutra, Ethan je mogao uþiniti ovu šaradu malo uvjerljivijom

otežuüi. »Hvala, ali mokar sam…« »Namještaju neüe biti ništa«, uvjeravao ga je Revnerd. Ostavljajuüi vrata za sobom otvorena, Ethan je ušao. Dnevna soba i blagovaonica zauzimale su jednu veliku prostoriju. Kuhinja je gledala prema njoj, ali je bila odvojena šankom za kojim su stajale dvije visoke stolice. Revnerd je otišao u kuhinju, do pulta ispod zidnog telefona. Ethan se smjestio u dnevnoj sobi na rukohvat naslonjaþa. Stan je bio slabo namješten. Jedna sofa, jedan naslonjaþ, stoliü i stalak za televizor. Na televizoru je rikao MGM-ov lav. Zvuk je bio stišan, rika tiha. Na zidovima je visjelo nekoliko uokvirenih fotografija veliþine 40 puta 50 centimetara, crno-bijele, umjetniþke. Svakoj su tema bile ptice. Revnerd se vratio s blokom i olovkom. »Može ovo?« »Savršeno«, reþe Ethan uzimajuüi ponuÿene mu predmete. Revnerd je u ruci držao i kolut selotejpa. »Da je zalijepiš na Georgeova vrata.« Spustio ga je na stoliü. »Hvala«, reþe Ethan. »Super su fotke«. »Ptice predstavljaju slobodu«, reþe Revnerd. »Da, tako nešto. Slobodu leta. Ti si ih snimio?« »Ne. Ja ih samo sakupljam. Na jednoj se jato golubova u konfuznom vrtlogu perja dizalo s trga poploþenog kaldrmom. U pozadini su stajale stare europske zgrade. Na drugoj su preko tmurnog neba letjele guske u V-formaciji. Pokazujuüi prema crno-bijelom filmu na TV-u, Revnerd reþe: »Baš sam si htio uzeti nešto za grickanje uz film. Mogu li...?« »Molim? O, naravno, oprosti, slobodno zaboravi da sam ovdje. Zapišem ovo i odoh«. Na jednoj fotografiji ptice su letjela ravno u fotografa. Slika je bila montaža krupnog plana krila, razjapljenih kljunova i zrnastih crnih oþiju. »Ubit üe me jednog dana sav taj þips«, reþe Revnerd odlazeüi ponovno u kuhinju. »A mene sladoled. Imam ga više u žilama od krvi«. Ethan je velikim slovima napisao DRAGI GEORGE, a zatim stao kao da razmišlja i osvrnuo se po sobi. Iz kuhinje je Revnerd nastavio razgovor. »Ljudi kažu nikad ne možeš pojesti samo jedan, a za mene vrijedi da nikad ne mogu pojesti samo jednu vreüicu«. Vrane nasaÿene na željeznoj ogradi. Zraka sunca snažno naglašava kljunove. Bijeli tepih, þist kao snijeg, protezao se od zida do zida. Namještaj je bio tapeciran u crno. Iz daljine površina stola od ultrapasa þinila se crnom. Sve u stanu je bilo crno-bijelo. Ethan je napisao STRIC HARRY UMIRE, a zatim opet stao kao da jednostavna poruka zahtijeva vještinu pisanja sastava. Filmska glazba, mada tiha, imala je melodramatiþan štih. Kriminalistiþki film iz tridesetih ili þetrdesetih. Revnerd je nastavio prekapati po kuhinjskim ormariüima. Ovdje, dvije grlice, kao da se sudaraju u letu. Ondje, sova razgoraþenih oþiju, kao šokirana onime što vidi. Vani, danu se vratio vjetar. Kapi kiše, nalik kotrljanju kockica, odvukle su Ethanu pozornost ka prozoru. Iz kuhinje je dopirao prepoznatljiv zvuk otvaranja vreüice þipsa. MOLIM TE, NAZOVI ME, napisao je Ethan. Vrativši se u dnevnu sobu, Revnerd reþe: »Ako veü moraš jesti þips, ovaj je najgori jer ima najveüi postotak ulja«. Ethan je podigao pogled i ugledao vreüicu þipsa havajskog dizajna.

Revnerd je gurnuo desnu šaku u otvorenu vreüicu. Naþin na koji je vreüica obuhvaüala Revnerdovu ruku uþinio se Ethanu pogrešan. Tip bi mogao gurati ruku u vreüicu po þips, naravno, ali njegov neobiþan stav, napetost koja se na njemu nasluüivala, govorila je nešto drugo. Zaustavivši se pokraj sofe, nepuna dva metra od njega, Revnerd reþe: »Ti radiš za Lice, zar ne?«S nepovoljna mjesta u naslonjaþu, Ethan se pravio zbunjen. »Za koga?« Kad je ruka izišla iz vreüice, u njoj se nalazio pištolj. Kao registrirani privatni detektiv i tjelesni þuvar, Ethan je imao dozvolu za skriveno nošenje oružja. Osim u društvu Channinga Manheima, kad bi uzimao oružje rutinski, rijetko se gnjavio navlaþenjem držaþa. Revnerd je imao 9-milimetarski pištolj. Jutros, uznemiren okom u jabuci i vuþjim cerom ovog muškarca na snimci koji je uhvatila sigurnosna kamera, Ethan ga je ipak uzeo sa sobom. Nije oþekivao da üe mu pištolj zatrebati i, zapravo, osjeüao se malo smiješno što ga nosi bez neke veüe potrebe, ali sada je zahvaljivao Bogu što je naoružan. »Ne razumijem«, reþe pokušavajuüi izgledali jednako zbunjen i uplašen. »Vidio sam tvoju sliku«, reþe mu Revnerd. Ethan je bacio kratak pogled na otvorena vrata, na hodnik iza njih. »Baš me briga hoüe li tko vidjeti ili þuti«, rekao mu je Revnerd.»Ionako je sada sve gotovo, zar ne?« ªýuj, ako te moj brat George neþim naljutio«, reþe Ethan pokušavajuüi dobiti na vremenu. Revnerd to nije progutao. Još dok je Ethan ispuštao blok i posezao za 9-milimetarskim Glockom ispod svoje jakne, Revnerd ga je pogodio ravno u želudac. Jedan þas Ethan nije osjeüao nikakvu bol, ali samo jedan þas. Pao je natrag u naslonjaþ i s nevjericom gledao krv koja je šikljala iz njega. A zatim agonija… Sve mu se zamuti, svetlost ga zaslijepi. Zaþu zvona, kao da je Božiü. Nešto lupa o prozor. Sve najednom posta crno-bijelo. Pucanj je þuo, riku nalik oluje na oceanu. Metak ga pogaÿa, sova gleda kako umire upucan ravno u prsa. Ethan je otvorio oþi. Vozeüi prebrzo da bi bio u ulici u kojoj živi njegov vlasnk, crveni Ferrari Testarossa projurio je pokraj njega zalivši ga prljavom vodom iz lokvi koje su se sakupile na asfaltu. Kroz boþni prozor Forda Expeditiona, zgrada se zamaglila i poprimila neobiþan oblik, poput mjesta iz košmara. Kao da je primio elektriþni šok, silovito se trgnuo i udahnuo oþajniþki poput utopljenika. Zrak je bio sladak. Svjež, sladak i þist. Snažno je izdahnuo. Nema rane u trbuhu. Nema rane na prsima. Kosa mu nije bila mokra od kiše. Srce mu je kucalo, kucalo poput luÿDþke šake po podstavljenim vratima podstavljene sobe. Nikad u životu Ethan Truman nije doživio toliko jasan san, toliko jak, niti košmar toliko pun jasnih detalja poput ovog o Revnerdovu stanu. Pogledao je na sat. Ako je zaspao, nije sanjao dulje od minute. Pa nije mogao doživjeti toliko složen i detaljan san u samo jednoj minuti. Nemoguüe. Kiša je sprala posljednje ostatke prljavštine sa stakla. Iza mokrih listova palmi zgrada je þekala, opet normalna oblika, ali od sada zauvijek þudna. Kad je naslonio glavu na naslon i sklopio oþi da bi si bolje predoþio kako priüi Rolfu Revnerdu, Ethanu se nije ni najmanje spavalo. Niti je bio umoran. Bio je siguran da nije zadrijemao, ni na minutu. Štoviše, bio je siguran da nije zadrijemao ni na sekundu. Ako je prvi Ferrari bio predodžba iz sna, drugo sportsko vozilo ukazivalo je na to da se

stvarnost kreüe u istom pravcu kao i noüna mora koju je upravo doživio. Premda mu se disanje smirilo, srce mu je i dalje udaralo jednako brzo galopirajuüi za razumom koji je nametao još brži, neuhvatljiviji ritam. Intuicija mu je govorila da smjesta ode, pronaÿe prvi Starbucks i popije veliku kavu. Naruþi mješavinu dovoljno jaku da rastopi štapiü za miješanje. Dajuüi si dovoljno vremena i prostora, pronaüi üe kljuþ koji otkljuþava ovu zagonetku i dopušta shvaüanje. Nema zagonetke koja se ne da riješit, kad þovjek na nju primijeni dovoljno razmišljanja i logike. Premda su ga godine provedene u policiji nauþile da vjeruje svojoj intuiciji kao dojenþe majci, ugasio je motor i izašao iz Expeditiona. Bez pogovora, intuicija je bila odluþujuüi alat za preživljavanje. Meÿutim biti iskren prema samom sebi bilo je važnije od obaziranja na intuiciju. Ako üe biti iskren, morao je priznati da nije htio otiüi odatle kako bi si dao vremenskog i prostornog odmaka da mirno sagleda situaciju i upusti se u šerlokovsku dedukciju, nego jer ga je uhvatio strah. A strahu ne smiješ dopustiti da pobijedi. Predaj mu se jednom, i više ne možeš funkcionirati kao policajac. Naravno, sada više nije bio policajac. Izišao je iz policije prije više od godinu dana. Posao koji je njegovu životu davao smisao dok je Hannah bila živa, poslije njezine smrti postupno mu je poþeo znaþiti sve manje. Prestao je vjerovati da može nešto promijeniti u svijetu. Htio se povuüi, okrenuti leÿa ružnoj stvarnosti ljudskih života koja je svakodnevno u poslu inspektora odjela za umorstva bila toliko oþigledna. Svijet Channinga Manheima je bilo najdalje što se mogao maknuti od te stvarnosti, a i dalje zaraÿivati za kruh. Premda nije imao znaþku, premda možda nije bio policajac u službenom znaþenju te rijeþi, ostao je policajac u samoj svojoj srži. Ono smo što jesmo bez obzira na to što bismo željeli biti ili se pravimo da jesmo. Ruku gurnutih u džepove kožne jakne, pogrbljenih ramena kao da je kiša teret, pretrþao je preko ceste i uletio u zgradu. Dok je voda kapala s njega, ušao je u foaje. Pod poploþen meksiþkim ploþicama. Dizalo. Stubište. Sve kako treba biti. Kako je bilo. Ustajao od masnog mirisa mesa koje se kuhalo za doruþak i trave, zrak je bio gust i þinilo se kao da se hvata u grlu poput sekreta. Na prozorþLüu za zajedniþku poštu ležala su dva þasopisa. Na obje adrese pisalo je George Keesner. Ethan se penjao po stubištu. Osjeüao je da nema snage u nogama, da mu ruke drhte. Prešavši prvi niz stepenica, zastao je na podestu kako bi nekoliko puta duboko udahnuo, prikupio hrabrosti za suoþenje s Revnerdom. Zgrada je bila mirna. Zidovi nisu prigušivali glasove, nije se þula glazba u ovaj melankoliþni ponedjeljak. 8þinilo mu se da þuje slabašno kuckanje i grebanje kandži vrana na željeznoj ogradi, lepetanje krila golubova koji se dižu u zrak, tik-tik-tik uporno, kljucanja kljunova. No znao je da su to samo mnogobrojni glasovi kiše. Premda je osjeüao težinu pištolja u držaþu oko ramena, grunuo je ruku ispod jakne i spustio desnu ruku na njega kako bi se uvjerio da ga je ponio. Prešao je jagodicom preko osiguraþa na držaþu. Izvukao je ruku iz jakne ostavljajuüi pištolj u futroli. Nakupivši se na njegovu zatiljku, kiša je pružila svoj mokri prst niz Ethanov vrat izmamivši drhtaj iz njega. Kad se popeo do hodnika na prvom katu, nije se ni osvrnuo na stan 2E u kojem se George Keesner ne bi javio ni na zvono ni na kucanje i uputio se ravno u stan 2B. Tu ga je uhvatila panika, ali samo nakratko. Tip koji je dostavio jabuku javio se gotovo istog þasa. Visok, jak, samopouzdan, nije se

zamarao stavljanjem sigurnosnog lanca. Nije izgledao ni najmanje iznenaÿen što opet vidi Ethana, ili što ga vidi živog, kao da se njihov prvi susret nije nikad ni dogodio. »Je li Jim ovdje?« upita Ethan. »Krivi stan«, reþe Revnerd. »Jim Brisco? Zbilja? Siguran sam da je ovo njegov stan«. »Stanujem ovdje dulje od šest mjeseci«. Iza Revnerda se protezala crno-bijela prostorija. »Šest mjeseci? Zar je veü toliko prošlo otkad sam zadnji put bio ovdje?«Ethan je zvuþao prijetvorno i samom sebi, ali je nastavio. »Pa da, pretpostavljam da je doista prošlo toliko. Šest, sedam mjeseci«. Sa zida nasuprot vratima piljila je sova golemih oþiju oþekujuüi metak. Ethan reþe: »Hej, je li Jim ostavio novu adresu?« »Nisam upoznao prošlog stanara«. Snažan sjaj u Revnerdovim oþima, nabijanje u sljepooþnici, skupljeni krajevi usana ovaj put su upozorili Ethana da ode. »Oprostite na smetnji«, reþe. Kad je u pozadini þuo stišan Revnerdov televizor, tihu riku MGM-ova lava, nije više oklijevao. Uputio se ravno prema stubištu. Shvatio je kako se povlaþi sumnjivo brzo i pokušao je ne žuriti. Na pola puta niz stepenice, na podestu, Ethan se, vjerujuüi svom instinktu okrenuo, pogledao gore i ugledao Rolfa Revnerda na vrhu stubišta kako ga u tišini gleda. U ruci nije imao ni pištolj ni vreüicu þipsa. Ne rekavši ni rijeþ, Ethan se spustio zadnjim nizom stepenica u foaje. Otvorivši vanjska vrata, osvrnuo se, no Revnerd ga nije pratio do prizemlja. Ne više lijena, kiša je gonila vodu niz ulicu. U krošnjama palmi hujao je hladan vjetar. Ponovno za upravljaþem, Ethan je upalio motor, zakljuþao vrata, ukljuþio grijanje. Jaka dupla kava u Starbucksu više mu se nije þinila zgodnom. Nije znao kamo dalje. Slutnja. Predosjeüaj. Vizija. Vidovitost. Stranice Rjeþnika Zone sumraka same su se okretale u knjižnici u njegovoj glavi, ali nijedno objašnjenje koje je na njima vidio nije tumaþilo iskustvo koje je upravo doživio. Prema kalendaru, zima üe službeno zapoþeti tek sutra, meÿutim u njegove kosti se uvukla nešto ranije. Osjeüao je hladnoüu nepoznatu za južnu Kaliforniju. Podigao je ruke namjeravajuüi ih pogledati, buduüi da mu se nikad ranije nisu ovako tresle. Prsti su mu bili blijedi, svaki nokat potpuno bijel, a pri dnz svakoga mladi mjesec. Ni bljedoüa ni drhtanje nisu muþili Ethana ni upola toliko koliko ono što je ugledao pod noktima desne ruke. Tamnu tvar, crvenkastocrnu. Dugo je gledao u nju nevoljko želeüi poduzeti korake da utvrdi je li to bila stvarnost ili halucinacija. Napokon je noktom lijeve ruke iskopao malu koliþinu tvari zarobljene pod noktom desnog palca. Bila je lagano vlažna, nalik gumi. Oklijevajuüi, prinio je razmazani sadržaj nosu. Pomirisao ga jejednom, dvaput, i mada je miris bio slab, nije ga morao ponovno pomirisati. Ethan je imao krv ispod svih pet nokata desne ruke. Sigurnošüu rijetkom zaþovjeka koji svijet smatra neizvjesnim mjestom, znao je da üe se pokazati da je krv njegova. 4. Palomar Laboratories u sjevernom Hollywoodu zauzimali su prostor prizemne betonske zgrade s toliko malim i široko razmaknutim prozorima, te toliko niskim i slabo nakošenim

metalnim krovom da je zgrada nalikovala bunkeru u oluji. Medicinski odjel laboratorija se bavio analizom uzoraka krvi, uzimanjem papa brisa, biopsijama i drugim organskim materijalima. U industrijskom laboratoriju su obavljane raznovrsne kemijske analize, kako za privatnu, tako i za državnu klijentelu. Svake godine su obožavatelji slali Licu vise od þetvrt milijuna pisama, o þemu se veüinom brinuo njegov studio prosljeÿujuüi ih tjedno u gomilama tvrtki za odnose s javnošüu koja je u zvijezdino ime odgovarala na nju. Osim pisama, bilo je i darova u kojima je bilo podosta domaüe hrane, keksa, kolaþa, karamela. Buduüi da bi medu tisuüama obožavatelja jedan mogao biti poremeüen i poslati otrovne þokoladne kekse, Ethan se držao onog starog naþela »bolje sprijeþiti nego lijeþiti«. Sva hrana se morala baciti i nitko je nije smio probati. S vremena na vrijeme, kad bi kakva domaüa slastica pristigla popraüena posebno sumnjivim pismom, ne bi je odmah uništili nego bi je poslali Ethanu na pomniju provjeru. Ako bi posumnjao na trovanje, donio bi je ovamo u Palomar na analizu. Kad bi neki potpuni stranac smogao dovoljno mržnje da pokuša otrovati Lice, Ethan se prvo pobrinuo saznati gdje gad živi, a zatim bi u suradnji s policijom u trovaþevu mjestu boravka pokušao protiv njega podiüi bilo kakvu kriviþnu tužbu koja bi se mogla održati na sudu. Sada, otišavši do prijema, potpisao je formular ovlašüujuüi ih da mu smiju izvaditi krv. Buduüi da nije imao lijeþniþku uputnicu, platio je zatraženu analizu gotovinom. Zatražio je osnovni profil DNK. »I želim znati ima li u mom tijelu kakvih narkotika«. »Što uzimate?«, upitala je djevojka. »Samo aspirin. Ali želim napraviti test na sve moguüe supstancije u sluþaju da sam drogiran bez svog znanja«. Vjerojatno su u sjevernom Hollywoodu navikli na susrete s paranoicima. Nije prevrnula Rþima, podigla obrvu, niti na bilo koji drugi naþin pokazala da je iznenaÿena time što þuje kako vjeruje da bi mogao biti žrtva kakve zle urote. Medicinska tehniþarka koja mu je izvadila krv bila je sitna, dražesna Vijetnamka anÿeoskog dodira. Uopüe nije osjetio iglu kad ga je ubola u venu. U drugoj prijemnoj prostoriji, onoj za predaju uzoraka koji podliježu ne standardnim lijeþniþkim testiranjima, ispunio je drugi formular i platio još jednu participaciju. Ova ga je djelatnica þudno pogledala kad je objasnio što želi analizirati. Na stolu u laboratoriju, pod jakim fluorescentnim svjetlima, medicinska tehniþarka koja je nalikovala Britnev Spears je tankom, tupom þeliþnom lopaticom ispod noktiju Ethanove desne ruke sastrugala krv sakupljajuüi uzorke na þetvrtasti komad bijelog papira koji ne sadrži kiseline. Ethan nije rezao nokte veü dulje od tjedan dana, zbog þega je izvadila znatnu koliþinu strugotina od kojih je ponešto još izgledalo kao guma. Ruka mu je drhtala dok je to radila. Vjerojatno je mislila da ga njezina ljepota þini nervoznim. Tvar koju su izvukli ispod noktiju najprije üe biti testirana kako bi utvrdili radi li se uistinu o krvi. Poslije toga üe biti proslijeÿena u medicinski laboratorij, gdje üe joj odrediti krvnu grupu i usporediti DNK toga uzorka s uzorkom koji je izvadila Vijetnamka. Potpuni toksikološki nalazi üe biti gotovi do srijede poslijepodne. Ethanu nije bilo jasno kako bi to mogao imati vlastitu krv pod noktma kad, ipak, nije bio upucan u trbuh i prsa. Pa ipak, kao što guske bez pomoüi kompasa znaju gdje je sjever a gdje jug, tako je i on znao da je ta krv njegova.

5. Na parkiralištu Palomara, dok su kiša i vjetar risali povorke bezobliþnih i bezbojnih duhova po vjetrobranu Expeditiona, Ethan je nazvao Hazarda Yancyja. Hazard se rodio kao Lester, ali je prezirao dano mu ime iz dna duše. Ništa više mu se nije sviÿalo niti Les. Skraüena inaþica za njega je zvuþala kao uvreda.( less - pridj. (komparativ od little) manji ) »Nisam ja ništa manji od tebe«, jednom je rekao Ethanu, onako, prijateljski. I uistinu, sa svojih metar i osamdeset tri centimetra visine i sto osam kilograma težine, izbrijane glave veliþine basketice i vratom tek nešto užim od širine glave od jednog do drugog uha, Hazarda Yancyja nitko ne bi ni pomislio izabrati da pozira za minimalistiþki plakat. »U biti, puno sam toga više od nekih drugih. Primjerice, odluþniji, zabavniji, zanimljiviji, puno je vjerojatnije da üu izabrati krivu ženu, dobiti metak u dupe. Starci su me trebali nazvati Yancy More. S tim bih veü mogao živjeti«.( more - imen. više) U mladosti su ga prijatelji zvali Brick, što se pak odnosilo na þinjenicu da je graÿen poput ciglenog zida. U odjelu za umorstva ga nitko nije zvao Brick veü dvadeset godina. U policiji je bio poznat kao Hazard, jer je imati njega za partnera moglo biti isto toliko opasno kao i voziti kamion pun dinamita. Posao narednika u odjelu za umorstva možda jest opasniji od rada u povrüarni, ali manja je vjerojatnost da üeš poginuti na radnom mjestu ako si narednik nego ako si trgovac u noünoj smjeni u trgovini mješovitom robom. Za onoga tko redovito želi osjeüati ushiüenje zbog moguüeg stradavanja od metka, odjel za uliþne bande, odjel za suzbijanje droga, a prije svega specijalna jedinica su to ushiüenje nudile sigurnije od odjela koji se bavio istragama poslije ubojstava. ýak je i izlazak na ulicu u odori obeüavao više akcije nego izlazak u civilki. Hazardova karijera je bila izuzetak od pravila. U njega se redovito pucalo. Javno se išþXÿavao ne toliko uþestalosti kojom su meci letjeli u njegovom pravcu, koliko þinjenici da ga ljudi koji su na njega pucali nisu osobno poznavali. »A buduüi da znaš kakav sam«, jednom je rekao,»oþekivao bi upravo suprotno, zar ne?« Hazardova nadnaravna sklonost projektilima velikih brzina nije bila posljedica lakomislenosti ili lošeg provoÿenja istrage. On je bio savjestan, prvorazredni detektiv. Prema Ethanovu iskustvu, stvari nisu uvijek funkcionirale sljedeüi precizan mehanizam uzroka i posljedice kako su to znanstvenici samouvjereno tvrdili. Gomilale su se anomalije. Devijacije od uobiþajenih pravila, þudne okolnosti, nelogiþnosti. ýovjek bi þak mogao malo poludjeti, i to dokazano, kad bi ustrajao u vjerovanju da je život uvijek u skladu s uzroþno-posljediþnom logikom dogaÿaja. S vremena na vrijeme neobjašnjivo se mora prihvatiti. Hazard nije birao sluþajeve koje bi dobio. Poput drugih detektiva, radio je ono što mu je sudbina dodijelila. Iz razloga znanih samo tajanstvenom gospodaru svemira, zapadalo bi ga više istraga vezanih uz poþinitelje lake na obaraþu nego sluþajeva otmjenih vremešnih gospoÿa koje svojim otmjenim muškim prijateljima serviraju otrovni þaj. Na sreüu, veüina hitaca ispaljenih u njegovu pravcu ga je promašila. Pogoÿen je samo dvaput i pri tome je oba puta zaradio samo lakše rane. Dvojica Hazardovih partnera zaradila su ozbiljnije povrede od njegovih, ali nijedan

nije umro ni ostao trajni invalid. Ethan je, tijekom svog rada u policiji, proveo þetiri godine radeüi s Hazardom. Bilo je to razdoblje koje mu je donijelo najviše zadovoljstva. Sada, kad se Yancy javio na mobitel nakon treüe zvonjave, Ethan reþe: »Još spavaš s lutkom na napuhavanje?« »Javljaš se na upražnjeno mjesto?« »Hej, Hazard, jesi u gužvi?« »Evo bas sam nagazio nekog balavca«. »Doslovno?«, upita Ethan. »Simboliþno. Da je doslovno, noga bi mi bila na njegovom dušniku, a ti bi dobio pretinac govorne pošte«. ªýekam rezultate iz laboratorija. Neüe biti gotovi do sutra ujutro. Što kažeš da ti i ja odemo na ruþak? O Manheimovom trošku naravno?« »Samo ako me to ne obavezuje da gledam one njegove usrane filmove«. »U današnje vrijeme su svi kritiþari.« Ethan je naveo ime najpoznatijeg restorana u zapadnom Hollywoodu u kojem ,, Lice "ima trajnu rezervaciju. »Poslužuju li pravu hranu ili samo dekoracije na tanjuru?«, pitao je Hazard. »Pa bit üe krasno izrezbarenih tikvica punjenih povrüem, mladih šparoga i raznolikih uzoraka iscrtanih umakom«, priznao je Ethan. »Hoüeš radije u armenski restoran?« »Kakvo suvišno pitanje! U armenskom u jedan?« »Može. Ja üu biti jedan on onih koji izgledaju kao bivši murjaci i pokušavaju izgledati pametno«. Kad je stisnuo END prekinuvši poziv, Ethan je bio iznenaÿen što je uspio zvuþati posve normalno. Ruke mu više nisu drhtale, ali još je osjeüao hladan, ljepljiv strah u svakom okretu želuca. U retrovizoru su mu vlastite oþi izgledale strano. Ethan je ukljuþio brisaþe. Izišao je s parkirališta Palomar Laboratories. Na nebu nalik vještiþjem kazanu kasno jutarnje svjetlo kljuþalo je u gustu tamu prikladniju zimskom sumraku. Veüina vozaþa je upalila svjetla. Po mokrom, crnom asfaltu blistale su fantomske zmije. Imajuüi još sat i petnaest minuta do ruþka, Ethan je odluþio posjetiti živog mrtvaca. 6. Bolnica »Naša Gospa od anÿela« bila je visoka bijela graÿevina terasastih viših katova nalik ziguratu, okrunjena nizovima stupova koji su podupirali najviši, završni stup. Osvijetljena u oluji, svjetlost kupole obuhvaüala je najviši stup povrh kojeg se nalazila šipka na þijem je vrhu žmirkalo crveno signalno svjetlo kao upozorenje letjelicama. Bolnica kao da je signalizirala milosrÿe bolesnim dušama s losandeleskih brežuljaka i iz gusto naseljenih, losandeleskih nizina. Njezin šiljast oblik nalikovao je raketi koja bi mogla odnijeti u nebesa one þiji se životi ne mogu spasiti lijekovima ni molitvom. Ethan se najprije zaustavio u muškom toaletu u prizemlju odmah nadomak predvorja, gdje je za jednim umivaonikom energiþno oprao ruke. Tehniþarka u laboratoriju ipak nije ostrugala svaki trag krvi ispod njegovih nokata.

Tekuüi sapun je imao snažan miris naranþe. Kad je završio, zahod je mirisao poput voünjaka sa zasaÿenim stablima limuna. Zbog puno tople vode i ribanja koža mu je bila kuhano crvena. Nije vidio ni najmanju mrlju. Pa ipak, osjeüao je da su mu ruke još zaprljane krvlju. Muþila ga je uznemirujuüa pomisao da üe ga, dokle god na rukama budu imao makar samo nekoliko molekula tog stigmatskog taloga poreknute smrti, Smrt namirisati i otkazati odobreno mu pomilovanje. Prouþavajuüi svoj odraz u zrcalu, napola je oþekivao vidjeti kroz svoje tijelo, kao kroz zavjesu, ali bilo je stvarno. Osjeüajuüi u sebi potencijalnu opsesiju, zabrinut da bi mogao prati ruke bez kraja i konca sve dok ih ne izriba do krvi, brzo ih je obrisao papirom, i izišao iz toaleta. Dijelio je dizalo s mladim parom koji se držao za ruke kako bi jedno drugome pružili snage. »Bit üe joj dobro«, promumljao je muškarac, a žena je kimnula glavom oþiju sjajnih od potisnutih suza. Kad je Ethan izišao na šestom katu, mladi par je nastavio dalje u još veüi jad. Duncan »Dunny« Whistler je tri mjeseca ležao ovdje na šestom katu. Izmeÿu povremenih prebacivanja na odjel intenzivne njege, koji se takoÿer nalazio na ovom katu, boravio je po raznim sobama. Tijekom zadnjeg, petotjednog oporavka koji je uslijedio nakon njegove najnedavnije krize bio je smješten u sobi 742. ýasna sestra blaga, irska lica susrela je Ethanov pogled, nasmiješila se i prošla pokraj njega niti jednom ne zašuškavši svojom kabastom haljom. Red þasnih sestara koji je vodio bolnicu odbijao je nositi moderne odore kakve su nosile mnoge þasne sestre, a koje su nalikovale uniformama domaüica u zrakoplovima. Umjesto toga, preferirale su tradicionalne, do poda duge haljine prostranih rukava, bijele ovratnike koji su skrivali vrat i ramena i krilata pokrivala za glavu. Haljine su im bile prozraþno bijele umjesto bijelo crnih. Kad bi ih Ethan ugledao kako nezemaljski klize bolniþkim hodnicima, þinilo se više lebdeüi poput duhova nego hodajuüi, gotovo da je mogao povjerovati da bolnica ne zauzima samo ovaj komad losanÿeleskog zemljišta, nego i da spaja ovaj svijet s iduüim. Dunny je živio u svojevrsnom limbu, izmeÿu svjetova, sve otkad su mu þetvorica razjarenih muškaraca jednom previše gurnula glavu u zahodsku školjku i predugo je tamo držala. Medicinsko osoblje mu je ispumpalo vodu iz pluüa, ali lijeþnici ga nisu uspjeli vratiti iz kome u koju je upao. Kad je Ethan stigao u sobu 742, zatekao ju je u dubokoj sjeni. U krevetu najbližem vratima odmarao se starac, bez svijesti, prikljuþen na aparat koji mu je ritmiþnim zviždanjem tjerao zrak u pluüa. Krevet do prozora, u kojem je Dunny proveo posljednjih pet tjedana, bio je prazan. Plahte, svježe, tek oprane, sjajile su u polumraku. Prigušeno dnevno svjetlo je s prozorskog okna bacalo na krevet nejasne sive kišne uzorke koji su nalikovali amebama. Plahte su izgledale kao da po njima pužu prozirni pauci. Kad je vidio da s kreveta nedostaje bolniþki karton, Ethan je zakljuþio da je Dunny zacijelo prebaþen u drugu sobu ili opet na odjel intenzivne njege. U sobi za medicinske sestre, kamo se došao raspitati gdje bi mogao pronaüi Duncana Whistlera, mlada sestra ga je zamolila da priþeka glavnu sestru kojoj je dojavljivaþem javila neka doÿe. Ethan je poznavao glavnu sestru Jordan iz prethodnih posjeta. Crnkinja odluþna držanja poput narednika za obuku vojnika, meka, zadimljena glasa pjevaþice došla je u sobu s vijestima da je Dunny tog jutra preminuo.

»Jako mi je žao, gospodine Truman, nazvala sam oba broja koja ste nam ostavili i ostavila vam govorne poruke«. »Kad je to bilo?«, pitao je. »Preminuo je jutros u deset i dvadeset. Nazvala sam vas petnaest, dvadeset minuta kasnije«. Oko deset i þetrdeset Ethan je stajao pred vratima Revnerdovog stana uzdrman sjeüanjem na vlastitu smrt, pretvarajuüi se da traži nepostojeüeg bivšeg stanara Jima Briscoea. Mobitel je ostavio u Expeditionu. »Znam da niste bili jako bliski s gospodinom Whistlerom,« reþe sestra Jordan, »ali sigurna sam da vam je to svejedno svojevrstan šok. Oprostite što ste morali saznati na ovakav naþin, zatekavši prazan krevet«. »Je li tijelo odneseno u rasadnik?«, pitao je Ethan. Sestra Jordan ga je pogledala novosteþenim poštovanjem. »Nisam znala da ste policajac, gospodine Truman«. Rasadnik je bio izraz koji su policajci koristili za mrtvaþnicu, jer je bila puna tijela koja su þekala da ih se posadi. »Umorstva«, odgovorio je ni ne trudeüi se objašnjavati da više nije u policiji, ni zašto. »Moj je suprug izlizao dovoljno uniformi da ode u mirovinu u ožujku. Dotad radim prekovremeno da ne izgubim razum«. Ethan je to dobro shvaüao. Murjaci þesto provedu godine i godine braneüi red i mir i ne brinuüi previše o moguüoj smrti, a onda, posljednjih nekoliko mjeseci na poslu prije nego što odu u mirovinu, budu toliko napeti da im se stisne govno pa su prisiljeni gutati na kile tableta za probavu da bi se odštopali. Za supružnike ta zabrinutost zna biti još gora. »Lijeþnik je potpisao smrtovnicu,« reþe sestra Jordan, »a gospodina Whistlera su odvezli u hladnjaþu, sad þeka prebacivanje u mrtvaþnicu. O... on zapravo neüe biti prebaþen u mrtvaþnicu, zar ne?« »Tako je. Sad je to ubojstvo«, reþe Ethan.»Autopsija üe biti obavljena na odjelu za forenziþku medicinu«. »Onda im je veü javljeno. To ide priliþno brzo.« Pogledavši na sat, reþe:»Ali vjerojatno još nisu stigli preuzeti tijelo, ako se to pitate«. Ethan se spustio dizalom sve do mrtvaca. Rasadnik se nalazio na treüoj, najnižoj, podzemnoj razini, odmah do garaže s vozilima Hitne pomoüi. Spuštajuüi se, slušao je orkestralnu verziju stare pjesme Sheryl Crow, bez traga seksa i punu živosti, koja je zadržala samo vanjštinu melodije i u nju, kao u papir za umatanje, umotala drukþiju, manje ukusnu kobasicu. U ovom palom svijetu þak su i najbeznaþajnije stvari poput pop pjesama neizbježno bile unakažene. On i Dunny, obojica sada trideset sedam godina stari, bili su najbolji prijatelji od pete do dvadesete godine života. Odrasli u istom oronulom susjedstvu u bungalovima otpalih fasada, oba su bila jedinci , bliski poput braüe. Povezivala ih je zajedniþka neimaština, kao i emotivna i fiziþka bol života pod þizmom oca alkoholiþara nagle naravi. Te snažna želja da dokažu da þak i sinovi pijanaca, siromašnih, mogu jednog dana nešto postati. Sedamnaest godina udaljavanja, tijekom kojih gotovo uopüe nisu razgovarali, otupilo je Ethanov osjeüaj gubitka. Pa ipak, sa svim drugim na pameti u ovom trenutku, poþeo je melankoliþno razmišljati o onome što je moglo biti. Dunny Whistler je prekinuo njihovo prijateljstvo odluþivši se za život izvan zakona još dok je Ethan pohaÿao obuku za njegovo provoÿenje. Siromaštvo i kaos života pod þvrstom rukom sebiþna pijanca u Ethanu su probudili

poštovanje prema disciplini, redu i težnju prema nagradama koje sa sobom donosi život stavljen u službu drugih. Dunnyja su ista skustva natjerala da teži hrpama love i dovoljnoj koliþini moüi kako bi bio siguran da mu se više nitko nikad neüe usuditi govoriti što da radi ili ga prisiljavati da živi po neþijim tuÿim pravilima osim svojim vlastitim. Gledajuüi unatrag, njihove reakcije na iste stresove su se razvijale u razliþitim pravcima još od djetinjstva. Možda je prijateljstvo predugo spreþavalo Ethana da primijeti sve veüu razliku izmeÿu njih. Jedan je odluþio zaraditi poštovanje postignuüima. Drugi ga je želio steüi strahom. Nadalje, voljeli su istu ženu, što bi moglo razdvojiti i pravu braüu. Hannah je ušla u njihove živote kad su svi troje imali sedam godina. U poþetku je bila jedna od njih, kompiü, jedino dijete kojem su dopustili da se zajedno s njima igra igara prije toga rezerviranih samo za njih dvojicu. Postali su nerazdvojni. Zatim im je Hannah postupno postala prijateljica i nadomjestak za sestru, i djeþaci su se zakleli da üe je štititi. Ethan nikad nije mogao toþno odrediti dan kad je prestala biti samo prijateljica, samo sestra, i postala, za obojicu... ljubljena. Dunny je oþajniþki želio Hannah, ali ju je izgubio. Ethan je nije samo želio. Volio ju je, osvojio i oženio se njome. Dvanaest godina on i Dunny nisu progovoriti, sve do veþeri kad je Hannah umrla u ovoj istoj bolnici. Ostavljajuüi upropaštenu pjesmu Sheryl Crow u dizalu, Ethan je krenuo širokim, jarko osvijedjenim hodnikom betonskih zidova okreþenih u bijelo. Umjesto patvorene glazbe, jedini zvuk je bio slabo, ali, za razliku od onog što je prethodno slušao, originalno zujanje fluorescentnih cijevi na stropu. Dvostruka vrata, s po jednim þetvrtastim prozorþLüem na svakom krilu, vodila su k recepciji. Za dotrajalim stolom sjedio je muškarac, oko þetrdeset godina star, rošava lica od akni, u zelenom bolniþkom odijelu. Na ploþici na stolu pisalo Vin Toledano. Podigao je pogled s romana meka uveza na þijoj naslovni je bio prikazan groteskan leš. Ethan ga je pitao kako je i bolniþar je rekao da je živ, prema tome mora da je dobro, na što je Ethan rekao: »Prije nešto više od sat vremena ste primili Duncana Whistlera sa šestog kata«. »Na ledu je«, potvrdio je Toledano. »Ne mogu izdati otpusnicu za mrtvaþnicu. Prvo mora mrtvozorniku jer se radi o ubojstvu«. Za posjetitelje je bila predviÿena samo jedna stolica. Transakcije koje ukljuþuju raspadajuüe leševe obiþno su se provodile ekspeditivno, bez potrebe za udobnim þekaonicama i starim þasopisima svinutih krajeva. »Ja nisam iz mrtvaþnice«, reþe Ethan. »Prijatelj sam preminulog. Nisam bio ovdje kad je umro«. »Žao mi je, ali ne mogu vas sada pustiti da vidite tijelo«. Spustivši se na stolicu za posjetitelje, Ethan reþe. »Da, znam«. Kako bi se sprijeþilo da obrana ospori rezultate autopsije, morala se poštivati službena procedura koja je jamþila da nitko neovlašten nema pristup lešu i samim tim moguünost da uþini nekakve promjene na njemu. »Nema obitelji da ga identificira, a ja sam izvršitelj oporuke«, pojasnio je Ethan. »A kako ga veü moram identificirati, bolje da to obavim ovdje ne kasnije u gradskoj mrtvaþnici«. Spuštajuüi roman, Toledano reþe:

»Prošle se godine jedan moj prijatelj uvalio u nevolje. Gurnut je iz jureüeg auta pri nekih sto pedeset kilometara na sat. Teško je izgubiti dobrog prijatelja mladog«. Ethan se nije mogao pretvarati da je shrvan tugom, ali bio je zahvalan i bilo kakvom razgovoru koji mu je odvlaþio misli s Rolfa Revnerda. »Veü dugo nismo bili bliski. Dvanaest godina nismo uopüe razgovarali, a u posljednjih pet razgovarali smo samo triput«. »A tebe je naveo kao izvršitelja?« »To mi nije jasno. Nisam to znao sve dok ga prije dva dana nisu donijeli ovamo na odjel intenzivne njege. Nazvao me njegov odvjetnik i rekao ne samo da sam izvršitelj oporuke u sluþaju da Dunny umre, nego i da u meÿuvremenu imam zakonsko pravo voditi sve njegove poslove i donositi lijeþike odluke u njegovo ime«. »Sigurno je izmeÿu vas dvojice još uvijek postojala neka posebna veza. « Ethan je odmahnuo glavom. »Nikakva«. »Nešto je sigurno postojalo«, ustrajao je Vin Toledano. »Prijateljstva iz djetinjstva su jaþa nego što misliš. Ne vidite se cijelu vjeþnost, a kad se sretnete, imaš osjeüaj kao da ste se vidjeli juþer«. »S nama nije bio takav sluþaj.« Ali Ethan je znao da je ono što je povezivalo njega i Dunnyja bila Hannah i zajedniþka ljubav koju su dijelili prema njoj. Kako bi promijenio temu, reþe: »A što je tvoj prijatelj uþinio da su ga gurnuli iz automobila pri sto pedeset kilometara?« »Bio je divan þovjek, ali uvijek je više razmišljao manjom nego veüom glavom«. »Nije jedini«. »U nekom kafiüu je ugledao tri komada, same, bez tipova, i krenuo u akciju. Sve tri poþele su mu se nabacivati, predložile mu da ode s njima u stan pa je pomislio da je Brad Pitt i da žele tri na jednog«. »A zapravo je sve to bila namještaljka da ga ogule«, nastavio je Ethan. »Još gore. Ostavio je svoj automobil i povezao se s njima. Dvije su se bacile na njega na stražnjem sjedištu, dopola ga svukle, a zatim gurnule iz auta iz þiste zabave«. »Znaþi, bile su na neþemu«. »Može bit', a i ne mora«, reþe Toledano. »Na suÿenju se pokazalo da su to veü dvaput uþinile. Samo ovaj put su ih uhvatili«. Ethan reþe: »Neku noü sam na televiziji gledao jedan stari film. S Frankijem Avalonom i Annette Funicelolo. Znaš, oni filmovi o zabavama na plaži. Žene su u to vrijeme bile drukþije«. »Svi su u to vrijeme bili drukþiji. Nitko nije postao ništa bolji ni prijazniji od sredine šezdesetih. Da sam se barem rodio trideset godina ranije. A kako je tvoj umro?« ªýetiri tipa su mislila da ih je prevario za neku lovu pa su ga malo izmlatili, zavezali mu ruke iza leÿa i držali mu glavu u WC školjki dovoljno dugo da zaradi ošteüenje mozga«. ªýovjeþe, gadno«. »Nije Agatha Christie«, složi se Ethan. »Ali buduüi da si ovdje i baviš se svim tim, to dokazuje da je izmeÿu vas dvojice još uvijek nešto postojalo. Nitko te ne tjera da budeš izvršitelj oporuke, ako ne želiš«. Dvojica tipova iz ureda mrtvozornika gurnula su dvostruka vrata i ušla na recepciju. Prvi je bio visok, u pedesetim, oþigledno ponosan što još uvijek ima svu kosu. Toliko je nalikovala pompadur frizurama da su mu nedostajale još samo ukrasne vrpce. Pompadurovog partnera je Ethan znao.

Jose Ramirez je bio zdepast Amerikanac meksiþkog porijekla, kratkovidan, slatka, snena osmijeha kao u koale. Jose je živio sa suprugom i þetvero djece. Kad se Pompadur upustio u papirologiju koju mu je bolniþar za stolom dao, Ethan je zatražio od Josea da mu pokaže najnovije fotografije Marie i djece iz novþanika. Obavivši formalnosti, Toledano ih je kroz unutrašnja vrata uveo u rasadnik. Umjesto ploþica nacrtanih na linoleumu, kakvima je bio obložen pod recepcije, ova je prostorija bila prekrivena bijelim keramiþkim ploþicama koje su bile þvrsto priljubljene jedna do druge. Na taj je naþin površinu bilo lakše sterilizirati nakon što bi se inficirala tjelesnim tekuüinama. Premda je neprestano kružio kroz sofisticirane filtre, hladan zrak je širio slab, neugodan miris. Veüina ljudi kad umre ne miriše na šampon, sapun i kolonjsku vodu. 7. ýetiri standardne ladice za pohranu leševa od nehrdajuüeg þelika su možda bile pune, ali u Rþi su im otprve upala dva leša na kolicima. Oba su bila prekrivena plahtama. Treüa kolica su bila prazna. S njih je visjela zgužvana plahta. Toledano je odmah krenuo prema njima osupnuta izraza lica. »Pa tu je bio. Bas tu«. Zbunjeno se mršteüi, Toledano je povukao plahte s lica druga dva leša. Nijedan od njih nije bio Dunny Whistler. Jednu po jednu, otvorio je sve þetiri ladice. Bile su prazne. Buduüi da je bolnica veliku veüinu pacijenata slala kuüama umjesto pogrebnim poduzeüima, rasadnik je bio malen u usporedbi s rasadnikom gradske mrtvaþnice. Sva mjesta na kojima se leš mogao skrivati veü su bila pregledana. U ovoj prostoriji bez prozora, tri kata pod zemljom, þetiri živa i dva mrtva þovjeka jedan trenutak su bili toliko tihi da se Ethanu priþinilo da þuje kako pada kiša gore, na ulicama. Zatim Pompadur reþe: »Možda si otpustio Whistlera krivim ljudima?« Toledano je kategoriþki odmahnuo glavom. »Nema šanse. Nisam u þetrnaest godina. Sigurno neüu poþeti danas«. Široka vrata su omoguüavala izravnu dostavu tijela iz rasadnika u garažu. Vrata su u svakom trenutku morala biti zakljuþana s dva zasuna. Oba su bila otvorena. »Kad sam izišao, bila su zakljuþana«, tvrdio je Toledano. »Uvijek su zakljuþana, uvijek, osim kad je otprema, a tada sam ovdje, toþno ovdje, i nadzirem«. »Tko bi htio ukrasti mrtvaca?«, upita Pompadur. ªýak da ga neki perverznjak želi ukrasti, ne bi mogao«, reþe Vin Toledano otvarajuüi vrata prema garaži. S vanjske strane nije bilo kljuþanice. »Dvije jednostrane brave za koje ne postoji kljuþ. Nikad nije bio napravljen. Vrata se mogu otvoriti jedino ako ih netko otkljuþa iznutra«. Toledanov glas se brzo stišao od zabrinutosti. Ethan je pomisli da Toledano vidi kako mu se bliži kraj karijere, sigurno poput krvi koju sila teže s kovanog stola za autopsiju vuþe u odvode na podu. Jose Ramirez reþe:

»Znaš, možda nije bio mrtav. Možda je sam izišao«. »Ne može biti mrtviji nego Što jest«, reþe Toledano. »Bio je hladan k'o led«. Slegnuvši spuštenim ramenima, smiješeüi se poput koale, Jose reþe: »Ljudi griješe«. »Ne u ovoj bolnici«, ustvrdi Toledano. »Ne otkad je prije petnaest godina jedna starica ležala na ledu skoro sat vremena, potvrÿeno mrtva, a onda odjednom sjela i poþela vrištati«. »Hej, sjeüam se da sam za to þuo«, reþe Pompadur. »Jedna þasna sestra je doživjela srþani zbog toga«. »Srþani je doživio tip koji je radio ovdje prije mene, a zaradio ga je zbog þasne koja se izvikala na njega«. Sagnuvši se, Ethan je ispod kolica na kojima je ležalo Dunnyjevo tijelo izvukao bijelu plastiþnu vreüu. Pri vrhu su se nalazile dvije vrpce kojima se vreüa zatvarala, a na jednoj od njih visjela je ceduljica s imenom Duncan Eugene Whistler, datumom roÿenja i brojem socijalnog osiguranja. S prizvukom panike, Toledano reþe: »U tome je bila odjeüa koju je imao na sebi kad je primljen u bolnicu«. Sada je vreüa bila prazna. Ethan ju je stavio na kolica. »Otkad se starica probudila prije petnaest godina, provjeravate li poslije lijeþnika jesu li doista mrtvi? »Tri, þetiri puta«, izjavio je Toledano. »Prvo što uþinim kad nam pošalju mrtvaca, poslušam ga stetoskopom, oslušnem rade li mu srce i pluüa. Onon stranom koja ima oblik dijafragme osluškujem ima li visokih, a zvonastom ima li niskih zvukova.« Neprestance je kimao glavom, kao da, dok govori u glavi provjerava je li poduzeo sve korake po pouzeüu Dunnyjeva tijela. »Zrcalom provjerim diše li, zatim izmjerim unutrašnju temperaturu, pa pola sata kasnije još jednom, pa pola sata nakon toga da vidim spušta li se kao što bi trebala ako zbilja dobiješ mrtvaca«. Pompaduru se to uþinilo zabavnim. »Unutrašnju temperaturu?Hoüeš reüi provodiš vrijeme gurajuüi mrtvacima toplomjere u šupak?« Ne našavši to zabavnim, Jose reþe: »Daj, imaj malo poštovanja«, i prekriži se. Ethanovi dlanovi su se ovlažili. Obriše ih o košulju. »Pa ako nitko nije mogao uüi i odnijeti ga, a sigurno je bio mrtav, gdje je sad?« »Ma vjerojatno te neka þasna vuþe za nos«, obrati se Pompaduru bolniþaru. »Znaš da su þasne sestre uvijek spremne na šalu«. Hladan zrak, snježnobijele keramiþke ploþice, ladice od nehrdajuüeg þelika koje su svjetlucale poput leda, sve to nije moglo objasniti jaku studen koju je Ethan osjeüao. Nasluüivao je da mu se u odjeüu uvukao delikatan smrad smrti. Ovakva mjesta ga nikad prije nisu uznemiravala. Sad je, meÿutim, bio uznemiren. Na ceduljici iza oznake ,, Najbliži rod/Odgovorna,, osoba stajalo je Ethanovo ime i brojevi telefona. Svejedno je uzdrmanom bolniþaru dao posjetnicu s istim podacima. Penjuüi se dizalom prema gore, jednim uhom je osluškivao jednu od najboljih pjesama Barenaked Ladies svedenu na glazbu za drijemanje.

Popeo se sve do šestog kata, gdje je umro Dunny. Kad su se vrata dizala otvorila, shvatio je da se trebao popeti samo do garaže na prvoj podzemnoj razini, gdje je parkirao Expeditiona, samo dva kata iznad rasadnika. Pritisnuvši dugme za garažu, vozio je sve do þetrnaestog kata, prije nego što se dizalo opet poþelo spuštati. Ljudi su ulazili, izlazili iz dizala, ali Ethan ih je jedva primjeüivao. Misli koje su mu jurcale kroz glavu vodile su ga nekamo drugamo. Nemilom dogaÿaju u Revnerdovu stanu. Nestanku mrtvog Dunnvja. Iako ne i znaþku, Ethan je i dalje zadržao murjaþku intuiciju. Znao je da dvije neobiþne zgode u jednom jutru ne mogu biti sluþajnost. Meÿutim, sama moü intuicije nije bila dovoljna da objasni vezu izmeÿu ta dva nadnaravna dogaÿaja. To je bilo jednako uzaludno kao da, voÿen intuicijom, pokuša izvesti operaciju mozga. Ni logika nije nudila trenutaþne odgovore. U ovom sluþaju þak bi i Sherlock Holmes Rþajavao uvidjevši vjerojatnost otkrivanja istine deduktivnim zakljuþivanjem. U garaži automobil koji je tek stigao u bolnicu krstario je izmeÿu redova markiranih automobila tražeüi parkirno mjesto i skrenuo iza ugla prema donjoj razini. Istodobno je iz betonskog ponora, iza bljeska farova, poput potopljene olupine koja se izdiže iz oceanskih dubina, izronio drugi automobil odvezavši se prema izlazu, no samo je Ethan hodao garažom. Niski sivi strop, pun mrlja, nalik zagonetnim i provokativnim Rorscharhovim mrljama od godina i godina upijanja þDÿavih ispušnih plinova, þinio se sve niži što je dublje zadirao u garažu. Poput trupa podmornice, zidovi su izgledali jedva sposobni izdržati devastirajuüi teret mora, satiruüi pritisak. Korak za korakom, Ethan je oþekivao da üe otkriti kako ipak ne hoda sam garažom. Iza svakog terenca, iza svakog betonskog stupa, mogao bi se skrivati neznanac, stanja tajanstvenog a namjere nepoznate. Ethan je došao do Expeditiona ne doživjevši bilo kakav ispad. U vozilu ga nitko nije þekao. Za upravljaþem, þak prije nego što je upalio motor, zakljuþao je vrata. 8. Armenski je restoran na Pico Boulevardu imao ugodne židovske delikatese, jelovnik je ukljuþivao hranu toliko slasnu da bi nadahnula i osuÿenika na smrt da se smije tijekom posljednjeg mu obroka, a u samom restoranu je bilo više murjaka u civilu i ljudi s filma na jednom mjestu, nego što bi ih se moglo naüi bilo gdje vani, osim u sudnici u kojoj se vodi najnovije suÿenje nekom poznatom zbog ubojstva supružnika. Po dolasku, Hazard Yancy ga je þekao u separeu pokraj prozora. ýak i posjednut, bio je toliko velik da þovjek ne bi pogriješio kad bi ga savjetovao da se prijavi na audiciju za glavnu ulogu u ,, Nevjerojatnom Hulku,, kad bi odluþili snimiti crnaþku verziju. Hazard je veü dobio dvostruku narudžbu kibbyja za predjelo, s krastavcima, rajþicama i ukiseljenim tikvicama kao prilogom. Dok je sjedao nasuprot golemom detektivu, Hazard mu reþe: »Netko mi je rekao da je u vijestima vidio da je tvoj šef dobio dvadeset sedam milijuna dolara za zadnja dva filma«. »Dobio je dvadeset sedam milijuna dolara za svaki. Prvi je glumac koji je prešao granicu

od dvadeset pet milijuna za honorar«. »Izdigao se iz siromaštva«, reþe Hazard. »A dobit üe i dio straga.« »Za tu lovu može dobiti straga koga god poželi«. »To ti je izraz iz filmske industrije. Znaþi ako film bude hit da üe dobiti dio zarade. Katkad þak i postotak od cjelokupne zarade«. »A na koliko bi se to još moglo popeti?« »Prema Daily Varietyju, hitovi su mu toliko gledani u cijelom svijetu da ponekad hladno spremi pedeset milijunþLüa u džep, tu negdje«. »Sad þitaš šou-biz štampu?«, pitao je Hazard. »Pomaže mi da ostanem svjestan kakva je meta«. »Ovaj posao ti savršeno odgovara. Koliko filmova snimi godišnje?« »Nikad manje od dva. Katkad tri«. »Planirao sam pojesti toliko o njegovom trošku da to skuži pa te otpusti zbog prekoraþenja limita na kartici«. ªýak ni ti ne možeš pojesti kibbyja u vrijednosti sto tisuüa dolara«. Hazard je odmahnuo glavom. »Chan je pravi, nema što. Možda sam ispao iz dira, ali nekako mi ne izgleda kao da bi mogao vrijediti pedeset milijuna«. »Ima i tvrtku za TV produkciju þije se tri emisije trenutno prikazuju na vodeüim TV mrežama, a þetiri na kablovskoj. Nekoliko milijuna godišnje ubire iz Japana gdje snima reklame za njihovo najprodavanije pivo. Ima vlastitu liniju sportske odjeüe. I još hrpu toga. Njegovi agenti prihode koje ne zaraÿuje glumom nazivaju , dodatni prilivi novca«. »Ljudi ga naprosto zatrpavaju novcem, a?« »A, þuj. Nikad neüe morati kupovati na rasprodajama, to je sigurno«. Kad je konobarica došla do stola, Ethan je naruþio marokanskog lososa s kus-kusom i ledeni þaj. Zapisujuüi Hazardovu narudžbu, istrošio joj se vrh na olovci. »Lebne sa sirom i duplom porcijom krastavaca, hummus , pa lahmajoon , te sarmice u vinovoj lozi, gulaš od morskih plodovi u marokanskoj peki... i dvije male boce Orangine«. »Jedina osoba koju sam vidio da može toliko pojesti«, reþe Ethan, »bila ie jedna balerina bulimiþarka. Nakon svakoj jela bi išla rigati u zahod«. »Ja samo isprobavam i, uostalom, ne nosim suknjice.« Hazard je prerezao zadnji kibby napola. »Pa priþaj, kolika je šupþina Chan?« Maskirajuüa buka drugih razgovora koji su se vodili za ruþkom pružala je Ethanu i Hazardu gotovo isto toliko privatnosti kao da su na kakvom udaljenom brdu u pustinji Mohave. »Nemoguüe ga je mrziti«, reþe Ethan. »To je najbolje što možeš?« »Naprosto licem u lice nije tako dojmljiv kao na ekranu. Uopüe ne dira þovjeka«. Hazard je vilicom ubacio pola kibbyja u usta i ispustio slab zvuk zadovoljstva. »Znaþi, samo slika, ali bez krvi i mesa«. »Pa ne baš. Nekako... nit' smrdi, nit' miriše. Velikodušan je prema zaposlenicima. Nije arogantan. Ali nekako je... ravnodušan. Ne pazi kako se odnosi prema ljudima, þak ni prema vlastitom sinu. Ali dobroüudno ravnodušan. Nije istinski loš«. »S toliko love i obožavatelja þovjek bi oþekivao da üe biti þudovište«. »Nije ti on takav. On je...« Ethan je zastao da bi razmislio. Tijekom proteklih mjeseci, otkad je poþeo raditi za Manheima, nije nikome toliko priþao

o njemu, niti toliko iskreno. Na njega i Hazarda su pucali zajedno, stavljali su živote jedan drugome u ruke. Mogao je reüi što mu je na pameti i znati da nijedna rijeþ neüe otiüi dalje. Imajuüi takvu osobu, htio je opisati Lice ne samo najiskrenije, nego i najtoþnije što može. Objašnjavajuüi Manheima Hazardu, možda potpunije objasniti glumca samom sebi. Nakon što je konobarica donijela rashlaÿeni þaj i Orangine, Ethan napokon reþe: »Zaokupljen je samim sobom. Ne kao filmske zvijezde inaþe, ne egoistiþno. Pretpostavljam da mu je stalo do novca, ali mislim da mu nije stalo do toga što dugi misle o njemu niti do slave. Da, zaokupljen je samim sobom, posve, ali to mi se stanje þini... kao nekakvo zen stanje zaokupljenosti samim sobom«. »Zen stanje?« »Da. Kao da se život svodi na njega i njegovu povezanost s prirodom, na njega i njegovu povezanost sa svemirom, a ne na njega i njegovu povezanost s drugim ljudima. Uvijek izgleda kao u nekom polumeditacijskom stanju, kao da nije u potpunosti tu s tobom, kao lažni jogi koji se pretvara da nije s ovog svijeta, samo što se on, za razliku od njega, ne pretvara. Uvijek razmišlja o svemiru, a i uvjeren je da svemir razmišlja o njemu i da je ta zanesenost obostrana". Pojevši zadnji zalogaj kibbyja, Hazard reþe: »Spencer Tracy, Clark Gable. Jimmy Stewart, Bogart... Jesu li svi oni bili šupljoglavci a da to nitko nije znao ili su u to vrijeme filmske zvijezde bili pravi ljudi koji su þvrsto stajali na zemlji? »U šou-bizu još uvijek ima pravih ljudi. Upoznao sam Jodie Foster, Sandru Bullock. One izgledaju prave«. »I opasne«, reþe Hazard. Trebale su dvije konobarice da donesu svu hranu na stol. Hazard se nacerio i kimnuo svaki put kad bi spustili jelo pred njega: »Fino. Fino. Ovo dobro izgleda. Dobro. Ooo, jako dobro«. Sjeüanje na metak u trbuh je kvarilo Ethanov apetit. Dok je brljao po svom marokanskom lososu i kus-kusu, odgaÿao je spomenuti Rolfa Revnera. »Rekao si da si nagazio nekog balavca? O kakvom je sluþaju rijeþ?« »Dvadesetdvogodišnja plavuša zadavljena je i baþena u bazen kanalizacijskog postrojenja za proþišüavanje otpadnih voda. Zovemo ga Plavuša iz jezera«. Svakog murjaka koji radi na umorstvima posao zauvijek promijeni. Žrtve ga opsjedaju nijemom upornošüu spiroheta, trujuüi mu krv. Humor je najbolji i þesto jedini obrambeni mehanizam protiv strahota s kojima se susreüu. Na poþetku istrage svakom ubojstvu se dodijeli neko šaljivo ime koje se poslije na odjelu koristi za taj sluþaj. Nadreÿeni te nikad ne bi pitao: Napreduješ li na ubojstvu Ermitrude Pottlesby? Nego bi to uvijek bilo: Sto ima novo s Plavušom iz jezera? Kad je Ethana i Hazarda zapalo brutalno ubojstvo dviju lezbijki srednjo-istoþnog porijekla, sluþaj su nazvali Lezbe s fesovima. Jedna se druga mlada žena zavezana za kuhinjski stol i ugušila þeliþnim žicama i spužvama za pranje suda koje joj je ubojica nagurao u usta i grlo. Taj su sluþaj nazvali ýeliþna Lady. Civili bi se vjerojatno uvrijedili da þuju neslužbena imena sluþajeva. Oni nisu shvaüali da detektivi þesto sanjaju mrtve za koje traže pravdu ili da se detektiv katkad može toliko vezati za žrtvu da osjeüa osobni gubitak. Oni se tim ama nikad nisu namjeravali izrugivati žrtvama. Dapaþe, oni bi katkad izražavala neku þudnu, melankoliþnu blagonaklonost. »Zadavljena«, reþe Ethan misleüi na Plavušu iz jezera. »Znaþi, zloþin iz strasti. Velika je vjerojatnost da ju je ubio netko tko je bio u vezi s njom«. »Ah, nisi potpuno smekšao u tim skupim kožnim jaknama i Guccijevim mokasinama«.

»To nisu mokasine nego cipele za hodanje. To što ju je bacio u bazen kalizacije vjerojatno znaþi da ga je varala pa ju je smatrao smeüem, obiþnim govnom«. »I da uz to možda poznaje kanalizacijsko postrojenje pa je bez problema odnio tijelo tamo. Je li ti to pulover od kašmira?« »Pamuþni je. Znaþi zloþinac radi u Vodovodu?« Hazard je odmahnuo glavom. »Ne, þlan je Gradskog vijeüa«. U trenu ostavši bez apetita, Ethan je spustio vilicu. »Politiþar? A da jednostavno naÿeš najvišu stijenu i skoþiš s nje?« Trpajuüi sarmicu u usta, Hazard se, žvaþXüi, nekako uspio naceriti ne otvorivši pritom usta. Progutavši, reþe: »Stijenu sam veü našao i guram njega s nje«. »Ako netko završi slomljena vrata, kadim se da üeš to biti ti«. »Mislim da si upravo otišao korak predaleko s tom metaforom«, reþe Hazard grabeüi pogaþom humus. Nakon pola stoljeüa besprijekornih javnih dužnosnika i poštene javne uprave, Kalifornija je u zadnje vrijeme postala baruština kakvu svijet nije vidio od 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeüa, kad je Ravmond Chandler pisao o njezinoj mraþnoj strani. Sada, poþetkom novom tisuüljeüa, na državnoj razini i u previše lokalnih jedinica korupcija je dosegla stupanj koji se rijetko može vidjeti izvan neke banana republike, u ovom sluþaju, banana republike bez banana, ali s težnjom glamuru. Znatan postotak kalifornijskih politiþara funkcionirao je kao mafija. Okomiš li se na jednog od njih, smatraju da si se okomio na sve njih i uþinit üe sve što je u njihovoj moüi da te na ovaj ili onaj naþin unište. U jednom drugom mafijaškom razdoblju, u doba križarskog rata protiv korupcije, Eliot Ness je predvodio skupinu agenata za provoÿenje reda i zakona koji su bili toliko nepodmitljivi i nezaplašeni mecima da su se proslavili pod imenom Nedodirljivi. U današnjoj Kaliforniji þak bi i Nessa i njegovu uzornu ekipu uništili ne mito ni meci, veü birokracija nemilosrdna popur dželatove sjekire i klevete koje bi mediji željni senzacija, naklonjeni kako izabranim tako i neizabranim mafijašima o kojima svakodnevno izvještavaju, jedva doþekali priopüiti javnosti. »Da još uvijek radiš stvaran posao, kao ja,« reþe Hazard, »vodio bi sluþaj isto kao i ja«. »Znam. Ali sigurno ne bi sjedio ovdje i cerekao se tome«. Pokazujuüi na Ethanov pulover, Hazard reþe: »Pamuk iz Rodeo Drivea?« »Pamuk s rasprodaje u Macyju«. »Koliko daješ za par þarapa u zadnje vrijeme?«Ethan reþe: »Deset tisuüa dolara«. Oklijevao je spomenuti Rolfa Revnerda. Zakljuþio je kako trenutno nema pametnijeg posla od odvraüanja Hazarda od samoubilaþke misije da üopi gradskog vijeünika za ubojstvo. »Vidi ovo.« Otvorio je žuükastosmedu kovertu, izvadio sadržaj i preko stola mu ga dodao. Dok je Hazard pregledavao sadržaj, Ethan mu je ispriþao sve o pet crnih kutija dostavljenih poštom i šestoj baþenoj preko ograde. »Stigle su poštom, što znaþi da znaš tko ih je poslao«. »Ne znam. Pošiljatelj je naveo krivu adresu, poslane su iz razliþitih poslovnica, plaüeno gotovinom«. »Koliko pošte tjedno Channing primi?«

»Oko pet tisuüa pošiljki. Ali skoro sve ide u studio. Tvrtka za odnose s javnošüu ih pregledava i odgovara na pisma. Kuüna adresa nije tajna, ali nije ni širom poznata«. U koverti su se nalazili raþunalni ispisi visoke rezolucije šest digitalnih fotografija snimljenih u Ethanovoj radnoj sobi. Prva je prikazivala malu staklenku na bijeloj, platnenoj podlozi. Pokraj staklenke se nalazio poklopac. Po platnu je bio raširen sadržaj staklenke. Dvadeset dva kukca naranþasta oklopa sa crnim toþkama. »Bubamare?« »Entomološko ime im je Hippodomia convergens, iz obitelji Coccinellidae. Ne smatram to važnim, ali pogledao sam pa znam«. Hazardov pronicavi izraz lica govorio je jasno i bez rijeþi, no ipak je dodao: »Zapeo si«. »Tip me vidi kao Batmana, a sebe kao Riddlera«. »Zašto dvadeset dvije? Je li taj broj po neþemu znaþajan?« »Ne znam«. »Jesu li bile žive kad si ih primio?«, upita Hazard. »Mrtve. Sve do jedne. Ne znam jesu li bile žive kad ih je poslao, ali izgledale su kao da su dulje mrtve. Oklopi su bili nedirnuti, ali delikatniji dijelovi su bili sasušeni, mrvili su se«. Na drugoj fotografiji, zbirka drukþijih, spiralnih svijetlosmeÿih oklopa stajala je izvrnuta u sivoj hrpi blata istresenog iz crne kutije na komad papira premazanog voskom. »Deset mrtvih puževa«, reþe Ethan. »Zapravo, dva su još bila živa, ali vrlo slaba kad sam otvorio kutiju«. »To je miris koji Chanel sigurno neüe pakirati u boþice«. Hazard je zastao kako bi omrsio brk s malo morskih plodova. Treüa je fotografija prikazivala malenu, prozirnu staklenku s poklopcem. Naljepnica je bila skinuta, ali na poklopcu se vidjelo da je nekoü sadržavala pikantni prilog od povrüa. Buduüi da fotografija nije bila dovoljno jasna da se razabere mutni sadržaj staklenke. Ethan reþe: »U formaldehidu je plutalo deset komadiüa prozirnog tkiva blijedoružiþaste boje, cjevastih. Teško ih je opisati. Nalik malim egzotiþnim lignjama«. »Jesi ih odnio u laboratorij?« »Jesam. Kad sam došao po rezultate analize, þudno su me pogledali. U staklenci su bili komadi kože preostali od obrezivanja«. Hazard, odmahnu glavom te upita. »Jesu li ustvrdili da li su djeþije? « »Pomislio sam isto, no ustvrÿeno je da su s odraslih muškaraca, reþe Ethan. »Koliko ih ima? « »Deset« Hazard uüuta i mehaniþki nastavi s jelom. Eathan ga je samo pogledao, okrenuo glavu ka prozoru. 9. Corky Laputa je uživao na kiši. Na sebi je imao dugu sjajnu žutu kabanicu i obješeni žuti kišni šešir. Žutio se poput maslaþka. Kabanica je obilovala unutrašnjim džepovima, dubokim i vodootpornim. U visokim crnim gumenim þizmama, dvoje þarapa mu je ugodno grijalo stopala.

ýeznuo je za grmljavinom. Venuo je za munjama. Oluje u južnoj Kaliforniji, obiþno bez munja i gromova, bile su premirne za njegov ukus. Ali volio je vjetar. Zavijajuüi, hujeüi vjetar, šampion nereda, davao je kiši jaþinu i obeüavao kaos. Fikusi i borovi su se tresli, drhtali. Lišüe palmi pucketalo i lamatalo. Strgnuto lišüe se dizalo uvis poput zelenih para iz vještiþjeg kazana, zlodusi kratkog vijeka tjerani u oluke. Naposljetku, zaþepivši rešetke odvoda, lišüe üe biti uzrokom poplavljenih ulica, zastoja automobila, odgoÿenih dolazaka vozila Hitne pomoüi te mnogih drugih beznaþajnih, ali dobrodošlih nevolja. Ovdje, usred glasnog, mokrog podneva, Corky je hodao šarmantnim susjedstvom Studio Cityja. Nije ovdje živio. Ne bi nikad mogao. Ovdje živi radniþka, u najboljem sluþaju menadžerska klasa. Na ovakvom mjestu bi bilo teško pronaüi intelektualni poticaj. Došao je ovamo prošetati. U dreþavo žutoj boji, nalik kanarincu, svejedno je prolazio ovim ulicama posve anoniman, plijeneüi toliko malo pozornosti koliko bi i duh od slabe ektoplazme. Dosad još nije sreo nikoga tko je išao pješice. Nekoliko automobila putovalo je mirnim ulicama. Zbog nevremena veüina ljudi bila je udobno smještena u svojim kuüama. Veliþanstveno trulo vrijeme bilo je Corkvjev uviÿavni ortak. U ovo je vrijeme, naravno, veüina stanara ionako bila na poslu. Crnþila, s nekim glupim ciljem na umu. Buduüi da su ovaj tjedan bili praznici, djeca nisu otišla u školu. Dan ponedjeljak. Petak, Božiü. Ukrasite kuüe. Poneka üe biti u pratnji braüe i sestara. Manje njih üe štititi nezaposlene majke. Druga üe biti sama kod kuüe. Meÿutim, trenutno ga djeca nisu zanimala. Trenutno su bili sigurni od tog duha koji hoda meÿu njima. Kako bilo, Corkyju su bile þetrdeset i dvije godine. Klinci su danas pametni da bi otvarali vrata nepoznatim muškarcima. Dobrodošao nered i predivna dekadencija duboko je inficirala svijet u posljednjih nekoliko godina i janjad svih uzrasta je postala puno opreznija. Zadovoljavao se manjim zloþinima, sretan što je vani, na oluji, i što pi kakvu-takvu štetu. U jednom od svojih prostranih unutrašnjih džepova imao je plastiþnu vreüicu punu svjetlucavih plavih kristala. Nezamislivo jako kemijsko sredstvo. Razvila ga je kineska vojska. Prije nego što bi zaratili, njihovi tajni agenti bi posijali tu kemikaliju po neprijateljskim farmama. Plavi kristali uništavali su usjeve na godinu dana. Neprijatelj koji nema što jesti ne može se boriti. Jedan Corkyjev kolega s fakulteta je prihvatio stipendiju koje je mu je Ministarstvo obrane dodjeljivalo za prouþavanje tih kristala. Ministarstvo je osjeüalo prijeku potrebu da se zaštite od te kemikalije prije nego što je neko i upotrijebi. U laboratoriju je Corkyjev kolega držao baþvu od 25 kilograma. Corcy je ukrao pola kilograma. Nosio je zaštitne rukavice koje je lako sakrivao u velikim, krilatim rukavima kabanice. Kabanica je bila koliko kaput, toliko i ponþo. Rukavi su bili toliko prostrani da je mogao izvuüi ruke iz njih, prekopati unutrašnje džepove i vrati ih natrag u rukave šaka punih ove ili one vrste otrova. Razbacivao je plave kristale po jaglacima i liriopama, po jasminima, penjaþicama. Azalejama i paprati. Kiša ih je brzo topila, korijenje brzo upijalo. Za tjedan dana biljke üe požutjeti, a lišüe otpasti. Za dva tjedna od njih üe ostati samo hrpa smrdljive truleži. Koliþine koje Corky može posuti neüe utjecati na velika stabla. Kako bilo, tratine, cvijeüe, grmlje, lozice i manje drveüe podleüi üe u zadovoljavajuüem broju. Nije sijao smrt po zelenim površinama svake kuüe. Svake treüe, bez odreÿenog pravila. Kad bi propali vrtovi u jednoj cijeloj gradskoj þetvrti, susjede bi mogla zbližiti zajedniþka

nesreüa. No, ako neki ostanu nedirnuti, kod pogoÿenih üe se probuditi zavist. A mogla bi i sumnja. Corkyjev zadatak nije bio samo izazvati propast. Svaka budala može uništiti stvari. Njegova je namjera bila posijati razdor, nepovjerenje, neslogu i oþaj. Katkad bi zalajao ili zarežao pas iz zaklona na trijemu gdje je bio vezan ili pseüe kuüice iza široke ograde ili kamena zida. Corky je volio pse. Bili su þovjekovi najbolji prijatelji, premda mu nije bilo jasno zašto žele tu ulogu uzimajuüi u obzir opaku ljudsku narav. S vremena na vrijeme, kad bi þuo psa, izvadio bi ukusne kekse iz unutrašnjeg džepa. Bacao bi ih na trijemove i preko ograda. U interesu dekonstrukcije društva mogao je zanemariti svoju ljubav prema psima i uþiniti ono što se moralo. Žrtve su bile neizbježne. Ne možeš napraviti kajganu a da ne razbiješ jaja i tako to. U pseüim keksiüima je bilo cijanida. Životinje üe umrijeti brže od biljaka. Malo toga izaziva oþaj tako uþinkovito kao prijevremena smrt voljenog ljubimca. Corky je bio tužan. Tužan zbog pasa koji nisu imali sreüe. Ali bio je i sretan. Sretan što na tisuüe malih naþina svakodnevno pridonosi padu korumpiranog poretka, a samim tim i uzdizanju jednog boljeg svijeta. Iz istog razloga zbog kojeg nije uništio zelene površine svake kuüe, nije ubio ni svakog psa. Neka susjed sumnja na susjeda. Nije ga brinulo da bi ga netko mogao uhvatiti u trovanju. Entropija, najsnažnija sila u kozmosu, bila je njegov saveznik, njegov zaštitnik. Uz to, roditelji koji nisu na poslu gledat üe ljigave talk-show emisije u kojima küerke priznaju majkama da su kurve, supruge supruzima da imajuafere s njihovom braüom. Buduüi da nema nastave, djeca üe biti zauzeta uþenjem ubilaþkih vještina s videoigara. Još bolje, pubertetlije üe surfati netom tražeüi pornografske stranice, dijeliti ih sa svojom nevinom mladom braüom i kovati planove kako silovati djevojþicu iz susjedne kuüe. Buduüi da opravdava te aktivnosti, Corky je nastavio sa svojim poslom što je diskretnije moguüe kako ne bi omeo te ljude u njihovom samouništenju. Corky Laputa nije bio samo dosadan trovaþ. On je bio þovjek od mnogo talenata i oružja. S vremena na vrijeme, klipšuüi po ploþnicima prekrivenim lokvama ispod krošnji s kojih je rominjala rosulja, pjevušio je. Pjevušio je, naravno,»Sing in the Rain«, što je možda otrcano, ali ga je veselilo. Nije plesao. Što ne znaþi da nije znao plesati. Premda nije bio toliko gibak i znao dati ritam kao Gene Kelly, mogao je zabljesnuti na bilo kojem plesnom podijumu. Meÿutim, skakutati po ulici u žutoj kabanicu širokoj poput halje kao opatice nije bilo najmudrije ponašanje za jednog anarhista koji bi rado ostao anoniman. Na poštanskim sanduþLüima ispred svake kuüe uvijek je stajao kuüni broj. Na nekima su stajala i prezimena. Katkad bi mu se ime na sanduþLüu uþinilo židovsko. Stein. Leby. Slickrru! Pokraj svakog takvog poštanskog sanduþLüa Corky bi nakratko zastao. Gurnuo bi u njega bijelu kovertu kojih bi nosio dvadesetak u drugom džepu kabanice. Na svakoj je stajala crna svastika. U svakoj, dva presavijena lista papira koja üe nesumnjivo uliti strah i bijes. Na prvom, debelim štampanim slovima, bile su ispisane rijeþi SVIM PRLJAVIM ŽIDOVIMA. Fotografija na drugom prikazivala je tijela nabacana na hrpu ispred peüi za spaljivanje u nekom nacistiþkom koncentracijskom logoru.

Ispod nje crvenim štampanim slovima, sijevala je poruka: TI SI SLJEDEûI. Corky nije imao predrasuda glede Židova. Jednako je prezirao sve vjere i etniþke skupine. Na drugim je mjestima dijelio poruke SMRT SVIM PRLJAVIM KATOLICIMA, SMRT SVIM CRNCIMA ili ZATVOR VLASNICIMA ORUŽIJA… Desetljeüima su politiþari kontrolirali ljude dijeleüi ih u skupine i hušhajuüi ih jedne na druge. Jedino što je dobar anarhist trebao uþiniti bilo je jaþati veü postojeüu mržnju i doliti benzina na vatru koju su politiþari zapalili. Trenutno je mržnja prema Izraelu, i samim Židovima, bila pomodno intelektualno stajalište medu najglamuroznijim medijskim liþnostima ukljuþujuüi i hrpu nereligioznih Židova. Corky je samo davao ljudima ono što žele. Od azaleja, preko lantana, do jasmina, od psa do poštanskog sanduþLüa, hodao je po kišom pometenim danom. Sijuüi kaos. Tvrdokorni bi anarhisti dizali u zrak nebodere i uzrokovali razaranja nezamislivih razmjera. To bi pomoglo. Meÿutim, deset tisuüa Corkvja Laputa, domišljatih i marljivih, na svoj bi tihi, uporan naþin uþinilo više za uništenje temelja ovog društva od svih pilota samoubojica i bombaša zajedno. Za svaku tisuüu naoružanih ubojica, pomislio je Corky, radije bih jednog uþitelja punog mržnje koji na fin naþin u uþionici širi propagandu, jednog socijalnog radnika s neugasivom žeÿi prema nasilju, jednog sveüenika ateista koji se skriva iza svoje sutane, misne košulje i kazule. Napravivši krug, došao je do svog BMW-a koji je sat i pol ranije ondje parkirao. Toþno po planu. Provesti previše vremena u jednoj þetvrti moglo bi biti riskantno. Mudar anarhist je uvijek u pokretu jer entropija potpomaže skitnju, a kretanje zameüe trag. Prljavomlijeþni oblaci su se za njegove šetnjice spustili bliže tlu zbijajuüi se u tamne ugruške. U olujnoj tami i mokroj hrastovoj sjeni njegova srebrna limuzina þekala je tamna poput željeza. Lanci puzavaca biþevali su zrak odbacujuüi svoje grimizne latice i vukuüi svoje trnovite nokte po štukaturi stvarajuüi zvukove , strug-strug, sviiik-skviiik. Vjetar je bacao, gonio, tjerao na litre kiše. Kiša je siktala, cvrljila, hihotala se, pljuskala. Corkyju je zazvonio mobitel. Nalazio se na pola puta do automobila. Bude li þekao da doÿe do BMW-a da se javi, propustit üe poziv. Izvukao je desnu ruku iz rukava, uvukao je u kabanicu, izvukao mobitel zakvaþen za pojas. Vrativši ruku u rukav, s mobitelom na uhu, gegajuüi se žut poput ptice i tjerajuüi smijeh na lica poput izvjesnog lika iz jedne djeþje emisije. Corky Laputa je bio toliko dobro raspoložen da se javio rekavši: »Ozari ugao na kojem stojiš«. Zvao je Rolf Revnerd. Glup koliko je Corky bio žut, Rolf je pomislio da je dobio krivi broj. »Ja sam«, reþe Corky hitro, prije no što je Revnerd stigao prekinuti vezu. Dok je došao do BMW-a, požalio je što se javio. Revnerd je uþinio glupost.

10. S druge strane prozora kiša je padala, susreüXüi gradski asfalt i preplavljujuüi slivnike prljavim, snažnim potocima. Prouþavajuüi fotografiju staklenke pune obrezanih kožica, Hazard reþe: »Deset malih šeširiüa s deset ponosnih malih glava? Misliš da bi to mogle biti uspomene?« »Na muškarce koje je ubio? Moguüe, ali malo vjerojatno. Svako tko je toliko puta ubio ne bi prvo muþio žrtvu þudnim darovima u crnim kutijama. Jednostavno bi obavio posao«. »A i da jesu uspomene, ne bi se samo tako lako odvojio od njih«. »Pa da. Bili bi mu glavni ukras u kuüi. Mislim da radi s leševima. U pogrebnom poduzeüu ili mrtvaþnici«. »Posmrtno obrezivanje.« Hazard je namotao na vilicu sir razvuþen u špagete kao što bi to Xþinio s pravim špagetima. »Malo nastrano, ali drugih odgovora nema, buduüi da nisam þuo za sluþaj deset neriješenih ubojstava koje je poþinio pomahnitali rabin.« Umoþio je sir u lebne i nastavio s ruþkom. Ethan reþe: »Mislim da ih je odrezao s leševa samo da bi ih poslao Chaningu Manheimu«. »Da bi mu priopüio što , da je pizda?« »Ne vjerujem da je poruka tako jednostavna«. »Slava mi se više ne þini tako privlaþnom«. ýetvrta crna kutija je bila veüa od ostalih. Da bi zabilježio njezin sadržaj bile su potrebne dvije fotografije. Prva je prikazivala keramiþku maþku boje meda. Maþka je stajala stražnjim na šapama, a u svakoj prednjoj šapi držala po keks. Crvenim slovima preko prsa, i trbuha pisalo je Macini keksi. »To je posuda za kekse«, reþe Ethan. »Toliko sam dobar detektiv da sam to skužio bez iþije pomoüi«. »Napunio ju je kockicama za Scrabble«. Druga fotografija je prikazivala hrpu kockica. Ispred hrpe Ethan je od šest komada ispisao OWE(owe - gl. dugovati) i WOE.( ivoe - i. jad. þemer, žalost, bol) »U maþki je bilo devedeset komada svakog slova, O, W, E. Svaka se rijeþ može sastaviti devedeset puta, ili obje, jedna iza druge, þetrdeset i pet puta. Ne znam na što je mislio«. »Znaþi, bolesnik mu poruþuje, 'Dugujem ti jad. ' Misli da se Manheim nekako ogriješio o njega i da je došlo vrijeme za naplatu«. »Možda. Ali zašto posuda za kekse?« »A može se napisati i wow«, primijeti Hazard. »Da, ali onda ti ostane pola neiskorištenih O i svi E, a od tog ne možeš napraviti ništa. Samo na owe i woe potrošiš sva slova«. »A što je s kombinacijama dviju rijeþi?« »Prva je wee woo, što bi moglo znaþiti 'malo udvaranje'pretpostavljam, ali u tome ne vidim nikakvog smisla. Druga je E-W-E (, ewe - i. ovca )i opet ivoe«. »Udvarati se ovcama, a?« »Meni to izgleda kao slijepa ulica. Vjerujem da je mislio oiue woe, jedno ili drugo, ili

oboje«. Razmazujuüi lebne na komad lahmajoona, Hazard reþe: »Možda bismo poslije ovog mogli odigrati Monopoli«. Peta crna kutija je sadržavala knjigu tvrdog uveza naslova Sapena pregled. Na naslovnici je stajala slika predivnog štenca zlatnog retrivera. »Memoari«, reþe Ethan. »Tip koji je napisao knjigu, Donald Gainsworth, proveo je trideset godina obuþavajuüi pse vodiþe za slijepe i nepokretne«. »Nisi našao sprešane kukce ili kožicu izmeÿu stranica?« »Nisam. A i provjerio sam svaku stranicu da vidim je li što oznaþeno, ali nisam ništa našao«. »Ne uklapa se s ostalim. Bezazlena knjižica, štoviše slatka«. »Šesta je kutija baþena preko ograde jutros nešto malo poslije 3. 30«. Hazard je prouþio zadnje dvije fotografije. Prvo, zašivena jabuka. »Je li oko pravo?« »Izvadio ga je iz lutke«. »Svejedno. Ta me najviše muþi«. »I mene. Zašto tebe muþi?« »Jabuku je bilo najteže napraviti. Trebalo je puno truda, što znaþi da je vjerojatno smatra najznaþajnijom«. »Meni za sada baš i ne znaþi puno«, požali Ethan. Priþvršüena na zadnjoj fotografiji nalazila se kopija natipkane poruke umetnute u rupu od sjemenki odmah ispod oka. Dvaput je proþitavši, Hazard upita. »U prvih pet kutija nije poslao ništa sliþno?« »Ne«. »Onda je ovo vjerojatno zadnje što üe poslati. Rekao je sve što je htio reüi, prvo simbolima, a sad i rijeþima. Sad üe prijeüi s prijetnji na djela«. »Mislim da si u pravu. Ali rijeþi su isto toliko dio zagonetke kao i simboli, predmeti«. Srebrnastom upornošüu, svjetla su kalala poslijepodnevnu tamu. Blistave lepeze vode izdizale su se u zrak s mokrog kolnika skrivajuüi gume, zbog koga su vozila koja su krstarila Pico Boulevardom izgledala kao da se nalaze u nadnaravnoj misiji. Nakon zloslutnog tajca, Hazard reþe: »Jabuka bi mogla simbolizirati opasnost, ili zabranjeno znanje. Istoþni grijeh koji spominje«. Ethan je ponovno kušao lososa i kus-kus. Kao da jede pastu za zube. Spustio je vilicu. »Sjeme znanja zamijenilo je oko«, reþe Hazard više samom sebi nego Ethanu. Stado pješaka je užurbano prolazilo ispred prozora restorana, pješaka nagnutih naprijed kao da se opiru vjetru jaþem od ovoga što ga je stvarao kišni dan, nedovoljno zaštiüeni crnim kišobranima poput ožalošüenih korti, hitaju prema grobu. »Možda govori 'Vidim tvoje tajne, izvor, sjeme tvog zla«. »I meni je nešto sliþno palo na pamet. Ali ne þini mi se ispravnim, nikamo ne vodi«. »Bez obzira na to što je time mislio,« reþe Hazard, »mene muþi jedna druga stvar, to što je oko u jabuci stiglo odmah iza knjige o tipu koji je obuþavao pse vodiþe za slijepe«. »Veü je loše ako ga prijeti oslijepiti,« reþe Ethan, »ali moje je mišljenje da namjerava nešto još gore«. Pregledavši još jednom fotke, Hazard ih vrati Ethanu i s tekom se baci na morske plodove. »Pretpostavljam da si dobro zaštitio svog šefa«. »Na snimanju je na Floridi. Kad putuje, štiti ga pet tjelesnih þuvara. «

»A ti ne?« »Obiþno ne. Ja nadgledam sve operacije iz Bel Aira. U kontaktu sam s glavnim drumskim ratnikom najmanje jednom dnevno«. »Drumski ratnici?« »To je Manheimova šala. Tako naziva þuvare koji ga prate na putovanjima«. »To je šala? Pa ja prdim smješnije nego što on govori«. »Nikad nisam tvrdio da je kralj komedije«. »Taj tko je bacio šestu kutiju preko ograde prošlu noü,« upita Hazard,»tko je on? Postoji li kakva snimka?« »Ima ih i više nego dovoljno. Ukljuþujuüi i jasan kadar registracijske oznake«. Ethan mu je rekao za Rolfa Revnerda, premda nije spomenuo svoje susrete s njim, kako onaj za koji je znao da je stvaran, tako i onaj za koji mu se þinilo da ga je sanjao. »I, što želiš od mene?«, upita Hazard. »Možda bi ga mogao provjeriti«. »Provjeriti? Koliko daleko želiš da idem? Da ga uhvatim za jajca i stisnem?« »Pa ne moraš otiüi baš toliko daleko«. »Ako želiš, provjerit üu ima li polipe u donjem dijelu debelog crijeva?« »Veü znam da nije kriviþno optuživan…« »Znaþi, nisam prvi od koga tražiš uslugu«. Ethan je slegnuo ramenima. »Znaš ti mene, iskorištavam ljude. Nitko nije siguran. Pomoglo bi mi da znam ima li Revnerd prijavljeno oružje«. ªýuo si se s Laurom Moonves s odjela za podršku?« »Pomogla mi je«, priznao je Ethan. »Trebao bi se oženiti njome«. »Pa nije mi baš toliko rekla o Revnerdu«. ªýak i mi kreteni vidimo da ste ti i ona k'o kruh i maslac. Savršeni jedno za drugo«. »Ne viÿamo se veü osamnaest mjeseci«, reþe Ethan. »To je zato što nisi pametan k'o mi kreteni. Ti si idiot. I zato ne foliraj. Moonvesica ti može provjeriti ima li oružje. Nisi me zato zvao«. Hazard se usredotoþio na ruþak, a Ethan se zagledao u lažan sumrak koji je stvorila oluja. Nakon dvije zime ispodprosjeþnih padalina, meteorolozi su upozorili da Kaliforniju þeka dugo i pogubno sušno razdoblje. Kao i obiþno, grozne priþe o suši koje su iz toga proizašle i preplavile medije sa sigurnošüu su naviještavale upravo obrnuto - poplavu. Trudni nebeski trbuh visio je nisko, siv i ravan, a voda se slijevala iz njega najavljujuüi roÿenje još vode. »Valjda od tebe želim«, reþe Ethan najzad, »da pogledaš tipa izbliza i kažeš mi što misliš o njemu«. Dobro zapažajuüi kao i uvijek, Hazard reþe: »Veü si mu pokucao na vrata zar ne?« »Aha. Pravio sam se da sam došao posjetiti nekoga tko je ondje živio prije njega«. »Izbezumio te. Po neþemu je sasvim drukþiji«. »Vidjet üeš ili ne«, reþe Ethan izbjegavajuüi odgovor. ªýuj, ja sam detektiv u umorstvima. Tip nije osumnjiþen za ubojstvo. Kako da to opravdam?« »Ne tražim da odeš službeno«. »Ovako opasan kako izgledam, bez znaþke neüu prijeüi preko praga. « »Ako ne možeš, ne možeš. Nema frke«.

Kad je došla konobarica pitati ih žele li još što, Hazard reþe: »Obožavam one male kuglice s orasima. Spremite mi šest tuceta za van«. »Sviÿa mi se kad muškarac ima zdrav apetit«, reþe ona stidljivo. »Tebe bih, mlada damo, mogao progutati u jednom zalogaju«, reþe Hazard izmamivši od nje crvenilo i nervozan smiješak. Kad je konobarica otišla, Ethan reþe: »Šest tuceta?« »Volim kolaþe. I, gdje živi taj Revnerd?« Ethan je veü bio zapisao adresu na papiriü. Preko stola ju je dodao Hzardu. »Ako budeš išao, ne idi bez iþega«. »Kako to misliš , da ne idem bez gaüa?« »Samo kažem da budeš spreman«. »Na što?« »Vjerojatno ni na što, ali možda ipak nešto. Tip je ili totalni þudak ili roÿeni luÿak. A ima i pištolj«. Hazardov je pogled prelazio preko Ethanova lica kao da þita tajne s njegovog lica, lako poput optiþkog skenera koji bi mogao dešifrirati bilo koji bar kod. »Mislio sam da želiš da provjerim ima li prijavljeno oružje«. »Susjed mi je rekao da ga ima«, slagao je Ethan. »Kaže da je Revnerd malo paranoiþan i da veüinu vremena uz sebe ima pucu«. Dok je Ethan vraüao fotke u kovertu, Hazard nije skidao oka s njega. Isprva se þinilo da ne mogu da stanu. Zatim su, na trenutak, metalne kopþe bile velike da ih progura kroz rupe fascikla. »Drhtava ti to neka koverta«, reþe Hazard. »Popio sam previše kave jutros«, reþe Ethan , i da bi izbjegao Hazardov pogled, pogleda rulju za ruþkom. Zrak biþevan ljudskim glasovima letio je restoranom, udarao o zidove i ono što se usputno osluškujuüi þinilo slavljeniþkom bukom, pomnije poslušano zvuþalo je zloslutno, sad poput jedva ugušenog bijesa svjetine, a sad poput muka mnoštva pod jarmom okrutne tiranije. Ethan je shvatio da, lice po lice, traži jedno odreÿeno. Nekako je oþekivao vidjeti utopljenog Dunnvja Whistlera, mrtvog, ali kako svejedno jede. »Nisi ni taknuo lososa«, reþe Hazard oponašajuüi što je sliþnije mogao majþinsku zabrinutost. »Pokvaren je«, reþe Ethan. »Zašto ga nisi vratio?« »Nisam jako gladan«. Hazard je svojom, sada veü dobrano istrošenom vilicom probao lososa. »Nije pokvaren«. »Meni se þini pokvaren«, uporno je tvrdio Ethan. Konobarica se vratila s raþunom i ružiþastim kutijama punim kolaþa s orasima i prozirnu plastiþnu vreüicu s logom restorana. Dok je Ethan tražio kreditnu karticu po novþaniku, žena je þekala, a lice joj je bilo prozor misli. Htjela je još flertovati s Hazardom, ali je bila oprezna zbog njegove obeshrabrujuüe pojave. Dok je Ethan vraüao raþun zajedno s American Express karticom, konobarica mu je zahvalila i bacila pogled na Hazarda koji je teatralnim zadovoljstvom oblizivao usne, zbog þega je odjurila poput zeþice koja je bila toliko polaskana lišþevim komplimentom da se gotovo ponudila biti veþerom prije nego što joj se vratio nagon za preživljavanjem.

»Hvala na plaüanju«, reþe Hazard. »Sad se mogu hvaliti da mi je laf Chen platio ruþak. Premda mislim da üe ovi kolaþLüi skupo stajati«. »Ovo je samo ruþak. Bez ikakvih obaveza. Kao što si rekao, ako ne možeš, ne možeš. Revnerd je ionako moj problem, ne tvoj«. »Aha, ali sad si me zainteresirao. Flertuješ bolje od one konobarice«. Ethan reþe: »Bude li nosio vreüicu þipsa bilo kakve vrste ili bilo što sliþno, u njoj bi osim grickalica moglo biti još neþeg«. »To si mislio kad si rekao da je paranoiþan? Da uvijek u blizini drži pištolj? « »Tako sam þuo. U vreüici þipsa, na takvim mjestima gdje može lako i do njega prije nego što shvatiš što radi«. Hazard je piljio u njega ne govoreüi ništa. »Moguüe je da ima devetmilimetarskog Glocka«, dodao je Ethan. »A da nema možda i nuklearno naoružanje?« »Koliko znam, nema«. »Vjerojatno þuva nuklearnu bombu u kutiji s keksima«. »Ti samo ponesi svoju vreüicu kolaþLüa s orasima i moüi üeš se bez problema sa svime nositi«. »Znaš da si u pravu. Pogodiš tipa u glavu jednom ovakvomvreüicom i na mjestu dobije potres mozga«. »A poslije pojedeš dokaze«. Konobarica se vratila s kreditnom karticom i potvrdom. Hazard kao da je zaboravio na konobaricu, dok je Ethan ostavljao napojnicu i potpisivao raþun. Nije ju nijednom pogledao. Dok su iglice kiše i snažni vjetar ostavljali kratkotrajne tragove na prozoru, Hazard reþe: ªýini se hladno vani«. Upravo to je i Ethan mislio.

11. U kabanici i þizmama, u istim trapericama i vunenom džemperu kao prije, sjedeüi za volanom svog srebrnog BMW-a, Corky Laputa je osjeüao kako ga pritišüe frustracija teška i gušeüa poput krznene bunde. Iako mu košulja nije bila do kraja zakopþana, bijes mu je stezao grlo kao da je stisnuo svoj þetrdeset centimetara širok vrat u trideset osam centimetara širok ovratnik. Želio se odvesti u zapadni Hollywood i ubiti Revnerda. Takvim nagonima se þovjek mora oduprijeti, naravno, jer premda je sanjao o rušenju društva i potpunom bezvlaÿu iz kojeg üe nastati novi poredak, zakoni protiv ubojstava su i dalje na snazi. Još ih se provodi. Corky je bio revolucionar, ali ne i muþenik. Shvaüao je potrebu za ravnotežom izmeÿu radikalnog djelovanja i strpljenja. Uviÿao je Xþinkovite granice anarhistiþkog bijesa. Protivno medicinskim tvrdnjama, rafinirani šeüer nije þinio Corkvja hiperaktivnim, ni pohlepom korumpirane zapadne, ni produhovljene istoþne vrste rafiniranog šeüera. Dapaþe, saharoza ga je smirivala. Jako stari ljudi, þiji su živce život i razoþaranja koja on sa sobom donosi izribali do muþne osjetljivosti, od davnina znaju za taj umirujuüi uþinak pretjerane konzumacije šeüera. Što su više nada i snova gubili, to je njihova ishrana postajala slaÿom ukljuþujuüi sladolede, kremom bogate kekse u ekonomskim pakiranjima, þokolade svakojakih oblika, od pralina, preko ploþa, pa sve do uskršnjih zeþLüa koje su mogli brutalno rašþetvoriti i pojesti s dvostrukim užitkom. U njenim poznijim godinama, majka mu je postala ovisnica o sladoledu. Sladoled za doruþak, ruþak, veþeru. Sladoled u desertnim þašama, velikim zdjelama, ravno iz kutije. Gutala je dovoljno sladoleda da zaþepi splet arterija od Kalifornije do Mjeseca i natrag. Jedno je vrijeme Corky pretpostavljao da želi izvršiti suicid poveüanjem kolesterola u krvi. Ali umjesto da proždiranjem sladoledom zaradi srþani, þinilo se da postaje sve zdravija. Lice i oþi su joj dobili sjaj kakav nikad prije nije imala, þak n u mladosti. Baþve, burad, korita sladoleda od þokolade s metvicom, þokolade s maslacem od kikirikija, oraha s javorovim sirupom i na deseci drugih okusa kao da su vratili njezin biološki sat unatrag, onako kako to vode tisuüu izvora na Ponceu de Leoneu. Corky je pomislio da u sluþaju jedinstvenog metabolizma njegove majk kljuþ besmrtnost možda leži u mlijeþnoj masti. Pa ju je ubio. Da je bila voljna podijeliti s njim nešto svog novca dok je još bila živa pustio bi je neka živi. Nije bio lakom. Meÿutim, ona nikad nije vjerovala u darežljivost, pa þak ni roditeljsku odgovornost, i nimalo nije marila za njegov komoditet ili potrebe. Zabrinuo se da üe na kraju još promijeniti i oporuku i uskratiti mu sva prava, iz þisto zadovoljstva, zauvijek. Tijekom svoje karijere njegova je majka radila kao sveuþilišna profesorica ekonomije, a specijalizirala se za marksistiþke ekonomske modele i pokvarenu sveuþilišnu politiku. Nije vjerovala ni u što drugo osim u pravednost zavisti i moü mržnje. Kad su se njezina uvjerenja pokazala šupljim, nije ih odbacila, nego napunila siladoledom. Corky nije mrzio svoju majku. On nikog nije mrzio. Nije ni nikom zavidio. Vidjevši da su ta uvjerenja iznevjerila njegovu majku, oba je odbacio. Nije htio ostarjeti bez ikakve druge utjehe osim svoje omiljene vrste sladoleda, nugat s kokosom. Prije þetiri godine, došavši u tajni posjet majci s namjerom da je brzo milostivo uguši u

snu, zatukao ju je nasmrt žaraþem kao da je lik u priþi koju je ironiþnim raspoloženjem zapoþela AnneTyler, a završio pobješnjeli Niman Mailer. Iako neplanirana, vježba sa žaraþem pokazala se pravom katarzom. Što znaþi da je inaþe uživao u nasilju. Jer nije. Odluka da je ubije bila je isto toliko neemotivna kao i odluka da kupi dionice kakve vrhunske korporacije, a samo ubojstvo je obavio istom hladnom uþinkovitošüu kojom bi obavio bilo koju investiciju na tržištu dionica. Buduüi da je bila ekonomistica, njegova majka bi to zacijelo shvatila. Imao je neoboriv alibi. Naslijedio je sav njezin imetak. Život se nastavio. Njegov, barem. Sada, dok je žvakao zadnji komad þokoladne ploþice, osjetio je kako ga šeüer smiruje, a þokolada mazi. Još je želio ubiti Revnerda, ali nerazborito kompulzivno ponašanje ga je prošlo. Dat üe si vremena da isplanira ubojstvo. Kad krene u akciju, vjerno üe se pridržavati plana. Ovaj se put jastuk neüe pretvoriti u žaraþ. Primijetivši da je žuta kabanica pustila podosta vode na sjedalo, uzdahnuo je ali nije Xþinio ništa. Corky je bio prepredan anarhist da bi mario za presvlake. Osim toga, morao je dobro razmisliti o Revnerdu. Vjeþni adolescent stroge vanjštine, Rolf, nije se mogao oduprijeti iskušenju da šestu kutiju dostavi osobno. U potrazi za uzbuÿenjem. Budala je mislila da oko posjeda nema kamera samo zato što ih on nije mogao vidjeti. A u sunþevu sustavu nema drugih planeta, pitao ga je Corky, samo zato što ti ne znaš gdje su? Kad je Ethan Truman, Manheimov šef sigurnosti, pozvonio na njegov vrata, Reynerd se frapirao. Po puštanju u stan, ponašao se sumnjivo. Zgužvavši omot od þokoladice i gurnuvši ga u vreüicu sa smeüem, poželio je da se tako lako može riješiti i Revnerda. Iznenada kiša je poþela padati jaþe nego u bilo kojem prethodnom trenutku oluje. Naleti kiše su rušili tvrdoglave žirove s hrasta pod kojim je bio parkiran i bacali ih po BMW-u. Odbijali su se o karoseriju , sigurno ošteüivali boju, odbijali od vjetrobrana, ali ga nisu razbili. Nije morao sjediti tu, u opasnosti žirova, kujuüi planove kako da ubije Revnerda, sve dok se s drveta ne otrgne stotinu kilograma teška trula grana, padne na auto i zdrobi ga od brige. Nastavit üe sa svojim danom i u glavi osmisliti plan ubojstva dok bude obavljao ostale poslove. Corky se odvezao nekoliko kilometara dalje do svog omiljenog skupog trgovaþkog centra i pakirao u podzemnoj garaži. Izišao je iz BMW-a, svukao kabanicu i šešir s kojeg je kapala kiša i bacio ih na pod automobila. Uvukao se u sportski sako od tvida koji mu se slagao uz pulover i traperice. Dizalo ga je podiglo iz mraþnog podruþja suterena do najviša dva kata zatrpana radnjama, restoranima i privlaþnim drangulijama. Igraonica se nalazila na najvišoj razini. Buduüi da nije bilo škole, djeca su napala arkadne igre sa svih strana. Mladi tinejdžeri veüinom. Aparati su bipkali, zvonili, blejali, piskali, zviždali, zveketali, tutnjali, buþali, cvilili, urlali, rikali poput tjeranih automobilskih motora, isjeþaka bom stiþne glazbe, krikova virtualnih žrtava, treperili, bljeskali , presijavali se u svim moguüim bojama i gutali kovanice, dolare, nezasitni legendarnog Pac-Mana koji je nekoü gutao toþkice s milijuna ekrana u sad veü prastarom, ako ne nepoznatom razdoblju ovdašnjoj djeþurliji. Lutajuüi meÿu aparatima, Corky je djeci besplatno dijelio drogu. Te male plastiþne vreüice sadržavale su osam tableta ekstazija, ako si pohaÿao privatnu školu, s naljepnicom na kojoj je velikim štampanm slovima pisalo BESPLATNI E, a zatim nastavljalo: ZAPAMTI TKO TI PRAVI PRIJATELJ.

Pravio se da je diler koji pokušava razgranati posao. Nije oþekivao da ponovno vidjeti nikog od tih klinaca. Neki su prihvatili vreüicu misleüi da je to cool. Druga nisu pokazala zanimanje. Od onih koji su odbili, nitko se nije potrudio prijaviti ga bilo kome. Svi mrze cinkaroše. U nekoliko sluþajeva Corky je gurnuo vreüice u džepove nekolicine djece, bez njihova znanja. Neka ih kasnije naÿu, neka se iznenade. Neki üe ih probati. Neki üe ih baciti ili darovati. Na koncu üe uspjeti svojoj namjeri da zarazi još nekoliko mozgova. Istina. Nije ga zanimalo stvaranje ovisnika. Da je to bio njegov cilj, dijelio bi heroin ili þak krek. Znanstvena prouþavanja su pokazala, da pet godina nakon uzimanja, samo jednog ecstasyja, konzument i dalje ima kemijske promjene u mozgu. Redovitim uzimanjem može doüi do trajnog ošteüenja mozga. Neki onkolozi i neurolozi najavljuju da üe iduüih desetljeüa visoki postotak uzimanja ecstasyja dovesti do dramatiþnog poveüanja kancerogenih promjena na mozgu mlade populacije, kao i smanjenja kognitivnih sposobnosti, stotina tisuüa, ako ne i milijuna graÿana. PoklonþLüi od osam komada ecstasyja neüe preko noüi omoguüiti pad civilizacije. Corky je bio predan dugoroþnim uþincima. Nikad uz sebe nije imao više od petnaest vreüica i, kad bi ih poþeo dijliti, trudio se da ih se što brže riješi. Prepametan da ga uhvate, ušao je i izišao iz igraonice u roku od tri minute. Buduüi da nije zastajao obaviti primopredaju, zaposlenici nisu dobili priliku da ga primijete. Izašavši iz igraonice, postao je samo još jedan kupac, sa niþim sumnjivim u džepovima. 12. Drveüe, gaj od osam stabala, izdignuto na svojin predivnim kvrgavim deblima, visoko je dizalo svoje gizdave, savijene grane i mahalo svojim divnim sivozelenim uvojcima na mokrom vjetru izgledalo kao da u isto vrijeme prkosi oluji i slavi je. Bez ploda u ovo doba, po nogostupu poploþenom kaldrmom, s njih nisu padale masline, samo lišüe. ProvlaþHüi se kroz granje, božiþna svjetla u ovo doba nisu bila upaljena, žarulje dosadnih boja þekale su da zasvijetle u noüi. Ova stambena zgrada od pet katova na Westwoodu, manje od bloka udaljena od Wilshire Boulevarda, nije bila ni otmjena kao neke u ovom susjedstvu, ni dovoljno velika da bi imala vratara. Pa ipak, kupovna cijena þetvornog metra u ovom dijelu zaþepila bi usta i gutaþu maþeva. Ethan je, gazeüi po lišüu mira, prošao ispod ugašenih božiþnih svjetala ušao u foaje poda i zidova obloženih mramorom. Kljuþem je otvorio unutarnja, sigurnosna vrata. Iza foajea, sigurno predvorje je bilo malo, ali ugodno, s tepihom na sredini da ublaži mramor, dva art deco naslonjaþa i stolom s imitacijom Tiffanijeve svjetiljke od crvenih, jantarnih i zelenih komadiüa stakla. Premda je petokatnica imala stubište, Ethan se odluþio za sporo dizalo. Dunny Whistler živi, zapravo je živio na zadnjem katu. Na prva þetiri kata su se nalazila po þetiri velika stana, dok je najviši bio podijeljen samo na dva. Slab, neugodan vonj se zadržao u dizalu od nedavnog putnika. Složen i suptilan, miris je zadirkivao Ethanovo sjeüanje, ali nije ga mogao toþno odrediti. Dok je prolazio prvi kat, dizalo mu se odjednom uþini manjim nego što ga se sjeüao iz prethodnih posjeta. Strop se þinio opasno nisko, kao poklopac na loncu.

Prošavši drugi kat, shvatio je da diše brže nego što bi trebao, kao pri brzom hodanju. Zrak kao da se stanjio, postao neadekvatan. Prolazeüi treüi kat, postao je uvjeren da je primijetio nešto krivo u zvuku motora, brujanju kablova koji prolaze kroz kolo ture.. Ovdje škrip, ondje tak, to bi cviljenje moglo biti zvuk klina koji je popustilo u samom srcu mehanizma. Zrak je postajao sve rjeÿi, zidovi sve bliži, strop sve niži, mašinerija sve sumnjivija. Možda se vrata ne otvore. Možda dugme za uzbunu ne radi. Možda mu mobitel neüe raditi u dizalu. Za potresa dizalo može otpasti i, zdrobivši se, poprimiti mjere lijesa. Približavajuüi se þetvrtom katu, shvatio je da su ti simptomi klaustrofobije, koje nikad ranije nije iskusio, samo maska kojom skriva jedan drugi strah, strah koji je, buduüi da je bio razuman þovjek, samom sebi mrzio priznati. 2þekivao je da üe ga na þetvrtom katu þekati Rolf Revnerd. Kako bi Revnerd znao za Dunnyja ili gdje stanuje, kako bi znao kad Ethan namjerava doüi ovamo, sve su to bila pitanja na koja se nije moglo odgovoriti bez dugotrajnog prouþavanja i vjerojatno logiþkog razmišljanja. Kako bilo, Ethan su privukao uz stjenku dizala da bi bio manja meta. Izvukao je pištolj. Vrata dizala su se otvorila otkrivajuüi predvorje obloženo medenim tonovima. Prazno. Ethan nije vratio pištolj u držaþ. Jednaka vrata vodila su u oba stana. Otišao je ravno u Whistlerov. Kljuþem koji mu je dao Dunnyjev odvjetnik, otkljuþao je vrata, lagano ih otvorio i oprezno ušao. Alarm nije bio ukljuþen. Pri posljednjem posjetu, prije osam dana, Ethan ga je na odlasku aktivirao. Pazikuüa, gospoda Hernandez, u meÿuvremenu je bila u stanu. Prije nego što su Dunnyja odvezli u bolnicu, u komi, radila je ovdje tri dana tjedno, ali sad je dolazila samo srijedom. Po svemu sudeüi, gospoda Hernandez je prošli tjedan po odlasku zaboravila unijeti šifru. Pa ipak, koliko god se to þinilo vjerojatnim, Ethan nije vjerovao u to. Juanita Hernandez je bila odgovorna žena koja je metodiþki vodila raþuna o svakoj pojedinosti. Ostao je stajati odmah iza praga, osluškujuüi. Vrata iza svojih leÿa je ostavio otvorena. Kiša je bubnjala po krovu, daleka tutnjava poput stupanja legija vojnika koji su otišli vojevati u neko daleko, jalovo kraljevstvo. Njegovu revnu pozornost nagradio je samo muk. Možda ga je upozorio instinkt ili zavela mašta, ali osjetio je da to nije mirna tišina, nego pritajeni tajac pun potencijalne energije kao u kobre, zveþarke ili crne mambe. Buduüi da nije htio privuüi pozornost susjeda i olakšati izlaz bilo kome drugom osim samom sebi, zatvorio je vrata. Zakljuþao ih je. Duncan Whistler se obogatio na prijevarama, drogama i kurvama. Kriminalci svakodnevno zgrüu veliku lovu, ali malo njih je izdržalo dovoljno dugo da je potroši. Isto je i sa slobodom. Dunny je bio dovoljno pametan da izbjegne uhiüenje, opere novac i plaüa poreze. Zato je i imao golem stan s dva povezana hodnika, sobama koje vode jedna u drugu, sobama koje obiþno nisu spiralno zaokretale kao što se to þini sada, kao jedna školjka u drugu. Pretražujuüi u uobiþajenoj neprijateljskoj situaciji, Ethan bi držao obje ruke na pištolju, ispruženih ruku, lagano pritišüXüi obaraþ. Dovratke bi provjerio brzo i držeüi se nisko. Sada je umjesto toga stiskao pištolj u desnoj ruci ciljajuüi u strop. Kretao se oprezno, ali ne toliko dramatiþno kako su ga uþili na policijskoj akademiji. Uvijek držati leÿa uza zid, izbjegavati biti okrenut leÿima prema dovratku, kretati se brzo, gledati lijevo-desno-lijevo i u svakom trenu biti svjestan svog položaja, potrebe da bude u

dovoljno dobroj ravnoteži kako bi u trenu mogao zauzeti stav za pucanje, radeüi sve to, morao bi priznati da se boji mrtvaca. I to je bila istina. Izbjegnuta, ne i priznata. Klaustrofobija koju je osjeüao u dizalu i oþekivanje da üe na þetvrtom katu zateüi Rolfa Revnerda bili su samo pokušaji da ne razmišlja o onome što ga doista plaši, o neracionalnom uvjerenju da je Dunny ustao iz mrtvih s ko lica u mrtvaþnici i dolutao kuüi s nepoznatom namjerom. Ethan nije vjerovao da mrtvaci mogu hodati. Sumnjao je da bi ga Dunny, mrtav ili živ, ikad ozlijedio. Njegov strah je proizlazio ih moguünosti da je Duncan Whistler, ako je doista napustio bolniþki rasadnik vlastitom snagom, možda samo Dunny po imenu. Gotovo se udavivši, nakon tri mjeseca provedena u komi, mogao je patiti od ošteüenja mozga zbog kojeg bi mogao biti opasan. Iako je Dunny imao i dobrih strana, od kojih moü da u Hannah prepozna ženu iznimnih vrlina nije bila najmanje važna, bio je sposoban za nemilosrdno nasilje. Njegov uspjeh u kriminalu nije bio rezultat vještine uglaÿenog ophoÿenja s drugima i lijepog osmijeha. Mogao je razbijati glave kad je to bilo potrebno. A katkad bi ih razbijao kad to nije bilo potrebno. Ako je Dunny samo upola þovjek kakav je nekoü bio, ona kriva polovica, Ethan ga radije ne bi sreo licem u lice. Tijekom godina njihov odnos je imao nekoliko neobiþnih skretanja. Nije mogao iskljuþiti još jedno, posljednje i najmraþnije skretanje na toj cesti. Prostrana dnevna soba je udomljavala pomodne sofe i stolice tapecirane u svilu boje žita. Svi stolovi, kabineti i ukrasni predmeti bili su kineski antikviteti. Ili je Dunny pronašao svjetiljku s duhom i poželio da mu podari istanþan ukus, ili je unajmio nekog skupog dizajnera da mu uredi stan. Ovdje, visoko iznad maslina, veliki prozori otkrivali su zgrade na suprotnoj strani ulice i nebo koje je izgledalo poput mokre paljevine i pepela velikog, ugašenog požara. Vani, automobilska truba u daljini, prigušena sumorna tutnjava prometa na Wilshire Boulevardu. Kiša na prozoru je zvuþala poput kukca, udarajuüi nožicama poput ameriþkog hrušta, klikajuüi poput skarabeja, tapkajuüi poput žohara, tik-tik-tik. U dnevnoj sobi destilirani muk. ýulo se samo njegovo disanje. Njegovo srce. Ethan je ušao u radnu sobu i spazio izvor slabog svjetla. Stol u kineskom stilu, na njemu bronþana svjetiljka s alabasternim sjenilom. S ruba inkrustacije u duginim bojama se prelijevao mlijeþnožuti sjaj. Uokvirena Hannahina fotografija je trebala stajati na stolu. Nije je bilo. Ethan se prisjetio koliko se iznenadio kad ju je ugledao za svog prvog posjeta stanu, prije jedanaest tjedana, nakon što je od odvjetnika saznao da ga je Dunny opunomoüio. Iznenaÿenje je bilo jednako jako kao i depresija. Premda Hannah nije bilo veü pet godina, prisutnost slike kao da je bio þin emotivne agresije, na neki naþin to što je bila predmet obožavanja þovjeka koji je svoj život predao zloþinu, nasilju smatrao je uvredom uspomene na nju. Ethan je ostavio fotografiju gdje je i bila, jer premda je imao punomoü zastupati sve Dunnyjeve interese, osjeüao je da slika u lijepom srebrnom okviru nije njegova da je baci ili uzme. U bolnici one noüi kad je Hannah umrla, i ponovno na njezinu pogrebu, nakon dvanaest godina nepriþanja, Ethan i Dunny su razgovarali. Zajedniþka tuga ih nije spojila. Tri godine nisu izmijenili ni rijeþi. Na treüoj godišnjici Hannahine smrti, Dunny ga je nazvao da mu kaže da je šest mjeseci

dugo i jako razmišljao o Hannahinoj prijevremenoj smrti u trideset drugoj godini života. Postupno, ali duboko, njezin gubitak sama spoznaja da je nema tamo negdje vani u svijetu, utjecala je na njega zauvijek ga je promijenila. Dunny je tvrdio da je krenuo pravim putem, da je završio s kriviþnim radnjama. Ethan mu nije povjerovao, ali mu je svejedno poželio sreüu. Više nikad nisu razgovarali. Kasnije je od nekog treüeg þuo da se Dunny prestao baviti kriminalom, da ga stari prijatelji i poslovni partneri više ne viÿaju, da je postao svojevrstan pustinjak, da se povukao i þita knjige. ýuvši te glasine, Ethana je zaškakljala istina. I dalje je bio siguran da üe se Duncan Whisler, kad-tad, vratiti starim navikama, ili da ih se nikada nije iskreno ni odrekao. Još kasnije je þuo da je Dunny poþeo opet odlaziti u crkvu, svaki tjedan pohaÿati svetu misu i ponašati se ponizno što mu nikad prije nije bila osobina. Bila to istina ili ne, Dunny se i dalje þvrsto držao bogatstva koje je stekao prijevarom, kraÿom i dilanjem. Živeüi u luksuzu koji je plaüao prljavim novcem, svakog istinski preobraženog þovjeka razdirao bi osjeüaj krivice dok, konaþno ne bi dao sva svoja bogatstva za Rþišüenje grijeha. Iz radne sobe nije nedostajala samo Hannahina fotografija. Nedostajao je ugoÿaj netaknutosti. U kutu na podu stajale su dvije velike hrpe tvrdouvezanih knjiga. Skinute s polica koje su prekrivale zidove radne sobe. Jedna polica, koja je naoko izgledala fiksna kao i ostale, nedostajala je. Iverica na pozadini koja je takoÿer izgledala fiksna bila je povuþena u stranu otkivajuüi sef u zidu. Vrata sefa, promjera trideset centimetara, bila su otvorena. Ethan je opipao unutrašnjost. Prostrani sef je bio prazan. Nije znao da se u radnoj sobi nalazi sef. Po logici, samo je Dunny, i onaj koji ga je ugradio, mogao znati da sef postoji. ýovjek s ošteüenjem mozga se odijeva. Dolazi kuüi. Prisjeüa kombinacije sefa. Ili... mrtvac se vraüa kuüi. Raspoložen za zabavu, pokupi nešto love za trošenje. Mrtav Dunny imalo je gotovo jednako smisla kao i Dunny s teškim ošteüenjem mozga. 13. Fric u metežu. Dva vlaka jure i zvižduüu na važnim raskrižjima, u selu nacisti, s brda se probijaju ameriþke trupe, posvuda mrtvi vojnici, podli SS oficiri u crnim uniformama tjeraju Židove u vagone treüeg vlaka na kolodvoru, još gadova SS-ovaca ubija katolike i baca njihova tijela u masovnu grobnicu pokraj borika. Malo ljudi zna da su nacisti pobili ne samo milijune Židova, veü i milijune kršüana. Veüina pripadnika viših nacistiþkih ešalona je naginjala þudnom i neslužbenom poganskom vjerovanju obožavajuüi zemlju, rasu i mitove o drevnoj Saskoj, obožavajuüi krv i moü. Malo ljudi je to znalo, ali Fric je znao. Volio je znati stvari koje druginnisu znali. ýudne dijelove povijesti. Tajne. Alkemijske zagonetke. Znanstvene kuriozitete. Primjerice, kako se krumpirom pokreüe elektriþni sat. Potrebna je bakrena kuka, cinþani þavao i malo žice. Sat je izgledao glupo, ali je radio. Primjerice, da se na poleÿini novþanice od jednog dolara nalazi podrezana piramida koja predstavlja nezavršeni Solomonov hram. Oko koje lebdi iznad piramide simbol je Velikog

arhitekta. Primjerice, tko je napravio prvo dizalo. Rabeüi naizmjence ljudsku i životinjsku snagu, te snagu vode, rimski arhitekt Vitruvije konstruirao je prva dizala oko 50. godine prije nove ere. Fric je znao. Mnoštvo þudnih stvari koje je znao nisu se mogle primijeniti u svakodnevnom životu, nisu mijenjale þinjenicu da je bio nizak za svoje godine, mršav za svoje godine ili da je imao neobiþan vrat i velike, nestvarno zelene oþi za kojima su novinari slinili kad bi opisivali njegovu majku a zbog kojih je izgledao kao mješanac sove i izvanzemaljca. Svejedno je volio znati te þudne stvari, makar ga i nisu uþinile drugom osobom. Posjedujuüi to egzotiþno znanje, koje je rijetko tko drugi posjedovao, Fric se osjeüao poput þarobnjaka. Ili barem þarobnjakova Šegrta. Osim gospodina Jurgensa, koji je dolazio dvaput mjeseþno þistiti i održavati veliku zbirku suvremenih i antiþkih elektriþnih vlakova, samo je Fric znao baš sve o sobi s vlakovima i kako ona radi. Vlakovi su pripadali onoj svjetski poznatoj filmskoj zvijezdi Channing Manheimu, koja je igrom sluþaja bila njegov otac, u Fricovu svijetu znan pod nazivom Tata duh jer je obiþno bio prisutan u kuüi samo duhom. Tata duh je znao vrlo malo o sobi s vlakovima. Potrošio je toliko novca na tu zbirku vlakova da je mogao kupiti cijelu državu Tuyalu, ali rijetko se njome igrao. Veüina ljudi nije nikad þula za državu Tuyalu. Tuyalu se proteže na deo otoka u južnom dijelu Tihog oceana, ima samo deset tisuüa stanovnika, glavna izvozna roba su joj kopra i kokos. Veüina ljudi nema pojma što je kopra. Nije ni Fric. Ali namjeravao je pogledati, otkad je saznao za državu Tuyalu. Soba s vlakovima nalazila se u višem od dva podruma, do gornje garaže. Bila je veliþine dvadeset s trinaest metara, što iznosi više þetvornih metara prosjeþnog doma. Nedostatak prozora jamþio je potpuno iskljuþenje stvarnosti. Ovdje je vladalo željezniþko carstvo snova. Duž dva kraüa zida, na policama koje su se izdizale od poda do stropa, živjele su zbirke vlakova izuzev onih modela koji su trenutno bili u uporabi. Na dva duža zida su visjele veliþanstvene slike vlakova. Ovdje lokomotiva, upaljenog svjetla izvire iz gustog oblaka magle, ondje vlak putuje kroz mjeseþinom osvijetljenu preriju. Vlakovi raznih godišta jurili su šumama, prelazili rijeke, penjali se uz planine po kiši, susnježici, snijegu, kroz maglu i mrak, oblaþLüi se dižu iz dimnjaka, iskre pršte iz kotaþa. U sredini te prostrane sobe, na masivnom stolu s mnoštvom nogu, stajao je pejzaž zelenih brežuljaka, polja, šuma, dolina, tjesnaca, rijeka, jezera. Sedam minijaturnih sela sa stotinama detaljno prikazanih graÿevina povezivale su uske ceste, osamnaest mostova i devet tunela. Konveksni zavoji, konkavni zavoji, zavoji u obliku konjske potkove, ravne trase, padovi i usponi su brojali više kilometara željezniþkih traþnica nego što je bilo kokosa u državi Tuyalu. Ta nevjerojatna maketa bila je veliþine petnaest s deset metara i mogao si hodati oko nje ili podiüi vrata, uüi u nju i prošetati se ploþnikom kao div na odmoru u Liliputu. Fric je bio u svom elementu. Rasporedio je trupe po krajoliku i u isto vrijeme se igrao s vojnicima i s vlakovima. Uzimajuüi u obzir što je sve imao na raspolaganju za igru, trebalo je biti zanimljivije nego što je bilo. Telefoni su se nalazili na vanjskim i unutrašnjim kontrolnim postajama. Kad su zazvonili njegovom osebujnom zvonjavom, iznenadio se. Rijetko kad je primao pozive. Posjed su opsluživale dvadeset þetiri telefonske linije. Dvije su bile linije sigurnosnog

sustava, jedna nadzor grijanja i klimatizacije, dvije linije za telefaks, a dvije internetske. Šesnaest od preostalih sedamnaest su bile namijenjene obitelji i osoblju. Linija 24 je služila višoj svrsi. Fricov otac je uživao korištenje þetiri linije jer su svi na svijetu, jednom þak i predsjednik SAD-a, željeli razgovarati s njim. Pozivi za Channinga, Chana, Channija ili þak, u sluþaju jedne zaluÿene glumice, Ghi-Chija, bili su uþestali þak i kad ga nije bilo u rezidenciji. Gospoÿa McBee je imala þetiri linije, iako to nije znaþilo, kao što se Tata duh ponekad šalio, da gospoÿa McBee treba misliti da je jednako važna kao njezin poslodavac. Ha, ha, ha. Jedna od te þetiri linije bila je privatna linija gospodina i gospoÿe McBee. Preostale tri njezine poslovne linije. Za uobiþajena dana za voÿenje kuüanstva nisu bile potrebne sve tri linije. Meÿutim, kad bi gospoÿa McBee trebala pripremiti zabavu za petsto holivudskih džabalebaroša, tri telefonske linije nisu bile dovoljne za dogovore s organizatorom, catering službom, cvjeüarnicom, zabavljaþima i nebrojenim drugim zagonetnim agencijama i silama koje je morala uskladiti da bi priredila nezaboravnu veþer. Fric se pitao je li sav taj trud i trošak vrijedan truda. Na kraju veþeri, pola gostiju bi otišlo toliko pijano ili drogirano da se ujutro nisu ni sjeüali gdje su bili. Da ih posjedneš u plastiþne stolice, daš im svakom po hamburger, osiguraš cisternu vina, uništili bi se kao i inaþe. Otišli bi kuüi povraüali do iznemoglosti, kao i inaþe, srušili se u krevet, kao i inaþe, i probudili iduüi dan nimalo pametniji. Zato što je bio šef sigurnosti, gospodin Truman je imao dvije linije u svojim odajama, jednu privatnu i jednu poslovnu. Na posjedu su živjele samo dvije od ukupno šest kuünih pomoünica i dijelile su liniju s vozaþem. ýovjek zadužen za održavanje posjeda je imao vlastitu liniju, a jezivi kuhar, gospodin Hachette, i veseli kuhar, gospodin Baptiste, dijelili su jednu od linija gospoÿe McBee. Gospoÿa Hepplewhite, osobna asistentica Tate duha, imala je dvije linije na korištenje. I Freddie Nielander, super model u Fricilvaniji, poznata kao Mama imenica, imala je svoju posebnu liniju, premda se razvela od Tate duha prije gotovo deset godina i otad nije prespavala u kuüi ni deset puta. Tata duh je jednom rekao Freddie da s vremena na vrijeme nazove njezin broj nadajuüi se da üe se javiti i reüi mu da se napokon vratila i da üe ovoga puta zauvijek ostati. Ha, ha, ha. Ha, ha, ha. Fric je uživao u blagodatima vlastite linije od svoje šeste godine. Nikad nije nikog zvao, osim jednom kad je preko oþevih veza dobio kuüni broj gospodina Mikea Myersa, glumca, koji je dao glas glavnom liku u Shreku, da mu kaže da je Shrek bespogovorno, i u to nema sumnje, najbolji film svih vremena. Gospodin Myers je bio vrlo prijazan, oponašao malo za njega Shrekov i puno drugih glasova i toliko ga nasmijao da ga je poþeo boljeti trbuh. Ta povreda abdomenalnih mišiüa djelomiþno je bila izazvana time što je gospodin Myers bio opasno smiješan, a djelomiþno jer Fric prije toga nije toliko þesto naprezao skupinu mišiüa koja radi pri smijanju koliko bi to želio. Fricov otac, koji je vjerovao u paranormalne fenomene, rezervirao je zadnju telefonsku liniju za pozive mrtvih. Ali to je veü priþa za sebe. Sada, prvi put u osam dana od zadnjeg poziva Tate duha, Fric je zaþuo svoju osebujnu zvonjavu s telefona u sobi s vlakovima. Svi na posjedu su imali zasebne, osebujne zvonjave dodijeljenih im linija. Svaka linija Tate duha zvonila je jednostavnim brrrrrrrrr. Osebujna zvonjava gospoÿe McBee bila je harmonija zvonaca.

Telefonske linije gospodina Trumana su se oglašavale s prvih devet tonova teme prastare policijske TV serije Dragnet, što je bilo glupo i po mišljenju samog gospodina Trumana, ali svejedno je to trpio. Taj izrazito sofisticirani sustav telefonije mogao je proizvesti do dvanaest razliþitih osebujnih zvonjava. Osam ih je bilo standardnih, a þetiri, poput Dragneta, su mogle biti postavljene prema posebnim osobinama korisnika. Fric je dobio najdosadniju standardnu zvonjavu koju je proizvoÿDþ telefona opisao s »veseli, djeci ugodan zvuk pogodan za sobe dojenþadi i manje djece«. Zašto bi dojenþad ili djeca koja su tek prohodala imala vlastitu liniju, Fricu nije bilo jasno. Zar üe zvati trgovine igraþaka ili naruþivati kolute za žvakanje s okusom jastoga? Možda üe zvati mame i reüi: Fuj, ukakao sam se u pelenu i nije mi fino. Glupost. Ooodelee-ooodelee-oo, zvonili su telefoni u sobi s vlakovima. Fric je mrzio taj zvuk. Mrzio ga je kad mu je bilo šest godina, a sad ga je mrzio još više. Ooodelee-ooodelee-oo. Bio je to dodijavajuüi zvuk kakav bi mogao proizvoditi nekakav krzneni, ružiþasti, glupi pola medvjed-pola pas u emisiji za predškolsku djecu koja su vjerovala da su glupe emisije poput Teletabisa sam vrhunca humora I profinjenosti. Osjeüajuüi poniženje premda je bio sam, Fric je gurnuo dva prekidaþa na transformatoru kako bi vlakovima ugasio dovod struje i podigao slušalicu na þetvrtu zvonjavu. »Bobova peþenjarnica hamburgera i farma žohara«, reþe. »Danas nudimo kruh sa salmonelom i salatu od ribanog kupusa s majonezom za jedan dolar«. »Halo, Aelfric«, reþe muškarac. Fric je oþekivao da üe þuti oþev glas. Da je umjesto njega þuo glas Mame imenice, na mjestu bi dobio srþani napad i pao mrtav. Cijelo osoblje, s moguüom iznimkom šefa Hachettea, plakalo bi za njim. Bili bi duboko i strašno tužni. Duboko, duboko, strašno, strašno. Otprilike þetrdesetak minuta. Zatim bi bili jako, jako, jako zaposleni pripremanjem karmina na koje bi bilo pozvano vjerojatno tisuüu slavnih i skoro slavnih pijanaca, ovisnika i ulizica koji jedva þekaju priliku da prilijepe svoje usne na zlatno tatino dupe. »Tko je to?«, upita Fric. »Uživaš li u igri s vlakovima, Fric?« Fric nikad prije nije þuo ovaj glas. Nitko od osoblja. Bez sumnje, netko nepoznat. Veüina ljudi u kuüi nije znala da je Fric u sobi s vlakovima, a da bilo tko izvana zna bilo je nemoguüe. »Kako znaš da se igram s vlakovima?« Muškarac reþe: »Ooo, znam ja puno toga što drugi ljudi ne znaju. Baš kao i ti, Fric. Baš kao i ti«. Iznimno nadarene dlake na Fricovu vratu imitirale su brzo gmizanje paukova. »Tko si ti?« »Ne poznaješ me«, reþe muškarac. »Kad ti se otac vraüa s Floride?« »Reci ti meni, kad toliko puno znaš«. »Dvadeset þetvrtog prosinca. Poþetkom poslijepodneva. Na Badnjak «. reþe nepoznati. Frica to nije dojmilo. Milijuni ljudi su znali gdje mu se stari nalazi i kakvi su mu planovi za Božiü. Prije samo tjedan dana Tata duh je nastupio u emisiji Entertainment Tonight, gdje je govorio o filmu koji trenutno snima i koliko se veseli odlasku kuüi za Božiü.