Lice - Dean Koontz

prizemlju u zapadnom hodniku na þijem se kraju nalazila ostava s priborom za održavanje travnjaka i unutrašnjeg otkrivenog dvorišta. Prijateljski þavrljajuüi, gospodin Devonshire reþe: »Što to imaš, Fric?« »Sendviþe, « reþe Fric. Sad je ponovio: »Sendviþe«. To je bilo glupo, glupo, glupo reüi, a kamoli ponoviti, jer kad ga je gospodin Devonshire prvi put vidio, Fric je mahao košarom prolazeüi hodnikom, njišuüi njome na takav naþin da je njezina lakoüa, a samim tim praznina, sigurno bila smjesta oþita. »Kakve sendviþe?« upita gospodin Devonshire. »Sa šunkom«, reþe Fric jer to je bio jednostavan odgovor koji nije mogao zajebati na devet tisuüa naþina na koje bi mu se vjerojatno zapetljale rijeþi maslac od kikirikija i žele. »Znaþi, pripremaš se za piknik?« pitao je gospodin Devonshire, a lijevo oko mu je polako poþelo bježati iz sredine kao da je oþekivao da üe moüi pogledati iza sebe, istovremeno prouþavajuüi Frica. Kad je tek poþeo raditi u Palazzi Rospo, Fric je mislio da sobar ima urokljivo oko i da letimiþnim pogledom može baciti kletvu. Gospoÿa McBee je ispravila ovu djeþju zabludu i predložila mu da malo istraži tu temu. Fric je sada znao da gospodin Devonshire pati od ambliopije. To je bila slabo znana rijeþ. Fric je volio znati rijeþi koje veüina ljudi nije znala. Davno je Fric nauþio gledati gospodina Devonshirea u zdravo oko kad s njim razgovara. Meÿutim, baš sada nije mogao uhvatiti sobarovo zdravo oko jer se osjeüao toliko krivim što je lagao. Kao posljedica toga, zatekao se kako glupo pilji u lijeno oko. Kako ne bi doveo gospodina Devonshirea i sebe u neugodan položaj, zapiljio se u pod i rekao: »Da, piknik, samo ja, nešto drukþije za promjenu, znate, ovaj, da izaÿem iz rutine«. »A gdje üe biti piknik?« upita gospodin Devonshire. »U ružiþnjaku«. ZvuþHüi iznenaÿen, gospodin Devonshire reþe: »Po ovoj kiši?« Glupo, glupo, glupo. Fric je zaboravio kišu. Reþe: »Ovaj, mislim u ružiþnjak-sobi«. Ružiþnjak-soba, kako ju je osoblje nastavilo nazivati, bio je mali prijemni salon u prizemlju. S prozora salona se vidjelo mjesto bivšeg ružiþnjaka. Prije nekoliko godina, na poticaj savjetnika za feng-shui, ružiþnjak je premješten dalje od kuüe. Na mjestu starog ružiþnjaka, rasla je trava, a iz trave se uzdizalo masivno djelo suvremenog kiparstva koje je Mama imenica poklonila Tati duhu za devetu godišnjicu braka. U to vrijeme su veü bili rastavljeni osam godina. Mama imenica je opisala skulpturu stilski kao »futuristiþko organski zen«. Fricu je izgledao kao golema hrpa konjskog dreka koju je proizvelo krdo Clydesdalea. »Ružiþnjak-soba þini se neobiþnim mjestom za piknik«, reþe gospodin Devonshire bez sumnje misleüi na hrpu zen govana iza prozora. »Ovaaaaj, paaa, tamo se osjeüam bliže mami«, reþe Fric što je bilo toliko jadno da je bilo gotovo pametno. Gospodin Devonshire je jedan trenutak šutio, a zatim rekao: »Jesi li dobro, Fric?« »Ovaj, naravno, odliþno, samo malo, znate, kiša me malo utukla«. Nakon još jedne, hvala Bogu kraüe tišine, sobar reþe:

»Pa uživaj u svojim sendviþima sa šunkom«. »Hvala vam, gospodine. Hoüu. Sam sam ih napravio. Od poþetka do kraja.« Bio je najgori lažljivac na svijetu. »Sa šunkom«. Gospodin Devonshire otišao je prema sjevernom hodniku, a Fric je ostao stajati, glupo držeüi košaru kao da je teška. Kad je sobar nestao na križanju zapadnog i sjevernog hodnika, Fric je nastavio piljiti za njim. Bio je uvjeren da se gospodin Devonshire skriva odmah izvan pogleda i da üe se njegovo sablasno lijevo oko okrenuti toliko daleko na jednu stranu da üe mu visjeti iz glave kad proviri iza ugla. U ostavi s priborom za održavanje travnjaka, kamo se Fric uputio, nije bio pohranjen alat, nego su se u nju, kad bi se oþekivalo loše vrijeme, donosili jastuci sa stotinu i više vanjskih stolica i ležaljki, a ponekad namještaj. Velika soba udomljavala je i suncobrane, opremu za kroket, igre na otvorenom i potrepštine poput izletniþkih košara. Nakon razgovora sa sobarom, Fric nije više jednostavno mogao vratiti košaru u ostavu. Vidi li ga gospodin Devonshire bez nje u skoro vrijeme, otkrit üe da je lažljivac i prevarant koji se zapravo sprema napraviti kakvu štetu. Sumnjiþavo, osoblje bi ga moglo krišom promatrati þak i ovako malobrojno kao što je trenutno bilo. Nesvjesno bi mogao otkriti svoje skrovito, posebno tajno mjesto kakvom revnom promatraþu. Sad kad se odluþio za priþu s piknikom, morat üe je provesti do kraja. Morat üe odvuüi košaru u ružiþnjak-sobu, sjesti pokraj prozora i gledati van u ružiþnjak koji više nije ondje praveüi se da jede nepostojeüe sendviþe sa šunkom. Tajanstveni pozivatelj ga je upozorio za laganje. Ako nije bio spreman na lijep naþin otarasiti se gospodina Devonshirea, Fric se pitao kako üe se onda sakriti i prevariti Moloka. Konaþno je zakljuþio da sobar i njegovo lijeno oko ipak više ne vrebaju odmah iza ugla. Siguran da izgleda presmrknut, za izletnika, ali bez moguünosti da nabaci osmijeh na lice, nosio je prokletu košaru cijelim putem od jugozapadnog do sjeveroistoþnog dijela kuüe, do ružiþnjak-sobe. 63. Jack Trotter, u svijetu znan pod brojnim imenima, a samo Corkyju kao Queeg von Hindenburg, nije živio u glamuroznom dijelu Malibua. Stanovao je daleko od onih brežuljaka s pogledom i plaža gdje su se glumci, rock zvijezde i nezamislivo bogati osnivaþi bankrotiranih internetskih tvrtki, sunþali, igrali i dijelili recepte za kolaþLüe s kanabisom. Umjesto toga, Trotter je živio u unutrašnjosti, iza brežuljaka i dalje od mora, u jednom od rustikalnih kanjona koji ne privlaþe samo one koji drže konje i vole jednostavan život, nego i psihiþki rasijane þudake te konzumente cracka, duvaroše s imenima kao Boomer i Moose koji uzgajaju marihuanu pod svjetiljkama u štagljevima i bunkerima, ekoteroriste koji kuju planove kako diüi u zrak preprodavaþe automobila u ime ugroženog planeta i pripadnike vjerskih kultova koji štuju NLO-e. Trotterova þetiri jutra okruživala je ograda kojoj je oþajniþki trebala boja. Obiþno je držao

vrata zatvorena kako bi obeshrabrio posjetitelje. Danas su bila širom otvorena jer se bojao da üe se Corky, njemu poznat kao Robin Goodfellow, tajni agent gadne naravi, provesti kroz prepreku otrgnuvši je sa šarki kao što je veü jednom uþinio. Na kraju pošljunþanog prilaza stajala je kuüa u stilu hacijende, okreþena blijedožutom bojom, s vidljivim gredama. Nedovoljno trošna da je se nazove ruševnom, ni blizu dovoljno kaljava da je se nazove prljavom, kuüa je patila od svojevrsne otmjene zapuštenosti. Trotter nije trošio puno novca na održavanje svog doma, jer je svaki þas oþekivao zbrisati. ýovjek s glavom u giljotini nije bio napetiji od Jacka Trottera. Uvjeren u teoriju urote, vjerovao je da naciju vodi tajno društvo koje uskoro namjerava raskrstiti s demokracijom i nametnuti brutalnu diktaturu. Uvijek je bio na oprezu tražeüi rane znake dolazeüih oštrih mjera. Trenutno je Trotter vjerovao da üe poštanski službenici biti prethodnica te represije. Po njegovoj procjeni, oni nisu bili samo birokrati kakvima su se þinili, nego visoko obuþeni udarni odredi koji se predstavljaju kao nedužni dostavljaþi pisama. Pripremio si je niz skrovišta, svako dalje od prethodnog. Nadao se, kad krvoproliüe poþne, postupno pobjeüi iz civilizacije. Bez sumnje bi pobjegao nakon Corkyjeva prvog posjeta da nije vjerovao da Corky, kao Robin Goodfellow, zna lokacije svih njegovih skrovišta i da üe se spustiti za njim u njih sa satnijom poštara koljaþa koji neüe imati milosti. Prema istoþnom komadu posjeda, dalje od kuüe, stajao je prastari neobojeni štagalj i montažna þeliþna zgrada novije gradnje. Corky je djelomiþno znao što Trotter muti u tim zgradama, ali se pravio da zna sve. Po gadnim ljetnim vruüinama prava prijetnja Trotteru bila je vatra, a ne neko zlobno državno tajno društvo. Strme padine iza posjeda, kao i pola uske doline uz kanjon i niz njega, stršile su prekrivene divljom šikarom koja üe, do kasnog kolovoza, biti spreman za palež, kao kuüa Brittine Dowd, uz malo benzina. Sada su, naravno, strme padine bile potpuno zasiüene kišom da je postojao rizik klizanja tla. Na ovom terenu obronak kanjona je tako iznenada mogao postati lavina blata da joj þak ni paranoiþni luÿak izbezumljena pogleda, napet kao da sjedi na iglama ne bi mogao pobjeüi. I da se da u sprint na prvu grmljavinu, Trotter bi opet završio živ zakopan, ali živ samo nakratko, dijeleüi grob s dovoljno zgnjeþenog i ugušenog životinjskog svijeta za cijelu jednu arku. Corky je volio južnu Kaliforniju. Još ne zgnjeþen i ugušen, Trotter je þekao svog posjetitelja na verandi. Kao da je sve moguüe, nadao se zadržati Corkyja izvan kuüe. Za vrijeme jednog od prošlih posjeta, zadubljen u svoju ulogu razuzdanog vladina agenta kojem ustav SAD-a služi kao toaletni papir, Corky je bio zloþest. Nije pokazao poštovanja prema Trotterovim imovinskim pravima. Baš je bio životinja. Ovog dvadeset drugog prosinaþkog dana, Corky nije bio smekšan prazniþkom dobrom voljom. Bio je gadan kao zlobni vilenjak. Premda je parkirao deset koraka od verande, nije se žurio kroz pljusak jer Robin Goodfellow, previše cool za visoke jahaþke þizme, ali noseüi ih duhom, nije bio þovjek koji je primjeüivao vrijeme kad je bio loše raspoložen. Popeo se trima stepenicama na verandu, izvukao Glock iz korica i pritisnuo vrh cijevi na Trotterovo þelo. »Ponovi što si mi rekao preko telefona«. »Jebote«, reþe Trotter nervozno. »Znaš da je istina«. »Sereš«, reþe Corky.

Trotterova kosa bila je naranþasta kao u cerigradske maþke koja se poigravala s Alisom u zemlji þuda. Imao je širom razrogaþene, isturene oþi Ludog Šeširdžije. Nos mu se nervozno trzao podsjeüajuüi na Ožujskog zeca. Njegovo oteþeno lice i gust brk podsjeüao je na poznatog Morža. I opüenito je bio kuhno, dipahan, nemujan, kao brojni likovi Lewisa Carrolla pomiješani u jednoga. »Za ime Božje, Goodfellow«, Trotter je gotovo grcao, »oluja, oluja!Ovako ne možemo obaviti posao. To je nemoguüe po ovakvom vremenu«. Još uvijek pritišüXüi Glock na Trotterovo þelo, Corky reþe: »Oluja üe stati do šest sati. Vjetar üe posve zamrijeti. Uvjeti üe biti idealni«. »Aha, kažu da bi mogla prestati, ali što oni znaju? Ispadne li bilo koja njihova prognoza toþna?« »Ne oslanjam se na TV prognozu, kretenu jedan. Oslanjam se na super tajne satelite ministarstva obrane koji ne samo da prouþavaju vremenske modele, nego ih i kontroliraju mikrovalovima. Prekinut üemo oluju kad bude trebalo. « Ova šašava tvrdnja dobro je prošla kod paranoiþnog Trottera þije su širom razrogaþene oþi još više raširile. »Kontrolirate vrijeme«, drhtavo je prošapnuo. »Uragani, tornada, snježne oluje, suše, oružje kojem se ne može uüi u trag, a užasno kao nuklearna bomba«. Corky zapravo nije raþunao ni na što drugo osim kaosa da mu pomogne da zaustavi oluju kad mu bude trebalo mirno vrijeme. Kaos ga nikad nije iznevjerio. »Padalo ili ne, puhalo ili ne«, reþe Trotter, »bit üeš u Bel Airu na mjestu gdje smo se dogovorili toþno u sedam, po prvotnom planu«. »Kontrolirate vrijeme«, mraþno je promumljao Trotter. »Da nisi ni pomislio da se ne pojaviš. Znaš li koliko nas oþiju trenutno promatra, gore u onim brdima, tamo u onim poljima?« »Puno«, nagaÿao je Trotter. »Moji ljudi su posvud u ovom kanjonu, spremni da te þuvaju ili da ti raznesu mozak. Sam biraj«. Zapravo, jedine oþi koje su ih trenutno promatrale bile su oþi vrana, sokola, vrabaca i ostalih pripadnika pernate zajednice okupljenih na prastarim kalifornijskim hrastovima koji su kuüi pružali zaklon. Jack Trotter nije progutao te laži zbog lažnih isprava ili Corkyjeve fantastiþne glumaþke izvedbe, nego jer je Corky znao puno o Trotterovim brojnim lažnim identitetima i ponešto o njegovoj dosadašnjoj uspješnoj karijeri pljaþkaša banaka i dilera ecstasvja. Vjerovao je da je Corky saznao za njega od gotovo sveznajuüeg aparata za prikupljanje obavještajnih podataka koji je radio za tajno društvo koje üe uskoro preuzeti vlast. Meÿutim, sve što je saznao o Trotteru, Corky je þuo od Micka Sachatonea, hakera i anarhista multimilijunaša koji je trgovao krivotvorenim ispravama, mobitelima kojima se ne može uüi u trag i drugim nezakonitim dokumentima, predmetima, supstancijama i podacima. Mick je Trotteru nabavio lažne identitete, a kasnije otkrio Corkyju koje. Obiþno Mick nikad ne otkriva jednom klijentu poslove drugoga. Uzimajuüi u obzir vrstu ljudi s kojima je poslovao, takav manjak diskrecije bi rezultirao, ako ima sreüe, njegovom smrüu ili, ako nema, vaÿenjem oþiju, þupanjem jezika, rezanjem palþeva ili kastracijom kliještama. Buduüi da je Mick imao razloga mrziti Trottera svom dušom i tijelom, riskirao je podijeliti ove informacije s Corkvjem. Ljubomoran bijes dramatiþnih proporcija doveo ga je do

toga da prekrši uobiþajene standarde povjerenja. Što se pak Trottera tiþe, taj je doista zaslužio Mickovo neprijateljstvo, mada se þinilo da toga nije svjestan. Ukrao je Mickovu djevojku. Mickova djevojka bila je pornodiva, glasovita u masturbatorskim krugovima po svojoj neljudskoj savitljivosti. Možda Trotter nije mislio da se itko može snažno emotivno vezati za ženu koja je u radno vrijeme pred kamerama obraÿivala dvojicu, šestoricu, pa þak i desetoricu muškaraca istovremeno. Meÿutim, od trinaeste godine, Mickov najveüi san bio je imati porno divu za djevojku. Osjeüao je da mu je Trotter ukrao jedinu istinsku želju, pomrsio mu sudbinu. Nakon þetiri mjeseca provedenih s Trotterom, žena je nestala. Mick je bio uvjeren da ju je Trotter, nakon što je se nasitio, ubio i to zato što je saznala previše toga o njegovim nezakonitim aktivnostima ili iz þiste zabave te zakopao negdje u kanjonu. Sada više nije koristila nikome, a besmisleni gubitak njezine Izuzetne savitljivosti još je više ljutio Micka. MiþXüi Glock s Trotterova þela, Corky reþe: »Idemo unutra«. »Molim te, ne«, preklinjao je Trotter. »Trebam li te podsjeüati da«, reþe Corky, lažuüi zabavnom efikasnošüu,»budeš li suraÿivao sa mnom, možeš zaslužiti brisanje svih javnih dosjea, sa svih popisa i postati najslobodniji þovjek, þovjek potpuno nepoznat vladi?« »Bit üu tamo veþeras. Toþno u sedam. Puhalo ili ne. Kunem se«. »Svejedno želim uüi unutra«, reþe Corky. »Još uvijek osjeüam da ti moram bolje prenijeti poruku«. Tuga je ušla u Trotterove oþi Ludog Šeširdžije. Njegovo morževsko lice se objesilo. Pokoran, poveo je Corkyja u kuüu. Rupe od metaka u zidovima, od Corkyjeva prethodna posjeta kad je morao nauþiti Trottera pameti, nisu bile popravljene, no na policama u dnevnoj sobi stajala je nova zbirka Liladrovih porculanskih figurica, kipiüi balerina, princeza koje plešu s prinþevima, djece koja poskakuju sa psom, ljupka seljanþica koja hrani jato gusaka okupljeno ispod njenih nogu... To što paranoiþni, urotama zaluÿeni pljaþkaš banaka i diler po uvjerenju survivalist s nizom skrovišta odavde pa sve do kanadske granice ima slabu toþku, i to krhke porculanske figurice, nije þudilo Corkyja. Bez obzira na to koliko jaki se þinili izvana, svatko od nas ima tek ljudsko srce. Corky je sam bio slab na stare filmove Shirley Temple kojima se naslaÿivao jednom do dvaput godišnje. I to bez stida. Dok je Trotter gledao, Corky je ispraznio 9-milimetarski spremnik, svakim hicem raznoseüi po jednu porculansku figuricu. Zadnjih mjeseci, otkako je nenamjerno ranio Minu Reynerd u stopalo izuzetno se izvještio u rukovanju pištoljem. Sve donedavno nije posebno želio koristiti vatreno oružje u službi kaosa jer mu se þinilo prehladnim, previše neosobnim. No polako se zagrijavao i za njega. Zamijenio je prvi spremnik drugim i dokrajþio Liladrovu zbirku. Vlažan zrak bio je pun kredaste prašine i mirisa pucnjave. »U sedam«, reþe. »Bit üu tamo«, reþe ukroüeni Trotter. »Doletjet üu na þarobnom tepihu«. Zamijenivši drugi spremnik treüim, Corky je gurnuo Glock u futrolu i izišao na verandu.

Polako je kroz kišu krenuo do Land Rovera, hrabro okreüXüi leÿa kuüi. Odvezao se od kanjona prema obali. Nebo je bilo otvoreni pehar iz kojeg je curilo ne kiša veü univerzalno otapalo koje su srednjovjekovni alkemiþari uzalud tražili. Svud oko njega brežuljci su se topili, a nizine rastapale. Rub kontinenta topio se u uzburkanom moru. 64. Fric u ružiþnjak-sobi, u stolici kraj prozora, gledao je van u majþin dar, potvrdu ljubavi, koji se sastojao od hrpe bronþanog konjskog dreka. Izletniþka košara stajala je na podu pokraj stolice, spuštenog poklopca. Premda üe neko vrijeme provesti ovdje kako bi potkrijepio priþu koju je tako glupo izlanuo gospodinu Devonshireu, neüe se zbilja pretvarati da jede nepostojeüe sendviþe sa šunkom, jednim dijelom jer bi netko, kad bi ga vidio zacijelo pomislio Kakva majka, takav sin, ali ponajviše zato što nije imao nepostojeüih ukiseljenih krastavaca s koprom koji bi išli uz njih. Ha, ha, ha. U vrijeme nezgode, prije gotovo dvije godine, izdavaþ njegove majke objasnio je podlacima iz tiska gladnima skandala da je Freddie Nielander primljena u privatnu bolnicu negdje na Floridi. Reþeno je da pati od iscrpljenosti. Supermodeli iznenaÿujuüe þesto odlaze na bolniþko lijeþenje iz tog razloga. 2þigledno da biti ludo glamurozan dvadeset þetiri sata na dan može biti fiziþki zahtjevno kao da si konj za oranje, a emotivno iscrpljujuüe kao briga o smrtno oboljelima. Mama imenica snimila je jednu naslovnicu za Vanity Fair previše, jednu duplericu za Vogue više nego što je to bilo pametno i to je dovelo do privremenog, ali potpunog gubitka kontrole nad mišiüima u cijelom tijelu. To je bila službena priþa, koliko je to Fric mogao shvatiti. Nitko nije vjerovao u službenu priþu. Novine, þasopisi i lajavi novinski izvjestitelji koji su izvještavali o novostima iz svijeta zabave, mraþno su govorili o »živþanom slomu«, »emotivnom kolapsu«. Neki su to konkretno zvali »psihotiþna epizoda«, što je zvuþalo poput nastavka I Love Lucy u kojem Lucy i Ethel šmajserima pokose gomilu ljudi. Njezinu su bolnicu nazivali »sanatorij za najbogatije bogate« i »ekskluzivna psihijatrijska klinika«, a Howard Stern, provokativni radiovoditelj, navodno ju je zvao »ludara za komada koja ima veüe cice nego mozak«. Fric se pravio da ne zna o tome što mediji govore o njegovoj majci, ali potajno je þitao i slušao svaku beznaþajnu vijest do koje bi došao. Bojao se. Osjeüao se nisko. Novinski izvjestitelji nisu se slagali u kojoj bi od dvije ponajbolje institucije Freddie mogla biti, a Fric nije imao adresu nijedne od njih. Nije joj þak mogao poslati ni razglednicu. Najzad ga je otac jedan dan odveo u ružiþnjak, koji je tada veü bio odmaknut od kuüe, da ga pita je li þuo kakve neobiþne priþe o majci. Fric se pravio da nema pojma. Njegov otac je rekao: »Pa, prije ili kasnije, þut üeš neke priþe i želim da znaš kako ništa od toga nije istina. To ti je uobiþajeno medijsko blaüenje nekoga tko je slavan. Govore da je tvoja mama doživjela živþani slom ili tako nešto, ali nije. Istina nije lijepa, ali nije ni upola ružna kao što üeš þuti, a Ming i dr. Rudy üe te pouþiti tehnikama kako da ostaneš smiren kroz sve ovo«.

Dr. Rudy je bio Rudolph Kroog, poznati psihijatar u holivudskim krugovima po svojoj neuobiþajenoj terapiji koja se temeljila na istraživanju prošlih života. Kratko je razgovarao s Fricom pokušavajuüi utvrditi je li možda u prethodnoj inkarnaciji bio egipatski djeþak-kralj u vrijeme kad su Egiptom vladali faraoni i dao mu boþicu kapsula s uputama da popije jednu za ruþkom, a drugu prije spavanja. Sjetivši se da su djeþake-kraljeve njihovi savjetnici katkad trovali, što je nauþio iz jutarnjih crtiüa subotom, Fric je odnio kapsule ravno u svoje prostorije na drugom katu, gdje ih je bacio u zahodsku školjku. Ako je zeleno ljuskasto þudovište živjelo u njegovoj zahodskoj školjci, toga dana ga je ubio prevelikom dozom lijekova. Koliko god je bilo lako izdurati dr. Rudvja, toliko je bilo teško izdurati Minga. Nakon što je dva dana bio prisiljen razgovarati o svojim osjeüajima, Fric je molio da ga se preda na milost i nemilost gospodinu Hachettu, kuharu poremeüenog uma, pa þak i ako ga ispeþe s jabukom u ustima za Dan zahvalnosti i nahrani njime nesluteüe beskuünike. Naposljetku su ga svi ostavili na miru. Još nije znao je li mu mama bila u bolnici, sanatoriju ili ludari. Otad je njegova majka samo jednom bila u Palazzi Rospo, ali nije spominjala taj incident. To je bio onaj posjet kad je rekla Fricu da je gotovo savršeni nevidljivi mali mišiü. Otišli su jahati na dva velika crna pastuha i Fric je bio živahan, samouvjeren, atletski graÿen poput oca, sjajan jahaþ. Ha, ha, ha. Sjedeüi ondje u ružiþnjak-sobi, gledajuüi kroz prozore, toliko se izgubio u prošlosti da nije primijetio kad je ušao gospodin Yorn, zadužen za održavanje posjeda. U zelenoj kišnoj odjeüi i crnim gumenim þizmama, gospodin Yom je zacijelo provjeravao kanale za odvod vode s travnjaka. Možda je gospodin Yorn mahnuo, a Fric, izgubljen u prošlosti, nije uzvratio, pa je gospodin Yorn opet mahnuo, a Fric još uvijek nije odmahnuo pa je možda gospodin Yorn pomislio da je Fric u transu. Da dokaže kako nije ni neodgojeni mali balavac ni hipnotiziran, Fric je mahnuo, što se þinilo ispravnim bez obzira na to stajao gospodin Yorn ondje neprimijeüen deset sekundi ili pet minuta. Fric je mahnuo malo presnažno, što je mogao biti razlog zašto je gospodin Yorn zakoraþio bliže prozorima i upitao: »Jesi li dobro, Fric?« »Da, gospodine. Dobro sam. Jedem sendviþe sa šunkom«. 2þito su olovni okviri prozorskih okna i buka kiše istisnule nešto smisla iz Fricova glasa, jer gospodin Yorn se primaknuo još bliže i opet upitao: »Što si rekao?« »Sendviþi sa šunkom!« objasnio je Fric gotovo viþXüi. Jedan þas je gospodin York nastavio piljiti u njega, kao da prouþava kakvog zanimljivog kukca u staklenci. Zatim je odmahnuo glavom, zbog þega je obod njegova kišna šešira smiješno zamlatarao, i okrenuo se. Fric je gledao kako gospodin Yorn prolazi pokraj bronþanog rada crijeva. Gospodin Yorn se povukao u oluju. Postajao je sve manji na beskrajnom travnjaku, sve dok se nije þinilo da je manji od vrtnog patuljka i napokon, poput duha, nestao. Fric je vjerovao da zna toþno što si je gospodin Yorn mislio:Kakva majka, takav sin. Ustajuüi iz stolice, protežuüi se, izbacujuüi ukoþenost iz nogu, Fric je sluþajno šutnuo

izletniþku košaru i srušio je. Poklopac se otvorio i otkrio nešto u unutrašnjosti: bjelinu. Košara je bila prazna. Nema baterija, nema sendviþa sa šunkom, nema niþega. Fric se osvrnuo po salonu. Nije vidio nijedno mjesto gdje bi se mogla skrivati neoþekivana pratnja. Vrata hodnika i dalje su bila zatvorena, kako ih je i ostavio. Oklijevajuüi, sagnuo se. Oprezno, gurnuo je ruku u košaru. Izvukao je presavijene novine i nesigurno ih rastvorio. Los Angeles Times. Naslov je bio premasan, precrn, prenevjerojatan da bi ga se promašilo: F NA SLUýAJU OTMICE MANHEIM. Frica je poþela prožimati jeza. Iznenadni rasol ovlažio mu je dlanove kao da je umoþio ruke u nadnaravno more i prsti su mu se zalijepili za papir. Provjerio je datum izdanja. 24. prosinca. Preksutra. Na naslovnici, ispod strašnog naslova, stajale su dvije fotografije. Tate duha i njihova ulazna ograda. Nevoljan proþitati vijest zbog straha da üe se, ako je proþita, ostvariti, Fric pogledao na dno stupca i vidio da se priþa nastavlja na osmoj stranici. Okrenuo je na osmu stranicu tražeüi njemu najvažniju sliku. I bila je ondje. Ispod njegove fotografije stajale su ove rijeþi: Aelfric Manheim, 10 godina, zadnji put viÿen u utorak naveþer. Dok je u šoku piljio u sliku, njegov se crno-bijeli prikaz preobrazio u þovjeka iz zrcala, Tajanstvenog pozivatelja, njegovog anÿela þuvara, hladne blijedosive oþi. Fric je pokušao baciti Times, ali ga nije mogao ispustiti iz ruku, nisu mu ruke bile vlažne od straha, nego jer se þinilo kao da su se novine frizirale i nekakvim statiþkim nabojem držale za njega. Tajanstveni pozivatelj na slici je oživio, kao da nije novinska fotka, nego minijaturni televizijski ekran, i upozoravajuüe progovorio s Los Timesa: »Dolazi Molok«. Zatim, ne sjeüajuüi se da je napravio i korak, Fric se našao na strani ružiþnjak-sobe, pokraj vrata. Teško je udahnuo, ali ne zbog astme. Srce mu je tutnjalo jaþe od groma koji je maloþas udario na nebu. Times je ležao na podu kraj prevrnute košare. Dok je Fric gledao, novine su poletjele s perzijskog tepiha kao da ih je uhvatio snažan vjetar, premda se u prostoriji mogao osjetiti samo slabi povjetarac. Nekoliko dijelova Timesa se rastvorilo, rascvalo. U nekoliko sekundi stranice su se zgužvale, podigle u vrtlog i buþno sastavile u visokog þovjeka, kao da je nevidljivi muškarac stajao ondje cijelo vrijeme, a vjetrom nošeni novinski papiri samo se prilijepili na njegovo do tada nevidljivo obliþje. Muškarac nije imao auru anÿela þuvara, mada je to jamaþno bio izgledao je... prijeteüe. Papirnati þovjek okrenuo se od Frica i bacio u izboþene prozore, a zgužvani novinski papiri udarili u staklo, prestali su biti papiri i postali ništa.

65. Dr. Jonathan Spetz-Mogg živio je u bogatom susjedstvu u Westwoodu, u lijepoj kuüi u nantuketskom stilu, obloženoj sindrom od cedrovine toliko srebrnom od vremena da je þak ni kiša nije mogla zatamniti, što je navješüivalo da bi sjaj mogao dolaziti od patine koja se na nju nahvatala. Spetz-Moggov britanski naglasak bio je dovoljno ekscentriþan da bude privlaþan, dovoljno nedosljedan da ga je mogao steüi za duga posjeta tim obalama, a ne roÿenjem ili odgojem. Profesor je primio Ethana i Hazarda u svoj dom, ali više iz poslušnosti nego ljubaznosti. Nije odgovorio na njihova pitanja u duhu uviÿavne suradnje, veü nervoznom bujicom rijeþi. Bio je odjeven u široku košulju marke FUBU i vreüaste hlaþe koje su na nogavicama imale džepove na drukere, izgledajuüi smiješno poput bilo kojeg bijelca koji se pokušava odijevati poput crnca, a dvaput smješnije jer mu je bilo þetrdeset osam godina. Svaki put kad bi prekrižio noge, što je þesto radio, vreüaste hlaþe bi zašuškale dovoljno glasno da prekinu razgovor. Možda je þesto nosio sunþane naoþale u zatvorenom prostoru. Imao ih je i ovom prilikom. Spetz-Mogg je skidao i stavljao naoþale gotovo jednako þesto koliko je prebacivao noge, premda ta dva nervozom uzrokovana tika nisu bila usklaÿena. ýinilo se kao da se ne može odluþiti ima li veüu vjerojatnost preživjeti ispitivanje predstavljajuüi se kao otvorena i iskrena osoba ili skrivajuüi se iza zatamnjenih stakala. Premda je profesor oþito vjerovao da je svaki policajac brutalni fašist, nikad ne bi bio taj koji bi se popeo na barikadu i glasno izviknuo tu optužbu. Nije bio bijesan što su mu u kuüi bila dva predstavnika represivne policijske države. Samo prestrašen. Odgovarajuüi na svako pitanje, ispljunuo bi zbrke informacija, u nadi da üe brbljavošüu izbaciti Ethana i Hazarda prije no što izvuku boksere i pendreke. Ovo nije bio profesor kojeg su tražili. Spetz-Mogg bi mogao ohrabriti druge na zloþine u ime ovog ili onog ideala, ali je bio prevelika kukavica da to sam uþini. Osim toga, nije imao vremena za zloþin. Napisao je deset publicistiþkih djela i osam romana. Uz predavanja, organizirao je konferencije, radionice i seminare. Pisao je drame. Prema Ethanovu iskustvu, marljivi ljudi, bez obzira na kvalitetu rada koji njihov trud proizvede, rijetko su þinili nasilne zloþine. Samo se u filmovima uspješni poslovni ljudi rutinski upuštaju u ubojstvo ili razaranje uza svoje poslovne obveze. Za kriminalce je bilo vjerojatnije da budu neuspješni na radnom mjestu ili naprosto lijeni. Ili su materijalna dobra naslijedili ili stekli nekim drugim lakim sredstvima. Besposliþarenje im je davalo vremena za spletkarenje. Dr. Spetz-Mogg nije se sjeüao Rolfa Reynerda. U prosjeku je tri stotine glumaca u usponu pohaÿalo jednu od njegovih konferencija koje su se održavale vikendom. Malo ih je ostavilo trajan dojam. Kad su Ethan i Hazard ustali i pošli prema izlazu ne dajuüi mu do znanja da üe ga prije toga muþiti elektriþnim žicama koje üe mu priþvrstiti na genitalije, Spetz-Mogg ih je otpratio do vrata s vidnim olakšanjem. Kad ih je iza njih zatvorio, zacijelo je odjurio u kupaonicu opovrgnuvši lažnu britansku mirnoüu radom crijeva. U Expeditionu, Hazard reþe: »Trebao sam udariti kuþkina sina þisto iz principa«.

»Postaješ mrzovoljan u sredini karijere«, reþe Ethan. »Kakav je naglasak?« »Adam Sandler u ulozi Jamesa Bonda«. »Aha. I malo Schwarzenegera«. Od Spetz-Moggove kuüe u Westwoodu potrošili su previše vremena tražeüi dr. Geralda Fitzmartina koji je organizirao konferenciju o pisanju scenarija na kojoj je Reynerd bio. Prema informaciji koju su dobili od sveuþilišta na kojem je predavao, Fitzmartin je bio kod kuüe na godišnjem odmoru, a ne negdje na putu. Kad je Hazard nazvao, dobio je telefonsku sekretaricu. Fitzmartin je živio u Pacific Palisadesu. Kretali su se ulicama koje su više pogodovale gondolama nego terencima. Nitko se nije javio na zvono kod Fitzmartina. Možda je otišao u božiþnu kupovinu. Možda je bio prezaposlen da otvori vrata jer je baš zamatao kakav zloban dar u crnu kutiju. Susjed je ispriþao drukþiju priþu. Fitzmartina su na brzinu odvezli u Cedars-Sinai Medical Center u ponedjeljak ujutro, nije bio siguran zašto. Kad je Hazard nazvao Cedars-Sinai, saznao je da je pacijentova privatnost bolnici važnija od odnosa s policijom. Pod nebom punim modrica poput tijela isprebijanog boksaþa, Ethan je vozio natrag prema gradu. Vjetar se borio s drveüem katkad koje je gubilo odbacujuüi grane na ceste i koþHüi promet. Metež u prometu bio je jednak metežu na nebesima. Ethan nije mogao ne pomisliti da bi ako je jednom veü bio pregažen i ubijen, mogao opet umrijeti u nekoj drugoj ulici. Ovog puta možda ne bi ustao iz mrtvih. Hazard je putem telefonirao, provjeravao ime profesora u još jednoj instituciji, onog koji je organizirao jednodnevni seminar o reklami i samopromicanju. Ne maknuvši nijednu ruku s volana, Ethan je pogledao na sat. Dan je otjecao brže od kiše u kanaliüima uz cestu. Morao se vratiti u Palazzo Rospo prije 5. 00. Fric nije mogao ostati sam u velikoj kuüi, pogotovo ne za ovakva þudna dana. Cedars-Sinai Medical Center nalazio se na Beverly Boulevardu u dijelu Los Angelesa koji je želio biti Beverlv Hills. Stigli su onamo u 2. 18. Pronašli su dr. Geralda Fitzmartina na odjelu intenzivne njege, no nisu im dopustili da ga vide. U þekaonici, profesorov sin je bio sretan da mu nešto odvrati pažnju, iako nije mogao zamisliti zašto bi policajci htjeli razgovarati s njegovim ocem. Profesor Fitzmartin imao je šezdeset osam godina. Nakon proživljena poštenog života, kad se povuku u mirovinu, stariji ljudi rijetko se okreüu zloþinu. To nije išlo uz vrtlarstvo i izbacivanje bubrežnih kamenaca. Osim toga, Fitzmartinu su baš jutros ugradili þetverostruku premosnicu. Ako je on bio Reynerdov ortak, u skoroj buduünosti neüe ubijati filmske zvijezde. Ethan je pogledao na sat. 2. 34. Tik, tak, tik, tak.

66. Mick Sachatone, anarhist multimilijunaš, nije živio u glamuroznom multimilijunaškom susjedstvu jer nije htio objašnjavati porijeklo svog bogatstva poreznim vlastima. Kad te plaüaju u gotovini, živiš pritajeno. Prao je dovoljno love da opravda prostranu dvokatnicu s þetiri spavaüe sobe bez posebne arhitektonske osebujnosti u þistom i ugodnom susjedstvu u Sherman Oaksu, nastanjenom srednjom klasom. Samo šaþica Mickovih najpouzdanijih dugogodišnjih mušterija znala je njegovu adresu. Najþešüe bi obavljao poslove na javnim plažama, u parkovima, kavanama i crkvama. Ne zaustavivši se u garaži u Santa Monici da se preodjene iz kostima Robina Goodfellowa u odjeüu uobiþajenu za dobrog momka, kakvu inaþe nosi, i žutu kabanicu, Corky je otišao ravno iz Trotterove otkaþene gajbe u Malibuu, u Sherman Oaks. Zahvaljujuüi Queegu von Hindenburgu, sakupljaþu razbijenih porculanskih figurica, Corkyjev raspored veü je bio sjeban. Imao je još toliko toga obaviti ovog najvažnijeg ali brzo prolazeüeg dana svoga života. Parkirao je na kolni prilaz i trþHüi napravio nekoliko brzih koraka po kiši do zaklona na trijemu. Mickov glas probio je iz zvuþnika interfona: »Dolazim odmah«, i Mick Sachatone je sam došao otvoriti vrata, i to neobiþno brzo. Katkad bi morao þekati na trijemu dvije, tri minute, ili i duže, od trenutka kad bi se Mick javio na interfon do trenutka kad te osobno doþekao, toliko je rutinski bio preokupiran poslom ili drugim interesima. Kao i obiþno kad bi bio kod kuüe, Mick je bio bosonog i odjeven u pidžamu. Danas je pidžama bila crvena, ukrašena slikama Barta Simpsona, lika iz istoimenog crtanog filma. Neke Mickove pidžame bile su konfekcijske, druge skrojene po narudžbi. ýak i prije nego što je Mick dospio u pubertet, bio je oþaran priþom o Hughu Hefneru, osnivaþu Playboya. Hef je otkrio naþin kako odrasti, biti uspješan, a ostati veliko dijete, ugaÿajuüi svakom hiru ili želji koliko god on to želio, pretvarajuüi život u dugu zabavu, þesto provodeüi dane u pidžami. Mick, koji je pretežno radio od kuüe, imao je više od 150 pidžama. Spavao je gol, ali pidžame je nosio preko dana. Smatrao se Hefovim vjernim sljedbenikom. Mini Hefom. Mick je imao þetrdeset dvije godine i navršavao trinaestu. »Bok, Cork, cool su ti krpice«, izjavio je Mick kad je otvorio vrata i ugledao Corkyja odjevenog u Robina Goodfellowa. To je kakvom strancu moglo zvuþati kao ismijavanje, ali Mickovi prijatelji su znali da je Mick davnih dana prestao kupiti nove rijeþi iz slenga kako bi bio na istoj valnoj dužini s Hefom. »Oprosti što kasnim«, reþe Corky zakoraþivši unutra. »Nema frke, stari. Da mogu, držao bih ovo svratiste otvoreno od 0 do 1. « Dnevna soba imala je samo toliko namještaja koliko je bilo neophodno. Plišana sofa, debeljuškasti naslonjaþi, klupice za noge, stoliü, stoliüi uz sofu i naslonjaþe, svjetiljke, sve je kupljeno u prodavaonici jedne robne kuüe koja drži robu po tvorniþkim cijenama. Kvaliteta je bila dobra, ali sve je izabran zbog udobnosti, a ne lijepa izgleda. Mick se nije pretvarao. Usprkos bogatstvu, ostao je jednostavan þovjek, mada je ponekad

imao opsesivne potrebe. Osnovni dekor u »casi Sachatone« nije imao nikakve veze s umjetniþkim namještajem. Izuzev zidova u radnim prostorijama koje je Mick dodao prvotnom zdanju, svi zidovi u kuüi bili su postavljeni policama koje su sadržavale zbirku od nekoliko tisuüa pornografskih videokaseta i DVD-a. Police su bile postavljene i po stubištu i zidovima hodnika. Micku su bile draže videokasete od DVD-a, jer su dolazile u kutiji širokih, šarenih hrbata koji su isijavali opscenim naslovima a katkad i pornografskim fotografijama. Posljedica toga je bila neprekinuti erotski miris, koji je tekao od jednog do drugog kraja i od vrha do dna kuüe s gotovo psihodeliþnim Xþinkom. Samo su radno krilo, ova dnevna soba i glavna spavaüa soba bili netaknuti. Ostale prostorije, ukljuþujuüi i blagovaonicu, nisu samo bile ispunjene videokasetama, nego i redovima polica, kao u knjižnici. Mick je jeo za raþunalom ili u krevetu gomilu gotovih jela iz mikrovalne, te dostavljene pizze i kinesku hranu. Od dva zida koja nisu bila od poda do stropa obložene policama, jedan se nalazio ovdje u dnevnoj sobi. Taj je prostor bio rezerviran za þetiri vrhunska plazma ekrana i pripadajuüu opremu. Drugi takav zid nalazio se spavaüoj sobi. Dva plazma ekrana visjela su jedan do drugog, a druga dva jedan do drugog iznad prva dva. Svaki ekran opsluživali su DVD plejer i videorekorder. Ta oprema, i k tome još osam zvuþnika i pripadajuüa pojaþala, stajali su na niskim ormariüima ispod ekrana. Mick je mogao puštati þetiri filma istovremeno i prebacivati, po volji, s jednog zvuka na drugi. Ili je mogao, što je þesto i þinio , slušati sva þetiri istodobno. Obiþno kad bi ušao u Sachatoneovu dnevnu sobu, doþekala bi te nepristojna simfonija uzdaha, stenjanja, cviljenja, skiþanja, siktanja i uzvika zadovoljstva, šaptane i gromoglasne opscenosti, te brže ili sporije ritmiþko teško disanje. Zatvorenih oþiju, þovjek bi gotovo mogao povjeravati da se nalazio u prašumi nastanjenoj razuzdanim stvorovima u kojoj se sve tropske vrste istovremeno pare. Ovog poslijepodneva, nijedan od þetiri pornofilma nije bio popraüen zvukom. Mick ih je sve utišao. »Janelle je bila tako posebna«, reþe Mick nježno kimajuüi prema ekranima misleüi na svoju pokojnu djevojku. »Prava svingerica«. Premda se njegova pidžama sa slikama Barta Simpsona može þiniti neozbiljnom, Mick je pretežno bio u sjetnom raspoloženju izazvanom sjeüanjem na dragu mu pokojnicu. Sva þetiri ekrana prikazivala su klasike Janelline opsežne filmografije. Pokazujuüi na gornji desni ekran, Mick reþe: »To što radi baš tamo, to nitko , nitko, nije izveo na filmu ni prije ni poslije nje«. »Sumnjam da bi itko drugi i mogao«, reþe Corky jer trik od kojeg þovjeku iskaþu oþi, u koji je Janelle trenutno bila upuštena, oslanjao se na njezinu legendarnu savitljivost za koju je od cijele ljudske vrste vjerojatno samo ona imala neophodan gen. Aludirajuüi na njezine kolege u gornjem desnom ekranu, Mick reþe: »Ona þetiri tipa je vole. Vidiš to? Svaki od njih je jednostavno voli. Muškarci su voljeli Janelle. Bila je stvarno gala«. Mickov glas ispunio se sjetnom þežnjom. Usprkos svoj svojoj hefnerijanskoj nekonvencionalnosti, imao je u sebi mrvu sentimentalnosti. »Upravo dolazim iz Malibua od Trottera«, otkrio je Corky. »Jesi li veü ubio tog kuþkina sina?« »Ne još. Znaš da mi treba vremena«.

»Ooo, vidi ono«. »Stvarno je prava«. »Misliš da to boli?« »Možda«, reþe Corky. »Janell je rekla da ne boli, da je zabavno«. »Je li radila puno vježbi rastezanja?« »Njezin je posao bio vježba istezanja. Hoüeš ga ubiti?« »Nisam li ti obeüao?« »Oþekivao sam da üu ostariti s njom«, reþe Mick. »Zbilja?« »Pa, u svakom sluþaju, barem postati stariji«. »Razbio sam mu najnoviju zbirku porculanskih figura«. »Je li skupa?« »Liladrova«. »Hoüeš li ga muþiti prije nego što ga ubiješ?« »Naravno«. »Dobar si ti prijatelj, Cork. Pravi drug«. »Pa, dugo se znamo«. »Više od dvadeset godina«, reþe Mick. »Svijet je tada bio gore mjesto«, reþe Corky misleüi s anarhistiþkog stajališta. »Puno toga se raspalo u naše vrijeme«, složio se Mick. »Ali ne toliko brzo kao što smo sanjali kad smo bili ludi klinci«. Osmjehnuli su se jedan drugome. Da su bili drukþiji muškarci, možda bi se zagrlili. Umjesto toga, Mick reþe: »Spreman sam isporuþiti Manheimov paket«, i poveo Corkyja u stražnji dio kuüe, u svoje radne prostorije. Umjesto videokaseta s porniüima, zidovi su bili obloženi raþunalima, tiskarskim strojem, strojevima za plastificiranje, laserskim strojem za holografski otisak i drugom high-tech opremom neophodnom za izradu krivotvorenih dokumenata najbolje kakvoüe. Pred središnjim raþunalom Mick je ispred monitora veü namjestio dva stolca. Sjeo je na onaj ravno ispred tipkovnice. Corky je skinuo kožnu jaknu, objesio je na naslon drugog stolca i sjeo. Pogledavajuüi Glock u futroli, Mick reþe: »Je li to puca kojom üeš koknuti Trottera?« »Aha«. »Mogu li ga ja poslije dobiti?« »Pištolj?« »Bit üu diskretan«, obeüao je Mick. »Nikad ga neüu upotrijebiti. I izbušit üu cijev da ga se ne može usporediti s mecima kojima ga ubiješ. Neüu ga koristiti, bit üe mi više kao relikvija. Kao dio Janellina spomen-zida, na policama s njezinim filmovima«. »Dobro«, reþe Corky. »Tvoj je kad ga sredim«. »Pravi si, Cork.« Pokazujuüi raþunalo i podatke na njemu, þuvar Janellina plamena reþe: »Ovo je bio gadan posao«. Kao haker izuzetnih postignuüa, Mick je obiþno znao natuknuti ili hrabro izjaviti da je za njega, samoprozvanog Vrhunskog gospodara digitalnih podataka i vladara virtualnog svijeta, sve

jednostavno kao med i mlijeko. Zato je priznanje da je za ovaj zadatak morao napregnuti svoj talent znaþilo da je to uistinu bio impresivan posao. »U toþno osam i trideset veþeras«, nastavio je Mick, »raþunalo telekomunikacijske kompanije srušiti üe sve dvadeset þetiri telefonske linije na Manheimovu posjedu«. »Neüe li to aktivirati alarm u Paladin Patrolu? S jednom su linijom povezani dvadeset i þetiri sata na dan«. »Aha. Ako se linija ugasi, tvrtka üe se prema tome odnositi kao da se ukljuþio alarm. Meÿutim Paladin Patrol neüe ništa znati«. »Znaš da imaju dozvolu za nošenje oružja«, brinuo se Corky. »Njihovi zaštitari ne nose suzavce i na vatru odgovaraju vatrom«. »Dio paketa koji sam ti napravio jest i upad u njihovo raþunalo neposredno prije nego što Manheimu otkažu telefoni. Srušit üe im se cijeli sustav«. »Imaju zaštitni«. »Poznajem njihov zaštitni sustav ko svog ÿoku«, reþe Mick nestrpljivo. »Iskljuþit üu i zaštitni«. »Impresivno«. »Nemaš brige sa zaštitarima. Ali što je s þuvarima na posjedu, s Manheimovim deþkima?« »Dvojica su u noünoj smjeni«, reþe Corky. »Znam im rutinu. To je rješeno. Što je s mobitelima?« »Provjerio sam informaciju koju si dobio od Neda Hokenberryja. Manheim još ima istog pružatelja usluga kao i prije Hokenberryjeva otkaza«. Corky reþe: »Dva mobitela koriste þuvari u smjeni. Treüi šef sigurnosti Ethan Truman nosi sa sobom«. Mick je kimnuo glavom. »Bit üe iskljuþeni toþno u osam i trideset zajedno s fiksnim telefonima. Par koji vodi imanje isto ima službene mobitele.« »McBeejevi«. »Da, ti«, reþe Mick. »I Hachette, šef kuhinje, i William Yorn...« ªýovjek koji održava posjed. Nitko od njih neüe biti ondje veþeras«, ustvrdi je Corky. » Truman i klinjo üe biti sami«. »Ali ne želiš nepotrebne rizike, zar ne, na primjer da netko odluþi do kasno raditi ili se možda vratiti ranije s godišnjeg odmora? Ako ih sve iskljuþim, nema opasnosti da itko s imanja nazove policiju. Isto tako, usluge neüe biti dostupne ni onima koji imaju dojavljivaþe«. Prethodno su razgovarali o internetu i naþinima slanja poziva u pomoü putem interneta. Preduhitrivši Corkyja, Mick reþe: »I kabelski pristup internetu biti üe iskljuþen u osam i trideset«. »I þuvari na dužnosti neüe znati za to?« »Neüe, osim ako ne pokušaju telefonirati ili surfati«. »Na raþunalima im se neüe pojaviti nikakvo upozorenje da je veza prekinuta? »Pobrinuo sam se za to. Ali kao što sam te upozorio, ne mogu ugasiti kamere, toplinske senzore ni detektore kretanja u kuüi. Da to uþinim, vidjeli bi da im je sustav otkazao i znali da se nešto dogaÿa«. Corky je slegnuo ramenima. »Kad uÿem u kuüu, ionako želim da detektori kretanja rade. Možda mi zatrebaju. Što se kamera i senzora tiþe, Trotter üe mi s tim pomoüi«.

»A onda üeš ga ubiti«, reþe Mick. »Ne odmah. Kasnije. Što ti je još ostalo?« Podižuüi desnu ruku visoko u sveþanom stilu, Mick reþe: »Samo ovo.« Sporo, glupim osjeüajem za dramatiku, spustio je kažiprst ravno na tipkovnicu i pritisnuo enter. Podaci s raþunala su nestali. Na monitoru se pojavilo neokaljano polje plavetnila. Corkvju se stegnula þeljust. »Što ne valja?« »Sve je u redu. Pokrenuo sam isporuku paketa«. »Koliko dugo to traje?« Mick je pokazao na dvije rijeþi koje su se pojavile na sredini monitora:rajcam se. »Kad se to promijeni, posao je završen. Hoüeš Colu ili nešto?« »Ne, hvala«, reþe Corky. Nikad nije jeo niti pio u Sachatoneovoj kuüi, a pokušavao je i ništa ne dirati. ýovjek mora raþunati na to da je Mick dirao sve u kuüi, u jedno ili drugo vrijeme, a nikad ne znaš gdje su mu ruke u zadnje vrijeme bile. Zapravo, manje-više si znao gdje su u zadnje vrijeme bile Mickove ruke. U tome i jest bio problem. Veüina Mickovih prijatelja izbjegla bi i rukovanje da se na to nije sam odluþio. Meÿutim, þinilo se kako shvaüa njihovu zabrinutost, barem podsvjesno, i nikad nije inzistirao na rukovanju. Bart Simpson je trþao preko nabora, skakao s pregiba pidžame i pravio brojne face dok se Mick, izvadivši si Colu iz uredskog hladnjaka, vraüao na stolicu za raþunalom. Razgovarali su o rijetkim porniüima, jednom navodno snimljenom u Japanu koji je bio legendaran meÿu ljubiteljima ljigavštine. Film je ukljuþivao dva muškarca, dvije žene i jednog hermafrodita, sve odjevene u Hitlera. Mick je tražio taj proizvod dvanaest godina. Film se Corkyju nije þinio nimalo zanimljiv ali nije imao priliku dosaÿivati se razgovorom jer su se za manje od þetiri minute rijeþi na monitoru promijenile iz rajcam se u jezgrovito zadovoljen. »Paket isporuþen«, reþe Mick. »To je to?« »Aha. Sjeme je posijano u telekomunikacijskoj kompaniji, kabelskoj kompaniji i raþunalima zaštitarske tvrtke. Danas, toþno u sekundu, sve üe se ugasiti«. »I ti više ne moraš ništa napraviti?« Mick se nacerio. »Vješto, a?« »Nevjerojatno«, reþe Corky. Mick je nagnuo glavu da otpije poduži gutljaj Cole, a Corky je izvukao Glock i kad je Mick ponovno vratio glavu, Corky mu ju je raznio.

67. Profesor koji je organizirao jednodnevni seminar o reklami i samopromicanju zvao se dr. Robert Vebbler. Više je volio da ga zovu dr. Bob, imenom pod kojim je bio poznat u krugu motivacijskih grupa u kojima je obiþne muškarce i žene bez samopouzdanja obeüavao pretvoriti u prava dinama samointeresa i nadljudskih postignuüa. Ethan i Hazard našli su profesora u pretežno praznom kampusu, u njegovu uredu, kako se priprema za sijeþanjsku govorniþku turneju. Zidovi prostora koji se sastojao od dvije sobe bili su oblijepljeni plakatima dr. Boba u veliþini koju su popularizirali Josif Staljin i Mao Cetung. Imao je izbrijanu glavu, duge guste brkove koji su se izvijali prema dolje, bronþani ten koji je dokazivao da prezire rak kože i laserski izbijeljene zube sjajnije od osvijetljenih bijelih klavirskih tipki. Izuzev crvenih þizama od zmijske kože, sve što je imao na sebi, kao i na plakatima, bilo je bijelo, ukljuþujuüi i sat s bijelom narukvicom i obiþnim bijelim licem bez brojeva i oznaka za sate. Dr. Bob je tako vješto uspijevao obrnuti odgovor na svako pitanje u mini predavanju o samopoštovanju i pozitivnom razmišljanju da je Ethan želio da ga Hazard privede zbog kaznenog djela uporabe klišeja i prakticiranja bezidejne filozofije. Bio je blebetav ko Paško Patak, ali i ništa više ubojica nego ta razdražljiva patka. Zeÿao je za slavom, a ne zloglasnošüu. Paško je povremeno pokušavao ubiti one dvije dosadne vjeverice, Chipa i Dalea, meÿutim dr. Bob bi ih umjesto toga pokušao motivirati da se okanu svojih glodaviþjih vragolija i postanu uspješni poduzetnici. Potpisao je Ethanu i Hazardu dva meka uveza svoje najnovije zbirke motivacijskih govora i izjavio da üe biti prva osoba koja üe dobiti Nobelovu nagradu za književnost za seriju knjiga za samopomoü. Bježeüi iz ureda dr. Boba, pronašli su kantu u koju su bacili knjige i vratili se u Expedition. Sat na upravljaþkoj ploþi i Ethanovoj ruci ujednaþeno su pokazivali 3. 41. U pet sati i zadnji üe djelatnik osoblja Manheimova domaüinstva napustiti kuüu za taj dan. Fric üe biti sam u Palazzi Rospfo. Ethan je razmotrio da nazove þuvare u njihov ured na kraju posjeda. Jedan bi mogao otiüi u kuüu i ostati s djeþakom. Drugi bi ostao pratiti kamere i ostale sustave nadgledanja, ali onda ne bi imao tko otiüi u redovitu ophodnju. Ethan je nevoljko odvajao ljude za druge zadatke u trenutnim okolnostima. I dalje je vjerovao da Reynerdov nepoznati ortak, ako nije odustao od svog nauma, neüe poduzeti ništa prije þetvrtka poslijepodne, kad se Manheim vraüa sa snimanja na Floridi. Manheimova kretanja bila su poznata javnosti i o njima se puno pisalo. Bilo tko dovoljno opsjednut Manheimom da ga želi ubiti, najvjerojatnije üe znati kad se treba vratiti na Bel Air. Najvjerojatnije... ali ne sto posto. Element sumnje, i Hazardova intuicija koja je govorila da nemaju vremena do þetvrtka, muþili su Ethana. Bio je zabrinut da üe netko pronaüi naþin da se probije na posjed, bez obzira na to koliko jako osiguranje imali, i, neprimijeüen, u zasjedi þekati na Manheimov povratak. ýak je i najjaþi plan zaštite ipak naposljetku bio samo ljudsko djelo, a svako je ljudsko djelo, zbog svoje prirode, nesavršeno. Dovoljno pametan bolesnik, gonjen opsesijom i žestokim ubojitim nagonom, mogao bi pronaüi pukotinu þak i u zaštitnom zidu oko predsjednika SAD-a.

Ethan je o Reynerdu znao da nije bio prepametan, ali osoba koja ga je nadahnula za lik profesora mogla bi biti bolesnik veüeg kalibra. »Idi kuüi«, Hazard je inzistirao dok su odlazili iz sveuþilišnog kampusa. »Mene ostavi u 'Našoj Gospi od anÿela'. Pokupit üu auto i zadnju dvojicu provjeriti sam«. »To mi se ne þini ispravnim«. »Ionako nisi pravi policajac«, reþe Hazard. »Odrekao si se svega toga zbog bogatstva i prilike da se ulizuješ poznatoj liþnosti. Sjeüaš se?« »Radiš ovo samo zbog mene«. »Krivo. Radim ovo zbog ovog«, reþe Hazard i zazvoni trima srebrnim zvoncima. Zvuk je odjekivao u tekuüini Ethanova kiþmena kanala. »Jebome ako üe me u životu pratiti ovakvo sablasno sranje«, reþe Hazard,»ili tipovi koji ulaze u zrcala. Namjeravam si ovo nekako objasniti, izbaciti iz glave sve te gluposti i opet biti onaj stari Hazard«. Preostala dva imena bila su imena profesora ameriþke književnosti na još jednom sveuþilištu. Stavili su ih na dno popisa jer je Reynerdov nezavršeni scenarij upuüivao na to da je njegov ortak uþitelj glume ili neki sveuþilišni profesor koji je na neki drugi naþin povezan sa svijetom zabave. Uþmali profesor književnosti, koji gubi dane u sakou od tvida s kožnim zakrpama na laktovima i lulom meÿu zubima raspravljajuüi o participima, nije bio vjerojatan izbor za nekoga tko uhodi ili namjerava ubiti poznatu osobu. »Uostalom«, reþe Hazard, »mislim da ni od ove dvojice neüe biti ništa kao ni od drugih«. ýitao je bilješke koje je zapisao dok je telefonirao na relaciji izmeÿu profesora Fitzmartina u Cedars-Sinaiju i dr. Boba. Oluja je donekle popustila. Vjetar koji je još slamao stabla, sada je u njima tek budio zabrinutost i strepnju dok su þekala iznenadni nastavak oluje. Kiša je padala energiþnom uþinkovitošüu, ali više ne destruktivnom snagom, kao da su revolucijom na nebesima s vlasti zbaþeni ratnici, a na njihovo mjesto došli biznismeni. »Maxwell Dalton«, nastavi Hazard þas kasnije. »Oþito je na godišnjem odmoru ili plaüenom dopustu. Žena s kojom sam razgovarao tamo je na zamjeni i nije bila previše jasna pa üu vjerojatno razgovarati s Daltonovom ženom. A drugi je Vladimir Laputa«. 68. Corky se pokajao zbog onoga što je uþinio Mickovu licu. Dobar prijatelj zaslužuje da bude pogubljen na dostojanstveniji naþin. Buduüi da Glock nije imao prigušivaþ, morao ga je srediti prvim metkom. Možda nitko od najbližih susjeda nije bio kod kuüe, a možda üe, ako jesu doma, kiša maskirati taj jedan pucanj dovoljno da im se ne probudi zanimanje. Ali baražna vatra nije odlazila u obzir. U Malibuu Corky nije želio prigušivati divan zvuk pištolja. Bang! svakog pucnja, naglašen krhkim refrenom razbijenih porculanskih figurica, uznemirio je Jacka Trottera. Premda je imao prigušivaþ uza se, produžena cijev nije omoguüavala da Glock savršeno sjedne u futrolu. Niti je dodatnih nekoliko centimetara dopuštalo da ga izvuþe onako glatko kako je Corky volio. Osim toga, da je jadni Mick vidio Glock u futroli s namještenim prigušivaþem, možda bi

se osjeüao nelagodno usprkos Corkjyevoj nonšalantnosti. Vrativši pištolj u futrolu, Corky je navukao kožnu jaknu i iz jednog džepa izvukao par gumenih kirurških rukavica. Nije smio ostaviti otiske, naravno, iako su ga na ovom oltaru grešne ruke manje brinuli dokazi koje bi mogao ostaviti, a više ono što bi mogao pokupiti. Drugdje su prozori bili prekriveni policama s videokasetama, stvarajuüi od kuüe peüinu, ali u radnim prostorijama sivo lice nestajuüeg dana pritiskalo je kišom išarano staklo. Corky je navukao zastore. Trebalo mu je vremena da pretraži kuüu i pronaÿe Mickove dobro skrivene zalihe gotovine, koje su najvjerojatnije bile pozamašne, kao i vremena da iskopþa raþunala i utovari ih u Land Rover kako bi bio siguran da informacije koje sadrže o njemu ne padnu u neprijateljske ruke. Zamotat üe tijelo u ceradu i odvuüi ga odavde, a zatim oþistiti krv. Da bi izbjegao istragu o ubojstvu koja bi, unatoþ oprezu, mogla dovesti do njega, Corky je odluþio da Mick nestane. Umjesto toga, mogao je natopiti kuüu benzinom i zapaliti je da uništi sve dokaze, kao što je uþinio u uskoj kuüi Brittine Dowd. Tisuüu videokaseta bi gorjelo snažnom vatrom i u zrak bi se dizali golemi oblaci otrovnog dima, dovoljno veliki da navedu vatrogasce na krivi trag. Ipak, gnušao se uništiti Sachatoneovu arhivu besmislene požude, jer ovo je mjesto bilo najveliþanstveniji spomenik kaosu koji je Corky ikad vidio. Ova maligna masa slala je vibracije koje su imale moü širiti raspad i nered kao što hrpa plutonija širi smrtonosnu radijaciju koju, vremenom, nijedno živo biüe ne može preživjeti. No, potraga za Mickovom gotovinom, razmonitranje raþunala i uklanjanje leša u pidžami morat üe priþekati dok ne otme Aelfrica Manheima iz ugodnoga gnijezda slave i zatvori ga u sobu koju trenutno zauzima Smrdljivi. Vratit üe se ovamo za dvadeset i þetiri sata. U meÿuvremenu, iskljuþio je raþunala i ostale aktivne ureÿaje u radnim prostorijama. Zatim je pregledao kuüu od vrha do dna kako bi bio siguran da nije ostao upaljen nijedan elektriþni aparat koji bi se mogao pregrijati, izazvati kakvu malu vatricu i dovesti u ove prostorije vatrogasce prije nego što Corky pronaÿe skriveni novac, a leš još bude þekao da bude otkriven. Ponovno u dnevnoj sobi, Corky je minutu stajao i na þetiri ekrana gledao erotske akrobacije nenadmašive Janelle, prije nego što je ugasio videozid koji je prikazivao izvijeno tijelo. Pitao se je li Jack Trotter iskoristio njezinu izvanrednu savitljivost da je strpa u upola manji grob kako bi se poštedio kopanja. Sada kad je i Mick bio pokojni, Romeo i Julija porniüa bili su mrtvi. Kako tužno. Corky bi radije da nije morao ubiti Micka, ali jadni Mick je potpisao vlastiti nalog za pogubljenje kad je prodao Trottera. Muþen grozniþavom ljubomorom, bolestan od osvete, otkrio je Corkyju brojne lažne identitete koje je tijekom godina stvorio Trotteru. A ako je bio kadar izdati bilo kojeg klijenta, jednog dana bi mogao izdati i Corkyja. Uništavanje društvenog poretka samotan je posao. Studen dana postala je jaþa. Usprkos svem ispiranju i cijeÿenju, današnji je dan poput krpe za brisanje bio prljavije siv nego jutros, a njegovo svjetlo niti je osvjetljavalo niti zamraþivalo. Toliko toga se dogodilo otkako je ustao i ugledao lice dana. Meÿutim, najbolje je tek dolazilo.

69. U kuhinji, raspravljajuüi s gospodinom Hachettom o veþeri, Ethan je zatekao šefa jedva raspoloženog za razgovor i ukoþenog od bijesa koji je izravno odbio objasniti. Samo je rekao: »Moja izjava o toj stvari je u pošti, inspektore Truman.« A koja je to »stvar«, odbijao je reüi. »U pošti je, moja zdušna izjava. Odbijam biti uvuþen u svaÿu kao kakav obiþan kuhar. Ja sam šef, svoj prezir üu obznaniti kao džentlmen, putem pera, ne u lice, veü u leÿa«. Govor mu je bio manje isprekidan kad ne bi bio ljutit ili uzrujan, ali þovjeku se rijetko pružala prilika þuti ga kako teþno govori. U samo deset mjeseci Ethan je nauþio da nikad ne gnjavi šefa glede bilo þega vezanog uz kuhinju. Kvaliteta hrane ipak je opravdavala njegovu nepopustljivost da mu se da sloboda djelovanja temperamentnog umjetnika. Njegove su oluje dolazile i odlazile, ali za sobom nisu ostavljale nikakvu štetu. Odgovarajuüi gospodinu Hachettu slijeganjem ramena, Ethan je otišao potražiti Frica. Gospoÿa McBee nije voljela uporabu interfona cijelom kuüom radi traženja nekog od osoblja. Smatrala je to povredom otmjenog ugoÿaja te velike kuüe, uvredom obitelji i ometanjem osoblja. »Mi ne radimo ni u poslovnoj zgradi, ni u diskontu«, objasnila je. Stariji þlanovi osoblja nosili su dojavljivaþe na koje ih se moglo dobiti bilo gdje na prostranom posjedu. Kriještati na njih putem interfona rijetko je kad bilo nužno. Kad se trebalo pronaüi mlaÿeg þlana osoblja ili ako je djelatnikov položaj u kuüi ukljuþivao ovlast da po vlastitom nahoÿenju potraži kojeg þlana obitelji (što je vrijedilo samo za gospoÿu McBee, gospodina McBeeja i Ethana), tada se interfon koristio tako da se pozivala jedna po jedna soba. Poþeo bi s prva tri mjesta na kojima najviše oþekuješ naüi traženu osobu. Kako se bližilo pet sati, za ometanje mu je ostao na raspolaganju samo minimalan broj djelatnika na dužnosti koji su se u roku od nekoliko minuta ionako spremali otiüi. Fric je bio jedini þlan obitelji Manheim u rezidenciji. McBeejevi su bili u Santa Barbari. Ipak, Ethan se osjeüao prisiljen slijediti standardni postupak, obaziruüi se na tradiciju iz poštovanja prema gospoÿi McBee, uvjeren bude li pozvao Frica istodobno u svim sobama, da üe draga gospoÿa iz Santa Barbare istog þasa znati što se dogodilo te da üe to nepotrebno odstupanje pokvariti njezin kratki odmor. Koristeüi funkciju interfona na jednom od kuhinjskih telefona, Ethan je prvo pokušao dobiti Frica u jednoj od njegovih prostorija na drugom katu. Potom je potražio djeþaka u prostoriji s vlakovima. »Jesi li tamo, Fric? Ovdje gospodin Truman« , kinodvorani, pa knjižnici. Nije dobio odgovor. Premda Fric nikad nije bio sklon durenju, a kamoli bio bezobrazan, mogao je iz bilo kojeg razloga odluþiti ne javljati se na interfon makar ga þuo. Ethan je odluþio proüi kuüom od vrha do dna u prvom redu kako bi pronašao djeþaka, ali i da se uvjeri, opüenito, da je sve onako kako bi trebalo biti. Poþeo je od drugog kata. Nije ušao u svaku sobu, ali je bar otvorio vrata i provirio u veüinu odaja opetovano dozivajuüi djeþakovo ime. Vrata Fricovih prostorija bila su otvorena. Nakon što se dvaput najavio nije dobio odgovor, Ethan je odluþio da, ove veþeri, sigurnosna pitanja daju prednost nad kuünom etikom i

privatnošüu obitelji. Prošao je Fricovim prostorijama i nije našao ni djeþaka, ni stvari onakvima kakve ne bi trebale biti. Vraüajuüi se istoþnim krilom sjevernog hodnika, prema glavnom stubištu, Ethan se triput zaustavio kako bi se okrenuo i oslušnuo zaustavljen neugodnim osjeüajem od kojeg su mu se dizale dlake na potiljku, osjeüajem da nije sve u redu kako se þinilo. Muk. Tišina. Zadržavajuüi dah, þuo je samo svoje srce. Iskljuþivši taj unutrašnji ritam, nije þuo ništa stvarno, samo besmislice koje je zamislio, postojano kretanje u antiknom zrcalu iznad obližnje komode, slab glas, poput onog koji je sinoü þuo preko telefona, samo slabiji, kako i doziva, ali ne iz prostorija na drugom katu, nego negdje s druge strane skrivenog skretanja na autocesti koja vodi u vjeþnost. Zrcalo je otkrivalo samo njegov odraz, nikakve mutne oblike, nikakva prijatelja iz djetinjstva. Kad je ponovno poþeo disati, daleki glas koji je postojao samo u njegovoj mašti prestao se þuti þak i ondje. Spustio se glavnim stubištem na prvi kat gdje je u knjižnici našao Frica. ýitajuüi knjigu, djeþak je sjedio u naslonjaþu koji je pomaknuo s mjesta na kojem je inaþe trebao stajati. Stražnji dio naslonjaþa bio je naguran na božiüno drvo. Kad je Ethan otvorio vrata i ušao, Fric se uplašio, što je pokušao sakriti pretvarajuüi se da samo mijenja položaj. Oþi su mu se od velikog straha raširile, a þeljust na þas stegnula, dok nije uvidio da je Ethan samo Ethan. »Bok, Fric. Jesi li dobro? Zvao sam te na interfon prije nekoliko minuta«. »Interfon?... Ovaj, nisam þuo, ne«, reþe djeþak toliko nevjesto lažuüi da bi, u sluþaju da je bio prikljuþen na poligraf, ureÿaj vjerojatno eksplodirao. »Pomaknuo si naslonjaþ«. »Naslonjaþ? Ovaj, ne, tu je bio kad sam došao, znaš, toþno je tako stajao«. Ethan je sjeo na rub drugog naslonjaþa. »Nešto nije u redu, Fric?« »Nije u redu?« upita djeþak, kao da ga znaþenje tog izraza zbunjuje. »Ima li nešto što bi mi htio reüi? Da nisi zabrinut zbog neþeg? Ne izgledaš mi sav svoj«. Djeþak je odvratio pogled od Ethana usmjerivši ga na knjigu. Zatvorio ju je i spustio na krilo. Kao drot, Ethan se davnih dana nauþio strpljenju. Ponovno uspostavivši kontakt oþima, Fric se nagnuo naprijed u naslonjaþu. ýinilo se kao da urotniþki namjerava nešto šapnuti, ali oklijevao je i ispravio se. Što god mu je namjeravao otkriti, pustio je da to proÿe neizreþeno. Slegnuo je ramenima. »Ne znam. Možda sam napet jer mi se tata vraüa kuüi u þetvrtak«. »Pa to je dobro, zar ne?« »Naravno. Ali i budi nervozu«. »Zašto budi nervozu?« »Pa, dovest üe sa sobom neke svoje stare prijatelje, znaš. Uvijek to uþini«. »A ti ne voliš njegove prijatelje?« »Ma dobri su. Svi se bave golfom, ludi su za sportom. Tata voli razgovarati o golfu, nogometu i tako to. To ga opušta. On i njegovi prijatelji. To ti je kao neki klub«. Klub þiji ti þlan nisi i nikad neüeš biti, pomislio je Ethan iznenaÿen suosjeüajnosti koja mu je stegnula grlo. Htio je zagrliti djeþaka, odvesti ga u kino, van u kino, ne dolje u minijaturnu Pantages kinodvoranu ovdje u Palazzi Rospo, nego u obiþni mukipleks, pun djece i obitelji, gdje je zrak

zasiüen mirisom kokica i masnoüom ulja od uljane repice smuljanim da miriše kao maslac, gdje moraš provjeriti ima li na sjedalima žvakaüih guma i bombona prije nego što sjedneš, gdje tijekom smiješnih dijelova filma možeš þuti ne samo vlastiti smijeh nego i smijeh rulje. »A doüi üe i neka cura s njim«, nastavio je Fric. »Uvijek doÿe. Kao s onom zadnjom prije nego što je otišao na Floridu. Novu ne znam da li üe biti dobra. Katkad su dobre. Ali nova je i morat üu je upoznati«. Nalazili su se u opasnim vodama za razgovor izmeÿu þlana obitelji i osoblja. U svom sažaljenju, Ethan nije mogao reüi ništa što bi otkrilo pravo mišljenje o Channingu Manheimu kao ocu, niti natuknulo da mu prioriteti nisu pravilno rasporeÿeni. »Fric, bez obzira na to tko bila nova djevojka tvog tate, upoznavanje üe biti lako jer üeš joj se svidjeti. Ti se svima sviÿaš, Fric«, dodao je. Ovom dragom i skromnom djeþaku te rijeþi üe zvuþati kao otkrivenje i vjerojatnije izazvati nevjericu. Fric je sjedio razjapljenih usta, kao da je Ethan upravo objavio da je on sam zapravo majmun koji prolazi za þovjeka. Obrazi su mu se zažarili, izbaþen iz ravnoteže, pogledao je u knjigu u svom krilu. Ethanov pogled je privuklo kretanje na drvetu iza djeþaka. U njemu su se anÿeli uskomešali, anÿeli su se vrtjeli, anÿeli su kimali, anÿeli su plesali. Zrak u knjižnici bio je miran kao knjige na policama. Ako je do potresa slabe jaþine ali ipak dovoljno jakog da djeluje na ukrase, tad je potres bio prenježan da bi ga Ethan primijetio. Anÿeli su se smirili kao da ih je u kretanje odaslalo kratkotrajno iza neþega što je upravo prošlo. Ethana je obuzelo neobiþno oþekivanje, osjeüaj da bi mu se ukoro mogla otvoriti vrata razumijevanja. Shvatio je da zadržava dah i da su mu se dlaþice na rukama podigle kao da netko iznad njih drži naelektriziranima. »Gospodin Hachette«, reþe Fric. Anÿeli su se smirili i taj znaþajan trenutak prošao je nepopraüen. »Molim?« upita Ethan. »Gospodinu Hachettu se ne sviÿam«, reþe Fric opovrgavajuüi da bi ljudi mogli imati bolje mišljenje o njemu nego što je to mislio. Ethan se nasmiješio. »Pa, nisam siguran da se gospodinu Hachettu iko jako sviÿa. Ali dobar je kuhar, zar ne?« »I Hannibal Lecter je«. Premda je zabava na raþun kolege þlana starijeg osoblja neupitno nekorektno ponašanje, Ethan se nasmijao. »Možeš imati drukþije mišljenje, siguran sam ako gospodin Hachette kaže da je na tanjuru teletina, na tanjuru üe se naüi teletina, ništa strašnije od toga.« Ustao je s ruba naslonjaþa. »Nego, dva su razloga zašto sam te krenuo pronaüi. Htio sam te uputiti, da ostatak veþeri ne otvaraš vanjska vrata. Kad se uvjerim da je otišao zadnji þlan osoblja, ukljuþit üu alarm u kuüi«. Fric se opet uspravio u naslonjaþu. Da je bio pas, naüulio bi uši. U toliku ga je pripravnost dovelo dublje znaþenje ove promjene rutine. Kad je Fricov otac bio u kuüi, kuüni alarm bi se ukljuþivao samo kada bi to vlasnik izriþito zatražio. U Manheimovoj odsutnosti, Ethan bi obiþno aktivirao sustav kad bi se povukao u svoje prostorije za tu veþer, izmeÿu deset sati i ponoüi. »Zašto tako rano?« upita Fric. »Želim veþeras na raþunalu pratiti kako radi. Mislim da postoji problem s promjenom voltaže kod nekih prozora i vrata. Nije još toliko ozbiljno da doÿe do lažnog aktiviranja, ali treba

ga popraviti«. Premda je Ethan bio uvjerljiviji lažljivac od Frica, sumnjiv izraz djeþakova lica najvjerojatnije je odgovarao onom kojim je promatrao Hachettovu teletinu. Požurivši dalje, Ethan reþe: »Potražio sam te i da te pitam ne bismo li trebali zajedno veþerati, buduüi da smo nas dvojica neženja veþeras sami kod kuüe«. U Standardima i postupcima nije bila propisana zabrana kojom bi se starijem þlanu osoblja zabranjivalo veþerati s djeþakom dok njegovih roditelja nije bilo. No veüinu vremena Fric je veþerao sam, bilo zbog toga što je uživao u privatnosti koju je imao za vrijeme obroka ili, vjerojatnije, jer je mislio da üe se nametati ako pita druge smije li im se pridruži. S vremena na vrijeme, gospoÿa McBee bi potaknula djeþaka da jede s njom i gospodinom McBeejem, ali ovo üe biti prvi put da Ethan i Fric jedu zajedno. »Zbilja?« upita Fric. »Neüeš biti prezaposlen praüenjem promjena voltaže?« Ethan je primijetio mangupsko podbadanje u tom pitanju i htio se nasmijati, ali se pravio da vjeruje da je Fric progutao njegovu laž zašto mora ranije ukljuþiti alarm. »Ne, gospodin Hachette je sve pripremio. Ja samo moram ugrijati hranu u peünici prema uputama koje mi je ostavio. Kad bi želio jesti?« »Bolje ranije«, reþe Fric. »Može u pola sedam?« »U pola sedam. Gdje da postavim stol?« Fric je slegnuo ramenima. »Gdje ti želiš?« »Ako ja biram, onda to mora biti prostorija za osoblje«, reþe Ethan. »Onda ja biram«, reþe djeþak. Jedan tren je žvakao donju usnu, a zatim rekao: »Javit üu ti što sam odluþio«. »Dobro. Bit üu kratko u svojim prostorijama, a poslije toga u kuhinji«. »Mislim da bismo veþeras uz veþeru mogli piti vino«, reþe Fric. »Dobru bocu merlota, što misliš?« »A da jednostavno spremim torbe, pozovem taksi, sam si napišem otkazno pismo umjesto tvog oca i budem spreman za odlazak þim se osvijestimo od pijanstva?« »On ne mora znati«, reþe Fric. »A i da sazna, mislio bi da je to tipiþno za holivudske klince. Bolje cuga nego kokain. Natjerat üe me da razgovaram s dr. Rudyjem da vidi dolazi li problem iz vremena kad sam bio sin rimskog cara i doživio traumu gledajuüi kako glupi lavovi jedu glupe ljude u glupom Koloseju.« Ova drsko repanje bi se Ethanu þinilo smješnije da nije vjerovao kako bi Lice uistinu mogao reagirati na sinovo pijanstvo na više-manje isti naþin. »Možda tvoj otac nikad ne bi saznao. Ali zaboravljaš na Onu-koju-ne-možeš-prevariti«. Fric šapne: »McBee«. Ethan kimne glavom. »McBee«. Fric reþe: »Ja üu Pepsi«. »S ledom ili bez leda?« »Bez«. »Dobar deþko.«

70. Premda uplašena, ogorþena i boreüi se protiv oþaja, Rachel Dalton ostala je lijepa žena sjajne kestenjaste kose i plavih oþiju tajanstvenih u svojoj dubini. Bila je, po Hazardovu iskustvu, i neuobiþajeno obzirna. Pristavši telefonski na intervju, pripremila je kavu kad je došao. Poslužila ju je u dnevnoj sobi s tanjurom minijaturnih kolaþLüa i þajnih keksa. Narednicima odjela za umorstva na dužnosti bi rijetko kad netko ponudio okrepu, a nikad s damastnim ubrusima. Pogotovo ne supruge nestalih muškaraca za koje je policija þinila sramotno malo. Maxwell Dalton, kako se pokazalo, nestao je prije tri mjeseca. Rachel je prijavila da je nestao kad je zakasnio þetiri sata s poslijepodnevnog predavanja. Policiju, naravno, nije zanimao odrastao muškarac kojeg nema samo þetiri sata, niti ih je zaintrigiralo kad se nije pojavio cijeli dan, dva dana, tri dana. »Oþito«, reþe Rachel Hazardu, »živimo u vremenu kad šokantno velik broj muževa i žena uzima slobodne dane da bi se uništavali drogama, iznenada odluþe provesti tjedan u Puerto Vallarti s nekom drocom koju su upoznati prije deset minuta u Starbucksu ili jednostavno, bez ikakvog upozorenja, napuste svoje prijašnje živote. Kad sam pokušala objasniti kakav je Maxwell, nisu vjerovali da postoji toliko pouzdan supružnik kao što je on. Bili su sigurni da üe se vremenom pojaviti krvavih oþiju, spuštena pogleda i s kakvom spolnom bolešüu«. Na koncu, kad Maxwella Daltona nije bilo dovoljno dugo da þak suvremeni organi javnog reda i mira poþnu smatrati duljinu njegove izoþnosti neobiþnom, policija joj je dopustila da podnese službenu prijavu o nestanku. To je dovelo do malo ili nimalo aktivnosti u potrazi za Maxwellom, što je ozlojedilo Rachel koja je krivo pretpostavljala da je potraga za nestalim osobama samo jedan stupanj manje aktivnija od istrage umorstva. »Ne kad se radi o odrasloj osobi«, reþe Hazard, »»i ne kad nema indikacija nasilja. Da su pronašli napušten automobil...« Meÿutim, automobil nisu pronašli, niti su pronašli odbaþeni novþanik iz kojeg je izvuþena gotovina, niti bilo koji predmet koji bi mogao ukazati na zloþin. Nestao je bez traga, poput broda koji je uplovio u Bermudski trougao. Hazard reþe: »Siguran sam da su vas to veü pitali, ali je li vaš suprug imao bilo kakve neprijatelje?« »Maxwell je dobar þovjek«, reþe Rachel kao što je i oþekivao da üe, zatim je dodala nešto što nije oþekivao: »Kao i svi dobri ljudi u ovom svijetu, naravno da je imao neprijatelja«. »Koga?« »Banda razbojnika u onoj kanalizaciji koju nazivaju fakultetom. Ne bi smjela biti toliko gruba. Puno dobrih ljudi ondje radi. Na nesreüu, katedra za engleski jezik je u rukama podlaca i luÿaka«. »Mislite da bi netko s katedre mogao...« »Nije vjerojatno«, priznala je Rachel. »Ti samo priþaju, ti ljudi, besmislice.« Ponudila mu je još kave, a kad je odbio, upita ga: »Kako se zove þovjek þiju smrt istražujete?« Rekao joj je tek toliko da proÿe kroz vrata i sada nije namjeravao u tanþine. Nikad nije spomenuo da je veü pronašao i ubio Reynerdova ubojicu. »Rolf Reynerd. Ustrijeljen je juþer u zapadnom Hollywoodu«.

»Mislite da bi taj sluþaj mogao biti povezan sa sluþajem mog supruga, neþim više osim þinjenicom da je pohaÿao Maxova predavanja iz književnosti? « »Moguüe je«, reþe. »Ali vjerojatno ne. Na vašem mjestu ne bih se... «Zaþudo, tužan osmijeh uþinio ju je još ljepšom. »Neüu, naredniþe«, reþe odgovarajuüi na ono što je oklijevao izgovoriti. »Neüu se previše nadati. Ali ni izgubiti nadu«. Kad se Hazard spremao otiüi, oglasilo se zvono na vratima. Posjetitelj je bila starija crnkinja sijede kose i najelegantnijih ruku koje je ikad vidio, tankih i dugih prstiju i nježnih kao u mlade djevojke. 8þiteljica klavira. Došla je održati sat njihovoj desetogodišnjoj küeri. Privuþena glazbom uþiteljiþina glasa, Emily, djevojþica, spustila se niza stube toþno na vrijeme da se upozna s Hazardom prije nego što je otišao. Imala je majþinu ljupkost, no ne toliku þvrstoüu kao majka jer donja usna joj je zadrhtala, a oþi se zamaglile kad je rekla: »Vi üe te pronaüi moga tatu, zar ne? « »Trudit üemo se najviše što možemo«, uvjeravao ju je Hazard govoreüi u ime policije, nadajuüi se da se to što je rekao neüe pokazati kao laž. Nakon što je prešao prag i zakoraþio na trijem, okrenuo se prema Rachel Dalton koja je stajala na dovratku. »Sljedeüe ime na mom popisu je ime kolege vašeg supruga s katedre za engleski jezik. Možda ga znate. Vladimir Laputa«. Tuga nije umanjila Rachelinu ljepotu, a nije niti bijes. »Meÿu svim hijenama na tom sveuþilištu, on je najgori. Max ga je prezirao... ga prezire. Prije šest tjedana gospodin Laputa me posjetio kako bi izrazio svoje sažaljenje i zabrinutost što nema novosti o Maxu. Kunem se... podlac me ispipavao da vidi jesam li postala dovoljno usamljena da ga pustim u krevet«. »Bože«, reþe Hazard. »Nemilosrdnost, naredniþe Yancy, je koliko kvaliteta prosjeþnog þlana uliþne bande, toliko i prosjeþnog sveuþilišnog profesora. Samo što je drukþije izražavaju. Dani uljudnog znanstvenika u kuli od slonovaþe kojeg zanimaju samo umjetnost i istina davno su prošli«. »Nedavno sam i sam poþeo u to vjerovati«, reþe, premda nikad ne bi otkrio da je zbog nedostatka boljeg kandidata, njezin suprug dospio na sam vrh popisa osumnjiþenih za prijetnje Channingu Manheimu. Bilo mu je teško vjerovati da bi žena poput Rachel i djevojþica poput Emily mogle voljeti þovjeka koji nije upravo i u potpunosti , ono što se þini. Unatoþ tome, nestanak Maxwella Daltona mogao bi znaþiti da je uistinu zapoþeo nov život, i to poremeüen, koji ukljuþuje prijetnje poznatoj osobi, bilo s namjerom da joj nanese zlo ili naivno vjerujuüi da üe zastrašivanje pomoüi pri iznuÿivanju. ýak ostavljajuüi postrani zvonca iz snova i ljude u zrcalima, Hazard Yancy je vidio þudnije stvari u svojoj karijeri od nekoü poštena profesora, razumna þovjek koji je krenuo krivim putem pomahnitavši od zavisti ili pohlepe. Daltoni su živjeli u dobrom kvartu, ali Laputa je živio u boljem, manje od petnaest minuta od njihovih vrata. Rani zimski sumrak prikrao se iza oluje dok je Hazard pio kavu s Rachel Dalton. Sada dok se vozio prema kuüi prof. Lapute, sumrak je izvukao svu svjetlost iz dana sve dok niski kišni oblaci nisu više bili sivi i osvijetljeni odostraga, veü trpko žuti i osvijetljeni svjetlom grada koje se izdizalo prema njima.

Parkirao je na suprotnoj strani ceste od kuüe osobe koja je glasila za najgoru od svih sveuþilišnih hijena, iskljuþio svjetla i brisaþe, ali je ostavio upaljen motor da bi grijanje nastavilo raditi. Lokalna djeca neüe graditi snježne tvrÿave, ali s dolaskom noüi zrak je po južnokalifornijskim standardima postao zimski leden. Nije uspio telefonski dobiti profesora. Sada, premda je u Laputinoj kuüi bio mrak, ponovno je pokušao. Puštajuüi telefon da zvoni, Hazard je primijetio kako je na drugoj strani ulice na uglu skrenuo pješak, uputivši se prema Laputinoj rezidenciji. S tipom nešto nije bilo u redu. Nije imao ni kišobrana ni kabanice. Lijevanje je oslabilo u postojani poslovni pljusak, ali ovo nije bilo vrijeme za šetnju za bilo koga. Druga stvar, tipu se nije žurilo. Stav je, meÿutim, bilo ono što je pojaþalo Hazardovu sumnju. Da je tip bio spužva, bio bi toliko pun stava da u njemu ne bi bilo mjesta ni za jednu jedinu kap kiše. Šepurio se pod uliþnim svjetlima ne kao što se katkad šepure pravi gadni momci, nego filmske zvijezde kad misle da su savršeno skinuli lik gadnog momka. Sive hlaþe, crna dolþevita i crni kožni kaput su mu bili mokri, no þinilo se kao da prkosi kiši. Teatralno. Premda po ovakvom vremenu nije bilo drugih pješaka na vidiku i u mirnoj ulici nije bilo prometa, þinilo se da tip izvodi predstavu bez publike, predstavu za vlastitu razonodu. Umoran od slušanja zvonjave Laputina telefona, Hazard je pritisnuo tipku za prekid poziva na svom mobitelu. Pješak je izgledao kao da razgovara sam sa sobom, premda Hazard, buduüi da se nalazio na suprotnoj strani ulice, u to nije mogao biti siguran. Kad je spustio prozor i nagnuo glavu kako bi oslušnuo, porazilo ga je udaranje kiše. Uspio je na mahove þuti njegov glas i pomislio je kako tip možda pjeva, premda nije mogao prepoznati ni pjesmu ni rijeþi. Na Hazardovo iznenaÿenje, tip je sišao s ploþnika i krenuo prilazom prema Laputinoj kuüi. Sigurno je imao daljinski upravljaþ jer su se garažna vrata podigla, pustila ga unutra i odmah se spustila. Hazard je podigao prozor. Gledao je kuüu. Dvije minute kasnije, negdje u pozadini kuüe, upalilo se jedno meko svjetlo u onome što je mogla biti kuhinja. Možda pola minute kasnije upalilo se i drugo svjetlo na katu. Bio taj ljubitelj kiše Vladimir Laputa ili ne, nije imao problema sa snalaženjem u profesorovoj kuüi.

71. S rotonde na ulazu, s prozora odmah kraj ulaznih vrata, Ethan je promatrao kako automobil gospodina Hachetta nestaje niz prilaz u tankim gustim kišnim kapima i zagonetnoj tami. Šef je bio zadnji od osoblja koji je otišao. Neizboþen u jednom zidu rotonde, diskretno uguran u blizini ugla, tamni zaslon se osvijetlio kad ga je Ethan lagano dodirnuo jednim prstom. To je bio Crestronov zaslon koji je funkcionirao na dodir s kojeg je imao pristup svim kompjutoriziranim funkcijama kuüe, grijanju , klimi, glazbenom sistemu, grijanju bazena i prostora za rekreaciju, osvjetljenju u kuüi i izvan nje, telefonskom sustavu i još puno toga. Crestronovi zasloni bili su postavljeni po cijeloj kuüi, ali pojedine su se moguünosti mogle kontrolirati s bilo kojeg raþunala, primjerice onog u Ethanovoj radnoj sobi. Nakon što je Ethan dodirom aktivirao zaslon, pred njim su se pojavila tri stupca ikona. Dodirnuo je ikonu koja je oznaþavala vanjske kamere. Buduüi da je po imanju bilo rasporeÿeno osamdeset šest vanjskih kamera, sljedeüi su se pred njim pojavili brojevi od jedan do osamdeset i šest. Veüinom, kako bi na brzinu pogledao odreÿeni dio posjeda, morao si memorirati brojeve, barem one za koje je bilo najvjerojatnije da üeš ih, u sklopu svog radnog mjesta, najþešüe koristiti. Dodirnuo je 03 i zaslon je istog þasa ispunio pogled na glavnu zgradu s vanjske strane zida. Bila je to ista kamera koja je uhvatila Rolfa Reynerda kako preko ograde baca u kojem je bilo oko u jabuci. Vrata su se otvorila. Automobil gospodina Hachetta odvezao se s posjeda na ulicu, skrenuo desno i nestao iz slike. Dok se ograda zatvarala, Ethan je dodirnuo ekran i izišao iz izbornika vanjskih kamera. Pritisnuo je ikonu sustava unutrašnjeg kuünog alarma. Nisu svi djelatnici bili ovlašteni za aktiviranje i deaktiviranje alarma. Kao posljedica toga, na zaslonu je zatražena Ethanova lozinka. Unio ju je, odobren mu pristup je i aktivirao je alarm. U svim javnim dijelovima kuüe, a to su bili gotovo svi osim spavaonica, kupaonica i prostorija za osoblje, bili su postavljeni detektori kretanja koji bi bilježili bilo þije kretanje hodnikom ili po sobama. Bili su ukljuþeni dvadeset i þetiri sata dnevno, ali su bili povezani s alarmom samo kad nikoga ne bi bilo u kuüi, to jest kad bi kuüa bila potpuno prazna, što se rijetko dogaÿalo. Buduüi da su Fric i Ethan bili u kuüi, alarm bi se oglasio svaki put kad bi prošli praüenim prostorom ili samo mahnuli rukom kroz njega. Ethanu je samo trebalo da se alarm oglasi ako netko otvori vrata ili prozor. Ta mjera opreza, uz dva þuvara koji prate ostale funkcije sigurnosnog sustava iz svojih prostorija na dnu posjeda, osiguravala je da nitko ne iznenadi njega ili Frica. Unatoþ tome, nije želio da Fric spava sam na drugom katu. Niti veþeras, niti sutra naveþer, niti u bilo koje skorašnje vrijeme. Ili üe se dogovoriti da mali spava u prizemlju ili üe Ethan provesti noü u dnevnoj sobi Fricova apartmana na drugom katu. Namjeravao je raspraviti to s djeþakom poslije veþere. U meÿuvremenu, prvi put otkad se vratio kuüi, otišao je u svoj apartman, u svoju radnu sobu, za svoj stol gdje je ostavio tri srebrna zvonca.

Nije ih bilo. U najdubljoj garaži bolnice »Naša Gospo od anÿela« kad je otkrio da iz kola Hitne pomoüi nedostaje set zvonaca, nagaÿao je da set zvonaca koji se trenutno nalazi u Hazardovom posjedu isti onaj koji je našao u svojoj ruci ispred cvjeüarnice »Zauvijek ruže«. Fantom kojeg je vidio u zrcalu u kupaonici Dunnyjeva stana, fantom koji je nastao u zrcalu Hazardove spavaüe sobe, nekako je došao ovamo preko noüi dok je Ethan spavao, uzeo zvonca i dao ih Hazardu iz razloga koju su bili u najmanju ruku tajanstveni, ako veü ne potpuno nepojmljivi. A taj je fantom vrlo vjerojatno bio Dunny Whistler koji je ustao iz mrtvih. Ethan se divio što može stajati ovdje i pomišljati takve bizarne stvari, i još uvijek biti pri zdravoj pameti. Barem je vjerovao da je pri zdravoj pameti. Možda se vara što se tiþe toga. Premda zvonaca nije bilo, predmeti iz crnih kutija i dalje su bili izloženi. Sjeo je za stol i prouþio šest dijelova zagonetke nadajuüi se prosvjetljenju. Bubamare, puževi, staklenka s deset kožica, posuda za kekse puna kockica koje ispisuju rijeþi — owe, luoe— knjiga o psima vodiþima slijepih, oko u jabuci.. Za boljih dana, bolje raspoložen, mogao bi izvuüi nekakav smisao iz ovih poruka. Nadao se da bi se u ovom trenutnom stanju tjelesne napetosti i psihiþke iscrpljenosti u kojem se nalazi, njegove intelektualne barijere mogle srušiti, dopuštajuüi mu da iznenada vidi sve iz nove perspektive i shvati ono što se prije þinilo neodgonetljivim. Ništa od toga. Nazvao je þuvare u prostorije osiguranja na dnu posjeda u zgradi osoblja zaduženog za održavanje posjeda. Na dužnosti od þetiri do ponoüi, veü su znali da je ukljuþio alarm u kuüi ranije nego obiþno jer su njihovi monitori prikazali tu aktivnost. Na davši im razlog, zatražio je da ove veþeri budu posebno na oprezu. »I prenesite taj zahtjev deþkima iz noüne kad stignu«. Nazvao je Carla Shortera, glavnog drumskog ratnika koji je vodio ekipu tjelohranitelja koji su þuvali Lice na Floridi. Shorter nije imao uznemirujuüih vijesti. »Nazvat üu te sutra«, reþe Ethan. »Morat üemo proüi zajedno novi protokol vašeg dolaska u L. A. u þetvrtak. Više þuvara u zraþnoj luci i cijelim putem do kuüe, nove procedure, novi smjer kretanja u sluþaju da je netko sluþajno nabasao na uobiþajeni protokol«. »Je li kod tebe još sve þisto?« upita Shorter. »Još nema sranja«, uvjeravao ga je Ethan. »Što je onda?« »Priþao sam ti za one þudne darove u crnim kutijama. Nešto u vezi s tim, ništa drugo. Može se držati pod kontrolom«. Nakon što je završio razgovor s Carlom Shorterom, Ethan se vratio u kupaonicu obrijati i osvježiti za veþeru. Svukao je pulover, odjenuo þistu košulju. Nekoliko minuta kasnije, stojeüi za stolom u radnoj sobi, još je jednom pogledao zagonetnih šest predmeta. Pozornost mu je privuklo svjetlo na telefonu. Linija 24. Svjetlo je prvo zatreperilo, a zatim poþelo postojano svijetliti.

72. U vlasništvu tvrtke Kurtz Ivory International, glavno prijevozno sredstvo Robina Goodfellowa, Land Rover, nikad nije smio biti viÿen pred Corkyjevim domom. Prelako bi ga se moglo povezati s kriminalnim aktivnostima koje je poþinio njegov fašistiþki alter ego. Parkirao je iza ugla i dopješaþio kuüi, po kiši, pjevajuüi dijelove iz Rheingolda Richarda Wagnera, po vlastitom priznanju, ne dobro ali s osjeüajem. U garaži se svukao do gola i ostavio mokru odjeüu na betonskom podu. Ponio je novþanik, iskaznicu tajnog agenta i Glock sa sobom u kuüu jer danas još nije završio svoju izvedbu Robina Goodfellowa. Obrisao se ruþnikom u glavnoj spavaüoj sobi. Uskoþio je u termo gaüe. Iz prostorije koja je bila garderoba, izvadio je crno, Thermolite, olujno odijelo od goretexa kakvo nose pripadnici specijalnih vojnih postrojbi. Vodootporno, toplo, koje omoguüava lako kretanje, bit üe savršeno za napad na Palazzo Rospo. Hazard je mogao nazvati Vladimira Laputu ili tko god bio onaj koji je odnedavno kroz garažu ušao u profesorovu kuüu, no promislivši minutu koji bio najmudriji pristup, odluþio se nenajavljen pojaviti pred vratima. Nešto se moglo dobiti iznenaÿenjem , ili njegovim izostankom , kojim bi tip mogao reagirati kad ugleda Hazarda i njegovu znaþku. Ugasio je motor, izišao iz automobila i našao se licem u lice s Dunnyjem Whislerom. Blijed poput lubanje izblijedjele od sunca, crta lica oblikovanih danima provedenim u komi, Dunny je stajao na kiši nedirnut njome, suši od kosti, suši od mjeseþeva pijeska, suši od soli. »Ne idi onamo«. Hazard se zapanjio i osramotio pred samim sobom uþinivši sljedeüu bolju stvar poslije otkazivanja nogu, što je bilo uobiþajena reakcija u situaciji. Pokušao s povuüi unatrag, ali nije imao kamo jer se odmah iza ga nalazio automobil. Kako bilo, nije uspio sprijeþiti da mu se cipele ne okliznu o mokar ploþnik dok su ga stopala tjerala unatrag na automobil. »Ako umreš,« reþe Dunn, »tebe ne mogu vratiti. Nisam tvoj þuvar«. ývrst i tjelesan u jednom, tekuü u iduüem trenu, Dunny se bez pljuska urušio u lokvu u kojoj je stajao kao da je bio prikaza naþinjena od vode koja þas svjetluca u okomitom potoþLüu na mokrom ploþniku, a zatim u trenu nestane, još tekuüiji nego što je bio kad je nestao u zrcalu. Vodootporno olujno odijelo imalo je kao poseban dodatak kapuljaþu, anatomski oblikovana koljena i više džepova od kaputa sašivenog po narudžbi za kakvog kleptomana, sve na patentne zatvaraþe. Dva sloja þarapa, crne ski þizme, te kožno-najlonske rukavice, gotovo isto toliko elastiþne kao kirurške premda s manjom vjerojatnošüu da üe probuditi sumnju, upotpunjavali su taj komplet. Zadovoljan svojim odrazom u dugaþkom zrcalu, Corky je otišao niz hodnik u stražnju gostinjsku sobu vidjeti je li Smrdljivi mrtav i uplašiti ga ako nije. Sa sobom je ponio 9-milimetarski pištolj i novi prigušivaþ. Na vratima mraþne sobe, smrad onesposobljenog zarobljenika mogao se osjetiti þak i u hodniku. Preko praga, ono što je bio obiþan smrad postalo je mijazam koji je þak i Corkyju, vatrenom zagovaraþu kaosa, bio manje nego privlaþan. Upalio je svjetiljku i prišao krevetu. Tvrdoglav koliko i smrdljiv, Smrdljivi se još držao života, premda je vjerovao da su mu

žena i küerka muþene, silovane i ubijene. »Kakav si ti to sebiþan gad?« pitao je Corky glasom punim prezira. Slab, toliko dugo primajuüi tekuüinu intravenoznim dripom, držan toliko opasno blizu dehidracije koja graniþi sa smrüu, Maxwell Dalton nije mogao odgovoriti drukþije osim slabašnim glasom toliko punim grebanja i škripanja da je bio smiješan. Odgovorio je, stoga, samo svojim pogledom punim mržnje. Corky je pritisnuo cijev pištolja na ispucane Daltonove usnice. Umjesto da okrene glavu na drugu stranu, ljubitelj Dickensa, Twaina, Dickinsona smiono je otvorio usta i zagrizao cijev, premda je ovaj þin podsjeüao na Hemingwaya. U oþima mu je plamsao prkos. Iza volana automobila parkiranog preko puta Laputine kuüe, pokušavajuüi se pribrati, Hazard se sjetio svoje bake Rose, tatine mame, koja je vjerovala u magiju premda ju nije prakticirala, koja je vjerovala u poltergeiste premda se nikad nijedan nije usudio uništiti njeno dobro održavano kuüanstvo, koja je vjerovala u duhove premda nikad nije vidjela duha, koja je znala pojedinosti tisuüu opsjedanja dobroüudnih duhova, zloüudnih duhova i Elvisa. Sada, osamdeset godina staru baku Rose, Hoodoo Rose, kako ju je od ljubavi zvala Hazardova mama, poštovali su i voljeli, no ona je i dalje ostala predmet zabave u obitelji zbog svog uvjerenja da svijet nije samo ono što znanost i pet osjetila kažu da jest. Unatoþ tome što je upravo vidio na ulici, Hazard nije mogao u potpunosti prihvatiti pomisao da baka Rose možda bolje poima stvarnost od bilo koga drugog koga poznaje. Nikad nije bio þovjek koji puno sumnja što sljedeüe uþiniti, bilo u svakodnevnom životu, bilo u trenutku izrazite opasnosti, no sjedeüi ovdje u automobilu, po kiši, mraku, drhteüi, trebalo mu je vremena samo da shvati kako bi trebao upaliti motor i grijanje. Meÿutim, odluka bi li trebao ili ne pozvoniti na vrata Laputine kuüe þinila se najtežom odlukom njegova života. Ako umreš, tebe ne mogu vratiti, rekao je Dunny naglasivši, tebe. Policajac se ne može povuüi samo zato što ga je strah smrti. Da to uþini, mogao bi odmah predati znaþku i zaposlili se u telefonskoj prodaji ili izuþiti kakav zanat da ispuni prazne sate. Htio je otiüi posjetiti baku Rose i ležati s glavom u njezinu krilu, dati joj da mu ohladi þelo hladnim oblozima. Možda je imala domaüe pite od limuna. Skuhat üe mu vruüu þokoladu. Preko puta ceste, kroz kišni paravan, Laputina kuüa nije izgledala isto kao kad ju je prvi put vidio. Tada je bila lijepa viktorijanska kuüa na prostranoj parceli, topla, izražavala je dobrodošlicu, vrsta kuüe koja štiti obitelji þija sva djeca postanu lijeþnici, odvjetnici i astronauti i gdje se svi zauvijek vole. Sada ju je gledao i mislio kako u jednoj od spavaüih soba leži mlada djevojka zavezana za krevet koji lebdi, silovito bljuje, psuje Isusa i govori demonskim glasovima. Kao policajac, nikad ne smije dopustiti da se u njemu nastani strah, ali kao prijatelj, nije mogao jednostavno okrenuti leÿa i otiüi ostavljajuüi Ethana samog bez zaštite. Informacije. Prema Hazardovu iskustvu, sumnja se javlja kad postoji premalo informacija za donošenje inteligentne odluke. Trebao je nekoga tko üe mu dati odgovore na nekoliko pitanja. Problem je bio u tome što službeno nije imao razlog za praüenje ovih tragova. Ako je kojim sluþajem ovaj siroljubac povezan s bilo kojim otvorenim sluþajem, tada je to ubojstvo Mine Reynerd, a ono se nalazilo na Kesselmanovu stolu, ne Hazardovu. Nije mogao zatražiti informacije uobiþajenim putovima. Nazvao je Lauru Moonves s odjela za podršku. Izlazila je s Ethanom, još joj je stalo do njega i pomogla mu je pronaüi Rolfa Reynerda pomoüu tablica Honde koju je snimila jedna od

videokamera s Manheimova posjeda. Hazard je bio zabrinut da sluþajno nije otišla s posla, ali javila se na telefon i s olakšanjem reþe: »Još si tamo«. »Zbilja? Mislila sam da sam otišla. Mislila sam da sam na pola puta kuüi, da sam veü kupila pun karton pržene piletine i duplu porciju salate. Ali ne, prokletstvo, još sam ovdje?! Ali kakve to veze ima kad ionako nemam društveni život?« »Cijelo vrijeme mu govorim da je budala što te pustio«. »I ja mu govorim da je budala«, reþe. »Svi mu govore da je budala«. »Da? Pa možda bismo se onda svi trebali lijepo skupiti i smisliti novu strategiju, jer oþito to što mu svi govore da je budala ne funkcionira. Ah, a meni se on tako sviÿa, Hazard«. »Još nije prebolio Hannah«. ªýovjeþe, prošlo je pet godina«. »Kad ju je izgubio, nije izgubio samo nju nego još nešto. Izgubio je osjeüaj za svrhu. Više nije mogao vidjeti veüe znaþenje stvari. A mora ga ponovno vidjeti jer je takav«. »Svijet je pun seksi, pametnih, uspješnih tipova koji ne bi prepoznali neko veüe znaþenje u životu da ih Bog udari šakom u lice s prstenom od kojeg bi im ostali inicijali na þelu«. »To bi bila ona zajebana inaþica Boga iz Starog zavjeta«. »Zašto se baš ja moram zaljubiti u tipa kojemu treba znaþenje?« »Možda zato što ga i ti trebaš.«Ta je pomisao ušutkala Lauru, i u tišini, Hazard reþe: »Sjeüaš li se onog tipa kojeg si mu pomogla pronaüi juþer ujutro, Rolfa Reynerda?« »Slavni vuk«, reþe. »Rolf znaþi 'slavni vuk. '« »Rolf znaþi mrtav. Zar ne gledaš vijesti?« »Pa nisam mazohist«. »Provjeri ubojstva koja su se dogodila tijekom noüi. Ali ne odmah. Sad te trebam da Xþiniš nešto za mene, za Ethana, ali neslužbeno«. »Što ti treba?« Hazard je pogledavao kuüu. Još je zraþila onim dvojnim ugoÿajem, kao da je obitelj Brady izgradila svoj dom na vratima Pakla. »Vladimir Laputa«, reþe Hazard. Islovkao je ime Lauri. »Javi mi þim budeš mogla, je li osoba s tim imenom kažnjavana, ima li makar kaznu za vožnju u pijanom stanju, neplaüenu kaznu za parkiranje, bilo što«. Umjesto da povuþe obaraþ, Corky je izvukao cijev iz Daltonovih usta spuštajuüi je kako bi mu þelikom zaderao zube labave od pothranjenosti. »Metak bi bio prelagana smrt za tebe«, reþe Corky. »Kad te budem bio spreman dokrajþiti, bit üe to spora smrt... i nezaboravna«. Spustio je pištolj sa strane, ispriþao Daltonu pokoju slasnu laž kako se riješio Rachelina i Emilvna tijela i na kraju uzeo svježu vreüicu s infuzijom iz obližnjeg hladnjaka. »Veþeras üu dovesti nekog sa sobom«, reþe Corky dok je radio. »Publiku za tvoju konaþnu patnju«. Na uništenom licu, okružene modrosivom kožom nalik rakunskoj maski, svjetlucajuüi u upalim šupljinama, oþi su se okrenule kako bi pratile Corkyja dok se brinuo o njemu, ne više sjajne od mržnje, nego još jednom zaþinjene strahom, opsjednute oþi þovjeka koji je konaþno vjerovao u snagu kaosa shvaüao njegovu veliþinu. »Desetogodišnjeg djeþaka, moj najnoviji projekt. Iznenadit üeš se tko je, kad vas upoznam«.

Nakon što je zamijenio vreüicu s infuzijom, otišao je do ormariüa s lijekovima iz kojeg je izvadio upakiran u iglu i dvije ampule narkotika. »Zavezat üu ga za stolicu pokraj tvog kreveta. A ne bude li mogao gledati ono što sam isplanirao za tebe, zalijepit üu mu kapke da ne može zatvoriti oþi«. Laura Moonves nije pronašla ništa o Vladimiru Laputi, þak ni neplaüenu kaznu za parkiranje. No kad je, nakon manje od petnaest minuta, uzvratila Hazardu poziv, imala je zanimljive vijesti. Odjel za razbojstva i umorstva imao je otvoreni sluþaj pod imenom Laputa. Istraga trenutno nije bila aktivna, zbog nedostatka dokaza i tragova. Prije þetiri godine žena po imenu Justine Laputa, šezdeset osam godina stara, ubijena je u svom domu. Mjesto gdje se zloþin dogodio odgovaralo je kuüi koju je Hazard sada motrio. Gledajuüi kuüu i razgovarajuüi s Laurom, Hazard reþe: »Kako je umrla?« »S raþunala nemam pristup cijelom dosjeu, samo podatke o otvorenom sluþaju. Ali prema njima, zatuþena je žaraþem«. A Mina Reynerd upucana je u stopalo, no stvaran uzrok smrti bili su udarci zadani mramorno-bronþanom svjetiljkom. Žaraþ za kamin. Teška svjetiljka. U oba sluþaja, ubojica je pribjegao prvom predmetu koji mu se našao pri ruci. To ne mora biti dovoljan dokaz, isti naþin obavljanja umorstava, niti ukazuje na istog ubojicu, no bio je poþetak. »Justinin ubojica bio je divljak, iznimno nasilan«, reþe Laura.»Patolog je procijenio da joj je ubojica zadao izmeÿu þetrdeset i pedeset udaraca žaraþem«. Smrt Mine Reyned, svjetiljkom, bila je jednako brutalna. »Tko je radio na sluþaju?« upita Hazard. »Walt Sunderland«. »Znam ga«. »Posreüilo mi se«, reþe Laura. »Dobila sam ga na mobitel prije pet minuta. Rekla sam mu da mu ne mogu odmah objasniti zašto mi to treba, a zatim ga pitala ima li osumnjiþenih za taj sluþaj. Nije oklijevao. Rekao je da je Justinin sin sve naslijedio. Walt kaže da je tip samodopadan i ljigav«. »Sin se zove Vladimir«, pogodio je Hazard. »Vladimir Iljiþ Laputa. Predaje na istom fakultetu kao što je predavala i njegova majka prije nego što je otišla u mirovinu«. »I zašto ne guli kaznu u nekom strogom zatvoru, zamjenjujuüi ljubav za cigarete?« »Walt kaže da Vladimir ima toliko þvrst alibi da bi u njemu mogao otiüi na Mjesec i natrag«. Ništa na ovom svijetu nije bilo savršeno. Umjetni, þvrst alibi s trostrukim šavovima uvijek bi pobudio sumnju policajaca jer je izgledao napravljen, ne sluþajan. Kuüa je þekala na kiši, kao živa, na oprezu, s nekoliko osvijetljenih prozora koji su izgledali poput nepravilno postavljenih oþiju. U špricu je Corky uvukao paralitiþnu mješavinu narkotika kako bi svog zatvorenika održao mirnim, nepokretnim, ali budnim. »Do zore üeš biti mrtav kao i Rachel i Emily, a nakon toga üe ovo biti djeþakova soba, njegov krevet«. Nije mu dao ni sedativ ni halucinogeno sredstvo. Kad se bude vratio dosta prije ponoüi, nije htio da Dalton bude mutan ili izgubljen u iluzijama. Taj kukavac mora biti bistre glave kako bi iskusio svaku suptilnu nijansu dugo planirane

smrti. »Puno sam nauþio iz ove naše pustolovine«. Corky je gurnuo iglu u ulaz na cjevþici infuzije. »Dala mi je toliko dobrih ideja, još boljih«. Palcem, polako je pritiskao injekciju puštajuüi sadržaj šprice u slanu otopinu koja je kapala u Daltonovu venu. »Djeþakov boravak u ovoj sobi biti üe donekle nalik tvome, samo šarolikiji, šokantniji«. Nakon što mu je dao punu dozu, izvukao je iglu iz utora na cjevþici i bacio je u kantu za smeüe. »Pa ipak üe cijeli svijet gledati videosnimke koje budem slao. Moji filmovi moraju biti vrhunski, zabavni namjeravam li držati tolike miliju ljudi prikovane za televizore«. Smrdljivi je veü sad poþeo cvokotati zubima. Iz nekog razloga, ova paralitiþka mješavina izazvala je grþevito drhtanje. »Siguran sam da üe se djeþak oduševiti kad, u svojoj prvoj filmskoj ulozi, oþara veüe mase nego što ih je njegov otac ikada«. Oluja je oslabila. Kišica je sipila bez vjetra. Magla se vukla ulicom kao hladni dah koji se spušta na zemlju sa skrivena mjeseca. Sada oprezan glede naravi pojedinca s kojim je imao posla, Hazard je sjedio u automobilu razmišljajuüi koji bi bio najbolji pristup Vladimiru Lapu. Zazvonio mu je mobitel. Kad se javio, prepoznao je glas koji je þuo davno, na ulici, i koji je dolazio od prikaze. Dunny Whistler reþe: »Ja sam Ethanov þuvar, ne tvoj, ni Aelfricov. Ali, spasim li njega, uspijem li to, a ti ili djeþak umrete, to neüe ništa vrijediti. «. Obiþno sklon povlaþenju sa svog pozamašnog raþuna rijeþi, Hazard je u ovom sluþaju otkrio da je bankrotirao. Nikad ranije nije razgovarao s duhom. Nije želio sada poþeti. »Mene üe kriviti ako izgubi ijednog od vas dvojice«, nastavio je Whistler. »Nakon þega üe sjena na njegovu srcu postati tama duboko unutar njega. Ne ulazi u tu kuüu«. Hazard je pronašao glas koji nije bio puno slabiji niti drhtaviji od onog u koji se inaþe mogao pouzdati: »Jesi li mrtav ili živ?« »I mrtav sam i živ. Ne ulazi u tu kuüu. Neüe ti pomoüi pancirka. Poginut üeš. Dobit üeš dva metka u glavu. A ja nemam ovlasti da te uskrsnem«. Dunny je prekinuo vezu. Corky je u kuhinji, lijepo odjeven za pohod na dvorac holivudskog kralja, pogledao na zidni sat i vidio da ima manje od sat vremena do sastanka s Jackom Trotterom na Bel Airu. Ubijanje i pustošenje su mu istanþali apetit. Tumarao je tamo, amo od hladnjaka do ostave, trpajuüi u sebe improvizirani obrok od sira, sušenog voüa, pola krafne, žliþice þokoladnog pudinga, malo ovog, malo onog. Takva kaotiþna veþera dobro je odgovarala þovjeku koji je unio toliko nereda u svijet u jednom danu i koji je još imao puno toga obaviti prije nego što noüas legne u krevet. Glock, s priþvršüenim prigušivaþem, ležao je na kuhinjskom stolu. Savršeno üe pristajati u najdublji džep njegova olujnog odijela. U ostalim džepovima imao je rezervnu municiju, daleko više nego što üe mu trebati uzimajuüi u obzir da je danas oþekivao da üe morati ubiti samo Ethana Trumana. Da je Hazard bio samo þovjek koji je htio živjeti, odvezao bi se ne prešavši ulicu da

pozvoni na to zvono. Meÿutim, bio je i dobar policajac i Ethanov prijatelj. Vjerovao je da policijski posao nije samo posao, nego poziv i da prijateljstvo zahtijeva predanost upravo onda kada ju je najteže dati. Otvorio je vrata i izašao iz automobila. 73. Po primitku poziva, Dunny odmah odgovara na njega, ovaj put ne automobilom nego autocestama magle i vode i samom pomišlju na San Francisco. U jednom losanÿeleskom parku navuþe oko sebe plašt od niskih oblaka i stiže stotinama kilometara sjevernije kroz meke velove jedne druge magle, zamijenivši stazu u parku daskama mola. Buduüi da je mrtav, ali da još nije prešao iz ovog svijeta u iduüi, nastanjuje vlastiti leš. Neobiþno stanje. Nakon što je umro u komi, njegov je duh nakratko boravio na mjestu na kojem se osjeüao kao u lijeþniþkoj þekaonici u kojoj nije bilo niti raskupusanih þasopisa niti nade. No potom je ponovno primljen u ovaj svijet, u svoju poznatu smrtnu ljušturu. Nije pravi duh, a nije ni tradicionalni anÿeo þuvar. Jedan je iz horda hodajuüih mrtvaca, no tijelo mu je sada sposobno za bilo kakav nevjerojatan pothvat koji njegov duh od njega zatraži. U ovom sjevernijem i hladnijem gradu, kiša ne pada. Voda lagano zapljuskuje stupove mola , neprijatno cerekanje koje nagovještava ismijavanje, urotu i neljudsku glad. Možda je ono što ga najviše þudi kod smrti ostanak straha. Mislio bi inaþe da kad þovjek umre više neüe strahovati. Zadrhti na zvuke vode ispod mola, odjeke svojih koraka na daskama mola mokrim od kondenzacije, slankast miris plodnog mora, zamagljene pravokutnike koji sjaje u magli koji su veliki prozori restorana s pogledom na zaljev gdje ga þeka Typhon. Veüinu svog života ni u þemu nije vidio znaþenje. Sada, mrtav, vidi znaþenje u svakom detalju fiziþkog svijeta, znaþenje mraþno za previše toga. Jedan dio mola vodi pokraj prozora restorana u kojem za glavnim stolom sjedi Typhon, poslovno u gradu, ali trenutno sam, prelijepo odjeven kao i uvijek, kraljevskog držanja, ali ne pretencioznog. Kroz okno, pogledi im se sretnu. Jedan tren Typhon ga gleda mrko, þak oštro, kao kroz neko nezadovoljstvo koje sigurno ima posljedice o kojima Dunny ne želi razmišljati. Potom mu se na licu pojave rupice i njegov pobjedniþki osmijeh. Napravi pištolj palcem i kažiprstom te, upiruüi ga u Dunnvja, kao da govori:’Jesam te.’ Maglom, staklom i svijetlom svijeüa na stolu, Dunny bi u trenu mogao doputovati s mola na stolac nasuprot Typhonu. Meÿutim, s toliko ljudi u restoranu, takav neuobiþajen ulazak bio bi krajnje indiskretan. Obiÿe zgradu, doÿe do ulaznih vrata i za glavnim konobarom proÿe punim restoranom do Typhonova stola. Typhon se otmjeno ustane pozdraviti Dunnyja, ponudi mu ruku na rukovanje i kaže: »Dragi djeþDþe, oprosti što sam te pozvao u ovaj odluþan trenutak baš ove od svih veþeri«. Nakon što on i Typhon sjednu i Dunny pristojno odbije piüe od glavnog konobara, odluþi da neiskrenost ovdje neüe proüi ništa bolje, što više možda puno gore, nego sinoü u hotelskom

baru na Beverly Hillsu. Typhon je izriþito tražio da njihov odnos bude pošten, iskren i izravan. »Gospodine, prije nego što išta kažem, moram vam reüi da znam da sam opet rastegnuo svoju ovlast do krajnjih granica«, reþe Dunny,»pristupivši Hazardu Yancyju«. »Ne pristupivši Hazardu Yancyju, Dunny. Izravnošüu kojom si mu pristupio.« Typhon zastane kako bi otpio gutljaj svog martinija. Dunny krene objasniti, no ovaj sijedi muškarac ga, podignuvši ruku, zamoli neka se strpi. Veselih, sjajnih, modrih oþiju, otpije još jedan gutljaj martinija uživajuüi u njemu. Kad progovori, Typhon se prvo dotakne ponašanja. »Sinko, glas ti je mrvu preglasan i u njemu se þuje strah zbog kojeg üeš po svoj prilici postati predmetom zanimanja onih meÿu gospodom koja s nama dijele ovaj fini restoran i preznatiželjni za vlastito dobro«. Zveckanje pribora za jelo i tanjura, gotovo kristalno zvonjenje vinskih þaša koje se slabašno dodiruju prateüi zdravice, otmjena klavirska glazba nastala prije milovanjem nego udaranjem tipaka i žamor mnogobrojnih razgovora ne dostižu glasnoüu koja je tako prikladno kamuflirala Dunnyjev i Typhonov razgovor u hotelskom baru. »Ispriþavam se«, reþe Dunny. »To što se zalažeš ne samo da gospodin Truman preživi, nego i za njegovo emotivno i psihiþko blagostanje dostojno je divljenja. To je unutar tvojih ovlasti. No u interesu klijenta je da þuvar poput tebe uvijek bude indiskretan. Poticati, nadahnjivati, strašiti, obmanjivati laskanjem, savjetovati —« »— i utjecati na zbivanja svim naþinima koji su lukavi, škakljivi i zavodljivi«, dovrši Dunny. »Toþno tako. Zamalo si premašio svoje ovlasti naþinom na koji si pristupio Aelfricu. Zamalo, ali nisi«. Typhonovo ponašanje je nalik ponašanju zabrinuta uþitelja koji smatra neophodnim uputiti problematiþnog uþenika kako da se popravi. Ne þini se bijesan ni razljuüen, na þemu je Dunny zahvalan. »Ali onim netaktiþnim naþinom na koji si gospodinu Yancyju priopüio da ne ulazi u onu kuüu«, nastavi Tvphon, »obavještavajuüi ga da üe dobiti dva metka u glavu, umiješao si se u ono što je bila njegova najvjerojatnija sudbina u tom trenutku«. »Jasno mi je, gospodine«. »Yancy možda ne preživi ne zbog svojih postupaka i odluka, ne zbog svog nesputanog provoÿenja slobodne volje, nego jer si mu otkrio njegovu neposrednu buduünost.« Typhon uzdahne. Odmahne glavom. Izgleda tužan, kao da ga sljedeüe rijeþi malo rastužuju: »To nije dobro, dragi djeþDþe. To nije dobro za tebe«. Prije samo jednog þasa Dunny je bio zahvalan što je njegovu mentoru nedostajalo bijesa. Sada su ga zabrinuli Typhonova tiha potištenost i žaljenje, jer oni su govorili da je sud veü donesen. Typhon reþe: »Mnogo je naþina na koje si mogao odvratiti gospodina Yancyja od ulaska u tu kuüu. Neizravnih«. Svoju vedru prirodu stariji muškarac ne može dugo obuzdavati. Ponovno se nasmije. Njegove modre oþi sjaje takvim veseljem da bi se, s lažnom bradom koja bi išla uz njegove sijede vlasi i manje elegantnim odijelom, mogao ukrcati u sanjke dvije noüi od danas i muþiti sobove bez krila da lete. Urotniþki se naginjuüi preko stola, Typhon reþe: »Sinko, da si primijenio bilo koji od tisuüe sablasnih trikova, za þas bi dao petama vjetra i pobjegao svojoj baki Rose ili u prvi kafiü. Nisi morao biti toliko izravan. Nastaviš li na ovaj

naþin, bez sumnje üeš iznevjeriti svog prijatelja, Ethana, a mogao bi i sam biti uzrok njegove i djeþakove smrti«. Pilje jedan u drugog. Dunny oklijeva pitati je li mu dopušteno da ostane na sluþaju iz straha da veü zna odgovor. Nakon što Typhon ponovno kuša svoj martini, reþe: »Ali pravi si, Dunny. Tvrdoglav si, nagao, znaš izbezumiti þovjeka, ali izuzetno si zabavan. Zainteresirao si me. Doista jesi«. Nesiguran kako da protumaþi te izjave, Dunny priþeka, miran i tih. »Ne želim biti nepristojan«, reþe Typhon, »no moji veþerašnji gosti üe uskoro stiüi. Tvoj suhi, gladni izgled , da citiram Barda, i tvoja grubost bi ih mogle uznemiriti. Oprezna je to grupica, i plaha. Politiþarka i njezina dva menadžera«. Dunny se usudi pitati: »Smijem li nastaviti štititi Ethana?« »Nakon ponovljenih prekršaja, imao bih opravdanje da te skinem sa sluþaja. Za anÿele þuvare moraju postojati nekakvi standardi, ne slažeš li se? Nešto više od dobrih namjera. Taj bi položaj trebao zahtijevati veüu etiku od one koja karakterizira senatore SAD-a i varalice na kartama«. Typhon ustane, a i Dunny na brzinu skoþi na noge. »Pa ipak, unatoþ svemu, dragi djeþDþe, sklon sam ti progledati kroz prste još ovaj, zadnji put«. Dunny prihvati ruku koju mu je mentor ponudio da se rukuju. »Hvala vam, gospodine«. »Ali neka ti bude jasno da je ovo samo odgoda. Ne budeš li mogao djelovati unutar uvjeta našeg sporazuma, tada üe tvoje ovlasti, i moüi istog þasa biti opozvane i bit üeš momentalno poslan kuüi za cijelu vjeþnost«. »Pridržavat üu se našeg dogovora«. »A budeš li poslan kuüi, Ethan üe se morati sam braniti«. »Pazit üu što radim«. Spuštajuüi jednu ruku na Dunnyjevo rame, srdaþno ga stišüXüi, poput oca koji savjetuje sina, Typhon reþe: »Dragi djeþDþe, toliko dugo si išao krivim putem da ti neüe biti lako iüi pravim. Ali sada, iz minute u minutu, moraš paziti na svaki korak«. Pješice, Dunny izaÿe iz restorana i molom se uputi u izmaglicu kojom odzvanjaju niski, prigušeni tonovi brodskih truba. Putujuüi maglom, mjeseþinom iznad nje i pomišlju na Palazzo Rospo na Bel Airu, ode, otputuje i stigne, sve u isto vrijeme.

74. Dva metak u mozak. Noseüi pancirku, ali svjestan koliko laku metu može predstavljati njegova lavovska glava, Hazard je zatvorio vrata automobila i prešao cestu. Kuüa majkoubojice kao da je privlaþila nadolazeüu maglu koja se kretala ne u jednoliþnom nanosu, veü u neobiþnim vrtlozima i gipkim trakama, jedan brzonapredujuüi šuljajuüi pramen za drugim, rep za repom meke, angora izmaglice, kao miris svježe otvorene limenke tune koji privlaþi kuüi tisuüe maþaka. Aura kuüe je toliko oþarala Hazarda da je prešao cestu i stazom išao prema njoj zaboravljajuüi na kišu. Tek kad je došao do podnožja stepenica koje su vodile na trijem shvatio je da je prilazio kuüi toliko oprezno da se smoþio do kože. Penjuüi se stepenicama na trijem, osjetio je nešto u ruci. Ugledao je mobitel kojim je razgovarao s Dunnyjem Whistlerom. ‘I mrtav sam i živ’, rekao je Dunny, a Hazard je tog þasa bio više manje istog mišljenja. Na vrhu stepenica, umjesto da nastavi ravno prema vratima i pozvoni, zastao je shvaüajuüi da je zanemario standardni dio onoga što je trebao uþiniti nakon Dunnvjeva poziva, a što bi Xþinio da je primio prijeteüu poruku od bilo koga drugog tko ne bi trebao imati njegov broj mobitela. Pritisnuo je *69. Slušalica je podignuta nakon druge zvonjave, ali osoba na drugoj strani linije nije rekla ništa. »Ima li koga?« upita Hazard. Uzvratio mu je grub glas: »O, ima, ima. Ne sumnjaj u to, ti jebeni lažnjaku.« Uliþni govor. Lažnjak u znaþenju folirant. »Ja sam ovdje, sredio si me, dvaput si me pogodio, još osjeüam olovo. « Olovo u znaþenju metke. Hazard nikad prije nije þuo ovaj glas, ali znao je kome bi mogao pripadati. Nije mogao govoriti. »Kad prijeÿeš preko za mnom, bolje se pripremi na milijun košmara. Znaš li ti što je košmar, stari?« »Znam. Ružan san«, reþe Hazard iznenaÿen što je progovorio, istog þasa osjeüajuüi da je to bila loša ideja, da je to bio poziv. »Gore od ružnog, stari. Gadan do boli. U ovoj gajbi nema niþeg drugog, samo gadno do bola. Bit üu ovdje kad prijeÿeš, stari. ýekat üu te prvi u redu«. Hazard je htio pritisnuti end, zakvaþiti mobitel za pojas, no sablasna opþinjenost mu je držala mobitel priljubljen za njegovo uho. Stajao je tri metra od Laputinih ulaznih vrata. Ovo nije bilo najpametnije mjesto za voÿenje telefonskog razgovora s jednim od nespokojnih mrtvaca. »Znaš onu . 45-icu kojom sam te trebao srediti sinoü?« U glavi Hazard je vidio Calvina Roosevelta, iliti Hectora X-a, na tratini ispred Reynerdove zgrade, obje ruke na . 45-kalibarskom pištolju, stiska obaraþ, cijev pljuje vatru na kiši. »E pa, zapamti ovo stari. Kad stigneš ovamo, imam nešto veüe od . 45-ice što üu ti nabiti

meÿu zube, a nakon toga üu te prepustiti ostalima da te i obrade. Vidimo se uskoro«. Hazard je pritisnuo end i istog þasa mobitel u njegovoj ruci je zazvonio. Nije bilo potrebe da se javi, nije bilo šanse da se javi jer je znao tko zove. Bio je mokar. Promrzao. Uplašen. Mobitel je nastavio zvoniti. Morao je ili pomno razmisliti o ovom ili nikad više ne razmišljati o tome, ali nije mogao odluþiti na koju stranu da krene dok je stajao ondje, na majko-ubojiþinu trijemu. Gurnuo je mobitel koji je i dalje zvonio u džep jakne, okrenuo leÿa vratima, spustio se niz stepenice i još jednom našao na kiši. 75. Voda koja je nježno kružila bazenom komešala je svjetlost koja se izdizala iz njega, þineüi da ljeskajuüe svjetlosti i sjene neprekidno trepere po zidovima i nadsvoÿenom stropu. Fric je prostro laneni stolnjak na jednom od stolova uz bazen, postavio skupe porculanske tanjure i srebrni pribor za jelo. Zamalo da nije dodao svijeüe, no mislio je kako dvojica muškaraca ne bi veþerala uz svijetlost svijeüa. Možda uz svjetlost kakvog krijesa ili polinezijskih baklji, možda uz logorsku vatru u šumi punoj vukova koji uokolo vrebaju, ali ne uz svjetlost svijeüa. Prekidaþem za podešavanje jaþine svjetla prilagoÿavao je fenjere na vapnenaþkim stupovima sve dok nisu proizveli meki nježni sjaj. Za lijepa vremena Fric je uživao jeduüi uz vanjski bazen kad je bio jedini þlan obitelji u kuüi i kad djevojke Tate Duha nisu ležale uokolo u donjim dijelovima bikinija, debelo namazane kremom za sunþanje zaštitnog faktora pedeset, poput oþerupanih patki u marinadi. Unutrašnji bazen nije bio dorastao onom vani, samo dvadeset pet metara dugaþak i šesnaest metara širok, nedovoljno velik za utrke glisera. Kako bilo, prostorija je bila topla zimi, a palme u velikim lonþanicama kojih je bilo ko kenje davale su joj ugodan tropski ugoÿaj. Tri zida prostorije imala su velike prozore koji su uokviravali teren nalik parku. Prozori na treüem zidu graniþili su sa staklenikom nudeüi pogled na pravu džunglu. Veþera uz bazen sviÿala se Fricu jer je u susjednom stakleniku pažljivo pripremio svoje veoma skrovito, posebno tajno mjesto. Na najmanji razlog zbog kojeg bi mogao povjerovati da Molok dolazi, mogao je odjuriti u zaklon i izgubiti se iz vida brzo poput zeca. ýudno, sumnjao je i da gospodin Truman oþekuje Moloka. Priþao o testiranju promjena voltaže bila je obiþno sranje. Sigurno se nešto dogaÿa. Nadao se da ga gospodin Truman neüe pozvati preko interfona, kao što je to uþinio ranije u knjižnici. Fric se ne bi javio ni pod prisilom, jer se bojao da bi ga to, kao *69, moglo povezati s onim mjestom s kojeg je nešto pokušalo izmigoljiti kroz telefonsku žicu ravno u njegovo uho. Završivši postavljanje stola ranije nego što je oþekivao, pogledao je na svoj sat. Gospodin Truman neüe doüi s hranom još desetak minuta. Kišom namoþen, maglom obavijen teren iza prozora otkrivao je brojna vanjska vrtna svjetla, koja su tematski bila postavljena tako da proizvode oþaravajuüi, romantiþnan ugoÿaj, što je znaþilo da vladaju sjene. Ako je Molok neprimijeüen preskoþio zid posjeda, mogao bi sada biti tamo negdje, zakriljen u tami i promatrati.

Fric je pomislio da odjuri u kuhinju, praveüi se da je došao pomoüi oko veþere, ali nije htio ispasti zahtjevan, bezvezan, šmokljan. Ako üe možda doista jednog dana pobjeüi i pridružiti se marincima umjesto da se skriva u Goose Crotchu u državi Montani, trebao bi poþeti razmišljati kao marinac i ponašati se kao marinac i to bolje prije nego kasnije. Marinca ne bi plašila tama iz prozora. Marinac bi se podsmjehivao tami i hrabro se popišao na nju. Naravno, prvo bi otvorio prozor da ne zaprlja staklo. Ali Fric još u ovom trenutku nije imao tu razinu marinaþke smjelosti. Umjesto toga, sjeo je za stol želeüi da minute projure. Izvadio je fotografiju iz stražnjeg džepa, rastvorio je i zagledao se u lijepu gospoÿu posebna osmijeha, odvraüajuüi pažnju od gledanja noüi. Njegova zamišljena mama. Dosad još nije uþinio ono što mu je Tajanstveni pozivatelj predložio, nije nikog pitao zna li tko bi ta žena mogla biti. Kao prvo, nije mogao smisliti uvjerljivu priþu koja bi objašnjavala porijeklo fotografije, niti zašto ga toliko zanima njezin identitet. Bio je oþajan lažljivac. Osim toga, što duže ne bude nikoga pitao za nju, to üe duže biti njegova, samo njegova. ýim bude otkrio tko je, više neüe moüi biti njegova zamišljena mama. Nešto je pokucalo na prozor. Fric je skoþio sa stolice ispustivši fotografiju. Lice na prozoru bilo je skriveno kapuljaþom i odvratno, ali kapuljaþa je pripadala kišnoj opremi, a lice jednom od þuvara, gospodinu Romi. Kako je imao dugaþku gornju usnu, a mali nos, gospodin Roma je mogao navuüi usnu preko nosa. Ona bi tako ostala pa bi mu lice izgledalo deformirano, a zubi se doimali ogromnima. Zraka baterije koju je prislonio na bradu usmjerivši je prema gore pojaþavala je ovaj dojam. »Uuuu«, reþe gospodin Roma jer bez upotrebe gornje usne nije mogao izgovoriti bu buuu. Kad je Fric otišao do prozora, gospodin Roma je pustio da mu se lice vrati u normalan izgled. ýuvar reþe: »Kako si, Fric?« »Sad sam dobro«, odgovori Fric, govoreüi glasnije kako bi ga mogao þuti kroz staklo. »Na tren sam pomislio da ste Ming«. »Ming je na Floridi s tvojim tatom«. »Ranije se vratio«, reþe Fric. »Tamo je negdje vani, šeüe po kiši«. Osmijeh gospodina Rome se smrzao. »Htio je da idem s njim u šetnju«, reþe Fric, »da me nauþi kako vidjeti zemljinu dušu, tako nešto«. Smrznuti osmijeh je popustio i urušio se. Gospodin Roma je spustio bateriju s lica i okrenuo leÿa Fricu, zrakom sijekuüi noü. »Vjerojatno üete naletjeti na njega«, reþe Fric. Shvativši da svjetlom baterije otkriva položaj, gospodin Roma ju je iskljuþio. »Vidimo se, Fric«, reþe i odjuri u zamagljenu tamu. Premda je Fric bio oþajan lažljivac i premda nije zvuþao uvjerljivo samom sebi, gospodin Roma se nije usudio riskirati ako je postojala najmanja vjerojatnost da bi Ming, u brbljavu raspoloženju oran za guru, mogao biti u blizini.

76. U automobilu, maknuvši se s kiše, drhteüi pod toplim zrakom grijanja, još progonjen mrtvim Hectorom X, Hazard je slušao kako mobitel zvoni, zvoni, zvoni, sve dok mu nije došlo da spusti prozor i baci ga na cestu. Zvonjava je prestala upravo kad je primijetio aktivnost u Laputinoj kuüi. Iz kuüe je izišao muškarac, zastao zakljuþati ulazna vrata i spustio se niz stepenice koje su vodile s trijema. ýak i po kiši i sve gušüoj magli, Hazard je prepoznao tipa koji je ranije ušao u kuüu kroz garažu. Gotovo sigurno, to je bio Vladimir Laputa. Na spoju staze koja je vodila Laputinoj kuüi i javnog nogostupa, Laputa je skrenuo desno i vratio se putom kojim je i došao. Još se šepurio, no nije izgledao kao da priþa sam sa sobom ili pjeva. Presvukao se u potpuno crno odijelo koje se þinilo otporno na svakojake vrste lošeg vremena, kao da uskoro putuje na sjever u Mammoth ili neki drugi skijaški centar u planinama Sierra. Kao nagovještaj snijega, bijele nakupine magle lebdjele su oko njega gotovo ga skrivajuüi, prije nego što je skrenuo desno na uglu i izgubio se iz vidika. Spustivši ruþnu i ubacivši u brzinu, Hazard je upalio svjetla i odvezao se do ugla gdje se po ulici koja je sjekla njegovu zapljuskujuüi kretao promet. Pogledao je desno i vidio Laputu kako hoda prema sjeveru. Kad se profesor gotovo izgubio iz vida, Hazard je skrenuo za njim. Kad je došao pola bloka od Lapute, stao je uz iviþnjak i þekao, puštaju da se njegova lovina približi granici maglom smanjene vidljivosti. Zatim je opet krenuo za njim. Tako stajuüi i kreüXüi, Hazard je pratio profesora dva i pol bloka. Tamo je, nijednom se ne osvrnuvši, Laputa ušao u crni Land Rover. Ostajuüi predaleko iza njega da bi proþitao tablice, puštajuüi da se s vremena na vrijeme izmeÿu njih uplete promet kako bi prikrio svoju kontinuiranu prisutnost, Hazard je pratio Land Rover ravno do Beverly Centera, pa Beverly Boulevardom do La Cienege. Premda donekle neobiþno odjeven za odlazak u trgovaþki centar, Laputa je oþito namjeravao u kupovinu. Pratiti automobil u garaži za parkiranje bilo je puno teže nego þiniti to isto na cesti. Hazard je pratio Land Rover od rampe do rampe, kat po kat, pokraj redova parkiranih vozila, sve dok Laputa nije pronašao prazno mjesto. Pred kraj prolaza prazno mjesto je þekalo i na Hazardov automobil. Parkirao je, ugasio motor i promatrao svog þovjeka preko krovova parkiranih automobila. 2þekivao je da üe profesor slijediti znakove do najbližeg ulaza u trgovaþki centar. No, umjesto toga, Laputa se pješice vratio do rampe koju je upravo prošao. Premda su po garaži ostali kupci hodali, a brojna vozila kružila u potrazi za parkirnim mjestima i izlazima, Hazard se držao podalje od svoje lovine ne usuÿujuüi se priüi mu preblizu. Brinulo ga je da bi ga profesor mogao primijetiti i prepoznati. Laputa se spustio niz jednu dugaþku rampu, zatim drugu. Dva kata ispod razine na kojoj je ostavio Land Rover, Laputa je prišao parkiranom kupeu Acuri koja je cvrkutnula kad je iz daljine otkljuþao vrata. Ukoþivši se od iznenaÿenja, Hazard se zaustavio dok je profesor sjedao na vozaþevo sjedalo. Tip nije došao ovamo u kupovinu. Došao je pokupiti nova kolica. Land Rover ili Acura zacijelo su služili kao rezervno vozilo, namijenjeno vožnji prilikom

provoÿenja kriminalnih radnji i kasnijem odbacivanju. Možda su þak oba vozila bila rezervna. Hazard je razmotrio da ga privede zbog sumnjivog ponašanja. Ne. Nije mogao riskirati. Ne kad je u pitanju ugledni sveuþilišni profesor. Ne sad kad üe isplivati priþa o Plavuši iz jezera i gradskom vijeüniku, þiji üe smrtni neprijatelj uskoro postati. Veü je bio predmet istrage jer je ubio Hektora X. U ovim okolnostima svaka pogreška koju uþini sudjelovala bi u pletenju konopca kojim bi ga objesili. Nije imao legitiman razlog za praüenje Lapute. Ubojica Mine Reynerc nije bio njegov sluþaj. Cijeli dan je traüio vrijeme koje su plaüali poreznici i koristio svoje policijske ovlasti da pomogne prijatelju u osobnoj istrazi. Gurnuo je ÿoku u škrip, sam zategnuo polugu i sada nije mogao naglo kleti na profesora a da si pritom ne zada strašnu bol. U Acuri, nesvjestan da ga prate, Laputa je zatvorio vozaþeva vrata. Upalio je motor. ýinilo se da petlja po radiju. Hazard je otrþao natrag istim putem kojim je došao, dvije razine, do vozila koje mu je na korištenje dala policija. Dok se navrat-nanos spustio do izlaza iz garaže, nadajuüi se da üe taman iza Acure, Lapute više nije bilo. 77. »Znaš one þokoladne kokice 'Yoo-hoo'?« pitao je Fric. »Jeo sam ih nekoliko puta«, reþe Truman. »Skroz su cool. Znaš li da mogu stajati gotovo cijelu vjeþnost a da se ne pokvare?« »Nisam to znao«. »Koriste poseban postupak sterilizacije parom«, otkrio mu je Fric. »Dokle god ih ne otvoriš, sterilne su kao, recimo, boþica otopine za kontaktne leüe«. »Nikad nisam pio otopinu za kontaktne leüe«, reþe gospodin Truman. »Jesi li znao da se cibetkin mošus koristi za izradu parfema?« »Ne znam ni što je cibetka«. Fric se sav ozario þuvši ovo priznanje. »To je gusti žuti sekret koji se dobiva iz analnih žlijezda maþkolike životinje koja se zove cibetka«. »Da?« »Samo što cibetke ne pripadaju stvarno obitelji maþaka. Sisavci su, potjeþu iz Azije i Afrike. Kad su uznemirene proizvode više mošusa«. »Pod takvim okolnostima, zacijelo su cijelo vrijeme uznemirene«. »Cibetkin mošus grozno smrdi«, reþe Fric, »kad nije razrijeÿen. Ali razrijeÿen s pravom otopinom, stvarno dobro miriše. Jesi li znao da kad kihneš da sve tjelesne funkcije na trenutak stanu?« ªýak i srce?« ªýak i mozak. To je kao privremena mala smrt«. »To je to , više ne stavljam papra na salatu«. »Kihanje je strašan napor za tijelo«, objasnio je Fric, »pogotovo za oþi«. »Uvijek kad kišemo imamo zatvorene oþi, zar ne?«

»Da. Jer da dovoljno snažno kihneš s otvorenim oþima, mogle bi ispasti iz duplja«. »Fric, nisam znao da si enciklopedija neobiþnih þinjenica«. Smiješeüi se, zadovoljan sobom, Fric reþe: »Volim znati stvari koje drugi ljudi ne znaju«. Veþera je protjecala neizmjerno bolje nego što se Fric bojao. Pileüa prsa u umaku od limuna i maslaca, riža s divljim gljivama i šparoge bili su slasni, a ni on ni gospodin Truman još nisu umrli od trovanja hranom, premda je gospodin Hachette možda saþuvao otrov za desert na kraju. Isprva, razgovor je bio ukoþen jer su poþeli s temom filmovi koja je neizbježno dovela do Manheimovih filmova. Nisu se osjeüali komotno razgovarajuüi o Tati Duhu. ýak i da su priþali samo lijepe stvari, þinilo se kao da ga ogovaraju iza leÿa. Fric je pitao kako je bilo biti narednik odjela za umorstva te posebno tražio þuti priþe o najgrotesknijim ubojstvima, ogavno unakaženim tijelima i ubojicama ludim ko slapa kakve gospodin Truman nikad nije susreo. Gospodin Truman je rekao da puno toga nije za razgovor za stolom, a ponešto za uši desetogodišnjeg djeteta. Priþao mu je, meÿutim, policijske priþe koje su veüinom bile smiješne. Nekoliko ih je bilo odvratno, premda ne toliko odvratno da bi ti došlo da povratiš piletinu u umaku od limuna i maslaca, ali dovoljno odvratno da uþini ovu veþeru najboljom veþerom koju je Fric ikada doživio. Kad je gospodin Truman napomenuo da je gospodin Hachette pripremio kolaþ s kokosom i trešanjama za desert, Fric je izbacio svoje znanje o otoku naroda Tuyalu, izvoznika kokosa, kako bi i on dao doprinos njihovu razgovoru. Ta ga je priþa odvela do mnogih drugih stvari koje je znao, kao najveüeg ikad naþinjenog para cipela. Bile su naþinjene za diva s Floride po imenu Harley Davidson koji nije imao nikakve veze s onom kompanijom koja proizvodi motocikle. Cipele duge pedeset šest centimetara! Gospodin Truman je bio pošteno zadivljen. Divovske cipele su naposljetku dovele do »Yoo-hoo« kokica, cibetki, kihanja, i dok su završavali s desertom, još ne pokazujuüi znake gutanja arsena , Fric reþe: »Jesi li znao da je moja majka bila u ludari?« »Ma ne obraüaj pozornost na takve ružne stvari, Fric. To je nepravedno preuveliþavanje«. »Ali moja mama nije nikog tužila što su to objavili«. »U ovoj zemlji poznate osobe ne mogu tužiti za klevetu samo zato što netko širi laži o njima. Moraju dokazati da su te laži ispriþane s namjerom da im nanesu štetu. A to je teško. Tvoja mama nije željela provesti godine u sudnici. Razumiješ?« »Valjda. Ali znaš što bi veüina ljudi mogla misliti«. »Ne kužim, što bi ljudi mogli misliti?« »Kakva majka, takav sin«. Gospodin Truman izgledao je kao da mu je to smiješno. »Fric, nitko tko te poznaje ne bi vjerovao da si ikad bio niti da üeš ikad biti u ludari«. Gurajuüi ustranu prazan tanjur od kolaþa, Fric reþe: »Da, ali recimo da jednog dana vidim leteüi tanjur. Mislim, da ga stvarno vidim. I hrpu velikih, masnih izvanzemaljaca. Znaš?« »Velikih i masnih«, reþe gospodin Truman kimajuüi glavom, pozorno slušajuüi. »Ako to bilo kome ispriþam, prvo što üe pomisliti bit üe: Aha, mama mu je bila u ludari«. ªýuj, bez obzira na to sjeüali se oni tih priþa o tvojoj mami ili ne, neki ljudi na ovom svijetu ti ne bi vjerovali ni da vodiš jednog takvog velikog masnog izvanzemaljca na povodcu«. »Volio bih da ga imam na povodcu«, promrmljao je Fric.

»Ne bi vjerovali ni meni da ja vodim jednog na povodcu«. »Ali vi ste policajac«. »Puno ljudi ne može vidjeti kojekakve istine koje im stoje ravno pred nosom. Neka te takvi ljudi ne brinu. To su beznadni sluþajevi«. »Beznadni«, složio se Fric, ali mislio je manje na druge ljude, a više na vlastite okolnosti. »Meÿutim, da se obratiš meni ili gospoÿi McBee, ostavili bismo sve što radimo i potrþali vidjeti te velike masne nakaze jer znamo da ti možemo vjerovati na rijeþ«. Ova je izjava neizmjerno razveselila Frica koji se uspravio sjedeüi na svojoj stolici. U glavi su mu se nagurale sve te silne stvari koje je htio ispriþati gospodinu Trumanu. Tajanstveni pozivatelj koji izlazi iz zrcala i leti izmeÿu tavanskih greda, duhovi koji izlaze iz telefonske žice i ulaze ti u uho kad pritisneš *69, anÿeli þuvari þudnih pravila, Molok koji jede djecu, LosAngeles Times s priþom o njegovoj otmici, ali predugo je oklijevao pokušavajuüi složiti sve te stvari u red kako ga ne bi zapljusnuo histeriþnom bujicom. Gospodin Truman prvi je progovorio: »Fric, dok ne otkrijem što ne valja i kako da to popravim, ovaj problem s promjenama voltaže u sigurnosnom sustavu kuüe me doista brine«. Rijeþi šefa sigurnosti isto tako su mogle biti i udica s tri kukice na dobro zabaþenom silku i snažno su privukle Fricovu pozornost. Opet ta tobožnja priþa o promjeni voltaže. »Ništa se neüe dogoditi, ali brine me. Naposljetku, tvoj tata me plaüa da se brinem. I zato, dok to ne sredim, volio bih da ne spavaš sam na drugom katu«. Odreÿena oštrina u oþima gospodina Trumana davala je naslutiti da je i sam vidio velike masne izvanzemaljce ili da ih uskoro opet oþekuje vidjeti. »Mislio sam kampirati u dnevnoj sobi u tvom apartmanu noüas«, nastavio je. »Ili bi ti mogao doüi u moj apartman i spavati u mom krevetu, a ja üu na kauþu u radnoj sobi. Što misliš o tome?« »Ili bih ja mogao spavati na kauþu pa se ti ne bi morao odreüi kreveta«. »To je veoma obzirno od tebe, Fric. Ali veü sam promijenio posteljinu na krevetu u sluþaju da se odluþiš za tu opciju. A bude li se pokazalo da sam ih promijenio bez razloga i to nepredviÿenim kompletom posteljine, morat üu odgovarati gospoÿi McBee. Preklinjem te, ne dovodi me u taj položaj«. Fric je znao da gospodin Truman želi spavati na kauþu samo iz jednog razloga, namjeravao se stacionirati izmeÿu ulaznih vrata svog apartmana i spavaüe sobe u kojoj üe Fric spavati ne zato što bi Fric mogao pasti niz stepenice dok mjeseþari, nego zato što bi nekakvi razbojnici mogli provaliti kroz vrata i pokušati zgrabiti Frica. No, u tom bi sluþaju prvo morali proüi gospodina Trumana. Nešto se zbivalo, u to nije bilo sumnje. »Dobro«, reþe Fric zabrinut, ali ugodno uzbuÿen. »Doüi üu ja k tebi, možeš dobiti kauþ. To üe biti odliþno. Nikad nisam prespavao izvan kuüe«. »Dobro, pa ni sad neüeš prespavati baš izvan kuüe«. »Ne, ali nikad nisam bio u tvom apartmanu«, reþe Fric. ªýak ni prije nego što si došao ovamo. To je za mene nepoznat teritorij, tamna strana Mjeseca, znaš, i zato mi je to kao pravo spavanje izvan kuüe«. Umjesto da razmišlja o tome kako da izbjegne vlastitu otmicu, i pogibiju, Fric se zatekao kako razmišlja o tome kako bi, ako ostanu dugo budni, možda mogli peüi sljezove kolaþLüe na vatri, sjediti na podu uz svjetlost svijeüa i priþati priþe o duhovima. Znao je da je to glupa zamisao, sve od glupih sljezovih kolaþLüa pa do glupih priþa o duhovima, ali pomisao na to ga je

svejedno oduševljavala. Pogledavši na svoj sat, gospodin Truman reþe: »Skoro je osam sati.« Ustao je i poþeo prebacivati tanjure sa stola na kolica od nehrdajuüeg þelika na kojima ih je i dovezao. »Odgurat üu ovo u kuhinju, a onda üemo te smjestiti k meni«. »Htio bih otiüi gore do knjižnice po knjigu«, reþe Fric, premda se zapravo želio popiškiti u lonþanicu. ýak ni u prostorijama šefa sigurnosti, s naoružanim bivšim policajcem na straži, Fric nije bio previše oduševljen pomišlju da koristi kupaonicu u kojoj üe biti zrcala. ýovjek je grozno ranjiv dok piški. Gospodin Truman je oklijevao, pogledavši na brzinu prema prozorima, u noü, kišu, maglu. »Uvijek zaspim þitajuüi«, pritiskao ga je Fric. »Dobro. Ali nemoj predugo, dobro?Kad naÿeš knjigu koju želiš, doÿi ravno u moj apartman«. »Na zapovijed.« Krenuo je prema izlazu iz prostorije s bazenom, ali se nakon dva koraka zaustavio. »Možda bismo kasnije mogli priþati priþe o duhovima«. Mršteüi s kao da je Fric upravo predložio da raznesu zapadno krilo kuüe, možda þak malo problijedivši, gospodin Truman reþe: »Priþe o duhovima? A zašto?« »Pa, znaš, to ljudi rade, ono, kad idu kod nekoga prespavati. Bar sam tako þuo.« Glupo. Ali nije mogao prestati govoriti. »Sjede na podu, ovaj, uz svjetlost svijeüa, znate, i priþaju strašne priþe, a onda, ovaj, ponekad prže sljezove kolaþLüe na vatri.« Glupo, glupo. »Ili možemo umjesto toga ispeüi kokice i, ovaj, priþati tajne.« Glupo, glupo, glupo. Namršteno lice gospodina Trumana se preobrazilo u osmijeh. »Pokušavaš li ti to meni reüi da nakon svega što smo pojeli za veþeru još želiš požvakati i koji sljezov kolaþLü?« »Pa ne odmah, ali možda za sat vremena«. »A imaš ispriþati i neku veliku tajnu, a?« »Paaa, imam ponešto, da, neka iskustva koje sam imao«. »Iskustva. Ukljuþuju li ta iskustva velike masne izvanzemaljce?« »Ne, ne, ništa tako jednostavno«. »E pa onda üu kad odguram ovo suÿe u kuhinju iz nje ponijeti sastojke za hrpu sljezovih kolaþLüa. Probudio si mi znatiželju.« Osjeüajuüi olakšanje po pitanju jednog, a jedva ga þekajuüi po pitanju drugog, Fric je otišao u knjižnicu zadati drugi udarac umiruüoj palmi.

78. U svom policijskom automobilu Hazard se osjeüao kao da pluta poput duha mornara koji lebdi uokolo po napuštenom istrulelom brodu, prikovan za mjesto koje opsjeda niþim drugim do tvrdoglavom navikom koju je stekao za života, dezorijentiran, bez svrhe, bez smisla. Po kiši i magli ulice su izgledale kao morski putovi na nekom þudnom moru po kojem plove ukleti brodovi i bilo je lako zamisliti, ali gotovo i povjerovati , da velikim brojem tih naizgled prozirnih vozila koja klize pokraj njega, kroz noü obavljenu velom magle, upravljaju duhovi koji su se odrekli tijela, ali ne i grada. Nazvao je i provjerio broj tablica Land Rovera i saznao da je registriran na Kurt Ivory International, što god to moglo biti. Prema podacima prometne, jedino vozilo registrirano na Vladimira Laputu bio je BMW iz 2002. godine, a ne Acura poput one koja je stajala u garaži trgovaþkog centra. Dobivši taj podatak, Hazard nije znao što sljedeüe uþiniti. Nije mu se sviÿalo biti u nedostatku akcije. Meÿutim, svaki put kad bi pokušao odgonetnuti sljedeüi korak, u sjeüanje bi mu se vratila slika Dunnyja Whistlera koji se kao nekom þarolijom preobrazio iz tijela u vodu, I postao jedno s lokvom u kojoj je stajao izvodeüi nestajanje bez zapljuskivanja. Nakon toga što je vidio, u hladnoj jeki razgovora s mrtvim Hectorom X, Hazarda je iznevjerilo logiþno zakljuþivanje. Misli su mu se neprestano vrtjele istim uznemirujuüim spiralnim krugovima sve do samog epicentra groze. Premda je preskoþio ruþak, nije bio gladan. Iako nije imao apetita, stajao je u drive-in restoranu brze hrane po kraljevski cheeseburger i pržene krumpiriüe. Kraljevski cheeseburger je, naravno, došao u vreüici, a kalež kave je bila kartonska þaša puna gorke splaþine spravljene od nekakve otrovne biljke. Vjerojatne kukute. Bio je preuznemiren da bi ostao sjediti na njihovu parkiralištu pa je vozio dok je jeo. Morao je ostati u pokretu. Poput morskog psa, osjeüao je da üe umrijeti stane li. Naposljetku je vratio u otmjeni kvart u kojem je profesor živio. Parkirao je preko puta kuüe. Sjedeüi ondje, u glavi je þuo upozoravajuüi Dunnyjev glas ‘dva metka u glavu’ i bez imalo sumnje je znao da bi doživio upravo takvu sudbinu da je pozvonio na Laputino zvono. Za sada je hijena, kako ga je Rachel Dalton nazvala, bio vani u avanturi sa svojom Acurom. Bez zloduha koji živi u njoj, kuüa je bila samo obiþna kuüa, ne mjesto pogibelji. Hazard je nazvao odjel za razbojstva/umorstva i dobio telefonski broj Sama Kesselmana. Po primitku broja, razmislio je o onom što je namjeravao uþiniti sljedeüe. Znao je da bi ovaj potez mogao znaþiti predavanje neprijateljima u ruke svega onog što im je potrebno da ga unište. Njegova baka Rose jednom mu je prilikom rekla da je u svijet utkana nevidljiva mreža zla i da po toj nepreglednoj mreži mrtvi pauci plešu na istu tajnu zavodljivu glazbu i pletu istu tamnu mrežu, svaki na svoj naþin. Ako se ne odupreš toj ljepljivoj mreži kad osjetiš da te vuþe, koliko god þesto ona to þinila, postat üeš jedna od tih izopaþenih osmonogih duša koje po njoj plešu. I ako ih þovjek ne zgazi svaki put kad mu se za to ukaže prilika, prije ili kasnije im neüe biti broja, ali þovjeþnosti neüe biti nimalo. Hazard je utipkao broj. Javio se Sam Kesselman, prvo kašljem, kihanjem i psovkom, a potom toliko hrapavim i promuklim glasom da je zvuþao kao proizvod laboratorija za genetiþki inženjering koji radi na

dobivanju mješanca izmeÿu þovjeka i žabe. ªýovjeþe, gadno zvuþiš. Jesi bio kod lijeþnika?« »Jesam. Gripa. Antibiotici ne pomažu. Lijeþnik mi je dao nešto za kašalj. Rekao je puno odmaranja, piti puno tekuüine pa sam pio deset limenki piva na dan, ali mislim da üu svejedno umrijeti«. »Prijeÿi na dvanaest«. Kesselman je znao da je Hector X ubio Rolfa Reynerda i znao je da je zauzvrat Hazard ubio njega. »Kako ide istraga?« »Ma neüe naüi nikakve nepravilnosti. Pogotovo nakon ovog. ýuj, Sam, postoji veza izmeÿu mog sluþaja i sluþaja ubojstva Reynerdove majke, a to je tvoj sluþaj«. »Pokušavaš reüi da je Reynerd imao nešto s tim?« »I ti si namirisao da nešto nije u redu, a?« »Imao je predobar alibi«. Hazard je rekao Kesselmanu za nezavršeni scenarij, ali je skratio priþu. Prepriþao mu je dio o zamjeni ubojstava, kao u Hitchcockovu filmu Nepoznati iz Nord Expressa, ali ne i onaj o zavjeri da ubiju filmsku zvijezdu. »Znaþi... misliš da je Reynerd... imao ortaka«, reþe Kesselman izmeÿu dva napada snažnog kašlja. »Znam da ga je imao. Priliþno sam siguran da se tip zove Vladimir Laputa. Znam da je Svjetiljka tvoj sluþaj, Sam, ali volio bih vidjeti kamo üe me ovo odvesti i srediti tog Laputu ako mogu«. Možda je Kesselman uistinu morao iskašljati šlajma za Guinnessov rekord, a možda je iskašljavanje bilo taktika odgaÿanja da si da vremena za razmišljanje. Konaþno reþe: »Zašto? Mislim, pa imaš pun stol svojih sluþajeva«. »E pa, mislim da je od sinoü ovaj i na tvom i na mom stolu.« Još nije izravno slagao Kesselmana. Ali sad je poþeo: »Jer mislim da Laputa nije samo ubio Minu Reynerd, nego i platio Hectoru X da kokne Rolfa«. »Po tome, to je onda de facto koliko moj sluþaj, toliko i tvoj. A kako se trenutno osjeüam, nema šanse da se maknem dvadeset koraka od kupaonice iduüih tjedan dana, prema tome, slobodno radi sam«. »Hvala, Sam. Samo još jedna stvar. Ako nas ikad itko bude pitao za ovo, možemo li se dogovoriti da kažeš da sam navratio do tebe da se dogovorimo, a da smo telefonski razgovarali nešto ranije, recimo dvanaest sati ranije?« Kesselman je šutio. Potom reþe: »Kakav nam to pakao spremaš?« »Kad završim«, reþe Hazard, »šutnut üe te iz policije, oduzet üe ti mirovinu i s reputacijom kakvu üeš imati moüi üeš samo þistiti javne WC-e, ali vjerojatno üe ti oprostiti jer si Židov«. Kesselman se nasmijao i smijeh se pretvorio u kašalj, no kad je kašljanje napokon prestalo, završio je smijanje. »Sve dok nam prijeti ista sudbina, bar üe biti zabavno«. Nakon što je završio razgovor, Hazard je jedno vrijeme sjedio u automobilu, piljeüi u Laputinu kuüu, još jednom razmišljajuüi koji pristup da primijeni. Namjeravao je nastupiti hrabro, ali ne brzopleto. Upasti u kuüu bio je lakši, mada ne zakonit, dio posla. Uza se je još uvijek imao opremu za provale koju je isprobao na vratima Reynerdova stana.

Ali pretražiti kuüu, ne ostaviti dokaza da je bio ondje i izaüi, sve to glatko kao sablast koja se ukaže pa odmah potom izgubi natrag u svijet duhova, to je bio teži dio. 79. Nakon kraüeg zadržavanja u kuhinji, Ethan se vratio u svoj apartman namjeravajuüi spremiti šest predmeta koji su stigli u crnim kutijama. Da ih Fric vidi, zacijelo bi postavio pitanja na koja nije mogao odgovoriti, a da ga pritom nepotrebno ne zabrine za oþevu sigurnost. U radnoj sobi monitor raþunala je sjajio. Ethan ga nije ukljuþio otkad je došao kuüi. Tiho je pregledao prostorije, ali nije našao nikoga. Ipak, netko je sigurno bio ovdje. Možda netko tko dolazi i odlazi putem zrcala. Vrativši se do radnog stola i pomnije pogledavši monitor, Ethan je vidio da mu je netko ostavio poruku: jesi li provjerio svoje mrežne elektroniþke PORUKE? Mrežna elektroniþka poruka, skraüeno netmail, bila je poruka poslana s raþunala na posjedu, raþunala iz Manheimova ureda u studiju i raþunala Manheimovih tjelohranitelja s lokacije na Floridi. Netmail je stizao u drugu mapu ulazne pošte od one u koju su pristizale elektroniþke poruke svih ostalih pošiljatelja. Ethan je imao samo tri poruke u netmail mapi ulazne pošte. Prva je bila od Archija Devonshirea, jednog od sobara. ‘’Gospodine Truman, kao što znate, ja nisam osoba koja praüenje, a potom ogovaranje Aelfricova ponašanja smatra svojom dužnošüu. Aelfric se ponaša dobro poput svakog dobro odgojenog djeteta i obiþno je gotovo nevidljiv. Meÿutim, danas poslijepodne sam ga zatekao u vrlo neobiþnom poslu, o þemu bih obavijestio gospoÿu Mc Bee da je bila u kuüi. Vaš gost, gospodin Whistler, usmjerio mi je pozornost da Aelfric…’’ Ethan je proþitao zapanjujuüe otkriüe ne shvaüajuüi u potpunosti što je to proþitao, zbog þega se morao vratiti i proþitati ga opet. ‘‘Vaš gost, gospodin Whistler, usmjerio mi je pozornost da je Aelfric s raznim mjesta po kuüi skupljao baterije namijenjene za uporabu prilikom potresa i stavljao ih u izletniþku korpu. Gospoÿa Mc Bee takvo što, zacijelo ne bi odobrila, zbog rizika da to pojedinim þlanovima osoblja ili obitelji, ne bi omelo ili þak u potpunosti onemoguüilo, u sluþaju nužde tijekom noüi, bijeg iz kuüe zbog nedostatka, prijeko potrebnih baterija, za pronalaženje izlaza.’’ U Santi Barbari gospoda McBee jamaþno je bila nelagodno svjesna da se nešto promijenilo. Devonshireov netmail se nastavljao: ‘’Kasnije, kad sam naišao na Aelfrica s korpom, rekao mi je da se u njoj nalaze sendviþi sa šunkom, za koje je tvrdio da ih je napravio sam i da namjerava imati piknik u ružlþnjak-sobi. Kasnije sam pronašao istu tu korpu praznu, u istoj toj sobi, a u njoj nije bilo ni mrvica ni salveta u koje su sendivþi mogli biti umotani. To mi se sve þini vrlo neobiþnim jer Aelfric je opüenito iskren djeþak. I gospodin Yorn je imao neobiþan susret s djeþakom i namjerava vas o tome pismeno izvijestiti. Iskreno u službi obitelji, A. F. Devonshire.’’ Netmail Williama Yorna, zaduženog za održavanje posjeda, po tonu je bio drukþiji od onog gospodina Devonshirea. ‘’Fric si pravi skrovište u stakleniku.

Donio si je hranu, piüe i baterije, za sluþaj nužde. Vaš prijatelj Whistler mi je na to ukazao. Smatram da to nije ni moja, ni Whistlerova stvar. Djeþak se igra Robinsona Crusoea. To je normalno. Iskreno reþeno, vaš prijatelj Whistler mi ide na živce. Ako vam kaže da sam bio preveü direktan, želim da vam bude jasno kako mi je to i bila namjera. Poslije toga sam vidio Frica ispred prozora u sobi ispred ružlþnjaka. izgledao je kao u transu, potom mi nešto doviknuo o nekakvim sendviþima sa šunkom, a kasnije je, u kišnoj opremi, otišao je sam u šumarak iza ružlþnjaka. Imao je dalekozor. Rekao je da ide promatrati ptice, po kiši. Zadržao se ondje desetak minuta. Ima svako pravo biti ekscentriþan. Kvragu, da sam ja na njegovu mjestu, bio bih skroz lud. Ovo vam pišem samo zato što je Archie Devonshire inzistirao da to uþinim. I Archi me nervira. Drago mi je što radim vani. Yorn.’’ Od pomisli na Duncana Whistlera, mrtvog ili život, kako se šulja po Palazzi Rospo, potajno promatrajuüi Frica, Ethanu su se naježile dlaþice na vratu. Slutio je da detektivski mozak nije dorastao tome da riješi ovu sve zamršeniju zagonetku. Dedukcija i induktivno zakljuþivanje jadni su alati za bavljenje duhovima. 80. Prije nezakonita ulaska Hazard je pozvonio. Kad se nitko nije javio, opet je pozvonio. Tama u Laputinoj kuüi nije znaþila da je kuüa prazna. Bolje nego da se šulja na stražnji ulaz, gdje bi njegovo ponašanje moglo privuüi pozornost nekog susjeda, Hazard je hrabro ušao s prednje strane. Uz pomoü provalnog alata otvorio je obje brave. Gurajuüi vrata unutra, doviknuo je: »Ima li koga ili smo tu samo mi piliüi?« To je bio oprez, ne šala. ýak i kad je na njegovo pitanje odgovorila tišina, oprezno je prešao preko praga. Meÿutim, odmah nakon što je ušao, pronašao je prekidaþ na zidu i upalio stropno svjetlo u predsoblju. Usprkos kiši i magli, možda ga je vidio koji vozaþ ili pješak u prolazu. To što je bez oklijevanja upalio svjetla u oþima onih koji bi mogli nešto posumnjati znaþit üe mu da je sve u skladu sa zakonom. Osim toga, da se Laputa neoþekivano vrati kuüi, uznemirio bi se kad bi vidio kako gori svjetiljka koja nije gorjela kad je otišao ili zraku baterije kako istražujuüi vršlja po tami. Meÿutim, kad bi zatekao cijelu kuüu obasjanu svjetlom, to bi ga sigurno razoružalo. Uspjeh ovakve operacije ovisio je o smjelosti i brzini. Hazard je zatvorio vrata, ali ih nije zakljuþao. Htio si je osigurati izlaz u sluþaju neoþekivanog obraþuna. Prizemlje najvjerojatnije nije sadržavalo inkriminirajuüi dokaz koji je tražio. Ubojice naginju tome da þuvaju uspomene na svoje zloþine, ogavne i one drukþije, u spavaüim sobama. Drugo po redu omiljeno odlagalište njihovih suvenira bio je podrum, þesto skrivene ili zakljuþane prostorije gdje su mogli posjeüivati svoje zbirke bez straha da budu otkriveni. Ondje, u ugoÿaju proraþunate demencije, mogli su u snovima ponovno proživljavati krvavu prošlost bez straha da üe biti otkrivena. Zbog tla sklonog potresima i klizanju, kuüe u južnoj Kaliforniji rijetko su imale podrume. I ova je bila sagraÿena na betonskoj ploþi bez vrata koja bi vodila dolje u tamu. Hazard je obišao prizemlje ne zamarajuüi se pretraživanjem ormara i ladica. Ne pronaÿe li ništa na katu, ponovno üe proüi kroz ove prostorije pažljivije ih istražujuüi. Sada ga je zanimalo samo da utvrdi da nitko ne vreba iz bilo koje od ovih prostorija.

Ostavljao je upaljena svjetla svuda iza sebe. Tama mu nije bila prijatelj. U kuhinji je otkljuþao stražnja vrata i ostavio ih otvorena osiguravajuüi si drugi neometani izlaz. Pipci magle ulijetali su kroz otvorena vrata privuþeni toplinom i rasplinjujuüi se u njoj. Sve u kuüi izgledalo je pospremljeno, izribano, usisano, ulašteno, ulickano do stupnja koji je graniþio s opsesijom. Zbirke ukrasnih predmeta, Lalique staklo, keramiþke kutije, mali bronþani kipiüi , nisu bili složeni samo umjetniþki, nego sa strogim osjeüajem za red koji je podsjeüao na raspored figura na šahovskoj ploþi. Svaka knjiga na svakoj polici stajala je toþno jedan i pol centimetar od ruba. Kuüa je izgledala kao sklonište od nereda svijeta koji se pružao iza njezinih zidova. No, usprkos brojnim udobnostima, usprkos komfornom namještaju, usprkos þistoüi i redu, kuüa nije odisala dobrodošlicom, niti su se osjeüali toplina ognjišta i ugoÿaj doma. Umjesto toga, a ni u kakvoj vezi s napetošüu koju je Hazard osjeüao jer je nelegalno bio ovdje, kuüu je karakteriziralo napeto oþekivanje i oþaj koji se nije mogao toþno imenovati. Jedini nered u prizemlju bio je na stolu za objedovanje. Pet kompleta zemljovida ili nacrta zamotanih i priþvršüenih gumicama. Poveüalo duge drške. Žuti blok na crte. Dvije kemijske olovke jedna crvena, jedna crna. Premda ti predmeti nisu bili spremljeni, bili su uredno posloženi jedan pokraj drugoga. Zadovoljan što donje prostorije nisu sadržavale gadna iznenaÿenja, Hazard se popeo na kat. Bio je siguran da bi njegove dosadašnje aktivnosti veü dovele do raspitivanja da u kuüi ima nekoga, pa nije nastavio kradomice, nego paleüi svjetla u hodniku na katu. Glavna spavaonica nalazila se u blizini vrha stubišta. I ovdje je bilo antiseptiþki þisto i gotovo sablasno dobro organizirano. Da je Laputa ubio svoju majku i Minu Reynerd i da je saþuvao uspomene za sjeüanje, ne na žene nego na nasilje, najvjerojatnije bi za to izabrao komade njihova nakita, narukvice ili privjeske, ili prstenje. Vjerojatno najbolje þemu se mogao nadati mogli su biti odjevni predmeti zamrljani krvlju ili pramenovi kose. ýesto þovjek Laputinova položaja u zajednici, þovjek s prestižnim poslom i mnogo materijalnih dobara, nagnan da poþini ubojstvo ili dva, ne bi þuvao uspomene. Prije motiviran financijskom dobiti ili ljubomorom, a ne psihopatskim ludilom, takav tip nema goruüu psihološku potrebu da opetovano živopisno proživljava svoje zloþine uz pomoü suvenira. Hazard je imao osjeüaj da üe se Laputa pokazati iznimkom. Neuobiþajeno divljaštvo kojim su Justine Laputa i Mina Reynerd bile zatuþene, navještavalo je da unutar primjernog graÿanina prebiva nešto gore od obiþne hijene, gospodin Hyde koji svoje brutalne zloþine ponovno proživljava sa zadovoljstvom, ako veü ne veseljem. Prostorija koja je služila kao garderoba bila je organizirana vojnom preciznošüu. Zanimanje mu je probudilo, nekoliko kutija na policama iznad viseüih komada odjeüe. Prouþio je položaj svake prije nego što ju je pomaknuo, nadajuüi se da üe ih sve uspjeti vratiti toþno onako kako ih je našao. Dok je radio, osluškivao je kuüu. Preþesto je pogledavao na sat. Osjeüao je da nije sam. Možda zato što se na stražnjem zidu prostorije nalazilo dugaþko zrcalo koje mu je neprestano privlaþilo pozornost odrazima njegova kretanja. A možda i ne.

81. Po kiši i magli ruševine ove kuüe podsjetile su Corkyja za zadnju scenu Du Maurierove Rebeke, velika palaþa znana kao Manderley plamti u noüi, nebo boje tinte »prostrijeljeno grimiznom bojom lokve krvi«, i pepeo na vjetru. Vatra nije dirnula ove ruševine visoko na Bel Airu, niti je trenutno bilo vjetra ili raznošenog pepela, ali taj je prizor ipak uzbudio Corkyja. U ovim ruševinama vidio je simbol veüeg kaosa koji üe doüi u godinama što tek dolaze. Nekoü je to bio lijep posjed na kojem su se održavale otmjene zabave za bogate i poznate. Kuüa, u stilu francuskog dvorca, bila je sagraÿena u dostojanstvenim proporcijama, s elegantnim pojedinostima, i bila je spomenik stabilnosti i profinjenog ukusa istanþanog stoljeüima civilizacije. Ovih dana meÿu novim holivudskim prinþevima i princezama klasiþna francuska arhitektura bila je passe, doduše isto kao i sama povijest. Buduüi da prošlost nije bila moderna, pa þak ni razumljiva, sadašnji vlasnik ovog posjeda odredio je da se postojeüa kuüa mora srušiti kako bi je zamijenila obru-šavajuüa-rastegnutastaklena-svjetlucava rezidencija koja üe biti više u skladu sa suvremenim senzibilitetima, jednom rijeþju modernija. Naposljetku, pa u ovoj zajednici vrijednost je u zemlji, a ne onome što na njoj stoji. Svaki profesionalac u nekretninama üe to potvrditi. Kuüa je prvo bila ogoljena od svih vrijednih arhitektonskih pojedinosti. Spašeni su arhitray od vapnenaþkog kamena s glavnog ulaza, isklesani zabati i brojni vapnenaþki stupovi. Tada je dovedena ekipa za rušenje. Pola njihova rada bilo je završeno. Bili su umjetnici razaranja. Nekoliko minuta prije sedam sati Corky je stigao u podnožje posjeda, parkiravši þetiri godine staru Acuru nekoliko blokova dalje. Dobio je Acuru za mali novac, pod lažnim imenom, iskljuþivo za ovu operaciju. Poslije üe mu koristiti za još jednu stvar, a zatim üe je ostaviti negdje s kljuþevima u bravi za paljenje. Na ulazu na zemljište nešto veüe od jednog hektara dvokrilna ulazna vrata, obložena limom u okviru od þeliþnih cijevi, povezana lancem na sredini, spreþavala su ulaz. Lanac je bio omotan oko dva krila i spojen velikim lokotom, praktiþki neuništiva kuüišta i debele alke od titana, otporne na kliješta za rezanje metala. Corky je zanemario lokot i prerezao lanac. Nadugo zatim, pokraj otvorenih vrata, pretvarajuüi se da je tajni agent Robin Goodfellow, noseüi sa sobom malu crnu naprtnjaþu koju je izvadio iz prtljažnika Acure, doþekao je Jacka Trottera i njegovu dvoþlanu pripremnu ekipu koji su stigli u dvanaest metara dugom kamionu. Corky ih je usmjerio na zavojiti prilaz, gdje su parkirali u blizini kuüe. »Ovo nije normalno«, izjavio je Trotter dok je izlazio iz kamiona. »Ne slažem se«, odgovorio je Corky. »Vjetar je potpuno prestao«. »Još kiši«. »Ne toliko jako. A i malo kiše üe stvoriti buku, a to je upravo ono što nam treba«. U punom hindernburškom raspoloženju, Trotter je bio pesimistiþan poput najcrnje raspoloženog Nostradamusa. Njegovo podbulo lice objesilo se poput ispuhanog balona, a pogled u izbuljenim oþima bio divlji od vizija propasti. »Najebali smo u ovoj magli«. »Još nije toliko gusta. Taman dovoljno da nam pruži dodatni zaklon. Savršeno je. Put je

kratak, meta se može lako identificirati þak i po srednje jakoj magli«. »Spazit üe nas prije nego što budemo do pola spremni krenuti«. »Ovo zemljište je na brežuljku. Nijedna kuüa ne gleda na njega. Okruženi smo drveüem, ne vidi nas se s ceste«. Trotter je ustrajao na propasti: »E pa netko üe nas sigurno vidjeti odavde, donde«. »Možda«, potvrdio je Corky. »Ali što üe misliti da su vidjeli u ovim palisadama magle?« »Palisadama?« »Zanimam se za književnost, ljepotu jezika«, reþe Corky.»Uostalom, ti u ovoj akciji imaš samo sedam, osam minuta. Vratit üeš se natrag i krenuti dalje prije nego što itko bude skužio odakle smo krenuli. Osim toga, moji agenti rasporeÿeni su posvud po ovim brdima i neüe dati drotovima da ti priÿu«. »A kad nestanem s Malibua, nestat üu i iz svih vladinih dosjea. I ja i sva imena koja sam koristio«. »Tako smo se dogovorili. Ali bolje pokreni dupe. Sat otkucava«. Praveüi grimase poput lika u reklami za lijek protiv proljeva, Trotter je odmjerio Corkyja. Zatim reþe: »Koji je to vrag na tebi?« »Olujno odijelo«, reþe Corky. Sada, više od sat vremena kasnije, Trotter i njegova dvoþlana ekipa gotovo su završili s pripremama. Za to vrijeme Corky se zabavljao prouþavanjem ruševina dopola demolirana dvorca iz brojnih kutova. On, naravno, nije radio s Trotterom i njegovim ljudima. Robin Goodfellow bio je vrhunski uvježbano ljudsko oružje, vrijedan vladin agent. Robin se zakleo da üe tražiti istinu, pravdu i pustolovinu, no nikad nije pristao na obavljanje fiziþkog rada bilo kakve vrste. James Bond ne briše prašinu i ne pere prozore. Ipak, i bez njegove pomoüi, baražni balon bio je dokraja napuhan. 82. Treüi netmail bio je od gospodina Hachettea. ‘’Inspektore Truman, ovime osobno izražavam krajnje nezadovoljstvo što se od mene Rþekuje da pripravim vrhunsku francusku kuhinju, za koju sam sposoban, po tako kratkom primitku obavijesti, i to za gosta þiji je želudac rupa bez dna, a o þijoj nazoþnosti u kuüi nisam bio obaviješten sve dok se nije pojavio u mojoj kuhinji, iznenadivši me poput kukolja u vreüi brašna. Gospodin Whistler ima istanþan ukus za hranu i njegova pohvala mojih jedinstvenih morskih plodova St. Jacojes, kao i svakog drugog specijaiiteta koji je od mene zahtijevao najpomnijupripremu, ljubazna je, no ne oporavlja moje uništene živce koji su, upozoravam vas, uništeni i iskidani! Budete li, mi to ponovili, biti üu prisiljen podnijeti ostavku, što üe imati neizrijecive posljedice. Ogorþen sam i time što vas moram izvijestiti da djeþak tvrdi kako je bez mog dopuštenja pripremao sendviþe sa šunkom u mojoj kuhinji te da ovog þasa vršim inventuru ostave kako bih utvrdio koliku štetu je poþinio. U nadi da se ovakvi ispadi nikad više neüe ponoviti, iskreno vaš, šef kuhinje Hachette.’’ Pokojni se Dunny nema sumnje uselio. I to gladan. Ovo je bila ludost. Ethanu je došlo da