Lice - Dean Koontz

S Fricove desne strane stajalo je još stalaža napunjenih vinskim bocama. S lijeve strane, od poda do stropa, duž cijelog zida nalazili su se zapeþDüeni drveni sanduci s bocama vina. Prema šablonski ispisanim nazivima, sanduci su sadržavali fini francuski brodeaux. Zapravo se u njima nalazilo jeftino vino koje bi pili samo beskuünici koji žive u kanalizaciji, a sadržaj boca se sigurno pretvorio u ocat desetljeüima prije Fricova roÿenja. Drveni sanduci su bili naslagani djelomiþno kao ukras, a djelomiþno da sakriju ulaz u prostorijicu s portom. Fric je pritisnuo skriveno dugme. Jedna hrpa naslaganih drvenih sanduka se pomaknula prema unutra. Iza nje se nalazila prostorija veliþine pozamašnog ormara za garderobu. Na stražnjem zidu prostorije nalazila se stalaža s pedeset, šezdeset ili sedamdeset godina starim portima. Porto je desertno vino. Fric je više volio þokoladnu tortu. Pretpostavljao je da þak i krajem tridesetih godina prošlog stoljeüa, kad je ova kuüa sagraÿena, ameriþka nacija nije bila zatrovana bandama kradljivaca porta. Prostorija je vjerojatno skrivena iz þiste zabave. Tajna prostorija, manja od trezora za bunde, mogla bi biti odgovarajuüe mjesto za skrivanje , ovisno o tome koliko dugo mora ostati skriven. Prostor je bio dovoljno udoban da u njemu provede nekoliko sati. Meÿutim, bude li morao ostati unutra dva ili tri dana, poþeo bi se osjeüati kao da je živ zakopan. I uhvatio bi ga napad klaustrofobije popraüen vikanjem koji bi naposljetku prerastao u ludilo, a vjerojatno bi i sam sebe pojeo poþevši od nožnih prstiju prema gore. Obeshrabren smjerom kojim je tekao drugi razgovor, zaboravio je pitati Tajanstvenog pozivatelja koliko može oþekivati da üe opsada trajati. Izašao je iz prostorije s portom i zatvorio vrata skrivena vinskim sanducima. Okrenuvši se, Fric je primijetio kretanje u hodniku kojim je ušao u zadnju špilju. Ne samo titraj lažnih plinskih plamena. Veliki, neobiþni, spiralni obris prešao je preko stalaža i nadsvoÿenog stropa prostrvši se preko poznatog titranja svjetiljki i malih sjena. Približavao se špilji. Za razliku od svog oca u sliþnim scenama na velikom ekranu, Frica je obuzeo strah i nije mogao ni napasti ni pobjeüi. Sablasno bezobliþna, promjenjiva sjena je zapinjuüi lebdjela sve bliže i bliže, sve dok se na ulazu u hodnik nije pojavio njezin strašni uzrok. Sablast, avet, prikaza, odrpana i mlijeþno blijeda, poluprozirna i pomalo sjajna, polako je lebdjela prema njemu nadnaravnim kretanjem. Fric je izvan sebe zakoraþio unatrag, spotaknuo se i tako jako pao da se podsjetio da mu je dupe mršavo kao i bicepsi. Iz hodnika u špilju je ušla prikaza klizeüi poput raže iz oceanskih dubina. Plamsava svjetlost i pulsirajuüa sjena su se igrale na fantomskom obrisu dodjeljujuüi mu još veüu tajanstvenost, auru skrivenog, bradatog zla. Fric je zaštitniþki podigao dlanove na lice i provirio izmeÿu raširenih prstiju dok je duh išao prema njemu. Na trenutak, bez težine lagano se okreüXüi, prikaza ga je svojim pauþinastim spiralnim rukama podsjetila na Mlijeþnu stazu , a zatim je prepoznao što je to. Lijeno plutajuüi na prohladnom propuhu, lažna pauþina koju je napravio gospodin Knute oslobodila se sa zida i doplovila ovamo. Lebdeüi otmjeno po put meduze, nošena zraþnim strujama, letjela je prostorijom prema iduüem hodniku. Nasmrt uplašen, Fric se digao na noge. Izlazeüi iz prostorije, pauþina nošena zraþnom strujom okrznula je svjetiljku na zidu,

omotala se oko nje i ostala visjeti, tanka, vijoreüi poput neþeg iz Zvonþicine ladice s donjim rubljem. Ljutit na samog sebe, Fric je pobjegao iz vinskog podruma. Stajao je u sobi za kušanje vina i zatvarao teška vrata za sobom prije nego što je shvatio da se pauþina nije mogla sama osloboditi. Samo propuh je nije mogao osloboditi, podiüi i odnijeti. Netko se morao u najmanju ruku okrznuti o nju, a Fric nije vjerovao da je to bio on. Sumnjao je da je netko tko se nalazio odmah iza njega u labirintu oslobodio pauþinu iz kuta pažljivo da je ne pokida ili zapetlja. Pustio je da leti zrakom i progoni ga. S duge strane, predobro se sjeüao zelenog þudovišta prekrivenog ljuskama koje je izlazilo iz toaletne školjke, a nije bilo þak ni toliko stvarno da zagrize kolut zimske salame. Jedan þas je stajao mršteüi se prema stolu. Dok je lutao vinskim podrumom, odnijeli su mu veþeru. Možda je neka služavka pospremila za njim. Ili je gospoÿa McBee, iako je toliko zaposlena veþeras, vjerojatno poslala nekog muškog da pospremi stol. 32. Primivši poziv, Dunny Whistler kreüe odmah vozeüi ravno na Beverly Hills. Više mu ne treba automobil. Ipak uživa sjediti za volanom automobila s dobrim motorom, a u svjetlu najnovijih dogaÿaja þak i ovako jednostavno zadovoljstvo poput vožnje poprima jedno novo uzbuÿenje. Na putu, svjetla na semaforima se mijenjaju u zeleno upravo kad mu to treba, stalno mu se stvaraju rupe izmeÿu vozila, a vozi toliko brzo da veüinu puta tamna krila vode zapljuskuju iz njegovih guma. Trebao bi biti ushiüen ali ima puno toga na pameti. U hotelu u kojem dolazeüa i odlazeüa vozila izgledaju poput onih koja se prodaju za šest znamenki, ostavlja automobil pred ulazom s kojeg üe ga djelatnik odvesti na parkiralište. Ulazeüi, da mu napojnicu od dvadeset dolara jer je malo vjerojatno da üe se zadržati dovoljno dugo da svu lovu potroši na vlastita zadovoljstva. Raskošnost predvorja obgrli ga takvom toplinom boja, materijala i oblika da bi lako mogao zaboraviti da je vani hladna, kišna noü. Raskošno obloženih zidova, skupih tkanina, osvijetljen za romansu, ureÿen kao iz priruþnika za glamurozne interijere, hotelski bar je velik, ali usprkos veliþini pun. Svaka žena na vidiku, bez obzira na godine, divna je milošüu Božjom ili nožem kakvog dobrog kirurga. Polovica muškaraca je zgodna kao filmske zvijezde, dok druga polovica to tek misli. Veüina ovih ljudi je zaposlena u industriji zabave. Nema glumaca, samo agenti i šefovi studija, izdavaþi i producenti. U drugom hotelu, negdje drugdje u gradu, moglo bi se þuti nekoliko stranih jezika, ali na ovakvom mjestu govori se samo engleski i to samo ona uska i šarolika inaþica engleskog poznata kao poslovni engleski. Ovdje se sklapaju veze, obrüe novac, planiraju seksualne neumjerenosti. Ovi ljudi su puni energije, optimizma, flerta, glasni i uvjereni u svoju besmrtnost.

KreüXüi se poput nekoü Caryja Granta u scenama zabava punih ljudi, kao da klizi dok svi oko njega hodaju s utezima na nogama, Dunny klizi pokraj šanka, izmeÿu napuþenih stolova, ravno prema stolu za þetvero za kojim sjedi samo jedan muškarac. Ime mu je Typhon, zapravo volio bi da ljudi to vjeruju. Izgovara ga tajfon i na prvom sastanku kaže da je ime dobio po þudovištu iz grþke mitologije, zvijeri koja je putovala po olujnom vremenu i širila užas kad god bi poþelo kišiti. Zatim se nasmije, možda uvidjevši da mu je ime u dramatiþnom skladu s izgledom, nježnim poslovnim stilom i uglaÿenim manirama. Ništa u vezi Typhona se ne þini ni najmanje þudovišnim ni olujnim. Debeljuškast je, sijede kose, slatka hermafroditska lica koje bi jednako dobro moglo poslužiti i kao lice kakve blažene opatice ili svetolikog fratra. Smije se lako i þesto, a smijeh mu se þini iskren. Nježna govora, dobar slušaþ, neodoljivo simpatiþan, sprijatelji se za minutu. Besprijekorno je odjeven u tamnoplavo odijelo, bijelu svilenu košulju, plavo-crvenu kravatu s crvenim ukrasnim rupþLüem u džepu. Njegovu gustu sijedu kosu stilist je podrezao kao u kakve zvijezde ili þlana kraljevske obitelji. Savršen ten izjednaþen skupim pomadama, izbijeljeni zubi i manikirani nokti govore da se ponosi svojim izgledom. Typhon sjedi licem okrenut prema prostoriji, ugodna kraljevska držanja, poput dobrog vladara na dvoru. Iako ga ovi ovdje ljudi sigurno znaju, nitko ga ne gnjavi, kao da je jasno da radije želi gledati i biti viÿen nego razgovarati s bilo kim. Dvije od þetiri stolice za stolom su okrenute prema sobi. Dunny sjedne na drugu. Typhon jede kamenice i pije prvoklasni sivi pinot. Reþe: »Molim te, veþeraj sa mnom, dragi djeþDþe. Uzmi što ti srce želi«. Kao da ga je stvorio þarobnjak, istog þasa pojavi se konobar. Dunny naruþi dvostruku porciju kamenica i bocu sivog pinota i za sebe. Oduvijek je bio þovjek velikih apetita. »Oduvijek si imao velike apetite«, primijeti Typhon i vragolasto se nasmije. »Tome üe uskoro doüi kraj«, reþe Dunny. »Ali dok se preda mnom još uvijek nalazi banket, namjeravam se natelebati«. »Tako treba!«, izjavi Typhon. »Ti si þovjek po mojoj mjeri, Dunny. Usput, krasno odijelo«. »I ti imaš izvrsnog krojaþa«. »Doista je gnjavaža taj posao«, reþe Typhon. »Daj da prvo završimo s tim pa nastavimo dalje«. Dunny ne reþe ništa, samo se pripremi na ukor. Typhon otpije gutljaj vina, ispusti uzdah zadovoljstva. »Unajmio si plaüenog ubojicu da ukloni gospodina Reynerda?« »Da. Jesam. Tipa po imenu Hector X«. »Plaüeni ubojica«, ponovi Typhon þujno iznenaÿen. ªýlan bande. Poznajem ga iz starih dana. Zajedno smo pravili i rasparþavali sherm«. »Sherm?« »PCP, sredstvo za smirenje životinja. Bila je to prava proizvodna traka. Džointovi s dodatkom kokaina umoþeni u PCP«. »Imaju li svi tvoji kolege takve šarmantne životopise?« Dunny slegne ramenima. »Bio je tko je bio«. »Da, bio. Obojica su sad mrtvi«. »Evo kako ja to vidim. Hector je veü ubio, a Renyerd je dao ubiti vlastitu majku. Nisam

pokvario niti uzeo za metu nevinog þovjeka«. »To me ne zanima, Dunny. Zanima me to što mi se þini da ti nije jasno dokle sežu tvoje ovlasti«. »Znam da je donekle neuobiþajeno naruþiti jednog ubojicu da skine drugog…« »Neuobiþajeno!«, odmahuje Typhon glavom. »Ne, sinko, to je potpuno neprihvatljivo«. Stižu Dunnyjeve kamenice i vino. Konobar otvara sivi pinot, natoþi malo za probu i Dunny ga odobri. Oslanjajuüi se da üe ugodno mrmljanje pripite glamurozne svjetine zaštititi njihov osjetljiv razgovor, Typhon se vrati natrag na posao. »Dunny, moraš djelovati diskretno. Dobro, veüinu života si bio nitkov i radio sam, istina, ali odustao si od takvog života, zar ne?« »Pokušao sam. I to dosta uspješno. ýujte, gospodine Typhon, nisam osobno ubio Revnerda, radio sam neizravno, kako smo se dogovorili«. »Unajmiti plaüenog ubojicu nije neizravno«. Dunny proguta kamenicu. »Onda smo se krivo razumjeli«. »Sumnjam«, reþe Typhon. »Mislim da si namjerno uzeo veüe ovlasti da vidiš hoüe li to proüi«. Pretvarajuüi se da je fasciniran kamenicama, Dunny se ne usudi upitati oþigledno. Najmoüniji šef studija u filmskoj industriji ulazi na suprotnom kraju prostorije držanjem i samouvjerenošüu samog Cezara. Dolazi u pratnji mladog muškarca i žene, zaposlenih u studiju, uglaÿenih i hladnih poput vampira, ali bolje pogledavši istovremeno se þine nervozni kao dvije Chihuahue. Smjesta spazivši Typhona, kralj Hollywooda odmjereno mahne, ali ipak otkrivajuüi nestrpljivost. Typhon uzvrati pozdrav izrazito suzdržanom kretnjom, þime se istog þasa potvrdi kao znaþajniji od dvojice, na Cezarovu obuzdanu ali još uvijek vidljivu nelagodu. Sada Typhon postavi pitanje koje Dunny nije bio voljan odgovoriti: »Zaposlivši Hectora X, jesi li si dao veüe ovlasti nego što si smio?« Zatim odgovori: »Jesi. Ali ja uvijek dajem ljudima drugu priliku«. Dunny proguta još jednu kamenicu koja mu sklizne niz grlo lakše od prethodne. »Veüina muškaraca i žena u ovom baru«, reþe Typhon,»svakodnevno sklapa ugovore s namjerom da ih prekrši. Ljudi s kojima pregovaraju oþekuju da üe biti prevareni ili da üe i sami prekršiti odreÿene uvjete. Na koncu dolazi do izmjene ljutitih optužaba, unajmljuju se odvjetnici, pokreüu pravne radnje i usred gorkih optužaba i žestokih žalbi dogovaraju se nagodbe izvan suda. Nakon svega toga, a katkad þak i za vrijeme svega toga, iste stranke dogovaraju nove ugovore koje isto tako namjeravaju prekršiti«. »Filmska je industrija prava ludnica«, primijeti Dunny. »Da, je. Ali, dragi djeþDþe, to nije ono što sam htio reüi«. »Oprosti«. »Ono što sam htio reüi jest da je kršenje ugovora i opüenito iznevjeravanje prihvatljiv oblik njihove osobne i poslovne kulture, kao što je prinošenje ljudskih žrtava bila prihvatljiva praksa u asteškoj civilizaciji. Ali ja to ne prihvaüam. Nisam ciniþan. Rijeþi, obeüanja, poštenje su mi važni. Izuzetno važni. Ne mogu poslovati, jednostavno odbijam, s ljudima koji neiskreno daju rijeþ«. »Shvaüam«, reþe Dunny. »Zasluženo sam kažnjen«. Typhon izgleda kao da ga iskreno muþi Dunnvjeva reakcija. Njegovo debeljuškasto lice se naboralo od neodobravanja. Njegove oþi, obiþno karakteristiþne koliko iskrom veselja toliko i svojom jedinstvenom plavom bojom, sad su zamagljene tugom.

Ovog þovjeka je nevjerojatno lako proþitati, otvorenih emocija, ni najmanje zagonetan, što je jedan od razloga zašto je toliko simpatiþan. »Dunny, iskreno mi je žao ako se osjeüaš kažnjen. To nije bila moja namjera. Samo sam morao rašþistiti neke stvari. Vidi, ja doista želim da ti uspiješ, sinko. Ali ako želiš uspjeti, moraš djelovati u skladu s visokim standardima koje smo u poþetku dogovorili«. »Dobro. Više si nego fer. Zahvalan sam što mi daješ još jednu priliku«. »E, sad, nema potrebe za zahvalnošüu, Dunny.« Typhon se široko osmjehe ne povrativši dobro raspoloženje. »Tvoj uspjeh je i moj uspjeh. Tvoji interesi su i moji interesi«. Da uvjeri svog dobroþinitelja da su se u potpunosti razumjeli, Dunny reþe: »Uþinit üu sve što mogu za Ethana Trumana pazeüi da pritom ostanen pritajen, naravno. Ali neüu pokušavati zaustaviti Corkyja Laputu«. »Kakvog li odvratnog stvora.« Typhon klikne jezikom, a oþi mu zasjaje. »Svijetu oþajniþki treba Božje milosti dokle god po njemu hodaju takvi kao što je Corky«. »Amen«. »Znaš da bi Corky ionako najvjerojatnije ubio Reynerda da se nisi umiješao«. »Znam«, reþe Dunny. »Zašto si onda iskopao Hectora X-a?« »Laputa ga ne bi ubio pred svjedocima, pogotovo ne pred Hazardom Yancyjem. Kad je Hector X ubio Reynerda pred Yancyjem, Yancy je postao upetljan i to više nego što bi bio inaþe. A zbog Ethana želim da bude upetljan« »Tvom je prijatelju doista potrebna sva pomoü koju može dobiti«, potvrdi Typhon. Minutu ili dvije uživaju u kamenicama i finom vinu u uzajamnoj, ugodnoj tišini. Zatim Dunny reþe: »Zatekla me ona nezgoda s Cruiserom«. Digavši obrve, Typhon reþe: »Misliš da su naši deþki imali veze s tim? « »Ne«, reþe Dunny. »Znam kako te stvari funkcioniraju. Samo sam se iznenadio. Ali uspio sam to iskoristiti u svoju korist«. »To što si mu ostavio ona tri mala zvonca je bio pametan potez«, složi se Typhon. »Mada si ga natjerao da se propije«. Smiješeüi se i kimajuüi glavom, Dunny se složi: »Vjerojatno jesam«. »Nema tu ‘vjerojatno'«, reþe Tvphon. Pokazujuüi prstom, doda: »Jadan Ethan sada stoji za šankom«. Iako je Dunnyjev stolac okrenut tako da vidi veüinu prostorije, otprilike treüina dugaþkog šanka mu je iza leÿa. Okrene se da bi pogledao kamo Typhon pokazuje. Iza stolova za kojima se prijateljski druže kršitelji ugovora, Ethan Truman sjedi na visokoj stolici za šankom, profilom okrenut Dunnyju i pilji u þašicu neþega što bi moglo biti kvalitetan škotski viski. »Vidjet üe me«, zabrine se Dunny. »Najvjerojatnije neüe. Previše je izvan sebe. Može se þak reüi da u ovom trenutku ne vidi nikoga. Isto tako bi mogao biti i sam ovdje«. »Ali ako me vidi …« »Ako te vidi«, reþe Typhon smirujuüi ga, »veüüeš se nekako izvuüi. Ovdje sam da te usmjerim bude li to potrebno«. Dunny jedan þas gleda u Ethana, a zatim mu okrene leÿa. »Odluþio si se za ovo mjesto znajuüi da je ovdje?«

Jedina Typhonova reakcija je vragolasti pobjedniþki osmijeh koji kao da govori da zna da je bio zloþest, ali da naprosto nije mogao odoljeti. »Izabrao si ovo mjesto jer si znao da je ovdje«. Typhon reþe: »Jesi li znao da je sveti Duncan, po kojem si dobio ime, zaštitnik raznih skrbnika i þuvara i da üe ti pomoüi da ustraješ i budeš dosjetljiv radeüi u njegovo ime?« Slabo se smiješeüi, Dunny reþe: »Ma nemoj? Ironiþno, zar ne?«Tapšajuüi Dunnvja po ramenu, Typhon ga uvjerava: »Iz svega što sam dosad vidio, zadivljujuüe si domišljat þovjek«. Dunny se jedno vrijeme druži sa sivim pinotom, no potom reþe: »Misliš da üe se izvuüi iz ovoga živ?«Nakon što pojede zadnju kamenicu, Typhon reþe: »Ethan? To donekle ovisi o tebi«. »Ali samo donekle«. »Znaš kako te stvari funkcioniraju, Dunny. Vjerojatnije je da neüe, da üe biti mrtav prije Božiüa. Ali njegova situacije nije potpuno beznadna. Niþija nije«. »A ljudi u Palazzo Rospo?« Uz sijedu kosu, debeljuškaste crte lica i svjetlucave plave oþi, Typhonu nedostaje samo brada da bi bio Djed Mraz. Njegovo milo lice nije stvoreno za mrštenje. ýini se zbunjujuüe veseo dok govori: »Ne vjerujem da bi im bilo koji iskusni kladioniþar dao puno šanse, a ti? U svakom sluþaju ne protiv takvih kao što je gospodin Laputa. Ima nasilnu narav i odluþan je da dobije ono što želi«. ªýak ni djeþak?« »Pogotovo djeþak«, reþe Typhon. »Pogotovo on«. 33. Sit, uplašen i ljutit, Fric je otišao ravno iz vinskog podruma u knjižnicu krenuvši zaobilaznim putem na kojem je postojala manja vjerojatnost da üe susresti nekog od posluge. Poput duha, poput fantoma, poput djeþaka zagrnuta plaštom koji ga þini nevidljivim, išao je od sobe do hodnika, od stepeništa do sobe i nitko u toj velikoj kuüi nije primijetio da prolazi, djelomiþno jer je u sebi imao rijedak gen da bude skrovit poput maþke, a djelomiþno jer nikom, osim možda gospoÿi McBee, nije stalo gdje je, ni što smjera. Biti sitan, mršav i neprimjetan nije uvijek bilo prokletstvo. Kad se sile zla u mraþnim bataljunima okupljaju oko tebe, biti neprimjetan poveüava šanse da izbjegneš vaÿenje utrobe, odrubljivanje glave, regrutiranje u mraþne legije živih mrtvaca ili kakvu god druga grozna sudbina þekala na tebe. Posljednji put kad ga je Mama imenica posjetila, što nije bilo toliko daleko u maglama prošlosti kao mastodonti i zvijeri sabljastih oþnjaka, rekla je Fricu da je miš. »Slatki mali mišiü za kojeg nitko nikad ne zna da je tu, jer je uvijek tako tih, tako brz, tako brz i tako siv, brz poput sive lastaviþje sjene. Ti si mali mišiü, Aelfric, skoro savršen nevidlji mali mišiü«. Freddie Nielander je govorila puno gluposti. Fric joj to nije zamjerao.

Toliko dugo je bila samo lijepa da je ionako nitko nije slušao. Ljudi su bili opijeni njezinim izgledom. Kad te nitko nikada ne sluša, može se dogoditi da poþneš gubiti sposobnost prepoznavanja ima li to što govoriš smisla ili ne. Fric je shvaüao tu opasnost jer ni njega nitko nije stvarno slušao. U njegovu sluþaju nisu bili opijeni njegovim izgledom. Nisu bili opijeni niþim. Svi, bez iznimke, bi zavoljeli Freddie Nielander na prvi pogled i željeli da i ona voli njih. Zato joj, þak i da su je slušali, ne bi rekli da se ne slažu s njom, a kad bi priþala potpune besmislice, hvalili bi je kako je mudra. Jadna Freddie nije dobivala iskrenu povratnu informaciju ni od koga osim zrcala. Samo je þudo moglo objasniti zašto nije davnih dana prolupala kao štakor s nuklearnog otpada. Pristigavši u knjižnicu, Fric je otkrio da je namještaj u þitaonici najbližoj ulazu donekle pretumban da bi napravio mjesta tri i pol metra visokom božiþnom drvetu. Svjež miris zimzelene šume bio je toliko jak da je oþekivao da üe ugledati vjeverice kako sjede u naslonjaþima i zaposleno spremaju žirove u antiþke kineske vaze. Ova je bila jedna od devet golemih smreka koje su bile postavljene upravo veþeras u kljuþnim prostorijama po cijeloj kuüi. Besprijekorna oblika, savršeno simetriþna, zelenija od kloniranog zelenog drveüa. Svako od devet crnogoriþnih stabala bit üe ukrašeno na drugu temu. Ovdje su tema bili anÿeli. Svaki ukras na drvu je bio anÿeo ili prikazivao anÿela. AnÿelþLüi bebe, anÿelþLüi djeca, odrasli anÿeli, anÿeli plave kose i oþiju, anÿeli Afroamerikanci, anÿeli Azijati, anÿeli Ameriþki Indijanci dostojanstvenog držanja s perom u glavi i aureolama. Anÿeli koji se osmjehuju, anÿeli koji se smiju, anÿeli koji preskaþu svoje aureole kao hulahop, anÿeli koji lete, plešu, pjevaju, mole, preskaþu uže. Slatki psi s krilima. Maþke anÿeli, žabe anÿeli, svinja anÿeo. Fric se borio protiv poriva da povrati. Ostavljajuüi sve te anÿele da sjaje, svjetlucaju, vise i cere se, otišao je meÿu police s knjigama ravno prema polici na kojoj su stajali rjeþnici. Sjeo je na pod spustivši pred sebe najveüi svezak Rjeþnika engleskoj jezika i okrenuo na Robin Goodfellow, jer je Tajanstveni pozivatelj rekao da se muškarac od kojeg üe se Fric uskoro morati sakriti »odijeva kao Robin Goodfellow«. Definicija se sastojala od jedne jedine rijeþi: puck. Fricu se rijeþþinila bezobraznom, mada nije znao što znaþi. Rjeþnici su puni nepristojnih rijeþi. Fricu to nije smetalo. Pretpostavljao je da ljudi koji sastavljaju rjeþnike nisu obiþni prostaci i da imaju dobar, znanstven razlog zašto u rjeþnike stavljaju nepristojne rijeþi. Meÿutim, kad poþnu u rjeþnike stavljati opscene definicije od samo jedne rijeþi i to rijeþi bez ikakva smisla, možda je vrijeme da izdavaþ omiriše njihovu kavu i vidi nije li pojaþana alkoholom. Velik broj oþevih kolega je koristio toliko opscenih rijeþi u reþenici da su vjerojatno imali rjeþnike u kojima nije bilo niþeg drugog osim bezobraznih rijeþi. Pa ipak, puck je bila toliko opskurna da je nitko nikad nije izgovorio u Fricovu prisustvu. Fric je prelistao rjeþnik priliþno siguran da üe otkriti da puck znaþi»Jebi se, dosta nam je definiranja rijeþi, sam smisli jebeno znaþenje«. Meÿutim, umjesto toga je otkrio da puck u engleskoj narodnoj predaji znaþi »davolast vilenjak« i ime lika iz Shakespeareova Sna ljetne noüi. Veüina rijeþi je imala više od jednog znaþenja, to je vrijedilo i za puck. Druga definicija je bila manje vesela od prve: »zloban i zlurad , zloduh ili vilenjak«. Tajanstveni pozivatelj je rekao da je tip zbog kojeg se Fric treba brinuti mraþniji od

Robina Goodfellowa iliti Pucka. Mraþniji od zlobnog zloduha ili vilenjaka. Ružni su se oblaci skupljali nad Friclandijom. Fric je dalje listao rjeþnik tražeüi tipa po imenu M-o-e L-o-c-k. No nakon odreÿenog vremena, našao je Molok. Dvaput je proþitao definiciju. Loše. Molok je bilo božanstvo koje se spominje u oba dijela Biblije, kojem su poklonici prinosili djeþje žrtve. Oþigledno je bio božanstvo kojeg Biblija nije odobravala. Zadnje rijeþi definicije posebno su uznemirile Frica: »... djeþje žrtve koje su prinosili vlastiti roditelji«. Ovo se þinilo korakom predaleko. Ni na þas nije povjerovao da bi ga Tata duh i Mama imenica svezali za oltar i izrezali na komade za Moloka. Kao prvo, uz svoje poslovne rasporede vjerojatno se više nikad ni neüe naüi na istom mjestu u isto vrijeme. Osim toga, možda nisu roditelji koji üe te ušuškati u krevet ili nauþiti kako se baca bejzbol loptica, ali nisu ni þudovišta. Obiþni su ljudi. Zbunjeni. Rade kako najbolje znaju i umiju. Fric nije sumnjao da im je stalo do njega. Moralo im je stati. Pa napravili su ga. Samo nisu dobro pokazivali svoje osjeüaje. Slike, a ne rijeþi, bile su jaþa strana jednog supermodela. Najveüoj svjetskoj filmskoj zvijezdi su naravno, buduüi da je glumac, rijeþi išle bolje nego Freddie, ali samo kad bi ih netko drugi napisao. Jedno je vrijeme, kako bi se zabavio neþim da odvrati misli od toga kako üe ga roditelji brutalno ubiti, Fric tražio opscene rijeþi u rjeþniku. Dakle, ovo je bila nevjerojatno prosta knjiga. Naposljetku se poþeo stidjeti što þita sva ta prljava objašnjenja u istoj sobi u kojoj se nalazi drvo puno anÿela. Vrativši rjeþnik na policu, otišao je do najbližeg telefona. Buduüi da je knjižnica bila golema, tri su telefona bila rasporeÿena u tri þitaonice namještene naslonjaþima. Za rijetkih prilika kad bi Tata duh pozvao novinare da ga intervjuiraju doma radije nego na setu ili nekom neutralnom terenu, obiþno bi istaknuo da u knjižnici ima dvostruko više knjiga nego boca vina u podrumu. Potom bi rekao: »Kad budem stara vijest, barem üu biti dobrano pijana i naþitana stara vijest«. Ha, ha, ha. Fric je sjeo na rub naslonjaþa, podigao slušalicu s telefona pokraj njega i pritisnuo tipku za svoju privatnu liniju, a potom utipkao *69. Zaboravio je to odmah uþiniti nakon što je Tajanstveni pozivatelj prekinuo vezu. Prošli put kad je pokušao izvesti taj trik, telefon s kojeg je poziv bio upuüen je zvonio i zvonio, ali nitko se nije javio. Ovaj put se netko javio. Netko je podigao slušalicu nakon þetvrte zvonjave, ali nije ništa rekao. »Ja sam«, reþe Fric. Iako nije dobio odgovor, Fric je znao da ima nekoga na vezi. Mogao je osjetiti prisustvo na drugom kraju. »Jesi li iznenaÿen?«, Fric upita. Mogao je þuti disanje. »Pritisnuo sam zvjezdicu šezdeset devet«. Disanje je postalo þudno, nekako isprekidano, kao da je pomisao da ga je našao uz pomoü *69 uzbuÿivala. »Zovem iz sere iz tatinog apartmana«, slagao je i priþekao da vidi hoüe li ga njegov þudni

kompiü upozoriti da laganje donosi samo probleme. Umjesto toga i dalje je þuo samo disanje. Tip ga je oþito pokušavao uplašiti. Fric je odbijao pružiti perverznjaku to zadovoljstvo. »Zaboravio sam te pitati koliko dugo se moram skrivati od tog pucka?« Što je dulje Fric osluškivao to disanje, to je više shvaüao da ono ima odreÿene osebujne i uznemirujuüe kvalitete puno drukþije od standardnih disanja raznih perverznjaka koje je þuo u filmovima. »Pogledao sam i što znaþi Molok«. ýinilo se da je ovo ime uzbudilo þudaka. Disanje je postalo jaþe i brže. Odjednom je Fric postao uvjeren da to nije disanje þovjeka, nego životinje. Medvjeda možda, ili neþeg goreg od medvjeda. Bika možda, ili neke neobiþnije životinje od bika. Zamotanom žicom, u slušalicu, u Fricovo desno uho, disanje se migoljilo, kao guja zvuka, pokušavajuüi mu se uvuüi u lubanju i zarinuti mu zub u mozak. Ovo nije bilo ni najmanje nalik Tajanstvenom pozivatelju. Spustio je slušalicu. Njegova linija je odmah zazvonila: Ooodelee-ooodelee-oo. Nije se javio. Ooodelee-ooodelee-oo. Fric je ustao iz naslonjaþa. Udaljio se. Brzo je kroz police prošao prema prednjem dijelu knjižnice. Zvonjava njegove linije mu se nastavila sprdati. Zastao je pogledati telefon u glavnoj þitaonici gledajuüi signalno svjetlo kako trepüe svakom novom zvonjavom. Poput svih þlanova kuüanstva i osoblja koji su uživali u blagodatima vlastite telefonske linije, i Fric je imao govornu poštu. Ako se ne javi nakon pete zvonjave, pozivatelj üe ostaviti poruku. Premda je funkcija govorne poruke bila aktivirana, telefon je odzvonio petnaest puta, možda i više. Kružio je oko božiþnog drveta, otvorio jedno krilo dvokrilnih visokih vrata i izišao iz knjižnice u hodnik. Telefon ga je napokon prestao progoniti. Fric se osvrnuo nalijevo, zatim nadesno. Bio je sam u hodniku, a opet ga je obuzeo osjeüaj da ga netko promatra. U knjižnici, medu stotinama siüušnih bijelih žaruljica raspršenih pop zvijezda po tamnim zimzelenim granama, anÿeli su nijemo pjevali, nijemo smijali, nijemo puhali u trube, svjetlucali, sjajili, visjeli sa svojih aureola, visjeli za probušena krila, za ruke podignute u blagoslovu, za vratove, kao da su prekršili sve nebeske zakone i, masovno pogubljeni, bili osuÿeni svoj vijek visjeti na ovom drvetu za vješanje. 34. Ethan je pio viski bez uþinka, jer se þinilo da mu je iskustvo vlastite smrti dvaput u jednom danu dramatiþno ubrzalo metabolizam. Ovaj hotelski bar, sa svojom uglaÿenom glamuroznom klijentelom, bio je omiljeno mjesto Channinga Manheima, progonio ga je iz ranih dana njegove karijere. U obiþnim okolnostima Ethan bi se odluþio za neko drugo mjesto bez ovoliko raskoši, ugodno obavijeno mirisom piva. Nekoliko drugih kafiüa koje je znao þesto su posjeüivali policajci koji nisu bili na

dužnosti. Moguünost da baš ove veþeri naleti na starog prijatelja iz policije, plašila ga je. Minuta razgovora s bilo kojim od braüe sa znaþkom, bez obzira na to koliko vješto Ethan pokušavao namjestiti sretno lice, bi ga otkrila i vidjeli bi da ga nešto gadno muþi. Nakon toga nijedan policajac koji ima imalo samopoštovanja ne bi mogao odoljeti da ga ne obradi, suptilno ili oþigledno, i sazna koji je razlog njegovoj brizi. U ovom trenutku nije želio priþati o onome što mu se dogodilo. Htio je razmišljati o tome. Dobro, to nije bila cijela istina. Više bi volio to poreüi nego razmišljati o tome. Jednostavno zaboraviti da se to ikad dogodilo. Okrenuti leÿa prošlosti. Izbaciti to iz sjeüanja i napiti se. Meÿutim, poricanje nije bio moguü izbor, ne s tri srebrna zvonca iz vozila Hitne pomoüi koja su svjetlucala na šanku pokraj þaše viskija. Bilo bi to isto kao da pokuša poreüi postojanje Big Foota dok mu Sasquatch sjedi na licu. Prema tome, nije imao drugog izbora nego razmišljati o onome što se dogodilo, što ga je istog þasa dovelo u intelektualnu slijepu ulicu. Ne samo da nije znao što bi mislio o tim neobiþnim dogaÿajima, nego nije znao ni kako bi mislio. 2þito mu Rolf Reynerd nije izruþio metak u trbuh. Pa ipak, intuitivno je znao da üe laboratorijsko izvješüe potvrditi da je krv pod noktima njegova vlastita. Iskustvo da je pregažen i zdrobljen bez moguünosti iscjeljenja je bilo toliko stvarno, a njegovo sjeüanje na paralizu toliko puno strašnih detalja, da nije mogao vjerovati da ga je samo zamislio pod utjecajem neke droge koji je uzeo bez svog znanja. Ethan je naruþio još jednu rundu i dok se viski slijevao preko svježeg leda u þistu þašu, pokazao na zvonþLüe i rekao konobaru: »Vidiš li ovo?« »Volim tu staru pjesmu«, reþe konobar. »Koju pjesmu?« »'Srebrna zvona'«. »Znaþi, vidiš ih?« Konobar je digao jednu obrvu. »Vidim. Tri mala zvona. Koliko ih ti vidiš? « Na Ethanovim ustima se pojavio osmijeh za koji se nadao da izgleda manje poremeüeno nego što se osjeüao. »Isto. Ne brini. Neüu predstavljati opasnost na cesti«. »A je l'? U tom si sluþaju doista jedinstven«. Da, pomislio je Ethan, ako ništa drugo, barem sam jedinstven. Umro sam, dvaput danas, a još uvijek podnosim piüe, i pitao se koliko üe mu brzo konobar oteti piüe sa šanka bude li to naglas izgovorio. Pijuckao je viski tražeüi jasnoüu u pijanstvu, buduüi da je nije mogao naüi u trezvenom stanju. Deset ili petnaest minuta kasnije, još uvijek trijezan, u zrcalu za šankom je primijetio Dunnyja Whistlera. Ethan se okrenuo u stolici iskapivši viski. Probijajuüi se pokraj stolova, Dunny je gotovo stigao do vrata. Nije bio duh, konobarica je zastala kako bi ga pustila da proÿe. Ethan je ustao, sjetio se zvonaca, zgrabio ih sa šanka i požurio prema izlazu. Neki patroni obilazili su od stola do stola stojeüi u prolazima. Ethan se morao oduprijeti želji da ih gurne. Njegovo »ispriþavam se« bilo je toliko oštro da su se naljutili, ali zbog izraza na

Ethanovu licu smjesta su progutali neizreþeni prigovor. Dok je izišao iz bara, Dunny je nestao. Požurivši u hotelsko predvorje, Ethan je pogledao goste za recepcijom, ljude kod službe za prtljagu, ljude kako hodaju prema dizalima. Dunny nije bio medu njima. Lijevo od Ethana, predvorje odjeveno u mramor otvaralo se u golemi salon namješten sofama i naslonjaþima. Ovdje su gosti svakog poslijepodneva mogli dolaziti na ranu veþeru i þaj, a u ovaj kasniji sat ovdje su se posluživala piüa onima koji su preferirali donekle otmjeniji ugoÿaj od onog u baru. Na prvi pogled Dunnvja Whistlera nije bilo meÿu svjetinom u salonu. Bolje pogledavši, na Ethanovoj desnoj strani vrata na okretanje na glavnom ulazu polako su se zaustavljala, kao da je netko nedavno izašao. Sada su bila prazna. Progurao se kroz vrata i izašao na veþernju studen zaustavivši se pod nadstrešnicom. Braneüi kišobranima klijentelu od kiše, vratar i zaposlena ekipa radnika koji su dovozili i odvozili automobile pratili su posjetitelje do i od vozila. Automobili, terenci i limuzine su se gurali za mjesto u pretrpanim hotelskim prometnim trakama. Dunny nije stajao medu onima koji su þekali svoje automobile. Nije se þinilo da kroz pljusak hoda u pratnji nekog hotelskog radnika. Nekoliko Mercedesa raznih tamnih boja se vuklo medu drugim vozilima, ali Ethan je bio priliþno siguran da nijedan nije Dunnyjev. Zvonjava mobitela možda nije bila dovoljno glasna da nadjaþa glasove ljudi ispod nadstrešnice, buku motora i noüne kiše. Namješten na tiho, vibrirao mu je u džepu. I dalje pogledom tražeüi Dunnyja u noüi, javio se na telefon. Hazard Yancy reþe: »Moram te odmah vidjeti, stari, i to negdje gdje se ne sastaje elita«. 35. Dunny se dizalom penje na þetvrti kat u pratnji vremešnog para. Drže se za ruke kao da su mladi ljubavnici. Preþuvši rijeþ »godišnjica«, Dunny pita koliko dugo su u braku. »Pedeset godina«, odgovori suprug sav sjajeüi od ponosa što je njegova supruga odluþila provesti veüinu svog života s njim. Iz Scrantona su u državi Pennsvlvaniji. Došli su u Los Angeles da proslave godišnjicu s Nüerkom i njezinom obitelji. Küerka im je uplatila mladenaþki apartman koji je, rijeþima njegove supruge, »toliko luksuzno ureÿen da se bojimo sjesti na namještaj«. Iz L. A.-ja üe odletjeti na Havaje, samo njih dvoje, na tjedan dana dugu romantiþnu idilu na suncu. Iskreni su, dragi, zaljubljeni jasno kao dan. Izgradili su život kakav je Dunny toliko dugo prezirao, þak ismijavao. U zadnje vrijeme je poþeo priželjkivati njihovu vrstu sreüe više od bilo þega drugoga. Njihova vjernost i predanost jedno drugom, obitelj koju su stvorili, život uzajamnih težnji, sjeüanja na zajedniþke izazove i teško ostvarene pobjede. U tome se krije ono što je na kraju važno, a ne u stvarima za kojima je on težio jednostranom strategijom i brutalnom taktikom. Ne u moüi ne u novcu, ne u uzbuÿenju, ne u kontroli.

Pokušao se promijeniti, ali predugo je hodao tom samotnom cestom da bi se mogao okrenuti i pronaüi suputnicu za kojom je toliko žudio. Hannah je mrtva veü pet godina. Tek kad je bila na smrtnoj postelji shvatio je da mu je ona bila najbolja prilika koju üe ikada imati da se s krivog puta vrati na pravi. Kad je bio mlad i usijane glave, odbacio je njezin savjet, vjerovao je da su mu moü i novac važniji od nje. Njezina prerana smrt ga je natjerala da pogleda istini u oþi i uvidi da je bio u krivu. Tek je ovog neobiþnog, kišnog dana shvatio da mu je ona bila zadnja šansa za þovjeka koji je nekoü vjerovao da je svijet glina koju može oblikovati u štogod želi, Dunny je stigao do teške toþke. Izgubio je svu moü, jer ništa što sada þini ne može promijeniti njegov život. Od novca koji je uzeo iz sefa u radnoj sobi, još mu je ostalo dvadeset tisuüa dolara. Deset üe dati ovom vremešnom paru iz Scrantona, reüi im neka ostanu cijeli mjesec na plavim Havajima, dobro jedu i piju, s njegovim blagoslovom. Ili bi mogao zaustaviti dizalo i ubiti ih. Nijedan od ta dva þina ne može na smislen naþin promijeniti njegovu buduünost. Gorko im zavidi na njihovoj sreüi. Da im ukrade preostale godine života, to bi mu dalo neku okrutnu satisfakciju. Meÿutim, kakve god druge mane imao, a njihov popis je dug, ne može ubiti samo iz zavisti. U tome ga spreþava ponos prije nego milosrÿe. Njihov apartman na þetvrtom katu hotela nalazi se na suprotnom kraju od njegovog. Zaželi im sve najbolje i gleda kako odlaze držeüi se za ruke. Dunny koristi predsjedniþki apartman. Ovaj otmjeni prostor je uTyphonovu najmu dvanaest mjeseci na godinu, i neüe ga trebati iduüih nekoliko dana buduüi da ga posao vodi na neko drugo mjesto. Predsjedniþki implicira preskromno ocijenjenu demokratsku raskoš. Ove velike prostorije su toliko bogate i senzualne da su prikladnije za kraljevsku obitelj ili polubogove nego vrhovnog predstavnika demokracije. Mramorni podovi, Oushak tepisi u zlatnim, crvenim, marelica i indigo modrim tonovima, þetiri i pol metra do obloženih stropova... Dunny luta iz sobe u sobu dirnut željom þovjeþanstva da prostor u kojem obitava uþini lijepim i time hrabro zanijeþe da moramo podnositi grubost u svijetu. Svaka palaþa i svako umjetniþko djelo je samo neshvaüen prah, a vrijeme je strpljivi vjetar koji üe ga raznijeti. Pa ipak, muškarci i žene ulažu puno promišljanja, truda i brige da uþine ove sobe privlaþnima, je se nadaju, usprkos svim dokazima, da njihovim životi imaju smisla i da se u njihovim talentima krije svrha veüa od njih samih. Do prije dvije godine Dunny nije poznavao ovu nadu. Tri godine bola zbog Hannahina gubitka, ironiþno, uþinilo je da želi vjerovati u Boga. Postupno, u godinama koje su uslijedile nakon njezina sprovoda, u njemu je rasla neoþekivana nada, oþajniþka i krhka, ali trajna. Meÿutim, u njemu je ostalo previše onog starog Dunnvja, previše je zaglibio u stare misli i djela. Nada je skriveni sjaj. A on nije nauþio kako da je preobrazi u nešto þisto, jasno, moünije. I sada je nikad neüe naüi. U glavnoj spavaonici stoji pred kišom opranim prozorom gledajuüi prema sjeverozapadu. Iza gradskih svjetala, nejasnih od oluje, iza raskošnih krajolika i vilama prekrivenih brežuljaka Beverly Hillsa leži Bel Air i Palazzo Rospo, taj iako smiješni, ipak hrabri spomenik nade. Svi koji su ga posjedovali su umrli ili üe umrijeti. Okrene se od prozora i zagleda u krevet. Sobarica je maknula prekrivaþ, otkrila plahte i ostavila malenu zlatnu kutijicu na jednom jastuku. U kutijici se nalaze þetiri bombona. Elegantna oblika i omota, izgledaju slasni, ali ih ne

proba. Mogao bi pozvati bilo koju od nekolicine lijepih žena da podijele krevet s njim. Neke bi Rþekivale novac, neke ne. Meÿu njima su one za koje je seks þin ljubavi i milosrÿa, ali i one koje uživaju u vlastitom poniženju. Izbor je njegov, bilo koja nježnost ili uzbuÿenje koje mu srce poželi. Ne može se sjetiti okusa kamenica niti bukea sivog pinota. Sjeüanje nema okusa, nudi manje podražaja njegovim osjetilima od slike kamenica i vina. Nijedna žena koju bi mogao nazvati ne bi ostavila jaþi dojam od hrane i piüa koji se, još uvijek sjedeüi u njegovu želucu, þine kao zamišljen obrok. Svilenkasta struktura njihove kože, miris njihove kose bi mu ostali u sjeüanju tek tren nakon što, na odlasku, zatvore za sobom vrata. On je þovjek koji živi noü prije Sudnjeg dana, savršeno svjestan da üe sunce ujutro postati supernova, a ipak nesposoban uživati u dragocjenim zadovoljstvima ovog svijeta jer je svu svoju energiju usmjerio u oþajniþko htijenje da se predviÿeni kraj, ipak, ne ostvari. 36. Ethan i Hazard su se našli u crkvi jer su u ovo doba, u ponedjeljak naveþer, crkvene klupe bile prazne i nije postojala ni najmanja vjerojatnost da üe ih politiþari, þlanovi ekipe za oþevid koja utvrÿuje legalnost uporabe vatrenog oružja ili neki drugi pripadnici vlasti vidjeti zajedno. U inaþe praznoj laÿi, sjedili su jedan pokraj drugog u klupi pokraj boþnog prolaza u kojem nisu gorjela ni stropna svjetla, niti svjetla koja osvjetljavaju put do oltara, zakriljeni sjenama. Ustajao, ali ugodan miris davno ugaslog tamjana je ispunjavao zrak nepomiþan poput onog zatvorenog u staklenci. Govor im je bio manje nalik urotniþkom šapat nego utišanim glasovima muškaraca poniznih zbog strahopoštovanja koje osjeüaju. »Rekao sam im da sam posjetio Reynerda da ga pitam za jednog njegovog prijatelja, Jerryja Nema, koji je osumnjiþen u ubojstvu dilera ýartera Cooka«. »Jesu ti povjerovali?«, upita Ethan. »Izgledali su kao da žele. Ali, recimo da sutra dobijem izvještaj iz laboratorija koji potvrÿuje da je Plavuša iz jezera povezana s onim gradskim vijeünikom o þemu sam ti priþao...« »Cura koju ste našli u kanalizaciji«. »…Da. Onaj gad, vijeünik üe sigurno poþeti tražiti naþin kako da me sredi. Ako bilo tko od þlanova ekipe za oþevid prima mito ili ako ga se može ucijeniti, napravit üe od tog plaüenog ubojice s naušnicom u obliku žlice za koku jadnog invalidnog djeþDþLüa koji je pjevao u zboru, pogoÿenog u leÿa, i moja faca üe biti na svim naslovnicama iznad debelo odštampanog naslova od šesnaest slova«. Ethan je znao da bi naslov od šesnaest debelo odštampanih slova bio POLICAJAC UBOJICA jer su razgovarali o snažnom utjecajuju predrasuda. Hazard se nagnuo naprijed, naslonio podlaktice na bedra i, spojivši ruke kao u molitvi, piljio u oltar. »Mediji vole tog vijeünika. Ima reputaciju da je sklon reformama. Pobrao je sve simpatije i zauzeo odgovarajuüe stavove o bitnim pitanjima. I mene bi trebali voljeli zbog moje ljepote, ali

rulja bi si radije izrezala usnice nego poljubila policajca. Da im se pruži prilika da njega spase tako da mene razapnu, u gradu bi zavladala nestašica þavala«. »Žao mi je što sam te uvukao u ovo«. »A kako si ti mogao znati da üe neka budala srediti Reynerda.«Hazard odvrati pogled od oltara i pogled mu se sretne s Ethanovim kao da u njemu traži znak da ga je izdao: »Zar ne?« »Ovo donekle izgleda loše i za mene«. »Donekle«, složio se Hazard. »Ali þak ni ti nisi toliko glup da radiš za filmsku zvijezdu koja obavlja poslove kao da je reper magnat«. »Manheim ne zna ni za Reynerda, ni za crne kutije. A i da zna, mislio bi da je sve što je Reynerdu potrebno da popravi mentalni sklop malo aromaterapije »Ali ima nešto što mi ne govoriš«, pritiskao je Hazard. Ethan je odmahnuo glavom, ali nije zanijekao. »E stari, ovo je bio prokleto dug dan«. »Kao prvo, Reynerd je sjedio na kauþu izmeÿu dvije vreüice þipsa. Kako se kasnije pokazalo, u svakoj je bila po pljuca«. »Pa ipak, kad je ubojica pozvonio, Reynerd je otvorio vrata nenaoružan«. »Možda zato što je mislio da sam mu ja prava prijetnja, a ja sam tada veü bio unutra. U svakom sluþaju, želim reüi to da si bio u pravu što se tiþe vreüica »Rekao sam ti, susjed mi je rekao da je paranoiþan, da drži pištolj uz sebe, da ga sakriva na þudnim mjestima kao što je vreüica þipsa«. »Brbljivi susjed? To je sranje, Ethane, i ti to dobro znaš«, reþe Hazard. »Nema nikakvog brbljivog susjeda. Nekako si drugaþije saznao za to«. Nalazili su se na raskrsnici povjerenja i sumnje. Osim u sluþaju da Ethan kaže više nego što je rekao dotad, Hazard neüe iüi ni korak dalje. To neüe uništiti njihovo prijateljstvo, ali ako mu ne otkrije nešto više, ono više nikad neüe biti isto. »Mislit üeš da sam skrenuo«, reþe Ethan. »To veü mislim«. Ethan je udahnuo još tamjana, iskašljao knedlu iz grla i ispriþao Hazardu kako je upucan u trbuh kod Raynerda u stanu, a kad je otvorio oþi, otkrio je da uopüe nije upucan, ali je svejedno našao krv pod noktima bez obzira na to što nije bilo rane. Tijekom svega ovoga Hazardov pogled nije postao manje usredotoþen niti je skrenuo prema nekom udaljenom dijelu crkve kao što bi to uþinio da je zakljuþio da Ethan laže ili da je skrenuo. Tek kad je Ethan završio Hazard je ponovno pogledao u svoje spojene dlanove. Naposljetku veliki muškarac reþe: »Jedno je sigurno, a to je da ne sjedim pokraj duha«. »Kad budeš birao instituciju za mene«, reþe Ethan, »imaj na umu da bih volio neku u kojoj imaju dobar umjetniþko-obrtniþki program«. »Osim što si naruþio da ispitaju imaš li u krvi tragova kakvih droga, jesi li smislio kakvu teoriju o ovom?« »Misliš, osim da sam u Zoni sumraka? Ili da sam doista umro i sad sam u paklu?« Hazard je shvatio što mu govori. »Kad se ovakvo što dogodi, þovjeku ne pada puno teorija na pamet, zar ne?« »Ne onakvih koje bi mogao provjeriti 'konvencionalnim’ tehnikama provjeravanja, kako bi to rekli predavaþi na policijskoj akademiji«.

»Meni ne izgledaš kao da si skrenuo«, reþe Hazard. »Ni ja sam sebi. Ali luÿak uvijek zadnji sazna«. »Osim toga imao si pravo za pljucu u vreüici þipsa. Znaþi to je bilo više kao neko... nadnaravno iskustvo«. »Vidovitost. Ali to ne objašnjava krv pod noktima«. Hazard je prihvatio ovo bizarno otkrivenje nijemim povjerenjem i iznimno staloženo. Usprkos tome, Ethan nije imao namjeru reüi mu za nezgodu s Cruiserom i kamionom. Niti da je umro u kolima Hitne pomoüi. Ako priznaš da si vido duha, samo si obiþan tip koji je imao nadnaravno iskustvo. Ako priznaš da si vidio još jednog duha na drugom mjestu u drugo vrijeme, u najboljem sluþaju üe te proglasiti þudakom þija üe se svaka izjava nakon toga uzimati s toliko zadrške da se više uopüe neüeš morati truditi reüi bilo što. »Tip koji je ubio Reynerda«, reþe Hazard, »bio je þlan uliþne bande, zvao se Hector X. Pravo ime mu je Calvin Roosevelt. Bio je na dosta visokom položaju u bandi pa pretpostavljam da je zajedno s frendom koji je sjedio za volanom maznuo vozilo prije nego što su krenuli u akciju«. »Uobiþajeno«, složio se Ethan. »Još nije prijavljena kraÿa Mercedesa koji su koristili. Ali uspio sam vidjeti tablicu i neüeš vjerovati þiji je«. Hazard je podigao pogled sa svojih spojenih dlanova. Susreo je Ethanove oþi. Premda Ethan nije znao što se sprema, znao je da nikako ne može biti dobro. ªýiji?« »Tvog starog prijatelja. Zloglasnog Dunnyja Whistlera«. Ethan nije odvratio pogled. Nije se usudio. »Znaš što mu se dogodilo prije nekoliko mjeseci«? »Neki su ga tipovi davili u školjci, ali nije odmah umro«. »Nekoliko dana nakon toga nazvao me njegov odvjetnik i rekao mi da me Dunny imenovao za izvršitelja njegove oporuke i opunomoüio da donosim odluke u njegovo ime«. »Nisi mi to spomenuo«. »Nisam smatrao potrebnim. Znaš što je bio. Znaš zašto ga nisam želio u svom životu. Ali prihvatio sam situaciju zbog... ne znam... zbog onog što mi je znaþio kad smo bili djeca«. Hazard je kimnuo glavom. Izvukao je paketiü karamela iz džepa kaputa, otvorio vreüicu i ponudio mu jednu. Ethan je odmahnuo glavom. »Dunny je umro jutros u bolnici 'Naša Gospa od anÿela'«. Hazard je izvadio karamelu iz omota i stavio je u usta. »Tijelo je nestalo«, reþe Ethan jer je iznenada osjetio da Hazard veü sve to zna. »Zaklinju se da je bio mrtav,« Ethan je nastavio, »ali uzimajuüi u obzir kako obavljaju posao u bolniþkoj mrtvaþnici, mogao je otiüi odande na vlastitim nogama«. Hazard je vratio karamele u džep. Cuclao je karamelu vrteüi je po ustima. »Siguran sam da je živ«, reþe Ethan. Napokon ga Hazard ponovno pogleda. »Sve se to dogodilo prije nego što smo se našli na ruþku«. »Tako je. ýuj stari, nisam ti to spomenuo jer nisam vidio kako bi Dunny mogao biti povezan s Reynerdom. Još uvijek ne vidim. A ti?« »Za ruþkom si bio zadivljujuüe pribran uzimajuüi u obzir što ti se sve vrtjelo po glavi«. »Mislio sam da gubim razum, ali nisam mislio da üeš mi prije pomoüi ako ti to i kažem«. »Pa što se dogodilo poslije ruþka?« Ethan mu je ispriþao sve o posjetu Dunnyjevu stanu ne izostavivši ništa osim þudnog oblika u zamagljenom zrcalu.

»Zašto bi držao Hannahinu sliku na radnom stolu?«, upita Hazard. »Nije ju prebolio. Još uvijek. Valjda ju je zato istrgnuo iz okvira I ponio sa sobom«. »Izišao je u Mercedesu iz garaže …« »Pretpostavljam da je to bio on. Nisam vidio vozaþa«. »I što se nakon toga dogodilo?« »Moram razmisliti. Nakon toga sam otišao na Hannahin grob«. »Zašto?« »Osjeüaj. Pomislio sam da bih tamo mogao nešto pronaüi«. »I što si našao?« »Ruže.« Ispriþao je Hazardu za dva tuceta brodvejica i posjet cvjeüarnici »Zauvijek ruže«. »Žena je opisala Dunnyja kao što bih ga i ja opisao. Tada sam postao uvjeren da je živ«. »Što je mislio time kad joj je rekao da misliš da je mrtav i da si u pravu?« »Ne znam«. Hazard je zagrizao napola pocuclanu karamelu. »Možeš slomiti zub tako«, upozoravao ga je Ethan. »Kao da mi je to najveüi problem«. »Samo ti dajem prijateljski savjet. Ništa više«. »Whistler se budi u mrtvaþnici, shvati da su ga zabunom proglasili mrtvim, odjene se, ode kuüi ne javivši se nikome, istušira se. Tebi to zvuþi kao da ima smisla?« »Ne. Ali mislio sam da možda ima ošteüenje mozga«. »Odlazi u cvjeüarnicu, kupuje ruže, posjeüuje grob, unajmi plaüenog ubojicu... za tipa koji se budi iz kome i ima ošteüenje mozga, priliþno se dobro snalazi«. »Odustao sam od te teorije«. »Dobro za tebe. Što se dogodilo nakon što si otišao iz cvjeüarnice?« Uzimajuüi u obzir da bi to bila druga nadnaravna priþa u istom danu i time mogla štetiti njegovoj vjerodostojnosti, Ethan mu nije ispriþao za PT Cruisera, nego je samo rekao: »Otišao sam na piüe«. »Ti nisi tip koji traži odgovore u þaši džina«. »Pio sam viski. Ali ni u njemu nisam našao odgovore. Možda iduüi put pokušam s vodkom«. »I to je sve? Sad si mi sve rekao«? Najuvjerljivije što je mogao, Ethan reþe: »Što? Ovo ti veü nije dovoljno nalik Dosjeima X? Nedostaje ti koji izvanzemaljac, vampir, vukodlak«? »Izbjegavaš odgovor«. »Ma ništa ne izbjegavam«, reþe Ethan zažalivši što üe mu morati izravno slagati, a ne samo zaobiüi istinu. »Da, to je sve. Nakon cvjeüarnice sam otišao na viski i tad si me nazvao«. »Istina?« »Da. Pio sam viski kad si me nazvao«. »Pazi, u crkvi si«. »Cijeli svijet je crkva ako si vjernik«. »Jesi li vjernik?« »Bio sam«. »Nisi otkad je Hannah umrla, a?« Ethan je slegnuo ramenima. »Možda jesam, možda nisam. Ovisi iz dana u dan«. Pogledavši ga pogledom koji bi ogulio sloj po sloj s luka sve do bisera u sredini, Hazard reþe: »U redu. Vjerujem ti«. Osjeüajuüi se ljigavijim od zmije, Ethan reþe:

»Hvala«. Hazard se okrenuo kako bi pogledao niz laÿu i uvjerio se da u crkvu nije ušla koja izgubljena duša u potrazi za vjerskim šutom. »Bio si iskren prema meni pa üu ti nešto reüi, ali odmah moraš zaboraviti da si to þuo«. »Veü se ni ne sjeüam da sam bio ovdje«. »U Reynerdovu stanu nije bilo niþeg zanimljivog. Slabo namješten, sve crno-bijelo«. ªýini se da je živio kao redovnik, ali redovnik sa stilom«. »I s drogom. Imao je veliku zalihu koke pripremljenu za preprodaju i bilježnicu s imenima i brojevima. Vjerojatno popis klijenata«. »Poznatim imenima?« »Ne baš. Nekoliko glumaca. Nitko velik. Ono što trebaš znati jest da je radio na scenariju«. »U ovom gradu«, reþe Ethan, »više je tipova koji pišu scenarij nego tipova koji varaju ženu«. »Pokraj raþunala sam na hrpi našao dvadeset šest stranica«. »To nije dovoljno ni za prvi þin«. »Razumiješ se u scenarije, a? A da možda i ti ne pišeš neki?« »Ne. Još uvijek imam nešto dostojanstva«. Hazard reþe: »Reynerd je pisao o mladom glumcu koji uzima sate glume i ostvari, kako on to naziva, 'duboku intelektualnu vezu' sa svojim profesorom. Obojica mrze tipa po imenu Cameron Mansfield, koji je igrom sluþaja najveüa svjetska filmska zvijezda, i odluþe ga ubiti«. Optereüen umorom, Ethan se bio naslonio u kut klupe. Sad se ponovno uspravio. »Koji im je motiv?« »To nije jasno. Reyner je puno pisao po marginama pokušavajuüi to odgonetnuti. Kako bilo, da bi dokazali jedan drugom da imaju petlje izvesti ubojstvo do kraja, obojica pristanu po narudžbi onog drugog ubiti nekog prije nego što zajedno ubiju filmsku zvijezdu. Glumac želi da profesor ubije njegovu majku«. »Zašto me to toliko podsjeüa na Hitchcocka?«, pitao se Ethan. »Veoma je nalik jednom njegovom starom filmu Nepoznati iz Nord Ex-pressa. Dva tipa se zamijene za ubojstva i imaju savršene alibije za ubojstva za koje bi inaþe bili osuÿeni«. »Da pogodim. Reynerdova majka je doista ubijena«. »Prije þetiri mjeseca«, potvrdi Hazard. »Noüi kad je njezin sin imao alibi jak kao trup svemirskog broda«. ýinilo se da se crkva okreüe lijenih šest do osam okreta u minuti, kao da je viski imao zakašnjelo djelovanje na Ethana, ali znao je da je ta vrtoglavica izazvana manje viskijem, a više najnovijim þudnim saznanjima do kojih je došao. »Dobro, kakav moron uþini takvo što pa poslije to napiše u scenariju?« »Arogantni moron glumac. Nemoj mi reüi da misliš da je jedinstven?« »A þije je ubojstvo profesor naruþio od Reynerda?« »Kolege sa sveuþilišta. Ali Reynerd nije napisao taj dio. Tek je završio dio koji opisuje ubojstvo njegove majke. U stvarnom životu zvala se Mina i dobila je metak u desnu nogu, a zatim je isprebijana na smrt bronþano-mramornom svjetiljkom. U scenariju se zove Rena i izbodena je nekoliko puta nožem, odrubljena joj je glava, odrezani su joj udovi i spaljena je u peüi«. Ethan se trznuo. »To mi zvuþi kao da su Reynerdovoj staroj, dani bili odbrojeni upoznao on profesora ili ne«.

Šutjeli su. Dobro izolirani krov crkve nalazio se toliko visoko iznad glava da su se zvukovi oluje jedva þuli i bili manje nalik udaranju kiše, a više tihom lepetanju krila jata ptica. Naposljetku Hazard reþe: »Bez obzira na to što je Reynerd mrtav, možda bi stari Chan ipak trebao pripaziti. Profesor, ili tkogod taj bio u stvarnom životu, još je vani«. »Tko radi na ubojstvu Mine Reynerd?«, pitao se Ethan. »Poznajem li ga?« »Sam Kesselman«. Sam je bio narednik odjela za umorstva kad je Ethan još nosio znaþku. »Što misli o scenariju?«Hazard je slegnuo ramenima. »Nije još þuo da postoji. Vjerojatno mu neüe dostaviti kopiju do sutra«. »Dobar je on þovjek, odmah üe se baciti na to«. »Možda ne toliko brzo koliko bi ti htio«, predviÿao je Hazard. Na ulazu crkve, zadirkivani povjetarcem, plamenovi zavjetnih svijeüa savijali su se u tamno crvenim þašama. Kameleoni svjetla i sjene su trþkarali po zidovima crkve. »Što namjeravaš uþiniti?«, upita Hazard. »O Reynerdovom ubojstvu üe pisati sutrašnje novine. Sigurno üe spomenuti i ubojstvo njegove majke. To üe biti dovoljan izgovor da se obratim Kesselmanu i kažem mu da je Reynerd slao pakete Manheimu. Proþitat üe scenarij …« »O kome ne znaš ništa«, podsjetio ga je Hazard. »… i shvatit üe da je Manheim u opasnosti dok ne otkrijemo profesorov identitet. To üe ubrzati istragu i možda u meÿuvremenu dobijem policijsku zaštitu za šefa«. »Savršen je ovo svijet«, kiselo reþe Hazard. »Katkad sistem funkcionira«. »Samo onda kad to ne oþekuješ«. »Da. Ali nemam sredstava da ispitujem Reynerdove prijatelje i kolege dovoljno brzo i nemam ovlasti da dobijem njegov dosje. Moram se osloniti na sistem htio ja to ili ne«. »A što je s našim današnjim ruþkom?«, upita Hazard. »Nikad se nije dogodio«. »Netko nas je mogao vidjeti. A i platio si karticom. Tome se može uüi u trag«. »U redu. Bili smo na ruþku. Ali nisam spomenuo Reynerda«. »Tko üe u to povjerovati?« Ethan se nije mogao sjetiti nikoga tko bi bio dovoljno naivan da u to povjeruje. »Bili smo na ruþku«, reþe Hazard. »Smislio sam razlog da istog tog dana obiÿem Reynerda i igrom sluþaja je ubijen dok sam bio tamo. Nakon toga se, isto igrom sluþaja, utvrdilo da automobil u kojem je suuþesnik pobjegao pripada Dunnyju Whistleru, tvom starom prijatelju«. »Boli me glava«, reþe Ethan. »A nisam je još ni šutnuo. ýovjeþe, oþekivat üe da znamo što se zbiva, a budemo li tvrdili da ne znamo …« »A ne znamo«. »… znat üe da lažemo. Da sam ja na njihovom mjestu, i ja bih mislio da lažemo«. »I ja«, priznao je Ethan. »Smislit üe neki jadan scenarij koji donekle objašnjava što se dogodilo i na kraju üe nas optužiti da smo sredili Reynerdovu staru, koknuli Reynerda, prikaþili ubojstvo Hectoru X, koknuli i njega i prije nego što kažeš keks, tužitelj üe nam pokušati prikrpiti i izumiranje dinosaura«. Crkva više nije nalikovala utoþištu. Ethan je poželio da je u nekom kafiüu, gdje bi imao

priliku pronaüi utjehu, ali ne u onom u kojem bi se Dunny, živ ili mrav, mogao zateüi. »Ne mogu stupiti u kontakt s Kesselmanom«, zakljuþio je. Hazard nikad ne bi ispustio uzdah olakšanja i priznao koliko je stvarno zabrinut. Zrcalo pod nosom bi možda prikazalo iznenadnu pojavu kondenzacije, ali inaþe popuštanje napetosti je obilježavalo samo lagano spuštanje njegovih golemih ramena. Ethan reþe: »Morat üu poduzeti posebne mjere da zaštitim Manheima i nadati se da üe Kesselman brzo pronaüi Mininog ubojicu«. »Ako me zbog ove pucnjave ne budu maknuli s Reynerdova sluþaja,« reþe Hazard, »prevrnut üu cijeli grad da pronaÿem Dunnyja Whistlera. Moram vjerovati da je on kljuþ svega ovog«. »Mislim da üe Dunny prije mene naüi«. »Kako to misliš?« »Ne znam.« Ethan je oklijevao. Uzdahnuo je. »Dunny je bio tamo«. Hazard se namrštio. »Gdje tamo?« »U hotelskom baru. Vidio sam ga prije nego što je otišao. Krenuo sam za njim, ali sam ga izgubio u gužvi«. »Što je ondje radio?« »Pio. Možda me promatrao. Možda me slijedio u hotel namjeravajuüi mi priüi, ali je poslije odluþio da to ne uþini. Ne znam«. »Zašto mi to odmah nisi rekao?« »Ne znam. Izgledalo mi je... kao jedan duh previše«. »Misliš, neüu ti vjerovati ako ih bude previše? Daj, stari, imaj malo vjere u mene. Pa, koliko dugo se poznajemo? A i ranjeni smo zajedno«. Odluþili su napustiti crkvu odvojeno. Hazard je ustao prvi i krenuo. S kraja reda, stojeüi u središnjem prolazu, dobaci: »Kao u dobra stara vremena, a?«Ethan je znao što misli. »Ti þuvaš moje dupe, ja tvoje«. Za tako velikog þovjeka Hazard je stvarao malo buke hodajuüi laÿom do narteksa pa van iz crkve. Imati pouzdanog prijatelja koji üe ti þuvati leÿa tješi þovjeka, ali þak se ni utjeha i podrška ponajboljeg prijatelja ne mogu usporediti s onim što voljena žena može biti mužu ih voljeni muž ženi. U zgradi srca, prostorije prijateljstva su duboko i þvrsto sagraÿene, ali najtoplije i najsigurnije utoþište u Ethanovu srcu je bilo ono koje je dijelio s Hannah u kojem je zadnjih dana obitavala samo kao dragocjeni duh, slatko sjeüanje koje ga je proganjalo. Mogao joj je ispriþati sve. Za prikazu u zrcalu, kako je drugi put umro ispred cvjeüarnice »Zauvijek ruže«, i ona bi mu vjerovala. Zajedno bi pokušali naüi smisao u svemu tome. U pet godina otkad je umrla nikad mu nije nedostajala više nego sada. Sjedeüi sam u tihoj crkvi, bolno svjestan tihog tapkanja kiše po krovu, mirisa tamjana u zraku, tamnocrvenog svjetla zavjetnih svijeüa, ali ne osjeüajuüi lagan povjetarac, dašak vjetra ili slab Božji plam, Ethan je þeznuo ne za dokazom svog Stvoritelja, veü za Hannah, za glazbom njezina glasa, prelijepom geometrijom njezina osmijeha. Osjeüao se bez doma, bez ognjišta, bez sidra. Njegov apartman u Manheimovoj kuüi þekao je na njegov povratak nudeüi mnoge udobnosti, ali to je bilo samo obitavalište, ne mjesto koje mu je bilo drago. Ovog dugog neobiþnog dana je osjetio da ga zove dom samo jednom stojeüi pokraj

Hannahina groba, u kojem je ležala do praznog mjesta koje je þekalo na njega. 37. S Manheimove ograde, njezinih naizmjence okruglih i šiljastih bronþanih završetaka, lijevanih ploþa ukrašenih ornamentima, sa strelica, spirala, geometrijskih ukrasa, lepeza i lišüa, s grifona i heraldiþkih simbola, kapala je i rominjala crna i srebrna kiša. Ethan je zakoþio i zaustavio se pokraj sigurnosnog stupa. Bio je metar i pol visok, kockast, obuþen u vapnenaþki kamen i u njemu se nalazila kamera, interfon i tipkovno polje. Spustio je prozor i unio šestoznamenkastu osobnu šifru. Polako, dok su svjetla Expeditiona prelazila preko njezinih ukrašenih površina, masivna vrata polako su se poþela povlaþiti u stranu. Svaki zaposlenik je imao drugu šifru. ýuvari su imali raþunalne zapise svakog ulaza. Jedinice na daljinsko upravljanje nalik klasiþnim ureÿajima za daljinsko otvaranje garažnih vrata ili kodiranim transponderima za svako vozilo bi bile prikladnije od tipkovnog polja, pogotovo za ružna vremena, meÿutim mogli bi ih se dokopati mehaniþari, osoblje na parkiralištima i bilo tko kome bi privremeno prepustio brigu za vozilo. Samo jedna nepoštena osoba meÿu njima bila bi dovoljna da kompromitira sigurnost posjeda. Da je Ethan bio obiþan posjetitelj koji nije imao osobnu šifru za ulaz, pritisnuo bi dugme na interfonu i predstavio se þuvarima u uredu na dnu posjeda. Ako ga oþekuju ili je obiteljski prijatelj s liste trajno dopuštenih posjeta, þuvar bi sa svoje tipkovnice otvorio vrata. Dok je þekao da se masivna bronþana barijera makne s puta, Ethana je snimala kamera sa sigurnosnog stupa. Po ulasku na posjed, njegovo vozilo üe pomno ispitati niz od tri kamere postavljene pod takvim kutom da mogu uoþiti þak i þovjeka na podu terenca pri pokušaju da se neprimijeüeno uvuþe na posjed. Sve videokamere su imale tehnologiju za noüno snimanje koja je i najslabiju mjeseþinu pretvarala u razotkrivajuüe svjetlo. Sofisticirani raþunalni program je proþistio veüinu zamuüenja i iskrivljenja koje je stvarala kiša, ostavljajuüi na ekranima u prostoriji osiguranja jasnu sliku u stvarnom vremenu. Da je bio kakav majstor ili dostavljaþ u zatvorenom kombiju ili kamionu, Ethana bi zamolili da priþeka pred ulaznim vratima do dolaska þuvara. ýuvar bi pregledao vozilo da se uvjeri kako vozaþ, pod prisilom, u vozilu ne prevozi kriminalce. Palazzo Rospo nije bila utvrda po suvremenoj definiciji, ni srednjovjekovnim standardima s jarakom i mostom na podizanje. Niti je posjed bio kolaþLü na tanjuru koji bi svaki gladni lopov mogao lako uzeti. Ulazna vrata su eksplozivom mogla biti dignuta u zrak. Zid koji je ograÿivao posjed se mogao preskoþiti. Ali kradomice se na posjed nije tako lako moglo uüi. Uljeze bi gotovo odmah spazile i pratile kamere, detektori kretanja, detektori topline i druge naprave. Devet metara široka bronþana ograda težila je više od tri i pol tisuüe kilograma. Motor pokretan lanþanim pogonom je bio snažan i pregrada se povlaþila ustranu oþitom lakoüom i brže nego što bi þovjek oþekivao. Zemljište od pet jutara u veüini gradskih opüina predstavljalo je veliki komad zemlje. U ovom susjedstvu, gdje je jutro dosezalo cijenu do deset milijuna dolara, zemljište od pet jutara je

vrijedilo koliko i englesko imanje u posjedu baruna. Dug prilaz zakretao je oko jezerca ispred velike kuüe koja nije bila u baroknom stilu kao bronþana ograda, nego tri kata visoka neoklasicistiþka graÿevina obložena vapnenaþkim kamenom jednostavnih klasiþnih ukrasa, golema ali svejedno elegantna u svojim proporcijama. Prilaz se dijelio nadomak jezerca i Ethan je krenuo cestom koja je vodila prema boku kuüe. Kad se cesta ponovno razdvojila, jedna je cesta vodila prema zgradi osoblja za održavanje u kojoj su se nalazile prostorije osiguranja a druga niz rampu pa u podzemnu garažu. Garaža je imala dvije razine. Na gornjoj je Lice držao osobnu zbirku koja se sastojala od trideset dva vozila, od novog Porschea, preko serije Rolls-Roceva iz 30-ih godina, do MercedesBenza 500K iz 1936. Duesenberga iz 1931. i Cadillaca Sixteen iz 1933. Donja je garaža udomljavala flotu svakodnevnih radnih vozila i služi kao parkiralište za automobile uposlenika. Poput gornje garaže, i donjoj je pod bio obložen matiranim keramiþkim ploþicama bež boje, a zidovi prekriveni sjajnim ploþicama iste boje. Potporni stupovi su bili ukrašeni mozaikom raznih nijansi žute. Malo je vrhunskih prodavaonica automobila za bogate bilo tako lijepo opremljeno kao ova donja garaža. Na zidu ispred dizala je visjela perforirana ploþa na kojoj su visjeli automobilski kljuþevi. Fric je sjedio na podu ispod ploþe držeüi u ruci isti onaj roman mekog uveza koji je þitao u knjižnici tog jutra. Ustao je dok mu je Ethan prilazio. Ethanu je bilo drago što se djeþak iznenadio kad ga je vidio. Možda upravo zato što bi þovjek oþekivao da sin Lica, odrastao u takvom bogatstvu i s toliko ravnodušnosti, bude razmaženo derište, neurotiþan do te mjere da ne može normalno funkcionirati ili oboje. I jer je Fric, za razliku od toga, bio pristojan i sramežljiv, jer je pokušavao sakriti tu svoju sramežljivost stavom koji je govorio »sve sam to ja veü vidio« i jer nije mogao sakriti svoju temeljnu osobinu, toliko rijetku u njegovu glamuroznom svijetu , po kojoj je sažaljenje rijetko meÿu moþvarnim krokodilima. Pokazujuüi na knjigu, Ethan reþe: »Je li zli þarobnjak pronašao jezik poštenog þovjeka za svoj napitak?« »Još mu se nije posreüilo. Ali upravo je poslao svog okrutnog pomagaþa, Cragmorea, lažljivom politiþaru po testise«. Ethan se trgnuo. »Pa on je doista zao«. »Ma to ti je samo politiþar. S vremena na vrijeme pokoji navrati ovamo. A kad odu, gospoÿa McBee uvijek radi inventuru vrijednih predmeta u sobama u kojima su bili«. »I... što radiš ovdje dolje? Mislio si se provozati?« Fric odmahne glavom. »Nema smisla pokušavati dok ne navršim šesnaest godina. Prvo moram dobiti vozaþku dozvolu, namaknuti pozamašnu hrpu love za novi poþetak, pronaüi savršen mali gradiü u kojem üu se sakriti i napraviti seriju kostima u koje üu se maskirati da me nitko ne prokuži«. Ethan se nasmijao. »To je tvoj plan, a?« Ne uzvrativši Ethanu osmijeh, savršeno ozbiljan, Fric reþe: »To je moj plan«. Djeþak je pritiskom na dugme pozvao dizalo. Mehanizam se pokrenuo tihim brujanjem, a stijenke dizala su samo djelomiþno prikrivale buku. »Sakrivam se od ekipe za ukrašavanje«, otkrio je Fric. »Još uvijek postavljaju borove i gluposti po kuüi. Tebi je ovo prvi Božiü ovdje pa ne znaš,

ali svi na glavama imaju one glupe crvene djedamrazovske kape i svaki put kad te vide, viknu: ''Sretan Božiü', cere se ko luÿaci i svaki put ti pokušaju uvaliti one duguljaste bombone u štapiüima. Ne rade samo ureÿivanje, naprave cijelu predstavu od toga. Pretpostavljam da to veüina ljudi želi jer inaþe ne bi imali posla, ali zbog takvih stvari þovjek poželi postati ateist«. »To mi zvuþi kao nezaboravna blagdanska tradicija«. »U svakom sluþaju je bolje od onih plaüenih pjevaþa na Badnju veþer. Obuku se kao likovi iz Dickensa, a izmeÿu pjesama priþaju o kraljici Viktoriji i gospodinu Scroogeu, ispituju što üeš imati za božiþnu veþeru, gusku ili hladetinu, a oslovljavaju te s 'milorde' ili 'mladi gospodaru'. A moraju doüi jer Tata du... jer moj tata misli da je to baš krasno. Pola sata i veü si siguran da üeš se ili usrati ili oslijepiti, a þeka te još pola sata. Ali poslije toga je dobro jer nakon božiþnih pjesama dolazi maÿioniþar koji ima toþku s malim ljudima koji su maskirani u patuljke i totalno je smiješan«. ýinilo se da Aelfric skriva nešto važno, nešto što ga jako muþi, a to je nenamjerno pokazao bujicom rijeþi izreþenom na naþin sliþan ispraznom brbljanju. Po prirodi nije bio šutljiv, ali nije bio ni nezaustavljivi brbljivac. Dizalo je stiglo i vrata su se otvorila. Ethan je za djeþakom ušao u kabinu obloženu drvetom. Pritisnuvši dugme za prizemlje, Fric reþe: »Bi li iz iskustva rekao da su telefonski perverznjaci stvarno opasni ili samo priþaju?« »Telefonski perverznjaci?« Do ovog trenutka djeþak nije nijednom pogledao Ethana u oþi. Sada je gledao svjetlo na zaslonu koji je prikazivao brojeve katova ni ne pogledavši Ethana. »Tipovi koji nazovu pa dišu u slušalicu. Misliš da se pale samo na to ili katkad doista doÿu pa te drpaju i sliþno?« »Je li te netko nazvao, Fric?« »Aha. Neki þudak.« Djeþak je oponašao teško, isprekidano dahtanje kao da bi Ethan mogao prepoznati perverznjaka po jedinstvenom naþinju disanja. »Kad je to poþelo?« »Danas. Prvo u sobi s vlakovima. Onda me opet nazvao dok sam veþerao u vinskom podrumu«. »Nazvao je tvoju privatnu liniju?« »Aha«. Na zaslonu je svjetlo prikazivalo da se dizalo penje od donje garaže prema gornjoj. Penjalo se polako. »Što ti je taj tip rekao?« Fric je oklijevao, malo premještao noge po mramornom podu, a zatim rekao: »Samo je disao. I... glasao se kao životinja«. »Samo to?« »Aha. Glasao se kao životinja, ali nisam uspio skužiti koja. Nije bio baš nešto nadaren«. »Siguran si da ti nije nešto rekao? Kako se zove, na primjer?« Ne skidajuüi pogleda sa zaslona, Fric reþe: »Ma samo je glupo disao. Utipkao sam *69, mislio sam da možda još uvijek živi s mamom i da üe se ona javiti pa üu joj reüi što njezin dragi bolesni sinþLü radi, ali javio se on i opet samo disao«. Stigli su u prizemlje. Vrata su se otvorila. Ethan je zakoraþio u hodnik, ali Fric je ostao u dizalu. Blokirajuüi vrata jednom rukom, Ethan reþe: »To nije bilo pametno, Fric. Takve ljude koji te pokušavaju zlostavljati uzbuÿuje kad

znaju da su ti se uvukli pod kožu. Najbolje što u takvim situacijama možeš uþiniti je spustiti slušalicu þim shvatiš o þemu se radi, a ako telefon odmah nakon toga opet zazvoni, jednostavno ne dizati slušalicu«. Gledajuüi na sat, popravljajuüi vrijeme navojem, pokušavajuüi izgledati zaposlen, Fric reþe: »Mislio sam da bi možda nekako mogao otkriti tko je?« »Pokušat üu. I Fric?« Djeþak je nastavio petljati satom. »A?« »Jako je važno da mi kažeš sve što se dogodilo«. »Aha«. »Rekao si mi sve što se dogodilo, zar ne?«Pridigavši sat na uho kao da osluškuje radi li, Fric reþe: »Naravno. Tip je disao«. Djeþak je nešto tajio, ali vršiti pritisak na njega u ovom trenutku samo bi ga natjeralo da još jaþe þuva svoju tajnu. Prisjetivši se kako je on sam reagirao na Hazardovo ispitivanje u crkvi, Ethan je popustio. »Ako se slažeš, bude li tvoja linija zazvonila veþeras ili sutra dok sam ovdje, volio bih se javiti umjesto tebe«. »Dobro«. »Obiþno u svom apartmanu ne þujem kad zvoni tvoja linija, ali otiüi üu do centrale i promijeniti to«. »Kada?« »Odmah. Javit üu se nakon što nekoliko puta zazovi, ali ako sluþajno dobiješ poziv sutra kad ne budem ovdje, pusti neka se ukljuþi pretinac govornih poruka«. Djeþak ga je napokon pogledao u oþi. »Dobro. Znaš koja je moja zvonjava?« Ethan se nasmiješio. »Veüüu je nekako prepoznati«. Izgledajuüi zabrinut, Fric reþe: »Znam, glupa je«. »A misliš da ja imam osjeüaj da je poziv važan kad þujem prvih devet nota'Drageta'?« Fric se nasmiješio. »Budeš li me trebao, nazovi me na jednu od mojih linija ili mobitel bez obzira na vrijeme, bio dan ili noü«, reþe Ethan. »Bez oklijevanja, Fric. Ionako ne spavam puno. Dobro?« Djeþak je kimnuo glavom. »Hvala, gospodine Truman«. Ethan je još jednom zakoraþio u hodnik. Samosvjestan, Fric je ozbiljno uvukao donju usnicu pritišüXüi dugme, vjerojatno za drugi kat, gdje su se nalazile njegove prostorije. Zbog djeþakova minijaturna stasa, dizalo, veliko poput dizala u neboderu, þinilo se još veüim nego obiþno. Premda nizak i vitak za svoje godine, u Fricovu držanju i svakodnevnom stavu je bilo Rþigledne odluþnosti i hrabrosti iznenaÿujuüe za njegove godine i veüe od njegova malog tijela. Djeþakovo neobiþno i usamljeno djetinjstvo veü ga je poþelo þeliþiti za nesreüu. Usprkos svom njegovom bogatstvu, pameti i sve veüoj mudrosti, nesreüa üe ga stiüi prije ili kasnije. Naposljetku, ipak je bio ljudsko biüe, a samim tim je naslijedio i svoj dio jada i nesreüe. Vrata dizala su se zatvorila. Dok se Fric gubio iz vida, a mehanizam preo, Ethan je pogledao zaslon iznad vrata dizala. Gledao je dok nije vidio da se svjetlo promijenio te da sada pokazuje prvi kat i osluškivao dok je mehanizam dizala nastavio mljeti.

U svojoj glavi Ethan je vidio kako se vrata dizala otvaraju na drugom katu, praznu kabinu i Frica zauvijek izgubljenog negdje izmeÿu katova. Takve osebujne mraþne misli nisu bile uobiþajene za Ethana. Bilo kojeg drugog dana osim ovog, pitao bi se odakle mu tako þudne stvari padaju na pamet i istog þasa umirio misli istom lakoüom kao da popravlja nabor na košulji. Meÿutim, ovaj dan je bio toliko razliþit od bilo kojeg drugog da je Ethan morao uzimati za ozbiljno þak i najnevjerojatnije predosjeüaje i moguünosti. Oko dizala je vodilo stubište. Osjeüao je iskušenje da pretrþi þetiri niza stepenica. Dizalo se penjalo polako i mogao bi prije njega stiüi na drugi kat. Meÿutim, kad bi se vrata otvorila, a Fricu ne bi bilo ništa, djeþaka bi takav doþek uznemirio. Teško dišuüi od luÿDþkog uspona, Ethan ne bi mogao sakriti koliko je zabrinut za Frica , niti bi to mogao objasniti. Trenutak je prošao. Njegovo stisnuto grlo se opustilo. Progutao je, udahnuo. Na zaslonu je svjetleüa brojka oznaþavala drugi kat. Motor dizala je utihnuo. Zacijelo je Fric sigurno stigao do vrha kuüa. Nije ga progutao i probavio demonima opsjednut mehanizam dizala. Hodajuüi prema svojim prostorijama u zapadnom krilu kuüe, Ethan je umirio tu bizarnu ideju u svojoj glavi najbolje što je mogao. 38. Žureüi dugim sjevernim hodnikom, Fric se, više puta zabrinuto osvrnuo preko ramena jer uvijek je pomalo vjerovao da iz najusamljenijih uglova ove velike kuüe vrebaju duhovi. Noüas je bio gotovo siguran u njihovo prisustvo. Prolazeüi pokraj pozlaüenog zrcala postavljenog iznad prastare komode, uþinilo mu se da je krajiþkom oka primijetio dva oblika u tom godinama zamuüenom zrcalu, samog sebe, ali još nekog, višeg, tamnijeg, kako žuri odmah iza njega. Na tapiseriji koja je datirala iz vremena gotovo prije zadnjeg ledenog doba, strašni konjanici na crnim konjima kao da su okretali glave gledajuüi ga kako prolazi hodnikom. Krajiþkom oka mu se uþinilo da vidi konje divljih pogleda, raširenih nozdrva kako galopiraju poljima i šumama od tekstila kao da namjeravaju izjuriti iz svog istkanog svijeta i uletjeti u hodnik na drugom katu. Uzimajuüi u obzir u kakvom se psihiþkom stanju trenutno nalazio, Fric ne bi mogao obavljati poslove na groblju, mrtvaþnici ili institutu za kriogenetiku, gdje horde zamrznutih mrtvaca þekaju dan kad üe biti odmrznuti i vraüeni u život. U jednom filmu Tata duh je glumio Sherlocka Holmesa, koji je u tom filmu bio prvi þovjek koji je dao zamrznuti svoje tijelo nakon smrti. Otopili su ga u 2225., kada je utopijskom društvu koje je tada cvalo na zemlji trebala njegova pomoü pri rješavanju prvog ubojstva poþinjenog u zadnjih sto godina. Da se izbace zli roboti, zli izvanzemaljci ili zle mumije, film bi bio bolji. Katkad film može biti premaštovit. Meÿutim, u ovom trenutku Fric je bez problema mogao vjerovati da bi Palazzo Rospo mogla biti puna duhova, robota, izvanzemaljaca, mumija i neþeg neizrecivog, goreg od svega

toga zajedno, pogotovo ovdje na drugom katu gdje je bio sam. Ne sam i siguran, nego sam u smislu da je bio jedino živo ljudsko biüe na ovom katu. Na ovom katu, u zapadnom krilu i u jednom dijelu sjevernog hodnika su se nalazile spavaüa i nekoliko s njom povezanih soba njegova oca. Kad bi Tata duh bio kod kuüe, Fric bi imao društvo u ovom visokom utoþištu, ali veüinom bi boravio sam ovdje na drugom katu. Kao sad. Na križanju sjevernog i istoþnog hodnika, stajao je mirno poput leša u kriogenom spremniku osluškujuüi kuüu. Fric je više zamišljao nego doista þuo tapkanje kiše. Krov je bio prekriven škriljevcem, dobro izoliran i visoko iznad ovog visokog hodnika. Slabo i nestalno hujanje vjetra je bilo tek sjeüanje iz nekog drugog vremena, jer ova noü uglavnom nije bila vjetrovita. Osim Fricova apartmana, u istoþnom hodniku su se nalazile i druge prostorije. Rijetko korištene gostinjske sobe. Prostorija s posteljinom. Prostorija za elektriþne ureÿaje pretrpana Fricu nepoznatim stvarima koja ga je podsjeüala na Frankensteinov laboratorij. Mali dnevni boravak, bogato namješten i dobro održavan, u kojem nitko nikad nije boravio. Na kraju hodnika su se nalazila vrata iza kojih se stražnje stubište spuštalo pet katova sve do donje garaže. I drugo se stubište, na kraju zapadnog hodnika, spuštalo do dna Palazzo Rospo. Nijedno, naravno, nije bilo toliko široko i otmjeno kao glavno, koje je na svakoj razini imalo po jedan kristalni luster. Glumica Cassandra Limone (pravo ime Sandy Leaky), koja je pet mjeseci živjela s Fricovim ocem, þak i kad ga nije bilo doma, trþala je gore-dolje po svakom stubištu petnaest puta dnevno u sklopu svog tjelovježbenog režima. Dobro opremljena teretana na prvom katu je »gospodarici stubišta« nudila brojne sprave za vježbanje, ali Cassandra je izjavila da su »autentiþne« stube manje dosadne od zamišljenih te da imaju prirodniji uþinak na mišiüe nogu i stražnjice. Okupana znojem, stenjuüi, škiljeüi, praveüi grimase, psujuüi poput one opsjednute ženske iz Egzorcista, galameüi na Frica ako bi se sluþajno zatekao na bilo kojem stubištu dok bi ih ona koristila, Cassandru urednici þasopisa People ne bi prepoznali da su je vidjeli. 2þigledno se, meÿutim, trud isplatio. Tata duh je više od jednom rekao Cassandri da je ubojito oružje, jer da bi mišiüima listova mogla smrskati þovjeku lubanja, bedrenim mišiüima slomiti bilo koje srce, a stražnjicom izluditi þovjeka. Ha, ha, ha. Umjesto na smijeh, neke šale tjeraju na povraüanje. Jednog dana pred kraj svog boravka, Cassandra je pala na zapadnom stubištu i slomila þlanak. E to je stvarno smiješno! Sada je Fric hodao istoþnim hodnikom, ali ne do svojih prostorija, nego do zadnje sobe na desnoj strani prije svojih prostorija. Ovaj nimalo elegantan prostor, tri i pol s þetiri metra, imao je pod obložen grubim daskama i gole bijele zidove. U ovom trenutku prazan, služio je kao etapa na putu pri prebacivanju, stvari na i s tavana. Prostrano teretno dizalo koje je pokretao elektriþni motor, moglo je podiüi sto osamdeset kilograma težine omoguüujuüi pohranu teških kutija i velikih predmeta u golemom praznom prostoru iznad kuüe. Iza vrata se nalazilo spiralno stubište koje je takoÿer vodilo na tavan. Fric je krenuo stubištem. Penjao se oprezno, hvatajuüi se jednom rukom za rukohvat, zabrinut da se time što se smijao Cassandri jer je slomila þlanak možda urekao i da bi mu se moglo dogoditi da i sam slomi nogu. Tavan se pružao þitavom dužinom i širinom kuüe. Prostor nije bio neureÿen. Ožbukani

zidovi, pod obložen daskama i prekriven linoleumom zbog lakšeg održavanja. Kolonade masivnih okomitih greda podupirale su zamršenu konstrukciju kosih krovnih greda koje su držale krov. Izmeÿu greda nije bilo pregrada pa je tavan bio jedna velika otvorena prostorija. Ali s jednog na drugi kraj te visoke prostorije se nije moglo lako vidjeti jer je s greda, obješeno o žicu, visjelo na stotine golemih, uokvirenih filmskih plakata. Na svakom je od njih bilo ime i divovska slika Channiga Manheima. Fricov je otac snimio samo dvadeset i dva filma, ali je skupljao predmete vezane uz svoju karijeru na svakom jeziku. Njegovi filmovi su bili hitovi širom svijeta i svaki je imao po nekoliko desetaka plakata. Obješeni plakati oblikovali su svojevrsne zidove i prolaze, kao i stotine naslaganih kutija punih Manheimovih uspomena koje su ukljuþivale majice s njegovim likom ili omiljenim krilaticama iz njegovih filmova, ruþne satove þije su kazaljke prelazile preko njegova slavnog lica, šalice s njegovom facom, šešire, kape, jakne, þaše, lutke, stotine raznih igraþaka, fino žensko donje rublje, medaljone, kutije za užinu i drugu robu koje se Fric mogao sjetiti ili koju je mogao zamisliti. Gdje god se okreneš, samostojeüi kartonski prikazi Tate duha u prirodnoj veliþini ili još i veüi. Ovdje okorjeli kauboj, ondje kapetan svemirskog broda, pomorski oficir, pilot, istraživaþ džungle, kapetan konjice u devetnaestom stoljeüu, lijeþnik, boksaþ, policajac, vatrogasac... Detaljniji kartonski dvodimenzionalni prikazi su prikazivali najveüu svjetsku filmsku zvijezdu u sklopu cijelog seta iz pojedinih filmova. Stajali su izloženi u predvorjima kinematografa i mnogo ih je, opremljeno baterijama, imalo pomiþne dijelove i svjetla. Zanimljivi rekviziti iz njegovih filmova su ležali na otvorenim metalnim policama ili bili prislonjeni na zidove. Futuristiþko oružje, vatrogasne kacige, vojniþki šljemovi, oklop, robot pauk veliþine naslonjaþa... Veüi rekviziti, primjerice vremenski stroj iz Nesavršene buduünosti, pohranjivali su se u skladištu u Santa Monici. Prostor tog skladišta i ovog tavana se grijao isto kao i muzejski prostor, a sustav za odvlaživanje zraka je osiguravao da se propadanje predmeta od kojih se zbirka sastojala svede na minimum. Tata duh je nedavno kupio posjed tik uz Palazzo Rospo. Namjeravao je srušiti postojeüu kuüu na susjednom zemljištu, povezati te dvije parcele i sagraditi muzej u stilu Palazzo Rospo u kojem üe izložiti svoje uspomene. Mada mu to nikad nije rekao, Fric je slutio da njegov otac jednog dana namjerava, u stilu Gracelanda, otvoriti muzej za javnost, te da üe se oþekivati od Frica da sprovede taj projekt. Da taj dan ikad doÿe, morao bi, naravno, samom sebi raznijeti mozak ili skoþiti s neke visoke zgrade, ili oboje, ako do tada veü uspješno ne zapoþne novi, tajni život pod lažnim imenom u Goose Crotchu u državi Montani ili nekom drugom gradu toliko dalekom i malom da njegovi graÿani filmove još uvijek zovu »predstavama Laterne Magice13«. (13 Laterna Magica (lat. þarobna svjetiljka) - naprava za projiciranje uveüanih slika na platno) Ponekad, kad bi se popeo na tavan lutati Manheimovim labirintom, Fric bi bio oþaran. Katkad bi bio þak oduševljen što je dio ovog gotovo legendarnog, zamalo þarobnog pothvata. Nekom drugom prilikom bi se osjeüao drastiþno malen, beznaþajan, kukac od djeþaka kojeg þovjek bez problema može zgnjeþiti, zdrobiti i zaboraviti. Veþeras se nije osjeüao ni nadahnut ni ohrabren zbirkom, jer ju je obilazio iskljuþivo tražeüi mjesto za skrivanje. U ovom üe labirintu, meÿu svim tim uspomenama, zacijelo pronaüi kakvo malo utoþište gdje üe se moüi skriti i osjeüati zaštiüen oþevim sveprisutnim licem i

imenom koji bi mogli odvratiti zlo vrlo nalik onome kao kad þešnjak i raspelo odvraüaju vampire. Došao je do dva metra visokog zrcala u okviru od izrezbarenih, rukom obojanih zmija koje su se ispreplitale u uzlu boje dragulja. U Crnom snijegu Fricov otac je vidio djeliüe svoje buduünosti u ovom zrcalu. Fric je vidio Frica, i samo Frica, kako škilji u svoj odraz kao što je to ponekad þinio, pokušavajuüi se vidjeti višim i jaþim nego što to uistinu jest. Kao i obiþno, nije se uspio zavarati da se osjeüa junaþki. A onda, odjednom, zrcalo se poþelo mreškati. Fric se odmaknu i ponovo zagleda. Uþinilo mu se, pomislio je. Taman kad je hteo da krene dalje, jedna ruka izaÿe kroz ogledalo, za njom muškarac. Za trenutak Fric se skameni. Ta spodoba, taj muškarac, uspeo je vrhovima prstiju da ga uhvati za majicu. Fric se otrže i poþe bežati. 39. Muþen kao nikad ranije tamom iza prozora, Ethan je prešao apartman, navukao zastore i iskljuþio kišnu noü koja, zapravo, kao da je imala tisuüu oþiju. U svojoj radnoj sobi, za svojim radim stolom, ukljuþio je raþunalo i otvorio kontrolni program kuüe. Na ekranu su se pojavile ikone regulatora sustava grijanja i hlaÿenja, grijaþa bazena i jacuzzija, navodnjavanja okoliša, vanjske i unutrašnje rasvjete, meÿusobno povezane audio I videoopreme, elektroniþkih sigurnosnih ureÿaja, telefonskog i drugih sustava. Mišem je kliknuo na ikonu telefonskog sustava. Program je zatražio lozinku, i unio ju je. Od svih u kuüanstvu, samo je Ethan imao moguünost pristupa i reprogramiranja sigurnosnog i telefonskog sustava. Slika na ekranu se promijenila nudeüi nove moguünosti izbora. Telefoni u njegovim prostorijama su prikazivali sve dvadeset þetiri linije, ali on je imao pristup samo dvjema. Nije mogao prisluškivati tuÿe pozive, niti je netko mogao þuti njegove. Štoviše, kad bi u kuüu pristizali pozivi na druge linije, Ethan u svojim prostorijama ne bi þuo zvonjavu. Pa ipak, svjetlo iznad broja svake linije je treperilo kad je neþija linija zvonila, a neprekidno gorjelo za vrijeme trajanja razgovora. Ušavši u program telefonskog sustava, Ethan ga je uredio tako da liniju 23, Fricovu, od tog trenutka prespaja u njegove prostorije. Zvonit üe i u njima osobnom Fricovom zvonjavom. Kad je obavio taj zadatak, pregledao je dnevni zapis poziva. Svaki ulazni poziv u Palazzo Rospo i svi izlazni bi bili automatski zabilježeni, ali ne i govorne poruke. Pokraj svakog poziva je stajalo vrijeme kad je veza uspostavljena i vrijeme trajanja svakog razgovora. Telefonski broj svakog izlaznog poziva bi bio zabilježen i u popis poziva u raþunalu. I ulazni telefonski brojevi su bili prikazani, osim u sluþaju kad bi pozivatelj zbog privatnosti prikrio broj. Unio je svoje ime i vidio da je primio samo jedan poziv dok ga nije bilo. Pozivi koje je obavio s mobilnog telefona nisu bili zabilježeni. Dohvatio je slušalicu kako bi provjerio pretinac govornih poruka. Poziv je bio od bolnice. Javili su mu da je Dunny preminuo. Ethan je izbrisao svoje ime i unio Aelfricovo. Raþunalo je prikazalo da djeþak na današnji dan, ponedjeljak 21. prosinca, nije imao poziva.

Prema onome što mu je Fric rekao, perverznjak je nazvao dvaput. I barem jednom ga je djeþak pokušao nazvati koristeüi *69. Sva tri poziva su trebala biti zabilježena. Ethan je otišao s Fricova na glavni popis, gdje su bile zabilježene sveukupne aktivnosti svih telefonskih linija od ponoüi nadalje. Taj je popis bio dug, jer je osoblje bilo zaposleno pripremama za Božiü. Pažljivo prolazeüi zapisom, Ethan nije pronašao nijedan poziv upuüen na Fricovu liniju ili s nje. Osim ako sustav za praüenje poziva nije pogriješio, što se prema Ethanovu iskustvu nikad ranije nije dogodilo, neizbježan zakljuþak je morao biti da Fric laže da je primio te gnusne pozive. Poštovanje koje je osjeüao prema djeþaku ga je motiviralo da još jednom pregleda zapis krenuvši ovaj put od dna. Ishod je bio isti. Koliko god bilo teško vjerovati da sustav nije zabilježio pozive o kojima ga je Fric izvijestio, Ethanu je bilo gotovo isto toliko teško vjerovati da je djeþak izmislio priþu o disanju u slušalicu. Fric nije bio djeþak sklon dramatiziranju, a pogotovo ne djeþak koji bi tražio pažnju. Osim toga, istinski ga je uznemirilo kad se prisjetio tih poziva. Samo je disao i... glasao se kao životinja. Perifernim vidom svjestan treptanja, Ethan se okrenuo od raþunala i ugledao kako trepüe svjetlo iznad linije 24. Dok je gledao, na poziv se netko javio, veza je uspostavljena i svjetlo je poþelo stalno gorjeti. Linija 24, zadnja linija na telefonskoj centrali, ostavljena je za pozive koji dolaze od mrtvih. 40. Kad iz zrcala, kao da je rijeþ o vratima, izaÿe opak tip, krene prema tebi i vrhovima prstiju te zgrabi za majicu, može ti se oprostiti ako se upišaš u gaüe ili potpuno izgubiš kontrolu nad sfinkterom. Stoga se Fric iznenadio što istog trena nije procurio na svaki otvor, te što je reagirao dovoljno brzo da se istrgne iz tih prstiju i odjuri u hodnik uspomena u potpuno suhom i nezasmrÿenom stanju. Skrenuo je lijevo, desno, desno, lijevo, preskoþio malu hrpu kutija skoþivši iz jednog prolaza u drugi, trþHüi se sudario s dva golema plakata, projurio pokraj kartonskog Tate duha u ulozi detektiva iz 1930-ih, progurao se izmeÿu još nekolicine plakata, izbjegao realistiþnog jednoroga od stiropora iz jednog filma s Manheimova popisa o kojem se u prisustvu njegova oca nitko nije usuÿivao govoriti, skrenuo lijevo, lijevo, desno i stao kad je shvatio da više ne zna odakle je došao i da bi mogao trþati ukrug prema zrcalu uokvirenom gujama. Iza njega, preko pozamašnog dijela širokog tavana, uokvireni plakati njihali su se poput divovskih klatna. Bježeüi, dodirnuo je neke od njih, ali vjetar koji ih je stvorilo pokrenuo je druge stvarajuüi još veüi metež. U svom tom komešanju bilo je teže opaziti þovjeka iz zrcala nego što bi se moglo na tavanu uronjenom u spokoj. Fric ga nije mogao ni na þas opaziti. Ako nisi zlotvor sklon šuljanju koji voli sjene, osvjetljenje je ovdje bilo uznemirujuüe. Cijelom dužinom tavana i po stupovima koji su podupirali krovnu konstrukciju su se protezale zidne svjetiljke, ali biloih je manje i bile su slabije nego što bi þovjek želio. Obješene palisade plakata, poreÿane poput zastava brojnih Manheimovih naroda, zaklanjale su ujednaþeni protok svjetla iz jednog prolaza u drugi.

Oprezno þXþHüi u tami, Fric je duboko udahnuo, zadržao dah, oslušnuo. Isprva nije mogao þuti ništa osim dum-dum-dum-dum svog preskaþXüeg, lupajuüeg srca, ali pred kraj tog zadržanog daha, zaþuo je i udaranje kiše po škriljevcu. Svjestan da üe, proizvede li bilo kakvu buku, odati svoj položaj vrebajuüem predatoru, Fric je lagano ispustio istrošen zrak, udahnuo svjež, zadržao ga. Što je više bio u kuüi, bio je više u oluji. Ovdje su se samotni uzdisaji kiše okupljali u šapate gomile koja izmjenjuje iskrene tajne u moru noüi koja je sada obavijala Palazzo Rospo. Pa ipak, na isti naþin na koji se usredotoþio þuti kišu, prilagodio je sluh i koracima þovjeka iz zrcala. Naþin na koji je tavan bio sagraÿen, klaüenje divovskih plakata, naleti kiše iskrivljavali su zvuk pa se þinilo da se uljez najprije udaljava od Frica, potom približava, pa opet udaljava, a zapravo se najvjerojatnije postojano kretao prema svom plijenu. Fric je poslušao savjet Tajanstvenog pozivatelja da pronaÿe skrovito, tajno mjesto na koje üe se sakriti. Vjerovao je da üe mu skrovište uskoro zatrebati, ali nije bio svjestan koliko brzo. 8þHüi istodobno disati i osluškivati, prigrlio je šašavu majþinu tvrdnju da je »skoro nevidljivi savršeni mali mišiü«. Pužuüi tiho i brzo, prošao je pokraj crveno-zlatnih kartonskih tornjeva futuristiþkog grada iznad kojih je letio njegov kartonski otac s opasnom laserskom puškom u ruci. Na križanju dvaju prolaza, Fric je pogledao na obje strane i skrenuo ulijevo. Požurio je naprijed prouþavajuüi zvuk teških koraka dok je hodao, raþunajuüi kojim bi putem trebao iüi da izmeÿu sebe i þovjeka iz zrcala stvori što veüu udaljenost. Uljez se nije ni trudio skrivati. Kao da je htio da ga Fric þuje, kao da je bio siguran da mu neüe uspjeti pobjeüi. Molok. To je sigurno Molok. Traži djeþju žrtvu, dijete, da ga ubije, možda þak i pojede. Molok... koji þDþka zube djeþjim kostima... Fric se suzdržao da ne vikne upomoü, siguran da ga ne bi þuo nitko osim muškarca, božanstva, zvijeri koja ga proganja. Zidovi kuüe su bili debeli, podovi još deblji i nije bilo nikog bliže od drugog kata, dolje, u sredini kuüe. Mogao je potražiti prozor, izaüi na ivicu i riskirati pad. Ali tavan nije imao prozora. Na kraju prolaza je stajao lažni kameni sarkofag ukrašen hijeroglifima i slikom mrtvog faraona, napušten, bez zle mumije koja se nekoü borila s najveüom svjetskom filmskom zvijezdom. Sanduk s parobroda u koji je nemilosrdni i mudri ubojica (kojeg je glumio Richard Gere) nekoü ugurao leš prelijepe plavuše (zapravo živo tijelo veü spomenute Cassandre Limonel), sada je stajao prazan. Fric nije došao u iskušenje da se sakrije u jednu od tih kutija, ni u crn lakirani lijes, ni debelu kutiju iz koje je uz pomoü zrcala nestajala maÿioniþareva pomoünica. ýak su i oni koji nisu bili ljesovi, izgledali kao ljesovi. Bio je siguran da bi uüi u jedan od njih znaþilo sigurnu smrt. Najpametnije što je mogao uþiniti bilo je nastaviti se kretati, brzo i tih poput miša, pritajiti se, ostati vani, uvijek nekoliko koraka ispred þovjeka i zrcala. Kad-tad üe se vratiti do rotonde, siüi s tavana i pobjeüi na niže katove gdje üe moüi naüi nekog da mu pomogne. Iznenada je shvatio da više ne þuje korake svog progonitelja. Nije bilo kartonskog Tate duha koji bi stajao mirnije, ni mumije pod egipatskim pijeskom koja bi disala neprimjetnije od njega, kad je poþeo sumnjati da je ova nova tišina loš znak. Iznad glave je proletjela sjena razdvajajuüi zrak kao da je voda. Fric je uzdahnuo, pogledao je gore. Grede koje su podupirale krovnu konstrukciju odmarale su se povrh potpornjih stupova,

metar i pol iznad njegove glave. Od jednog reda greda do drugog, iznad filmskih plakata, letjela je spodoba, bez krila, elegantnije od ptice skaþXüi lakoüom astronauta u bestežinskom stanju u svemiru koji ne mari za ravnotežu. To nije bio fantom u plastu, nego þovjek u odijelu, isti onaj koji je izišao iz zrcala i sada izvodio nemoguüi zraþni balet. Spustio se na vodoravnu gredu, okrenuo prema Fricu i obrušio sa svog visokog položaja ne poput baþena kamena, nego poput perca cereüi se toþno onako kako je Fric zamislio da üe se zli Molok, željan djeþjeg mesa, ceriti. Fric se okrenuo i potrþao. Premda se Molok spuštao brzinom perca, odjednom je bio tu. Zgrabio Frica s leÿa obuhvativši ga jednom rukom oko prsa, a drugu stavivši preko usta. Fric se oþajniþki pokušavao osloboditi, ali digao ga je u zrak kao što sokol u lovu digne miša sa zemlje. Naþas je pomislio da üe Molok odletjeli s njim meÿu grede, a zatim rastrgati i s apetitom pojesti. Meÿutim, ostali su na tlu. Molok se veü kretao. Koraþao je pouzdano kao da zna kamo üe ga svako skretanje u ovom labirintu odvesti. Fric se otimao, udarao nogama, mlatio rukama, ali þinilo se kao da se bori protiv samog zraka, uhvaüen u sanjive struje noüne more. Dlan prislonjen na njegovo lice ga je pritiskao ispod brade i poput štipaljke mu držao þvrsto zatvorena usta prisiljavajuüi ga da proguta krik i blindirajuüi mu nos. A onda nasta mrak.

41. Ethan je pogledao na sat, zatim na svjetleüu toþkicu linije 24 mjereüi vrijeme telefonskog poziva. Nije vjerovao da Palazzo Rospo zove mrtvac ubacujuüi metafiziþke kovanice u govornicu s druge strane. Ovo je pouzdano ili krivi broj ili kakav dosadan trgovac koji ne preza prodavati maglu þak ni telefonskoj sekretarici koja snima ove poruke. Kad mu je Ming du Lac, duhovni savjetnik Lica, objašnjavao svrhu linije 24, Ethan je dobro zapazio da bi Ming poludio samo da ga sumnjiþavo pogleda i neprijateljski reagirao na bilo kakav pokušaj izražavanja nevjerice. Uspio je nekako zadržati mirno lice i ozbiljan glas. Samo su gospoÿa McBee od osoblja i Ming du Lac od Manheimovih suradnika bili toliko utjecajni da nagovore Manheima da otpusti Ethana. Toþno je znao s kim mora oprezno. Pozivi od mrtvih. Svi smo se javili na telefon, þuli tišinu i ponovili »halo« pretpostavljajuüi da je netko na drugom kraju omeo pozivatelja ili da centrala ne radi kako treba. Kad na treüe »halo« ne dobijemo odgovor, spuštamo slušalicu uvjereni da je pozivatelj nazvao krivi broj, da se netko pokušava našaliti ili da je došlo do kakve tehniþke smetnje. Pojedinci, medu njima i Lice, vjeruju da dio takvih poziva dolazi od mrtvih prijatelja ili voljenih koji pokušavaju komunicirati s nama s Drugog svijeta. Iz nekog razloga, prema ovoj teoriji, mrtvi mogu uþiniti da telefon zazvoni, ali ne mogu tako lako poslati svoje glasove preko ponora koji razdvaja život i smrt, zbog þega þujemo samo tišinu ili osebujnu statiku, ili u rijetkim prilikama prigušene rijeþi koje kao da dolaze iz velike daljine. Nakon što mu je Ming objasnio svrhu linije 24, Ethan je malo istražio tu temu i saznao da su ljudi koji se bave istraživanjem paranormalnog snimali tonske zapise telefonskih linija koje su bile ostavljene otvorene za takve sluþajeve pod pretpostavkom, ako mrtvi mogu inicirati poziv, da bi ga mogli uputiti na liniju postavljenju iskljuþivo za praüenje komunikacije s njima. Nadalje, istraživaþi su pojaþali i poboljšali slabe zvukove tih tonskih zapisa i doista otkrili glasove koji su þesto govorili engleskim, ali katkad i francuskim, španjolski, grþkim i drugim jezicima. Veüina tih šaputavih biüa je davala samo dijelove reþenica ili nepovezane, nesuvisle rijeþi ostavljajuüi nedovoljno podataka za analizu. Druge, potpunije »poruke« su se katkad mogle protumaþiti kao proroþanstva ili þak strašna upozorenja. Meÿutim, uvijek su bila kratka, a þesto zagonetna. Razum je nalagao da su ti zapisi zapravo razgovori živih osoba koje koriste druge linije istog telefonskog sustava. A i mnogo se suvislih odsjeþaka tih zapisa odnosilo na stvari koje su po svojoj prirodi bile presvjetovne da motiviraju mrtve na kontakt sa živima, primjerice pitanja o vremenu, najnovijim školskim ocjenama unuka, dijelovi kao »... oduvijek sam voljela orehnjaþu, najviše tvoju...« i »... bolje ostavi nešto sa strane za crne dane...«, ili »... u onom restoranþLüu koji ti se toliko sviÿa kuhinja je grozno prljava...« A opet... A opet, primijeüeno je da je nekoliko glasova toliko nemirno, toliko puno oþaja ili ljubavi i brige da se ne mogu zaboraviti niti tako lako objasniti, pogotovo kad bi poruke bile izreþene izvjesnom hitnošüu u glasu:»... plinovi iz peüi, plinovi, nemoj zaspati veþeras, plinovi...«, i »... nikad ti nisam rekao koliko te volim, molim te, potraži me kad doÿeš, ne zaboravi me...«, i »...

muškarac u plavom kamionu, ne puštaj ga blizu male Laure, ne daj mu da joj priÿe...« Najjezovitije poruke o kojima su izvještavali istraživaþi paranormalnog su bile ono što je motiviralo Channinga Manheima da liniju 24 ostavi iskljuþivo na raspolaganje brbljavim preminulima. Svakog dana, bez obzira na to gdje u svijetu bili, Manheim i Ming du Lac su dio vremena predviÿenog za meditaciju trošili na mentalno odašiljanje pozivnog i sedmeroznamenkastog broja linije 24 bacajuüi mamac u more besmrtnosti u nadi da üe uhvatiti duha. Dosad, u razdoblju od tri godine, snimili su samo pozive upuüene na krivi broj, trgovaþke putnike i niz poziva nekog šaljivca za kojeg se, prije Ethanova dolaska, utvrdilo da je þuvar na posjedu. Otpustili su ga s velikodušnom otpremninom i, prema onome što je rekla gospoda McBee, predavanjem koje mu je održao Ming du Lac savjetujuüi ga kako bi bilo mudro da dovede svoju duhovnu kuüu u red. Svjetleüa toþkica se ugasila. Poziv je trajao minutu i dvanaest sekundi. Katkad se Ethan pitao kako Channing Manheim, koji je uspio ostvariti tako sjajnu glumaþku karijeru i dokazao se kao investicijski þarobnjak, istodobno može biti poslodavac jednom Ming du Lacu, savjetniku za fengshui, þovjeku koji ga poduþava vidovitosti, te þovjeku koji se bavi istraživanjem prošlih života i provodi þetrdeset sati tjedno prateüi glumþeve reinkarnacije kroz stoljeüa. S druge strane, zbog neobiþnih današnjih dogaÿaja bio je manje siguran u svoj uobiþajeni skepticizam. Još jednom je usmjerio pozornost na monitor, na zapis telefonskih poziva. Namrštio se pitajuüi se zašto bi Fric izmislio pozive. Ako je netko djeþaku uputio prostaþki poziv, postojala je velika vjerojatnost da je to u vezi s moguüim prijetnjama Manheimu dospjelim u onim crnim kutijama. U suprotnom se radilo o dvije zasebne, istovremene prijetnje. Ethan nije vjerovao u sluþajnosti. Perverznjak bi mogao biti stvaran þovjek koji je nadahnuo Reynerda za lik »profesora«, muškarac koji se urotio s Reynerdom kako bi slali Manheimu crne kutije i na koncu ga ubili. Ako je to toþno, tada je taj þovjek nekako došao do najmanje jednog telefonskog kuünog broja, što je bilo vrlo uznemirujuüe. Pa ipak, telefonski sustav bi uvijek dosad zabilježio svaki poziv. I mada mogu griješiti, strojevi nikad ne lažu. Sad je zadnji na popisu bio nedavni poziv upuüen na liniju 24. Upravo kako je i trebalo biti. Ethan je izmjerio da je poziv trajao minutu i dvanaest sekundi. Program je zabilježio minutu i þetrnaest sekundi. Nije sumnjao da su te dvije sekunde njegova pogreška. Prema zapisu, kad bi pozivatelj prikrio svoj telefonski broj, program ne bi zabilježio odakle poziv dolazi. To je bilo þudno ako bi poziv bio u vezi telefonske prodaje, njima je zakonom bilo zabranjeno skrivanje broja, a nije bilo uopüe þudno ako bi se radilo o krivom broju. Niti je bilo neobiþno da se s krivog broja primi poziv dulji od jedne minute. Pozdrav na telefonskoj sekretarici koja je opsluživala liniju 24 nije bio detaljno razraÿen pozdrav onima iz svijeta duhova, nego jednostavno »Molimo ostavite poruku«. Neki pozivatelji, ne shvativši da nisu dobili željeni broj, povinovali bi se toj molbi. No, nije bilo u pitanju tko je nazvao liniju 24, tkogod on bio. U pitanju je bilo je li aparat koji je do sada uvijek bio pouzdan pogriješio i slagao ne prikazavši pozive za koje je djeþak tvrdio da ih je dobio.

Logiþno, Ethan je mogao zakljuþiti samo jedno , da stroj ne laže. Ujutro üe morati razgovarati s Fricom. Na stolu pokraj raþunala su ležala tri srebrna zvonca iz vozila Hitne pomoüi. Dugo vremena je gledao u njih. Pokraj zvonaca je bila žutosmeda koverta veliþine dvadeset dva s trideset centimetara koju mu je tu ostavila gospoÿa McBee. Na nju je, rukopisom bez premca, napisala svoje ime. Kao i sve ostalo što je gospoÿa McBee radila, njezin elegantan rukopis iskamþio je od Ethana osmijeh. Uvijek je znala kako na najbolji i najelegantniji naþin izvesti svaki zadatak i držala se vlastitih visokih standarda. Otvorio je kovertu i potvrdio ono što je veü znao. Freddie Nielander, Fricova majka, bila je obiþna koza. 42. Groteskno žut od glave do pete, Corky Laputa je uzeo šokantno ružiþastu plastiþnu vreüicu od gospodina Chunga. Bio je svjestan da nasmijava ostale mušterije i pretpostavljao da u toj svojoj žuto-ružiþastoj raskoši zacijelo izgleda kao najveseliji anarhist na svijetu. Vreüica je bila puna kartona gotove kineske klope, a gospodin Chung dobrog raspoloženja. Srdaþno je zahvalio Corkyju na njegovu trajnom pokroviteljstvu i poželio mu sve najbolje što sudbina ima za ponuditi. Nakon tipiþnog aktivnog dana usmjerenog prema rušenju društva, Corky bi rijetko kad bio raspoložen spravljati veþeru. Kupovao je hranu kod gospodina Chunga tri do þetiri puta tjedno. U nekom boljem svijetu, umjesto da neprestano pohodi kineski restoran za dostavu, radije bi þešüe objedovao u kakvom skupom restoranu. Meÿutim, ako bi ta ustanova nudila dobru hranu i odliþnu uslugu, zacijelo bi imala dovoljno klijenata da unište taj doživljaj. Uz vrlo malo iznimki, ljudska biüa su zamorne dosade sklone zavaravanju samih sebe. Tolerirao bi ih pojedinaþno ili u predavaonici gdje je on odreÿivao pravila, meÿutim kad bi bili u gomili, nisu znali uživati u dobrom obroku ili pristojnom probavljanju. Dovezao se kuüi po kiši, s ružiþastom vreüicom, i neotvorenu je ostavio na kuhinjskom stolu. Prostoriju su preplavili mirisi koji tjeraju slinu na usta. Presvukavši se u udobnu kašmirsku halju škotskog uzorka, prigodnu za kišnu prosinaþku veþer, Corky si je napravio martini. Kap vermuta, dvije masline. Ugodno se prisjeüajuüi savršeno provedena dana, Corky je þesto volio šetati svojim prostranim domom i diviti se raskoši njegove viktorijanske arhitekture i ukrasa. Njegovi roditelji, oboje iz dobrostojeüih obitelji, kupili su ovaj posjed ne dugo nakon što su se vjenþali. Da nisu bili takvi kakvi su bili, ova prelijepa kuüa bi danas bila puna divnih obiteljskih uspomena i osjeüaja tradicije. Ovako je njegova jedina lijepa obiteljska uspomena, ona koja ga je najviše grijala iznutra, bila povezana s dnevnom sobom, posebice prostorom oko kamina, gdje je željeznim žaraþem oduzeo život svojoj majci izuzimajuüi je tako iz nasljedstva.

Stajao je ondje samo minutu ili dvije, uživajuüi u vatri, prije nego što je krenuo na kat. Ovaj put, s martinijem u ruci, otišao je do gostinske sobe pogledati Smrdljivog. Zadnjih dana se nije trudio zakljuþavati vrata. Stari Smrdljivi vlastitim snagama ionako više neüe nikada nikamo otiüi. Soba bi za dana bila mraþna jer su dva prozora bila zagraÿena daskama. Prekidaþ na zidu pokraj vrata je služio za paljenje svjetiljke na noünom ormariüu. Obojena žarulja i sjenilo boje marelice su stvarali privlaþan odsjaj. ýak i pod ovim laskavim svjetlom, Smrdljivi je izgledao bljeÿi nego inaþe, toliko siv da se þinilo kao da se okamenio. Glava, ramena, ruke su mu bili goli, ali ostatak tijela je i dalje bio prekriven plahtom i dekom. Kasnije üe Corky uživati u potpunom doživljaju. Smrdljivi je nekoü imao dobrih devedeset kilograma i bio u odliþnoj formi. Kad bi sada mogao stati na vagu, vjerojatno bi imao manje od pedeset. Sav kost, koža i kosa te rane od ležanja, jedva je bio dovoljno jak da podigne glavu s jastuka, bez sumnje preslab da ustane iz kreveta i stane na vagu, a dubina njegova oþaja mu je veü davnih dana slomila volju za otporom. Smrdljivi više nije bio poluomamljen. Njegove utonule oþi susrele su Corkyjeve, mraþno sjajeüi oþajniþkom molbom. Vreüica s infuzijom koja je visjela na stalku, s koliþinom glukoze i slane otopine dovoljnom za dvanaest sati, sasvim se ispraznila. Sporo kapanje glukoze, vitamina i minerala koje je održavalo Smrdljivog na životu, opskrbljivalo ga je i drogom koja ga je držala u mentalnoj magli i pouzdano poslušnim. Corky je spustio martini i iz malog hladnjaka, dobro opskrbljenog infuzijama, izvukao drugu vreüicu. Uvježbanim potezima skinuo je praznu vreüicu i zamijenio je punom. U ovoj nije bilo droge. Corky je želio da njegov usahli gost bude bistar veþeras. Nakon što je podigao þašu i otpio gutljaj, reþe: »Pridružit üu ti se poslije veþere«, i izaÿe iz sobe. U dnevnoj sobi se Corky još jednom zaustavio pokraj kamina kako bi iskapio piüe i prisjetio se mame. Nažalost, legendarni žaraþ nije bio ovdje da ga glanca, odvaguje u ruci, da mu se divi. Davnih ga je dana, te noüi kad se sve to zbilo, policija odnijela zajedno s mnoštvom dugih predmeta kaneüi prikupiti dokaze i otad ga nisu vratili. Corky je bio prepametan da ga zatraži natrag. Slutio je da bi policija mogla posumnjati kako žaraþ za njega ima sentimentalnu vrijednost. Nakon majþine smrti kupio je novi pribor za kamin. Nevoljko je zamijenio i tepih. Da su se inspektori iz odjela za ubojstva iz bilo kojeg razloga vratili nekoliko mjeseci kasnije i vidjeli da je krvavi tepih još uvijek ondje gdje je i bio, u najboljem sluþaju bi se iznenadili. U kuhinji je u mikrovalnoj podgrijao kinesku hranu. Moo googai, svinjetina Mu shu, govedina s crvenim paprom, riža naravno i kiseli kupus. Corky nije mogao pojesti svu tu hranu sam. No otkad je u gostinjskoj sobi poþeo metodiþki izgladnjivati Smrdljivog, kupovao je previše hrane. Oþigledno straviþan prizor propadanja Smrdljivog nije bio samo zabavan, nego i podsvjesno muþan - držao je Corkvja u dubokom strahu od pothranjenosti. Pa je zato, u interesu mentalnog zdravlja, nastavio kupovati previše hrane i uživao u terapeutskom zadovoljstvu bacanja viška hrane u smeüe. Ove veþeri, što je u zadnje vrijeme bio þest sluþaj, Corky je veþerao u blagovaonici za stolom na kojem su poslagani ležali kompletni nacrti Palazzo Rospo. Nacrte je skinuo s nekoliko disketa snimljenih u tvrtki koja je nadzirala šest milijuna

dolara vrijedne radove renoviranja palaþe nedugo nakon što ju je Manheim kupio. Osim novih elektriþnih i vodoinstalacijskih vodova, sustava grijanja, hlaÿenja i audiovizualnih sustava, golema je kuüa kompjutorizirana i opremljena vrhunskom sigurnosnom opremom prilagoÿenom za uþestalu i laku nadgradnju. Prema onome što je Corky þuo od pouzdanog izvora na koji se oslanjao, sigurnosni sustav je nadograÿivan najmanje jednom u protekle dvije godine. Kao da je živa, i üudljiva, noü se dizala iz vlažnog mrtvila podižuüi ljuti vjetar koji je siktao oko prozora, strugao po zidovima svojim granatim, protetskim rukama i, otresajuüi svoj veliki crni kaput, bacao litre kiše na prozorska stakla. U svojoj toploj blagovaonici, umotan u kašmirski ogrtaþ škotskog uzorka, s kineskim specijalitetima pred sobom te truda vrijednim i uzbudljivim poslom da mu zaokupi mozak, Corky Laputa se rijetko osjeüao tako ugodno i sretno što je živ. 43. McBeeiþino izvješüe je bilo iscrpno i poslovno, kao i obiþno, ali prijateljsko te napisano rukopisom zbog kojeg je nalikovalo kraüem umjetniþkom djelu i odisalo ugoÿajem kakvog povijesnog dokumenta. Sjedeüi za stolom u svojoj radnoj sobi, Ethan je u glavi þuo pjevni kuüepaziteljiþin glas popraüen slabim škotskim naglaskom. Nakon uvodnog pozdrava u kojem je napisala da se nada kako je Ethan imao produktivan dan te da ga je, kao i nju, uhvatilo božiþno raspoloženje, gospoÿa McBee ga je podsjetila da ona i gospodin McBee sutra rano ujutro odlaze u Santa Barbaru. Provest üe dva dana sa sinom i njegovom obitelji, a vraüaju se dvadeset þetvrtog u 9. 00 prije podne. Nadalje ga je podsjetila da je Santa Barbara sat vremena sjeverno od Hollywooda te da üe biti dostupna bude li kojim sluþajem nekom zatrebao njezin savjet. Ostavila je broj mobitela, koji je Ethan veü znao, i sinovljev kuüni telefonski broj. Uz to je ostavila i sinovljevu adresu te navela da se tri bloka dalje od njegove kuüe nalazi velik, divan park. Park se sastoji od veliþanstvenih primjeraka starih kalifornijskih hrastova i raznih ostalih velikih stabala, napisala je, no unutar granica parka leže najmanje dvije pozamašne livade koje bez problema mogu poslužiti kao heliodromi.’U sluþaju da se u kuüanstvu dogodi toliko strašna kriza da hitno moram doletjeti kuüi kao kirurg na bojno polje.’ Ethan nije vjerovao da bi ga itko mogao naglas nasmijati na kraju ovako groznog dana. Svojim suhoparnim smislom za šalu, gospoÿa McBee uþinila je upravo to. Podsjetila je Ethana da je on u njihovom odsustvu in loco paretnis, te da ima punu odgovornost i ovlasti nad Fricom. Tijekom dana, bude li Ethan morao nekamo otiüi, gospodin Hachette, šef kuhinje, sljedeüi je u tom lancu. Posluga se brine o djeþaku po potrebi. Poslije pet posluga odlazi. Nakon veþere odlazi i gospodin Hachette. Buduüi da üe ostali þlanovi osoblja koji inaþe žive u kuüi biti slobodni za božiþne blagdane, gospoÿa McBee je savjetovala Ethana neka se vrati u Palazzo Rospo prije nego što gospodin Hachette ode kuüi toga dana. U suprotnom üe Fric ostati sam u kuüi, bez nadzora odrasle osobe osim dvojice þuvara koji se nalaze u svojim prostorijama na dnu posjeda. U svom dopisu kuüepaziteljica se dotakla glavnog pitanja , božiünog jutra.

Danas rano, nakon što je razgovarao s djeþakom u knjižnici, a prije nego što je otišao ispitati Rolfa Reynerda, Ethan je potegnuo pitanje Fricovih božiþnih darova. Svako bi dijete bilo oduševljeno da može za Božiü predati popis želja, dugaþak koliko god želi, i na božiþno jutro dobiti sve što je tražilo, toþno te stvari s popisa, ništa manje, ali i ništa više. Pa ipak, Ethanu se þinilo da to na neki naþin Božiüu oduzima onu slasnu napetost, pa þak i ponešto þari. Buduüi da üe ovo biti Ethanov prvi Božiü u Palazzo Rospo, obratio se gospoÿi McBee, koja je bila u svom uredu pokraj kuhinje, kako bi je pitao kakav je protokol za ostavljanje neoþekivanih darova pod drvcem, za Frica. »Bog vas blagoslovio, gospodine Truman«, reþe, »ali to je loša zamisao. Ne toliko loša kao da se ustrijelite u nogu da biste vidjeli što üe metak uþiniti, ne toliko loša, ali...« »Zašto?«, pitao je. »Svaki þlan osoblja dobije velikodušnu božiünicu i k tome još neku sitnicu iz Neiman Maruca ili Cartiera, više osobne prirode …« »Da, ýitao sam o tome u vašim Standardima i postupcima«, reþe Ethan. »Ali þlanovima osoblja je zabranjeno meÿusobno izmjenjivati darove jer nas ima toliko da bi nam na kupovinu otišlo previše vremena i postala bi financijski teret …« »I to piše u Standardima i postupcima«. »Drago mi je što ste sadržaj tako dobro zapamtili. U tom sluþaju znate da je osoblju zabranjeno darivati þlanove obitelji, prvenstveno jer je obitelj toliko sretna da ima sve što želi, ali i stoga što gospodin Manheim smatra da su naš naporan rad i diskrecija glede njegove privatnosti darovi na kojima nam je svakodnevno zahvalan«. »Ali djeþak je sastavio popis darova i zna svaki dar koji üe na božiþno jutro stajati ispod bora. Ne þini li vam se to nekako premehaniþkim?« »Karijera i život velike filmske zvijezde þesto su jedna te ista stvar, gospodine Truman. A u sluþaju industrije toliko velike i složene kao što je gospodin Manheim, automatizam je jedini naþin da se izbjegne kaos«. »Vjerojatno ste u pravu. Ali to je tako hladno. I tužno«. Govoreüi tiše i s više osjeüaja, gospoÿa McBee mu je otkrila svoje osjeüaje. »Jest tužno. Taj je djeþak pravo janje. Ali najbolje što možemo uþiniti za njega jest da se prema njemu ponašamo što osjeüajnije, pružimo mu voÿstvo i potporu kod god je zatraži, ali i kad je ne zatraži a mi primijetimo da mu je potrebna. Neoþekivani božiþni dar bi Fric vjerojatno dobro primio, ali bojim se da se njegov otac ne bi s tim složio«. »Osjeüam da mislite kako se ne bi složio s tim iz nekih drugih razloga, a ne onih koje ste naveli u Standardima i postupcima«. Gospoÿa McBee je dugo vremena razmišljala, kao da se u sjeüanju konzultira s inaþicom Standarda i postupaka puno dužom od one uvezane koju je uruþila svakom zaposleniku. Napokon reþe: »Gospodin Manheim nije loš þovjek, niti bez srca, samo je preplavljen vlastitim životom... i vjerojatno previše zaljubljen u njegov sjaj. Donekle je svjestan toga što ne pruža Fricu i zacijelo priželjkuje da je situacija drukþija, ali ne zna kako bi je popravio i pritom i dalje stigao obaviti sve što mora da bi i dalje bio to što jest. Eto zato pokušava ne misliti na to. Budete li Fricu stavili dar pod bor, gospodin Manheim üe osjeüati krivnju i vaša gesta üe ga povrijediti. Premda je inaþe pravedan prema svojim zaposlenicima, ne mogu pretpostaviti što bi mogao Xþiniti«. »Ponekad, kad razmišljam o tom usamljenom djeþaku, doÿe mi da prodrmam njegova oca þak i pod cijenu …«

Gospoÿa McBee je podigla ruku upozoravajuüi ga. ªýak ni meÿu nama ne ogovaramo one koji nas hrane, gospodine Truman. Bili bismo nezahvalni i nepristojni kada bismo to þinili. Ovo što sam vam rekla je iskljuþivo prijateljski savjet, jer vjerujem da ste vrijedan þlan osoblja i dobar primjer našem Fricu koji vas promatra više nego što ste stoga svjesni«. Sada se, u svom dopisu, gospoÿa McBee još jednom osvrnula napitanje dara. Imala je cijeli dan da razmisli o svom savjetu: ‘Što se pak tiþe osjetljivog pitanja neoþekivanog dara, osjeüam da bih trebala povuüi ono što sam rekla ranije. Neka sitnica, nešto posebno, više þarobno nego skupo, u sluþaju da nije ostavljeno pod drvcem veü negdje drugdje, anonimno naravno, oduševilo bi djeþaka onako kako smo se vi i ja oduševljavali na božiþna jutra kad smo bili djeca. Pretpostavljam da bi nagonski shvatio mudrost diskrecije i zacijelo zadržao tajnu za sebe ako ni zbog þega drugoga, tada zbog þistog užitka što ima tajnu. Meÿutim, ta bi sitnica uistinu morala biti posebna. Ali savjetujem krajnji oprez i to do te mjere da osobno iskidate ovo pismo na komadiüe i progutate ga þim ga proþitate.’ Ethan se opet nasmijao. Zajedno sa smijehom, na zaslonu telefona zatreperila je toþkica, linija24. Gledao je kako se nakon treüe zvonjave ukljuþuje telefonska sekretarica, nakon þega je toþkica stala svijetliti bez prestanka. Nije mogao uüi u raþunalo i urediti program tako da mu dopusti da u svom apartmanu prima pozive upuüene na liniju 24. Imao je pristup samo prvim dvadeset trima linijama. Osim Manheima, samo je Ming du Lacimao pristup »svetoj 24-toj«. Zahtjev za promjenom te politike bi do kraja razljutio Minga, što znaþi uþinilo gnjevnim poput zveþarke koju netko maltretira oštrim štapom, samo bez siktanja. ýak i da je imao pristup liniji 24, Ethan ne bi mogao prisluškivati pozive koje je telefonska sekretarica snimala, jer je takve snimke tehniþki bilo nemoguüe prisluškivati. Nikad ranije nije bio ni najmanje zainteresiran za liniju 24, sve do ove veþeri, i to ga je zanimanje þinilo nervoznim. Namjerava li pronaüi odgovor na to što mu se dogodilo ovog bitnog dana, morat üe držati praznovjerje na uzdi i ukljuþiti logiku. Pa ipak, kad je prestao piljiti u svjetleüu toþkicu linije 24, zatekao se kako gleda u tri srebrna zvonca na svom radnom stolu i nije mogao tako lako odvratiti pogled s njih. Zadnja stvar na koju se gospoÿa McBee osvrnula u svoj dopisu ticala se þasopisa koji je priložila uz pismo. Najnovije izdanje Vanity Faira. Napisala je:’ Ovaj þasopis je stigao poštom u subotu s nekolicinom drugih i kao obiþno, odložen na stoliü u knjižnici. Jutros, nedugo nakon što je mladi gospodin napustio knjižnicu, našla sam ga otvorenog na stranici koju sam vam oznaþila. To me uvelike navelo da još jednom razmislim o savjetu koji sam vam dala glede božiþnog dara.’ Izmeÿu druge i treüe stranice se nalazio þlanak o Fricovoj majki, izmeÿu kojih je gospoÿa McBee umetnula žuti papiriü, kojim je oznaþila jedan odlomak teksta. Ethan je proþitao cijeli þlanak od poþetka. Pri vrhu druge stranice ukazala je na izjavu koja se ticala Aelfrica. Freddie je rekla novinaru da su»nerazdvojni« i, bez obzira kamo je njezin glamurozni posao odvede, uvijek u telefonskoj vezi, te da »brbljaju satima, kao dva najbolja školska prijatelja, dijele snove i više tajni od dva tajna agenta«. Istina je bila da je taj telefonski odnos bio toliko tajnovit da þak ni Fric njega nije znao. Freddie je opisala Frica kao »velikog djeþaka sigurnog u sebe, atletske graÿe na oca, ljubitelja konja i odliþnog jahaþa«. Konji?

Ako je Fric ikad imao bilo kakve veze s konjima, Ethan se mogao kladiti u godišnju plaüu da su to bili samo oni koji su uvijek trþali u krug po areni uz glazbu orgulja i nikad nisu ostavljali izmet. Izmišljajuüi ovog lažnog Frica, Freddie kao da je govorila kako je prave kvalitete njezina sina ne zanimaju, pa možda þak i sramote. A Fric je bio dovoljno pametan i osjetljiv da i on to zakljuþi. Pomisao da je djeþak proþitao ove gluposti ga je potaknula ne da spusti þasopis u kantu za smeüe pokraj stola, nego da ga ljuti to baci u kamin s namjerom da ga kasnije spali. Freddie bi se vjerojatno branila kako je u intervju koji je dala za Vanity Fair morala odmjeriti svaku izjavu da pojaþa svoj imidž. Koliko super može biti jedan supermodel, ako nije porodila u najmanjem sluþaju superiornog supersina? Zapaliti stranice þasopisa s Freddienom slikom bit üe posebno zadovoljstvo. Pravit üe se da radi vudu. Linija 24 je još uvijek radila. Pogledao je raþunalo na þijem monitoru je i dalje stajao zapis telefonskih poziva. I ovaj poziv je bio upuüen sa skrivenog broja. Buduüi da veza još nije bila prekinuta, vrijeme u stupcu dužina poziva se nastavilo mijenjati. Poziv je veü trajao dulje od þetiri minute. Dugaþka poruka za telefonsku sekretaricu ako se radi o pozivu kakvog trgovca ili nekoga tko je neznajuüi dobio krivi broj. Zanimljivo. Svjetleüa toþkica na zaslonu se ugasila. 44. Kad se Fric probudio, ugledao je mnoštvo oþeva svud oko sebe, vojsku þuvara u kojoj je svaki vojnik imao isto poznato lice. Ležao je ispružen na leÿima, ali ne u krevetu. Mada je ostao oprezno miran, pritisnut neþim nalik oþaju o glatku, tvrdu površinu ispod njega, u glavi mu se lijeno, lijeno okretao vrtlog pomutnje. Bili su golemi, ti oþevi, neki cijela, uspravna tijela, a neki samo s glavom, bez tijela, divovske glave, poput balona za Dan zahvalnosti. Fric je imao dojam da se onesvijestio od nedostatka zraka, što je znaþilo da je imao grozan astmatiþni napad. Meÿutim, kad je pokušao disati, nije imao nikakvih problema.« Veüinom su ta golema lica imala plemenite izraze, neustrašive oþi, rumeno lice, neka su se smiješila.. Jedno mu je namigivalo. Jedno se nijemo smijalo. Nekolicina je umiljato i sneno gledala ne Frica, nego poznate žene jednako velikih glava. Dok mu se u glavi stanje polako stabiliziralo, Fric se iznenada sjetio , þovjek koji je izišao iz zrcala. Uspravio se u sjedeüi položaj na podu tavana. Na þas je njegov usporeni mozak poþeo raditi brže. Spopao ga je nagon za povraüanjem. Uspješno mu se odupro i osjeüao se gotovo herojski. Fric se usudio nagnuti glavu unatrag kako bi pregledao grede tražeüi leteüeg fantoma. 2þekivao je da üe na tren ili dulje spaziti sivo vuneno odijelo u letu, crne cipele s krilima kako kližu po zraku otmjenošüu klizaþa na ledu. Nije primijetio leteüeg þudaka, ali ugledao je oþeve þuvare u boji, u dvobojnim prikazima,

i crno-bijele. Išli su naprijed, povlaþili se, okruživali, lebdjeli. Papirnati oþevi, svi do jednog. Pustolov skromnih težnji je ustao na noge i jedan þas stajao kao da balansira na visokoj žici. Osluškivao je i þuo samo kišu. Neprekidna, obasipajuüa kiša koja rastapa sve. Prebrzo za oprez, a presporo za hrabrost, Fric je prolazio kroz labirint uspomena tražeüi stubište. Vjerojatno neizbježno, došao je do zrcala uokvirenog gujama. Namjeravao ga je obiüi u širokom luku, ali srebrno ga je staklo dozivalo snažnom mraþnom privlaþnošüu. Iskustvo s þovjekom iz zrcala u njegovu sjeüaju se þinilo poput sna, ali u onom trenutku je bilo stvarno poput mirisa njegova vlastita znoja. Osjetio je potrebu saznati što je istina, a što ne, možda jer se previše njegova života þinilo nestvarnim onemoguüavajuüi mu da bude snošljiv prema još jednoj nesigurnosti. Daleko od hrabrosti, ali s manje kukaviþluka nego što je oþekivao, prišao je zrcalu zaštiüenom gujama. Zbog nedavnih zbivanja uvjeren da su svjetovi Aelfrica Manheima i Harryja Pottera u pritajenom sukobu, Frica bi šokiralo, ali ne i iznenadilo, da su izrezbarene guje nekom þarolijom oživjele i napale ga dok se približavao zrcalu. Obojane ljuske i vijugava tijela ostali su mirni, a zelene staklene oþi svjetlucale iskljuþivo neživom zlobom. U zrcalu je vidio samo sebe i obrnutu mrtvu prirodu onoga što se nalazilo iza njega. Ni traga nekom drugom svijetu, ni mrvice onostranog. Pažljivo, desnom rukom, oþajan što vidi koliko jako drhti, Fric je pružio ruku prema svom odrazu. Staklo ispod njegovih jagodica je bilo hladno i glatko na dodir, i nepobitno þvrsto. Kad je prislonio dlan na srebrnu površinu, ostvarujuüi potpun kontakt, sjeüanje na Moloka þinilo se manje stvarnim dogaÿajem, a više snom. A potom je shvatio da oþi u njegovu odrazu nisu zelene s kojima je odrastao, zelene koje je naslijedio od Mame imenice. Bile su sive, sjajno satenski sive sa zelenim toþkicama. Bile su to oþi þovjeka iz zrcala. Istog þasa kad je Fric uoþio tu strašnu razliku u svom odrazu, iz zrcala su izašle dvije ruke, zgrabile ga za zapešüe i stavile mu nešto u dlan. Zatim su muškarþevi dlanovi obujmili njegovu šaku i stisnuli je gnjeþHüi umetnuti predmet prije nego što su ga odgurnule od zrcala. Užasnut, Fric je bacio to što mu je muškarac gurnuo u ruku drhteüi zbog istovremeno glatke i ispucale površine tog predmeta. Odjurio je do kraja prolaza, pa niz rotondu, dok su mu stopala udarala takvom paniþnom snagom da su metalne stepenice iza njega odzvanjale poput bubnjeva podsjeüajuüi na grmljavinu. Od istoþnog do sjevernog hodnika, kroz samotni drugi kat, drhtao je dok je prolazio pokraj zatvorenih vrata koja je moglo otvoriti neko drugo þudovište koje je njegov mozak mogao oživjeti. Ustuknuo je ugledavši antikna zrcala, godinama zamagljena iznad još starijih komoda. Neprestano se osvrtao i gledao prema stropu išþekujuüi najgore. Molok zacijelo leti prema njemu, nevjerojatni ljudožder u poslovnom odijelu. Došao je do glavnog stubišta neozlijeÿen, bez pratnje, ali nije osjeüao olakšanje. Srce mu je toliko kucalo da je moglo nadglasati potkovana kopita stotinu konja uzjahanih stotinama Smrti koje drže stotinu kosa. Meÿutim, njegov ga neprijatelj nije morao stjerati u kut kao lisac zeca. Ako Molok može putovati kroz zrcala, zašto ne bi mogao putovati prozorskim staklima? Zašto ne bi mogao putovati kroz bilo koju dobro ulaštenu površinu u kojoj se može vidjeti slab odraz, na primjer kroz bronþanu urnu, na primjer kroz lakirana vrata visokog kabineta, na primjer, na primjer, na primjer...? Pred njim, tri kata visoka rotonda spuštala se u tamu. Raskošne stube koje su slijedile

zaobljeni zid sve do prizemlja nestajale su u vijugavoj tami. Veþer je nestajala. Ekipe za laštenje podova i ureÿenje interijera su završile svoj posao i otišle, kao i ostalo osoblje. McBeejevi su otišli u krevet. Nije mogao ostati sam na drugom katu. To je bilo nemoguüe. Kad je pritisnuo prekidaþ na zidu, niz kristalnih lustera koji su slijedili zavoj stubišta ukljuþili su se svi kao jedan. Stotine viseüih privjesaka po zidovi ma su bacali dugine boje. Spustio se u prizemlje takvom strmoglavom brzinom da, u sluþaju da se u tom trenutku na stubištu nalazila Cassandra Limone, glumica toliko þvrstih mišiüa listova da njima može zdrobiti þovjeku glavu, Fric je ne bi mogao izbjeüi i prošla bi daleko gore od slomljenog þlanka. Skoþivši sa zadnje stube, odsklizao je preko mramornog poda i zaustavio, prvi put ugledavši glavno božiþno drvo. Visoko pet, pet i pol metara, ukrašeno iskljuþivo crvenim, srebrnim i kristalnim ukrasima, drvo je ostavljalo bez daha þak i bez upaljenih žaruljica. Samo to drvo ne bi bilo dovoljno da ga zaustavi na dulje vrijeme, meÿutim dok je gledao u svjetlucavo zimzeleno stablo, shvatio je da nešto stišüe u desnoj ruci. Otvorivši šaku, ugledao je predmet koji mu je u ruku gurnuo þovjek iz zrcala, zgužvanu stvar za koju je bio siguran da ju je bacio na pod tavana. Istovremeno glatke i ispucane površine, laka, nije se radilo o odbaþenoj zmijskoj koži, niti smrvljenom šišmiševom krilu, niti bilo kojem drugom sastojku vještiþjeg napitka što je mislio da üe biti. Bila je i samo zgužvana fotografija. Odmotao ju je i poravnao drhtavim rukama. Razderana na dva kraja kao da ju je netko istrgnuo iz okvira, fotografija veliþine dvanaest puta petnaest centimetara prikazivala je lijepu ženu tamne kose i tamnih oþiju. Nije ju poznavao. Fric je iz svog obilatog iskustva znao da to kako ljudi izgledaju na fotografijama ni na koji naþin ne odražava njihove stvarne kvalitete. Pa ipak, iz nježnog osmijeha ove žene, zakljuþio je da ima dobro srce i poželio da je poznaje. Ukleta amajlija naþinjena da izvuþe dušu iz onoga tko je uzme u ruku, vudu lutkica, neka triþarija crne magije, sotonistiþki poli-nešto ili bilo koji þudan, odvratan predmet koji bi þovjek Rþekivao dobiti od neþega što živi u zrcalu bi ga iznenadio i zbunio manje od ove ošteüene fotografije. Nije mogao ni zamisliti tko je ta žena, što bi njezina slika trebala znaþiti, kako da sazna tko je ona ili što bi mogao dobiti ili izgubiti otkrivši njezino ime. Umirujuüi uþinak njezina lica na fotografiji ublažio je njegov strah, ali kad je podigao pogled sa slike i pogledao božiþno drvce, strah se ponovno pojaþao. U drvetu se nešto kretalo. Ne od grane do grane, nije vrebalo iz zelenih sjena. Kretanje se oþitovalo u ukrasima. Svaka srebrna kuglica, trubica, privjesak bilo je trodimenzionalno zrcalo. Neki bezobliþni sjenoviti odraz prelazio je preko zakrivljenih svjetlucavih površina, naprijed, natrag, gore dolje. Samo je nešto što leti po okruglom stubištu, neprestano se približujuüi i udaljujuüi od okiüenog drveta, moglo stvarati takav odraz. Ne neka velika ptica, ne šišmiš s krilima poput zastava, ne božiþni anÿeo, ne Molok, pa se stoga þinilo da tama dolazi iz samih ukrasa, penje se po jednoj strani drveta, a spušta po drugoj. Manje svjetlucavi, tamniji od srebrnih ukrasa, i crveni su ukrasi bili zrcala. Iste pulsirajuüe sjene putovale su oblinama crvenih jabuka i kao krv crvenih aviona, neizbježno podsjeüajuüi na šikljanje i otjecanje krvi. Fric je osjeüao da je to što ga sada vreba, ako ga je uopüe nešto vrebalo, isto ono što ga je lovilo u vinskom podrumu ranije te veþeri. Kosa mu se digla na glavi, dlake na vratu naježile.

U jednom njegovom omiljenom romanu Fric je proþitao da se duhovi mogu pojaviti vlastitom voljom, ali ne mogu ostati dugo u þvrstom obliku ako ih ne primijetiš, nego se hrane þXÿenjem i strahom onog tko ih vidi. Proþitao je da vampiri ne mogu uüi u kuüu ako ih netko ne pozove preko praga. Proþitao je da zla biüa mogu pobjeüi iz Pakla i uüi u nekog na ovom svijetu posredstvom ploþe za prizivanje duhova, ali ne ako postavljaš jednostavna pitanja mrtvima, nego ako si toliko neoprezan da kažeš nešto kao »doÿi, pridruži nam se« ili »doÿi, budi s nama«. Proþitao je hrpu gluposti, zapravo, a veüinu su ionako vjerojatno izmislili glupi pisci pokušavajuüi zaraditi koju kintu kad proguraju svoje glupe scenarije još glupljim producentima. Kako bilo, Fric se uvjerio, ne bude li odvratio pogled od božiünog drveta, da üe se prikaza u ukrasima kretati sve brže i brže, postajati sve jaþa, sve dok se, poput granata, sve kuglice istodobno ne rasprsnu i probuše ga tisuüama krhotina nakon þega üe svaka od tih krhotina u njegovo tijelo unijeti komadiü te pulsirajuüe tame koja üe se raširiti njegovom krvlju i naposljetku zagospodariti njime. Protrþao je pokraj drveta, van iz rotonde. Pritisnuo je prekidaþ za svjetlo u sjevernom hodniku i zaškripao tenisicama protrþavši avenijom svježe ulaštenih podova primaüu sobu, sobu za þaj, intimne blagovaonice, dvorane za objede, sobe za doruþke, ostave, kuhinje. Sve do kraja sjevernog krila i ovaj put se nije osvrtao, ni gledao lijevo ni desno. Osim dnevne sobe za osoblje u kojoj se osoblje odmaralo i objedovalo te profesionalno opremljene praonice, u zapadnom krilu u prizemlju nalazile su se samo sobe i apartmani þlanova osoblja koji su živjeli u kuüi. Sobarice, gospoda Sanchez i gospoda Norbert, bile su odsutne do dvadeset þetvrtog ujutro. No ionako k njima ne bi otišao. Bile su dobre, ali jedna se neprestano cerekala, a drugoj su usta bila puna priþa o rodnoj joj Sjevernoj Dakoti koje su Frica zanimale još manje nego narod Tuyalu i njihova glavna izvozna roba kokos. Gospoÿa i gospodin McBee su se danas posebno naradili. Dosad bi veü mogli spavati, zbog þega ih je Fric nerado uznemirivao. Stigavši pred vrata apartmana dodijeljenog gospodinu Trumanu, koji ga je tako nedavno pozvao da mu se obrati za pomoü u bilo koje doba dana ili noüi, i kome je namjeravao otiüi onog þasa kad je pobjegao s tavana, Fric je iznenada izgubio hrabrost. ýovjek koji izlazi iz zrcala, isti taj þovjek leti medu gredama, neki duh koji živi, promatra i možda þak izlijeüe iz ukrasa na božiþnom drvetu nakon što se ukrasi rasprsnu. Fric nije mogao zamisliti da bi itko mogao progutati takvu bizarnu priþu, pogotovo ne ciniþni bivši policajac koji je vjerojatno postao takav þuvši milijun bolesnih priþa od tolik lažljivih ljigavaca i psihiþkih bolesnika da ih ne može sve ni pobrojati. Fric je bio malo zabrinut da üe ga smatrati zrelim za ludaru. Nitko nikad nije rekao da tamo pripada, ali to je bio neizbježan dio njegove obiteljski povijesti. Netko üe se možda sjetiti izvjesnog iskustva Mame imenice, pogledati Frica i pomisliti ‘Evo jos jednog zrelog za ludaru’. Još gore, lagao je gospodinu Trumanu i sada üe to morati priznati. Nije mu rekao za þudne razgovore koje je vodio s Tajanstvenim pozivateljem jer su bili preþudni da bi mu povjerovao. Nadao se, bude li mu rekao samo za onog perverznjaka koji je disao u slušalicu, da üe gospodin Truman otkriti tko je to bio, pronaüi gada (pretpostavljajuüi da je to Tajanstveni pozivatelj) i stati na kraj toj þudnoj situaciji. Gospodin Truman je pitao Frica je li mu rekao sve i Fric je odgovorio:

»Aha. Neki þudak«, i tu mu je slagao. Sad üe morati priznati da nije bio, kako ono drotovi kažu,»potpuno iskren«, a i murjaci na TV-u nisu presretni kad gadovi zadržavaju informacije. Od tog trenutka nadalje gospodin Truman üe biti sumnjiþav prema njemu, i to s pravom, pitajuüi se nije li sin najveüe svjetske filmske zvijezde samo još jedan buduüi gad. Pa ipak, morao je reüi gospodinu Trumanu za Tajanstvenog pozivatelja kako bi mu mogao reüi za Robina Goodfellowa, koji je zapravo Molok, a morao mu je reüi za Moloka kako bi ga pripremio za potpuno nevjerojatnu priþu s tavana. To se þinilo previše da bi se odjednom objasnilo bilo kome, a kamoli ciniþnom bivšem drotu koji je sve to veü previše puta vidio i prezire ljigavce koji zadržavaju informacije. Ne rekavši istinu gospodinu Trumanu ranije te veþeri, Fric je samom sebi iskopao rupu, kao što si glupani u glupim policijskim serijama uvijek iskopaju rupu, kako oni nevini tako i oni krivi. Laganje üe ti u životu donijeti samo probleme. Da, da, da. Jedini dokaz koji je imao bila je zgužvana fotografija lijepe žene nježna osmijeha, koju mu je u ruke tutnuo þovjek iz zrcala. Piljio je u vrata Trumanova apartmana. Pogledao je fotografiju. Fotografija nije dokazivala ništa. Mogao ju je dobiti od bilo koga, bilo gdje. Da mu je þovjek iz zrcala dao þarobni prsten kojim bi se mogao pretvoriti u maþku ili dvoglavu žabu krastaþu koja s jednom glavom govori engleski, a drugom francuski, te pjeva pjesme Britney Spears iz dupeta, e to bi veü bio dokaz. Slika nije znaþila ništa. Bila je to samo obiþna zgužvana slika. Samo portret lijepe žene lijepog osmijeha, nepoznate žene. Bude li mu Fric ispriþao što mu se dogodilo na tavanu, gospodin Truman üe misliti da je pušio marihuanu. Izgubit üe i ono malo vjerodostojnosti koju sada ima. 45. Nakon što se prejeo kineske hrane, osvježio znanje o najskrovitijim uglovima Palazzo Rospo i ostatke bacio u kantu za smeüe, Corky Laputa si je smiješao drugi martini i vratio na kat u gostinsku sobu na kraju kuüe u kojoj je Smrdljivi ležao u stanju takve iscrpljenosti da bi ga þak proždrljivi izgladnjeli lešinari smatrali jadnim obrokom i odbili bdjeti nad njim. Corky ga je zvao Smrdljivi jer je nakon toliko tjedana provedenih u krevetu, bez kupanja, imao vonj koji ga je podsjeüao na mnogo toga smrdljivog, ukljuþujuüi i smrdljive sireve. Prošlo je dugo vremena otkad je Smrdljivi imao tvrdu stolicu. Mirisi povezani s radom crijeva stoga više nisu bili problem. Po zatoþenju Corky mu je uveo kateter, a posljedica toga je bila da posteljina natopljena urinom nikad nije predstavljala problem. Crijevo katetera je bilo spojeno sa staklenom posudom zapremine þetiri litre, koja je trenutno bila tek þetvrtinu puna. Gorak, snažan smrad veüinom je nastajao zbog tjedana neprestanog preznojavanja od straha koji se sušio na Smrdljivom. Ušavši u spavaüu sobu, spustio je martini sa strane i u ruku uzeo dezinfekcijsko sredstvo s mirisom bora u spreju koje je stajalo na noünom ormariüu.

Smrdljivi je zatvorio oþi jer je znao što se sprema. Corky je povukao plahtu i deku do dna kreveta i obilato zaštrcao svog mršavog zatoþenika od glave do pete. Ova brza i uþinkovita metoda smanjivanja vonja na prihvatljivu razinu trajat üe dovoljno dugo da obave svoj veþernji razgovor. Pokraj kreveta je stajala visoka stolica udobno tapecirane sjedalice i naslona. Corky je sjeo na nju. Visoko postolje od hrastove daske koje je služio kao stol bilo je do stolice. Otpivši gutljaj martinija, Corky je spustio þašu na postolje. Jedno je vrijeme prouþavao Smrdljivog ne govoreüi ništa. Naravno, Smrdljivi nije govorio, jer je, istina, na teži naþin nauþio da nije na njemu da zapoþinje razgovor. Štoviše, njegov nekoü snažan glas je propadao sve dok nije dosegao jaþinu smrtno oboljelog tuberaša, obilježen sablasnim struganjem, klopotanjem, glas poput vjetrom tjeranog pijeska koji struže po drevnom kamenu, poput hitrog tapkanja nožica skarabeja u bijegu. U posljednje vrijeme je zvuk vlastitog glasa plašio Smrdljivog i postalo mu je bolno govoriti. Iz veþeri u veþer govorio je sve manje. Na poþetku, kako bi ga sprijeþio da vikanjem ne uznemiri susjede, usta bi mu zalijepio ljepljivom trakom. Traka sada više nije bila neophodna, jer mu glas nije mogao doseüi zabrinjavajuüu jaþinu. Premda ga je držao omamljenog lijekovima, Smrdljivi je u poþetku bio vezan za krevet. Neumoljivim kopnjenjem, kao i sveukupnim kolapsom tjelesne snage, lanci su postali suvišni. U Corkyjevu odsustvu zatoþenikova infuzija uvijek je sadržavala i droge koje bi ga držale poslušnim, što je bilo dodatno osiguranje da ne pobjegne. Naveþer bi uvijek bio bistar. Za njihove razgovore. Sada je njegov, strahom ispunjen, pogled naizmjence izbjegavao Corkyja, ali i bivao privuþen odreÿenom magnetskom privlaþnošüu. Ležao je u smrtnom strahu od onoga što mu sprema. Corky nikad nije udario ovog þovjeka, nikad nije pribjegao muþenju. Niti üe. Rijeþima i samo rijeþima je slomio srce svog zatoþenika, uništio mu nadu, skršio samopoštovanje. Rijeþima üe ga i izluditi, ako veü nije poludio. Pravo ime Smrdljivog je bilo Maxwell Dokon. Bio je profesor engleskog jezika i književnosti na istom fakultetu na kojem je Corky još uvijek predavao. Corky je predavao književnost s dekonstrukcionalistiþkog stajališta, usaÿujuüi u studente vjerovanje da jezik nikad ne može opisivati stvarnost, jer se rijeþi ne odnose ni na što stvarno, nego iskljuþivo na druge rijeþi. 8þio ih je da je svaka osoba sama sudac onoga što piše i što napisano znaþi. Istina je relativna, sva moralna naþela su pogrešna tumaþenja vjerskih i filozofskih tekstova koji nemaju drugog znaþenja od onog kojeg pojedinac želi da imaju. To su bile slasne destruktivne zamisli i Corky se ponosio svojim profesorskim radom. Profesor Maxwell Dalton je bio tradicionalist. Vjerovao je u jezik, znaþenje, svrhu i naþelo. Desetljeüima su kolege koji su dijelili Corkyjevo mišljenje vodili katedru za engleski jezik. Posljednjih nekoliko godina Dalton je pokušao diüi bunu protiv besmislenosti. Bio je dosada, gnjavež, prijetnja kaosu. Divio se djelima Charlesa Dicken-sa, T. S. Eliota i Marka Twaina. Neizrecivo opak þovjek. Zahvaljujuüi Rolfu Reynerdu, Dalton je sada ležao zarobljen u njegovoj gostinskoj sobi dulje od dvanaest tjedana.

Kad su Corky i Reynerd prisegnuli dati glasnu izjavu svijetu organizirajuüi dobro isplanirani napad na vrhunski þuvan posjed Channinga Manheima, dogovorili su se da üe ozbiljnost svoje prisege potvrditi tako da najprije poþine zloþin u korist onog drugog. Corky üe ubiti Reynerdovu majku, a glumac üe zauzvrat oteti Ĉakona i isporuþiti ga Corkyju. Imajuüi na umu kako je Reynerdova namjera da uguši vlastitu majku jastukom, stvarajuüi tako što manji moguüi nered, tako lako prerasla u luÿDþko umlaüivanje žaraþem, Corky je nabavio revolver kojem se ne može uüi u trag i s kojim se namjeravao riješiti Mine Reynerd brzo, profesionalno, metkom u srce kako bi bilo što manje krvi. Nažalost, u to vrijeme nije bio struþnjak u korištenju vatrenog oružja. Prvi hitac je nije pogodio u srce, veü u nogu. Gospoÿa Reynerd je od boli poþela vrištati. Iz njemu još uvijek nejasnih razloga, umjesto da nastavi s revolverom, Corky se ubrzo zatekao kako bjesomuþno zamahuje mramorno-bronþanom svjetiljkom, koju je pritom gadno oštetio. Kasnije se ispriþao Rolfu što ga je oštetio za svjetiljku. Držeüi se dane rijeþi, glumac je nakon toga oteo Maxwella Daltona. Donio je profesora, bez svijesti, u ovu gostinsku sobu u kojoj ga je þekao Corky s rashlaÿenog zalihom vreüica infuzija i zalihom droge neophodne da zatoþenika drži omamljenim prvih tjedana dok je Dalton još bio fiziþki sposoban pružati otpor. Otada je metodiþki izgladnjivao svog kolegu dajuüi mu dovoljno hranjivih sastojaka, intravenoznim putem, da ga održi na životu. Dobri je profesor vjerovao da su i njegova supruga Rachel i desetogodišnja küi Emily otete. Mislio je da su zatoþene u drugim prostorijama ove kuüe. Svakodnevno je Corky þastio Daltona priþama o najnovijim poniženjima, zlostavljanjima i muþenjima kojima su bile podvrgnute ljupka Rachel i nježna Emily. Opisi su mu bili slikoviti, krajnje okrutni, veliþanstveno opsceni. Dar koji je pokazao za pornografsko izmišljanje iznenadio je i oduševio Corkyja, ali više ga je þudilo što je Dalton tako spremno povjerovao da su priþe istinite, kopneüi od tuge i oþaja dok bi ih slušao. Da se brinuo za troje zatoþenika pokraj svih ostalih stvari koje je svakodnevno morao obavljati, da je poþinio samo djeliü grozota u kojima je tvrdio da je uživao, bio bi gotov isto toliko mršav i slab kao i izgladnjeli muškarac u krevetu. Corkyjeva je majka bila motivirana zavišüu, mržnjom. Slobodan od zavisti, slobodan od mržnje, Corky je bio motiviran snom o boljem svijetu roÿenom iz anarhije. Ona je željela uništiti šaþicu neprijatelja, a on sve. Uspjeh þesto dolazi u veüem stupnju onima þije su vizije veüe. Sada, na kraju neobiþno uspješnog dana, Corky je sjedio na visokoj stolici iznad ispijenog profesora i otpijao male gutljaje martinija desetak minur ne govoreüi ništa, ýekajuüi da se nakupi dovoljno napetosti. Još dok je zaposleno jurcao po kiši toga dana, našao je vremena da izmisli genijalno surovu priþu koja bi konaþno mogla slomiti Daltonov zdrav razum kao slani štapiü. Corky ga je namjeravao izvijestiti da je ubio Rachel, njegovu suprugu. Uzimajuüi u obzir Daltonovo krajnje krhko stanje, možda üe ta laž, ako je dobro ispriþa, inicirati fatalan srþani napad. Preživi li profesor ovu groznu vijest, ujutro üe ga obavijestiti da mu je ubio i küer. Možda ga drugi šok dokrajþi. Na ovaj ili onaj naþin, Corky je bio spreman oprati ruke od Maxwell. Daltona. Iscijedio je i zadnju kap zabave iz ove situacije. Došlo je vrijeme se krene dalje. Osim toga, ova üe mu soba uskoro trebati za Aelfrica Manheima.

46. Noü na Mjesecu, puna kratera, hladna, nije mogla biti samotnija od ove noüi u Manheimovoj vili. U njoj su jedini zvuþi bili oni Fricovih stopala, njegovo disanje, slaba škripa šarki kad je otvorio vrata. Vani, promjenjiv vjetar, naizmjence pakostan i sjetan svaÿao se sa stablima, lamentirao u strehama, udarao o zidove, stenjao kao da se ucviljeno jada što je izbaþen iz kuüe. Kiša je bjesomuþno udarala o prozore, a potom se nijemo, poput suza, spuštala do olovnih prozorskih okvira. Naþas je Fric pomislio da üe biti sigurniji bude li se kretao a ne mirovao, bilo gdje u kuüi, da üe se, ako zastane, oko njega istog þasa poþeti okupljati sile nevidljive golim okom. Osim toga, na nogama, dok se kreüe, može potrþati i brže pobjeüi. Njegov je otac vjerovao da, kad dijete navrši šestu godinu, više mu ne bi trebalo samovoljno nametati vrijeme kad üe iüi na spavanje, nego da bi mu trebalo dopustiti da pronaÿe vlastite cirkadijanske ritmove. Zato je Fric išao spavati kad je on to htio, nekad u devet, nekad poslije ponoüi. Ubrzo, neprestano tumarajuüi, paleüi svjetla ispred sebe, ostavljajuüi ih upaljena iza sebe, umorio se. Vjerovao je da üe ga pomisao na Moloka, božanstvo koji jede djecu i izlazi iz zrcala kad god to poželi, držati budnim do kraja života ili barem dok ne navrši osamnaestu i po veüini definicija ga više ne budu smatrali djetetom. Meÿutim, strah se pokazao iscrpljujuüim poput teška rada. Zabrinut da bi se mogao srušiti na kakvu sofu ili stolicu i zaspati na mjestu gdje bi bio ranjiviji nego što je to neophodno, razmotrio je moguünost da se vrati u zapadno krilo u prizemlju gdje bi se mogao sklupþati ispred apartmana gospodina Trumana. Meÿutim, ako ga gospodin Truman ili McBeejevi zateknu kako ondje spava, ispast üe slabiü i osramotiti ime Manheim. Odluþio je da je knjižnica najbolje utoþište. Uvijek se osjeüao ugodno meÿu knjigama. I mada se knjižnica nalazila na prvom katu, koji je bio jednako pust koliko i drugi, u njoj nije bilo zrcala. Ni sekretarica se nije ukljuþila snimiti poziv. Šesta zvonjava. Sedma. Fric je odbio podiüi slušalicu. Ooodelee-ooodelee-oo. U svom apartmanu Ethan je pronašao šest predmeta iz crnih kutija iz ormara i posložio ih na radni stol redoslijedom kojim su primljeni. Iskljuþio je raþunalo. Telefon mu je bio pri ruci gdje je mogao presresti pozive Fricu u sluþaju da linija doista zazvoni i gdje üe primijetiti svjetleüu toþkicu iznad linije 24 bude li upozoravala na još dolazeüih poziva. ýinilo se da se promet na ovoj liniji, koja prima poruke od mrtvih, poveüavao, što ga je uznemirivalo, iz razloga koje nije mogao jasno reüi pa je htio držati jedno oko na situaciji. Sjedeüi u radnoj stolici s limenkom Cole, razmišljao je o sastavnim dijelovima zagonetke. Mala staklenka s dvadeset dvije mrtve bubamare. Hippodamia convergens, iz obitelji Coccinellidae.

Druga, veüa staklenka u koju je prebacio deset mrtvih puževa. Iz dana u dan sve gadniji prizor. Staklenka pikantnog priloga od povrüa s devet obrezanih kožica u formaldehidu. Deseta je uništena u laboratoriju tijekom analize. Navuþeni zastori prigušivali su kvrcanje kiše po staklu, vjetar je divlje prijetio. Kukci, puževi, kožice... Iz nekog razloga Ethanova pozornost odlutala je do telefona, premda nije zazvonio. Nije gorjelo svjetlo linije 24 niti prvih dvadeset tri linija. Nagnuo je limenku Cole, otpio gutljaj. Kukci, puževi, kožice... Ooodelee-ooodelee-oo. Možda se gospodin Truman okliznuo ili pao, povrijedio glavu, ležao bez svijesti, nesvjestan zvonjave. Ili je možda odnesen u zemlju iza zrcala. Ili je jednostavno zaboravio podesiti sustav da prima Fricove privatne pozive. Pozivatelj nije htio odustati. Nakon dvadeset jednog ponavljanja glupavih tonova ugodnih djeci, Fric je zakljuþio, ne bude li podigao slušalicu, da üe morati cijelu noü slušati zvonjavu. Slabašno podrhtavanje glasa ga je obeshrabrivalo, ali ustrajao je: »Vinnijeva slastiþarnica i bljuvaþnica, kuüa porcija od þetiri kile gdje prvo ždereš, a onda bljuješ«. »Bok, Aelfric«, reþe Tajanstveni pozivatelj. »Ne mogu se odluþiti jesi li perverznjak ili prijatelj kao što tvrdiš. Naginjem perverznjaku«. »Krivo naginješ. Osvrni se oko sebe ako želiš istinu, Aelfric«. »Da se osvrnem? I što þu vidjeti«? »Vidjet üeš ono Što je s tobom u knjižnici«. »Ja sam u kuhinji«. »Dosad bi veü trebao biti svjestan da meni ne možeš lagati«. »Za skrovito, posebno tajno mjesto izabrao sam jednu od peünica. Uvuüi üu se u nju i zatvoriti vrata za sobom«. »Bolje se odmah natrljaj maslacem jer Molok üe je samo ukljuþiti«. »Molok je veü bio ovdje«, reþe Fric. »To nije bio Molok. To sam bio ja«. Primivši ovo na znanje, Fric samo što nije tresnuo slušalicu natrag na postolje. Tajanstveni pozivatelj reþe: »Posjetio sam te jer sam želio da shvatiš, Aelfric, da si doista u opasnosti i da vrijeme doista istjeþe. Da sam ja bio Molok, bio bi gotov«. »Izišao si iz zrcala«, reþe Fric, znatiželja i osjeüaj þXÿenja naþas su prevagnuli nad strahom. »I vratio se«. »Kako možeš izaüi iz zrcala?« »Za odgovor se osvrni oko sebe, sinko«. Fric se osvrnuo po knjižnici. »Što vidiš?«, upita Tajanstveni pozivatelj. »Knjige«. »O? Imate puno knjiga tamo u kuhinji?« »U knjižnici sam«.

»Aha, istina. Ima nade da üeš naposljetku ipak izbjeüi barem malo jada. Što još vidiš osim knjiga?« »Pisaüi stol. Stolicu. Sofu«. »Nastavi gledati«. »Božiþno drvo«. »Eto vidiš«. »Eto vidim što?«, upita Fric. »Što visi i njiše se?« »A?« »I poþinje na slovo A.« »Anÿeli«, reþe Fric mjerkajuüi pogledom blistavo bijelo jato koje se s trubama i harfama okupilo na drvetu. »Putujem zrcalima, maglom, dimom, portalima u vodi, stubama od sjena, cestama od mjeseþine, željom i nadom i oþekivanjem. Okanio sam se automobila«. ZaþXÿen, Fric je stiskao slušalicu toliko þvrsto da ga je ruka boljela, kao da bi mogao istisnuti iz nje još koju rijeþ kojom üe se þovjek iz zrcala razotkriti. Tajanstveni pozivatelj doþekao je muk mukom, þekajuüi. Od svih þuda koje je Fric oþekivao, ovo nije bilo na njegovu popisu. Napokon, drhtava glasa jedne drukþije kakvoüe, reþe: »Pokušavaš li ti to meni reüi da si anÿeo?« »Vjeruješ li da bih mogao biti?« »Moj... anÿeo þuvar?« Umjesto izravnog odgovora, þovjek iz zrcala reþe: »U svemu ovome važna je vjera, Aelfric. Na mnogo naþina svijet je ono što mi od njega napravimo i sami oblikujemo svoju buduünost«. »Moj otac kaže da je naša buduünost u zvijezdama, sudbina koja nam je odreÿena na dan našeg roÿenja«. »Mnogo toga vezanog uz tvog starog je vrijedno divljenja, sinko, ali što se tiþe njegovih razmišljanja o sudbini, sere«. »Opa,« reþe Fric, »smiju li anÿeli reüi 'sere'?« »Upravo sam to uþinio. Ali nov sam u ovome pa tu i tamo griješim«. »Jos uvijek si na krilima za obuku?« »Moglo bi se reüi. Kako bilo, ne želim da ti se išta loše dogodi, Aelfric. Ali ja ti sam ne mogu jamþiti sigurnost. Moraš sam sebi pomoüi da se spasiš od Moloka kad doÿe vrijeme«. Kukci, puževi, kožice... Na Ethanovu radnom stolu s ostalim predmetima stajala je i posuda za kekse u obliku mace napunjena s dvjestosedamdeset kockica, po devedeset O, W, E. Owe. Woe. Wee woo. Ewe woo. Do posude za kekse je ležala tvrdo ukoriþena knjiga Donalda Gainswortha, koji je obuþavao pse vodiþe za slijepe i invalidne osobe u kolicima. Kukci, puževi, kožice, posuda za kekse napunjena kockicama/slovima, knjiga... Sljedeüa u nizu do knjige stajala je zašivena jabuka otvorena da bi se vidjelo oko. Oko u jabuci? Budni crv? Crv istoþnog grijeha? Imaju li rijeþi BILO KAKVU DRUGU SVRHU OSIM ZBUNJIVANJA? Ethana je boljela glava. Vjerojatno je trebao biti zahvalan što ga samo boli glava nakon što je dvaput umro. Ostavljajuüi šest Reynerdovih darova na stolu, otišao je u kupaonicu.

Izvadio je boþicu aspirina iz ormariüa s lijekovima i istresao nekoliko tableta na ruku. Namjeravao je napuniti þašu vodom iz umivaonika i progutati aspirine. Meÿutim, kad je bacio pogled na zrcalo, zatekao se kako gleda u svoj odraz samo jedan þas, a potom pogledom traži sjenasti oblik koji ondje ne bi trebao biti, koji bi mu trebao pobjeüi dok ga pokušava vidjeti kao u kupaonici u Dunnyjevom stanu. Po þašu vode je otišao u kuhinju gdje nije bilo obješenih zrcala. ýudno, pozornost mu je privukao telefon na zidu do hladnjaka. Nijedna linija nije bila u uporabi. Ni linija 24, ni Fricova linija. Razmišljao je o tipu koji je disao u slušalicu. ýak da je djeþak vrsta djeteta sklona izmišljanju malih drama da bi privukao pozornost na sebe, a nije bio, ovo se þinilo izmišljotinom, nevrijednom truda uloženog u laganje. Kad djeca izmišljaju, sklona su izmišljati bogate pojedinosti. Progutavši aspirin, Ethan se vratio do telefona i podigao slušalicu. Svjetlo se pojavilo na prvoj od njegove dvije privatne linije. Kuüni telefoni služili su i kao interfon. Da pritisne tipku oznaþenu s interfon pa potom tipku za Fricovu liniju, mogao bi razgovarati izravno s djeþakom u njegovoj sobi. Nije znao što bi rekao ili zašto je osjeüao da mora potražiti Frica u ovaj kasni sat a ne ujutro. Piljio je u djeþakovu liniju. Stavio je jedan prst na tipku, no oklijevao je pritisnuti. Mali je dosad najvjerojatnije veü spavao. Ako ne spava, trebao bi. Ethan je spustio slušalicu na postolje. Otišao je do hladnjaka. Prije nije mogao jesti. Zbivanja koja su se dogodila na današnji dan stisnula su mu želudac poput šake. Jedno vrijeme je jedino što je želio bio dobar viski. Sada, neoþekivano, pomisao na sendviþ sa šunkom tjerala mu je slinu na usta. Ustaješ svaki dan nadajuüi se najboljem, ali život ti baca sranja, dobiješ metak u želudac i umreš, pa ustaneš i nastaviš živjeti, život ti baci još sranja, stradaš u prometu i opet umreš, a kad pokušaš, za ime Božje, kad pokušaš nastaviti dalje, život ti baci još sranja, prema tome ne bi se trebao þuditi što su ti naposljetku sva ova naporna zbivanja dala apetit olimpijskog dizaþa utega. Gledajuüi u mlijeþne anÿele od brušenog stakla, plastiþne anÿele, anÿele izrezbarene iz drveta, obojane limene anÿele i istodobno razgovarajuüi telefonski s možda stvarnim anÿelom, Fric reþe: »Kako üu pronaüi sigurno mjesto ako Molok može putovati zrcalima i mjeseþinom?« »Ne može«, reþe Tajanstveni pozivatelj. »On nema moje moüi, Aelfric. Smrtan je. Ali nemoj misliti da je zato manje opasan. Ni demon ne bi bio gori od njega«. »Zašto ne doÿeš ovamo i þekaš sa mnom dok se ne pojavi, a onda ga lijepo isprebijaš namrtvo svojom svetom toljagom?« »Nemam svetu toljagu, Aelfric«. »Pa moraš imati nešto. Toljagu, štap, pendrek, sveti maþ koji sjaji božanskom energijom. ýitao sam o anÿelima u jednom romanu fantazije. Nisu oni prozraþni tipovi nalik vilama i krhki poput prdca. Ratnici su. Borili su se protiv Sotoninih legija i istjerali ih iz Raja u Pakao. To je bio strašan prizor«. »Ovo nije Raj, sinko. Ovo je Zemlja. Ovdje imam ovlaštenja jedino za neizravno djelovanje«. Citirajuüi Tajanstvenog pozivatelja iz prethodnog razgovora, kad su razgovarali u vinskom podrumu, Fric reþe: »'Poticati, nadahnjivati, strašiti, obmanjivati laskanjem, savjetovati'«.

»Imaš dobro pamüenje. Znam što se sprema, ali mogu utjecati na dogaÿaje samo naþinima koji su lukavi …« »…škakljivi i zavodljivi«, završi Fric. »Ne mogu se izravno miješati u Molokovu potjeru za vlastitim prokletstvom. Isto kao što se ne mogu miješati u postupke junaþkog policajca koji üe žrtvovati vlastiti život da spasi drugi i time se zauvijek izdiüi u visine«. »Mislim da mi je jasno. Ti si poput redatelja kojem uskrate finalnu verziju«. »Nisam þak ni redatelj. Zamisli da sam šef studija koji dijeli bilješke s prijedlozima za promjenu scenarija«. »One koje uvijek toliko raspizde scenariste da se odmah propiju. Udave te nasmrt tim priþama. Ko da je desetogodišnjaka briga, ko da je ikog briga.«. »Razlika je u tome«, reþe možebitni anÿeo, »što su moje bilješke uvijek dobronamjerne i temeljene na viziji buduünosti koja bi se mogla obistiniti«. Fric je jedan tren razmislio o svemu tome izvlaþHüi stolicu ispod radnog stola. Sjedne i reþe: »Opa. Pa onda je sigurno frustrirajuüe biti anÿeo þuvar«. »Ne možeš ni zamisliti. Ti sam radiš verziju svog živoga, Aelfric. To se zove slobodna volja. Ti je imaš. Ovdje je svi imaju. Uostalom, ja ne mogu djelovati umjesto tebe. Ti to moraš sam radiš... birati, dobro ili loše, biti mudar ili ne, biti hrabar ili ne«. »Mislim da mogu pokušati«. »Mislim da ti je bolje da pokušaš. Sto si uþinio s fotografijom koju sam ti dao?« »One lijepe gospode koja se lijepo osmjehuje? U džepu mi je«. »Tamo ti neüe biti od koristi«. »A što oþekuješ da uþinim s njom?« »Razmisli. Ukljuþi mozak, Aelfric. ýak i u tvojoj obitelji je to moguüe. Misli. Budi mudar«. »Prekrepan sam da bih sad razmišljao. Tko je ona? Ta gospoÿa na slici.« »Zašto se malo ne igraš detektiva? Raspitaj se«. »Raspitao sam se. Tko je ona?« »Raspitaj se. Nije na meni da odgovorim na to pitanje«. »Zašto nije?« »Jer se moram pridržavati pravila lukavo-škakljivo-zavodljivo, što katkad svakog anÿela þuvara þini davežom«. »Dobro. Zaboravi. Jesam li veþeras siguran? Mogu li priþekati s pronalaženjem skrovitog, posebnog tajnog mjesta na koje üu se sakriti do jutra?« »Neka ti to bude prva stvar ujutro«, reþe þuvar. »Ali ne troši više moje vrijeme uzalud. Pripremi se, Aelfric. Pripremi se«. »Dobro. I, hej, oprosti što sam te onako nazvao«. »Ono prije? Odvjetnikom?« »Da«. »Nazivali su me i gore«. »Zbilja?« »Puno gore«. »I oprosti što sam pokušao otkriti tvoj poziv«. »Kako to misliš?« ªýini mi se malo podlo uþiniti takvo što anÿelu. Oprosti što sam nazvao zvjezdicu šezdeset devet«.

Tajanstveni pozivatelj je ušutio. Neprepoznatljiva kakvoüa tišine koja je zavladala u ovom trenutku þinila ju je drukþijom od bilo kojeg tajca koji je Fric ikad þuo. Tišina je bila duboka, kao da þuvar zove s dna oceanskog jarka. Duboka , hladna. Fric je protrnuo. Nije mogao þuti svoje zube kako zveckaju niti tijelo kako drhti. Nije mogao þuti ni svoje izdisanje, mada je osjeüao kako dah izlijeüe iz njega dovoljno vruü da mu osuši zube. Savršena, duboka, hladna tišina, da, ali više i neobiþnije od jednostavno savršene, duboke i hladne. Fric je zamišljao da bi takvu tišinu poput þini mogao baciti bilo koji anÿeo s nadnaravnim moüima, ali da bi taj trik mogao biti najkarakteristiþniji za anÿela Smrti. Tajanstveni pozivatelj je udahnuo, uvlaþHüi u sebe istu onu tišinu i još jednom ispuštajuüi zvuk u svijet, pa zapoþeo glasom koji je odjekivao zloslutnim, zabrinutim tonom: »Kad si koristio zvjezdicu šezdeset devet, Aelfric?« »Pa nakon što si me nazvao u sobi s vlakovima«. »I nakon što sam te nazvao u vinski podrum?« »Da. Zar ne znaš sve to... buduüi da si to što jesi?« »Anÿeli ne znaju sve, Aelfric. Tu i tamo, neke nam stvari... promaknu«. »Prvi put je telefon zvonio i zvonio —« »To je zato jer sam koristio telefon iz svog starog stana u kojem sam živio prije nego što sam umro. Nisam utipkao tvoj broj, samo sam pomislio na njega, ali jesam podigao slušalicu. Još sam uvijek uþio... što mogu. Svakim satom postajem sve uhodaniji«. Fric se pitao nije li umorniji nego što je to mislio. Razgovor nije uvijek bio suvisao. »Iz tvog starog stana?« »Relativno sam nov anÿeo, sinko. Jutros sam umro. Koristim tijelo u kojem sam živio, mada je sada s ovim novim moüima koje sam stekao nekako... gipkije. Što se dogodilo drugi put kad si utipkao zvjezdicu šezdeset devet?« »Zbilja ne znaš?« »Bojim se da bih mogao znati. Ali reci mi«. »Dobio sam nekog perverznjaka«. »Što ti je rekao?« »Nije rekao ništa. Samo je teško disao... a onda se glasao kao životinja«. Tajanstveni pozivatelj je šutio, ali ova tišina se pokazala daleko drukþijom od smrtnog tajca þas ranije. Ovaj muk je u sebi imao pregršt napola þujnih trzaja, treperenja živaca nalik vibriranju krila moljaca, zatezanja mišiüa. »Najprije sam mislio da si to ti«, objasnio je Fric. »Pa sam mu rekao da sam pogledao što znaþi Molok u rjeþniku. Ime ga je uzbudilo«. »Nemoj više nikad zvati zvjezdicu šezdeset devet nakon što nazovem, Aelfric. Nikad više«. »Zašto?« Snažnom ustrajnošüu, otkrivajuüi stupanj uzbune koji se þinio presmrtnim za tipa koji je besmrtni anÿeo þuvar, pozivatelj reþe: »NikadViše!Razumiješ li?« »Da«. »Obeüavaš li da me više nikad neüeš pokušati nazvati natrag zvjezdicom šezdeset devet?« »Obeüavam. Ali zašto?« »Kad sam te nazvao u vinski podrum, nisam koristio telefon, kao što sam to uþinio prvi