Lice - Dean Koontz

put. Ne treba mi telefon da te nazovem isto kao što mi ne treba automobil da putujem. Dovoljno je da samo zamislim telefon«. »Zamisliš telefon? Kako to?« »Moj trenutni položaj donosi izvjesne nadnaravne sposobnosti«. »Misliš, to što si anÿeo þuvar«? »Ali kad zamislim telefon, zvjezdica šezdeset devet bi te mogla spojiti s mjestom na koje ne smiješ iüi«. »Kojim mjestom?« ýuvar je oklijevao. Potom reþe: »Tamnom vjeþnošüu«. »To ne zvuþi dobro«, složi se Fric i s nelagodom osmotri knjižnicu. U labirintu polica þudovišta, ljudska i ona druga, prebivala su izmeÿu korica toliko knjiga. Možda se jedna zvijer nije šuljala tim papirnatim svjetovima nego ovim, ne udišuüi pare tinte nego zrak, þekajuüi da ga jedan mali djeþak naÿe iza jednog ili drugog skretanja ovih tihih prolaza. »Tamna vjeþnost. Mraþni bezdan, vidljiva tama i sve što ondje boravi«, izloži anÿeo þuvar. »Imao si sreüe, sinko. Nije razgovaralo s tobom«. »Ono?« »To što si nazvao 'perverznjak. Ako razgovaraju s tobom, mogu ti se dodvoravati, nagovarati te, šarmirati, ponekad ti þak i zapovijedati«. Fric je opet bacio pogled na božiþno drvo. ýinilo se kao da ga anÿeli promatraju, svi do jednog. »Kad si pritisnuo zvjezdicu šezdeset devet«, reþe þuvar, »otvorio si im vrata«. »Kome?« »Moramo li izgovoriti njihovo sumporno ime? Obojica znamo na koga mislim, zar ne?« Buduüi da je bio djeþak þiji je þitalaþki ukus naginjao fantazijama, imao kuünu kinodvoranu u kojoj je mogao gledati sve, od djeþjih filmova do filmova o nakazama koje ne smiješ gledati bez pratnje odrasle osobe, i maštu izoštrenu samoüom, Fric je bio priliþno siguran da zna na koga misli. Pozivatelj reþe: »Otvoriš im vrata, a zatim, jednom krivom rijeþju, nenamjerno, mogao bi ih... pozvati«. »Ovamo, u Palazzo Rospo?« »Mogao bi pozvati jednog od njih u sebe, Aelfric. Kad su pozvani, mogu putovati telefonskom vezom, tom slabom vezom od duše do duše, veoma sliþno onome kako ja mogu putovati iz jednog zrcala u drugo«. »Ne lažeš?« »Ne lažem. Da se više nisi usudio koristiti zvjezdicu šezdeset devet kad spustim slušalicu«. »Dobro«. »Ni ikad više kad te nazovem«. »Nikad«. »Smrtno sam ozbiljan što se ovog tiþe, Aelfric«. »Ne bih oþekivao da üe anÿeo þuvar uþiniti ovakvo što«. »Kakvo što?« »Nasmrt me uplašiti«. »Poticati, nadahnjivati, strašiti«, podsjetio ga je Pozivatelj. »A sad spavaj u miru, barem još veþeras, dok možeš. A ujutro ne gubi vrijeme. Pripremi

se. Pripremi se za preživljavanje, Aelfric, pripremi se, jer kad sada pogledam unaprijed, da vidim kako üe se stvari najvjerojatnije rasplesti... vidim te mrtvog«. 47. Fric u škripcu, licem okrenut sofi, gledao je u telefon na podu knjižnice. Dovukao ga je s pisaüeg stola koliko god je žica dopuštala. Preselio ga je zbog dodatne sigurnosti, u sluþaju da mora obaviti hitan poziv u pomoü. Mada je to bila istina, bila je to tek djelomiþno. Takoÿer se zabavljao pomišlju da utipka *69. Fric nije prigrlio samouništenje. Nije bio jedan od onih razmaženih holivudskih klinaca koji su jedva þekali odrasti i postati bogati džankiji. Nije imao namjeru ubiti se sportskim automobilom, pištoljem, puškom, tabletama za mršavljenje, žestokim piüima, rakom pluüa izazvanim pušenjem marihuane, ni ženama. Katkad za vrijeme neke zabave, kad bi Palazzo Rospo bila puna stotinama poznatih, polupoznatih i onih koji to žele postati, Fric bi postao nevidljiv kako bi mogao bolje prisluškivati. U takvoj svjetini možeš lako postati nevidljiv, buduüi da je polovica gostiju ionako jedva svjesna bilo koga drugog osim samih sebe, a druga polovica snažno usredotoþena na šaþicu redatelja, agenata i velikih studijskih zvjerki koje bi ih mogle napraviti prljavo bogatima ili još prljavije bogatima nego što to veü jesu. Za vrijeme jedne od tih svojih þarolija nevidljivosti, Fric je za treüu ili moguüe þetvrtu najveüu svjetsku filmsku zvijezdu þuo da je »glupan koji üe se, kako je krenuo, ubiti ženama«. Fric nije imao ni najmanjeg pojma kako se netko može ubiti ženama, niti zašto si suicidna osoba jednostavno ne bi kupila pištolj. Ta intrigantna izjava je ostala s njim, meÿutim, namjeravao je biti oprezan. Ovih dana, kad bi upoznao nove žene, kradomice ih je prouþavao tražeüi naznake jesu li potencijalno opasni tipovi. Do ove þudne noüi, nikad nije pomišljao da se smrt može nazvati utipkavanjem *69. Možda ga to što bi izašlo iz telefona ne bi ubilo. Možda bi mu zarobilo dušu, preuzelo kontrolu nad njegovim tijelom i uþinilo ga toliko jadnim da bi poželio da je mrtav. Ili bi možda preuzelo kontrolu nad njim, zabilo mu glavu o zid i bacilo ga s krova Palazzo Rospo u otvorenu septiþku jamu(pretpostavljajuüi da takva još postoji na Bel Airu) ili u ruke kakve ubojite plavuše (kojih je Bel Air naoko bio prepun). Njegova nevolja je bila u tome što nije znao treba li vjerovati iþemu što je Tajanstveni pozivatelj rekao. S jedne strane, cijeli razgovor o tome da je anÿeo þuvar, da se kreüe kroz zrcala i mjeseþinom, sve bi to moglo biti glupost. Još veüa glupost od onog tatinog filma s jednorogom. S druge strane, a uvijek ima s druge strane, Tajanstveni pozivatelj je izišao iz zrcala. On je letio meÿu gredama. Njegova izvedba na tavanu, i kasnije svjetlucavim površinama ukrasa na božiþnom drvetu, bila je toliko nevjerojatna da je zaradio vjerodostojnost. Pa ipak, koja to vrsta anÿela þuvara nosi odijelo i kravatu kao iz trgovine koja prodaje odjeüu za rodeo, ima kožu blijedu poput ribljeg mesa, izgleda više strašan nego svet i ima sive oþi hladne poput pepela? Možda je Tajanstveni pozivatelj, iz nepoznatih razloga, lagao navodeüi Frica prema

krivim zakljuþcima, smještajuüi mu. Jednom je sluþajno þuo svog oca kako kaže da praktiþki svi u ovog gradu nekom nešto smještaju i ako to ne þine zbog novca, tada to þine iz razonode. Tajanstveni pozivatelj je rekao Fricu da ne smije koristiti *69 jer üe ga to povezati s tamnom vjeþnošüu. Možda je istina bila da tip jednostavno nije želio da ga Fric pokuša pratiti. Još trbuhom na sofi, naginjuüi se prema telefonu, Fric je podigao slušalicu. Pritisnuo je tipku svoje privatne linije. Osluškivao je pozivni ton. Anÿeli s drveta izgledali su kao anÿeli. Anÿelima s harfama, trubama, s bijelim poštenim krilima si mogao vjerovati. Pritisnuo je *, 6, pa 9. Slušalica je podignuta nakon þetvrte zvonjave, kao i prethodni, ali ne i prvi put. Nitko nije rekao halo. Kao i prije, doþekala ga je jedino tišina. Zatim, nakon nekoliko sekundi, þuo je disanje. Fric je namjeravao þekati dulje od onoga koji diše, natjerati perverznjaka da prvi progovori. Meÿutim, nakon dvadeset ili trideset sekundi toliko se unervozio da je rekao: »Opet ja«. Njegov ustupak nije urodio odgovorom. Pokušavajuüi pogoditi lak i donekle šaljiv ton, ali ne uspijevajuüi u tom, Fric je pitao: »Kako stoje stvari tamo u tamnoj vjeþnosti?« Disanje je postalo grublje, jaþe. »Znaš, tamna vjeþnost?«, Fric je pitao podrugljivo, ali i sa slabašnim drhtanjem koje nije mogao kontrolirati i koje je pridodalo laž njegovu stavu neustrašive samouvjerenosti. »Na nekim kartama znana i kao mraþni bezdan. Ili vidljiva tama«. ýudak je nastavio s disanjem. »Ne zvuþiš baš najbolje. Oþito imaš gadnih problema sa sinusima«, reþe Fric. Buduüi da mu je glava visjela s ruba sofe, poþeo je osjeüati slabu vrtoglavicu. »Dat üu ti ime svog lijeþnika. Napisat üe ti recept. Moüi üeš bolje disati. Bit üe mi zahvalan«. Graktavi, neumoljivi glas koji je izlazio iz grla zaþepljenog britvama, suši od dvaput izgorenog pepela, izdigao se iz jezovite dubine, kroz pukotine razrušenog kamenja neobiþnih ruševina, rekavši jednu rijeþ: »Djeþak«. U Fricovo uho rijeþ se uvukla kao da je kukac, možda jedna od onih uholaža koje, kako priþaju, mogu naüi put do mozga i u njemu položiti jajašca preobražujuüi te u hodajuüe leglo migoljeüih legija. Prisjeüajuüi se svih oni oþevih plakata na kojima izgleda plemenit, hrabar, pun þeliþne odluþnosti, Fric je þvrsto držao slušalicu. Prizvao je odluþnost tešku poput željeza kako bi izravnao bore straha iz svog glasa i rekao: »Ne bojim te se«. »Djeþak, «ponovio je onaj drugi, »djeþak«, i dodatni glasovi su se digli iz telefona, na poþetku samo þetiri ili pet, tiši od prvog, muški i ženski, naglašavajuüi svoje blebatanje s »djeþak... djeþak.« Glasovi su odavali hitnost, nestrpljivost. Oþaj. Glasovi šaputavi i glatki, glasovi grubi. »... tko je tamo?«, »... put, on je put...«, »... slatko meso...«, »... glupavo malo prase, lako ga je dograbiti...«, »... pozovi me da uÿem...«,»pozovi mene...«, »... ne, pozovi mene...«.

U roku nekoliko sekundi broj im se poveüao na deset, dvadeset, mnoštvo. Možda jer su svi govorili odjednom, njihov govor je zvuþao kao da tone u bestijalna mumljanja i rezanja, a ono rijeþi što je ostalo þesto su bile bestidnosti nanizane u nesuvisle nizove. Povici straha, boli, ogorþenosti i þistog bijesa koji su budili jezu u þovjeku od niti ove potmule buke tkali su tapiseriju potrebe. Fricovo snažno srce je snažno udaralo o rebra, pulsiralo u grlu, nabijalo u sljepooþnicama. Izjavio je da se ne boji, ali bojao se, još kako se bojao, previše da smisli jednu jedinu dosjetljivu primjedbu ili uopüe progovori. Usprkos tome, uskomešani glasovi su mu pobuÿivali radoznalost, zahtijevali njegovu pozornost. Glad u njima, snažna þežnja, oþaj, sjeta tkali su uzbudljivu pjesmu koja je prebirala po žicama njegove trajne usamljenosti, koja je govorila njemu i uvjerila ga da ne mora trpjeti samoüu, da može zatražiti društvo, da su svrha, smisao i obitelj njegova samo ako im otvori svoje srce. I kad bi bio nijem, i kad bi prštao bestidnostima koje su se trebale gaditi Fricu, grleni zbor, pun rezanja i siktanja, postojano je umirivao njegov strah. Srce mu je nastavilo tuüi, ali tren za trenom, snaga koja ga je tjerala na to pomahnitalo udaranje sve manje je bio strah, a sve više uzbuÿenje. Sve se moglo promijeniti. Sasvim. Potpuno. Sada i zauvijek. Promijeniti se u trenu. Mogao bi imati nov život i bolji samo da to zatraži, život iz kojeg bi bila prognana sva samoüa, sva nesigurnost, sva zbunjenost, sumnja u samoga sebe, slabost... Fric je otvorio usta kako bi izgovorio ono što je gotovo sigurno bio poziv sliþan onima koje se savjetuje izbjegavati pri korištenju ploþe za razgovor s duhovima. No prije nego što je uspio progovoriti, pozornost mu je odvuklo kretanje na periferiji vida. Kada se okrenuo da pogleda, što mu je to privuklo pozornost, Fric ugleda da je rastezljiva, uvojita žica izmeÿu slušalice i telefona, žica nekoü obavljena þistom bijelom plastiþnom izolacijom, sada izgledala organska, ružiþasta i glatka poput one špage od tkiva koja povezuje majku i novoroÿenþe. Kroz žicu je nabijao puls, spor i gust, ali snažan, kreüXüi se od telefona na podu, preko slušalice koju je držao u ruci, prema njegovu uhu u oþekivanju poziva koji mu je titrao na vrh jezika. Sjedeüi za stolom u svojoj radnoj sobi, jeduüi sendviþ sa šunkom, pokušavajuüi izvuüi znaþenje iz šest Reynerdovih podrugljivih darova, Ethan je primijetio kako mu se misli uvijek iznova vraüaju na Duncana Whistlera. U rasadniku u bolnici Naša Gospa od anÿela, kad je tek saznao da je Dunnyjevo tijelo nestalo, nagonski je znao da su nadnaravni dogaÿaji u Reynerdovu stanu i Dunnyjev trik hodajuüeg mrtvaca povezani. Kasnije ga navodna Dunnyjeva upletenost u Reynerdovo ubojstvo, premda neoþekivana, nije iznenadila. Ono što je iznenadilo Ethana, što je više razmišljao o tome, bio je bliski susret s Dunnyjem u hotelskom baru. Tu se moralo raditi o neþem veüem od obiþne sluþajnosti. Dunny je bio u baru jer je Ethan bio u baru. Bilo mu je namjereno vidjeti Dunnyja. Ako mu je bilo namjereno vidjeti Dunnvja, tada mu je bilo namjereno i slijediti ga. A možda mu je takoÿer bilo namjereno sustiüi ga. Ispred hotela, u gužvi i na kiši, u nemoguünosti da barem naþas spazi svoju lovinu, Ethan je primio hitan telefonski poziv od Hazarda. Sada je zastao razmisliti što bi uþinio sljedeüe da se nije morao naüi s Hazardom u crkvi. Dobio je broj hotela na informacijama i nazvao ga. »Želio bih razgovarati s jednim vašim gostom. Ne znam broj sobe. Ime mu je Duncan

Whistler«. Nakon stanke da provjeri u hotelsko raþunalo, recepcionar reþe: »Oprostite, gospodine, ali nemamo nikog prijavljenog pod gospodin Whistler«. Prethodno je samo nekoliko stolnih svjetiljki gorjelo tu i tamo po knjižnici, ali sada su sve svjetiljke sjajile, kao i stropna svjetla, zidna svjetla i kružni nizovi sitnih bijelih žaruljica na božiþnom drvetu. Knjižnica je bila gotovo oþišüena od sjena, poput operacijske dvorane, no za Frica još nije bilo dovoljno svjetla. Vratio je telefon na stol. Iskopþao ga je. Pretpostavio je da telefoni u njegovim prostorijama na drugom katu zvone i da üe još dugo zvoniti. Neüe iüi gore da to mora slušati. Pakao zna biti uporan kad zove. Dovukao je naslonjaþ bliže božiþnom drvetu. Bliže anÿelima. Možda se ponašao praznovjerno, djeþje, glupo. Nije ga bilo briga. Ti oþajni ljudi na tom telefonu, te stvari... Sjedio je leÿima okrenutim drvetu jer je umislio da iz tih grana punih anÿela koji spavaju stojeüki ništa ne može proüi i iznenaditi ga s leÿa. Da nije ranije slagao gospodinu Trumanu, sada je mogao otiüi ravno u prostorije šefa sigurnosti i zatražiti pomoü. Ovdje u Fricburgu, u državi SAD, uvijek je bilo toþno u podne i šerif se nije mogao osloniti na podršku graÿana kad banda odmetnika ujaše na konaþni obraþun. Ethan je završio svoj razgovor s recepcionarom i prinio ustima preostali komad sendviþa sa šunkom, ali jedna od njegove dvije telefonske linije je zazvonila prije nego što ga je stigao zagristi. Kad se javio, doþekala ga je tišina. Ponovio je »halo«, ali nije uspio izmamiti odgovor. Pitao se bi li to mogao biti Fricov perverznjak. Nije þuo teškog disanje, koje bi na nešto upuüivalo, niti bilo kakvo drukþije. Samo praznina otvorene linije i šištanje statike toliko slabo da se jedva nalazilo s ove stane þujnog. Ethan je rijetko primao pozive ovako kasno, blizu ponoüi. Zbog ovog kasnog sata i današnjih dogaÿanja þak mu je i ova tišina bila znaþajna. Je li to bio instinkt ili mašta na djelu, nije mogao biti siguran, ali je osjeüao prisustvo na liniji. Tijekom godina koje je proveo u policiji, radio je na dovoljno nadzora da se nauþi strpljenju. Slušao je slušaþa, razmjenjivao tišinu za tišinu. Vrijeme je polazilo. Šunka je þekala. Još uvijek gladan, Ethan je sada poþeo žedati i za pivom. Najzad je þuo vapaj koji se triput ponovio. Glas nije slab ni zato što je šaputao ni zato jer je bio iznemogao, nego zato što se izdizao iz velike daljine, toliko krhak da je mogao biti samo privid zvuka. Još tišine, još vremena je prošlo, a zatim se glas ponovno izdigao, jednako slab kao prije, toliko prolazan da Ethan nije mogao pouzdano reüi pripada li muškarcu ili ženi. Doista, mogla je to biti žalopojka kakve ptice ili životinje, opet tri puta ponovljena, prigušena kao da prolazi kroz maglu. Prestao je oþekivati teško disanje. Premda ništa glasnije nego ranije, sada je šištanje postalo nekako prijeteüe, kao da svaki tihi tiktaj predstavlja udar radioaktivne þestice o njegov bubnjiü. Kad se glas treüi put zaþuo, nije ponovio kratki vapaj kao prije. Ethan je uoþio da rasporedi ponavljanja zvuka zacijelo žele prenijeti neko znaþenje. Rijeþi. Ne potpuno razumljive.

Kao s daleke radiopostaje puštane u eter muþen olujama, te su rijeþi bile izobliþene škripavim atmosferskim smetnjama, postupno su jenjavale, nestajale. Tako bi mogao zvuþati neki izvanvremenski glas ili glas svemirskih putnika s tamne strane Saturna. Nije se sjeüao kad se nagnuo skroz naprijed u stolici. Niti se sjeüao kad su mu ruke skliznule s naslona, niti kad je stavio laktove na koljena. Pa ipak, sjedio je u toj zbijenoj pozi s obje ruke pokraj glave, u jednoj držeüi telefon, poput þovjeka skrušenog od kajanja ili savinutog u oþaju po primitku groznih vijesti. Premda se Ethan naprezao uhvatiti sadržaj razgovora tog dalekog govornika, on je neprestano sipio kroz njega ne uspijevajuüi se zadržati, neuhvatljiv poput sjena oblaka na uzburkanom moru. Doista, kad se najviše muþio otkriti znaþenje tih moguüih rijeþi, one su se povukle iza paravana statike i iskrivljenja. Slutio je, ako se opusti, da bi tijek govora mogao postati jasniji, glasovi jaþi, ali nije se mogao opustiti. Premda je pritiskao slušalicu toliko snažno da ga je boljelo uho, nije se mogao opustiti, kao da bi taj kratki trenutak slabije usredotoþenosti na kraju bio baš onaj kad bi rijeþi postale jasne, ali samo onom tko pozorno sluša. Glas je bio tugaljiv. Mada nije bio u moguünosti prepoznati rijeþi i zakljuþiti što znaþe, ton koji je Ethan u njima otkrio izražavao je hitnost i preklinjanje, možda þak þežnju, tugu. Kad je pretpostavio da je potrošio pet minuta bezuspješnog truda da poveže rijeþi iz mora statike i tišine, Ethan je pogledao na sat. 12. 26. Bio je prikovan za telefon gotovo pola sata. Toliko dugo pritisnuto slušalicom, uho mu je gorjelo i nabijalo. Vrat mu je bio ukoþen, ramena su ga boljela. Iznenaÿen i ponešto izgubljen, uspravio se u stolici. Nikad nije bio hipnotiziran, ali je zamišljao da bi se ovako osjeüao nakon što bi otresao zaostale uþinke transa. Nevoljko, spustio je slušalicu. Nagovještaj glasa u nistavilu mogao je biti upravo to i ništa više, tek nagovještaj, zvuþni privid. Ali svejedno ga je pratio, predanim, muþnim išþekivanjem podmorniþkog tehniþara za sonarom koji, osluškujuüi, þeka da þuje sve bliži bip nakon izbacivanja ubojitog podvodnog tereta s bojnog broda. Nije mu bilo baš najjasnije što je uþinio. Niti zašto. Premda u sobi nije bilo pretjerano toplo, obrisao je obrvu rukavom košulje. 2þekivao je da telefon ponovno zazvoni. Možda üe biti dovoljno mudar da se ne javi. Ta ga je pomisao uznemirila jer je nije razumio. Zašto da se ne javi na telefon koji zvoni? Njegov je pogled prelazio preko šest predmeta koja je poslao Reynerd, no pozornost mu se najdulje zadržala na tri mala zvonca iz kola Hitne pomoüi u kojima se nikad nije vozio. Kad telefon nakon dvije ili tri minute nije zazvonio, ukljuþio je raþunalo i ponovno ušao u zapis telefonskih poziva. Najnoviji je bio poziv hotelu kad se raspitivao za Dunnyja Whistlera. Poslije njega, poziv koji je primio i koji je trajao gotovo pola sata nije bio zabilježen. Nemoguüe. Piljio je u monitor razmišljajuüi o pozivima koje je Fric primio od perverznjaka. Prebrzo je odbacio djeþakovu priþu. Kad je Ethan bacio pogled na telefon, otkrio je da iznad linije 24 gori svjetlo. Nekakav trgovac. Krivi broj. Pa ipak...

Da je bilo lako zadovoljiti njegovu znatiželju, otišao bi na drugi kat gdje se nalazila izdvojena telefonska sekretarica linije 24,-u posebnoj prostoriji iza zakljuþanih plavih vrata. Meÿutim, samim þinom ulaska u tu prostoriju, ostao bi bez posla. Za Minga du Laca i Channinga Manheima soba iza plavih vrata bila je sveto mjesto. Ulazak bilo kome osim njima dvojici bio je zabranjen. U sluþaju nužde, Ethan je bio ovlašten upotrijebiti svoj univerzalni kljuþ bilo gdje u kuüi. Jedina vrata koja kljuþ nije otvarao bila su plava. Jato anÿela, ugodan miris smreke i udobnost masivnog naslonjaþa nisu mogli uljuljkati Frica u san. Ustao je iz naslonjaþa, oprezno otišao do najbliže police s knjigama i izabrao roman. Mada mu je bilo tek deset godina, þitao je na razini šesnaestogodišnjaka. Nije se time ponosio, jer, po njegovu iskustvu, veüina šesnaestogodišnjaka u današnje vrijeme nisu bili mladi genijalci vjerojatno zato što to nitko od njih nije oþekivao. ýak ni gospoda Dowd, njegova uþiteljica engleskog jezika i þitanja, nije oþekivala od njega da uživa u knjigama. Sumnjala je da su dobre za njega. Rekla je da su knjige relikvije, buduünost üe oblikovati slike, ne rijeþi. Zapravo, vjerovala je u »meme«, što je izgovarala mirni, i definirala kao ideje koje spontano nastaju medu »upuüenim ljudima« i šire se meÿu ruljom od uma do uma poput kakvog mentalnog virusa stvarajuüi »nove naþine razmišljanja«. Gospoÿa Dowd je posjeüivala Frica þetiri puta tjedno i nakon svakog termina je ostavljala za sobom dovoljno gnojiva da se pognoje travnjaci i cvjetne gredice na posjedu barem iduüih godinu dana. Opet u naslonjaþu, Fric je otkrio da se ne može dovoljno usredotoþiti na þitanje kako bi se uživio u priþu. To nije znaþilo da je knjiga neupotrebljiva, nego samo da je on umoran i uplašen. Jedno vrijeme je sjedio þekajuüi da mu na pamet padne koji meme i da mu nešto radikalno novo za razmišljanje, nešto što üe mu iz glave istisnuti sve misli o Moloku, žrtvovanju djece i þudnim ljudima koji putuju zrcalima. Meÿutim, oþigledno se trenutno nije odvijala nijedna memiþka epidemija. 2þi su ga poþele peüi i žuljati, ali kapci nisu postajali ništa teži. Izvadio je iz džepa traperica fotografiju koju je dobio iz zrcala. Rastvorio ju je i izravnao. Gospoÿa je izgledala još ljepše nego što se sjeüao. Ne lijepa poput super modela, nego lijepa na stvaran naþin. Dobra i blaga. Pitao se tko je ona. U glavi je vrtio priþu kakav bi mu bio život da mu je ova žena majka, a njezin suprug otac. Osjeüao se malo krivim što je šutnuo Mamu imenicu i Tatu duha iz svog fiktivnog života, ali oni su živjeli fikciju, pa nije mislio da üe mu zamjeriti što na jednu veþer ima izmišljenu obitelj. Nakon nekog vremena, osmijeh žene na fotografiji potaknuo je osmijeh na Fricovu licu što je bilo bolje od memiþke zaraze. Kasnije, kad je Fric živio sa svojom novom mamom i njezinim suprugom, kojeg još nije upoznao, u udobnoj ladanjskoj kuüici u Goose Crotchu u državi Montani, gdje nitko nije znao tko je nekoü bio, þovjek iz zrcala sivih oþiju izišao je iz tostera od nehrdajuüeg þelika, potapšao psa po glavi i upozorio ga da bi moglo biti opasno pokušavati ga dobiti s *69. »Ako anÿeo zamisli telefon da me nazove«, reþe Fric, »a ja utipkam zvjezdicu šezdeset devet da ga dobijem natrag, zašto bih uspostavio vezu s Paklom, a ne Rajem?« Umjesto da odgovori na pitanje, muškarac ga je zapuhnuo zmajevom vatrom i vratio se natrag u toster. Plamen je spržio Fricovu odjeüu, dim se u trakama izdizao iz njega, ali nije gorio. Njegova divna nova majka mu je natoþila još jednu þašu limunade da ga ohladi i nastavili su

razgovarati o omiljenim knjigama dok je jeo pozamašan komad domaüeg þokoladnog kolaþa koji je ispekla samo za njega. U buþnoj tami koju su ispunjavali najprije pucnji iz oružja i rika motora nadolazeüih vozila, a potom glas koji je zazivao iz ništavila, Ethan se okretao i okretao, prevrüXüi se po mokrom asfaltu, dok se nije okrenuo još jedan, zadnji put u tihu tamu vlažnih zapetljanih plahti. Uspravivši se u krevetu, reþe: »Hannah«, jer je u snu, gdje su svi njegovi obrambeni psihološki mehanizmi bili iskljuþeni, prepoznao da je glas koji je þuo na telefonu bio njezin. Najprije je ponovila isti zov tri puta, zatim još tri puta. U snu je prepoznao rijeþ, svoje ime: »Ethan... Ethan... Ethan«. Ono što mu je još rekla, hitna poruka koju se muþila prenijeti preko tog ponora izmeÿu njih, i dalje je bilo neshvatljivo. ýak i u snu, ona prostorija udaljena tek vrata od smrti, nije bila dovoljno blizu Hannah da þuje više od svog imena. Dok su plaštevi sna klizili s njega, Ethana je obuzelo uvjerenje da ga netko promatra. Svako dijete dobro poznaje osjeüaj kad se iz sna probudiš uvjeren da mrak spavaüe sobe pruža zaklon zlobnim zlodusima raznih opisa i apetita. Prisustvo demona se þinilo toliko stvarnim da su mnoge ruþice oklijevale dohvatiti prekidaþ svjetiljke zbog straha da üe to što üe vidjeti biti još gore od slika koje je proizvodila njihova uzbuÿena mašta. Pa ipak, strahovi su na svjetlu uvijek isparili. Ethan nije bio siguran da üe ovaj put svjetlo prognati bezumnost. Osjetio je da su to što ga promatra sove i vrane rastvorenih kljunova, gavrani i sokoli snažnih pogleda, koji ne sjede na njegovu namještaju nego na sumornim crno-bijelim fotografijama na zidovima, fotografijama koje nisu ondje visjele kad je legao u krevet. Mada se noü prije mnogo sati razvodnila u tamu novog dana osebujnu za razdoblje pred svitanje, nije imao razloga pretpostavljati da üe utorak biti manje uprljan besmislenošüu od ponedjeljka. Nije posegnuo za prekidaþem. Još se jednom naslonio i spustio glavu na jastuke, pomiren s prisustvom bilo þega što bi tama sobe mogla skrivati. Sumnjao je da üe ponovno zaspati. Ali prije ili kasnije kapci su mu postali teški. Na rubu vrtloga sna, dok je Ethan lijeno plutao okolo-naokolo, þuo je s vremena na vrijeme tik-tik-tik, što su mogle biti kandža vrana koje su mijenjale položaj na željeznoj ogradi stražareüi nad njim, ili su to možda bile samo kandže hladne kiše koje su greble po prozorima. Kako se vrtio sve brže vuþen nemilosrdnom gravitacijom crne rupe sna, Ethanove oþi su još jedan, zadnji put zatreperile i ugledao je malo svjetlo u þDÿavoj tami. Telefon. Bez pomnijeg prouþavanja nije mogao sa sigurnošüu prepoznati broj iznad kojeg je treperilo svjetlo, ali nagonski je znao da je to sigurno linija 24. Skliznuo je s ruba u vrtlog, u kakve god snove mu san podario. 48. Osloboÿen zavisti, osloboÿen mržnje, veseo u službi kaosa. Corky Laputa je zapoþeo svoj dan s pecivom punjenim cimetom i orasima, s þetiri šalice crne kave i dvije tablete kofeina. Svaki þovjek koji želi srušiti društveni poredak mora prigrliti sve ono što mu daje dodatnu oštrinu, þak i pod cijenu uništenja želuþane ovojnice i kroniþne, probadajuüe upale crijeva.

Sreüom za Corkyja, povremeno konzumiranje velikih koliþina kofeina kao da je poveüavalo gorþinu njegove žuþi ne uzrokujuüi pritom probavne smetnje ili ostale žaljenja vrijedne simptome. Potjeravši kofein kofeinom, stajao je pred kuhinjskim prozorom smiješeüi se niskom, tmurnom nebu i zaostaloj noünoj magli koju, kao da je brada, tupa siva zora nije u potpunosti odrezala. Ružno vrijeme mu je ponovno bilo ortak. Trenutna stanka padanja kiše bit üe kratka. Hrleüi brzo na petama prolazeüe oluje, nova i navodno jaþa oluja oprat üe grad i opravdati nošenje kišne opreme bez obzira na to koliko se pretjerana ona sada mogla þiniti. Corky je veü napunio unutrašnje džepove svoje žute vodootporne kabanice, koja je sada visjela na kuki u garaži. Odnio je zadnju šalicu kave u gostinsku sobu gdje ju je do kraja popio obavještavajuüi Smrdljivog da je njegova ljubljena küer Emily mrtva. Prethodne noüi ga je izvijestio o zadnjem muþenju i brutalnom ubojstvu Rachel, njegove supruge, koja je još bila živa naravno i koja nije bila u Corkyjevim rukama. Izmišljene pojedinosti bile su toliko maštovite i živopisne da je Smrdljivi poþeo nekontrolirano plakati i jecati, što je dolazeüi iz njegova usahlog grkljana, zvuþalo neobiþno neljudski i priliþno ogavno. Iako shrvan oþajem, Smrdljivi nije doživio srþani udar þemu se Corky nadao. Umjesto da ga mazi sredstvom za smirenje, Corky mu je kroz infuziju dao snažno halucinogeno sredstvo. Nadao se da Smrdljivi neüe moüi spavati, da üe najmraþnije sate izmeÿu ponoüi i zore provesti u paklu priviÿenja izazvanih drogom u kojima üe glavnu ulogu imati njegova okrutno muþena supruga. Sada, þasteüi svog gosta još skandaloznijom priþom o brojnim surovostima i okrutnostima kojima je podvrgnuo njegovu malu Emily, Corkyju su dosadile suze i bol koji su se ovdje još jednom ponavljali. Pod ovakvim okolnostima, teški srþani infarkt mu se nije þinio kao da traži previše. Meÿutim, Smrdljivi nije htio suraÿivati. Za þovjeka koji navodno voli svoju suprugu i Nüerku više od samog života, odluþnost Smrdljivog da preživi bila je nedoliþna sada kad mu je reþeno da njegova obitelj više nije ništa drugo do truleüe meso. Poput veüine tradicionalista, i njihovog glasno izraženog uvjerenja u jezik, znaþenje, svrhu i naþelo, Smrdljivi je vjerojatno bio obiþan prevarant. S vremena na vrijeme, Corky je primjeüivao kako se ispod tuge Smrdljivog provlaþi bijes. U muškarþevim oþima pojavila se mržnja dovoljno vruüa da ga sprži pogledom, koja bi se potom odmah ugasila u bazenima suza. Možda se Smrdljivi þvrsto držao života jer se nadao osveti. Bio je u zabludi. Osim toga, mržnja samo uništava mržnju. Na primjeru svog protraüenog života, Corkyjeva majka je dokazala istinitost te tvrdnje. Lakoüom i uþinkovitošüu, Corky je promijenio infuziju nakon što je nafrizirao novu lijekom koji üe izazvati poluparalizu. Smrdljivom je ostalo tako malo mišiünog tkiva da se umjetno izazvana paraliza þinila neophodnom, ali Corky je prezirao išta prepustiti sluþajnosti. Ironiþno, da bi dobro služio kaosu, morao je biti dobro organiziran. Trebala mu je pobjedniþka strategija i pomno planirana taktika neophodna da se ona provede. Bez strategije i taktike nisi bio pravi posrednik kaosa. Bio si samo Jeffrey Dahmer(Serijski ubojica, ljudožder iz Millwaukeeja, SAD), luÿakinja sa stotinu maþaka koja puni dvorište odvratnim hrpama smeüa ili najnoviji guverner države Kalifornije.

Prije pet godina Corky je nauþio kako davati injekcije, kako umetnuti tubu u venu, kako rukovati opremom za infuziju, kako staviti kateter u muškarca ili ženu... Otad je imao nekoliko prilika, kao sa Smrdljivim, uvježbati te vještine. Zato je te instrumente i spravice koristio lakoüom na kojoj bi mu pozavidjela svaka medicinska sestra. U biti, i obuþila ga je medicinska sestra. Mary Noone. Imala je lice Botticellijeve Madone i oþi vretice (pripitomljena vrsta tvora koju u Engleskoj koriste za lov na kuniüe i. rjeÿe, štakore) Mary je upoznao na sveuþilišnoj zabavi za ljude sa zanimanjem za utilitaristiþku bioetiku. Utilitaristi su vjerovali da se svakom životu može pripisati vrijednost u odnosu na društvo te da bi zdravstvenu skrb trebalo dijeliti u skladu s tom vrijednošüu. Ta je filozofija podupirala ubijanje zanemarivanjem tjelesno hendikepiranih, djece s Downovim sindromom, ljudi starijih od šezdeset godina sa zdravstvenim problemima koji iziskuju skupe tretmane poput dijalize ili kirurškog zahvata ugraÿivanja srþane premosnice i mnoge druge. Skup je bio pun zabave i dosjetljiva razgovora, a on i Mary Noone su se skužili odmah þim su im se pogledi sreli. Oboje su pili cabernet sauvignon kad su se upoznali i nakon nekoliko piüa poþeli su osjeüati požudu. Nekoliko tjedana kasnije, kad je upitao Mary da ga nauþi kako se pravilno daje injekcija i održava pacijent na intravenoznoj infuziji, Corky je ozbiljno objavio da se zdravlje njegove majke naglo pogoršava. »Grozim se dana kad üe pasti u krevet, ali radije üu se sam o njoj brinuti nego je predati strancima u nekom staraþkom domu«. Mary mu je rekla da je divan sin, a Corky se pretvarao da ponizno prihvaüa taj kompliment, što je bilo lako jer je lagao o majþinom zdravlju i svojim namjerama. Stara kuþka je bila zdrava kao Metuzalem i šesto godina daleko od groba, a Corky se poigravao mišlju da joj ubrizga nešto smrtonosno dok spava. Bio je priliþno siguran da Mary sluti istinu. Ali ipak ga je nauþila ono što je htio znati. Isprva je vjerovao da se njezina dobra volja da ga poduþi tim stvarima može pripisati þinjenici da se zagrijala za njega. Azijske divlje maþke, kad se tjeraju, nisu opüile toliko divlje niti þesto kao Mary Noone i Corky u nekolike mjeseci koje su proveli zajedno. Na koncu je shvatio koji su njezini pravi motivi i nije ih odobravao. Štoviše, poþeo je sumnjati da je Mary samozvani Anÿeo smrti i da postupa po svojim militaristiþkim bioetiþkim naþelima ispotiha ubijajuüi pacijente za þije živote smatra da su jadni i od malo koristi društvu. Na njegovo iznenaÿenje, kad je obazrivo postavio pitanje prijateljskog prekida, Mary je odgovorila s osjeüajem olakšanja. Oþigledno ni ona nije dobro spavala. Vremenom je odluþio ne ubiti majku injekcijom, no trud koji je uložio u edukaciju na podruþju medicinske skrbi nije bio uzaludan. U godinama koje su uslijedile vidio je Mary samo dvaput, oba puta na bioetiþkim zabavama. Izmeÿu njih je još uvijek postojala stara strast, ali i otpor. 8þinkovitošüu i nježnošüu kojoj bi se Mary Noone divila, Corky je vršio dvorenje Smrdljivog. Lijek koji izaziva paralizu üe onesposobiti Smrdljivog pritom ga ne uspavavši niti dovodeüi u napeto stanje svijesti. Potpun'o bistar, moüi üe provesti dan muþen smrüu supruge i Nüeri. »Moram se riješiti Rachelina i Emilyna tijela«, slagao je Corky djelotvornošüu koja mu je godila. »Bacio bih njihove ostatke svinjama samo kad bih znao gdje mogu naüi farmu svinja«.

Sjetio se nedavne reportaže o mladoj plavuši þije tijelo je baþeno u kanalizacijsko postrojenje, u bazen za proþišüavanje otpadnih voda. Posuÿujuüi pojedinosti tog zloþina, ispleo je za Smrdljivog priþu o bazenima u kojima se skuplja ljudski otpad i gdje üe njegove najmilije završiti. Još ništa od srþanog napada. Kasnije te veþeri, kad se bude vratio ovamo s Aelfricom Manheimom, Corky üe predstaviti djeþaka ovoj mršavom jadniku da ga pripremi za užase koji ga þekaju. Aelfricova patnja üe biti donekle drukþije vrste od one koju je zahtijevao ovaj nekoü uobraženi ljubitelj Dickensa, Dickinson, Tolstoja , Twaina. Ne bude li tvrdoglavac umro od srþanog napada tijekom dana, Corky üe ga ubiti prije ponoüi. Prepuštajuüi Smrdljivog kakvim god mislima koje su mu u ovim okolnostima opsjedale neobiþan tradicionalistiþki um, Corky je obukao svoju i više nego dovoljno opskrbljenu žutu kabanicu, zakljuþao kuüu i zaputio se u svom BMW-u u prosinaþki dan. Nova oluja veü se probijala u grad. Krda crnih oblaka nalik velikim zmajevima kiptjela su od obzora do obzora i mrsila se u divovsku uzdižuüu masu punu prigušene grmljavine i bijele vatre koja bi uskoro u blještavim munjama mogla izletjeti iz njihovih usta. Pala je kišica, ali bez sumnje üe uslijediti vodopadi, okomite rijeke, bujice, Niagare, poplave. 49. Zaštiüen drvetom punim anÿela i fotografijom nepoznate lijepe žene, Fric se probudio neozlijeÿen, netaknutog tijela i duše. Iznad sredine knjižnice raskošna vitrajna kupola zasjala je osvijetljena zorom, ali boje su bile prigušene jer je rano jutarnje svjetlo bilo slabo i sivo. Nakon što je jedan þas prouþavao fotografiju svoje majke iz snova, Fric ju je presavio i vratio u stražnji džep traperica. Ustao je iz naslonjaþa. Zijevnuo je i protegnuo se. Jedan þas se þudio što je živ. U stražnjem dijelu knjižnice maknuo je stolicu kojom je zaglavio kvaku na vratima kupaonice. Meÿutim, nije ušao u taj ozrcaljeni prostor kako bi se njime poslužio. Brzo se osvrnuvši oko sebe kako bi se uvjerio da ga i dalje nitko ne gleda, popiškio se u lonþanicu po palmi koju je poþeo ubijati prethodnu veþer. To mu je iskustvo pružilo zadovoljstvo, ali palmi sigurno ne. Nije se mogao sjetiti toaleta u vili do kojeg bi mogao doüi a da pritom ne proÿe kroz kupaonicu punu zrcala. Jedno vrijeme üe se morati zadovoljiti ovim nekonvencionalnim olakšavanjem, ali samo dok to što mora može obaviti stojeüke. ýim situacija bude zahtijevala sjedenje, naüi üe se u problemima. Da kiša konaþno prestane, mogao bi izaüi van do gaja Himalajskih cedrova iza ružiþnjaka. Ondje bi mogao obaviti ono što medvjedi obavljaju u šumi, pod þime nije mislio spavati zimski san ili pohlepno gutati med iz pþelinjih košnica. ýuvari üe ga vidjeti kako ide onamo i natrag. Na sreüu, unutar tog malog gaja nisu postavljene kamere. Bude li ga tko pitao zašto je izišao po kiši u šumarak, reüi üe bez oklijevanja da je išao promatrati ptice. Ne smije zaboraviti

ponijeti dalekozor kao krinku. Nitko neüe posumnjati u njegovu priþu. Ljudi oþekuju da klinjo poput njega, koji izgleda kao štreber, promatra ptice, bude matematiþki genij, gradi plastiþne modele þudovišta, potajno þita þasopise o bodybuildingu i, meÿu ostalim, sakuplja vlastite bale. Razradivši strategiju odlaska u zahod, ukljuþio je u knjižnici telefon koji je prethodne noüi iskljuþio. Oþekivao je da üe njegova linija istog þasa zazvoniti, ali nije. Povukao je naslonjaþ od božiþnog drveta i vratio ga na mjesto. Pogasio je svjetla i izišao. Dok je zatvarao vrata, nekolicina anÿela se njihala slabo svjetlucajuüi u polumraku, jedva dodirnuta olujnim svjetlom koje je prolazilo kroz vitražna kupoli. Molok je dolazio. Morao se pripremiti. Spustio se niz glavno stubište preko rotonde i hodnikom došaodo kuhinje. Na putu je pogasio svjetla koja je tijekom noüi ostavio upaljena. Tajac koji je nakon svitanja vladao u velikoj kuüi je bio još snažniji od tišine zbog koje je kuüa, tijekom duge noüi, izgledala kao savršeno mjesto za opsjedanje duhova svakojakih namjera. U kuhinji, prolazeüi pokraj prozora, primijetio je da kiša jenjava i bacio pogled na gaj cedrova u daljini. U ovom trenutku, meÿutim, nije osjeüao potrebu da se upusti u promatranje ptica. Obiþno je Fric, izbjegavao kuhinju onih dana kad bi radio gospodin Hachette, ÿavoljev kuhar. Ovo je bila jazbina Zvijeri, gdje je mnoštvo prizivalo u sjeüanje Ivicu i Maricu i njihov skori svršetak, gdje te valjak za tijesto podsjeüao na gadnu toljagu, gdje si oþekivao da üeš vidjeti ugravirane rijeþi Vlasništvo Bates Motela na noževima, sjekirama i vilicama za meso. Jutros je to podruþje bilo sigurno jer gospodin Hachette, koji je davno izišao iz škole kulinarskih umijeüa Cordon Blue, ali nedavnije iz jednako prestižne umobolnice, neüe biti prisutan i pripremati doruþak ni za obitelj ni za osoblje. Zapoþet üe svoj dan šuljajuüi se od zelene tržnice do niza specijaliziranih prodavaonica hrane odabiruüi i dogovarajuüi dostavu , voüe, povrüe, meso, delicije i bez sumnje otrove potrebne da pripremi niz blagdanskih gozbi uronjen u svoju uobiþajenu zlokobnu tajnovitost. Gospodin Hachette se neüe vratiti u Palazzo Rospo prije podneva. Premda nizak, Fric je ipak mogao dohvatiti slavine za kuhinjskim sudoperom. Namjestio je vodu na ugodno toplu. Da se u kuhinji nalazilo zrcalo, grozio bi se ovdje oprati. ýovjek je toliko ranjiv kad se kupa. Ne može se braniti. Vrata šest hladnjaka od nehrdajuüeg þelika i niza peünica prije su bile izribana nego ispolirana. Nisu služila kao zrcala i stoga nije bilo vjerojatno da budu jeftino i lako prijevozno sredstvo bilo za dobre, bilo za loše duhove. Fric je svukao svoju košulju i potkošulju. Nije bio ekshibicionist. ýak i da je bio, kuhinja se nije þinila prikladnim mjestom za pokazivanje. Koristeüi se papirnatim ubrusima i gustom tekuüinom s mirisom limuna iz dispenzera, oprao je ruke i gornji dio tijela obrativši posebnu pozornost na pazuha. S još nekoliko papirnatih ubrusa se isprao i obrisao. Tek što je zatvorio vodu i završio brisanje torza, þuo je kako se netko približava. Koraci nisu dopirali iz hodnika, nego iz ostave gdje se þuvao porculan, kristal i lijepi srebrni pribor za jelo. Zgrabivši majicu i potkošulju, Fric se bacio na pod i brzo poput tvora u bijegu otpuzao

dalje od ostave i zamaknuo iza najbližeg od tri središnja elementa granitnih radnih površina. Povrh tog radnog elementa su stajale þetiri, poput bunara duboke friteze, metalna površina za peþenje dovoljno velika da na nju, jedna do druge, stanu dvadeset palaþinki. Kad se usudio proviriti iza elementa, nije ugledao gospodina Hachetta nego gospoÿu McBee. Nije mu bilo spasa. Gospoÿa McBee se odjenula za svoju ranu jutarnju vožnju u Santa barbaru. Prešla je kuhinju, došla do svog ureda, ušla unutra i ostavila vrata iza sebe otvorena. Namirisat üe ga. Namirisati, þuti, veü nekako osjetiti. Otkrit üe kapi vode u sudoperu, otvorit üe smeüe i vidjeti mokre papirnate ubruse i istog þasa znati što je napravio i gdje se sada krije. Gospoÿi McBee ništa nije moglo promaknuti niti je što moglo blokirati njezine moüi zakljuþivanja. Neüe ga rasporiti niti spržiti u fritezi, naravno, jer je dobra osoba i sasvim ljudsko biüe. Ali üe ustrajati na tome da sazna zašto je u kuhinji gol do struka, svježe opran, te zašto izgleda kriv kao glupi maþak uhvaüen s kanarinþevim perjem na njušci. Buduüi da je bila zaposlenica Tate duha, Fric bi mogao tvrditi da tehniþki radi i za njega i da ne mora odgovarati na njezina pitanja. Pribjegne li tom argumentu, naüi üe se u dubokom merde(Franc. merde - vulg. govno, drek, sranje), kako bi to veselo rekao gospodin Hachette. Gospoÿa McBee je znala da se služi kao in loco parentis i premda nije bila luda za tim ovlastima, ozbiljno ih je shvaüala. Bilo da je Fric pokušao izmisliti lažno objašnjenje ili se izvuüi ispriþavši samo djelomiþnu istinu, gospoÿa McBee üe vidjeti kroz njega jasno kao on sam kroz prozor i nagonski üe znati sve što je radio, barem od trenutka kad se probudio u naslonjaþu. Dvadeset sekundi kasnije, jednim uhom þvrsto stisnutim izmeÿu palca i kažiprsta desne ruke gospoÿe McBee, zateüi üe se kako stoji ispred lonþanice u knjižnici znojeüi se poput kakve ništarije dok objašnjava zašto je pokušao ubiti lonþanicu dvostrukim zasipanjem urinom. Nekoliko minuta kasnije üe ga natjerati da joj ispriþa cijelu priþu od Moloka, preko þovjeka u zrcalu, do telefonskog poziva iz Pakla. A onda više neüe biti povratka. ýak i gospoÿa McBee, sa svojom strašnom sposobnošüu da prozre svaku laž ili izliku, neüe vidjeti istinu. Njegova priþa je bila prenevjerojatna da bi itko u nju povjerovao. Zvuþat üe kao veüi luÿak od bilo kojeg iz mora luÿaka iz svijeta zabave koji su tijekom proteklih šest godina, posjetivši Palazzo Rospo, svojom umobolnošüu uspjeli zadiviti gospoÿu McBee. Nije želio da se gospoÿa McBee razoþara u njega ili pomisli da je umno poremeüen. Bilo mu je važno što misli o njemu. Osim toga, što je više razmišljao o tome, to je više shvaüao, pokuša li bilo koga uvjeriti da je komunicirao s anÿelom þuvarom koji putuje kroz zrcala, odnijet üe ga na grupnu terapiju u kojoj üe sudjelovati šest psihijatara i on kao jedini pacijent. Tata duh je imao gotovo isto toliko psihijatara koliko i duhovnih savjetnika. Sada je gospoÿa McBee izišla iz svog ureda, zatvorila vrata i zastala kako bi pogledala po kuhinji. Fric se vratio natrag iza elementa s fritezama i ploþom za peþenje. Nije disao. Žalio je što ne može isto tako lako zaþepiti pore pa da prestanu širiti miris njegova znoja. Glavna kuhinja nije bila labirint koji bi se mogao mjeriti s labirintom uspomena na tavanu, ali se nije imala pohvaliti samo sa šest velikih hladnjaka, þija je temperatura išla ispod nule, nego i s dvije uspravne ledenice, više razliþitih vrsta peünica nego u pekari, tri široko postavljene površine za kuhanje sa sveukupno dvadeset jakih plinskih plamenika, plohom za

planiranje, peþenje, þišüenje, s þetiri sudopera, þetiri perilice posuÿa, tri središnja samostojeüa radna elementa, stolovima za pripremanje i opremom restoranske kakvoüe koje je bilo ko kenje. Zajedno s gospodinom Hachettom i osobljem domaüinstva tu bi mogli raditi još i dobavljaþ hrane i þetrdesetero njegovih zaposlenika a da se ne osjeüa pretrpanost. Kad bi se održavale zabave, tu se spravljalo, slagalo na tanjure i posluživalo tri stotine obroka, sve na vrijeme. Fric je to vidio mnogo puta i uvijek se tome iznova divio. Da ga je dvoje ili þak troje obiþnih ljudi tražilo po kuhinji, Fric bi imao dobre šanse da im umakne. Meÿutim, gospoÿa McBee nije bila ni na koji naþin obiþna. Zadržavajuüi dah, uþinilo mu se da može þuti kao njuška zrak. Snjof-snjof-šnjof-šnjof. Bilo mu je drago što nije upalio svjetla u kuhinji, mada üe gospoÿa McBee zacijelo namirisati svježu vodu koja nije dokraja iscurila iz srednjeg sudopera. Koraci. Fric samo što nije skoþio na noge i otkrio se, što se þinilo mudrijim nego þekati da ga naÿe ovdje kako se skriva poput kakvog ljigavog kriminalca, gol do struka i oþito ne spremajuüi ništa dobro. Potom je shvatio da se koraci kreüu od njega. ýuo je kako se vrata ostave zatvaraju. Koraci su izblijedjeli u tišinu. Osupnut i neobiþno obeshrabren što je gospoÿa McBee pogrešiva, Fric je ponovno udahnuo. Nakon nekog vremena otpuzao je do vrata koja vode u hodnik i odškrinuo ih. Stajao je osluškujuüi. Kad je þuo daleko brujanje teretnog dizala, znao je da se gospoÿa I gospodin McBee spuštaju u donju garažu. Uskoro üe biti na putu za Santa Barbaru. Priþekao je nekoliko minuta prije nego što je riskirao prelazile iz kuhinje u praonicu u obližnjem zapadnom krilu, gdje se nalazio i apartman McBeejevih. Dok je kuhinja bila divovska, praonica je bila tek golema. Sviÿao mu se miris ovog mjesta. Deterdžent, bjelilo, škrob, zaostali miris vruüeg pamuka pod glaþalom na paru... Fric bi rado nosio iste traperice i košulju i drugi dan. Ali ga je brinulo da bi to gospodin Truman mogao primijetiti i da bi se mogao poþeti raspitivati. Gospoÿa McBee bi to odmah primijetila. Inzistirala bi na tome da se sazna što je razlog tom nemaru. Gospodin Truman nije bio kriv što je kužio neke stvari sporije od gospoÿe McBee. Ali ipak, bio je bivši policajac pa ne bi dugo previdio tu staru, prljavu, zgužvanu odjeüu. Vjerojatnost da ga u apartmanu þeka nešto zlo i ljigavo je bila vrlo mala, ali nije to namjeravao otkriti u skoro vrijeme. Neüe se otiüi onamo preodjenuti. Ponedjeljak je bio dan za pranje rublja. Gospoda Carstairs, jedna od sobarica, i, zapravo, pralja, jedan dan je sreÿivala rublje i brzo ga vraüala þlanovima obitelji i zaposlenicima iduüe jutro. Fric je pronašao svoje plave traperice, hlaþe i košulje kako vise s kolica sliþnih onima na kojima hotelski nosaþi guraju vreüe s odijelima i prtljagu. Njegovo donje rublje i þarape su bili složeni ispod viseüih odjevnih predmeta, na dnu kolica. Crven u licu, osjeüajuüi se zbilja poput perverznjaka, svukao se dogola baš tamo u praonici. Presvukao se u þisto donje rublje, traperice , plavo-zelenu kockastu flanelsku košulju, ravno rezanu odzada, zbog þega se mogla nositi izvan hlaþa, kao havajka. Prebacio je novþanik i presavijenu fotografiju iz starih traperica prije nego što je bacio zamazanu odjeüu u košaru za sakupljanje prljavog rublja koja je stajala ispod kosine kojom se

spuštalo prljavo rublje s prvog i drugog kata. Ohrabren što se uspješno olakšao, oprao i preodjenuo u ovim oþajniþkim ratnim uvjetima, Fric se vratio u kuhinju. Ušao je oprezno oþekujuüi da üe zateüi gospoÿu McBee kako ga þeka: Aaa, sinko, jesi li uistinu mislio da sam toliko glupa da me tako lako možeš prevariti? Nije se vratila. Iz ostave s kuhinjskim pomagalima uzeo je mala kolica od nehrÿajuüeg þelika s dvije police. Prolazio je kuhinjom tovareüi kolica stvarima koje üe trebati na svom skrovitom, posebno tajnom mjestu. Razmišljao je da u zalihe ukljuþi i pakiranje od šest boca Cole, ali topla Cola nije imala dobar okus. Umjesto toga odluþio se za gazirani sok s okusom naranþe koji je bio odliþan i na sobnoj temperaturi, te šest boca vode od tri i pol decilitra. Nakon što je na kolica stavio nekoliko jabuka i paketiü pereca uvidio je svoju pogrešku. Kad se sakrivaš od poremeüenog ubojice, psihopata istanþanih osjetila, vrebajuüe pantere, jedenje buþne hrane nije ništa pametnije od pjevanje božiþnih pjesama da ti proÿe vrijeme. Fric je zamijenio jabuke i perece s bananama, kutijom krafni prelivenih þokoladom i s nekoliko soþnih ploþica žitarica. Dodao je plastiþnu vreüicu od litre koja se može zavezati i u koju üe baciti kore kad pojede banane. Ostavljene na zraku, tamneüi, kore bi širile intenzivan miris. Prema filmovima, svaki serijski ubojica ima oštrije osjetilo njuha od vuka. Kore bi mogle znaþiti smrt za Frica, ne spremi li ih u hermetiþki zatvorenu ambalažu. Rola papirnatih ubrusa. Nekoliko vlažnih ubrusa umotanih u foliju. ýak üe i dok se skriva, htjeti biti þist. Iz ormara napunjenog posudama marke Rubbermaid izabrao je dvije posude od meke plastike zapremine jedne litre s poklopcima na zavrtanje. Služit üe mu umjesto palme u knjižnici. Gospodine Hachette, buduüi da je krajnje nestabilna osoba, opremio je kuhinju s deset puta više pribora za jelo nego što üe ikad trebati, þak da se cijelo osoblje poþne baviti bacanjem noževa i pobjegne raditi na karnevalskim predstavama. Tri zidne police i þetiri ladice nudile su dovoljno oštrica da se naoruža cijelo, kokosom bogato stanovništvo države Tuyalu. Fric je izabrao mesarski nož. Razmjerna njegovoj veliþini, oštrica je bila velika kao maþeta strašna za gledanje, ali nezgrapna. Umjesto nje, odluþio se za manji ali impresivan nož petnaest centimetara duge oštrice, opasno oštra vrha s oštricom toliko oštrom da bi mogla raskoliti ljudsku vlas. Pomisao da njime zasijeþe þovjeka izazivala je u njemu muþninu. Spustio je nož na donju policu kolica i prekrio ga kuhinjskom krpom. Za sada se nije mogao sjetiti niþeg drugog što mu treba iz kuhinje. Gospodin Hachette, zaposlen kupovinom i, bez sumnje, odbacivanjem stare kože i njezinim zamjenjivanjem novim ljuskicama, neüe dopuzati natrag u Palazzo Rospo još satima, ali Fric je i dalje jedva þekao da se makne s njegova teritorija. Koristiti teretno dizalo bi bilo preopasno jer se ono nalazilo u zapadnom delu, nedaleko od apartmana gospodina Trumana. Nadao se izbjeüi šefa sigurnosti. Glavno dizalo, prema istoþnom kraju sjevernog hodnika, bilo bi sigurnije. U žurbi izazvanoj krivicom, gurnuo je kolica u hodnik kroz vrata na njihanje, skrenuo desno i zamalo se sudario s gospodinom Trumanom. »Jutros si rano ustao, Fric«. »Ovaj, imam posla, imam posla, znate, ovaj«, Fric je mumljao psujuüi samog sebe što

zvuþi tako neiskreno i kao da je nešto kriv, veoma nalik rasijanom , senom Hobitu. »Što ti je sve ovo?«, upita gospodin Truman pokazujuüi na stvari natovarene na kolica. »Da. Ovaj, stvari za moju sobu, koje mi trebaju, znate, za moju sofu«, Fric se stidio samog sebe. Bio je patetiþan, proziran, glup. »Nešto sa grickalica i sliþno«, dodao je i došlo mu je da samog sebe odalami po gubici »Zbog tebe üe jedna od sobarica ostati bez posla«. »Ma ne, nisam to htio.« Zaþepi, zaþepi, zaþepi!, upozoravao je samog sebe, ali svejedno nije mogao odoljeti da ne doda: »Sviÿaju mi se sobarice«. »Fric, jesi li dobro?« »Naravno. Dobro sam. Jeste li vi dobro?« Mršteüi se prema predmetima na kolicima, gospodin Truman reþe: »Htio bih još malo porazgovarati s tobom o onim pozivima«. Sretan što je pokrio nož krpom, Fric reþe: »Kojim pozivima?« »Onog što je disao«. »Aha. Tim pozivima«. »Jesi li siguran da ti nije ništa rekao?« »Disao je. Samo to, disao«. ªýudno je to što nijedan poziv za koji si mi rekao nije zapisan u popisu poziva«. Pa naravno, sada kad je Fric znao da je pozive uputilo nadnaravno stvorenje koje je hodalo kroz zrcala, nazivalo se anÿelom þuvarom i koje je samo pomislilo na telefon, nije ga þudilo to što pozivi nisu bili zabilježeni u popisu. Takoÿer ga više nije zbunjivalo ni zašto se gospodin Truman prethodne noüi nije javio na telefon, premda je zvonio gotovo cijelu vjeþnost, Tajanstveni pozivatelj je uvijek znao gdje je Fric , u prostoriji s vlakovima, vinskom podrumu, knjižnici , koristeüi svoje sablasne moüi i samo pomisao na telefon, uþinio je da Fricova linija zvoni ne u cijeloj kuüi nego samo u sobi gdje je Fric može þuti. Fric je þeznuo da objasni ovu ludu situaciju gospodinu Trumanu i otkrije sve neobiþne dogaÿaje od prethodne veþeri. Meÿutim, þak i dok je prikupljao hrabrosti da kaže sve što mu se dogodilo, sjetio se da bi šestorica psihijatara jedva þekala zaraditi stotine tisuüa dolara držeüi ga na kauþu, priþajuüi o tome koliko je stresno biti jedinac najveüe svjetske filmske zvijezde, sve dok se ne bi ili rasprsnuo u tisuüu krvavih komadiüa ili pobjegao u Goose Crotch. »Nemoj me krivo shvatiti, Fric. Ne kažem da si izmislio te pozive. Zapravo, siguran sam da nisi«. ývrsto stisnute oko ruþke kolica, Fricove ruke su se ovlažile. Obrisao ih je u hlaþe , i shvatio da to nije trebao uþiniti. Svaki bezvezni, ljigavi kriminalac na svijetu vjerojatno ima znojne dlanove u prisustvu murjaka. »Siguran sam da nisi,« nastavio je gospodin Truman, »jer sinoü me netko nazvao na jednu od mojih privatnih linija i ni taj poziv raþunalo nije zabilježilo«. Iznenaÿen ovom viješüu, Fric je prestao brisati ruke i rekao: ªýuo si perverznjaka?« »Ne, perverznjaka ne. Nekog drugog«. »Koga?« »Vjerojatno je bio krivi broj«. Fric je pogledao ruke šefa sigurnosti. Nije toþno vidio jesu li znojne ili ne. »Oþito«, nastavio je gospodin Truman, »nešto nije u redu s programom koji bilježi pozive«.

»Osim ako nije duh ili nešto«, blebnuo je Fric. Izraz koji se pojavio na licu gospodina Trumana nije bilo teško proþitati. Reþe: »Duh? Zašto to kažeš?« Na drhtavom rubu da oda sve, Fric se sjetio da mu je majka jednom bila u ludari. Zadržala se ondje samo deset dana i nije bila toliko luda da je htjela raskomadati nekog sjekirom ni ništa tako strašno. Svejedno, ako Fric poþne brbljati o nedavnim þudnim dogaÿajima, gospodin Truman üe se zacijelo prisjetiti da je Freddie Nielander provela neko vrijeme u klinici za privremeno šiznute. Pomislit üe: Kakva majka, takav sin. Zacijelo üe istog þasa stupiti u kontakt s najveüom svjetskom filmskom zvijezdom koja se nalazi na snimanju na Floridi. A zatim üe tata poslati specijalnu ekipu psihijatara. »Fric,« navaljivao je gospodin Truman, »kako to misliš, duh?« Nabacujuüi gnojivo preko sjemena istine koju je izgovorio, nadajuüi se da üe iz nje izrasti poluuvjerljiva laž, Fric reþe: »Pa znate, tata ima posebnu liniju za duhove. Samo sam mislio da je možda jedan od njih nazvao krivi broj-. Gospodin Truman je piljio u njega kao da pokušava odluþiti može li djeþak uistinu biti toliko glup ili se samo pretvara. Buduüa da nije bio odliþan glumac kao njegov otac, Fric je znao da neüe moüi dugo izdržati ispitivanje bivšeg murajka. Bio je toliko živþan da üe se za minutu morati popišati u jednu od Rubbermaid posuda. »Ovaj, sad moram iüi, imam posla u svojoj sobi, znate«, promumljao je još jednom zvuþHüi poput pripadnika slaboumnog ogranka hobitskog klana. Zaokrenuo je kolicima oko gospodina Trumana i nastavio ih gurati niz glavni hodnik. Nije se osvrnuo. 50. Svjetlo kupole na vrhu bolnice Naša Gospa od anÿela bilo je zlatni svjetionik. Visoko iznad kupole, na vrhu radiotornja, crveno upozoravajuüe svjetlo za letjelice treperilo je u sivoj magli kao da je oluja živa zvijer, a ono njezino zlokobno kiklopsko oko. U dizalu, na putu iz garaže na þetvrti kat, Ethan je slušao raskošno orkestriranu inaþicu poznate numere Elvisa Costella dotjeranu violinama i pretjeranom gomilom francuskih rogova. Ova kabina, obješena o kabel, koja se diže i spušta dvadeset þetiri sata na dan, bila je malo predvorje Pakla u stalnom kretanju. Lijeþniþka prostorija na þetvrtom katu, kamo su ga telefonski uputili, nije bila ništa više do turobna prostorija bez prozora s automatima i nekoliko plastiþnih stolova u sredini. Naranþasti plastiþni predmeti oko stolova nisu zasluživali da ih se nazove stolicama isto kao što ni prostorija nije zasluživala da je se naziva otmjenim imenom na njezinim vratima. Stigavši pet minuta ranije, Ethan je nahranio kovanicama jedan od automata i izabrao crnu kavu. Otpivši gutljaj, znao je da smrt zacijelo ima takav okus, ali svejedno ju je popio do kraja jer je prethodne noüi spavao samo þetiri ili pet sati i trebalo mu je nešto da ga trgne. Dr. Kevin O'Brien je stigao toþno na vrijeme. Otprilike þetrdeset pet godina star, zgodan, izgledao je nekako nejasno opsjednuto i dobro

potiskivao oþitu razdražljivost karakteristiþnu za nekog tko je dvije treüine svog života proveo mukotrpno uþHüi samo kako bi na kraju saznao da se vlast nalazi u rukama zdravstvenih osiguranja, državne birokracije i gramzivih odvjetnika koji svakodnevno degradiraju lijeþniþku profesiju i uništavaju zdravstvo kojem je on posvetio život. 2þi su mu bile upale na krajevima. ýesto je oblizivao usnice. Stres je njegovom blijedom licu posudio nijansu sive. Na štetu njegova unutarnjeg mira, þinilo se da je bistar þovjek i da se neüe još dugo moüi zavaravati da je živi pijesak pod njegovim nogama þvrsto tlo. Premda nije bio osobni internist Duncana Whistlera, dr. O'Brien je bio dežurni lijeþnik kad je Dunnyju stalo srce. Nadgledao je postupak oživljavanja i morao donijeti konaþnu odluku da se junaþka nastojanja okonþaju. Smrtovnica je nosila njegov potpis. Dr. O'Brien je sa sobom donio kompletan pacijentov karton koji se sastojao od tri debela fascikla. Za vrijeme razgovora postupno je raširio njihov sadržaj po jednom od stolova. Sjedili su jedan do drugog u lažnim naranþastim stolicama kako bi bolje zajedno pregledali spise. Dunnyjeva koma je bila rezultat cerebralne hipoksije, nedostatka kisika u mozgu tijekom duljeg razdoblja. Zapisi EEG-a i snimke mozga angiographija, CT, magnetna rezonanca neminovno su upuüivali na to da bi u sluþaju da je ikad ponovno povratio svijest, Dunny bio teško paraliziran. ªýak i medu pacijentima u najdubljoj komi«, objasnio je O'Brien,»kod kojih ima malo ili nimalo aktivnosti u velikom mozgu, u moždanom deblu postoji dovoljno funkcije da mogu izvršavati nesvjesne radnje. I dalje dišu bez pomoüi. Povremeno zakašlju, trepnu ili þak zijevnu«. Za vrijeme boravka u bolnici, Dunny je disao sam. Prije tri dana su mu poþele slabiti nesvjesne radnje pa su ga morali prikljuþi na aparat za disanje. Više nije mogao disati bez pomoüi aparata. Prvih tjedana u bolnici, premda je bio u dubokoj komi, povremeno bi kašljao, kihnuo, zijevnuo, trepnuo. Katkad bi mu se þak oþi brzo kretale. Postupno, te nesvjesne radnje postale su manje uþestale, sve dok ih se kraju više nije moglo uopüe primijetiti. To je upuüivalo na postojan gubitak funkcije u donjem dijelu moždanog debla. Prethodnog jutra Dunnyjevo srce je stalo. Defibrilacija i injekcije epinefrina su opet pokrenuli srce, ali samo nakratko. »Za nesvjesne funkcije je zadužen donji dio moždanog debla«, reþe O'Brian. »Bilo je oþito da mu je srce stalo zbog zakazivanja funkcije moždanog debla. Tada više nema povratka. Smrt je neizbježna«. U sluþaju poput ovog pacijent ne bi bio spojen na aparate za održavanja rada srca i pluüa, osim ako obitelj ne bi inzistirala na tome. Obitelj bi to morala sama platiti, jer osiguravajuüe kuüe ne odobravaju troškove kad je sigurno da pacijent više nikad neüe povratiti svijest. »U sluþaju gospodina Whistlera«, reþe O'Brien, »vi ste imali ovlasti za njegove zdravstvene skrbi«. »Jesam«. »I potpisali ste otpusnicu prije dosta vremena posebno navodeüi da se s aparata za disanje ne radi oživljavanje«. »To je toþno«, reþe Ethan. »I nemam vas namjeru tužiti«. Iskreno uvjeravanje nije dovelo do vidljivog olakšanja kod O'Briena. Oþito je vjerovao da üe mu se, bez obzira na to što je Dunnyju pružena savjesna lijeþniþka skrb i što nema temelja za tužbu, na glavu spustiti najezda odvjetnika. »Dr. O'Brien, što god se dogodilo s Dunnyjem nakon što je njegovo tijelo dospjelo u

bolniþku mrtvaþnicu, sasvim je druga stvar i nema nikakve veze s vama«. »Ali ja nisam ništa manje uznemiren zbog toga nego vi. Dvaput sam o tome razgovarao s policijom. Jednostavno sam... zbunjen«. »Samo želim da znate da ni radnike mrtvaþnice ne držim ni najmanje odgovornima za njegov nestanak«. »Dobri su to ljudi«, reþe O'Brien. »Siguran sam da jesu. Što god se ovdje dogaÿalo, nije krivica bolnice. Objašnjenje je... neobiþno«. Lijeþnik je dopustio nadi da navuþe nešto boje na njegovo lice. »Neobiþno? A što bi to bilo?« »Ne znam. Ali u zadnja dvadeset þetiri sata su mi se dogodile nevjerojatne stvari i mislim da su sve na neki naþin bile povezane s Dunnyjem. Zato sam htio razgovarati s vama jutros...« »Da?« Tražeüi rijeþi, Ethan se odgurnuo od stola. Ustao je, jezika umirenog trideset sedmogodišnjim oslanjanjem na razum i razboritost. Žalio je što u prostoriji nema prozora. Gledati van u kišu bi mu dalo izliku da ne gleda u O'Briena dok pita ono što se mora. »Doktore, vi niste bili Dunnyjev glavni lijeþnik...« Govoriti dok mrzovoljno gleda u automat pun þokoladica se þinilo ekscentriþnim. »... ali bili ste upleteni u njegovo lijeþenje«. O'Brien nije rekao ništa. ýekao je. Buduüi da je popio kavu, Ethan je uzeo u ruku kartonsku þašu sa stola i zgužvao je u šaci. »A nakon ovoga što se dogodilo juþer, kladim se da poznajete njegov karton bolje od bilo koga drugog«. »Odnaprijed i odostrag«, potvrdi O'Brien. Noseüi kartonsku þašu do kante za otpatke, Ethan reþe: »Ima li bilo što u tom kartonu što smatrate neobiþnim?« »Ne mogu naüi nijedan pogrešan korak u dijagnozi, lijeþenju ili protokolu potvrÿivanja smrti«. »Ne mislim to.« Bacio je zgužvanu þašu u kantu i koraþao gledajuüi u pod. »Iskren sam kad vam kažem da sam uvjeren da je bolnica potpuno nedužna. Kad kažem 'neobiþno', pod time zapravo mislim... þudno, nevjerojatno«. »Nevjerojatno?« »Da. Ne mogu toþno odrediti«. Dr. O'Brien je toliko dugo šutio da je Ethan prestao koraþati podigavši pogled s poda. Lijeþnik je žvakao donju usnu piljeüi u hrpe dokumenata. »Nešto je bilo«, nagaÿao je Ethan. Vratio se za stol, sjeo na naranþastu spravu za muþenje. »Nešto nevjerojatno«. »Ovdje u kartonu je. Nisam to spominjao. Beznaþajno je«. »Što?« »Moglo bi se krivo protumaþiti kao dokaz da se jedno vrijeme probudio iz kome, ali nije. Pojedinci su problem pripisali kvaru stroja. Ali nije bio kvar«. »Kvar stroja? Kojeg stroja?« »EEG-a«. »Stroja koji bilježi moždane valove«. O'Brien je žvakao usnu. »Doktore?«

Lijeþnik je susreo Ethanov pogled. Uzdahnuo je. Odgurnuo je stolicu od stola i ustao. »Ustvari, bit üe bolje da to sami vidite«.

51. Corky je parkirao u krivoj ulici i pješaþio dva bloka po hladnoj kiši do doma trookog þudaka. Vjetrovitija od one u ponedjeljak, ova je oluja odlamala slabe listove palmi, tjerala praznu plastiþnu kantu za smeüe po sredini ulice, otrgnula platnenu prozorsku roletu i glasno lamatala osloboÿenim tamnozelenim platnom. Cajevci su šibali svojim vitkim granama kao da pokušavaju išibati sami sebe na komade. Zguljene mrtve smeÿe iglice pinija dizale su se u zraþnom vrtlogu koji im je dodijelio moü da ubadaju, osljepljuju. Dok je Corky hodao, mrtav štakor projurio je pokraj njega poskakujuüi u bujici vode u kanaliüu. Obješena glava otkotrljala se prema njemu otkrivajuüi jednu tamnu praznu duplju i jedno zamagljeno oko. Taj veliþanstven i divan spektakl natjerao ga je da požali što sam nema vremena slaviti nered, širiti ponešto vlastitog obijesnog kaosa. ýeznuo je da otruje nekoliko drveüa, natrpa poštanske sanduþLüe pismima mržnje, posije þavle pod gume parkiranih automobila, zapali kuüu... Meÿutim, ovo je bio radni dan drukþije vrste i imao je obaviti toliko zakazanih zadatka. Ponedjeljkom je bio sav vražji, pravi vragolan nihilizma, ali danas mora biti ozbiljan vojnik anarhije. ýetvrt je bila eklektiþka mješavina vila dvokatnica s trjemovima na ulazu i klasiþnih kalifornijskih bungalova s elementima posuÿenim iz raznih arhitektonskih stilova. Vile su održavane s oþiglednim ponosom, poboljšane stazama od cigle, ogradama, cvjetnim gredicama. Za razliku od njih, bungalov trookog þudaka je stajao iza polumrtve tratine obrubljen neurednim gustišem na kraju popucale, nadignute staze. Pod krovom prekrivenim duguljastim uskim crijepom sa strehe su kapala prljava, zauzlana, davno napuštena ptiþja gnijezda, a ožbukani zidovi su bili ispucali, otpale žbuke i Rþajniþki trebali boju. Graÿevina je izgledala poput rezidencije nekog trola umornog od nimalo ugodnog života pod mostovima, ali koji nije imao ni znanja, ni mara, ni osjeüaja ponosa potrebnog za održavanje kuüe. Corky je pozvonio, što nije proizvelo ugodnu zvonjavu nego nesuvislu buku pokvarena, korodirana mehanizma. Volio je ovo mjesto. Buduüi da je Corky unaprijed nazvao i obeüao donijeti novac, trooki þudak je þekao kod vrata. Javio se tuberkuloznim kašljem na zvono þak prije nego što je zvuk završio struganje po Corkyjevom uhu. Trzajem otvorivši vrata, zlokoban, sav u velikoj prosijedoj iskrivljenoj faci obješena trbuha i bosih stopala veliþine þetrdeset pet, u sivom donjem dijelu trenirke i majici s koncerta Megadetha, Ned Hokenberry reþe: »Izgledaš ko jebena staklenka senfa«. »Kiši«, primijeti Corky. »Izgledaš ko þvimba na Godzillinom dupetu«. »Ako se brineš da üu ti smoþiti tepih …« »Vraga, ovaj tepih je toliko odvratan da mu ni ekipa pijanih skitnica loših mjehura i punih usta povraüotine ne bi mogla ništa«. Hokenberry se okrenuo odvlaþHüi se u dnevnu sobu. Corky je zakoraþio unutra i zatvorio

vrata za sobom. Tepih je izgledao kao da je prethodno od zida do zida prekrivao pod u nekom štaglju. Doÿe li dan kad üe kolekcionari i muzeji poþeti cijeniti plastificirani namještaj boje mahagonija presvuþen poliesternim presvlakama na zelene i plave pruge, Hokenberry üe biti bogat þovjek. Dva ponajbolja predmeta u dnevnoj sobi bila su naslonjaþ s prilagodljivim naslonom i osloncem za noge pun zdrobljenog þipsa i televizor velikog ekrana. Mali prozori su bili dopola skriveni zastorima. Svjetla nisu bila upaljena. Jedino je televizijski ekran bacao svjetlo. Corkyju je bilo ugodno u polumraku. Usprkos svojoj sklonosti kaosu, nadao se da nikada neüe vidjeti unutrašnjost ove kuüe po jasnom svjetlu. »Zadnje informacije koje si mi dao pokazale su se toþne«, reþe Corky, »doista su mi pomogle«. »Rekao sam ti da bolje poznajem posjed nego onaj nazovi glumac vlastiti kurac«. Dok nije dobio otkaz i pozamašnu otpremninu jer je ostavljao lažne poruke na telefonskoj sekretarici koju je njegov poslodavac namijenio za telefonske pozive mrtvih, Ned Hokenberry je bio þuvar u Palazzo Rospo. »Kažeš, imaju novog šefa sigurnosti? Ne mogu jamþiti da nije promijenio neke protokole«. »Shvaüam«. »Imaš mojih dvadeset tisuüa?« »Ovdje su.« Corky je izvukao desnu ruku iz prostranog rukava kabanice i gurnuo je u unutrašnji džep po svežanj gotovine, svoju drugu isplatu Hokenberryju. ýak i sigurno uokvireno zakopþanim žutim okovratnikom kabanice i obješenim žutim rubom kišnog šešira, Corkyjevo lice je zacijelo otkrivalo više prezira nego što je namjeravao. Hokenberryjeve krvave oþi je zamaglilo samosažaljenje, a gnjecavo lice mu se zgnjeþilo u još više nabora dok je govorio: »Nisam uvijek bio jebeni bijednik, znaš. Prije nisam imao ovu trbušinu. Brijao sam se svaki dan, bio þist. Tratina je bila zelena. Uništilo me to što me kuþkin sin otpustio«. »Nisi li rekao da ti je Manheim dao veliku otpremninu?« »Tim sam novcem prodao dušu, sad mi je to jasno. A Manheim nije bio dovoljno þovjek da me sam otpusti nego je to prepustio onom svom ljigavom guruu«. »Mingu du Lacu«. »E tom. Odvede me taj u ružiþnjak, natoþi þaj koji pristojno popijem makar ima okus po pišalini …« »Pravi si džentlmen«. »…sjedimo za tim stolom okruženi ružama, bijela þipka, luksuzni porculan« »Zvuþi krasno«. »…i drsko mi govori kako trebam dovesti svoju duhovnu kuüu u red. Ne samo da se nasmrt dosaÿujem, nego si mislim: pa ovaj je još veüi luÿak nego što sam mislio, kad poslije petnaest minuta skužim da mi daje nogu. Da mi je to rekao odmah na poþetku, ne bih morao popiti taj usrani þaj«. »To veü zvuþi kao traumatiþno«, reþe Corky praveüi se da suosjeüa. »Nije bilo traumatiþno, ti þvimbo s guzice. Što misliš tko sam ja?Tamo neki pederþLü koji se odmah sav usuþe samo zato što ga je netko krivo pogledao? Nije me istraumatizirao, urekao me«. »Urekao te?« »Urek'o, ukleo, baksuzirao, prokleo, bacio zlo oko - kako god to želiš nazvati. Ming du

Lac ima gadne moüi, kržljavac prokleti, zauvijek me uništio u tom ružiþnjaku. Otad mi sve ide nizbrdo«. »Meni zvuþi kao uobiþajeni holivudski prevarant«. »Kažem ti, mali podlac je pravi coprnjak. Urek'o me«. Corky pruži smotuljak gotovine, no povuþe ga natrag kad ureknuta olupina od þovjeka pruži ruku da ga dohvati. »Još jedna stvar«. »Ne zajebavaj se sa mnom«, reþe Hokenberrv izdigavši se iznad Corkyja mrko ga gledajuüi kao da se upravo spustio sa stabljike graha, bijesan, tražeüi onog tko je ukrao jaja ispod njegove kvoþke. »Dobit üeš svoj novac«, Corky ga je uvjeravao. »Samo bih volio þuti kako si došao do tog treüeg oka?« Hokenberry je imao samo dva vlastita oka, ali oko vrata, na privjesku, visjelo je oko stranca. »Veü sam ti dvaput ispriþao kako sam ga dobio«. »Volim slušati tu priþu«, reþe Corky. »Tako je dobro priþaš. Škaklja me«. Naboravši lice tako da sliþi šarpeju, Hokenberry se zamisli u ulozi pripovjedaþa viceva i Xþini se da mu se to svidi. »Prije dvadeset pet godina sam se bavio osiguranjem rock grupa na turnejama. Ne mislim na planiranje i voÿenje. To nije moje podruþje«. »Uvijek si bio samo snagator«, reþe Corky preduhitrivši ga. »Tako je, uvijek sam bio samo snagator, stajao naprijed da zastrašim one lude obožavatelje, nabrijane idiote na speedu i PCP-ju sa spužvom umjesto mozga. Bio sam osiguranje Rollin' Stonesima, Megadethu, Metallici, VanHalenu, Alice Cooperu, Meat Loafu, Pink Flovdu …« »Queenu, Kissu,« dodao je Corky, »þak i Michaelu Jacksonu dok je još uvijek bio Michael Jackson«. »… Michaelu Jacksonu dok je još uvijek bio Michael Jackson ako je to ikad stvarno bio«, složio se Hokenberry. »Kako bilo, imao sam trotjednu turneju s... þekaj, malo mi se zbrkalo. Mislim da su to bili Eaglesi ili možda Peaches i Herb«. »Ili Captain i Tennille«. »Osjeüao sam da bi mogli krenuti na pozornicu. Dovoljno je da jedan glupi panker s izdrkotinom umjesto mozga odluþi poletjeti na bend i eto ti pobune«. »Moraš predosjetiti«, ohrabrivao ga je Corky. »Moraš predosjetiti i srušiti ga þim krene, inaþe üe drugih dvjesto luÿaka krenuti za njim«. »I tako taj panker modre kose …« »Dobro, ko priþa priþu?«, progunÿa Hokenberry. »Ja ili ti?« »Ti. To je tvoja priþa. Obožavam je«. Da izrazi svoje gaÿenje prekidima, Hokenberry pljune na tepih. »I tako se taj idiot s modrom kosom spremi krenuti, popeti se na pozornicu, dokopati Peaches i Herba …« »Ili Captaina«.

52. Iza dva prozora pružao se pogled na otopljeno nebo i grad koji se rastapa u kišnim kapima, rosulji i izmaglici. Veüina velike arhivske prostorije u Našoj Gospi od anÿela bila je podijeljena u prolaze visokim ormarima za arhiviranje. Pokraj prozora je bilo otvoreno podruþje s þetiri radna mjesta. Za dvama su ljudi radili. Dr. O'Brien se smjestio na jedno od nezauzetih mjesta i ukljuþio raþunalo. Ethan je privukao stolac do njega. Ubacujuüi DVD u raþunalo, lijeþnik reþe: »Poteškoüe s disanjem su poþele prije tri dana. Morali smo ga prikljuþiti na aparat i prebaþen je na odjeljenje intenzivne njege«. Kad je pristup DVD-u odobren, na monitoru se pojavilo Whistler Duncan Eugene s Dunnyjevim bolniþkim brojem i drugim bitnim podacma koje je prikupio prijemni odjel. »Za vrijeme boravka na odjelu intenzivne njege«, nastavio je O'Brien,»njegovo disanje, rad srca i moždane funkcije neprestano su praüene i telemetrijom slane u prostoriju za nadzor gdje ih prate medicinske sestre. To standardni postupak.« Mišem je kliknuo na niz ikona brojevima oznaþenim. »Ostalo je relativno novo. Sustav digitalno bilježi podatke svih eletroniþkih ureÿaja za nadzor pacijenta cijelo vrijeme dok pacijent boravi odjelu intenzivne njege. Radi kasnijeg pregledavanja«. Ethan je raþunao na to da þuvaju digitalne zapise kao dokaze u sluþaju se moraju braniti od neutemeljenih tužbi. »Ovdje je Whistlerov EEG po primitku na odjel intenzivne njege od petka poslijepodne u þetiri i dvadeset«. Nevidljiva igla crtala je neisprekidanu liniju slijeva nadesno preko grafiþkog prikaza koji se pružao u beskonaþno. »Ovo su moždani elektriþni impulsi mjereni u mikrovoltima«, nastavni O'Brien. Monoton niz vrhova i dolova prikazivao je Dunnyjevu moždanu aktivnost. Vrhovi su bili niski i široki. Dolovi razmjerno strmi i uski. »Delta valovi su tipiþni za fazu normalnog sna«, objasni O'Brien. »Ovo su delta valovi, ali ne delta valovi povezani s obiþnim snom. Ovi vrhovi su širi i puno niži od obiþnih delta valova, s mekšim oscilacijama ulaska i izlaska iz misli. Elektriþni impulsi su brojni ali mali, razrijeÿeni, slabi. Ovo je Whist-ler u dubokoj komi. Dobro. Idemo sad premotati do veþeri uoþi njegove smrti«. »Nedjelja naveþer«. »Da«. Na monitoru, dok su sati nadgledanja proletjeli u minuti, neobiþni delta valovi su se mutili i blago poskakivali, ali samo blago, jer su varijacije od vala do vala bile beznaþajne. Sat zbijenih podataka pregledani u nekoliko sekundi uvelike je nalikovao bilo kojoj minuti istih podataka gledanih u stvarnom vremenu. Doista, istovjetnost ponavljanja bila je toliko nevjerojatna da Ethan ne bi shvatio koliko sati-dana-podataka protjeþe da se na monitoru nije nalazio zaslon koji je predoþavao vrijeme. »Dogaÿaj se zbio minutu prije ponoüi, u nedjelju«, reþe O'Brien. Kliknuo je natrag na prikazivanje u stvarnom vremenu i brzo premotavanje se zaustavilo na 11. 23. 22, nedjelja naveþer. Ponovno je ubrzao podatke dvama kratkim brzim

premotavanjima, dok nije došao do 11. 58. 09. »Sad još manje od minute«. Ethan se zatekao kako se naginje naprijed u stolici. Kiša je lupkala po prozorskim oknima kao da vjetar, u ranjenom bijesu, pljuje na njih svoje razbijene zube. Jedna osoba koja je sjedila za drugim radnim stolom je izišla iz prostorije. Žena koja je ostala je mrmljala u svoj telefon. Glas joj je bio nježan, pjevan, blago jeziv, kao što bi mogli biti glasovi koji su ostavili poruke na telefonskoj sekretarici koja je opsluživala liniju 24. »Evo«, reþe dr. O'Brien. U 11. 59 lijeni delta valovi su se poþeli silovito izdizati u nešto drugo. U oštre, nepravilne vrhove i dolove. »Ovo su beta valovi i to priliþno ekstremni beta valovi. Niska, vrlo brza oscilacija oznaþava da je pacijent usredotoþen na vanjske podražaje«. »Kakve vanjske podražaje?«, upita Ethan. »Nešto što vidi, þuje, osjeüa«. »Vanjske? Što može vidjeti, þuti ili osjetiti u komi?« »Ovo nisu moždani valovi þovjeka u komi. Ovo je potpuno svjesna, budna i uznemirena osoba«. »I to je taj kvar?« »Nekolicina ih misli da mora biti kvar. Ali...« »Vi se ne slažete«. Piljeüi u monitor, O'Brien je oklijevao. »Pa, ne bih trebao trþati pred rudo. Kao prvo, kad je sestra s odjela intenzivne njege vidjela što stiže telemetrijom, otišla je ravno do pacijenta misleüi da se probudio iz kome. Ali i dalje je bio mlohav i nije odgovarao na podražaje«. »Je li moguüe da je sanjao?«, upita Ethan. O'Brien je suosjeüajno odmahnuo glavom. »Uzorci moždanih valova ljudi koji spavaju su specifiþni i lako prepoznatljivi. Istraživaþi su utvrdili þetiri faze sna i svaka od njih ima drukþije valove. Nijedan nije poput ovog«. Beta valovi su se poþeli izdizati više i niže nego prije. Vrhovi i dolovi su bili tek vrhovi igala umjesto prijašnjih zaobljenih platoa, a razdvajale su ih strme kosine. »Sestra je pozvala lijeþnika«, reþe O'Brien. »Taj je lijeþnik pozvao drugog lijeþnika. Nitko nije primijetio nikakve fiziþke dokaze da se Whistler budio iz kome. Disanje mu je još regulirao aparat. Srce je radilo sporo, blago nepravilno. Pa ipak, prema EEG-u, mozak je stvarao beta valove svjesne, budne osobe«. »Rekli ste i 'uznemirene'?« Prikaz beta valova na monitoru divlje je skakao gore-dolje, dolovi su postali uži, a udaljenost izmeÿu vrha i dna se radikalno poveüavala sve dok nije podsjeüala na uzorke seizmografa za vrijeme trajanja jakog potresa. »U nekim trenucima se može precizno reüi da je 'uznemiren', u drugima 'uzbuÿen', a u ovom ovdje dijelu koji sada gledate ne pretjerujem kad kažem da su ovo moždani valovi prestrašene osobe«. »Prestrašene?« »Potpuno«. »Košmar?«, predložio je Ethan. »Košmar je samo malo mraþniji san. Tijekom košmara mogu nastati radikalni uzorci, ali svejedno su tipiþni za san. Ništa sliþno ovome«. O'Brien je ubrzao protok podataka preletjevši kroz osam minuta u nekoliko sekundi. Kad se slika na monitoru vratila u stvarno vrijeme, Ethan reþe:

»Ovo izgleda isto... a opet drukþije«. »Ovo su još uvijek beta valovi svjesne osobe, i rekao bih da je još uvijek uplašen, samo sada to više nije strah veü jaka zabrinutost«. Vjetar gujina glasa pjevajuüi jezikom siktanja-zviždanja-hujanja i kiša koja je poput kandže grebla po prozorskom staklu þinili su se kao savršena popratna glazba za nazubljene slike na monitoru. »Premda cjelokupni uzorak prikazuje svjesnu zabrinutost«, nastavio je dr. O'Brien, »unutar njega se nalaze ovi nepravilni podskupovi visokih vrhova, a nakon svakog takvog vrha slijedi podskup nižih vrhova«. Pokazao je na monitor usmjeravajuüi Ethanovu pozornost na primjere. »Vidim ih«, reþe Ethan. »Na što oni ukazuju?« »Oni ukazuju na razgovor«. »Razgovor? Razgovara sam sa sobom?« »Prije svega, ne razgovara ni s kim naglas, þak ni sa samim sobom, prema tome ne bismo trebali viÿati ove uzorke«. »Shvaüam. Barem mislim«. »Ali nije sporno što predstavljaju. Za vrijeme podskupa visokih vrhova, trebao bi slušati. Osoba koja vodi mali mentalni razgovor sasamim sobom, þak i kad je budna, ne stvara takve podskupove, jer kad þovjek razgovara sam sa sobom, kad vodi malu unutrašnju raspravu …« »… tehniþki gledano, uvijek samo on govori«, reþe Ethan. »On je i jedna i druga strana u raspravi. U biti, nikad ne sluša«. »Toþno tako. A ovi podskupovi oznaþavaju svjestan razgovor izmeÿu ovog þovjeka i nekog drugog«. »Koja drugog?« »Ne znam«. »Pa u komi je«. »Da«. Namrštivši se, Ethan reþe: »Kako onda razgovara? Telepatski?« »Vjerujete li u telepatiju?« »Ja ne«. »Ni ja«. »Zašto onda ovo ne bi mogao biti kvar?«, pitao se Ethan. O'Brien je ubrzao podatke dok uzorci moždanih valova nisu nestali s monitora zamijenjeni rijeþima Prekid podataka. »Iskljuþili su Whistlera s EEG-a, onog za koji su mislili da je u kvaru«, reþe lijeþnik. »Spojili su ga na drugi. Prebacivanje je trajalo šest minuta«. Premotao je prazninu dok se opet nisu pojavili uzorci. »I na novom aparatu izgledaju isto«, reþe Ethan. »Jesu, isti su. Beta valovi koji predstavljaju svjesno stanje, zabrinutost i podskupovi koji upuüuju na to da vodi živahan razgovor«. »Dva pokvarena aparata?« »Jedan još uvijek tako misli i ne popušta. Ne ja, naravno. Na prvu EEG-u ovi valovi traju devetnaest minuta, šest minuta izmeÿu dva spajanja pa trideset jednu minutu na drugom aparatu. Sve ukupno pedeset šest minuta prije nego što iznenadno stanu«. »Kako vi to objašnjavate?«

Umjesto da mu odgovori, O'Brien pritisne nešto na tipkovnici pozivaj... drugi prikaz podataka koji se pojavio iznad prvog. Još jedna duga bijela linija na plavoj pozadini s vrhovima koji se izdižu slijeva nadesno. U ovom sluþaju vrhovi su svi bili iznad osnovne linije, nijedan ispod. »Ovo je Whistlerovo disanje usklaÿeno s moždanim valovima«, reþe O'Brien. »Svaki vrh je udah. Izdah se nalazi izmeÿu dva vrha«. »Veoma pravilno«. »Veoma. Jer za njega diše respirator«. Lijeþnik je ponovno udarao po tipkama i sada je, s prva dva, ekran dijelio i treüi prikaz. »Ovo je funkcija srca. Standardni rad u tri faze. Dijastola, arterijska sistola, ventrikularna sistola. Sporo, ali ne presporo. Slabo, ali ne preslabo. Neznatne nepravilnosti, ali ništa opasno. A sad pogledajte ove moždane valove«. Beta valovi su još jednom izvodili akrobatski rock'n'roll. Ethan reþe: »Opet je prestrašen«. »Po mom mišljenju, da. Ali u radu srca nema promjene. Isti spori, slabi ritam s neznatnim nepravilnostima, uzorak oznaþava stanje duboke kome tipiþan za njega od trenutka kad je primljen u bolnicu prije gotovo tri mjeseca. Uplašen je... a srce mu je mirno«. »Srce je mirno jer je u komi, toþno?« »Netoþno. ýak i u dubokoj komi, gospodine Truman, nema ovakve potpune nepovezanosti izmeÿu uma i tijela. Kad sanjate košmar, strah je zamišljen, nije stvaran, ali njegov utjecaj na rad srca je isti kao da je strah stvaran. Srce tuþe brže«. Ethan je naþas prouþio divlje poskakujuüe beta valove, usporedio ih sa sporim, postojanim kucanjem srca. »Nakon pedeset šest minuta ovoga, moždana aktivnost mu se vratila na duge, spore delta valove?« »Tako je. I takva je ostala sve do smrti sljedeüeg jutra«. »Ako se ne radi o kvaru dva EEG aparata, kako sve ovo objašnjavate, doktore?« »Ne objašnjavam. Ne mogu. Pitali ste me je li u pacijentovom kartonu bilo iþeg þudnog. Toþnije, neþeg... nevjerojatnog«. »Da, ali —« »Nemam rjeþnik pri ruci, ali vjerujem da nevjerojatno znaþi nešto što nije normalno, nešto izvanredno, nešto što se ne može objasniti. Mogu vam samo reüi što se dogodilo, gospodine Truman, ali vam ne mogu reüi ama baš nijednu prokletu stvar zašto se to dogodilo«. Kišni jeziþci su lizali prozore. Njuškajuüi, režeüi i strasno moleüi, vuþji vjetar molio je za ulazak. Preko izmišljenog grada valjala se potmula tutnjava. Ethan i O'Brien su pogledali prema prozorima i Ethan je pretpostavio da je i lijeþnik takoÿer zamislio negdje teroristiþki napad, žene, dojenþad koje su poubijali fašistiþki radikalni islamisti koji se hrane opakošüu , gmižu po svijetu demonskom odluþnošüu. Slušali su kako zvuk polako nestaje i konaþno dr. O'Brien s olakšanjem reþe: »Grmljavina.« »Grmljavina«, složio se Ethan. Grmljavina i munje nisu bili neuobiþajeni za oluje u južnoj Kaliforniji. Ovaj prasak, umjesto eksplozije bombe, govorio je da ih þeka buran dan. Beta valovi, nepravilni poput munje, opetovano su udarali na monitoru raþunala. U komatoznom stanju Dunny je doživio straviþan susret koji se nije dogodio ni u ovom svijetu ni u zemlji snova, veü u nekom tajanstvenom podruþju. Bio je zabavljen razgovorom bez izgovorenih rijeþi, kao da je udahnuo duha koji je proputovao kroz njegova pluüa, kroz arterije,

pa odatle krvlju iz srca u mozak, kako bi ga ondje pedeset šest minuta opsjedao u sjenovitim prostorijama njegova uma. 53. Poput arapskog šeika u žutom plaštu koji je ovamo dospio trljanjem svjetiljke i þarolijom njezina duha, Corky Laputa je bio jarki vrtlog u inaþe uþmaloj kuüi trookog þudaka. Pjevajuüi »Reunited«, pa »Shake Your Groove Thing«, hitove Peaches i Herba, pretraživao je ove zakrþene prostorije ocjenjujuüi ih na skali nedotjeranosti s nedotjerana, nedotjeranija, najnedotjeranija, dok je tražio ono što je moglo ostati od prvih dvadeset tisuüa dolara koje je dao Hokenberryju prije nekoliko tjedana. Snagator je mogao zapisati Corkyjevo ime u adresar, kakvu karticu ili þakna zid uzimajuüi u obzir koliko su ovi otrcani zidovi nalikovali onima u najprljavijim javnim toaletima. Corkyja to nije zabrinjavalo. Ionako nije rekao Hokenberryju svoje pravo ime. Zacijelo, sa sjeüanjem pouzdanim poput onog u goveÿa odreska, Hokenberry je nažvrljao Corkyjev broj telefona na komad papira negdje u bungalovu. Corkyja ni to nije zabrinjavalo. Bude li policija naposljetku i našla broj, on ih nikad neüe dovesti do njega. Svakih šest mjeseci ili šest tjedana Corky je kupovao novi mobitel. Dolazio je s novim brojem i djeviþanski þistim raþunom na lažno ime i lažnu adresu. Koristio ih je za sve osjetljive pozive vezane uz svoj posao u službi kaosa. Te mu je mobitele pribavljao jedan haker bez premca i anarhist multimilijunaš po imenu Mick Sachatone. Mick ih je prodavao za šesto dolara komad. Jamþio je da üe raditi trideset dana. Telefonska kompanija obiþno ne bi primijetila da im je netko upao u sustav i otkrila bi kome pripada raþun tek dva mjeseca od aktivacija. Potom bi iskljuþile raþun i potražile prekršitelja. Ali do tada bi Corkyveü bacio aparat u smeüe i nabavio novi. Time nije namjeravao uštedjeti, nego si zajamþiti anonimnost pri upuštanju u protuzakonite aktivnosti. Uz to, to što je time doprinosio moguüoj financijskoj propasti telefonske kompanije bio je lijep bonus. Sada je Corky pronašao riznicu gotovine u spavaüoj sobi jedan stupanj civiliziranijoj od spilje u kojoj medvjed spava zimski san. Pod je bio zatrpan prljavim þarapama, þasopisima, praznim vreüicama u kojima su se nalazile peþene kože od slanine, praznim kartonima iz Kentucky Fried Chickena i do savršenstva oglodanih pileüih kostiju. Novac je bio naguran u praznu kutiju koja se nalazila pod krevetom. Od dvadeset tisuüa ostalo je samo þetrnaest. Preostalih šest tisuüa oþigledno je potrošeno na brzu hranu i grickalice od svinjske masti. Corky je uzeo novac, a ostavio kutiju. U malom uvuþenom prostoru za objedovanje pokraj dnevne sobe Hokenberry je još ležao mrtav i ništa manje ružan nego prije. Za vrijeme njihova tri prethodna susreta Corky je zakljuþio da se Hokenberry otuÿio od obitelji. Neoženjen, manje nego idealan materijal za ljubavnu vezu i svakako ne tip s hrpom prijatelja koji imaju naviku navraüati nenajavljeni u njegov dom, bivši þuvar na turnejama.

Vjerojatno neüe biti pronaÿen sve dok mu FBI ne zakuca na vrata nakon otmice mladog Manheima. Svejedno, kako bi bio siguran da neki znatiželjni susjed ili takav netko sluþajno ne otkrije tijelo, Corky je skinuo Hokenberryjeve kljuþeve s panoa na zidu i po izlasku zakljuþao vrata. Bacio je kljuþeve u zaraslo grmlje. Kao paklensko pseto, režeüi i slobodno jureüi hodnicima Raja, grom je lajao i grmio niskim sivim nebom. Corkyjevo je srce poskoþilo od oduševljenja. Podigao je pogled prema kiši koja je padala u potrazi za munjom, i tada se sjetio da munja dolazi prije groma. Ako je i bilo munje, ona nije prodrla kroz oblake niti udarila negdje daleko po prostrtom gradu. Grmljavina je, bez sumnje, znak. Corky nije vjerovao ni u kakvog boga ni vraga. Nije vjerovao u natprirodne stvari bilo kakvog oblika ili znaþenja. Vjerovao je samo u moü kaosa. Svejedno je odluþio vjerovati da bi grmljavinu trebalo shvatiti kao znak koji potvrÿuje da üe se njegovo putovanje predstojeüe veþeri u Palazzo Rospo odvijati po planu i da üe se kuüi vratiti s omamljenim djeþakom. Svemir bi mogao biti glup stroj koji, kreüXüi se brzo, klopoüe prema nikamo, bez drugog cilja osim vlastitog kataklizmiþkog uništenja. Pa ipak, unatoþ tome mogao bi s vremena na vrijeme izgubiti koji vijak ili slomiti zupþanik, po þemu bi pažljiva osoba mogla proreüi kamo üe sljedeüi put skrenuti. Grom je bio takav slomljeni zupþanik i po njegovu tonu i trajanju Corky je pouzdano predvidio uspjeh svog plana. Ako najveüa svjetska filmska zvijezda, koja živi iza utvrÿenih zidova , elektroniþkih jaraka, koja ima stalnu sigurnosnu službu i tjelesne þuvare, ne može držati svoju obitelj na sigurnom, ako se njegov jedini sin može ubrati s posjeda u Bel Airu i tajno odvesti, premda je glumac bio izriþito upozoren s šest crnih paketa, tada nijedna obitelj nigdje nije sigurna. Ni siromašni ni bogati. Ni nepoznati ni poznati. Ni bezbožni ni bogobojazni. Ta üe poruka prodirati u javnost sat za satom, dan za žalobnim danom, dok se bude odvijala duga i muþna patnja Channinga Mahneima. Corky je namjeravao najprije uništiti zatoþenog djeþaka emotivno, zatim mentalno i, na koncu, tjelesno. Snimat üe taj proces, za koji oþekuje da üe trajati tjednima. Montirat üe materijali, izraditi kopije opremom koju je nabavio za taj projekt i u odreÿenim vremenskim razmacima zasladivati odabrane tiskovine i televizijske mreže dokazima o Aelfricovu muþenju. Neki mediji üe se gnušati prikazati snimku ili isjeþke, ali drugi üe prepoznati prednost postupanja bez savjesti i ukusa, plemenitim rijeþima opravdati skok u prostaþki senzacionalno. Nakon toga üe neki gadljivi, koji su to isprva odbili, uþiniti isto. Djeþakovo uplašeno lice progonit üe naciju i bit üe zadan još jedan udarac u dugom nizu udaraca temeljima reda i stabilnosti Amerike. Milijuni graÿana üe izgubiti svoj, ionako veü poljuljan osjeüaj sigurnosti. Dvije ulice od Hokenberryjeva bungalova, dok se Corky približavao svom BMW-u, koplje munje probilo je oblake, grom zagrmio, a na nebu se rasprsnula munja. Kiša koja je rominjala najednom je poþela padati kao iz kabla dovoljno da oslabi vjetar napola. Ako je samo grmljavina bila znak njegova uspjeha, još grmljavine kojoj je prethodilo sijevanje bila je potvrda da je pravilo protumaþio prvi prasak. Nebo se ponovno zasjajilo i zarežalo. Debele hladne kišne kapi koje su kapale s lišüa tutnjale su kroz krošnje i tukle, tukle po asfaltu.

Pola slatke minute Corky je poskakivao kao Gene Kelly pjevajuüi »Shake Your Groove Thing«, nezabrinut tko bi ga mogao vidjeti. Zatim je ušao u automobil i odvezao se, jer imao je puno toga za obaviti ovog najznaþajnijeg dana svog dosadašnjeg života. 54. Dok je Ethan þekao bolniþko dizalo, zazvonio mu je mobitel. »Gdje si?«, upita Hazard Yancy. »U Našoj Gospi od anÿela. Upravo odlazim«. »U garaži si?« »Upravo se spuštam«. »Gornjoj ili donjoj razini?« »Gornjoj«. »Sto voziš?« »Bijeli Expedition, kao i juþer«. ªýekaj me tamo. Moramo razgovarati.« Hazard je prekinuo vezu. Ethan se vozio u dizalu sam i bez glazbe. Oþigledno je zvuþni sustav bio u kvaru. Iz zvuþnika na stropu je dopiralo samo šištanje, pucketanje, krckanje. Veü se spustio jedan kat kad mu se uþinilo da je primijetio slab glas iza statike. Ubrzo je glas postao jaþi, ali još uvijek preslab da prenese znaþenje. Dok je prešao tri kata, uvjerio je samog sebe da je to onaj sablasni glas koji je slušao pola sata prethodne noüi. Toliko se usredotoþio razumjeti što govori da je upao u nešto nalik transu. Iz zvuþnika na stropu, iz statike koja je padala nježno poput snijega, dopiralo je njegovo ime. Ime kao da je dopiralo iz velike udaljenosti, ali bilo je sasvim jasno. »Ethan... Ethan...« Za maglovita zimska dana na plaži ili u luci, galebovi u letu, skriveni visoko u izmaglici, katkad bi se dozivali dvosložnim kricima koji su se þinili jednim dijelom kao signal za uzbunu, a drugim kao signal za traženje poslan u tužnoj nadi za odgovorom. Bio je to najoþajniji zvuk na svijetu. Ovaj zov, »Ethan, Ethan«, koji kao da je poslan s kakve uzvisine odjekivao gudurom, imao je tu istu sjetu i hitnost. Meÿutim, slušajuüi galebove, nikad nije ni pomislio da üe ikad þuti svoje ime u njihovim neutješnim glasovima. Niti je ikad pomislio da njihove tužaljke u magli zvuþe kao Hannah, kao što je glas iza statike sada zvuþao poput njenog. Više nije dozivala njegovo ime, nego dovikivala nešto ne sasvim odgonetljivo. Glas joj je bio nalik glasu koji izvikuje upozorenje þovjeku koji stoji na ploþniku u potpunom neznanju da mu s vrha zgrade na leÿa pada teški odlomljeni komad fasade. Izmeÿu predvorja i gornje garaže, pola kata od svog cilja, Ethan je pritisnuo stop na kontrolnoj ploþi. Kabina je zakoþila neznatno odskoþivši na kablovima. ýak i da ovo uistinu jest glas koji se obraüa njemu, i samo njemu, tamo gore kroz zvuþnik, a ne dokaz mentalne neravnoteže, nije si mogao dopustiti da ga hipnotizira kao juþer. Prisjetio se noüi opkoljenih maglom i neopreznih mornara koji su þuli Loreleino pjevanje. Okrenuli su svoje brodove prema njezinom glasu pokušavajuüi razumjeti mameüa obeüanja

njezinih rijeþi. Kormilareüi prema njezinoj stijeni, uništili su brodove, utopili se. Bilo je vjerojatnije da je ovaj glas Lorelein nego glas njegove izgubljene Hannah. Žudjeti za neþim što je zauvijek izgubljeno, tražiti to zanemarujuüi razum, kobna je stijena u beskrajnoj magli. Kako bilo, nije zaustavio dizalo kako bi odgonetnuo rijeþi moguüeg upozorenja. Dok mu je srce tuklo, pritisnuo je stop jer ga je iznenada obuzelo uvjerenje kad se vrata otvore, da se iza njih neüe prostirati garaža. Suludo, oþekivao je da üe vidjeti gustu malu i crnu vodu. Ili ponor i zjapeüi bezdan. Glas bi bio ondje, preko vode, preko ponora, i on ne bi imao kamo nego prema njemu. U jednom drugom dizalu, u ponedjeljak poslijepodne, penjuüi se prema Dunnyjevom stanu, napala ga je klaustrofobija. Ovdje, ponovno, þetiri zida su se tiskala bliže nego što su bila kad je prvi put ušao u kabinu. Strop je pritiskao sve niže i niže. Stavio je ruke na uši da ne þuje taj sablasni glas. Dok se þinilo da zrak postaje sve topliji, gušüi, Ethan je þuo samog sebe, kako se napreže disati, kako sopüe svakim udahom, zviždi svakim izdahom i to ga je podsjetilo na Frica kad ima napad. Pri pomisli na djeþaka, srce je poþelo tuþi jaþe nego ikad i pružio je jednu ruku prema kreni na kontrolnoj ploþi. Dok su se stijenke nastavile primicati, þinilo se kao da mu u glavu ulaze još suludih zamisli. Umjesto crne vode i magle gdje bi trebala biti bolniþka garaža, možda üe zakoraþiti iz dizala i zateüi se u crno-bijelom stanu sa zidovima prekrivenim budnim pticama i živim Rolfom Reynerdom koji izvlaþi pištolj iz vreüice þipsa. Oklijevao je, nije pritisnuo dugme. Možda jer ga je otežano disanje podsjetilo na Frica kad ima astmatiþni napad, Ethan je poþeo umišljati da je meÿu slabim i ne potpuno razumljivim rijeþima koje su dopirale iz zvuþnika bilo djeþakovo ime. »Fric...« Kad je zadržao dah i usredotoþio se, nije ga mogao þuti. Kad je udahnuo, ime se ponovno pojavilo. Ili možda nije? U onom drugom dizalu, u ponedjeljak poslijepodne, napad klaustrofobije je bio sublimacija jednog drugog užasa s kojim se nije htio suoþiti. Nerealnog, a opet ustrajnog straha da üe u Dunnyjevom stanu zateüi svog starog prijatelja mrtvog ali uskrslog, hladnog kao leš ali punog života. Slutio je da ova trenutna klaustrofobija i strah od uskrslog Reynerda takoÿer prikrivaju neku drugu tjeskobu s kojom se nije bio voljan suoþiti, koju nije mogao izvuüi iz svoje podsvijesti. Fric? Fric je bio emotivno ranjiv, što nije bilo nikakvo þudo, ali nije bio u fiziþkoj opasnosti. Broj osoblja na posjedu još uvijek je iznosio deset ukljuþujuüi šefa Hachetta i þovjeka zaduženog za održavanje posjeda, gospodina Yoma. Osiguranje na imanju je bilo prvorazredno. Stvarna opasnost je i dalje bila da bi se neki luÿak mogao dokopati Channinga Mahneima ostavljajuüi djeþaka bez oca. Ethan je pritisnuo kreni. Dizalo je opet krenulo. Meÿutim, zaþas se zaustavilo u gornjoj garaže. Možda üe izaüi i zateüi se na kišnoj ulici, na putanji PT Cruisera koji je izgubio kontrolu. Vrata su kliznula u stranu otkrivajuüi ništa nevjerojatnije od betonskih zidova podzemne garaže i redova vozila nagomilanih ispod fluorescentnih svjetala.

Dok je hodao prema Expeditionu, njegovo nepravilno disanje ubrzo je postalo normalno. Jureüe srce ne samo da je usporilo nego mu se i maknulo iz grla vraüajuüi se u grudni koš kamo je i pripadalo. Sjedajuüi za upravljaþ, pritisnuo je dugme za centralno zakljuþavanje i zakljuþao brave na svim vratima. Kroz vjetrobran nije mogao vidjeti ništa drugo osim betonskog zida prošaranog mrljama od vode i naslagama ispušnih plinova. Tu i tamo fluorescentna žutozelena boja izbila je na površinu. Njegova mašta je željela tražiti slike u tim mrljama, kao što je katkad lovila veliku divljaþ i skupljala menažeriju medu oblacima. Ovdje je vidio samo raspadajuüa lica i srušena, zapetljana tijela okrutno ubijenih. Kao da je sjedio pred jezovitim muralom brojnih žrtava u þije ime je kao narednik odjela za umorstva tražio pravdu. Nagnuo je glavu unatrag, zatvorio oþi i pustio da napetost, dršüXüi, isteþe iz njega. Nakon nekog vremena odluþio je da ukljuþi radio da mu proÿe vrijeme dok stigne Hazard. Sheryl Crow, Barenaked Ladies, Chris Isaak, bez orkestralnih gudaþa, timpana i francuskih rogova mogli bi ga umiriti. Nevoljko je upalio radio. Slutio je da üe umjesto uobiþajene glazbe, vijesti. talk-shoivova, otkriti, od jedne strane skale do druge, jedino glas koji bi mogao biti Hannahin, kako mu se uzaludno pokušava obratiti sa svake frekvencije. Zglobovi na staklu, tup-tup-tup, iznenadili su ga. Zavrnute mornarske kape i mrka pogleda od kojeg bi se usirio i ocat, Hazard Yancy provirio je na suvozaþev prozor. Ethan je otkljuþao vrata. Potpuno ispunjavajuüi terenca kao da je autiü u lunaparku, Hazard se popeo na suvozaþevo sjedalo i zatvorio vrata. Premda je imao više koljena nego prostora za njih, nije pomaknuo sjedalo unatrag. Izgledao je nervozan. »Jesu li našli Dunnyja?« »Tko?« »Bolnica«. »Nisu«. »Zašto si onda ovdje?« »Razgovarao sam s lijeþnikom koji je potpisao smrtovnicu pokušavajuüi shvatiti što se dogodilo«. »I, dokle si dogurao?« »Toþno ondje odakle sam i krenuo. Do vlastite guzice«. »To baš i nije turistiþka atrakcija«, reþe Hazard. »Sam Kesselman ima gripu. « Ethan je trebao Kesselmana, narednika kojem je bilo dodijeljeno ubojstvo majke Rolfa Reynerda zatuþene svjetiljkom, da proþita nezavršeni scenarij koji je Reynerd pisao i otkrije tko je nadahnuüe za profesora ubojicu opisanog na stranicama scenarija. »Kad se vraüa na posao?«, upita Ethan. »Njegova supruga kaže da ne može zadržati ni pileüu juhu u želucu. ýini se da ga neüemo vidjeti do poslije Božiüa«. »Ima li partnera?« »Na samom poþetku mu je partner bio Glo Williams, ali se sluþaj brzo ohladio pa je izišao«. »A da ga pozovemo natrag?« »Radi na sluþaju silovanja i ubojstva jedanaestogodišnjakinje o kojem su se raspriþali na

vijestima. Nema vremena ni za što drugo«. ªýovjeþe, svijet svakim tjednom postaje sve bolesniji«. »Svakim satom. Inaþe bismo bili nezaposleni. Sluþaj Mine Reynerd zovu Vampa i lampa jer na slikama kad je bila mlada izgleda kao jedna od onih vamp žena iz starih filmova, Theda Bara ili Jean Harlow. Dosje stoji iskljuþivo na Kesselmanovom stolu, zajedno s ostalim otvorenim sluþajevima«. »Znaþi možda mu i poslije Božiüa to ne bude prva stvar na koju üe se baciti«. Hazard je piljio u betonski zid iza vjetrobrana, kao da gomila vlastitu menažeriju. Možda je vidio gazele i klokane. Vjerojatnije nije mogao izbjeüi da ne vidi pretuþenu djecu, zadavljene žene, muška tijela raskomadana vatrom iz vatrenog oružja. Sjeüanja na nevine žrtve. Njegova obitelj duhova. Uvijek s njim. Bili su mu toliko stvarni kao i znaþka koju je nosio, stvarniji od mirovine koju možda nikad neüe doživjeti. »Nakon Božiüa je prekasno«, reþe Hazard. »Sanjao sam nešto«. Ethan ga pogleda, priþeka. Zatim upita: »Što si sanjao?« Vrteüi ramenima nalik onima u Velog Jože, prebacujuüi se na sjedalu kako bi napravio mjesta za noge, izgledajuüi da mu je neudobno kao biku Busu u krletki za kanarinca, Hazard je piljio u betonski zid, dok je, onako usput, govorio: »Bio si sa mnom u Reynerdovom stanu. Dobio si metak u trbuh. Sljedeüe, u kolima si Hitne pomoüi. Gotov si. U kolima su božiþni ukrasi. Mala srebrna zvona. Tražiš me da ti skinem jedan komplet. Ja ga skinem, pokušam ti ih dati, ali tebe više nema, mrtav si«. Ethan je još jednom pogleda zid garaže. Medu raspadajuüim leševima koje je njegova mašta prepoznala u mrljama i nijansama zidne strukture, oþekivao je a üe ugledati vlastito lice. »Probudim se«, nastavio je Hazard, još uvijek usredotoþen na prošaran beton, »netko je u sobi sa mnom. Stoji iznad kreveta. Mraþan oblik u tami. Neki tip. Ustanem, krenem prema njemu, ali izgubi se. Sad je na drugoj strani sobe. Krenem za njim. I on krene. Brz je. Ne hoda, više kao da klizi. Pištolj mi je u držaþu, visi na stolici. Dohvatim ga. Tip se nastavi kretati, brzo, prebrzo, klizi, kao da se poigrava sa mnom. Napravimo krug oko sobe. Doÿem do prekidaþa, upalim svjetiljku. Vidim ga gdje stoji pokraj vrata mog ormara, leÿima okrenut meni. Vrata su obložena zrcalom. Uÿe u zrcalo. Nestane u zrcalu«. »To je još uvijek san«, predloži Ethan. »Rekao sam se, probudim se, netko je u sobi sa mnom«, podsjeti ga Hazard. »Nisam ga dobro pogledao, bio mi je okrenut leÿima, samo sam ga nakratko vidio u zrcalu, ali mislim da je to bio Dunny Whistler. Otvorim vrata ormara. Nema ga. Gdje je…u jebenom zrcalu?« »Katkad se þovjek u snu«, reþe Ethan, »probudi, ali to buÿenje je dio košmara i on zapravo još uvijek spava«. »Pretražim stan. Ne naÿem nikog. Vratim se u spavaüu sobu i naÿem ovo«. Ethan je þuo slatku zvonku zvonjavu malih zvonaca. Odvratio je pogled od betonskog zida. Hazard je držao u zraku niz od tri koncentriþno spojena zvonca popuz onih koja su visjela u vozilu Hitne pomoüi. Pogledi su im se sreli. Ethan je znao da je Hazard odmah proþitao ne prirodu njegovih tajne, nedvojbeno samu þinjenicu da ima tajnu. Nevjerojatne stvari koje su se Ethanu dogodile u manje od trideset sati, a sada i Hazardu,

k tome još neobjašnjiv sluþaj mrtvog Dunnyja koji hoda koji je vjerojatno naruþio Reynerdovo ubojstvo, sve je to nekako moralo biti povezano sa sadržajem šest crnih kutija i prijetnjama Manheimu. »Što mi ne govoriš?«, htio je znati Hazard. Nakon duge stanke, Ethan reþe: »I ja imam zvonca«. »Jesi li i ti dobio svoja u snu kao i ja?« »Ja sam svoja dobio juþer kasno poslijepodne, malo prije nego što sam umro u vozilu Hitne pomoüi«. 55. Slobodna od dosadne glazbe i glasova s One strane, þetiri niza stepenica vodila su do najniže od tri podzemne bolniþke razine. Ethan i Hazard su poznatim, jarko osvijetljenim, bijelim hodnikom prošli pokraj rasadnika i došli do dvostrukih vrata. Iza njih se prostirala garaža vozila Hitne pomoüi. Meÿu ostalim vozilima u vlasništvu bolnice, jedan do drugog stajala su þetiri kombija. Prazna parkirna mjesta upuüivala su na to da ostala vozila iz flote rade za kišna dana. Ethan je otišao do najbližeg vozila. Oklijevao je, zatim otvorio stražnja vrata. Unutra, crvene sjajne trake bile su razvuþene uz strop duž lijeve i desne stijenke kombija. Šest grozdova malih zvonaca visjelo je i ovdje. Jedan na poþetku, drugi na sredini i treüi na kraju svakog sjajnog vijenca. U drugim kolima Hitne pomoüi, Hazard reþe: »Ovamo«. Ethan mu se pridruži pokraj otvorenih stražnjih vrata. Dvije duge crvene sjajne trake. Samo pet kompleta zvonaca. Onaj koji je nedostajao, sa sredine vijenca pod desnom rukom, bio je onaj koji je dobio dok je ležao na samrti. Hladan drhtaj, gotovo pritisak, sporo mu se poþeo spuštati leÿima, kao da mu bezmesan vrh košþatog prsta ocrtava kralježnicu od vratne kralježnice do trtiþne kosti. Hazard reþe: »Nedostaje jedan komplet zvonaca, a mi imamo dva«. »Možda i ne. Možda imamo isti komplet«. »Kako to misliš?« Iza njih, muškarac reþe: »Mogu li vam pomoüi?« OkreüXüi se, Ethan je ugledao bolniþara Hitne pomoüi koji se brinuo za njega u jureüim kolima prije manje od dvadeset i þetiri sata. Veü je otkriüe zvonaca u ruci ispred »Zauvijek ruže« bilo previše crne magije. Sada, licem u lice s ovim þovjekom, kojeg je prije toga vidio samo u tom snu, smrt u kolima Hitne pomoüi uþini mu se stvarnom, iako je još disao, još bio živ. Šok prepoznavanja nije bio uzajaman. Bolniþar je promatrao Ethana bez znaþajnijeg zanimanja, kao što bi promatrao bilo kojeg neznanca. Hazard je pokazao svoju znaþku. »Kako se zovete, gospodine?«

»Cameron Sheen«. »Gospodine Sheen, trebaju nam podaci na koje su se sve pozive ova kola Hitne pomoüi javila juþer poslijepodne ?« »U koje vrijeme toþno?«, upita bolniþar. Hazard je pogledao Ethana, a Ethan je pronašao glas. »Izmeÿu pet i šest sati«. »Tada samo u njima bili ja i Rick Laslow«, reþe Sheen. »Nekoliko minuta poslije pet primili smo poziv, šifra 11-80, prometna nezgoda s ozbiljnim povredama na uglu Westwoord Boulevarda i Wishirea«. To je bilo kilometrima daleko od mjesta gdje je PT Cruiser pokupio Ethana. »Honda se spetljala s terencem, Hummrom«, reþe Sheen. »Odnijeli smo tipa u kola. Izgledao je kao da se sudarios kamionom a ne terencem. Prebacili smo ga s ulice na kirurgiju u rekordnom vremenu, postavili osobni rekord i koliko þujem, izaüi üe u dovoljno dobrom stanju da skaþe na vlastitim nogama, a i po ženama«. Ethan je naveo imena dviju ulica koja su þinila križanje pola bloka od»Zauvijek ruže«. »Odgovarate na pozive tako daleko zapadno?« »Naravno. Ako skužimo kako se provuüi kroz gužvu, idemo gdje god ima krvi. « »Jeste li se odazvali na poziv na tom raskrižju juþer?« Bolniþar je odmahnuo glavom. »Ja i Rick ne. Možda neka druga ekipa. Mogli biste provjeriti s dispeþerom«. »Ne, hvala,« reþe Hazard. »Ali još nešto,« upro je prstom prema jednom od vijenaca u stražnjem dijelu kola, »nedostaje komplet zvonaca iz sredine. Provirivši u kombi, Sheen reþe: »Nedostaju zvonca? Zbilja? Moguüe. Što s tim?« »Pitamo se što se s njima dogodilo«. Zbunjenost je natjerala Sheena da proškilji. »Zbilja? Ta mala zvonca? Ne sjeüam se da im se išta dogodilo u mojoj smjeni. Možda bi vam mogli pomoüi deþki iz druge smjene«. Dobivši kratak pogled od Hazarda, Ethan je slegnuo. Hazard je zalupio vratima kola. Sheenova zbunjenost se rastopila u þXÿenje. »Nemojte mi reüi dasu poslali dva narednika jer je netko možda ukrao božiþni ukras vrijedan dva dolara? Ni Ethan ni Hazard nisu imali odgovor na to. Sheen je tu trebao stati, no poput veüine ljudi danas, njegovonepoznavanje prave prirode policijskog posla mu je dopustilo da se osjeüa samodopadno nadmoüan od bilo koga sa znaþkom. »Dobro, pa što je ondapotrebno da se skine maþLü s drveta - specijalci?« Hazard reþe: »Ovdje nije samo rijeþ o ukrasu vrijednom dva dolara, zar ne, naredniþe Truman?« »Ne,« složio se Ethan upadajuüi u njihovu staru igru, »nego oprincipu. Ili je zloþin iz mržnje«? »Nedvojbeno zloþin iz mržnje, a to je kriviþno djelo pokriviþnom zakonu države Kalifornije«, reþe Hazard mrtav hladan. »Dok traju božiþni blagdani«, reþe Ethan, »dodijeljeni smo odredu za spreþavanje nagrdivanja ukrasa i jaslica«. »To je odjel«, dodao je Hazard, »odreda za oþuvanje božiþnog duha utemeljenog prema zakonu protiv mržnje iz 2001«. Na Sheenovo se lice navukao nesiguran osmijeh dok je gledajuüi najprije Ethana pa

Hazarda upitao: »Zezate me, zar ne, navlaþite?« Snažnim pogledom neodobravanja od kojeg bi usahnulo sve od okorjelih kriminalaca do cvjetnih aranžmana, Hazard reþe: »Jeste li vi kršüanomrzac, gospodine Sheen?« Sheenov slabi smiješak se smrznuo prije nego što se stigao potpuno oblikovati. »Što?« »Vjerujete li«, upita Ethan, »u vjersku slobodu ili ste jedan od onih koji misle da vam Ustav Sjedinjenih Ameriþkih Država jamþi slobodu od vjere?« Treptajem uklonivši osmijeh iz oþiju, polizavši ga s usana, bolniþar reþe: »Naravno, vjerske slobode, tko u to ne vjeruje?« »Da ovog þasa dobijemo nalog za pretres vašeg stana,« reþe Hazard, »bismo li u njemu našli zbirku antikršüanske literature, gospodine Sheen?« »Što? Ja? Pa ja nikog ne mrzim. Ja sam dobar sa svima. Takav sam. O þemu vi to?« »Bismo li našli pribor za kuüno sastavljanje bombi?«, upita Ethan. Kao što se Sheenovo glupo smijuljenje smrzlo i raspalo pod Hazardovim hladnim pogledom, tako mu je sada iz lica nestalo boje ostavljajuüi ga sivim poput neobojanih betonskih zidova garaže vozila Hitne pomoüi. Udaljujuüi se od Hazarda i Ethana, dižuüi ruke u zrak kao da zove tajmout, Sheen reþe: »Što je ovo? Jeste li vi ozbiljni? Ovo je suludo. Nestao je božiþni ukras vrijedan dva dolara i zato trebam zvati odvjetnika?« »Ako ga imate,« reþe ozbiljno Hazard, »možda bi bilo pametno da ga nazovete«. I dalje nesiguran što da vjeruje, Sheen se udaljio još jedan korak, dva, zatim okrenuo od njih i požurio prema društvenoj prostoriji u kojoj su ekipe Hitne pomoüi þekale otpremanje na teren. »Specijalci, moj kurac«, progundao je Hazard. Ethan se nasmijao. »Pravi si«. »Ti si pravi«. Ethan je zaboravio koliko život može biti lakši kad imaš podršku, pogotovo podršku koja ima dobar smisao za šalu. »Trebao bi se vratiti u policiju«, reþe Hazard dok su prelazili garažu hodajuüi prema vratima koja vode u hodnik gdje se nalazi rasadnik. »Trebali bismo spasiti svijet, zabavljati se«. Na stepenicama za gornju, javnu garažu, Ethan reþe: »Pretpostavljajuüi da üe ova suluda situacija prije ili kasnije završi, mislim na metak u želudac, pa sve po redu, zvonca, glas preko telefona, tip ulazi u zrcalo u tvom ormaru, misliš li da je moguüe jednostavno se vratiti redovnim policijskim poslovima kao da se nikad ništa þudno nije dogodilo?« »A što bih trebao uþiniti, zarediti se?« ªýini mi se da bi ovo trebalo nekako... promijeniti stvari«. »Ja sam zadovoljan sa sobom ovakvim kakav jesam«, reþe Hazard. »Hladnokrvan sam da hladnokrvniji ne mogu biti. Zar ne misliš da sam hladnokrvan do samih kromosoma?« »Ma hodajuüi led«. »Što ne znaþi da nisam vatren«. »Nipošto«. »Vatren sam ko vrag«.

»Toliko si hladnokrvan, da sve pališ«. »Baš tako. Prema tome, nema razloga da se mijenjam osim ako ne sretnem Isusa pa me On opali po glavi«. Nisu bili na groblju, nisu zviždali, ali ton njihovih rijeþi koji je odjekivac zidovima stubišta, hladnim poput zidova grobnice, podsjetio je Ethana na scene iz starih filmova kad djeþaci, hvališuüi se, skrivaju strah hodajuüi grobljem toþno u ponoü. 56. Na brusnom kamenu samouskraüivanja i istinski opsesivnom marljivošüu, Brittina Dowd izoštrila se u dugu tanku oštricu. Kad je hodala, þinilo se da üe joj se odjeüa sigurno razderati na komadiüe škarastim pokretima njezina tijela. Toliko je fino izoštrila kukove, sve dok nisu postali krhki gotovo kao ptiþje kosti. Noge su joj nalikovale nogama flaminga. Ruke joj nisu imale ništa vise tvari od krila ogoljenih od perja. Brittina kao da je bila odluþna u tome da se izrezbari dok je hitri vjetar ne bude mogao podiüi uvis, visoko medu kraljiüe i vrapce. Doduše, nije bila jedna jedina oštrica, nego švicarski nožiü s cijelim kompletom oštrica i šiljastih alata. Corky Laputa ju je mogao voljeti da nije bila toliko ružna. Mada nije volio Brittinu, vodio je ljubav s njom. Zbrka u koju je izoštrila svoje skeletno tijelo ga je oduševljavala. Bilo je to kao da vodi ljubav sa Smrüu. Samo dvadeset šest godina stara, marljivo se pripremila za rani nastup osteoporoze, kao da je þeznula da se raspadne pri padu, u potpunosti svede na komadiüe poput kristalne vaze srušene s police na kameni pod. U ljubavnom zanosu Corky je uvijek oþekivao da ga jednonjezino koljeno ili lakat probuši ili da þuje Brittinu kako puca ispod njega. »Sredi me«, govorila bi, »sredi me« i uspjela izvesti da to zvuþi manje kao poziv na seks a više kao zahtjev za potpomognuto samoubojstvo. Krevet joj je bio uzak, prikladan samo za mirnog spavaþa koji se ne baca i prevrüe, koji leži nepomiþan poput prosjeþnog stanara lijesa, daleko preuzak za divlje parenje za koje su oboje bili sposobni. Namjestila je sobu jednim krevetom jer nikad nije imala ljubavnika i jer je oþekivala da üe ostati djevica. Corky ju je zaveo isto tako lako kao što bi mogao zdrobiti kolibriüa u šaci. Uski krevet je stajao u sobi na gornjem katu uske viktorijanske dvokatnice. Parcela je bila duboka, ali preuska da bi postala zemljište za gradnju stambene zgrade po sadašnjim gradskim zakonima. Prije gotovo šezdeset godina, odmah poslije rata, jedan ekscentriþni ljubitelj pasa projektirao je i sagradio ovo neobiþno zdanje. Živio je u njoj s dva velika i dva mala trkaüa hrta. Naposljetku ga je udarila kap. Nekoliko dana nakon što ih njihov vlasnik nije nahranio, izgladnjeli psi su ga pojeli. To je bilo prije þetrdeset godina. Daljnja prošlost kuüe katkada je bila zanimljiva, a katkada jezovita poput života i grozne smrti pravog vlasnika. Ugoÿaj kuüe privukao je Brittininu pozornost baš kao što bi visokofrekventni zvižduk pseüe zviždaljke natjerao hrtove da naüule uši.

Kupila ju je dijelom nasljedstva koje je dobila od bake koja ju je odgojila. Brittina je bila studentica na sveuþilištu koje je obitelji Laputa osiguravalo zaposlenje tijekom više generacija. U iduüih osamnaest mjeseci steüi üe doktorat iz ameriþke književnosti, što je iz dna duše prezirala. Premda nije spiskala sve svoje nasljedstvo na kuüu, morala je nadoknaditi uložena sredstva drugim prihodima. Radila je kao asistentica kako bi se mogla opskrbljivati napitkom za mršavljenje s okusom þokolade i sredstvom za povraüanje. A zatim, prije šest mjeseci, osobni asistent Channinga Manheima se obratio šefu katedre za engleski jezik kako bi mu objasnio da üe sinu poznato« glumca trebati novi privatni nastavnik. Trebaju se prijaviti samo akademik najvišeg kalibra. Predstojnik se konzultirao s Corkyjem, koji je bio njegov zamjenik, i Corky je predložio gospoÿicu Dowd. Znao je da üe je zaposliti jer üe, prije svega, glupog poznatog glumca zadiviti njezin dramatiþan izgled. Blijedo, poput leša ispijeno lice i tijelo anoreksiþne opatice bit üe prepoznati kao dokaz da je Brittini malo stalo do tjelesnih užitaka, da uvelike uživa u umnom životu, te da je stoga prava intelektualka. U zabavnoj industriji jedino je izgled bio važan. Manheim üe stoga vjerovati da izgled znaþi stvarnost i u ostalim profesijama. Štoviše, Brittina Dowd je bila tipiþni intelektualni snob i pripremila je govor pun akademske spike nedokuþivije od laboratorijske spike mikroba. Ne bude li mršavost mlade žene uvjerila filmsku zvijezdu u njezine intelektualne kvalifikacije, njezine velike rijeþi hoüe. Veþer uoþi Brittinina dolaska na razgovor za posao, Corky je nabacio svoj najzavodniþkiji osmijeh, i Brittina se istog þasa pokazala gladnom ne samo hrane nego i laskanja. Dopustila si je da udovolji svom apetitu za izražavanjem i Corky ju je tada prvi put povalio. Naposljetku je postala nastavnica engleskog jezika i književnosti Aelfricu Manheimu i odlazila u redovite, zakazane posjete u Pallazo Rospo. Prethodno tome, Rolf Reynerd i Corky su veü raspravljali, opüenito naravno, o udarcu koji bi se mogao zadati u ime društvenog nereda, koji bi dokazao da oruÿe kaosa može raniti þak i nekog poznatog diljem svijeta. Nisu se uspjeli dogovoriti tko bi bio idealna meta sve dok Channing Manheim nije zaposlio Corkyjevu ljubavnicu. Od Brittine, u krevetu i izvan njega, Corky je saznao mnogo toga o Manheimovu posjedu. Ona mu je otkrila postojanje linije 24 i, još važnije, rekla mu za þuvara Neda Hokenberryja, hrabrog branitelja Peechesa i Herba, kojem je prema onome što je rekao Fric uruþen otkaz jer je na telefonskoj sekretarici ostavljao lažne poruke od mrtvih. Brittina je za Corkyja napravila i detaljan psihološki portret Channingova sina. On üe mu biti od neprocjenjive koristi kad zapoþne s emocionalnim uništavanjem djeþaka, jednom kad on postane njegov zatoþenik. U ugodi, nakon seksa mahnitog kao u kukaca, Brittina nijednom nije posumnjala da bi Corkyjevo zanimanje za sve u vezi s Manheimom moglo biti povezano s bilo þim drugim osim obiþnom znatiželjom. Bila je nesvjesni suuþesnik, naivna zaljubljena djevojka. »Sredi me«, sada je inzistirala Brittina, »sredi me«, i Corky joj je udovoljio. Vjetar je udarao u usku kuüu, jaka kiša šibala njene mršave bokove, a na uskom krevetu Brittina se bacala poput uznemirene bogomoljke. Ovaj put, u njihovu snenom postkoitalnom maženju, Corky nije imao potrebu postavljati pitanja vezana za Manheima. O toj je temi imao i više nego dovoljno informacija. Kao što je katkad imala obiþaj, Brittina je uplovila u monolog o beskorisnosti književnosti, zastarjeloj prirodi pisane rijeþi, neminovnoj pobjedi slike nad jezikom, idejama koje

je nazivala memi, koje se navodno šire poput virusa od uma do uma stvarajuüi nove naþine razmišljanja. Na koncu je Brittina ispuzala iz njihova ljubavna gnijezda s namjerom da otklepeüe do kupaonice. Pruživši ruku pod krevet, Corky je izvukao pištolj s mjesta na koje ga je ranije sakrio. Kad ju je upucao dvaput u leÿa, nekako je oþekivao da üe se raspasti u komadiüe kostiju i prašinu kao da je drevna mumija koju su stoljeüa dehidracije uþinila krhkom, ali samo se srušila mrtva u blijedu hrpu kostiju. 57. Tijekom dvije godine, koliko su sužbeno bili partneri, Ethan i Hazard su se držali propisa koliko god se bilo moguüe držati propisa koje su napisali uglavnom oni koji nikad nisu radili taj posao. Meÿutim, ovog prosinaþkog dana, još jednom, neslužbeno, partneri, bili su loši deþki. Biti loš deþko budilo je nelagodu kod Ethana, ali mu je pružalo utjehu da barem preuzimaju kontrolu nad situacijom. Obavijest na Reynerdovim vratima upozoravala je da je stan 2B mjesto policijske istrage. U stan je bio zabranjen ulaz svima osim ovlaštenim djelatnicima policije i Ureda okružnog tužitelja. Ignorirali su upozorenje. Preko zasuna na vratima Reynerdova stana stajao je policijski peþat. Ethan ga je strgnuo. Hazard je sa sobom imao pištolj za otvaranje brava koji se prodavao iskljuþivo agencijama za provoÿenje reda i mira. U obiþnim okolnostima, uz ovu alatku bi morao imati i odgovarajuüe dokumente u kojima bi stajalo na þemu üe se toþno primijeniti, gotovo uvijek upuüujuüi na postojeüi nalog za pretres. Ovo nisu bile obiþne okolnosti. Hazard se dokopao jednog pištolja u vlasništvu odjela neuobiþajenim sredstvima. Hodat üe po tankoj crti izmeÿu poštenja i propasti sve dok ne vrati alatku u ormar s opremom kamo je i pripadala. »Kad se boriš protiv coprnjaka iz zrcala«, reþe, »ionako si veü jednom nogom na tankom ledu«. Hazard je umetnuo tanki vršak pištolja u kljuþanicu. Pritisnuo je obaraþþetiri puta prije nego što je þeliþna opruga u pištolju uspjela dovesti osovinice u položaj potreban da se brava otkljuþa. Ethan je ušao za Hazardom u stan zatvarajuüi vrata za sobom. Pokušao je zaobiüi i prekoraþiti mrlje od Reynerdove krvi koje su nagrÿivale bijeli tepih koji se prostirao odmah iza praga. Prosuo je rijeke vlastite krvi po ovom tepihu. Umro je na njemu. Iskustvo je navrlo u sjeüanje, preživo da bi bilo san. Crno-bijeli namještaj, umjetnine i ukrasi bili su onakvi kakvih ih se sjeüao. Na zidovima, jato golubova u vrtlogu smrznuto u zraku. Poput kvaþica, bijelom kredom na sivoj ploþi, guske su letjele preko tmurnog neba, a sabor sova na vrhu štaglja raspravljao je o sudbini miševa. Hazard je bio prisutan prethodne veþeri pri prvom pretresu. Znao je što je pokupljeno kao moguüi dokazi, a što je ostalo. Otišao je ravno do ugla u kojem je stajao crni lakirani stol s ruþkama od lažne slonovaþe na ladicama. »Ono što trebamo vjerojatno je ovdje«, reþe i poþne prekapati po ladicama iduüi odozgo

prema dolje. Vrane na željeznoj ogradi, orao na stijeni, þaplja opaka pogleda prethistorijska poput pterodaktila, svi su oni zurili u tu dnevnu sobu iz nekog drugog vremena, s nekih drugih mjesta. Paranoiþan, i ne stideüi se toga, Ethan je osjeüao da, kad odvrati pogled od velikih fotografija, ptice na njima okrenu svoje glave i gledaju ga, sve svjesne da bi on trebao biti mrtav a þovjek koji je sakupio njihove slike živ da im se divi. »Ovdje su«, reþe Hazard vadeüi kutiju od cipela iz jedne ladice. »Bankovna izvješüa, poništeni þekovi«. Sjeli su za stol za objedovanje od nehrdajuüeg þelika i crnog ultrapasta pregledati Reynerdove financije. Do stola, prozor. Iza prozora, nemiran dan potpuno u tonovima sive, šiban vjetrom, ispran, sad bez grmljavine i sijevanja, ali još uvijek zloslutan, mraþan i sumoran. Svjetlo se pokazalo premraþnim da im pomogne pri poslu. Hazard je ustao i ukljuþio mali bijelo-crni keramiþki luster iznad stola. Jedanaest zavežljaja þekova bilo je zavezano gumicama, po jedan za svaki mjesec tekuüe godine od sijeþnja do studenog. Poništene þekove za tekuüi mjesec banka üe poslati tek sredinom sijeþnja. Kad završe, morat üe sve vratiti u kutiju, a kutiju u ladicu toþno onako kako ju je Hazard našao. Sam Kasselman, narednik zadužen za ubojstvo Mine Reynerd, nedvojbeno üe pregledati iste þekove kad se oporavi od gripe i vrati na posao poslije Božiüa te proþitati nedovršeni scenarij preminulog glumca. Meÿutim, budu li þekali na Kesselmana, Channing Manheim bi do tada veü mogao biti mrtav. A i Ethan. Morali su pregledati samo one þekove ispisane u prvih osam mjeseci godine, prije ubojstva Mine Reynerd. Hazard je uzeo pregledati þekove þetiri mjeseca. ýetiri preostala zavežljaja preko stola je gurnuo Ethanu. U scenariju nezaposlen i podcijenjen glumac pohaÿa sate glume na sveuþilištu gdje upoznaje profesora s kojim skuje plan da ubiju najveüu svjetsku filmsku zvijezdu. Ako je izmišljeni akademiþar nadahnut profesorom ubojicom iz stvarnog života, þek kojim je Reynerd platio poduku mogao bi dovesti do sveuþilišta gdje bi trebali zapoþeti istragu. Uskoro su otkrili da je Rolf Reynerd bio neprijatelj kontinuiranog obrazovanja. Njegove zabilješke na crtama svakog þeka bile su pedantne i odraz moüi. U prvih osam mjeseci sudjelovao je na dvije trodnevne konferencije, jednoj o pisanju scenarija, jednodnevnom seminaru o reklami i samopromociji i dva sveuþilišna teþaja iz ameriþke književnosti. »Šest moguünosti«, reþe Hazard. »Slutim da nas þeka puno posla danas. « »Što ih prije provjerimo, to bolje«, složio se Ethan. »Samo, Manheim se vraüa s Floride u þetvrtak poslijepodne«. »Pa?« »Imamo još samo sutra«. Hazard je pogledao pokraj Ethana, u prozor, zagledao se u oluju kao da þita kišu, Rþekujuüi da üe u njoj pronaüi znaþenje kao gatara u mokrom listiüu þaja. Nakon kraüeg razmišljanja, reþe: »A možda ne bismo trebali raþunati ni sutra. Imam osjeüaj da nam vrijeme istjeþe«.

58. Oskudno odjevene kosti srušene na podu nisu odaslale ni uzvik iznenaÿenja, ni uzdah, ni meme. Kako bi se uvjerio da je Brittina mrtva, Corky ju je htio još jednom upucati, ovaj put u potiljak. Nažalost, pištolj mu je poþeo lajati. ýak se i prigušivaþ vrhunske kvalitete uporabom troši. Bez obzira na to koji se materijal koristi za prigušivanje zvuka, svakim hicem on se malo skupi gubeüi na uþinkovitosti. Osim toga, Corky nije imao prigušivaþ kakvim se koriste agenti CIA-e. ýovjek ne može oþekivati materijale i kvalitetu izrade jednaku onoj velikih proizvoÿDþa oružja kad kupi prigušivaþ od aktivista koji se protive konzumiranju govedine. Koknuo je Hokenberryja šest puta i Brittinu dvaput. Nakonsamo osam hitaca, pištolj je ponovno poþeo pronalaziti svoj glas. Možda se najnovija runda nije þula izvan zidova uske kuüe, ali sljedeüi pucanj bi bio glasniji. Corky je bio þovjek koji je preuzimao proraþunate rizike, a ovaj se nije uklapao u tu shemu. U prtljažniku automobila, u kutiji s alatom, imao je novi prigušivaþ, kao i par naoþala za noüno gledanje, nekoliko pakiranja hipodermiþkih igala te boþica sedativa i otrova. I dvije aktivne ruþne granate. Kao uvijek, meÿutim, parkirao je nekoliko blokova od Brittinine kuüe, ne u njezinoj ulici. Buduüi da je Corky bio redoviti profesor, a ona studentica bili su revnosno tajnoviti po pitanju svog romantiþnog odnosa. Otiüi do BMW-a i natrag da bi uzeo novi prigušivaþþinilo se nepotrebnom komplikacijom. Umjesto toga þXþnuo je pokraj svoje ustrijeljene ljubavnice i opipao joj grlo pokušavajuüi otkriti ima li pulsa u žili kucavici. Bila je mrtva kao disko. U kupaonici je Corky oprao genitalije, ruke, lice. Da bi þovjek bio zaljubljen u kaos, ne mora prezati od osobne higijene. Iz ormariüa s lijekovima izvukao je veliku bocu tekuüine za ispiranje usta. Buduüi da je Brittina bila mrtva i priliþno nesposobna da se uvrijedi, Corky je nagnuo ravno iz boce i izgrgljao. Njezini poljupci ostavljali su loš okus. Kao posljedica navike da posti, Brittina se þesto nalazila u stanju ketoze tijekom þega je njezino tijelo bilo prisiljeno sagorijevati one oskudne masne zalihe koje je možda ljubomorno þuvalo. Meÿu simptomima ketoze su muþnina i povraüanje, ali ugodniji simptom je slatki, voüni zadah. Corky je uživao u mirisu njezina zadaha, ali nakon izmjene veüih koliþina pljuvaþke, s jezika na jezik, katkad bi mu u ustima ostao kiselkast okus. Sve stvari u ovom nesavršenom svijetu, voÿenje ljubavi uvijek ima neku manu. U ovom sluþaju, naravno, ta je cijena bila veüa za Brittinu nego za njega. Brzo se odjenuo. S þarapama na nogama spustio se po uskom stubištu skuþene kuhinje u stražnjem dijelu kuüe. Njegova žuta kabanica i šešir visjeli su na klinu pribijenom o zid zatvorenog trijema iza kuhinje. Njegove crne þizme stajale su do zida. Kiša se u slapovima obrušavala na krov trijema zvuþHüi kao pljusak u brazilskoj džungli. Nekako je oþekivao ugledati nacerene krokodile u dvorištu a üe vidjeti i pitone kako gmižu po

drveüu. Ispustio je pištolj u prostrani džep kabanice. Iz drugog je izvukao komad gumene cijevi i predmet koji je nalikovao þaši od jogurta, ali je bio s crvenim poklopcem, i na sebi nije imao naslikano soþno voüe. Buduüi da više nije imao razloga odnositi se s poštovanjem prema Britninim þistim podovima, obuo je þizme i vratio se u kuüu. Snažan, vlažan korak njegovih gumenih potplata škripao je po linoleumskim ploþicama u kuhinji. Njegov posao još nije bio završen. Ostavio je iza sebe dokaze zbog kojih bi ga mogli osuditi za ubojstvo. Sjeme, dlake, otisci prstiju , sve mora uklonjeno. Od dana kad je poþeo posjeüivati ovu skuþenu kuüu, nekoliko mjeseci ranije, nije nosio gumene rukavice koje je obiþno nosio na mjestima zloþina. Premda je Brittina Dowd bila izrazita þudakinja, sigurno bi bila sumnjiþava da je njezin ljubavnik cijelo vrijeme nosio kirurške rukavice. Strmije i uže stubište od bilo kojeg drugog u kuüi vodilo je iz kuhinje u garažu kojoj su tri od þetiri zida bila pod zemljom. Tmina koja je ovdje vladala bila je raskošnija od tmine bilo koje katakombe ili tamnice. Corky je gotovo mogao þuti paukove kako prebiru po svilenim strunama svojih harfi. ýetiri mala prozora na garažnim vratima pustila bi ponešto sunca za tipiþna kalifornijskog dana. Sada se siva olujna tmina nije mogla probiti kroz prašnjavo staklo. Ukljuþio je žarulju iznad glave koja je bacala jedva dovoljno svjetla da istjera boga zoroasterizma. Bog zoroasterizma je Ahura Mazda. Brittinin automobil je Mazda, ali bez Ahure, no Corky je svejedno uživao u svojoj maloj šali. Iz prtljažnika je izvadio þetiri spreja veliþine spreja laka za kosu. S bilo kojim od ta þetiri spreja zalutali vozaþ bi mogao napumpati praznu gumu i istodobno zakrpati rupu na njoj. Spustio ih je sa strane, a zatim iz prtljažnika uzeo dva prazna kanistra benzina, svaki zapremnine sedam i pol litara. Sve je te stvari on kupio Brittini, i k tome još signalne baklje i žutu signalnu zastavicu na kojoj je debelim crnim slovima pisalo POMOû, te inzistirao da ih cijelo vrijeme drži u prtljažniku svog zoroasterskog boga. Dirnula ju je njegova briga i rekla je da ni dijamanti ne bi dokazali njegovu ljubav tako jasno kao ti skromni darovi. A oni su zapravo bili dio priprema da se riješi njezina tijela kad doÿe trenutak da je ubije. Corky nikad ne bi porekao da može biti fantastiþno romantiþan kad zatreba, ali od dara za romantiku bio je veüi njegov dar za pedantnu pripremu. Bilo da peþe puricu za Dan zahvalnosti, planira ubojstvo ljubavnice ili spletkari kako da otme sina najveüe svjetske filmske zvijezde, pristupao je poslu sa znatnim promišljanjem i strpljenjem uzimajuüi koliko god vremena trebalo da razvije besprijekornu strategiju i taktiku koje üe nedvojbeno poluþiti uspjeh. Nikad nije pitala þemu dva kanistra goriva kad bi samo jedan bio sasvimdovoljan. Znao je da neüe pitati, þak se ni þuditi, jer bila je žena slika i memova i utopijskih snova, a ne žena sa zanimanjem za matematiku ili logiku. Spustio je dva prazna kanistra na pod. Kraüi kraj gumena crijeva je turio u otvor rezervoara. Morao je povuüi zrak na dužem kraju crijeva da povuþe gorivo. Puno prakse omoguüilo je Corkvju da uvuþe što manje plinova u pluüa i nimalo Shellova ponajboljeg goriva u usta. ýim je gurnuo duži kraj crijeva u prvi kanistar, mlaz je brzo potekao. Kad je, izvukavši petnaest litara, napunio oba kanistra, Corky ih je odnio u prizemlje. Ostavio je jedan kraj crijeva da se vuþe po podu kako bi iza njega na podu garaže ostao potoþLü

benzina. Potom se vratio po þetiri spreja. Došavši u kuhinju, dva je stavio na dno donje peünice. Druga dva je ostavio na dno gornje. Penjuüi se na kat sa sedam i pol litrenim kanistrom u ruci, ugasio je termostat na katu. To üe sprijeþiti elektriþni starter da baci iskru u plinskoj peüi i izazove eksploziju akumuliranih benzinskih para prije nego što Corky izaÿe iz kuüe. Ostavljajuüi þep na kanistru i polijevajuüi iz grliüa, obilato je zalio blijedo golo tijelo Brittine Dowd. Njena duga kosa üe poslužiti kao kresivo, ali tijelo joj nije imalo puno masti da nahrani vatru. Nakon što je u kupaonici izlio ne više od þetvrtine benzina, rasporedio je možda pet litara po zgužvanoj posteljini. Nije zalio druge dvije male sobe na katu jer u njima nikad nije bio i jer nije morao natopiti svaki ugao da dobije željeni uþinak. Iz spavaüe sobe je izlio neisprekidani trag benzina po uskom hodniku na katu pa niz stepenice u prizemlje. Na dnu stubišta bacio je prazan kanistar ustranu i uzeo puni. Nastavio je zalijevajuüi tamo-amo po dnevnoj sobi i blagovaonici sve do kuhinjskog dovratka. Ondje je spustio kanistar na prag. Odvrnuo je þep i bacio ga ustranu. Iz džepa sakoa izvukao je crno-crveni predmet veliþine plastiþne posudice voünog jogurta , kemijski detonator. Kuüište detonatora bilo je donekle elastiþno. Ugurao ga je u rupu od þepa i njime zaþepio 7, 5-litreni kanistar u kojem je ostalo otprilike pet i pol litara benzina. Izvukao je prsten osiguraþa s crvenog þepa. To je pokrenulo kemijski proces koji üe brzo stvoriti toplinu i, za þetiri minute, eksploziju dovoljno jaku da zapali preostali sadržaj kanistra i trag benzina koji vodi od njega do spavaüe sobe na drugom katu i do leša. Loše vrijeme da zazvoni zvono na vratima. Naravno, to se nije dogodilo, jer osim njegove dobre strategije, solidne taktike i pedantne pripreme, mogao je raþunati i na sreüu Laputinih. Njegov anÿeo þuvar je bio kaos i Corky je uvijek bio na sigurnom u samom oku oluje. Vratio se peünicama, zaglavio i jedna i druga vrata i pokrenuo postupak samoþišüenja. Buduüi da su vrata bila zaglavljena, eksplozija neüe lako izbiti. Šteta nastala od toga mogla bi biti dovoljno ozbiljna da dovede do curenja plina i još veüe eksplozije. Trik s peünicom nije bio neophodan za potpuno uništenje kuüe. Petnaest litara katalizatora visoke kakvoüe koji je razlio po maloj zgradi i nekoliko dodatnih litara na podu garaže nahranit üe vatru i izbrisati svaki trag njegova DNK, od sjemena do dlaka, i svaki otisak koje je ostavio iza sebe. Pa ipak, zauzimao se za pretjeranost kad god je to bilo moguüe. Na trijemu iza kuüe Corky je nabacio na sebe svoju široku žutu kabanicu. Nabio je šešir na glavu. Izašao je kroz vrata na trijemu i spustio se niz stepenice. Na dnu dvorišta iza kuüe prošao je kroz vrata, izbio u stražnju ulicu i više nijednom nije bacio pogled na usku kuüu. Cvjetao je na kiši. Prolom oblaka. Iz neba se slijevalo. Jureüe struje u kanaliüima uz cestu preplavljivale su rubnjake. Ovaj pljusak neüe ugasiti vatru koju je uredio. Plamenovi nahranjeni benzinom temeljito üe proždrijeti drvenu konstrukciju prije nego što se zidovi uruše i puste kišu unutra. Dapaþe, oluja mu je bila saveznik. Gadno potopljena raskrižja i zastoj prometa otežat üe dolazak vatrogascima. Baš je skrenuo za ugao i ugledao svoj BMW kad je u daljini þuo prvu eksploziju. Zvuk je bio prigušen, plosnat, potmuo, ružan.

Uskoro üe se riješiti svih i svakog traga koji bi mu mogao dovesti policiju na vrata nakon napada na Palazzo Rospo. 59. Iz stražnjih prostorija Palazzo Rospo Fric je u izletniþku košaru trpao ruþne baterije namijenjene za upotrebu tijekom potresa. Samo zdanje i okolne zgrade preinaþene su da bi bile otporne na potrese, a konstrukcija im je pojaþana tako da od dvominutnog potresa jaþine 8 stupnjeva po Richterevoj ljestvici nije trebalo nastati nimalo, ili vrlo malo, štete. Opüenito, 8 se smatrao brojem kad se slobodno možeš pozdraviti sa životom. Tako jaki potresi dogaÿali su se samo u filmovima. Da golemi potres ubojica uništi sve gradske zalihe elektriþne energije, Palazzo Rospo bi se mogla osloniti na benzinske generatore u podzemnoj prostoriji, zidova i stropa od armiranog betona debelih pola metra. Nakon regionalne katastrofe palaþa bi trebala ostati potpuno osvijetljena, raþunala bi trebala nastaviti raditi, dizala funkcionirati, hladnjaci ostati hladni. U ružiþnjaku bi granitni kerubini koji piške trebali nastaviti neometano štrcati vodu. Sve bi to, naravno, bilo manje korisno da eruptiraju do sada neotkriveni vulkani ispod Los Angelesa izbacujuüi rijeke otopljene lave i pretvarajuüi na stotine þetvornih kilometara zemlje u tinjajuüu pustoš ili da Bel Air pogod asteroid. ýak se ni zvijezda poznata i bogata kao Tata duh ne može zaštitit od kataklizme planetarnih razmjera. Zakažu li švicarski generatori, tada u igru ulaze baterije velike poput obronaka Frankensteinova dvorca, trajanja dvadeset godina, svaka velika kao okomito postavljen lijes. One su služile za djelomiþno osvjetljenje u sluþajevim nužde, za pokretanje raþunala, sigurnosnog sustava i ostale bitne opreme diljem devedeset šest sati. Doÿe li do iskljuþenja gradske elektriþne mreže, zakazivanja generatora i pokažu li se goleme dvadesetogodišnje baterije beskorisnima, po kuüi je bilo rasporeÿeno mnoštvo ruþnih baterija za uporabu pri potresu. Osobno Fric je vjerovao da bi takav niz kvarova bio moguü jedino u sluþaju invazije izvanzemaljaca opremljenih oružjem na magnetske zrake. Kako bilo, prema gospoÿi McBee ruþnih baterija je bilo 214, što je znaþilo da se možeš bez straha kladiti u goli život da ih nema 213 ili 215. Te male, ali potencijalno snažne baterije sve su vrijeme stajale uštekane u elektriþne utiþnice neprestano se puneüi. Nestane li struje, baterije se istog þasa ukljuþe obasjavajuüi staze s dovoljno svjetla da svatko bez opasnosti može iziüi iz kuüe u najmraþnije doba najtamnije noüi. Štoviše, moglo ih se ištekati i nositi uokolo kao obiþne ruþne baterije. Poput poklopca svake elektriþne utiþnice u koju je bila ukljuþena, plastiþno kuüište svake baterije bojom je odgovaralo podlozi na kojoj je poþivala. Bež na blijedožuükastoj, tamnosmeÿa na boji mahagonija, crna na mramorno crnoj... U normalnim vremenima trebale su biti neprimjetne. Kad živiš s njima iz dana u dan, uskoro ih prestaneš primjeüivati. Samo bi gospoÿa McBee mogla primijetiti da od njih 214 desetak nedostaje. Ali gospoÿa McBee üe se vratiti iz Santa Barbare tek u þetvrtak ujutro. Fric je svejedno uzeo baterije samo iz stražnjih, slabo korištenih prostorija gdje je

vjerojatnost da üe njihov nestanak uzrokovati istragu bila mala. Trebale su mu za skrovito, tajno mjesto na koje üe se sakriti. Naslagao je baterije u izletniþku košaru koja je imala poklopac na šarke. Spuštena poklopca, njezin sadržaj se neüe vidjeti bude li neoþekivano susreo nekog zaposlenika. Bude li ga itko pitao što je u košari, slagat üe i reüi »sendviþi«. Reüi üe da namjerava kampirati u šatoru koji je napravio ispod deke u prostoriji za biljar i praviti se da je Indijanac iz plemena Crnih noga iz 1880. Cijela ta zamisao, igrati se Indijanca u prostoriji za biljar, bila je nevjerojatno glupa, naravno. Ali veüina odraslih je vjerovala da su deset godina stari štreberi skloni takvim glupostima, štreberskim glupostima, pa üe mu povjerovati i vjerojatno ga sažalijevati. Bolje da te sažalijevaju, nego da misle da si lud kao dvoglava maþka Barbre Streisand. To je bila tatina uzreþica. Kad je mislio da nekom nisu sve daske na broju, rekao bi: »Tip je lud ko dvoglava maþka Barbre Streisand«. Nekoü davno Tata duh je potpisao ugovor kojim se obvezao snimiti film u režiji Barbre Streisand. Nešto se gadno zakompliciralo. Naposljetku jeizašao iz projekta. Nikad nije rekao nijednu negativnu rijeþ o gospoÿi Streisand. No to nije znaþilo da su bili prijateljski raspoloženi jedno prema drugom željni zajedniþkih pustolovina kao one male životinje iz Vjetra u vrbama. U zabavnoj industriji svi se pretvaraju da su prijatelji þak i ako se možda strašno mrze. Uvijek se ljube, imaju izljeve dragosti, uvijek se grle i tapšu po leÿima i hvale jedni druge toliko uvjerljivo da ni Sherlock Holmes ne bi mogao otkrio tko koga zapravo želi ubiti. Prema Tati duhu, nitko u ovoj industriji se ne usudi reüi istinu ni o kom drugom, jer svatko od njih zna da je svatko sposoban za krvavu osvetu toliko gadnu da bi uplašila i najopasnijeg mafiozu. Barbra Streisand nije zapravo imala dvoglavu maþku. To je bila samo »metafora«, kako je Fricov otac to zvao, za dio priþe ili lik koji je htjela dodati u film nakon što je Tata duh potpisao ugovor koji se temeljio na scenariju bez dvoglave maþke. Smatrao je da je dvoglava maþka þista glupost, a gospoÿa Streisand jemislila da üe na raþun toga film dobiti Oskara ko kenje. I tako su se složili da se ne slažu, poljubili, zagrlili, izmijenili hvale i uzmaknuli jedno pred drugim neokaljani krvlju. Ovog jutra, u hodniku ispred kuhinje, kad je Fric zamalo ispriþao gospodinu Trumanu za þovjeka iz zrcala, Moloka i sve skupa, opasno se približivši tome da ga se smatra ludim kao dvoglavu maþku Barbre Streisand, neüe više ponoviti tu pogrešku. Majka mu je jednom bila u ludari. Mislit üe: Kakva majka, takav sin. Majka mu je puštena nakon deset dana. Da Fric poþne priþati o ljudima koji izlaze iz zrcala, nikad ga ne bi pustili. Ni za deset dana, ni za deset godina. Još gore, da je u ludari, Molok bi toþno znao gdje ga može naüi. U obloženoj üeliji se nemaš gdje sakriti. Noseüi izletniþku košaru kao da je Uskrs, a on u potrazi za þokoladnim jajima, kradomice skupljajuüi baterije sa stražnjeg stubišta, iz stražnjeg hodnika, sobe za þaj, sobe za meditiranje, Fric se neprestano podsjeüao:»Sendviþi, sendviþi«, jer je bio zabrinut da üe mu se, kad napokon sretnesobaricu ili sobara, jezik zapetljati i da üe zaboraviti koju je laž pripremio. Po naravi nije bio dobar lažljivac. U prostoru i vremenu kad si bio prisiljen lagati iskljuþivo da bi prošao kao normalan, u prostoru i vremenu kad je on morao lagati da preživi, biti loš lažljivac bi ga moglo stajati života.

»Sendviþi, sendviþi«. Bio je toliko loš lažljivac da je to graniþilo s idiotizmom. I bio je sam. ýak i s nekakvim bezveznim anÿelom þuvarom, bio je stvarno sam. 60. Kraljiþine palme, Aleksandrove palme, kraljevske palme, patuljaste datulje tresle su svojim pernatim listovima kao drveüe šibano olujom na otoku Largo. Autobusi, automobili, kamioni i terenci zaþepili su ulice, brisaþa ne toliko upornih kao udarajuüa kiša, boþnih prozora napola zamagljenih, trube bleje, koþnice laju, guraju se za mjesta, vuku se, pa špricaju dok jure naprijed, pa se opet vuku, vozaþi isijavaju oþitom frustracijom podsjeüajuüi na uvodnu scenu iz Dana ludila ako se izuzme ljetna vruüina i Michael Douglas, premda je Ethan pretpostavljao da bi se i Michael Douglas mogao naüi u istoj takvoj zbrci polako ludeüi poput lika koji je odglumio. Ispred knjižare, pod tendom, stajala je skupina obojenih punk-rockera sa šiljastim frizurama, ispiercanim obrvama, ispiercanim nosovima, ispiercanim jezicima, i obiþnih pankera, odjevenih u crno. Jedan je nosio polucilindar, što ga je natjeralo da se prisjeti drugova iz Paklene naranþe. A evo i skupina uþenica tinejdžerica, sve prelijepe, uživaju u slobodi zimskih praznika, hodaju bez kišobrana, kose im prilijepljene za glave, sve se smiju, svaka igra ulogu eteriþne brijaþice, sve pokušavaju biti Holly Golighty u remakeu Doruþka kod Tiffanyja, snimljenog negdje u ovo vrijeme pet tisuüa kilometara od izvorne lokacije, ovaj put na divljoj obali ameriþke nacije. Olujna tama preobrazila je drugu polovicu poslijepodneva u sumrak kao da neki redatelj snima dan za noü. Svjetla prodavaonica, neonska svjetla, hladne katodne cijevi, jarki lanci šarenih i neodreÿenih azijskih lampiona koji su ukrašavali ulice u politiþki korektnom nevjerskom prazniþkom ugoÿaju, prednja i stražnja svjetla automobila, sve se to mreškalo i blješteüi odbijalo od izloga, staklenih zidova zgrada koje su se izdizale u suludom inatu predstojeüim potresima, po mokrom asfaltu, svjetlucajuüi poput šljokica u svjetlucavom srebrnom dimu iz ispušnih cijevi, podsjeüajuüi Ethana na scene koje daju ugoÿaj Blade Runneru. Dan je istovremeno bio prestvaran i tlapnja, holivudski snovi osvijetlili su grad na nekoliko mjesta, zamraþili na mnogo više, promijenili svaki ugao. Ništa se više nije þinilo stvarnim kao što je trebalo biti. Nalazili su se u Ethanovu Expeditionu, ostavivši Hazardov policijski automobil u garaži Naše Gospe od anÿela. Buduüi da'Ethan nije imao policijske ovlasti, nije mogao na silu izvuüi informacije ni od koga, a njegov partner to nije mogao jer je vozio. Da provjere šest tragova, uüi üe u podruþje koje nije strogo u nadležnosti losandeleške policije. Bez pripreme puta uobiþajenim kanalima, þak I Hazard neüe imati potpuno legitimne ovlasti. Nisu imali vremena za protokol. Hazard se vozio na suvozaþevu mjestu obavljajuüi telefonske pozive. Glas mu se uzdizao od pristojnog i gotovo romantiþnog mrmljanja do inzistirajuüe grmljavine, no najþešüe bi se uljuljao u blagiprijateljski neformalni ton dok je nemilosrdno iskorištavao svoj status narednika odjela za ubojstva da nagovori, izvabi, izvuþe, iscijedi suradnju od niza birokrata više struþne

spreme. Svaki koledž i sveuþilište u široj okolici Los Angelesa bili su zatvoreni posljednja dva ili tri tjedna do kraja godine. Nešto manje od osnovnog broja zaposlenika je ostalo na dužnosti kako bi opsluživalo ono malo studenata koji nisu otišli kuüi na praznike. U svakoj instituciji koju je nazvao primijenio je šarm, apelirao na graÿansku dužnost, prijetio i ustrajao dok su ga prespajali od jedne osobe koja ništa ne zna do druge, da bi na kraju uvijek dobio nekog tko nešto zna i tko bi im mogao pomoüi u istrazi. Veü su saznali da je profesor drame, dr. Jonathan Spetz-Mogg, ovdje organizirao konferencije o glumi za koje je Rolf Reynerd ispisao þekove. Dogovorili su sastanak sa SpetzMoggom u njegovu domu u Westwoodu, kamo su se uputili bez pomoüi svjetlosne i zvuþne sirene. U procesu utvrÿivanja gdje se nalazi dr. Gerald Frizmartin, koji je organizirao trodnevnu konferenciju o pisanju scenarija, Hazard se toliko razbjesnio zbog vrtnje u krugu, u þemu su svi akademski tipovi briljirali, da je zastao kako ga frustracija ne bi natjerala da mobitel koji je dobio od policije razbije u komadiüe o vlastito þelo. »Ti jebeni sveuþilišni siroljupci mrze policajce«. »Sve dok im ne zatrebaju«, reþe Ethan. »Da, onda nas vole«. »Nikad nas ne vole, ali ako te trebaju da im spasiš dupe, podnose te«. »Znaš onaj Shakespeareov citat?« »Koji? Ima ih više«. »Onaj kako uþiniti svijet boljim mjestom…« »Poubijaj sve odvjetnike«. »Da, taj«, reþe Hazard. »Shakespeare si nije dao vremena da razmisli tko to zapravo poduþava sve te odvjetnike«. »Sveuþilišni siroljupci«. »Tako je. Ako želiš uþiniti svijet boljim mjestom, sredi izvor«. Promet je ostao nemilosrdan i gust. Expedition se sljubio s crnim Mercedesom terencem, a od modrice na tvorniþkoj boji ga je spasilo tek kišno sjajilo za usne kojim je bio premazan. Trgnuvši se, Ethan je pomislio da je vidio Frica na ploþniku kako luta sam medu neznancima. Bolje pogledavši, vidio je da je djeþak mlaÿi od Manheimova nasljednika i da se vuþe iza svojih roditelja. Ovo nije bio prvi lažni Fric kojeg je vidio i na kojeg je reagirao otkad je otišao iz bolnice. Živci su mu oslabjeli od previše þudnih iskustava. »Što je s Plavušom iz jezera?«, upita Ethan. »Jesi li dobio laboratorijsko izvješüe jutros?« »Nisam provjerio. Ako imam nešto dobro o onom mom gradskom vijeüniku, samo bi me uznemirilo što ga moram ostaviti da šeüe uokolo pun sebe, kao da je kakav lord, što te još više razbjesni kad se sjetiš koliko glasaþkih kutija su one njegove lopovþine natrpale u njegovo ime. Sutra, preksutra üu nazvati laboratorij, preksutra, kad sredimo ovo«. »Žao mi je«, reþe Ethan. »Ako ti je žao zbog tog tvog nosa, onda ga daj srediti. Zbog svega ostalog ti nema zašto biti žao«. »Ruþak i nekoliko kolaþa nisu dovoljna plaüa za ovoliko truda«. »Nisi mi ti okrenuo svijet naglavce. Kad mi neki tip u snu da komplet zvonaca pa onda nestane u zrcalu, sklon sam biti uznemiren i bez tvoje pomoüi«. Hazard je objema rukama posegnuo ispod jakne navlaþHüi svoju pamuþnu majicu, a Ethan

reþe: »Otekao si od juþer?« »Aha. Doruþkovao sam kod Kevlara«. »Nisam znao da nosiš zaštitu«. »Nešto sam razmišljao da sam možda izbjegao više metaka nego što bilo koji þovjek ima pravo izbjeüi. Ali to ne znaþi da još uvijek nisam neustrašiv. « »Nisam to ni rekao«. »Umirem od straha, ali još uvijek sam neustrašiv«. »Tako se razmišlja«. »Tako se razmišlja ako želiš preživjeti«, reþe Hazard.

61. Nakon što je primio izbezumljeni telefonski poziv od kapetana Queega von Hindenburga, Corky Laputa je morao krenuti na nenadano putovanje u udaljena podruþja Malibua. ýovjek iz Malibua se trenutno nazivao JackTrotter. Trotter je bio vlasnik kuüe i zemlje, važeüe vozaþke dozvole i plaüao što je manje moguüe poreza na ime Felix Greene. Greene, alias Trotter, nekoü se služio imenima Lewis Motherwell, Jason Barnes, Bobby Domino i drugima. Kad se Jack-Felix-Lewis-Jason-Bobby rodio prije þetrdeset þetiri godine, ponosni roditelji su mu nadjenuli ime Norbert James Creezei. Bez sumnje su ga voljeli, a buduüi da su bili priprosti farmeri iz Iowe, nisu mogli ni zamisliti da üe Norbert odrasti u izbezumljenu mustru kakav je kapetan Queeg von Hindenburg. Corky ga je zvao kapetan Queeg, jer je tip pokazivao paranoju i megalomaniju kakve se mogu naüi kod istoimenog lika iz romana Pobuna na brodu Caine Hermana Wouka. Von Hindenburg mu je jednim dijelom odgovarao jer je, poput njemaþkog cepelina koji je odveo u smrt trideset šestero ljudi u Lakehurstu u državi New Jersey 1937., bio vreüa plina i, bude li prepušten sam sebi, jednog dana üe se srušiti i spektakularno izgorjeti. Na putu za Malibu, Corky se zaustavio u garaži u Santa Monici koju je iznajmljivao. Bila je to jedna od þetrdeset garaža za dva automobila do koje se dolazilo uliþicom u industrijskom dijelu grada. Najam garaže je glasio na ime Moriarity, a mjeseþni raþun je podmirivao gotovinom. Crni Land Rover zauzimao je prvo mjesto. Corky je bio vlasnik vozila na ime Kurtz Ivory International, što je bila nepostojeüa, ali dobro dokumentirana tvrtka. Parkirao je BMW pokraj Land Rovera, izišao, spustio vrata na garaži i upalio svjetla. Odišuüi svježim vapnenastim mirisom hladnog betona, slatkokiselim mirisom starih mrlja motornog ulja i slabim, ali još prisutnim oštrim mirisom insekticida za raskuživanje provedenim prije mjesec dana, ovaj bezbojni prostor za Corkyja je bio sama srž þarolije i pustolovine. Ovdje, poput zabrinutog Brucea Waynea u Betmenovoj peüini, Corky jepostao tamni vitez, mada s planom koji bi se prije svidio Jokeru nego Bruceu s plaštem i u tajicama. U ratu izmeÿu neba i zemlje, vojske kiše stupale su po valovitom limenom krovu dižuüi takvu ratnu halabuku da ne bi jasno þuo ni samog sebe kako pjeva da je odluþio zapjevati »Shake Your Groove Thing«. Nakon što je ukljuþio elektriþnu grijalicu, skinuo je šešir za kišu i svukao žutu kabanicu. Oboje je objesio na kuku. Na lijevoj strani garaže, prema dnu, þetiri visoka metalna ormara bila su priþvršüena na zid. Corky je otvorio prvi. Na vješalici su visjele dvije plastiþne vreüe za odjeüu zatvorene patentnim zatvaraþima. Na polici iznad vreüa, u velikoj plastiþnoj Tupperivare kutiji, nalazile su se þarape, kravate, nešto jeftinog muškog nakita, ruþni sat i ostala osobna imovina potrebna za stvaranje lažnog identiteta. Na podu više pari cipela. Nakon što je izuo þizme za kišu i dva sloja þarapa i svukao se u donje rublje, Corky je odjenuo sive hlaþe od rebrastog samta, crnu dolþevitu, crne þarape i crne Rockport cipele. Pažljivo izraÿena kombinacija radne površine i ormariüa za alat na dnu garaže udomljivala je prostranu tajnu ladicu koju je osmislio sam Corky. Ta je ladica sadržavala više revolvera i lažne iskaznice zavezane u šest zasebnih

zavežljaja na šest razliþitih imena. Preko dolþevite je priþvrstio držaþ za pištolj. U futrolu je gurnuo 9-mili-metarski Glock. Zamijenio je novþanik jednim koji je bio pun svega što mu je trebalo da krene na put kao drugi þovjek , vozaþka dozvola, iskaznica zdravstvenog osiguranja, nekoliko kreditnih kartica na njegovo novo ime i fotografija supruge i obitelji koji su bili potpuno izmišljeni. Novþanik je bio unaprijed napunjen s petsto dolara u gotovini. Paket je ukljuþivao i izvod iz matiþne knjige roÿenih, putovnicu i kožne korice s lažnim FBI-jevim ispravama. Za predstojeüi zadatak to mu nije trebalo. Meÿutim, trebale su mu druge kožne korice s lažnim, ali uvjerljivim, ispravama koje üe ga predstaviti kao operativca NSA (National Security Agency, agencija za nacionalnu Sigurnost) þime ga je Queeg von Hindenburg smatrao. Iskaznica NSA navest üe prosjeþnog civila na suradnju, ali neüe izdržati odluþnu provjeru nijedne zakonodavne institucije. Corky se nikad ne bi usudio pokazati je nekom policajcu. Buduüi da je bila prava, vozaþka dozvola na ovo lažno ime podnijela pomno ispitivanje bilo kojeg policajca koji bi zaustavitio Corkvja. Uz to, pripisivala mu je besprijekoran vozaþki dosje. Davnih dana, država Kalifornija izgubila je kontrolu nad mnogim upravama, ukljuþujuüi i upravu za motorna vozila. Izvjesni korumpirani zaposlenici tog odjela prodavali su na desetke tisuüa važeüih vozaþkih dozvola svake godine muškarcima kao što je Mick Sachatone, anarhist multimilijunaš koji je redovito opskrbljavao Corkyja i mobitelima na lažna imena. Mick, i posrednici poput njega, zaraÿivali su znatne koliþine novca pribavljajuüi vozaþke dozvole ilegalnim useljenicima, osuÿenicima za kaznena djela koji su odslužili kazne i iskreno se nadali zapoþeti nove kriminalne živote nesputani prethodnim podacima o uhiüenju, aktivistima kaosa poput Corkvja i mnogima drugima. Opskrbljen s dovoljno iskaznica, s Glockom u držaþu ispod lijeve ruke, Corky je navukao moderni crni kožni kaput iskrojen tako da sakrije izboþinu od oružja. U džepove kaputa je gurnuo dva rezervna spremnika municije. Zatvorio je ormar, zatvorio i zakljuþao tajnu ladicu u radnom stolu i iskljuþio grijalicu. Iza volana Land Rovera pritisnuo je dugme na daljinskom upravljaþu da podigne garažna vrata. Vozeüi unatrag, izišao je u ulicu pometenu kišom. U Santa Moniku je došao kao Corky Laputa, a odlazio je kao Robin Goodfellow, agent NSA. Pustio je Gotterddmmerung i kroz oluju krenuo za Malibu kako bi licem u lice ozbiljno porazgovarao s muškarcem koji üe ga veþeras neprimijeüeno uvesti na Manheimov posjed. Corky je obožavao svoj život. 62. »Sendviþi«, reþe Fric. Glupo, glupo, glupo. Nakon što je prenio desetak baterija na svoje skrovito, posebno tajnomjesto, Fric je odluþio vratiti praznu izletniþku košaru u ostavu s priborom za održavanje travnjaka i unutrašnjeg otkrivenog dvorišta, odakle ju je prvobitno i uzeo. Poduzeo je ovaj zadatak iz razloga koji mu se u to vrijeme þinio logiþan, premda se sada toga nije mogao sjetiti. Gospodin Devonshire, jedan od sobara , onaj s engleskim naglaskom, gustim obrvama i lijenim lijevim okom koje je imalo sklonost bježanja prema sljepooþnici , susreo je Frica u