Lice - Dean Koontz

se poþne smijati, no nije mogao skupiti dovoljno snage ni za osmijeh. Usta su mu se osušila. Dlanovi su mu bili vlažni. Vratio se na Yornovu poruku: ‘’Fric si pravi sklonište u stakleniku…Vaš prijatelj Whistler mi je na to ukazao…Djeþak se igra Robinsona Crusoea…Whistler mi ide na živce…’’ Za vrijeme Hannahine bitke s rakom, Ethan se osjeüao bespomoün kao nikad ranije. Uvijek je bio u moguünosti brinuti se za ljude koji su mu važni, þiniti za njih sve što je trebalo. Ali nije mogao spasiti Hannah koja je bila najmilija. Još jednom, osjeüao je kako gubi kontrolu. Usprkos najsuvremenijem sigurnosnom sustavu, þuvarima i dobro zamišljenim sigurnosnim protokolima, usprkos stopostotnoj revnosti, nije mogao držati Dunnyja podalje od posjeda, podalje od kuüe. ýovjek ili duh, ili sila koju se nije moglo lako imenovati, Dunny je nekako bio povezan s Reynerdom i vjerojatno profesorom o kojem je Reynerd pisao u svom scenariju. Dunny je bez sumnje dio prijetnje i ismijavao je Ethana svakim svojim upadom, dokazujuüi kako nitko ovdje nije siguran. Da Ethan iznevjeri Channinga Manheima, da se netko probije do zvijezde usprkos svim mjerama opreza, ne bi iznevjerio samo svog šefa nego još više djeþaka koji bi ostao bez oca. Fric bi bio prepušten na milost i nemilost svojoj majci koja je zaokupljena samom sobom, još više prepušten sa sebi, predan još veüoj usamljenosti od one koju je veü iskusio. Ethan je ustao od raþunala a da to nije ni primijetio. Uzrujan, stajao je preplavljen potrebom da se pokrene, da nešto uþini, ali u nemoguünosti da shvati što mora uþiniti. Stojeüi pokraj telefona, pritisnuo je tipku interfona i unio broj knjižnice. »Fric, jesi li ondje?« priþekao je. »Fric, þuješ li me?« »To sam samo ja, stari slomljeni bivši policajac. Jesi li pronašao knjigu?« »Ne još«. »Nemoj dugo«. »Još koju minutu«, reþe Fric. Dok je Ethan puštao tipku interfona, na telefonu je zatreperilo svjetlo koje je potom nastavilo postojano svijetliti. Linija 24. Prouþavao je predmete poreÿane na stolu izmeÿu raþunala i telefona. Bubamare, puževi, kožice... Pozornost mu se prebacila natrag na telefon. Indikacijsko svjetlo. Linija 24. Napola þujan glas koji dopire s druge strane Mjeseca, koji je sinoü slušao na ovom telefonu pola sata, odzvanjao mu je u ušima. I slabašan glas koji je dopirao iz zvuþnika bolniþkog dizala jutros. Posuda za kekse puna kockica za Scrabble, knjiga Šape na pregled, zašivena jabuka s okom umetnutim u sredinu... U dizalu, pritisnuo je dugme stop, ne samo da bi duže slušao glas, nego i jer je imao osjeüao da kad se bude spustio do bolniþke garaže, ondje neüe biti garaže, samo crna voda koja zapljuskuje obalu. Ili ponor. U to je vrijeme osjetio da je ova besmislena fobiþna reakcija zacijelo sublimacija jednog realistiþnijeg straha s kojim se nije bio rad suoþiti. Sada samo što nije spoznao istinski užas kojeg se bojao spoznati. Iznenada je znao da je stvarnost, kako je on percipira, poput šarene slike promatrane u zrcalima kaleidoskopa. Predodžba stvarnosti koju je oduvijek vidio samo što se nije promijenila pred njegovim oþima, samo što se nije pretvorila u puno strasniju stvarnost, stvarnost koja puno više zbunjuje. Bubamare, puževi, kožice...

Daleki glas odjekivao je u njegovu sjeüanju poput klicanja morskih galebova, melankoliþno u magli: Ethan, Ethan... Telefonski pozivi od mrtvih. Bubamare, puževi, kožice... Svjetlo linije 24. Siüušna inaþica svjetla na kupoli visoko na vrhu»Naše Gospe od anÿela«, zadnja linija telefonske centrale, zadnja linija, zadnja prilika, zadnja nada. Ethan je osjetio miris ruža. U apartmanu nije bilo ruža. U svojoj glavi vidio je Broadwayice na njezinu grobu, crvenozlatno cvijeüe na mokroj travi. Miris ruža postajao je jaþi, intenzivniji. Miris je bio stvaran, ne zamišljan, jaþi ovdje nego u cvjeüarnici »Zauvijek ruže«. Koža na vratu mu se naježila, dlake na glavi digle, manje od straha, a više od poniznog strahopoštovanja. Duboko u želucu osjetio je hladan drhtaj. Nije imao kljuþ od zabranjene sobe iza plavih vrata, gdje je sekretarica bilježila pozive linije 24. Odjednom bio je u raspoloženju zbog kojeg su se kljuþevi þinili nevažnima. Intuitivnim osjeüajem za hitnost koji nije mogao objasniti ali kojem je vjerovao Ethan je trþao od svog apartmana, uz stražnje stubište, sve do drugog kata. 83. Sputan dvama konopcima, koji su blago lupkali dok su zapinjali zavezani za þvrste grane dvaju starih stabala šipka i nategnuti pramþanim konopcem zavezanim za kamion, baražni je balon izgledao kao da se napinje poput upecane ribe dovuþene ovamo u nebeske pliüake, ribe koja se oþajniþki želi opet vinuti u nebeske dubine. Siva i kitolika, oko devet metara duga i promjera tri ili tri i pol metra, letjelica je bila tek mala riba naspram Goodjearova balona. Pa ipak, Corkyju se þinila golema. Mrcina je impresivno lebdjela osvijetljena odozdo dvama velikim baterijama koje su osigurale svjetlo neophodno za rad. Kiša se poput srebra na boru spuštala s okruglih strana balona. Letjelica je bila dojmljivija nego što su njezine dimenzije davale naslutiti, možda je ovdje na Bel Airu u prvom desetljeüu novog milenija baražni balon bio neumjestan kako prostorno tako i vremenski. Osim što je bio survivalist, opsjednut teorijama urota i opasan psihopat, JackTrotter je bio i obožavatelj leteüih balona. Unutrašnji mir nalazio je jedino u zraku putujuüi nošen vjetrom. Dokle god je bio u zraku, agenti zla ga se nisu mogli doþepati i baciti ga u vlažnu üeliju u kojoj je jedino svjetlocrveni sjaj štakorskih oþiju. Bio je vlasnik uobiþajene opreme, šarenog prugastog ovoja, ventilatora za napuhivanje, gorionika na propan, korpe za pilota i putnike, u kojoj je katkad letio sam, sam u slatko proljetno jutro ili zlatnu ljetnu noü. Takoÿer je sudjelovao na mitinzima nebeskih pomoraca na kojima bi dvadeset, trideset ili više šarenih balona poletjelo više manje istodobno i u jatu plutalo po nebeskom svodu. Balon pokretan toplim zrakom, bio je prepušten, gotovo potpuno na milost i nemilost vjetra. Pilot nije mogao toþno isplanirati odredište niti u minutu, ili þak þetvrt sata, procijeniti vrijeme dolaska. Napad na Palazzo Rospo zahtijevao je vrhunsko umijeüe manevriranja letjelicom koja se

može kretati na sve strane svijeta, u najmanjem sluþaju pri slabom vjetru. Letjelica se mora biti u stanju, podiüi bez glasne galame propanskog gorionika koji uvijek natjera pse u lajanje, i to u radijusu od pola kilometra. Nadalje, letjelica mora biti u stanju sletjeti glatko poput grlice koja se s oblaka spušta na sjenicu, samo sporije, te lebdjeti u zraku poput kolibriüa. Trotter je uživao u þXÿenju i uzbuÿenju kojim su njegovi kolege promatrali njegovu po narudžbi napravljenu letjelicu u onim prilikama kad bi pravi balon ostavio kod kuüe, a umjesto njega ponio ovaj mali, baražni. Mada nije bio brbljav po prirodi i mada su mu manjkale brojne društvene vrline, Trotter je ipak mogao oþekivati da bude hit mitinga u svom minijaturnom cepelinu. Corky je nagaÿao da u tom svom vjeþitom grozniþavom mozgu Trotter baražni balon gleda i kao sredstvo za bijeg u zadnji þas u sluþaju da vlada iznenada objavi diktaturu i iz bilo kojeg razloga pokuša blokirati cestovni promet u važnija velegradska podruþja iz njih, primjerice Los Angelesa i okolnih mu opüina. Vjerojatno je zamišljao kako bježi iz ruku totalitarista u noüi mladog Mjeseca, s tek toliko svjetla da vidi letjeti a da ga se lako ne uoþi, ploveüi visoko iznad cestovnih blokada i koncentracijskih logora, sjeverno prema farmama i obroncima Sierre, gdje üe naposljetku sletjeti te nastaviti pješice, po tlu, do jednog od svojih dobro pripremljenih, zasunima osiguranih skloništa. Nakon što je odvukao Corkyja od ruševina dvorca, Trotter reþe: »Kreüemo za manje od pet minuta«. Dvoþlana pripremna ekipa provodila je završne provjere sistema i opreme. Bili su to unajmljeni sitni kriminalci koji su zajedno s Trotterom distribuirali ecstasy. Kad odbaci Corkja u Palazzo Rospo i vrati se natrag, nakon što ta dvojica prihvate pramþani konopac i zavežu sva tri konopca, Trotter üe ih ubiti. »Nisam þuo da si punio akumulatore«, reþe Corky. »Bili su do vrha puni prije nego što smo došli ovamo«. »Kad se jednom dignemo, više ne smijemo koristiti motor, ni sekundu«. »Znam, znam. ýovjeþe, zar me nisi veü dovoljno gnjavio s tim?Ne treba nam motor za tako kratak let, s ovako mirnim zrakom«. Dva jednaka propelera koja su visjela sa stražnjeg dijela gondole baražnog balona obiþno je pokretao motor kosilice za travu. Lopatice koje su se okretale proizvodile su prihvatljiv, tih zvuk, ali buka motora onemoguüavala je potajan let. »Uz pomoü malo ili nimalo vjetra u lice«, reþe Trotter,»akumulatori üe raditi dva sata, možda duže. Ali mrzim ovu kišu«. »Sad samo slabo sipi«. »Munje«, reþe Trotter. »Kad se samo sjetim munje, okreüe mi se u želucu, a trebalo bi se i tebi«. »Napunjen je helijem, zar ne?« upita Corky pokazujuüi na tri odbaþene boce stlaþena plina, svaka veliþine bolniþkog spremnika za kisik. »Hindenburg je bio napunjen vodikom. Helij ne izaziva eksploziju«. »Ne zabrinjava mene eksplozija. Zabrinjava me da nas ne pogodi munja! ýak i da munja ne probuši vreüu i zapali je, može spržiti nas dvojicu, u gondoli«. »Oluja se smiruje. Nema munja«, primijeti Corky. »Ranije danas ih je bilo«. »Ali malo. Rekao sam ti, Trotteru, mi u vladi kontroliramo oluju. Kad želimo munje, one udare tamo gdje mi to želimo, a kad ih ne želimo munju, nema im ni traga«. Osim što je bio napuhan nezapaljivim helijem umjesto vodikom, baražni balon se

razlikovao od cepelina po tome što nije imao þvrstu unutrašnju strukturu. Vanjski omotaþ Hindenburga, cepelina koji je bio dug koliko je visok Eiffelov toranj, a dugaþak gotovo kao þetiri Boeinga 747 poreÿana jedan iza drugoga, bio je nategnut na složeni þeliþni okvir unutar kojeg se nalazilo šesnaest golemih plinskih spremnika, velike vakumizirane vreüe pamuka omotane plastikom i jedan cijeli luksuzni hotel. Trotterov baražni balon, bilo koji baražni balon, bio je tek obiþna ispuhana vreüa kad ne bi bio napuhan. Bez jagoda koje bi ga mogle opsjedati i kugliþastih ležaja koje bi opsesivno vrtio u ruci, poput Bogarta u »Pobuni na brodu Caine«, kapetan Queeg von Hindenburg prouþavao je maglu koja je sipila odozgo, škiljeüi kako bi naþas ugledao oblake iznad magle. Izgledao je zabrinut. Izgledao je ljutit. Naranþaste kose kišom prilijepljene za glavu, izbuljenih oþiju i brkova ko u morža, doimao se poput karikature. »Nimalo mi se ovo ne sviÿa«, promumljao je. 84. Na drugom katu, na sjevernom kraju zapadnog krila, preko puta apartmana od tristo dvadese tpet þetvornih metara koji je ukljuþivao Manheimovu spavaüu sobu, Ethan je stigao do plavih vrata. Nijedna drug vrata u kuüi nisu im bila nalik. Ming du Lac vidio je odgovarajuüi nijansu plave u snu. Prema gospoÿi McBee, dekorater mu je nakon toga pokazao þetrdeset i šest po narudžbi smiješanih nijansa, sve dok se duhovni savjetnik konaþno nije zadovoljio pronašavši onu koja je odgovarala nijansi iz njegova sna. Kako se pokazalo, obavezna plava bila je potpuno ista kao i ona kutije tijesta Ronzoni. Posvetiti jednu telefonsku liniju pozivima mrtvih i postaviti telefonske sekretarice koje üe opsluživati tu liniju nije bilo dovoljno da zadovolji Mingovu i Manheimovu viziju ozbiljnog prouþavanja ovog fenomena. Za opremu, koja je bila puno složenija od obiþne telefonske sekretarice, bio je neophodan poseban prostor. A naredili su i da ugoÿaj prostorije mora biti spokojan, poþevši od boje vrata. Sveto mjesto, tako ju je Ming zvao. Sakrosanktno, upuüivao je ostale Channing Manheim. Jednostavna brava, bez zasuna, s kljuþanicom u okrugloj kvaki. Ne bude li uspio obiti bravu, razvalit üe vrata nogom. Kreditna kartica, ugurana izmeÿu vrata i dovratka na silu je natjerala natrag bravu i plava prepreka se otvorila razotkrivajuüi prostoriju, pet sa þetiri metra u kojoj su prozori bili prekriveni gipsanim ploþama. Njeni zidovi bili su obloženi spužvom i tapecirani bijelom svilom. Unutrašnja strana vrata nije bila plava nego bijela. U sredini ove prostorije stajala su dva bijela stolca i dugi bijeli stol. Ispod jednog njegova dijela bilo je, što bi Fric rekao, vrhunske opreme ko kenje, prikopþane na raþunalo nezamislivog kapaciteta. I oprema, bila je u bijelim plastiþnim kuüištima. Logo na svakom od njih obojen bijelim lakom za nokte. ýak su i kabeli bili bijeli. ýovjek bi mogao oslijepiti od bjeline u ovoj sobi ako netko prejako pojaþa svjetla. Skrivene katodne cijevi u lukovima nadsvoÿenog stropa ukljuþivale su se automatski kad bi netko ušao u sobu i bile su namještene na ugodnu jaþinu zbog koje su svileni zidovi svjetlucali poput snježnih polja za zimskog sumraka. Ethan je samo jednom prije bio u ovoj prostoriji, i to za obilaska svog prvog radnog dana,

kad je tek poþeo raditi. Raþunalo i prateüa oprema radili su dvadeset i þetiri sata dnevno, sedam dana tjedno. Ethan je sjeo na jedan od dva bijela stolca. Na bijeloj telefonskoj sekretarici svjetlo se ugasilo. Linija 24 više nije bila zauzeta. Plavi monitor, drukþije nijanse od vrata, jedini je blistao bojom u prostoriji. Ikone su bile bijele. Nikad ranije nije koristio ovo raþunalo. Meÿutim, softver koji je organizirao dolazne pozive bio je isti kao i za ostatak telefonskog sustava. Na sreüu, slova, brojevi i znakovi na tipkovnici nisu bili prebojeni bijelim i na taj naþin izbrisani. ýak su i sivkaste tipke bile u stanju kakvo je proizvoÿDþ predvidio. U usporedbi s okolinom, tipkovnica je bila prava paleta boja. Ethan je pozvao podatke toþno onako kao što bi to uþinio i za linije od 1 do 23 putem raþunala u svojoj radnoj sobi. Želio je znati koliko je poziva na liniju 24 zabilježeno proteklih þetrdeset i osam sati. Reþeno mu je da linija 24 prima pet do šest poruka tjedno. Veüinom su to bili pozivi upuüeni na krivi broj ili telefonska prodaja. Pri vrhu stupca izlistanih poziva primljenih u ponedjeljak i utorak stajao je najnoviji broj zabilježenih poziva: pedeset šest. U dva dana primljeno je poziva kao u deset tjedana. Bio je svjestan da linija 24 ima više prometa nego obiþno. Ali nije znao da se u prosjeku koristi þešüe od jednom u sat vremena. Temperatura u ovoj zoni razgovora s mrtvima velikim se naporom uvijek održavala na dvadeset stupnjeva Celzijevih, što je bila brojka iz Mingova sna. Ove veþeri Ethan je osjeüao da je zrak hladniji od dvadeset stupnjeva. Prolazeüi telefonskim zapisom, Ethan je primijetio da svaki od pedeset i šest zapisa nema broj pozivatelja. To je znaþilo da nijedan poziv nije bio telefonska prodaja, koja je sada po zakonu morala imati prikaz broja. Možda su radilo o pozivima upuüenima na krivi broj ljudi koji su imali blokiran prikaz broja. Možda. No kladio bi se u sve što ima da to nije sluþaj. Ovi pozivi su dolazili s mjesta gdje telefonska tvrtka nije nudila svoje usluge. Pri dnu zapisa oznaþio je najsvježije pozive, pozive primljene dok je on bio dolje u svojoj radnoj sobi pokušavajuüi pronaüi smisao u bubamarama, puževima i kožicama. U gornjem desnom uglu monitora pojavio se prozor nudeüi mu izbor. Mogao je ispisati transkripte poziva, proþitati ih na monitoru ili poslušati pozive. Izabrao je slušanje. Ako je poziv bio poput onog koji je sinoü slušao gotovo trideset minuta, otvorena linija puna šištanja i pucketanja prožeta slabim glasom koji je napola umislio i nimalo razumio, pomoüu ove opreme þut üe malo bolje. Kompjuterizirani audioanalizator proþišüavao je statiku, prepoznavao ponavljajuüe zvuþne obrasce koji su odgovarali govoru, pojašnjavao, pojaþavao taj govor i konaþno eliminirao praznine zbijajuüi poziv i pohranjujuüi samo ono najhitnije. Pozivateljica 56 još je zvuþala kao da doziva iz velike udaljenosti, preko ponora. Njezin krhki glas natjerao ga je da se nagne naprijed u stolici bojeüi se da üe je izgubiti. Ipak, zbog kompjutorskog pojaþavanja govora, þuo je svaku izgovorenu rijeþ a poruka ga je zbunjivala. Glas je bio Hannahin.

85. U mislima Corky Laputa je slušao Die Walkiire Richarda Wagnera, pogotovo onu glazbu koja bi trebala opisivati marš Valkyra. Kroz rosulju i maglu, preko Bel Aira bez vjetra, ludi Queegov minijaturni baražni balon plovio je glatko poput jednog sna koji se pretapa u drugi. Šištanje i topot kiše sasvim su maskirali ono malo buke nastale radom propelera pokretanih akumulatorom pa se þinilo da Corky i njegov pilot kisela lica putuju u potpunoj tišini, bez hujanja vjetra i slabog talasanja. Ni sunce ni Mjesec ne bi se mogli tiše popeti na nebo i putovati po njemu. Obješena ispod letjelice, otvorena gondola sliþila je þamcu na vesla, samo što je imala zaobljene pramac i krmu. Dva sjedala u stilu klupa nudila su þetiri sjedeüa mjesta. Okrenut naprijed, Trotter je sjedio na preþki klupe bliže krmi. Nalazio se odmah ispred motora, spremnika s helijem i drugih kontrola. Isprva je Corky bio okrenut prema Trotteru gledajuüi natrag putem odakle su došli. Zatim se okrenuo kako bi gledao naprijed þesto se naginjuüi van na jednu ili drugu stranu kako bi kroz zamagljenu tamu promatrao orijentire na tlu. Vrhovi krošanja klizili su samo pola metra ispod njih. Ne bacajuüi ni najslabiju sjenu u odsutnosti Mjeseca i zvijezda, napredovali su potajice, stvarajuüi toliko neznatno komešanje da se ptice na najvišim granama, koje su se sakrile od kiše, nisu nijednom uplašile i poletjele. Ova bogata gradska þetvrt bila je sagraÿena u šumi hrasta, fikusa, zimzelenog drveüa, stabala mirta, tuja i ameriþkog papra. Toþnije, šuma je uvezena da odjene ova brda, doline i kanjone koji su davno prije bili tek sasušeni pašnjaci divlje trave i puste gudure zaþepljene šikarom. Da bi prošli gotovo nevidljivi, iznad nesluteüeg Bel Aira, morali su se držati najniže razumne visine. U ovim brdima, ceste su veüinom bile u serpentinama, priliþno uske, porubljene, a þesto i natkrivene visokim stablima pružajuüi vozaþima vrlo ograniþen pogled na nebo. Dokle god baražni balon bude što rjeÿe prelazio preko ceste i potpuno koristio prednost šume koja üe ga zakloniti od svih oþiju osim onih ravno ispod njega, mogao bi dospjeti sve do Palazzo Rospo i natrag neprimijeüen, jer malo üe ljudi, ako ijedan, po ovakvom vremenu hodati po svom imanju i gledati gore. Direktna putanja leta od porušenog dvorca na brežuljku iznad Palazzo Rospo, nizbrdo, do Palazzo Rospo, iznosila je manje od jednog kilometra. U uvjetima bez vjetra, kao što su bili ovi, pokretana akumulatorima, letjelica je mogla razviti najveüu brzinu od dvadeset i þetiri kilometra na sat. Da bi se što više sakrili u dobrodošle velove magle, išli su samo šesnaest kilometara na sat, što ih je trebalo dovesti od vrata do vrata u roku od približno tri minute. Putem interneta Corky nije došao samo do zemljovida i urbanistiþkih planova, nego i cijele hrpe fotografija snimljenih iz zraka u vlasništvu države Kalifornije koje su iz ptiþje perspektive prikazivale te ekskluzivne i osamljene enklave. Veüina domova u ovom kvartu bile su velike kuüe, posebno u onom dijelu koji su upravo preletjeli i Corky je zapamtio linije krovova i izboþena obilježja svake palaþe koja je ležala duž njihove putanje. I Trotter je obavio svoju zadaüu. Nije se toliko þesto konzultirao s orijentirima na tlu kao Corky, jer se više oslanjao na kompas. Jedino svjetlo koje je dopiralo iz letjelice bio je prigušen sjaj kompasa, mjeraþa visine i nekoliko drugih sprava na kontrolnoj ploþi. Bili su montirani na

daski koja se okretala, omoguüavajuüi Trotteru da je namjesti onako kako mu je odgovaralo. Zajedniþko zraþenje ovih instrumenata nije bilo dovoljno da osvijetli vreüu napunjenu helijem neposredno iznad njihovih glava. Zapravo, više je svjetla dopiralo od velikih kuüa koje su prelijetali nego od kontrola letjelice. Zlatni i srebrni odrazi koji su nastajali od ovog bijelog sjaja koji se dizao prema njima nakratko su svjetlucali po trbuhu baražnog balona kao da je obložen kakvim sjajnim lišajem. Jezdili su preko dimnjaka, klizili iznad mokrih krovova tek pola metra udaljeni od njih. Bili su dovoljno blizu da Corky razazna razliþite vrste crepova i šindre, þak i po noüi i magli. Neko nestrpljivo dijete, pred prozorom spavaüe sobe, koje nestrpljivo oþekujuüi Božiü, gledajuüi u nebo i sanjajuüi o saonicama koje vuku sobovi, moglo bi vidjeti Trotterovu ludost kako plovi kroz kišu i pomisliti da je Djed Mraz stigao dvije noüi ranije, nešto neuobiþajenijim prijevoznim sredstvom. I ovdje, sad, nakon toliko planiranja, napokon Manheimov posjed. Neprimijeüeno, prešli su oko dvanaest metara iznad vanjskog zida. Preletjeli su detektore kretanja koji su motrili na uljeze na tlu. Preletjeli su gomilu kamera od kojih nijedna nije bila usmjerena u nebo. Corky nije htio da ga Trotter iskrca kod kuüe. Umjesto toga, vrlo oprezno se morao spustiti iz gondole na krov zgrade na dnu imanja. Do ovog trenutka Trotter je odliþno pilotirao, jer je putanja kojom su došli bila pravocrtna i pravilna. Sad je morao usmjeriti letjelicu prema cilju, poravnati je s odreÿenim dijelom krova i lebdjeti iznad njega sa što manje boþnog ili krmenog zanošenja. ýetiri peraje na stražnjem dijelu balona imale su þetiri kormila. Njima se upravljalo elektriþnim prekidaþima koji su bili spojeni na niskovoltažni kabel preko kontrola na upravljaþkoj dasci. Trotter se spuštao ispuštanjem helija iz vreüe. Kad bi opet trebao dobiti na visini, uþinio bi to puštajuüi helij u vreüu ili, brže, odbacujuüi balastne vreüe napunjene vodom koje su se nalazile s obje strane gondole. Graciozno, gotovo veliþanstveno, letjelica je prilagoÿavala putanju prema zgradi na dnu posjeda i stigla onamo neþujno poput zvijezda koje se vrte po nebu od sumraka do zore. Otmjenošüu ravnom nizu savršeno izvedenih baletnih koraka, nježnošüu poput one koja je potrebna da bi se izradila kuüa od karata, Jack Trotter spustio je baražni balon niže, postavio ga upravo onako kako je bilo potrebno. Prema ruþnom satu izbirljivih anarhista, pouzdanom Rolexu, tranzitno vrijeme trajalo je minutu i dvadeset sekundi. 8. 33. Sve Manheimove telefonske linije, fiksne i mobilne, iskljuþene su prije tri minute.

86. »Fric je roÿen... u srijedu«. U bijeloj prostoriji, iza plavih vrata, Ethan je sjedio zanesen glasom svoje pokojne žene. »Fric je roÿen... u srijedu«. To je za njega bila predivna glazba, þista i uzbudljiva. Vjernik koji sluša dragu mu crkvenu pjesmu ili veliki domoljub koji sluša državnu himnu osjetili bi tek djeliü tog snažnog osjeüaja koji je taj glas budio u Ethanu. »Hannah?« šapnuo je mada mu snimka nije mogla odgovoriti. »Hannah?« Velike suze radosnice zamutile su mu vid, iskamþene iz njega ne zato što mu je oþajniþki nedostajala zadnjih pet godina, nego jer je ova neobiþna poruka izreþena njezinim glasom znaþila da je Hannahina bit negdje preživjela, da je mrski rak dobio bitku, ali ne i rat. Njegov gubitak nije bolio ništa manje nego prije, ali sada je znao da taj gubitak nije vjeþan. Ponovila je istih pet rijeþi dvaput. Ponavljao je poziv 56 tri puta prije nego što je uspio usmjeriti pozornost s njezina þudesnog glasa na sadržaj poruke. »Fric je roÿen... u srijedu«. Premda je Hannah jasno davala do znanja da je ovaj podatak važan, Ethan nije vidio zašto bi dan Fricova roÿenja bio imalo važan za trenutnu situaciju. Iduüi od dna prema vrhu zapisa, otvorio je poziv 55. Kao i prije, odabrao je slušanje umjesto ispisa. Opet Hannah. Ovaj put je rekla samo jednu rijeþ, dvadeset ili trideset puta. Njegovo ime. »Ethan... Ethan... Ethan...« Jaka þežnja u njezinu glasu odgovarala je onoj u Ethanovu srcu. Slušajuüi, jedva je uspijevao zadržati ono malo prisebnosti koju još nije izgubio. Telefonom, zvuþnicima u dizalu, možda i drugim sredstvima, borila se da dopre do njega, ali nije se mogla uþiniti dovoljno glasnom. Ironiþno, ali iza ovih vrata, plavih poput kutije Ronzoni tijesta, u ovoj smiješno bijeloj prostoriji, pomoüu sve ove složene opreme, uspjela se probiti. Uistinu, þudni su putovi Gospodnji kad djeluje kroz one nalik Ming du Lacu. Ethan je došao ovamo tjeran osjeüajem hitnosti koji se nakratko oslabio, ali koji ga je sada još jednom obuzeo. Natrag na poziv 54. Opet Hannah. »Dijete ponedjeljka lica je lijepa medena ...« Ethanu je zastao dah u grlu. Skliznuo je na rub stolca. »Dijete utorka držanja je kraljevska...« Znao je ovo. Djeþja pjesmica. Izgovorio je rijeþi treüeg retka zajedno s njom. »Dijete srijede jad ga izjede...« Posuda za kekse u obliku maþLüa bila je puna kockica sa slovima koja su devedeset puta ispisivala rijeþ jad. Maca je mladunþe maþke. Maca je dijete. Kao Fric. Zašto devedeset?Možda to nije bilo važno. Devedeset kockica svakog slova, ukupno dvjesto sedamdeset kockica, bio je broj koji je bio potreban da se posuda napuni. ‘Dijete srijede jad ga izjede...’ Poziv 53. Hannah.

ýak i proþišüena od statike i pojaþana govora, njezina poruka nije bila shvatljiva, kao da se ovom prilikom rijeka izmeÿu života i smrti toliko proširila dok se druga obala nalazila s druge strane oceana. Poziv 52. takoÿer nejasan. Poziv 51. Hannah i još jedna djeþja pjesmica. »Bubamaro moja mila, gdje su sada tvoja krila...« Skoþivši na noge, Ethan je srušio stolac. »Brzo, brzo leti kuüi, vatra tvoju djecu guši«. Channing Manheim üe stiüi kuüi tek poslijepodne 24. prosinca. Teoretski, pretpostavili su da Lice neüe biti u opasnosti sve do tog vremena, najranije. Možda Lice osobno nije nikad ni bio u opasnosti. Možda je meta oduvijek bio Fric. Dvadeset dvije bubamare u maloj staklenci. Zašto ne dvadeset tri ili dvadeset þetiri? Za razliku od posude s keksima, staklenka nije bila ni dopola puna. Zašto staklenka nije bila do vrha puna bubamara? Danas je bio utorak, 22. prosinca. 87. Kad je Corky skliznuo sa sredine svoje klupe prema lijevoj strani gondole, Trotter reþe: »Polako, polako.« Prebacivanje Corkvjeyih, sedamdeset sedam kilograma moglo je izazvati njihanje malog baražnog balona, možda þak i poskakivanje, što je bio rizik koji si nisu mogli priuštiti ovako blizu krovu. Dok je Corky polako nastavio dalje, balansirajuüi prsima naslonjen na rub gondole, jednom nogom unutar a drugom izvan gondole, Trotter je vlastitom težinom tijela držao protutežu, vukuüi na desnu stranu gondole i uz pomoü kontrola podešavao visinu letjelice. Baražni balon se njihao, ali ne opasno. Na Trotterov znak, Corky je do kraja izišao iz gondole, premda se nije odmah pustio. Prvo je, držeüi se s obje ruke za rub, visio s gondole, dok nije kompenzirao prebacivanje težine. Kad se letjelica umirila, Corky je lijevom rukom pustio rub gondole i uhvatio se za metalnu kariku koja je vreüe balasta držala za balon, a zatim i desnom. Metal je bio hladan i mokar, ali pomoüu kožnih, najlonskih rukavica uspio se þvrsto držati. Provirujuüi prema dolje, vidio je da mu noge još lamataju nekih þetrdeset pet, pedeset centimetara od krova. Nije se usudio toliko pustiti. Premda bi najvjerojatnije zadržao ravnotežu, stvorio bi previše buke uzbunivši dvojicu þuvara u uredu koji je zauzimao polovicu prvog kata zgrade. Trotter je oþito vidio u þemu je problem. Ispustio je mrvu helija i letjelica se spuštala dok Corky nije osjetio krov pod sobom. Opkoraþivši vrh krova, jedno stopalo na južnoj kosini krova, drugo na sjevernoj, pustio je karike. Spustio se nježno kao Petar Pan. Osloboÿen težine, baražni balon se istog þasa vinuo tri, þetiri metra. Rep se poþeo dizati, što nije bilo dobro, ali usklaÿivanjem kormila, Trotter je podigao nos i popravio situaciju dok je okretao letjelicu za put natrag, koji üe proüi sam. S djeþakom u rukama, Corky üe napustiti Palazzo Rospo u stilu, u jednom od automobila iz Manheimove prvorazredne kolekcije.

U demoliranom dvorcu, kad konopci budu dobro priþvršüeni za kamion i drveüe, Trotter üe ubiti dvojicu muškaraca koji su mu poslužili kao pripremna ekipa. Premda üe ostavljanje letjelice ostaviti ranu u njegovu srcu, ostavit üe je ondje i pješice otiüi do automobila koji je ranije danas parkirao dva bloka dalje. Odmah po povratku u svoj dom u kanjonu u Malibuu, promijenit üe vozila te krenuti dalje zauvijek iza sebe ostavljajuüi svoj dosadašnji život Jacka Trottera. Možda nikad neüe shvatiti da je nasamaren povjerovati da je sklopio sporazum s pravim tajnim agentom, koji mu je obeüao da üe ga izbrisati iz svih vladinih podataka i dopustiti mu da živi kao duh u ameriþkom sistemu jer je ionako namjeravao živjeti kao duh i možda bi vlastitim trudom doista uspio u potpunosti umaüi svim službenim opomenama. Organi koji üe istraživati otmicu Aelfrica Manheima, vjerojatno üe zapeti kad povežu baražni balon s Trotterom na Malibuu. Neüe biti naþina da otkriju koji je novi identitet uzeo, koji mu je novi izgled ili gdje je otišao. Ako jednog dana, suprotno svim izgledima, sustignu Trottera, neüe im moüi dati drugo suradniþko ime osim imena Robina Goodfellowa, tajnog agenta prve klase. Još opkoraþujuüi krov, Corky je napravio dva oprezna koraka naprijed. Njegove þizme bile su napravljene za zimske uvjete, snijeg i varljivi led. Od kiše mokar crijep trebao bi predstavljati lak zalogaj. Pa ipak, sada bi bila katastrofa okliznuti se þak i kad bi izbjegao ili preživio pad. Buduüi da su se u prostorijama odmah ispod njega nalazili þuvari, kiša ne bi najbolje prikrila zvukove koje bi stvorio pa je tišina i dalje bila od kljuþne važnosti. Ispušni otvor koju je tražio bio je toþno ondje gdje su nacrti pokazivali, manje od þetrdeset i pet centimetara niz južnu kosinu od vrha krova. Osjeüajuüi se kao gremlin upušten u kakvu zloþestoüu, Corky bi si rado mumljao u bradu kakvu odgovarajuüi gremlinsku pjesmu ili se zabavljao drugim lakrdijama. Meÿutim, uvidio je da ovom prilikom više nego ikad mora obuzdati svoju uroÿenu živahnost. Uzbrdo prema istoku, kapetan Queeg von Hindenburg i njegova Verneovska þudesna naprava provlaþili su se kroz sve gušüu maglu koja se zatvarala iza njih, pružajuüi mu potpun zaklon kao more koje se urotilo kako bi sakrilo Nema i Nautilus. Corky je sjedio na vrhu krova licem okrenut prema otvoru. Taj je otvor, koji je ulazio u krov oko trideset centimetara, kroz tavan vodio u kupaonicu ureda za þuvare. Posegnuvši preko ramena, Corky je rastvorio gornji džep naprtnjaþe. Izvukao je iz njega tridesetpeditarsku plastiþnu vreüu za smeüe i samoljepljivu traku. Pri vrhu samog otvora nalazila se šiljasta metalna kapa u obliku zvona zavarena na þetiri metalne nožice dužine deset centimetara. To je spreþavalo da u otvor upada kiša i vjetrom nošene krhotine, a dopuštala slobodnu cirkulaciju zraka iz prostorije odozdo. Corky je navukao vreüu za smeüe oko metalne kape i jednom rukom je stisnuo oko otvora što je þvršüe mogao. Da je radio ventilator u kupaonici, napunio bi vreüu za smeüe zrakom i bio bi prisiljen odgoditi ovu kljuþnu fazu misije dok se ventilator ne iskljuþi. Meÿutim labava plastiþna vreüa nije natekla u balon. Uz pomoü samoljepljive trake mirno je prilijepio rub vreüice za cijev, relativno nepropusno zapeþativši otvor. Još jednom posegnuvši preko ramena, iz naprtnjaþe je izvukao sprej veliþine laka za kosu. Ovo nije bio obiþaj sprej, nego »vojni raspršivaþ sa super-akceleratorom«, koji je izumio jedan od njegovih kolega sa sveuþilišta radeüi za kinesku vojsku i primajuüi za to izdašnu stipendiju. Raspršivaþ izbaci sadržaj, koji je stlaþen u spreju, u roku od šest sekundi. Molekule aktivnih sastojaka bile su povezane s plinom toliko uþinkovitog faktora širenja da üe u roku od pedeset do sedamdeset sekundi oba kata zgrade biti kontaminirana.

Raspršivaþ je napravljen tako da može sadržati bilo što od sredstva za umirenje do snažnog nervnog otrova koji ubija nakon prvog udaha. Corky se nije uspio domoüi raspršivaþa u kojem se nalazio nervni otrov. Morao se zadovoljiti plinom za umirenje. Poslužit üe mu i da uspava dva þuvara. Premda duboko predan rušenju društvenog poretka i raÿanju novog, nije bio þovjek koji bi ubijao bez selekcije. U zadnje je vrijeme, naravno, trebalo poþiniti više ubojstava nego inaþe kako bi napravio pomak naprijed u ime svojih plemenitih ideala. Ali volio se smatrati þovjekom koji se može suzdržati isto tako lako kao što, u trenutku, može osloboditi zvijer u sebi. Jednim prstom probušio je rupu u plastiþnoj vreüi, proširio je, gurnuo gornju polovicu spreja u vreüu. Pomoüu samoljepljive trake zalijepio je mjesto na kojem su se sprej i vreüica spajali. Držeüi vanjski kraj spreja lijevom rukom, desnom je pipao po plastici dok palcem i kažiprstom nije uspio þvrsto uhvatiti prsten na spreju koji je funkcionirao nalik prstenu na ruþnoj granati. Izvukao ga je i pustio neka padne u vreüu. Deset sekundi odgode izmeÿu aktiviranja i raspršivanja sadržaja dopuštalo je da se sprej ubaci kroz otvorena vrata ili prozor. Corky ga je þvrsto držao i þekao. Kad je sadržaj izbio iz revolucionarnog otvora, sprej je vibrirao u njegovoj lijevoj ruci i istog þasa postao toliko leden da je kroz rukavicu mogao osjetiti radikalnu promjenu temperature. Da je držao sprej golom rukom, koža bi mu se od hladnoüe zalijepila za aluminij. Šššššššššš! Vreüica se napuhala naglo poput zraþnog jastuka u automobilu pri izravnom sudaru. Corky je mislio da bi mu mogla eksplodirati u lice ii okupati ga plinom za smirenje. Meÿutim, otvor je nudio put za širenje pa se, umjesto da se vreüica rastegne do toþke pucanja, plin spustio u otvor, niz cijev, kroz iskljuþeni ventilator koji bi ga izbacio iz cijevi da je bio ukljuþen, u kupaonicu ureda sigurnosti, a odatle dalje u cijelu zgradu. Zatvorena vrata neüe ometati širenje. Pare koje uzrokuju san proüi üe izmeÿu vrata i praga, izmeÿu vrata i dovratka, kroz najsitnije pukotine, rupice, kroz otvore za grijanje i vodovodne otvore. Prije redovitog obilaska posjeda u devet sati, oba þuvara su bila u uredu ispod Corkyja. Sredstvo za smirenje ima toliko brzo djelovanje da üe se u roku od deset sekundi otkako se raspršivaþ isprazni dva muškarca naüi na podu bez svijesti. ýekao je više od pola minute prije nego što se sjevernom kosinom spustio s vrha po crijepu. Buduüi da krov nije bio strm, lako se spustio. Na prednjoj strani zgrade, koja je bila velika kao otmjene kuüe u predgraÿu, nalazila se loža prekrivena þvrstim brajdama sekvoje po kojima su se desetljeüima isprepletale loze tekome. Skoþio je s krova na brajdu. S brajde je skoþio na tratinu, dopuštajuüi da mu se koljena savinu kao u padobranca, doskoþio, skotrljao se i stao na noge. Osjeüao se kao Vin Diesel. Nakon što je skinuo naprtnjaþu, izvadio je iz nje plinsku masku. Glavni ulaz u zgradu nije bio zakljuþan. Ušao je u predvorje. Baš kao na nacrtima. Na njegovu desnu stranu vrata su koja vode u skladište za vrtlarski pribor, dovoljno veliko da u njega stanu tri velike kosilice i dva elektriþna vozila u kojima su Yorn i njegova ekipa razvozili gnojivo i ostali materijal po golemom posjedu. Na njegovu lijevu stranu, vrata prostrana Yornova ureda i još jedna vrata koja vode u kupaonicu za vrtlare. Ravno iznad bile su stube koje su vodile na prvi kat. Gore je Corky našao dva þuvara noüne smijene onesviještena u kontrolnoj prostoriji. Jedan je bio opružen na podu, a drugi zavaljen u stolici ispred reda monitora. Bit üe u dubokoj

nesvijesti šezdeset do osamdeset minuta. To je bilo dovoljno da Corky obavi posao i nestane. Povukao je stolicu ispred raþunala. Poman prekid izlazne i dolazne telefonske usluge nije imao utjecaja ni na opskrbu energije, ni na specifiþne mrežne postavke raþunalnog sustava. S plinskom maskom na glavi, disao je poput Dartha Vadera. Na poþetku smjene, kao i uvijek, jedan þuvar bi ušao u sigurnosni sustav unijevši osobnu lozinku. Corkju je složeni prikaz statusa sustava na monitoru otkrivao, izmeÿu mnogo toga ostalog, da je aktiviran unutrašnji alarm, što je onemoguüivalo ulazak u Palazzo Rospo kroz prozor ili vrata bez aktiviranja alarma. Prema Nedu Hokenberrvju, trookom þudaku, sada dvookom þudaku, sada mrtvom dvookom þudaku , taj se alarm obiþno ukljuþivao tek u jedanaest sati ili þak u ponoü. Veþeras su ranije zatvorili. Corky se pitao zašto. Možda su ih uplašile izvjesne crne kutije i njihov sadržaj. Oduševljen što ih je natjerao da se zabrinu i što se pokraj toga uspio probiti ovoliko daleko, Corky je poþeo pjevati glavnu temu iz filma Kako je Grin ukrao Božiü. Plinska maska je melodiji davala jedan divan, jezovit, štoviše divljaþki štih. Mick Sachatone, jadni mrtvi Mick u pidžami sa sliþicama Barta Simsona. Upao je u Manheimov sigurnosni sustav preko raþunala zaštitarske tvrtke, koja je bila dvadeset þetiri sata povezana s njim. Dao je Corkyju nekoliko nepotpunih uputa kako sustav radi. Prvo, Corky je provjerio status dviju soba u kuüi koje su služile za skrivanje u sluþaju nužde. Nijedna nije bila u uporabi. Raþunalom je daljinski zakljuþao obje sobe. Više se nisu mogle otvoriti iz kuüe. Više se nitko nije mogao skloniti u njima. Alarm oko kuüe ukljuþivao se i iskljuþivao jednostavnim izborom da-ne. Na ekranu je trenutno gorjelo da. Corky je kliknuo mišem na ne. Sada, s kljuþem od vrata, mogao je uüi u Palazzo Rospo kao da je njegov vlastiti slatki dom. Kljuþevi su visjeli na pojasu oba usnula stražara. Otkvaþio je jedan komplet, zazveckao njima i nasmiješio se. Kad je podigao slušalicu, nije þuo pozivni signal. Isprobao je i jedan od þuvarevih mobitela. Nije radio. Pouzdani Mick. Ostavljajuüi þuvare njihovim snovima, Corky se spustio niz stube i vratio u ložu ispod brajde. Skinuo je plinsku masku i bacio je. Kroz paravan drveüa i tamne kiše velika kuüa se mogla vidjeti oko sto osamdeset metara prema sjeveru. Buduüi da su u kuüi bili samo Ethan Truman i djeþak, nije bilo osvijetljeno mnogo prozora, no kuüa je svejedno podsjetila Corkyja na golemi luksuzni prekooceanski brod koji putujte po noünom moru. On je bio ledenjak. Otkopþao je najdublji džep svog olujnog odijela i izvukao Glock na kojeg je prethodno priþvrstio prigušivaþ.

88. »Bubamaro moj a mila, gdje su sada tvoja krila... Brzo, brzo leti kuüi, vatra tvoju djecu guši«. Nakon što je poslušao poziv 51, Ethan nije nimalo sumnjao da i neki od prvih pedeset zabilježenih poziva sadrže poruke od osobne vrijednosti za njega, no nije se usudio uzeti vremena da ih presluša jer je znao da ih ne mora þuti kako bi riješio zagonetku. Dvadeset dvije bubamare. Dvadeset drugi prosinca. Danas. A ostalo je nešto manje od tri sata dok se stranica na kalendaru ne okrene na 23. prosinca. Ako üe se dogoditi nešto strašno, dogodit üe se uskoro. Pištolj mu je bio u apartmanu. Dosad ga i Fric sigurno þeka tamo. Istrþao je iz bijele sobe ostavljajuüi plava vrata otvorena za sobom. Nema potrebe za panikom. Alarm üe zagalamiti na prvo otvaranje vrata, ili prozora. Izmeÿu zavijanja sirene, modulator glasa üe objaviti, jasnim, glasnim glasom, u kojoj je prostoriji izvršen upad. Osim toga, þuvari u uredu üe znati þim netko prijeÿe zid imanja, prije nego što uljez uopüe uspije dospjeti do kuüe. Na prvi znak da je netko upao na posjed pozvat üe 911 i privatnu zaštitarsku tvrtku s naoružanim þuvarem. Ipak, ne našavši vremena za dizalo, prvo sprintom niz stražnje stubište, pa niz šest nizova stepenica, okolo-naokolo, spuštao se gromovito, pa kroz vrata na dnu stubišta pa u hodnik u prizemlju zapadnog krila . Širom je otvorio vrata svog apartmana, pozvao Frica i nije ga dobio. 2þito je djeþak još bio u knjižnici. To nije dobro. Deset godina proživio je sam, ali ovu noü neüe sam uspjeti preživjeti. Ethan je otrþao do stola u svojoj radnoj sobi. Ostavio je pištolj u desnoj ladici. IzvlaþHüi ladicu, oþekivao je otkriti da je netko uzeo pištolj. A on je bio ondje. Divna stvar. Dok je Ethan navlaþio držaþ oko ramena, pregledao je predmete na površini radnog stola izmeÿu raþunala i telefona. Djeþje pjesmice. »Brzo, brzo leti kuüi, vatra tvoju djecu guši«. »Dijete srijede jad ga izjede...« Djeþje pjesmice. Kožice desetorice muškaraca. Desetorice jer je Fric imao deset godina. Što su kožice? Komadiüi tkiva. Komadiüi kože. A puževi su puževi. Knjiga priþa o psima, Šape na pregled, zbirka priþa o štencima. Od þega su napravljeni mali djeþaci?Od kosti i kože, i što im tko može... Puževa i špekula, i šteneþjih repova. Od toga su napravljeni mali djeþaci. Poruka koja je došla u jabuci ležala je na stolu: ‘’Oko u jabuci?budni crv?Crv istoþnog grijeha? Imaju li rijeþi bilo kakvu drugu svrhu osim zbunjivanja?’’U ovom sluþaju, imale su samo jednu svrhu - zbuniti. Šesti predmet je bilo najlakše protumaþiti, pa je profesor, tko god on bio, zamutio stvar stvarajuüi distrakciju , i ismijavajuüi rijeþima. Oko u jabuci je plavo, iste boje kao i Manheimove slavne oþi. Samo nije se radilo o oku u jabuci. Nego jabuci oka njegova. Mada Fric nikad nije bio jabuka oþeva oka. Prije je bio je slijepa toþka u oþevu oku preþesto previÿen, a nikad viÿen onakav kakav uistinu jest. U ovom sluþaju, pošiljatelj crnih

kutija netoþno je pretpostavio. Lice je samom sebi bio jabuka svog oka, za drugu nije bilo mjesta. Da þovjek poznaje pravu prirodu veze ovog oca i ovog sina, moglo bi mu se oprostiti što nije uoþio vezu izmeÿu lutkina oka ugniježdenog u crnim koncem zašivenu jabuku i tog divnog djeþaka. Pa ipak, Ethan se proklinjao što je promašio trag. Pritisnuo je tipku interfona, a potom broj ureda sigurnosti u zgradi na dnu posjeda. »Pete? Ken? Mislim da se nešto zahuktava«. Nitko nije odgovorio. »Pete? Ken? Gdje ste?« Ništa. Ethan je zgrabio slušalicu. Nema signala. 89. Hijena je spavala u þistoj jazbini, nezaprljanoj uspomenama na ubojstva koje je poþinila. Nijedan odjevni predmet zamrljan krvlju žrtvi koji bi mogao stiskati na lice uživajuüi u mirisu smrti. Nijedan komad ženskog nakita koji bi mogao maziti. Nijedna slika Justine Laputa ili Mine Reynerd nakon što je testirao njihovu smrtnost žaraþem i mramorno-bronþanom svjetiljkom. Ništa. Nakon kratkog ali pedantnog pretraživanja garderobe, ladica, noünih ormariüa i svakog drugog mjesta u spavaüoj sobi gdje je Laputa mogao sakriti onu vrstu pornografije koja bi se mogla odnositi ne na razbludnost nego opsesiju nasiljem, Hazard nije pronašao dokaze ni zloþina ni poremeüaja liþnosti. Kao i prije, ono što se najviše zapažalo u Laputinoj kuüi bila je presavjesna þistoüa koja se mogla natjecati s bilo kojim hermetiþki zapeþDüenim i þesto þišüenim laboratorijem za proizvodnju biokemijskog oružja, te gotovo fetišna opsjednutost rasporedom, geometrijom svakog predmeta, velikog i malog. Ne samo predmeta na otvorenim plohama, nego i sadržaja ladica koji kao da su bili složeni pomoüu mikrometra, kutomjera, ravnala. ýarape i pulovere kao da je složio i pospremio robot programiran za vrhunsku preciznost. Opet je Hazard osjetio da je, za Vladimira Laputu, ova kuüa oþajniþko utoþište od nereda svijeta izvan njezinih zidova. Povukao se iz spavaüe sobe u hodnik na katu, gdje je jedan þas stajao, pozorno osluškujuüi, þuvši samo bezvoljno bubnjanje kiše koja je sve slabije padala po krovu. Pogledao je na sat pitajuüi se koliko mu je vremena, ako ga je bilo imalo, ostalo da pretraži ostale prostorije na drugom katu. Instinkt je rijetko iznevjerio Hazarda, a i sada mu nije govorio ništa. Profesor se mogao vratiti svakog þasa ili se neüe vratiti satima, danima. Pokušao je otvoriti prva vrata pokraj glavne spavaüe sobe, s iste strane. Sudeüi po izgledu, ovo je bila samo jedna ostava puna kutija ukrašene crvenim, šablonski ispisanim brojevima, naslagane po tri u vis u dobro ureÿenim redovima. Traþak zanimanja odvukao je Hazarda nekoliko koraka preko praga. Zatim je shvatio da su kutije zatvorene precizno obavijenim trakama za vezanje. Da ih otvori nekoliko, ne bi ih mogao vratiti tako da sakrije þinjenicu da je neovlašteno pretraživao kuüu.

Približavajuüi s zadnjoj sobi s te strane hodnika, osjetio je neugodan miris. Kad je došao do otvorenih vrata, vonj je postao smrad. Kao glavni dio smrada, Hazard je prepoznao miris pokvarenog mesa, kojeg je þesto susreo u svojoj karijeri na odjelu za razbojstva/umorstva. Slutio je da üe pronaüi barem jednu Laputinu uspomenu, zbog koje üe požaliti što je ranije stao na cheeseburger i krumpiriüe. Svjetlost hodniþkih zidnih svjetala ulijevala se samo preko praga sobe. Hazard nije vidio puno. Kad je zakoraþio preko praga i pritisnuo zidni prekidaþ, ukljuþila se svjetiljka na noünom ormariüu. Na tren je pomislio da je muškarac u krevetu, koji je bio manje do pola prekriven plahtom, zacijelo leš. A zatim su krvave oþi koje su oþajniþkom molbom bile prikovane za njega trepnule. Hazard nikad nije svojim oþima vidio živo biüe u tako jadnom stanju. Ovako su izgledali izgladnjeli radnici u koncentracijskim logorima kad su ih, do smrti izmorene radom, bacali u jame. Usprkos infuziji i posudi za urin spojenoj s kateterom, Hazard je odmah znao da u ovoj situaciji profesor Laputa ne njeguje bolesnog þlana obitelji. Muškarac u krevetu nije dobivao njegu kakva pripada pacijentu, nego svu okrutnost koja se može obrušiti na zatoþenika poremeüenog tamniþara. Oba prozora bila su zagraÿena i zakucana daskama kako bi blokirala svjetlost dana i zadržavala zvukove. Na podu u jednom uglu stajali su odbaþeni lanci, lisice i okovi za zglobove. Ovi su okovi zacijelo potjecali iz ranijih dana zatoþeništva kad je muškarac u krevetu bio dovoljno jak da ga je trebalo obuzdavati. Hazard je jedno vrijeme govorio naglas, prije nego što se uopüe uhvatio da govori. Spao je na djeþje molitve koje ga je davnih dana nauþila baka Rose. Pred njim se nalazilo zlo u svom najþišüem obliku, zauvijek neshvatljivo priprostom grešniku kao što je on. Na ovaj je naþin dolazilo i odlazilo, i opet üe doüi, demon na pohodu iz samog Pakla. Neuobiþajena urednost, red posvud u kuüi nisu predstavljali Laputinu potrebu za utoþištem od neurednog vanjskog svijeta. Oni su bili oþajniþko poricanje koliko je zapravo apokaliptiþan kaos koji vrije u njemu. Do trenutka kad je Hazard došao do kreveta, svaki njegov novi udah izazivao je sve veüu muþninu. Tjedni sasušenog znoja, ukislih tjelesnih izluþevina i gnojnih rana od ležanja proizvodili su odvratan smrad. Svejedno, Hazard je nježno uzeo krhku ruku nepoznata þovjeka u svoju. Muškarac nije imao dovoljno snage da je podigne i jedva je uspio uzvratiti stisak svom spasitelju. »Sve je u redu. Ja sam policajac«. Nepoznati þovjek ga je gledao kao da je fatamorgana. Premda je instinkt iznevjerio Hazarda minutu ranije u hodniku, sada ga je dobro služio. Bio je iznenaÿen jedan tren dok se nije þuo kako govori: »Profesor Dalton? Maxwell Dalton?« Širenje slijepljenih oþiju tog usahlog þovjeka potvrdilo je Hazardovu identifikaciju. Kad je zatoþenik pokušao progovoriti, glas mu je bio toliko slab, suh, hrapav i piskav da mu se Hazard morao nagnuti vrlo blizu kako bi izvukao znaþenje iz rijeþi: »Laputa... ubio... moju ženu.... küerku«. »Rachel? Emily?« pitao je Hazard.

Dalton je stisnuo oþi od tuge, ugrizao se za donju usnu i slabo kimnuo glavom. »Ne znam što vam je rekao, ali nisu mrtve«, uvjeravao ga je Hazard. Daltonove oþi su se otvorile kao leüa fotoaparata u trenutku slikanja. »Vidio sam ih danas, u vašem domu«, nastavio je Hazard. »Prije samo nekoliko sati. Nasmrt su zabrinute zbog vas, ali nitko im nije naudio«. Na tren zatoþenik kao da nije htio povjerovati u ove vijesti, kao da je samog sebe uvjeravao da je to samo još jedna okrutnost kojom üe ga muþiti. Zatim je prepoznao istinu u Hazardovu izravnu pogledu. Njegova košþata ruka slabo je stisnula ruku svog spasitelja i njegovo je sasušeno tijelo odnekud pronašlo toliko vlage da mu suze preplave oþi. Jednako osjeüajuüi sažaljenje koliko i muþninu, Hazard je pregledao vreüicu s infuzijom, crijevo i cjevþicu zabodenu u Daltonovu venu. Htio je sve to strgnuti, jer tom þovjeku to zacijelo nije pomagalo. Ali bojao se da nenamjerno ne povrijedi Daltona. Bolje da to ostavi medicinskim tehniþarima. Isprva je Hazard ušao u kuüu s namjerom da provede nezakonitu i tajnu premetaþinu nakon koje bi zatvorio kuüu i otišao razmišljati o dokazima koje je pronašao, ne ostavivši iza sebe ni trunku dokaza. Taj plan više nije bio moguü. Morao je pozvati 911, i to brzo. Meÿutim, postojali su suci, i to ne malo njih, koji bi oslobodili Vladimira Laputu jer je Dalton pronaÿen za vrijeme nezakonite premetaþine, bez naloga ili opravdanog razloga. Nadalje, s Plavušom iz jezera koja ga je još þekala, Hazard si nije morao priuštiti službene ukore, Hiti disciplinske postupke. »Odvest üu te odavde«, obeüao je zatvoreniku. »Ali treba mi nekoliko minuta«. Dalton je kimnuo glavom. »Odmah se vraüam«. Nevoljko, usahli je þovjek pustio Hazardovu ruku. Na pragu, tek što nije izišao iz sobe, Hazard je stao, povukao se od dovratka i izvukao pištolj. Kad je izišao u hodnik na katu, nastavio je oprezno. Ostao je oprezan cijelim putem niz stubište, preko prizemlja pa u kuhinju. Zatvorio je stražnja vrata koja je prije toga ostavio otvorena da bi si osigurao izlaz u sluþaju nužde. Zakljuþao ih je. Odmah kraj kuhinje nalazila se mala praonica. Vrata na dnu praonice vodila su u garažu. U garaži nije bilo automobila. Mokra hrpa odjeüe ležala je na betonskom podu. Odjeüa koju je Laputa nosio kad se vratio kuüi šepureüi se i glumeüi opasnog tipa. Tu se nalazio i alat u ladicama i obješen na zidu. Alat je bio þist i opsesivno poslagan poput zbirke Lalique kristala u dnevnoj sobi. Hazard je izabrao þekiü za vaÿenje þavala i odjurio natrag na kat, sretan što je po ulasku u kuüu upalio tolika svjetla. Laknulo mu je kad je vidio da je zatoþenik još uvijek živ. Dalton se þinio na samom rubu, kao da bi mogao svaki þas umrijeti. Hazard je spustio pištolj na pod i uz pomoüþekiüa izvukao þavle iz debele daske kojom je Laputa zatvorio prozor. Bili su sedam i pol centimetara dugi i teško su izlazili, škripeüi i cvileüi. Strgnuo je dasku s prozora i spustio je sa strane, uza zid. Zastor na falte bio je uglavljen izmeÿu daske i prozora. Premda zgužvan i prašnjav, bio je upravo ono što mu je trebalo da obriše otiske s þekiüa prije nego što ga baci na pod. Ovo je bila stražnja spavaonica jedino u tom smislu što je bila najdalje od stubišta. Poput glavne spavaonice i ona je gledala na ulicu. Kroz prozor je mogao vidjeti svoj automobil parkiran preko puta.

Vrativši se do kreveta, Hazard reþe: »Došao sam ovamo po osjeüaju, bez naloga i sad moram sve srediti tako da spasim vlastito dupe i u isto vrijeme uhvatim Laputu. Razumiješ?« »Da«, odgovorio je Dalton hrapavim glasom. »Reüi üeš da je bio toliko siguran u tvoju nemoü da je veþeras skinuo dasku samo kako bi te još više muþio pogledom na slobodu. Hoüeš li se moüi držati te priþe?« Nošene suhim dahom, krhke rijeþi strugale su Daltonovo grlo. »Laputa je rekao... da üe me... ubiti... veþeras«. »Dobro. U redu. To znaþi da bi to možda doista i uþinio«. S noünog ormariüa Hazard je zgrabio sprej sredstava za dezinfekciju s mirisom borovine. Sprej je bio napola pun, dovoljno težak. »Zatim üeš im reüi«, reþe Ĉakonu, »da si posegnuo duboko u sebe i pronašao volje, bijesa koji ti je dao snage da uzmeš ovaj sprej s noünog ormariüa i baciš ga u onaj tamo prozor«. »Može«, obeüao je Dalton slabašno, premda je izgledao kao da ne može uþiniti ništa osim trepnuti okom. »Sprej je razbio prozor, skotrljao se preko trijema i pao pred mene dok sam hodao stazom. ýuo sam te kako slabašno dozivaš upomoü i na silu ušao u kuüu«. Priþa nije držala vodu. ýim doÿu prvi policajci znat üe da je laž, ali uzimajuüi u obzir Daltonovo stanje, bit üe to laž koju üe rado progutati. Do vremena kad se Laputa naÿe u sudnici, Dalton üe se veü uvelike oporaviti i porota neüe znati koliko strašno slab je bio te veþeri kad je spašen. Vrijeme bi ovoj otrcanoj priþi moglo dati dovoljno vjerodostojnosti da je porota proguta. Prebacujuüi pogled s otvorena dovratka na Hazarda, Dalton zabrinuto reþe: »Požuri«, kao da se bojao Laputinova neminovna povratka. Hazard je bacio sprej u prozor. Staklo se rasprsnulo popraüeno zadovoljavajuüim praskom. 90. Još više sprživši korijenje palme u lonþanici moünim manheimovskim urinom, koji bi vjerojatno mogao flaširati i prodavati najluÿim oþevim obožavateljima, Fric je s polica knjižnice birao knjigu, imajuüi na umu da mu je gospodin Truman rekao da ne odugovlaþi. U sluþaju da ne budu pekli sljezove kolaþLüe i sjedili na podu pripovijedajuüi strašne priþe, potrudio se pronaüi knjigu u þijem þitanju bi þak mogao i uživati. Raþunao je da üe veüinu ove duge noüi biti budan, ali ne zbog uzbuÿenja što je za samo dva dana Božiü. Ne bude li imao knjigu da mu proÿe vrijeme, uskoro üe biti lud ko dvoglava maþka Barbre Streisand. Baš je našao roman koji je dobro izgledao kad je zaþuo buku iznad glave. Svjetlucava, sjajna glazba veoma nalik tihoj zvonjavi stotine sitnih zvonaca na vjetru. Kad je podigao pogled prema vitražu na kupoli, vidio je kako se stotine staklenih komadiüa oslobaÿaju iz okvira i padaju prema njemu. Ne. Ne staklo. Vitraž je ostao na mjestu preko cijelog luka deset metara široke kupole. Krhotine boje i sjene ispadale su sa stakla bez lomljenja, padale kroz njega iz noüi iznad kupole ili možda neþeg beskrajno þudnijeg od noüi. Krhotine su padale sporo, ne onako kako to nalaže sila teža, i dok su plutale prema dolje mijenjale su boju. Kako su mijenjale boju, padale su jedna

na drugu i spajale se. Kako su se spajale, dobivale su na veliþini i obliku. Spojene krhotine postale su Tajni pozivatelj kojeg je Fric zadnji put vidio u ružiþnjak-sobi danas poslijepodne, a u prirodnoj veliþini zadnji put sreo sinoü na tavanu. Kako je anÿeo þuvar tom prilikom bez krila sletio s tavanskih greda na pod, tako se i sada spustio neþujnom skladom na tepih samo pola metra od Frica. »Majstor si ulazaka«, reþe Fric, ali drhtav glas je osporavao taj njegov stav samouvjerenog holivudskog klinca. »Molok je ovdje«, izjavio je þuvar tonom toliko strašnim da bi Fricovo srce skoþilo i udarilo u rebra da je poruka bila imalo strasnija. »Bježi na tajno mjesto, Fric. Bježi odmah«. Upiruüi prstom prema vitražu u kupoli, Fric reþe: »Zašto me jednostavno ne odneseš tamo gore, van odavde, tamo odakle ti dolaziš, gdje üu biti siguran?« »Rekao sam ti, djeþDþe, moraš sam donositi odluke, upotrebljavati vlastitu volju i sam se spasiti«. »Ali ja —« »Osim toga, ne možeš iüi kako ja idem, ni putovati sredstvima kojim ja putujem sve dok ne budeš mrtav.« ýuvar je zakoraþio bliže i nagnuo se naprijed, gurnuvši svoje blijedo lice nekoliko centimetara od Fricova. »Želiš li umrijeti groznom smrüu samo kako bi mogao udobnije putovati?« Fricovo nabijajuüe srce izbilo je sve rijeþi iz njegova grla prije nego što ih je uspio izgovoriti, i dok se muþio da nešto progovori, njegov þudni þuvar ga je podigao nekoliko centimetara iznad tla i tako držao. »Molok je u kuüi. Sakrij se, djeþDþe, za ime Božje, sakrij se«. Rekavši to, Tajanstveni pozivatelj je odbacio Frica kao da je obiþan smotuljak, ali ga je odbacio upotrijebivši þaroliju kako djeþak ne bi udario u namještaj. Fric se usporeno otkotrljao preko knjižnice, preko naslonjaþa i stolova, pokraj polica s knjigama. Dok se okretao oko neobiþne osi, navrat nanos, Fric je vidio fotografiju lijepe gospode, svoje mame iz sna, koja mu je ispala iz džepa i sada lijeno lebdjela pokraj njega u zraku unutar njegove sfere utjecaja. Poput astronauta koji pruža ruku da dohvati tubu s hranom koja lebdi u bestežinskom stanju u svemirskom šatlu visoko u orbiti, posegnuo je za slikom, no nije ju mogao stisnuti. Nenadano, objema nogama je udario o pod, blizu božiþnog drvca ukrašenog anÿelima, udario o pod trþHüi, želio on to ili ne, kao da mu je netko zaþarao noge da ga odnesu odatle. Projurivši pokraj drvca, kroz otvorena vrata knjižnice, osvrnuo se. ýuvar je nestao. Fotografije nije bilo nigdje na vidiku. Molok je u kuüi. Fric je pobjegao iz knjižnice trþHüi prema stakleniku najkraüim putem.

91. Na jednim francuskim vratima od bronce i koso rezanog stakla, koja su gledala na dvije tisuüe þetvornih metara veliko nenatkriveno unutrašnje dvorište, fontane i bazen, Corky Laputa je upotrijebio þuvareve kljuþeve kako bi ušao u glavnu primaüu sobu. Elegantnim brokatnim zastorima obrisao se najbolje što je mogao. Kad krene kroz kuüu hodnicima poploþenima ukrasnim vapnenaþkim kamenom, ne smije za sobom ostavljati trag pomoüu kojeg bi ga Truman mogao pronaüi prije nego što on pronaÿe njega. Upalio je svjetla. Nije se bojao da üe ga netko primijetiti. Samo su njih trojica bili na nogama u ovoj kuüi veüoj od nekih trgovaþkih centara. Nije postojala velika vjerojatnost da sluþajno nalete jedan na drugoga. Veliþanstveno ukrašeno božiþno drvo je krasilo sobu. Došao je u napast njuškati uokolo dok ne pronaÿe prekidaþ za svjeüice, da vidi ovu ljepotu od smreke u svem njenom svjetlucavom sjaju. No, kaos katkad zna biti težak nalogodavac i morao je ostati usredotoþen na spletku kojom je dospio ovamo baražnim balonom i vjetrom. Prelazeüi preko goleme prostorije, svakim korakom je vukao cipele po antiknim perzijskim tepisima temeljito brišuüi þizme. Dva zasebna para dvostrukih vrata vodila su u sjeverni hodnik. Pokraj jednog od njih, u ravnini zida, nalazio se Crestronov zaslon. Dodirnuo je mrtvi sivi zaslon. Ekran je istog þasa oživio stavljajuüi pred njega izbor od tri stupca ikona. Mick Sachatone dao je Corkyju osnovne upute kako zaslon radi. Nije ga uþinio majstorom, ali je znao dovoljno da se snaÿe. Prstom je pritisnuo ikonu za detektore kretanja unutar kuüe i pojavio se popis od devedeset šest lokacija na kojima su detektori bili ukljuþeni. Prema Nedu Hokenberrvju, detektori nisu bili postavljeni u spavaonicama, kupaonicama i u bilo kojoj prostoriji Channingova apartmana na drugom katu. Na dnu popisa bila je rijeþ skeniraj. Pritisnuo ju je. Time je dobio izbor skeniranja kretanja na drugom katu, prvom katu, prizemlju, prvoj suterenskoj razini i drugoj suterenskoj razini. Kasnije üe pomoüu tog istog izbornika potražiti djeþaka. Ali prvo je morao locirati i ubiti Ethana Trumana. Možda je mogao oteti djeþaka i izjuriti s njim iz kuüe šefu sigurnosti ravno pred nosom. Ali osjeüat üe se puno bolje bude li se pozabavio Aelfricom znajuüi da je bivši policajac mrtav. Bilo koji kat kuüe bio je prevelik da bi cjelovit stao na Crestronov zaslon u veliþini lakoj za þitanje. Zato se istoþna polovica prizemlja pojavila prva. Jedna toþkica je treperila, oznaþavajuüi Corkyjev položaj u glavnoj primaüoj sobi. Nije se kretao, ali detektori kretanja su ujedno bili detektori topline. Corky je þak u svom toplinski izoliranom olujnom odijelu stvarao dovoljno topline da je ti osjetljivi senzori zabilježe. Napravio je dva boþna koraka udesno. Na ekranu, Corkyjeva se toþkica pomaknula neznatno udesno istovremeno kad i on. Kad je zakoraþio natrag pred zaslon, i toþkica se pomaknula. Na zaslonu se pojavio i komplicirani nacrt zapadne polovice prizemlja, prikazujuüi samo jednu usamljenu toþkicu u svim tim prostorijama i hodnicima. Ethan Truman, bez sumnje, u

dnevnoj sobi svoga apartmana. Tu se Corky nadao i oþekivao zateüi Ethana. Izišao je iz izbornika, otišao do bližih dvostrukih vrata i neþujno izašao u sjeverni hodnik. Pred njim se nalazio ulaz u rotondu i još jedno veliþanstveno božiþno drvo. Stanovnici i osoblje Palazzo Rospo oþito su bili bogati božiþnim duhom. Corky se pitao u kakvim to slasnim božiþnim kolaþima ovi bogati ljudi uživaju. Kad jednom ubije Trumana i uhvati djeþaka, možda se usudi uzeti nekoliko minuta da pretraži božiþne zalihe u kuhinji. Možda si spremi kutiju domaüih slastica u kojima üe kasnije uživati u svom domu. Skrenuo je desno i sjevernim hodnikom prošao pokraj sobe za þaj, manje blagovaonice, glavne blagovaonice, dalje prema kuhinji i iza svega toga prema zapadnom hodniku, gdje je Truman þekao da bude ubijen u svom apartmanu. 92. Na stolu u Ethanovoj radnoj sobi telefon nije davao signal, a kad se pokušao poslužiti mobitelom, otkrio je da nema usluge. U rijetkom sluþaju fiksne se linije mogu prekinuti nakon dva dana obilnih padalina. Ali ne i mobiteli. U spavaüoj sobi, provjeravajuüi radi li telefon na noünom ormariüu, jedino što je þuo bila je mrtva linija. To ga nije iznenadilo. Iz ladice noünog ormariüa izvukao je drugi spremnik municije za pištolj. Ovaj rezervni pripremio je svog prvog dana u Palazzi Rospo, naveþer, prije deset mjeseci. U to se vrijeme to þinilo nepotrebnom mjerom opreza. Moguünost poduže pucnjave za koju bi trebalo više od deset metaka unutar ovako dobro þuvanih zidova bila je toliko neznatna da se nije mogla ni izraþunati. Ispustivši spremnik u džep hlaþa, Ethan je požurio ponovo u radnu sobu. Jabuka njegova oka. Fric. Fric je sigurno još na prvom katu, u knjižnici, bira knjigu koja üe ga progurati kroz noü. Dobro. Sada je trebao otiüi u knjižnicu. Otpremiti djeþaka u najbližu sobu za skrivanje u sluþaju nužde. Spremiti ga na sigurno u udobni, blindirani, nedostupni trezor. Zatim otkriti izvor situacije, otkriti što se to, dovraga, dogaÿa. Izašao je iz svog apartmana, skrenuo u zapadnom hodniku lijevo i potrþao prema stražnjem stubištu kojim se ranije popeo na drugi kat, u bijelu sobu. Zezajuüi se, zabavljajuüi se više nego što je dopušteno zakonom, katkad se prikradajuüi pretjerano kradomice, u þXþnju, poput komandosa koji se šulja kroz neprijateljsku utvrdu, katkad opet paradirajuüi poput Vina Diesela kad zna da u scenariju piše da üe ga svi meci promašiti, Corky je prošao sjevernim hodnikom pokraj prostorije za doruþkovanje, ostave i kuhinje. Žalio je što nije praktiþno da na sebi ima svoju žutu kabanicu i obješeni žuti šešir. Neizmjerno bi uživao gledajuüi Trumanov zaþXÿeni izraz lica kad bi se našao licem u lice s banana žutim ubojicom koji pljuje smrt. U zapadnom hodniku vrata apartmana šefa sigurnosti stajala su otvorena. Isprva ugledavši ovo, Corky se istog þasa uozbiljio. Oprezno je prišao apartmanu. Stajao je leÿima okrenut zidu hodnika, pokraj otvorenih vrata, osluškujuüi.

Kad je prešao prag, ušao je nisko i brzo držeüi Glock s obje ruke, mašuüinjime lijevodesno, lijevo-desno. Radna soba bila je pusta. Brzo ali oprezno pretražio je ostatak apartmana i nije našao ni traga svom plijenu. Vraüajuüi se u dnevnu sobu, primijetio je sadržaj šest crnih kutija na radnom stolu. Oþito je Truman još pokušavao riješiti zagonetku. Zabavno. Redovi teksta na zaslonu raþunala privukli su mu pažnju. Truman kao da je izišao iz apartmana usred þitanja elektroniþke pošte. Udovoljavajuüi znatiželji koja je bila toliko bitan dio njega samog i koja mu je izuzetno dobro služila tijekom svih ovih godina, Corky je spazio Yorn na kraju elektroniþkog pisma. William Yorn, þovjek zadužen za održavanje posjeda. Proþitao je poruku od poþetka: ‘’ Fric si pravi skrovište u stakleniku...’’velik dio Yornovih pritužbi Corkyju nije znaþio ništa, ali dio o skrovištu ga je bez daljnjega zanimao. Buduüi da su sada dvije mete tumarale izvan njegova vidokruga, Corky je morao pronaüi drugi Crestronov zaslon i to brzo. Jedan se nalazio na zidu spavaüe sobe ovdje u apartmanu šefa sigurnosti, ali Truman bi se mogao svaki þas vratiti dok je Corky zauzet u drugoj sobi. Ugledao je nešto na podu u blizini kauþa. Mobitel. Nije izgledao kao da ga je netko ispustio, nego bacio ustranu. Oprezno se vratio u zapadni hodnik. Otišao je hodnikom do vrata apartmana McBeejevih. Prema nacrtima, jedan Crestronov zaslon nalazio se u njihovoj dnevnoj sobi. Na sreüu, oni su bili u Santa Barbari. Prema Nedu Hokenberryju, kako bi olakšalo spremanje i ostale kuüanske poslove, osoblje koje je živjelo u kuüi rijetko je zakljuþavalo vrata svojih privatnih prostorija, osim kad bi boravili u njima. Dobri stari mrtvi Hokenberry, þudak, pokazao se pouzdanim poput nacrta. Corky je ušao u apartman McBeejevih i zatvorio vrata za sobom. Pokraj vrata dnevne sobe Crestronov se zaslon osvijetlio na njegov dodir. Nije se trudio paliti svjetlo. Brzi sken kretanja u prizemlju nije prikazao druge toþkice osim Corkyjeve ovdje u dnevnoj sobi McBeejevih. Ovdje je bilo drugaþije, netko je brzo išao, možda trþao duž zapadnog hodnika , skrenuo , a zatim stigao u sjeverno krilo iduüi u pravcu knjižnice. Možda Truman. Možda mladi Manheim. Na drugom katu detektor nije zabilježio ni kretanje ni tjelesnu toplinu. Pregledao je dvije razine suterena. Ništa. Gdje je djeþak? Nedetektiran. Ne miþe se. Ne proizvodi toplinu unutar dometa senzora. Mali bi mogao biti u svojoj spavaüoj sobi ili kupaonici. Ni u tim podruþjima nije bilo senzora. Ili bi mogao biti sklupþan u svom skrovištu u stakleniku. To sa skrovištem je vrlo þudno. Sudeüi po Yomovoj poruci, i osoblje je mislilo da je to þudno. Truman trþi u knjižnicu! Djeþaka nema. Mobitel baþen na podu Trumanova apartmana. Corky Laputa vjerovao je u pomno planiranje i vjerno pridržavanje plana. No bio je i prijatelj kaosa. Prepoznao je da je kaos umiješao svoje prste u ovom trenutku. Nasluüivao je da Truman zna da je netko ušao na posjed. Odustavši od plana za sada, osjeüajuüi oduševljenje zbog ovog neoþekivanog razvoja dogaÿaja, Corky je vjerovao kaosu i odjurio u staklenik. Ostavljajuüi Maxwella Daltona samog nakon što ga je uvjerio da üe se vratiti za minutu, Hazard Yancy požurio je niz stepenice dok je sprej za dezinfekciju s mirisom borovine koji je

razbio prozor još odskakivao po trijemu i padao na tratinu. Boþno s obje strane ulaznih vrata nalazili su se svjetlarnici, ali nijedan nije bio dovoljno širok da propusti þovjeka, pogotovo ne þovjeka velikog kao Hazard. Nadalje, odnos svjetlarnika i brave na vratima mu je onemoguüavao da tvrdi kako je gurnuo ruku unutra i otkljuþao vrata nakon što je razbio bilo koje od ta dva stakla. Spremivši pištolj u futrolu i otvorivši vrata, Hazard se iznenada oþekivao naüi licem u lice s Laputom. Ili Hectorom X. No zatekao se jedino licem u lice s noüi, hladnom i mokrom. Zakoraþio je na trijem. Koliko je god daleko mogao vidjeti, zvuk razbijenog stakla na ulicu nije izmamio znatiželjne susjede. Netko bi mogao promatrati s prozora. Ma, riskirao je on i više od ovoga. Na trijemu se nalazilo nekoliko lonþanica. Uzeo je jednu manju. Nakon što je priþekao da po cesti proÿe automobil zapljuskujuüi vodom s asfalta, bacio je þetiri i pol kilograma tešku posudu od terakote, s biljkom, kroz prozor dnevne sobe. Razbijanje i rasipanje rasprslog stakla trebalo bi privuüi pozornost þak i u kvartu najsklonijem gledanju vlastita jebena posla. Izvukao je pištolj i drškom razbio nekoliko tvrdoglavih krhotina koje su stršile iz prozorskog okvira. Zatim se kroz prozor popeo unutra, navukao zastore u stranu i srušio postolje s vazom, spotiþXüi se kao da nikad prije nije bio u Laputinoj kuüi. Sada je imao priþu. Odgovarajuüi na poziv u pomoü koji je dopirao iz razbijenog prozora spavaüe sobe, pozvonio je, udarao na vrata. Kad nitko nije odgovorio, razbio je prozor, popeo se na kat i našao Maxwella Daltona. Ova izmišljotina nije imala sastav lijepe, slatke istine, veü kravlje balege. Kako bilo, bila je to njegova kravlja balega i servirat üe je s oduševljenjem. Nakon povratka na trijem uobiþajenijim putem, kroz vrata, a s obzirom na Daltonovo opasno stanje, Hazard se poslužio svojim mobitelom da nazove 911. Dao je dispeþerki broj znaþke i objasnio situaciju: »Trebam Hitnu i nekoliko cipeliüa, što prije to bolje.« Nakon þega je dodao: »Cipeliüi su policajci u uniformi«. »Znam«, reþe dispeþerka glasom, koji je govorio da nije ona novak u ovom poslu. »Oprostite«, uzvrati. »U redu je«, reþe. »Trebam ekipu za uvid…« »Znam«, opet ona reþe. »Oprostite«, ponovi. »Jeste li nov, naredniþe?« ªýetrdeset jedna mi je«, reþe istog þasa, shvativši kako njegov odgovor zaslužuje pohvalu za glupost. »Mislim, jeste nov u razbojstvima/umorstvima«, reþe. »Ne, gospoÿo. Toliko sam dugo veü tu da sam se skoro ubuÿao«. Meÿutim, ovo mu je bio prvi sluþaj koji je ukljuþivao duha ili što god veü, doÿavola, Dunny Whistler bio kad je mogao oblikovati snove te nestajati u zrcalu. Ovo je bio i prvi sluþaj koji je ukljuþivao poziv od upokojenog plaüenog ubojice i prvi koji je ukljuþivao zloþinca koji je izgladnjivao i muþio žrtvu održavajuüi je na životu putem infuzije. Ima dana kad pomisliš da si vidio sve. Ovo je bio jedan od njih. Završivši poziv, po kiši je odjurio preko ceste u policijski automobil. Gurnuo je pištolj za obijanje brava pod vozaþevo sjedalo. Kad se vratio na trijem, þuo je kako se približavaju sirene. Prolazeüi kroz vrata knjižnice, Ethan je na podu ugledao zgužvanu i pohabanu fotografiju.

Hannah. Ista ona slika koja je nekoü stajala na radnom stolu u Dunnyjevu stanu, koju je netko istrgnuo iz srebrnog okvira. Po nestanku zvonaca s Ethanova radna stola moglo se naslutiti da je Dunny bio u Palazzi Rospo. Elektroniþke poruke koje je primio odDevonshirea, Yorna i Hachettea potvrÿivale su ono što je nestanak zvonaca davao naslutiti. Što se Ethana ticalo, ova fotografija je bila þvrst dokaz. Mrtav da ne može biti mrtviji, prema dr. O'Brienu iz »Naše Gospe od anÿela«, Dunny je slobodno šetao po svijetu, ali s moüima koje su prkosile razumu i definirale nadnaravno biüe. Bio je u Palazzi Rospo. Sada je ovdje. Ethan ne bi vjerovao u hodajuüe mrtvace da nije pogoÿen u trbuh, umro i uskrsnuo, da ga nisu pokupili PT Cruiser i kamion te da se u trenu nakon svoje druge smrti nije opet digao na noge. On sam nije bio duh, no nakon dogaÿaja koji su se zbili u zadnja dva dana, mogao je bez problema vjerovati u duhove i mnogo toga što ranije ne bi smatrao vjerodostojnim. Možda ni Dunny nije bio duh. Možda je bio nešto za što Ethan nije imao imena. Meÿutim, što god Dunny bio, više nije bio obiþan þovjek. Njegovi motivi se stoga nisu mogli dokuþiti postupkom dedukcije ili intuicijom jednog policajca. Pa ipak, Ethan je sada osjeüao da njegov prijatelj iz djetinjstva, od kojeg se otuÿio prije toliko godina, nije izvor prijetnje Fricu, da je Dunnyjeva uloga u ovim bizarnim zbivanjima dobroüudnija nego što je u poþetku mislio. Muškarac koji je volio Hannah, koji je þuvao njezinu sliku pet godina nakon njezine smrti, mora u sebi imati potencijala za dobrotu i zacijelo ne bi mogao u sebi gajiti toliko þisto zlo potrebno da se povrijedi nedužno dijete. Presavijajuüi fotografiju i spremajuüi je u džep, Ethan je dozvao: »Fric!Fric, gdje si?« Kad nije dobio odgovor, požurio je kroz knjižnicu, pokraj kanjona knjiga, od Ezopa i Conrada Aikena do Alexandra Dumasa, od Gustava Flaubera do Victora Hugoa, od Somerseta Maughama do Shakespearea, sve do Emila Zole, bojeüi se da üe pronaüi djeþaka mrtvog ili da ga uopüe neüe pronaüi. Nema Frica. Najudaljeniji kutak za þitanje od ulaza u knjižnicu udomljavao je ne samo naslonjaþe, nego i radni stol s telefonom i raþunalom. Premda izlazne linije nisu više radile, interfon je bio neovisan opružatelju telefonskih usluga. Mogao ga je onesposobiti samo nestanak struje. Ethan je pritisnuo tipku interfon, pritisnuo kuüa i prekršio jedno od glavnih pravila gospoÿe McBee pozivajuüi djeþaka istovremeno od drugog kata do najniže garaže. Njegovo dozivanje je izbilo iz zvuþnika svakog telefona u kuüi: »Fric? Gdje si, Fric? Gdje god da si, javi se«. Priþekao je. Pet sekundi je bilo bolno dugo vrijeme. Deset þitava vjeþnost. »Fric? Javi se, Fric!« Kraj telefona se ukljuþilo raþunalo. Ethan ga nije dodirnuo. Duh koji je upravljao raþunalom ušao je u kontrolni program kuüe. Umjesto da prikaže uobiþajena tri stupca ikona, ekran je otkrio nacrt prizemlja, istoþni hodnik. Pred njim, nepozvan, pojavio se prikaz detektora kretanja. Toþkica koja je oznaþavala kretanje i tjelesnu toplinu treperila je u stakleniku. Promjera dvadeset i dva metra, petnaest metara visok od poda do stropa, staklenik je bio prašuma s prozorima, visokim plohama uokvirenog stakla, spašenog iz jednog francuskog dvorca, pretežno uništenog u Prvom svjetskom ratu. Ovdje su gospodin Yorn, i njegovi ljudi održavali, neprestano pomlaÿivali zbirku egzotiþnih palmi, sjevernoameriþkih tulipanovca, frangipanija, svilenastihalbicija, mnogobrojnih vrsta paprati, spatifiluma, orhideja te hrpe ostalih biljaka koje Fric nije znao prepoznati. Uske

staze od raspadnutog granita krivudale su izmeÿu biljaka. Nekoliko koraka iza ulaza u ovaj zeleni labirint i iluzija tropske divljine bila je potpuna. Mogao si se pretvarati da si izgubljen u Africi, na tragu rijetke albino gorile ili u potrazi za izgubljenim dijamantom iz rudnika kralja Solomona. Fric ga je nazivao Giungla Rospo, što je na talijanskom znaþilo»Žapþeva džungla« i smatrao da ima sve super stvari prave tropske šume, ali nijednu lošu. Nije bilo golemih kukaca, zmija, majmuna na drveüu koji vrište i bacaju ti govna na glavu. U sredini ove pomno ureÿene divljine, Giungla Rospo je udomljavala, vidikovac od bambusa i bubinga. Tamo si mogao jesti ili se napiti ko svinja ako si dovoljno star, ili se jednostavno praviti da si Tarzan prije nego što je upoznao onu dosadu Jane. ýetiri metra u promjeru, metar i pol iznad tla staklenika, na koji se dolazilo pomoüu osam drvenih stepenica, vidikovac je imao okrugli stol i þetiri stolice. Tajna daska na podu kad bi se pomakla ustranu, otkrivala je vrata malog hladnjaka napunjenog Colom, pivom i bocama prirodne izvorske vode, premda ne toliko prirodne da dolazi s dizenterijom, tifusnom groznicom, kolerom ili proždrljivim parazitima koji bi pojeli sve živo iz nje. Druga tajna daska, kad bi se gurnula ustranu, otvarala je ulaz u metar i pol visok prostor ispod vidikovca. To je omoguüavalo popravak hladnjaka ako se pokvari i deþkima iz službe za tamanjenje gamadi da se jednom mjeseþno zavuku pod vidikovac te pobrinu da odvratni pauci i zarazni miševi ne prave gnijezda u ovom ugodnom mraþnom utoþištu. A bilo je mraþno. Za dana ni najmanji nagovještaj sunca nije uzlazio u jazbinu ispod vidikovca, što je znaþilo da se svjetlost baterija neüe vidjeti izvana ako se ugase sva svjetla u stakleniku. Donoseüi krafne, ostalu hranu koja ne stvara buku, vlažne ubruse, Rubbermaidove plastiþne posude, Fric je ranije danas izabrao ovo mjesto za svoje skrovito, posebno tajno skrovište. Dok je Molok šetao negdje po kuüi, Fric je sada nogu prekriženih u indijanskom stilu sjedio u ovom bunkeru od bubinge za koji je njegov anÿeo þuvar oþito vjerovao da üe ga spasiti od tog žderaþa djece. Bio je u svom skloništu manje od dvije minute, osluškujuüi kako mu srce oponaša odbjegle konje, kad je zaþuo nešto drugo osim stampeda u svojim grudima. Korake. Netko se penjao na vidikovac. Najvjerojatnije je to bio gospodin Truman koji ga je tražio. Gospodin Truman. Ne Molok. Ne zvijer koja proždire djecu i þDþka zube njihovim kostima. Samo gospodin Truman. Obilazeüi, koraci su kružili po platformi, prvo prema dasci skrivenoj u podu, zatim od nje, pa opet prema njoj. Fric je držao dah. Koraci su stali. Daske su škripale dok se þovjekova težina premještala. Fric je tiho ispustio ustajali zrak iz pluüa, neþujno udahnuo svježi i zadržao dah. Škripanje je prestalo, no nakon njega su uslijediti nježni zvuþi, slabo metenje, struganje, klik. Sad bi bilo loše vrijeme za napad astme. Fric je zamalo viknuo na samog sebe što je tako glup da uopüe pomisli takvu glupost u ovako opasnom trenutku. Glup, glup, glup. Samo u filmovima astmatiþno, epileptiþno ili dijete koje ima dijabetes dobije napad u najgorem moguüem trenutku. Samo u filmovima, ne u stvarnosti. A ovo je bila stvarnost, ili barem nešto što je glasilo za stvarnost. Je li osjeüao svrab izmeÿu ramena? Kako se širi sve do potiljka. Stvaran svrab koji bi bio znak predstojeüeg napada? Zamišljeni svrab bio bi znak da je najgora vrsta najjadnijeg kukavice. Ravno iznad njega daska se otvorila.

Našao se licem u lice s Molokom koji je oþito bio pametniji od Fricova anÿela þuvara. Pjegast tip šakalskih oþiju i velikog cera. Meÿu zubima nije imao komadiüe djeþjih kostiju. Mašuüi petnaest centimetara dugom oštricom, koju je zaplijenio iz ladice s priborom za jelo gospodina Hachettea, Fric ga je upozorio: »Imam nož«. »A ja imam ovo«, reþe Molok izvukavši mali sprej veliþine boþice za papar. Zašpricao je Frica po licu neþim hladnim što je imalo okus po muškatnom orašþLüu, a vonjalo onako kako je vjerojatno vonjao nerazrijeÿeni mošus cibetke. 93. Noüu je staklenik bio þarobno osvijetljen. Svaka zlatna aureola svjetlosti, zvjezdani sjaj i svilenkasta traka lažne mjeseþine bili su þarobni kao da su ih napravili ponajbolji holivudski þarobnjaci rasvjete. Nakon zalaska sunca, prebacivanjem prekidaþa, obiþna džepna džungla postala je ovaj tropski Shangri la. Ulazeüi, s obje ruke držeüi pištolj, Ethan nije dozivao Frica. Toþkica koju je vidio na monitoru u knjižnici možda nije bila djeþak. Nije mogao zamisliti kako je uljez mogao proüi pokraj þuvara i uüi u kuüu, a da ne aktivira sve te brojne alarme. Pa ipak, pomisao da je u Palazzo Rospo upao uljez þudila ga je puno manje od drugih stvari kojima je u zadnje vrijeme svjedoþio. Klimavi oblutci u raspadnutim granitnim stazama škripali su pod njim þineüi potajnu potragu nemoguüom. Oprezno je koraþao kako bi buku sveo na minimum. Sitni, klimavi komadiüi kamena þinili su tlo pod nogama nestabilnim. Nisu mu se sviÿale ni sjene. Sjene, posvud višeslojne zamršene sjene, namjerno stvorene zbog dramatike, neprirodne, i zbog toga dvostruko varljive. Približavajuüi se sredini džungle, Ethan je þuo neobiþan zvuk, ficuup, pa opet, fiiuup, i šuškanje i pucketanje zelenila, no nije shvatio da netko puca na njega sve dok deblo palme nije primilo metak nekoliko centimetara od njegova lica zašpricavši ga toþkicama svog zelena tkiva. Brzo se bacio na tlo i ispružio. Otkotrljao se sa staze i otpuzao kroz paprat i pitosporum, kroz mimulus pun crveno-ljubiþastih cvjetova u tamu koja ga je sakrila i gdje je bio zahvalan na sjenama, bile one prirodne ili ne. Hazard je pozvao mediciske tehniþare, i vratio se profesoru. Usahli je þovjek, izgledajuüi još straviþnije izgladnjen nakon treüeg viÿenja nego prvog i drugog, prevrnuo svojim upalim oþima, složio grimasu, znatno uzrujan, boreüi se iskašljati rijeþi koje su ga greble u nedvojbeno ispucanom i krvavom grlu. »Polako, polako«, reþe Hazard. »Smiri se. Sve üe biti u redu. Sada si siguran, profesore«. Poput udice zaobljeni završetci rijeþi zadavali su Daltonu bol dok ih je izgovarao, ali ustrajao je govoreüi: »Vratit... üe... se«. »Dobro«, reþe Hazard, zahvalan što þuje zvuk sirene Hitne pomoüi kako se diže u noüi iza razbijenog prozora. »Toþno znamo što treba napraviti s tim bolesnikom kad se pojavi«. Silno ojaÿen, Dalton je uspio prebaciti glavu lijevo, pa desno i tjeskobno procviliti.

Misleüi da bi Dalton mogao biti zabrinut zbog žene i küerke, Hazard mu je otkrio da je njihovoj kuüi upravo poslao dva uniformirana policajca ne samo da obavijeste Rachel da je njezin suprug pronaÿen živ, nego i da njoj i Emily pruže zaštitu dok ne nadu i privedu Laputu. Svojim piskavim, grubim glasom, Dalton reþe: »Vratit üe se s«, i trepnu od boli dok mu se grlo stezalo. »Ne napreži se«, savjetovao ga je Hazard. »Sad si priliþno slab«. Na kraju stambenog bloka kola Hitne pomoüi glasno zavijajuüi skrenla su za ugao. Kišna noü je polizala i progutala i zadnji prodoran ton sirene dok su koþnice zaškripale po asfaltu ispred kuüe. »S... djeþakom«, reþe Dalton. »Djeþakom?« pitao je Hazard. »Misliš Laputa?«Dalton je uspio kimnuti glavom. »Rekao ti je?« Još je jednom kimnuo. »Rekao je da üe veþeras ovamo dovesti djeþaka?« »Da«. Dok je slušao medicinske tehniþare kako trþe uza stube, Hazard se naže bliže usahlom þovjeku i pitao: »Kojeg djeþaka?« ýXþHüi meÿu mimulusima, Mauna Loa spatifilumima i paprati, Ethan izbjegne drugu salvu metaka, njih tri ili þetiri, ispaljenu iz oružja s prigušivaþem, nakon pola minute tišine i treüu. ýinilo se da nijedan od tih metaka nije došao ni blizu njega. Taj se zacijelo izgubio. Ili možda nikad nije ni znao gdje je Ethan, veü je redom pucao po džungli, a Ethan je naletio na prvu salvu metaka iskljuþivo igrom sluþaja. Pucaþ - jednina. Jedan - tip. Zdrav razum je nalagao da je za napad na ovaj posjed bio potreban timski rad, da jedan þovjek nije mogao preskoþiti zid, proüi elektroniþke sigurnosne mjere, onesposobiti þuvare i upasti u kuüu. To bi bio Bruce Willis na velikom ekranu. To bi bio Tom Cruise s kompletnim kostimom i šminkom. To bi bio Channing Manheim u ulozi s tamne strane. To ne bi bio nitko stvaran. Ali da je koordinirani tim otmiþara upao u Palazzo Rospo, sada bi više od jednog þovjeka ispaljivalo prigušenu vatru. Gaÿali bi Ethana s jednim, dva ili tri automatska pištolja, uzija ili još gore. Dosad bi veü ležao koliko je dug i širok, mrtav, i plesao u raju. Kad se tišina nakon treüe salve nastavila, ustao je iz zaklona i oprezno krenuo kroz paprat, izmeÿu palmi, do ruba staze. U filmovima o džungli mrtvilo poput ovog uvijek bi ukazivalo na likove koji su iskusni u snalaženju u divljini i da je opaþina u jednom ili drugom obliku zakoraþila u svijet prirode jednako utišavajuüi cvrþke i krokodile. Miris zelenog soka zgnjeþene zelene vegetacije. Predenje prigušenog glasa ventilatora sustava za grijanje u zidovima. Komarac, mušica, kruži u zraku ispred njega, kruži. Okus krvi u njegovim ustima, otkriüe da se ugrizao za jezik kad se bacio na tlo, nabijanje koje se baš sad izdiže iz ugriza. Zvuk lepeta lišüa natjerao ga je da se okrene, okreüXüi i pištolj prema zvuku. Nije lišüe. Krila. Džunglom je, visoko iznad staze, letjelo jato papiga jarkih boja, plave, crvene, žute i presijavajuüe zelene, svojstvenih za pojedine neobiþne zalaske sunca. U stakleniku nisu živjele

ptice. Ni jato papiga, ni jedan jedini vrabac. Obrušivši se ravno ispred Ethana pa opet podižuüi visoko u zrak, šarene su ptice prošle bez kriještanja i galame i postale bijele grlice u usponu. To je bio fantom iz zrcala zamagljenog parom. To su bila zvonca u njegovoj ruci ispred cvjeüarnice. To je bio snažan miris ruža u njegovoj radnoj sobi gdje nije bilo ruža, mio glas njegove izgubljene supruge u bijeloj sobi koji je govorio o bubamarama. To je bila pružena ruka nadnaravne sile koja je jedva þekala da ga povede. Nakon što su se spiralno podigle u vis divlje udarajuüi krilima, grlice su ponovno navrle, ispunjavajuüi zrak perjem, prema njemu, pokraj njega, proizvodeüi vuuuuššš koji ga je istovremeno veselio i plašio, mameüi tonove þXÿenja iz njegova srca, ali i odzvanjajuüi užasom primitivnog unutar njega snažno poput šumskih bubnjeva. One su letjele. On je trþao. One su vodile. On je slijedio. »Stanite«, reþe Hazard medicinskim tehniþarima kad su hitro prišli krevetu usprkos groznom smradu, kad su stali raširenih oþiju i razjapljenih usta unatoþ svim užasima koje su viÿali iz dana u dan u svakodnevnom obavljanju posla. »Djeþak«, reþe Dalton grubim glasom. »Koji djeþak?« upita Hazard još jednom uzevši ruku tog sasušenog þovjeka i držeüi je u obje svoje. »Deset«, reþe Dalton. »Deset djeþaka?« »Deset... godina«. »Desetogodišnjak«, reþe Hazard ne shvaüajuüi zašto Dalton misli da se Laputa namjerava vratiti ovamo s djeþakom, ne znajuüi kako da toþno protumaþi ono što mu je taj uništeni þovjek htio reüi. Dalton se naprezao govoriti usprkos boli u grlu koja je prijetila izazvati grþenje: »Poznat...« »Poznat?« »Poznati djeþak«. I Hazard je znao. U dizalu je Molok ispustio Frica i Fric se stropoštao na pod u mlohavu hrpu ne znajuüi pouzdano što mu se dogodilo. Taj sprej veliþine boþice za papar nije sadržavao obiþan papar. Mogao je vidjeti, ali nije mogao micati oþi normalnom brzinom, mogao je treptati, ali samo sporo. Mogao je pokretati ruke i noge, ali kao da se napreže protiv tlaka u dubokoj vodi, kao umoran plivaþ kojeg prema dolje vuþe nemilosrdna podvodna struja. Nije mogao zadati udarac u samoobrani, nije þak mogao ni stisnuti ruku u šaku. Dok su se spuštali prema garaži, Molok se nacerio Fricu i mahao malom boþicom spreja pred njim. »Kratkotrajni poluparalitik. Razvio ga je jedan moj kolega uz pomoü velikodušne stipendije iranske tajne policije. Želim te omamljenog, ali budnog«. Fric je þuo sebe kako diše. To nije bilo astmatiþno disanje. »Tog vidikovca nije bilo u planovima«, reþe Molok. »Ali znao sam þim sam ga vidio. Još sam u dodiru s djetetom u sebi, s divljim duhom kakvi smo kad se rodimo, i znao sam«. Fric nije þuo ni zdravo disanje. ýisto ali plitko, slabo zviždanje u grlu. Dok mu se lice straviþno grþilo od veselja, što bi Frica inaþe natjeralo da na brzinu isprazni mjehur da se prije tako kratkog vremena nije olakšao u zasaÿenu palmu, Molok reþe: »Želim da budeš budan kako bi doživio sav strah otmice iz ove tvoje raskošne gajbe, znajuüi da te tvoj moüni tatica ne može spasiti leteüi u plastu i tajicama ili na motoru kao što je mislio da može. Ni sve mišiüave filmske zvijezde na ovom svijetu, pogotovo supermodeli, pa þak ni svi

napumpani tjelohranitelji na Bel Airu ne mogu spasiti tvoje maženo i paženo dupe«. Fric je znao da üe umrijeti. Ništa od bijega u Goose Crotch u Montani. Nema nade da üe jednog dana voditi stvaran život. Ali možda napokon ima nade za malo mira. Kao pastir krdu, kao pas potjeri, kao izviÿDþ konjici, grlice su pokazale Ethanu put, ptica po ptica, iz staklenika u istoþni hodnik pa pokraj zatvorenog bazena u sjeverni hodnik i zapadno prema rotondi. Kakav prizor! Trideset ili þetrdeset sjajnih bijelih ptica leti hodnikom, pernata rijeka u ovom kanjonu raskošna dekora, kao jato osloboÿenih duhova koje se diže prema Valhali. Uletjele su u rotondu i kružile ondje kao uhvaüene u vrtlog zraþni struja ciklone u nastajanju sve dok ih Ethan nije sustigao, nakon þega su se zbile bliže jedna drugoj, bliže, dok se nisu spojile u jedinstveno nemirno biüe. Spustile su se s treüeg kata u prizemlje mijenjajuüi boju i opet promijenile oblik, postavši onaj prijatelj iz djetinjstva koji je izgubio svoj put. Stojeüi ni tri metra od Ethana, priviÿenje koje je bilo Dunny Whistler reþe: »Ako ovog puta umreš, neüu te moüi vratiti. Moje moüi su ograniþene. Vodi Frica u garažu. Još malo i vani je«. Prije nego što je Ethan uspio progovoriti, mrtvi Dunny više nije bio Dunny, veü opet grlice koje su u eksploziji blistavih krila jurnule ravno prema golemom božiþnom drvetu. Nisu pobjegle u igliþaste grane, veü u srebrne i grimizne ukrase, i sada više nisu bile ptice nego samo sjene ptica koje su postajale sve tamnije na svjetlucavim zakrivljenim ukrasima i zatim nestale. Držeüi ga šakom za majicu, Molok je vukao poluoduzetog Frica po podu garaže. Fric je bio leÿima okrenut svom otmiþaru, promatrajuüi dizalo kako se udaljava. Molok je zgrabio kljuþeve s panoa na zidu na kojem su visjeli kljuþevi svih automobila ispod oznaka na kojima su stajali marka, model i godište svakog auta. ýinilo se kao da se otmiþar snalazi u Palazzi Rospo tako dobro kao da u njoj živi. Od Frica se udaljavao i inhalator, njegov dragocjeni lijek protiv astme. Pumpica mu se otkvaþila s pojasa. Pokušao je uhvatiti kad se otkvaþila, ali su mu udovi bili poput želatine. Molok je možda lud ili je naprosto zao. Ali Fric nije mogao zamisliti što bi iranska tajna policija imala protiv njega. U svojih deset godina života upoznao je strah. Toþnije, strah je u njegovu životu bio gotovo konstantan. Meÿutim, taj strah koji je toliko dugo poznavao bio je više jedne spokojnije vrste, jaþine koja je prije zanovijetala nego prijetila i prije ga se moglo usporediti s upornim kljucanjem malih ptica nego surovim kidanjem pterodaktila. Briga da bi se oþeva odsutnost mogla još više produžiti, sve dok se ne protegne u godine, poput odsuüa njegove majke. Stalna zabrinutost da üe zauvijek ostati šmokljan kakav je sad, da nikad neüe znati što da uþini od života ili sa sobom, da üe ostarjeti i još uvijek biti samo sin Channinga Manheima, Lica. Ali svake sekunde puta od staklenika do garaže veliki tamni strah mlatio je svojim kožnatim krilima u kavezu njegova srca, tutnjao šupljinama tijela i duše, tresao tijelo i krv i kosti. Za svoj bijeg Molok je mogao izabrati bilo koji iz zbirke starijih klasiþnih automobila vrijednih stotine tisuüa dolara. Meÿutim, odluþio se za noviji model, Fricov najdraži model. Svijetlocrveni Buick Super 8 iz 1951. s kromiranim stabilizatorima i krilcima na branicima. Podigao je Frica na suvozaþevo sjedalo, zalupio vratima, otrþao oko Buicka i sjeo za volan. Motor je upalio iz prve jer je svako vozilo u zbirci bilo u savršenom stanju. ýovjek se na anÿele þuvare oþito ne može osloniti u nevolji. A Tajanstveni pozivatelj ionako nikad i nije previše izgledao kao anÿeo. Izgledao je nekad presablastan, stil mu je bio prezloslutan, u oþima mu je bilo previše tuge. Dok ja Molok izlazio s parkirnog mjesta, Fric se pitao što se dogodilo gospodinu Trumanu. Zacijelo je mrtav. Kad se usredotoþio na tu pomisao, on je otkrio da ga poluparalitik ne

spreþava da plaþe. Ušavši stubištem u gornju garažu, Ethan je þuo buku motora, osjetio miris ispušnih plinova. Buick je stajao spreman za bijeg u podnožju izlazne rampe, a garažna vrata samo što se nisu do kraja podigla i maknula mu se s puta. Muškarac iza upravljaþa. Jedan. Nema ortaka na stražnjem sjedalu, nitko ne puca iz nekog drugog kutka garaže. Suvozaþeva strana automobila bila je najbliža Ethanu kad je potrþao prema njemu. Na prednjem boþnom prozoru na stakla je bila naslonjena þupava glava. Nije mogao vidjeti djeþakovo lice, ali þinilo se kao da mu glava visi, kao da je Fric u nesvijesti. Ethan samo što nije stigao do Buicka kad su se vrata podigla, i oslobodila prolaz. Automobil je potom poletio prema vratima i izlaznoj rampi koja je ležala iza njih takvom brzinom da ga þovjek na nogama nije mogao stiüi. Zakoraþivši iz trka u stav za pucanje, gledajuüi metu pod pravim kutom, povukavši desnu nogu malo unatrag zbog ravnoteže, olabavivši lijevo koljeno, s obje ruke na oružju, Ethan je riskirao ispalivši tri brza hica. Ciljao je nisko iz straha da ne pogodi Frica ako se metak sluþajno odbije, u stražnju gumu sa suvozaþeve strane. Blatobran je sakrivao gotovo pola kotaþa, pa mu je za ciljanje ostao samo uski prozorþLü. Jedan je metak probušio metal, jedan je skroz promašio, ali je jedan probušio gumu. Automobil je sjeo i nagnuo se na jednu stranu. Nastavio je voziti. Još prebrzo da bi ga mogao sustiüi. Flap-flap-flap probušene gume pratilo je uspon po nižem dijelu rampe. Kvarcitni pod nije bio klizav, suh ili mokar, ali stražnje su se gume kratko vrtjele bacajuüi prljavu vodu i plavi dim, možda zato što je automobil bio nagnut udesno. Dok mu se Ethan još jednom približavao, Buick je pronašao uporište i pojurio naprijed i gore. Iskidana guma klopotala je glasnije nego prije, a ogoljeni kotaþ zagrizao kvarcitni pod proizvodeüi zvuk kao kad pilom režeš kamen. Kad se Ethan popeo na vrh rampe, ugledao je automobil na prilazu boþno od kuüe. Kretao se prema proþelju. Dvanaest metara udaljen od Ethana. Brz premda osakaüen. Nije bilo niþega što bi ga zaustavilo da odstruže cijelim putem do ograde koja se otvarala automatski kad bi senzori u asfaltu s unutrašnje strane posjeda registrirali da se ogradi približava vozilo. Ethan je potrþao. Nije mogao sustiüi automobil. Nije bilo nade za to. Svejedno je potrþao, jer nije bilo niþeg drugog što bi mogao uþiniti. Bilo je prekasno da se vrati, zgrabi kljuþeve, uzme drugi automobil. Dok on izaÿe iz garaže, Buick üe veü proüi ogradu i nestati. Trþao je, trþao, pljuskajuüi kroz hladne lokve, trþao, pumpajuüi rukama, i pokušavajuüi kompenzirati težinu, teret, pištolj u desnoj ruci, jer dobro trþanje je bila stvar ravnoteže. Trþao, trþao, jer bude li Fric ubijen, Ethan Truman üe biti mrtav þovjek, mrtav iznutra, i provest üe ostatak života na ovom svijetu gledajuüi u grob, hodajuüi mrtvac, sigurno kao Dunny Whistler. 94. Corky Laputa, zadovoljan što je dokazao da je Robin Goodfellow jednako hrabar i opasan kao bilo koji pravi tajni agent, oduvijek je namjeravao napustiti posjed u jednom od glumþevih skupih klasiþnih automobila.

Komplikacija s puknutom gumom neüe ga natjerati na promjenu plana. To je bila obiþna smetnja. Vožnja je bila gadna, upravljaþ je tvrdoglavo vukao ustranu, ali kao poznavatelj kaosa i majstor nereda, taj je izazov doþekao s oduševljenjem poznatim svakom djetetu koje se okušalo u upravljanju autiüem u lunaparku. Od svakog bi ga trzaja prolazile srsi. Sada je samo morao proüi Buickom ogradu i odvesti se tri bloka dalje u ulicu gdje je parkirao Acuru. Odatle üe brzo stiüi kuüi. U roku od pola sata predstavit üe maženog i paženog klinju Smrdljivom, klinjo üe spoznati strah koji üe mu Corky ostaviti u naslijeÿe i zapoþet üe njegova duga patnja i karijera medijske zvijezde. Bude li na putu išta krenulo krivo, ako kaos prvi put izda Corkyja, pre üe ubiti djeþaka nego ga bilo kome predati. Ne bi þak ni zamijenio mladog Manheima za vlastiti život. Kukaviþluk nije imao mjesta u hrabrim životima onih koji üe dovesti do kolapsa društva i iz njegovih ruševina podiüi novi svijet »Bude li me tko zaustavio«, obeüao je malom, »rasut üu ti mozak, pop pop, pop i postat üeš najoplakivanija osoba na svijetu poslije Lady Di«. Dospio je do ugla kuüe. Malo dalje, na lijevoj strani, ležalo je malo jezerce u sredini kružnog toka ispred kuüe. Još je vozio po spojnom prilazu k se prikljuþivao na glavni za pedeset, šezdeset metara. Neposredno iza dosega farova dogodilo se nešto toliko þudno da je kriknuo od iznenaÿenja, a kad su dvije zrake otkrile pravu prirodu prepreka koja ga je þekala, uhvatio ga je strah. Stao je nogom na koþnicu toliko jako da se auto poþeo okretati. Molok je rekao da üe raznijeti Fricu mozak, no Fric je imao preþih briga jer je svrab izmeÿu ramena ovaj put bio stvaran, ne zamišljen, brzo se širio prema potiljku. 2þekivao je dobiti napad þim ga je Molok pošpricao po licu, ali je nuspojava supstancije koju mu je Molok dao odgodila astmatiþni napad. Ali sada je dolazio, i to s osvetom. Fric je poþeo hripati. Prsa su ga stezala i nije mogao udahnuti dovoljno zraka. Nije imao inhalator. Jednako loše, ili još gore, bilo je to što je i dalje bio poluparaliziran pa se nije mogao uspraviti iz mlohava klonula u uspravan sjedeüi položaj. Morao je sjediti uspravnije da bi prsnim i vratnim mišiüima iz sebe istisnuo ustajali zrak. Još gore, slabim trudom kojim se pokušao uspraviti skliznuo je još niže. Zapravo, þinilo se da samo što nije skliznuo sa sjedala. Noge su mu se same savile, preklopile preko listova složivši se u prostor ispred ladice, a dupe mu se objesilo preko ruba sjedala. Od struka do vrata je ležao na sjedalu, a glava mu je bila naslonjena na naslon sjedala. Osjeüao je kako mu se zraþni putovi sužavaju. Hripao je, soptao, pokušavajuüi udahnuti, uvukao u sebe malo zraka, istisnuo još manje. Ono poznato tvrdo kuhano jaje mu se smjestilo u dušnik, kamen, kuglica vate, blokirajuüi mu disanje. Nije mogao disati na leÿima. Nije mogao disati. Nije mogao disati. Molok je stao na koþnicu. Stražnji kraj automobila je zanio i automobil se zavrtio. Na prilazu, trþHüi prema Corkvju koji je jurio prema njima, bili su Roman Castevet kojeg je ubio i spremio pod plahtu na hladnu policu mrtvaþnice, Ned Hokenberry koji se vratio po svoj privjesak, svoje treüe oko, anoreksiþna Brittina Dowd, gola i košþata kao onog dana kad ju je ostavio na podu njezine spavaüe sobe, ali ne spržena vatrom, i Mick Sachatone u svojoj Bart Simpson pidžami. Trebao je znati da su priviÿenja, trebao je hrabro proüi ravno kroz njih, meÿutim nikad nije vidio ništa sliþno, niti je ikad sanjao da je takvo što moguüe. Nisu bili prozirni, veü su izgledali jednako opipljivi kao žaraþ ili bronþano-mramorna svjetiljka. Bacivši se na koþnicu, prejako ju je stisnuo i možda nenamjerno povukao upravljaþ.

Buick se toliko jako zaokrenuo da mu je pištolj odletio iz krila pod noge, a glava udarila o boþni prozor dovoljno jako da ga razbije. Na kraju okreta od 360 stupnjeva njegove þetiri žrtve nisu nestale za vrijeme rotacije, nego se nastavile zlokobno izdizati baš ondje te se sve bacile na automobil izmamivši iz šokiranog Corkyja vrisak previše nalik djevojaþkom da bi bio prikladan za Robina Goodfellowa. Jedan, dva, tri, þetiri ljutita mrtvaca udarila su o vjetrobran i napukli boþni prozor jedva þekajuüi da ga dohvate, no udarci, koji ipak nisu bili stvarni nego tek oblici od kiše i sjena, nestali su preobrazivši se u bezobliþnu masu vode koja se rasprskala po staklu i otekla. Pun okret nije zaustavio Buick. Okrenuli su se za još devedeset stupnjeva, sudarili s jednim od stabala koja su porubljivala prilaznu cestu i naglo zaustavili, pri þemu su se otvorila suvozaþeva vrata i sasulo staklo vjetrobrana. Smijuüi se u lice kaosu, Corky je posegnuo ispod upravljaþa i napipao Glock na podu izmeÿu nogu. Dodirnuo je dršku, zgrabio je i prinio oružje djeþaku namjeravajuüi pucati u njega. Vozaþeva vrata su se otvorila reskom škripom savijenog metala, u unutrašnjost automobila je za Corkyjem posegnuo Ethan Truman pa je umjesto djeþaka upucao njega. Stigavši do Buicka, u istom trenutku kad je udario o drvo i zaustavio se, Ethan je tresnuo pištoljem o krov i ondje ga ostavio jer nije htio pucati u unutrašnjosti automobila, ne dok je Fric bio u liniji vatre. Ne mareüi za rizik, povukao udubljena vrata i posegnuo unutra. Vozaþ je uperio pištolj u njega i ne samo da je vidio bljesak iz cijevi nego ga je i namirisao. Nije osjeüao nikakve posljedice u trenutku kad je dobio metak jer je bio previše usredotoþen na otimanje pištolja da bi mogao procijeniti je li pogoÿen ili ne. Mogao se zakleti da je osjetio kako mu je drugi metak razdijelio kost i tada je imao pištolj. Bez odlaganja bacivši oružje u mrak, izvukao bi vozaþa iz Buicka, no on je izašao svojevoljno, bacivši se ravno na njega. Obojica su pala teže nego je zahtijevala sila teža, Ethan prvi, udarivši zatiljkom o kvarcitnu kaldrmu. Nakon sudara, kad su se vrata naglo rastvorila, Fric je skliznuo sa sjedala, ispao iz Buicka i našao se na mokroj cesti. Ležao je ispružen na leÿima gorem od svih položaja kad ne bi mogao disati. Kiša koja mu je padala u oþi mutila mu je vid, ali mutan vid ga je brinuo manje od grimizne boje koja se razlijevala po noünom nebu, pretvarajuüi kišne kapi u rubine. Misli su mu se zamaglile kao i vid, premalo kisika u mozgu, ali bio je dovoljno bistar da zna kako uþinak onog sranja koje je udahnuo možda slabi. Pokušao se pomaknuti, i uspio, ali bez imalo sklada ili kontrole, više kao upecana riba koja se bacaka po obali. Na boku je mogao puno bolje stiskati i opuštati vratne, prsne i trbušne mišiüe, što je morao þiniti kako bi iz sebe izbacio ustajali zrak koji mu se u pluüima zgusnuo kao sirup. Puno bolje, ali ne dovoljno dobro. Disanje mu je postalo tanje od lista papira, tanje od ljudske vlasi, tanje od sloja prašine. Morao je sjesti. Nije mogao. Trebao mu je inhalator. Nije ga imao. Premda mu je svijet izgledao grimizno, znao je da on svijetu zacijelo izgleda plavo jer ovaj je napad doista bio jedan od gadnijih, gori od bilo kojeg ranije, prilika za odlazak na Hitnu, za lijeþnike i medicinske sestre i njihove priþe o Manheimovim filmovima. Nema zraka. Nema zraka. Ima trideset pet tisuüa dolara za preureÿivanje svojih soba, ali nema zraka. Smiješne su mu se misli gomilale u glavi. Ne haha smiješne. Jezivo smiješne. Crvene misli. Toliko tamnocrvene na rubovima da je crveno zapravo bilo crno. Buduüi da trenutno nije bio raspoložen za poduþavanje dekonstruktivistiþke teorije književnosti, nego uništavanje svega što mu se naÿe na putu, vuþjim bijesom koji mu je zavijao

kroz glavu, Corky je imao potrebu kopati oþi s lica pred sobom, gristi, trgati zubima, grepsti noktima, razderati. Razjapivši þeljust za prvi ugriz, shvatio je da jeTruman omamljen udarcem glavom o kaldrmu i da mu otpor nije toliko jak koliko je oþekivao. U divljem zanosu, Corky je kroz maglu shvatio ako podlegne toj životinjskoj potrebi da svrši ovo zubima i noktima, da üe nešto u njemu puüi, prijeüi üe neku zadnju granicu i naüi üe ga satima kasnije još uvijek sagnutog nad unakaženim tijelom svoje žrtve, njuške i þeljusti zarinutih u ostatke mesa. Kao da strašne zalogaje traži kao svinja tartufe. Robin Goodfellow, ne prošavši stvarno obuku koja bi ga uþinila smrtonosnim oružjem, nego proþitavši svoj dio špijunskih romana, znao je da üe jak udarac donjim dijelom dlana u nos smrskati neprijatelju nazalnu kost i poslati u mozak krhotine, uzrokujuüi trenutaþnu smrt, pa je to Xþinio i uskliknuo od oduševljenja kad je Trumanova krv odgovorila na udarac mlazom žive, crvene boje. Otkotrljao se s beskorisna policajca, ustao, okrenuo prema Buicku i otišao potražiti djeþaka. Nagnuo se kroz vozaþeva vrata i provirio unutra, ali Fric je oþigledno izašao kroz otvorena vrata sa suvozaþeve strane. Poluparalitik još nije prestao potpuno djelovati. Derište nije moglo otpuzati daleko. Uspravljajuüi se, Corky je spazio pištolj na krovu Buicka u ravnini oþiju. Kiša je poput umetnutih dijamanata sjala na njegovoj dršci. Trumanovo oružje. Naÿi djeþaka. Upucaj ga, ali samo u nogu. Da ne može nikamo otiüi. Zatim odjuri natrag u garažu po druge kljuþeve, drugi automobil za bijeg. Corky je još mogao spasiti plan, jer on je bio sin kaosa toliko sigurno koliko je Fric bio sin najveüe svjetske filmske zvijezde, a kaos neüe iznevjeriti svoje dijete kao što je glumac iznevjerio svoje. Obišao je automobil i ugledao djeþaka kako leži na boku, mlateüi nogama po mokrom tlu, vukuüi se prema naprijed poput kljasta raka. Corky je krenuo za njim. Premda je Fric napredovao najneobiþnijim naþinom kretanja koji je Corky ikad vidio proizvodeüi hripav zvuk koji je podsjeüao na pokidanu igraþu na navijanje kojoj je iskoþila opruga, klinjo je sišao s prilazne ceste i došao do trave. ýinilo se da pokušava doüi do kamene vrtne klupe koja je izgledala kao antikvitet. Približavajuüi mu se, Corky je podigao pištolj. William Yorn, marljivi vrtlar, nadzirao je svako drvo i grm ne bi li uoþio tragove bolesti i tretirao svoje zelenje na prvi znak plijesni, snijeti ili kuge. Katkad, meÿutim, biljki ne bi bilo spasa pa se iz rasadnika naruþivala zamjena. Velika stabla zamjenjivana su istim primjercima u najveüoj dostupnoj veliþini. Novog bi ljepotana ili dostavili kamionom pa prebacili na njegovo mjesto unajmljenom dizalicom ili pak transportirali na lokaciju zrakom velikim industrijskim helikopterom s dva para horizontalnih propelera i spustili iz zraka. Manji su primjerci saÿeni strateški i taktiþki manje zahtjevnom inženjerijom, a u sluþaju najmanjeg novog drveüa, puno rada ruku bilo je dovoljno da se obavi posao. U nekim sluþajevima drvo bi bilo toliko maleno da ga se moralo poduprijeti kako bi iduüih godinu, dvije raslo uspravno, kako bi se moglo oduprijeti vjetru. Dok su se neki za podupiranje tih vitkih novih stabala još služili visokim drvenim kolcima, gospodin Yorn je bio skloniji þeliþnim kolcima širine dva i pol i pet centimetara, dužine dva i pol i tri metra, jer nisu trunuli, pružali su þvršüi oslonac i moglo ih se opet koristiti. Nakon što je išþupao dva i pol metra dugaþak þeliþni kolac iz zemlje i rastrgao rastezljivu plastiku kojom je bio zavezan za drvo Ethan je oteturao za bolesnim kuþkinim sinom u olujnom odijelu, zamahnuo þeliþnim štapom prema njegovoj glavi što je jaþe mogao i srušio ga na zemlju.

Dok je padao, otmiþar je refleksno potegnuo obaraþ. Metak se odbio od granitne vrtne klupe i odjurio u kišu i tamu. Tip se srušio i prevrnuo na leda. Trebao je biti mrtav ili u nesvijesti, ali izgledao je samo omamljen, zbunjen. Još je držao pištolj. Ethan se bacio na svog napadaþa objema koljenima, izbijajuüi mu dah, s malo sreüe slomivši pokoje rebro i probušivši slezenu. Zgrabio je ruku u rukavici kojom je držao pištolj, istrgnuo oružje koje mu je potom iskliznulo iz ruke i obeshrabreno gledao kako klizeüi bježi izvan njegova dosega. Premda mu je u glavi zacijelo zvonilo kao zvona crkve Notre Dame, gad je zamahnuo prema Ethanu, zgrabio punu šaku Ethanove kose, bolno je zaokrenuo i poþeo vuüi Ethanovo lice prema svojim strašnim bijelim zubima pokušavajuüi ga ugristi. Bojeüi se zuba, Ethan je ipak stegnuo desnu ruku oko muškarþeva vrata kako bi ga prikliještio, a zatim ga opalio šakom, zabio zglobove svoje lijeve ruke u njegovo desno oko, opet ga opalio šakom, ali kosa mu je još bila omotana oko onih željeznih prstiju koji su je þupali iz korijena. Napipao je debeli lanac oko manijakova vrata i sjetio se povuüi, povuüi i udariti, povuüi i udariti, sve dok ga lijeva ruka nije zaboljela, a nategnuti lanac, ostavivši usjekline na prstima desne ruke, napokon pukao poput kakva jeftina lanþLüa. Zubi su prestali gristi. Oþi su bile uperene u nešto iza Ethana, nešto iza same noüi. Opušteni prsti ispustili su isprepletene pramenove kose. Zadihan, dižuüi se s mrtvaca, Ethan je pogledao lanac u svojoj ruci. Privjesak. Staklena kugla u kojoj je plutalo budno oko. Molok se þinio mrtvim, ali i prije se þinio takvim. Fric je promatrao tuþnjavu iz kuta art filma, kroz grimiznu maglu, pitajuüi se zašto se direktor fotografije odluþio snimiti akcijsku scenu pomoüu objektiva, koji izobliþuje i crvenog filtra. Sve ga je to muþilo ne potpuno svjesnog nego nekako sanjivog, kao da spava i istovremeno sanja dvije more, jednu o dva muškarca koja se bore na život ili smrt, a drugu o tome da se guši. Eto ga opet u starom gušitoriju, sopüe kao kakav rudar bolesnih pluüa, kao u onom filmu koji je Tata duh mudro odbio, a majka prvotnog vlasnika Palazze Rospo pokušava ga ugušiti krznenom bundom. Gospodin Truman ga je podigao i odnio na klupu. Znao je da za vrijeme napada Fric mora sjediti uspravno kako bi mogao bolje koristiti vratne, prsne i trbušne mišiüe da istisne zrak iz pluüa. Gospodin Truman je poznavao postupak. Držao ga je uspravno. Pogledao je za Fricov pojas tražeüi inhalator. Gospodin Truman je ispljunuo niz vulgarnih i prostih rijeþi koje je Fric sve veüþuo tijekom godina provedenih meÿu elitom svijeta zabave, no dosad ih nikad nije þuo iz usta gospodina Trumana. Posvud još crvena koja tamni u crnu, a toliko malo zraka prolazi kroz nerc, samurovinu, lisicu, koje god krzno od kojeg bi bunda mogla biti. Dišuüi na usta jer mu je nos bio zaþepljen smrskanom hrskavicom i zgrušanom krvlju, Ethan nije znao ima li dovoljno snage u sebi da otrþi s djeþakom natrag u kuüu sve do ureda gospoÿe McBee, gdje se nalaze rezervni inhalatori. Metak mu je okrznuo lijevo uho i premda je rana bila površna, krv mu se slijevala niz pregibe uha ulazeüi u rezonantne dubine, slabeüi mu sluh, slijevajuüi se eustahijevom cijevi u grlo, zbog þega je imao napade kašlja. Nakon oklijevanja, shvativši da Fric ima najteži napad astme dosad, da je ovo situacija opasna za njegov život, podigao je djeþaka s klupe, uzeo ga u naruþje, okrenuo se prema kuüi i našao licem u lice s Dunnyjem. »Sjedi pokraj njega«, reþe Dunny.

»Miþi mi se s puta, zaboga!« »Bit üe mu dobro. Samo sjedi, Ethane«. »Neüe mu biti dobro, nikad ga nisam vidio u ovako lošem stanju«. Ethan je u svom grubom glasu þuo osjeüaj snažniji i veüi od straha i bijesa. Osjetio je sirovu i oþajniþku ljubav prema drugom ljudskom biüu za koju nije bio siguran može li je još osjeüati. »Ovaj put nema snage da se bori, tako je slab« »To je zbog paralitika, ali prestaje djelovati«. »Kakvog paralitika? O þemu to govoriš?« Jednom rukom i nježnom snagom, jaþom od obiþne smrtne, Dunny Whistler je pritisnuo Ethana natrag, s djeþakom u naruþju, i spustio ga na mokru klupu. Stojeüi iznad njih, blijed i donekle ispijen muškarac u lijepom odijelu, Duny nije izgledao nimalo posebno, ipak je prolazio kroz zrcala, preobražavao u papige koje postaju grlice i nestaju u ukrasima na božiþnom drvetu. Ethan je shvatio da je odijelo njegova stara prijatelja suho na kiši, suho kao i Dunny. ýinilo se kao da kišica pada po njemu, ali bez uþinka. Bez obzira na to koliko snažno Ethan piljio, nije mogao vidjeti što se dogaÿa ijednoj kapi koja padne na Dunnyjevo odijelo i lice, nije mogao odgonetnuti tajnu tog trika. Kad je Dunny spustio ruku na Fricovu glavu, iz djeþakovih bolnih pluüa je izbio zarobljeni dah. Fric se stresao u Ethanovu naruþju, nagnuo glavu natrag i udahnuo, uvukao hladni zrak bez smetnje, izdahnuo blijedi dim bez astmatiþnog hroptanja. Promatrajuüi Dunnyja u þudu, mršavog od vremena provedenog u komi, blijedog, Ethan nije osjeüao ništa manju zbunjenost nego kad se, nakon što je poginuo u prometnoj nezgodi, našao živ pred vratima cvjeüarnice »Zauvijek ruže«. »Što? Kako?« »Vjeruješ li u anÿele, Ethan?« »Anÿele?« »Zadnje noüi života«, reþe Dunny, »dok sam ležao u komi i umirao, netko me posjetio. Duh po imenu Typhon«. Ethan se sjetio dr. O'Briena u »Našoj Gospi od anÿela«, ranije istog dana. DVD snimka Dunnvjevih moždanih valova. Neobjašnjivi beta valovi, na monitoru budno i uzbuÿeno stanje dok Dunny leži u dubokoj komi. »Nekoliko sati prije moje smrti«, nastavio je Dunny, »Typhon me posjetio da mi otkrije sudbinu mog najboljeg prijatelja. To si ti, Ethane. Usprkos svim tim izgubljenim godinama i krivim putovima kojima sam pošao, to si još uvijek ti. Moj prijatelj... i Hannahin muž. Typhon mi je pokazao kada i kako üe te Rolf Reynerd ubiti, u onoj crno-bijeloj sobi sa svim onim pticama i bojao se za tebe... tugovao za tobom«. Na nekoliko mjesta EEG je zabilježio vrlo visoke beta valove koji prema dr. O'Brienu predstavljaju moždane valove uplašene osobe. Podskup beta valova je ukazivao na razgovor. Dunny reþe: »Ponudio mi je nešto... dao mi je priliku... da ti budem þuvar zadnja dva dana. U sklopu moüi koje su mi odobrene za taj kratki zadatak, dobio sam moü da vratim unatrag vrijeme«. Kad pred tobom stoji tip i govori ti kako može vratiti unatrag vrijeme, a ti mu smjesta povjeruješ, i kad sve manje zbunjen prihvaüaš da je suh na kiši, zauvijek se promijeniš, i to vjerojatno nabolje, premda se osjeüaš kao da ti je netko izmaknuo tlo pod nogama, kao da si pao u dublju i þudniju zeþju rupu od one koju je sanjala Alisa.

»Odluþio sam ti dopustiti da iskusiš smrt u Reynerdovu stanu, tvoju sudbinu, a zatim te vratiti natrag trenutak prije nego što se to dogodi. Htio sam te nasmrt uplašiti da budeš spremniji za ono što te þekalo. I tebe i djeþaka«. Dunny se nasmiješio prema Fricu i izdigao obrvu kao da govori da zna da bi djeþak želio nešto reüi. Još uvijek slaba tijela, ali opet brze pameti, Fric reþe Ethanu: »Vjerojatno vas þudi što anÿeli mogu reüi 'sranje'. I mene je. Ali, znate, pa rijeþ je i u rjeþniku". Ethan se sjetio trenutka u knjižnici s Fricom, ranije te veþeri, kad je rekao zabrinutom djeþaku da ga svi vole. Nevjerujuüi, smeten, Fric je u svojoj vjeþitoj skromnosti ostao bez rijeþi. Iza Frica na božiþnom drvetu u knjižnici anÿeli su se vrtjeli, kimali i plesali bez vjetra. Neobiþno je oþekivanje spopalo Ethana, osjeüaj da bi mu se na srcu mogla otvoriti vrata razumijevanja. Tada se nisu otvorila, ali sada su bila širom otvorena. Dunny gleda svog prijatelja kako drži djeþaka u svom krilu, u naruþju, I djeþaka kako se drži za Ethana što þvršüe može, ali vidi puno više od njih« þXÿenja njegovoj nadnaravnoj prisutnosti i olakšanja što su živi. « Vidi suriogat oca i sina kojeg üe taj otac neslužbeno usvojiti, vidi dva života koja se a dižu iz oþaja potpuno predani jedan drugom, vidi godine ispred njih ispunjene nadom koja se raÿa iz nesebiþne ljubavi, godine obilježene i životnim hovima koje na kraju samo ljubav može izlijeþiti. I Dunny zna da je to što uþinio najbolja i najþistija stvar koju je ikada uþinio ili koju üe, iron ikada uþiniti. »PT Cruiser, kamion«, þudi se Ethan. »Umro si drugi put,« reþe Dunny, »jer se sudbina borila provesti što ti je bilo namijenjeno. Tvoja smrt u Reynerdovu stanu nastupila je tvojom slobodnom voljom, uzrokovana odlukama koje si donio. Vraüajuüi se unatrag, pomrsio sam sudbinu koji si sam sebi stvorio. To ti niti ne mora može biti potpuno jasno. Jedino što moraš znati jest da sudbina namjesti ono što ti je bilo namijenjeno. Svojim vlastitim odlukama i svojim odlukama samom si sebi stvorio novu sudbinu«. »Zvonca iz kola Hitne pomoüi«, pita Ethan, »te silne igre i igrice. « Dunny se nasmiješi Fricu. »Kako glasi pravilo? Kako anÿeli moraju djelovati? « »Neizravno«, reþe djeþak. »Poticanjem, nadahnjivanjem, zastrašivanjem, laskanjem, savjetovanjem. Utjecati na zbivanja svim škakljivim i zadovoljivim sredstvima«. »Vidiš da ima stvari koje ti znaš, a veüina drugih ne«, reþe Dunny. »I to vjerojatnije važnijih od toga da se u boþicama parfema nalazi razrijeÿeni mošus iz analnih žlijezda cibetke«. Djeþak je imao osmijeh na licu naspram kojeg onaj njegove majke trenutaþno blijedi iz sjeüanja i unutarnje svjetlo koje sjaji bez pomoüi duhovnih savjetnika. »Oni ljudi na prilazu koji su se bacili na automobil? «, upita Ethan preostalom zbunjenošüu. »Molokove žrtve koje sam prizvao iz vode i poslao na njegov automobil da ga uplaše«, objasni Dunny. »Dovraga, to nisam vidio!« reþe Fric. »Usto mi anÿeli þuvari se ne zamatamo u bijele plašteve i ne letimo s jednog mjesta na drugo kao što to prikazuju u filmovima. Kako putujemo, Fric?« Djeþak dobro zapoþne, ali se zbuni: »Putujete zrcalima, maglom, dimom, portalima...«

»Portalima u vodi, stubama od sjena, cestama od mjeseþine«, potakne Dunny. Fric se sjeti: »Željom, nadom i oþekivanjem«. »Bi li želio da ti zadnji put pokažem kako anÿeli doista lete?« »Može«, reþe djeþak. ªýekaj«, reþe Ethan. »Nema þekanja«, reþe Dunny jer þuje telefonski poziv na koji se mora javiti. »Moj posao ovdje je zauvijek završen«. »Prijatelju moj«, reþe Ethan. Zahvalan na te dvije rijeþi, zahvalan više nego što to može pokazati, Dunny se preobrazi moüima koje su mu odobrene u stotine sjajnih zlatnih leptira koji se skladno dižu u kišu i jedan po jedan, lepršanjem krila, nestaju u noüi, dalje od pogleda smrtnih oþiju. 95. Kad se Dunny materijalizirao na drugom katu velike kuüe kako bi se javio na poziv, Typhon kroz dvostruka vrata izaÿe iz Manheimova privatna apartmana u sjeverni hodnik odmahujuüi glavom u þXÿenju. »Dragi moj sinko, jesi li ti obišao ove prostorije?« »Nisam, gospodine«. ªýak ni ja ne uživam u takvom luksuzu. No, kad smo kod toga, toliko putujem da veüinom boravim u hotelima, ali þak ni najbolji hoteli nemaju apartmane koji bi se mogli usporediti s ovim«. Vani u noüi diže se zvuk sirena. »Gospodin Hazard Yancy«, reþe Typhon, »poslao je konjicu malo prekasno, ali siguran sam da üe biti srdaþno doþekani«. Zajedno odu do glavnog dizala koje se otvori dok mu prilaze. Svojom uobiþajenom gracioznošüu, Typhon pokaže da bi Dunny trebao uüi ispred njega. Vrata za njima se zatvore i poþinu se spuštati, aTyphon reþe: »Odliþan posao. Veliþanstven, doista. Vjerujem da si postigao sve ono þemu si se nadao ili puno vise«. »Puno više«, prizna Dunny jer meÿusobno moraju govoriti samo istinu. Vesele oþi svjetlucaju dok Typhon govori: »Moraš priznati da sam poštivao sve uvjete oko kojih smo se dogovorili i, štoviše, da su bili dosta elastiþni«. »Veoma sam vam zahvalan, gospodine, na prilici koju ste mi dali«. Typhon srdaþno potapše Dunnyja po ramenu. »Na nekoliko godina, sinko moj dragi, mislili smo da smo te izgubili«. »Ma ni približno«. »O, puno bliže nego što ti misliš«, Typhon ga uvjerava. »Malo je nedostajalo da nas napustiš. Drago mi je što se ovako završilo«. Typhon ga još jednom potapša po ramenu i Dunnyjevo tijelo se stropošta na pod dizala, dok mu duh nastavi stajati ondje u odijelu i kravati, slika i prilika mrtva tijela dok je stajalo na nogama, no po izgledu od puno manje þvrste tvari nego sada beživotno tijelo. Trenutak kasnije tijela nestane.

»Kamo je nestalo?« þudi se Dunny. Ugodnim smijehom zadovoljstva, Typhon reþe: »Pojedinci u rasadniku u »Našoj Gospi od anÿela« biti üe šokirani i zbunjeni kad vide da si se vratio. Goli leš koji su izgubili odjednom se pojavio u odijelu i džepova punih novca«. Došli su do prizemlja. Garaže þekaju ispod njih. S onom slatkom zabrinutošüu u glasu toliko osebujnom za njega, Typhon pita: »Sinko dragi, bojiš li se?« »Da«. Boji se, ali ne umire od straha. U ovom trenutku, u svom besmrtnom srcu, Dunny nema mjesta za jaki strah. Prije nekoliko minuta, gledajuüi Ethana i djeþaka na kamenoj klupi, svjestan njihove meÿusobne ljubavi i buduünosti koju üe dijeliti kao otac i sin u svemu samo ne imenu, Dunnyja je pogodila tuga jaþa od bilo koje što ju je ranije iskusio. One noüi kad je Hannah umrla, tuga ga je preplavila, gotovo utopila, tuga ne samo za njom, ne samo jer ju je izgubio, nego tuga zbog zbrke koju je napravio od svog života. Tuga ga je promijenila, ali nije ga promijenila dovoljno jer ga nije dovela dalje od žaljenja. Ova tjeskoba koja ga sada obuzima na putu od prizemlja u garažu nije samo jedno jaþe žaljenje, veü kajanje toliko snažno da ga krivnja, majka kajanja, izjeda, osjeüa kako mu krivnja žvaþe dušu. Drhti, trese se, snažno se trese prvi put stvarno shvativši grozan utjecaj koji je njegov zabludeni život imao na druge. U sjeüanju vidi lica, lica muškaraca koje je slomio, žena prema kojima se neizrecivo okrutno odnosio, djece þiji su životi zaglibili u droge, zloþin i uništavanje jer su slijedili put kojim ih je on vodio i premda su to bolno poznata lica, on kao da ih vidi prvi put, jer sada u svakom od njih vidi ono što nije vidio nikad prije, pojedinca s nadama, snovima i potencijalom za dobro. U njegovu životu svi su ti ljudi bili samo sredstva kojima je zadovoljavao svoje želje i potrebe, ne ljudi, veü izvori zadovoljstva i oruÿa iskorištavanja. Ono što se njemu þinilo temeljnom preobrazbom srca nakon Hannahine smrti bilo je više sentimentalno sažalijevanje samog sebe nego znaþajna promjena. Upoznao je tugu, da, i donekle žaljenje, ali nije znao da postoji ovako snažno kajanje i bolna poniznost koja s njim dolazi. »Sinko dragi, znam kroz što prolaziš«, reþe Typhon dok prolaze gornju garažu. Misli na grozu za koju vjeruje da sada proždire Dunnyja, ali za Dunnyja je groza najmanji problem. I obiþno kajanje je neprikladan opis, jer ovo što sada osjeüa je toliko devastirajuüi kajanje, toliko muþna tjeskoba, da ne može naüi rijeþi kojima bi je opisao. Dok ga lica truju, lica iz njegova protraüena života, Dunny od njih traži oprost, od jednog po jednog, moli ih da mu oproste dubokom poniznošüu koja mu je nova, doziva ih premda je mrtav i ne može se iskupiti, premda je mnogo njih umrlo prije njega i ne mogu þuti koliko oþajniþki želi promijeniti prošlost. Dizalo je prošlo nižu garažu, a oni se nastavljaju spuštati. Više nisu u dizalu, samo u pomisli na dizalo, i to nekoj þudnoj. Zidovi su prekriveni plijesni, prljavštinom. Zrak smrdi. Pod izgleda kao... zbijena masa kostiju. Dunny je svjestan promjena na Typhonovu licu, da mile muške crte lica i vesele oþi ustupaju mjesto neþem što bolje odražava duh unutar lika voljenog djeda koji je dosad imao. Dunny je svjestan ovoga samo krajiþkom oka, jer ne usudi se pogledati ravno u njega. Ne usudi. Kat za katom, spuštaju se, premda brojevi na zaslonu iznad vrata idu samo od jedan do pet. »Moram priznati, otvorio mi se apetit«, obaviještava ga Typhon. »Ne mogu se sjetiti, a imam uistinu dobro pamüenje, kad sam zadnji put bio ovako

gladan. Doslovno bih proždro sve pred sobom«. Dunny odbija razmišljati o tome što bi to moglo znaþiti, a zapravo mu nije ni stalo. »Što god dobijem, zaslužio sam«, reþe, dok ga lica iz njegova života još progone u sjeüanju, legije lica. »Bit üe brzo gotovo«, reþe Typhon. Dunnyjev duh stoji nagnut, gledajuüi u pod s kojeg je nestalo njegovo jelo, spreman prihvatiti patnju kakva god ga þeka ako to znaþi da üe njemu završiti ova nepodnošljiva tjeskoba, ovo bjesomuþno kajanje. »Koliko god ovo bilo strašno«, reþe Typhon, »možda bi ti bilo jedino strašno da si odbio moju ponudu i odluþio þekati tisuüu godina u þistilištu je nego što proslijediš... gore. Nisi bio spreman otiüi ravno u svjetlo. Ovako dogovor koji smo sklopili poštedio te dosadnog þekanja, vjeruj mi«. Dizalo usporava, staje. Ping oznaþi dolazak, kao da ne idu nikamo istoþnije od ureda. Kad se vrata otvore, netko uÿe, ali Dunny ne želi pogledati ovog pridošlicu. Sada u njemu ima mjesta za strah, ali strah još ne dominira. Ugledavši osobu koja je ušla u dizalo, Typhon naglo opsuje, neljudskim bijesom, glasom koji se još da prepoznati, ali u kojem više nema prijašnjeg humora ni šarma. Skoþi pred Dunnyja i ogorþen reþe: »Pogodili smo se. Ti si meni prodao dušu, a ja sam tebi dao puno više od onoga što si tražio«. Snagom jedne jaþe volje, strašnom moüi kojom raspolaže, Typhon natjera Dunnyja da ga pogleda. To lice. O, to lice. Lice deset tisuüa zbijenih košmara. To lice koje nijedan smrtni um nikad ne bi mogao zamisliti. Da je Dunny bio živ, pogled na ovo lice bi ga ubio, a ovdje mu je od njega venula duša. »Tražio si od mene da spasiš Trumana i uþinio si to«, Typhon ga podsjeüa glasom koji svakom rijeþju postaje sve grleniji i puniji mržnje. »Anÿeo þuvar, rekao si mu. Tamni anÿeo bi bilo bliže istini. Tražio si samo Trumana, a dao sam ti i derište i Yancyja. Isti si kao one pompozne holivudske budale iz onog hotelskog bara, kao ona politiþarka, njena dva menadžera koje sam uhvatio u zamku u San Franciscu. Svi vi mislite da ste dovoljno pametni da izbjegnete pogodbu sa mnom kad za to doÿe vrijeme, ali svi na kraju plate. Ovdje se pogodbe ne raskidaju!« »Odlazi«, reþe pridošlica. Dunny je odluþio ne gledati u tu osobu. Ako ovdje ima groznijih prizora od onog kakav je postao Typhon, a zacijelo üe biti beskonaþna procesija puno gorih prizora, neüe svojevoljno gledati u njih nego samo ako ga natjeraju, kao što ga je Typhon natjerao. Ovaj put snažnije: »Odlazi«. Typhon izaÿe iz dizala, a kad Dunny krene za njim, odlazeüi u sudbinu koju je zaslužio i prihvatio, vrata se zatvore blokirajuüi mu izlaz i on ostane u dizalu, sam s pridošlicom. Dizalo se još jednom poþne kretati i Dunny zadrhti kad shvati da možda postoje još dublja podruþja od ponora u koji je otišao Typhon. »Znam kroz što prolaziš«, reþe pridošlica ponavljajuüi Typhonovu raniju izjavu koju je dao kad su se spuštali iz Palazze Rospo na þudnija mjesta. Kad je izgovorila jednu rijeþ, odlazi, nije joj prepoznao glas. Ali sada ga prepoznaje. Zna da je ovo zacijelo neki trik, muþenje, i ne želi pogledati. Ona reþe: »U pravu si kad misliš da rijeþ kajanje ne može opisati tjeskobu koja te spopala, koja zadaje tu neopisivu bol tvojoj duši. Ne mogu ni tuga ni žaljenje. Ali nisi u pravu kad misliš da ne znaš koja je to rijeþ, Dunny. Nekoü si je nauþio i još uvijek je znaš, premda je to do sada bio

osjeüaj koji nisi mogao osjetiti«. Toliko voli taj glas da ne može zauvijek ne gledati onu koja njime govori. Pokušavajuüi se oþeliþiti za prizor koji ga þeka, taj nježni glas kako dopire iz lica odvratnog poput Typhonova, podigne pogled i ugleda Hannah koja izgleda jednako lijepa kao i za života. Nakon tog iznenaÿenja uslijedi þXÿenje. Krivo je procijenio kretanje dizala. Ne spuštaju se u tamu dublju od vidljive. Dižu se. Zidovi više nisu prekriveni plijesni i prljavštinom. Zrak više ne smrdi. ýudeüi se, ali se ne usuÿujuüi nadati, Dunny reþe: »Kako je ovo moguüe?« »Rijeþi su cijeli svijet, Dunny. One imaju znaþenje i na temelju þinjenice da imaju znaþenje, imaju moü. Kad si otvorio srce tuzi«, reþe Hannah, »kad si nakon tuge nauþio što je žaljenje, kad si nakon žaljenja postigao kajanje, tada je na red došla skrušenost. To je rijeþ koja opisuje tjeskobu koju sada osjeüaš i ona ima strašnu moü, Dunny. A ako je iskrena u tvom srcu, tada nikad nije prekasno, nijedna tama nije vjeþna i nijedna glupa pogodba ne veže þovjeka koji se toliko promijenio kao ti«. Nasmiješi se. Osmijeh joj zraþi. Lice. Njezino lice je divno, ali unutar njega Dunny vidi jedno drugo Lice, kao što je unutar Typhona vidio neko drugo premda ovo ne dolazi iz vizija košmara. Nemoguüe, to Lice, Lice, tu unutra je lice još ljepše od njezina, ono je izvor njezina sjaja, toliko istinski lijepo da bi ostao bez daha da nije duh koji je prestao disati kad je ostao bez tijela. To beskonaþno i predivno zagonetno lice je i lice milosrÿa koje, þak sad u stanju uzdizanja, ne može do kraja pojmiti, ali na kojem je neizrecivo zahvalan. I još jedna nevjerojatna stvar. Shvati, iz Hannahina izraza lica, da se unutar njegova lica nalazi to sjajno predivno Lice koje vidi unutar njezina, da njezinim oþima on sjaji njoj kao što i ona sjaji njemu. »Život je duga cesta, Dunny, þak i kad naglo prestane. Duga i þesto teška. Ali to je sada iza tebe.« Nasmiješi mu se. »Pripremi se za sljedeüu, ljepšu cestu. ýovjeþe, nisi još ništa vidio«. Ping! 96. Ethan i Fric stajali su jedan kraj drugog ispred prozora primaüe sobe na prvom katu, koja se zvala zelena soba, i to iz razloga koji su bili poznati svima osim daltonistima. Ming du Lac vjerovao je da nijedna kuüa ove veliþine ne može biti mjesto duhovnog sklada bez barem jedne prostorije koja bi bila potpuno namještena i ureÿena u nijansama zelene. Moguüe da se savjetnik za feng-shui složio s ovom zelenom odredbom jer je njegova osobna filozofija ukljuþivala isto takvo poimanje, ali prije zato što je bio dovoljno pametan da ne naljuti Minga. Sve nijanse zelene koje su se pojavljivale na zidovima, tapecirungu, tepisima, namještaju, Ming je vidio u svojim snovima. Nisi se mogao ne pitati što taj þovjek jede prije spavanja. Gospoÿa McBee je ovu sobu zvala »jama gnusne mahovine«, premda ne unutar Mingova slušnog dometa. Iza prozora po velikom su se imanju prostirale ljepše nijanse zelene, a iznad njih divno plavo nebo isprano od svakog sjeüanja na kišu. S mjesta na kojem su stajali mogli su vidjeti glavnu ogradu i hrpu novinara na ulici iza nje. Sunþeva svjetlost odbijala se od automobila,

televizijskih kombija i veüih kamiona sa satelitskim tanjurima na krovovima. »Ovo üe biti pravi cirkus«, reþe Fric. »Karneval«, složio se Ethan. »Karneval s nakazama«. »Zoološki vrt«. »Noü vještica na Badnju veþer«, reþe Fric, »ako pomisliš kako üe nas iskoristiti u vijestima«. »Onda nemoj pomisliti«, predložio je Ethan. »Dovraga i vijesti. Uostalom, brzo üeš postati stara vijest«. »Mo'š mislit«, reþe Fric. »Priþat üe o tome tjednima, velika priþa o malom holivudskom princu i luÿaku koji me zamalo sredio«. »Znaþi, sebe vidiš kao malog holivudskog princa?« Fric je složio facu gaÿenja. »Ma tako üe me oni zvati. Veü ih þujem. Neüu moüi izaüi u javnost dok ne budem imao petnaest godina, a još i tada üe me štipati za obraze i govoriti koliko su bili zabrinuti za mene«. »Ma ne znam«, reþe Ethan. »Mislim da precjenjuješ koliko si zanimljiv puþanstvu«. Fric se usudio izraziti nadu. »Mislite?« »Da. Jer ti nisi jedan od onih holivudskih klinaca koji želi nastaviti obiteljski posao«. »Prije bih jeo crve«. »Ne igraš male uloge u oþevim filmovima. Ne pjevaš. Ne plešeš. Ne imitiraš, imitiraš li?« »Ne«. »Žongliraš li i istovremeno vrtiš dvanaest tanjura na štapovima?« »Istovremeno ne«, reþe Fric. »Izvodiš li madioniþarske trikove?« »Ne«. »Kakav si trbuhozborac?« »Nikakav«. »Vidiš, veü si mi dosadan. Znaš što ja mislim zašto su se svi toliko uzbudili oko ove priþe, što je bit svega?« »Što?« »Baražni balon«. »Baražni balon«, složio se Fric, »je cool«. »Bez uvrede, ali klinjo tvojih godina, neiskusan kao ti... Oprosti, ali nisi ni do koljena priþi o baražnom balonu na Bel Airu«. Na sjevernoj strani posjeda poþela su se otvarati vrata. »Evo ih«, reþe Fric dok je s ulice ulazila ptva crna limuzina. »Mislite li da üe stati i pozirati novinarima?« »Zamolio sam ga da to ne þini«, reþe Ethan. »Nemamo ni približno dovoljno ljudi da držimo pod kontrolom toliku gomilu novinara, a oni ne vole biti pod kontrolom«. »Stat üe«, predvidio je Fric. »Hajmo se kladiti. U milijun dolara i hrpu kravlje balege. U kojoj je limuzini?« »Petoj od ukupno sedam«. Druga limuzina je ušla kroz vrata. »Sigurno üe imati novu djevojku«, brinuo se Fric. »Ma obradit üeš je veü«. Ispod drvca u primaüoj sobi, trebala bi stajati cijela hrpa divnih stvari, te nijedno

iznenaÿenje. Meÿutim, tog božiþnog jutra probudio se ugledavši nešto što nije vidio nikad ranije. Dok je spavao, netko mu se ušuljao u sobu i na noünom ormariüu, pokraj budilice, ostavio dar. Mala kutijica zamotana u bijeli papir s bijelom mašnom. Kartica veliþine vizitkarte bila je veüa od kutijice. Nitko se nije potpisao, ali pošiljatelj je napisao sljedeüe rijeþi: ‘’Neka ovo bude þarolija. Umjesto treptaja, imao velikih pustolovina. Umjesto prolivenih suza, imao dug i sretan život. Umjesto nesklopljena oka, spavao dobro i postao þovjekom kakav želiš biti.’’ Ovo je bila tako divna poruka, tako tajanstvena i bogata moguünostima, da ju je Fric proþitao nekoliko puta razmišljajuüi o njezinu znaþenju. Oklijevao je otvoriti bijelu kutijicu jer nije vjerovao da bi mogla sadržavati nešto što bi moglo odgovarati obeüanju iz poruke. Kad je konaþno raskupusao sjajni papir, podigao poklopac i razmaknuo papir, našao je da sadržaj kutijice, ipak je odgovarao obeüanju iz poruke. Na novom, zlatnom lanþLüu visio je stakleni privjesak, kugla, a u kugli je plutalo oko! U cijelom svom životu nije vidio ništa sliþno i znao je da nikad više i neüe. To je možda suvenir iz izgubljene Atlantide, nakit kakvog þarobnjaka ili zaštitna amajlija vitezova Okruglog stola koji su se pod Merlinovom zaštitom borili za pravdu. Umjesto treptaja, imao velikih pustolovina. A treptaja nema, nikad, jer oko nije imalo vjeÿu. Umjesto prolivenih suza, imao dug i sretan život. Suza nema, nema ih od sada pa do vjeþnosti, jer ovo oko nije moglo plakati. Umjesto nesklopljena oka, spavao dobro i postao þovjekom kakav želiš biti. A spavanja nema, nema ni þaska drijemanja, jer ovo je oko uvijek bilo širom otvoreno i nije mu trebalo odmora. Fric je pregledao privjesak na sunþevu svjetlu, pod svjetlom svjetiljke, pregledao ga zrakom baterije u mraku svog ormara. Prouþavao je kuglu izravno pod snažnim poveüalom, a zatim neizravno pomoüu poslaganih zrcala. Stavio ga je u džep gornjeg dijela pidžame i znao da nije oslijepilo. Držao ga je u zatvorenoj desnoj ruci, osjeüajuüi njegov mudri pogled na svojim stisnutim prstima. Znao je, ako mu srce ostane þisto, a um usredotoþen na odbranu onog što je dobro, baš kao u vitezova, jednog üe mu dana ovo oko, bude li je želio vidjeti, pokazati buduünost i povesti ga putem Camelota.

Bilješka U trideset drugom poglavlju gospodinTyphon savjetuje Dunnyja Whistlera da bi se trebao ugledati na Svetog Duncana, po kojem je dobio ime. Svetac toga imena nikad nije kanoniziran. Možemo samo nagaÿati koji su motivi gospodina Typhona za ovu naizgled neznatnu obmanu. DK