»Fric, volio bih biti tvoj prijatelj«. »Pa dobro, što si ti, neki perverznjak?« Fric je þuo za perverznjake. K vragu, vjerojatno ih je sreo na stotine. Nije znao što sve mogu uþiniti djetetu i nije baš toþno znao što najviše vole þiniti, ali je znao da su tamo negdje, sa svojim zbirkama djeþjih oþnih jabuþica, i da oko vrata nose ogrlice od kostiju svojih žrtava. »Nemam želju da te povrijedim«, reþe nepoznati, što bi, bez sumnje, rekao svaki perverznjak. »Upravo suprotno. Želim ti pomoüi, Fric«. »Pomoüi mi što?« »Da preživiš«. »Kako se zoveš?« »Nemam ime«. »Svi imaju ime pa makar samo jedno, na primjer Cher ili Godzila«. »Ja nemam. Ja sam jedan od milijun sada bezimenih. Spremaju se nevolje, mladi Fric, moraš se pripremiti«. »Kakve nevolje?« »Postoji li u tvojoj kuüi mjesto gdje se možeš sakriti da te nikad ne naÿu?« upita nepoznati. »To je skroz ispaljeno pitanje«. »Trebat üe ti takvo mjesto, Fric. Skrovito, posebno tajno mjesto«. »Sakriti od koga?« »To ti ne mogu reüi. Zovimo ga zasad Zvijer u žutom. Ali mjesto üe ti zatrebati jako brzo«. Fric je znao da treba spustiti slušalicu, da bi moglo biti opasno praviti se da suraÿuješ s ovakvim luÿakom. To je najvjerojatnije bio neki patetiþni perverznjak, gubitnik kojem se posreüilo doüi do njihova telefonskog broja i prije ili kasnije üe poþeti priþati bestidnosti. Ali možda je i neki þarobnjak koji te može zaþarati na daljinu ili zli psiholog koji može hipnotizirati djeþaka preko telefona, prisiliti ga da pljaþka trgovine alkoholnih piüa, sav novac predaje njemu i pritom ga natjerati da kvoca kao pile. Svjestan tih i puno više drugih rizika, Fric je svejedno ostao na vezi. Bio je to nesumnjivo najzanimljiviji telefonski razgovor koji je ikad vodio. Za svaki sluþaj da je bezimeni taj od koga üe se morati skrivati, Fric reþe: »Da, ali ja ionako imam tjelohranitelje i naoružani su automatskim puškama«. »To nije istina, Aelfric. Laganje üe ti u životu donijeti samo probleme. Posjed je dobro osiguran, ali nedovoljno kad doÿe vrijeme, kad se pojavi Zvijer u žutom«. »Ne, ne, istina je«, lažno je tvrdio Fric. »Moji tjelohranitelji su bivši pripadnici specijalne postrojbe komandosa Delta Force, a jedan je prije toga þak bio Mr. Universe. Praše k'o ludi«. Nepoznati nije odgovorio. Nekoliko sekundi kasnije, Fric reþe: »Halo? Jesi tu?«Muškarac je sada šaptao. ªýini se da imam posjet, Fric. Nazvat üu te poslije.« Šapat se stišao do mumljanja i Fric se morao napregnuti da þuje. »U meÿuvremenu ti poþni tražiti ono skrovito, tajno mjesto. Nemaš puno vremena«. ªýekaj«, reþe Fric, ali veza se prekinula.
14. Spremna pištolja, podignute cijevi, iz sobe, u hodnik, pa u sobu, kroz zavojiti stan Dunnyja Whistlera, Ethan je došao u spavaüu sobu. Jedna noüna svjetiljka bila je ostavljena upaljena. Uz uzglavlje kreveta u kineskom stilu, kuüanica je umjetniþki rasporedila ukrasne jastuþLüe od kineske svile. Takoÿer na krevetu, oþigledno baþena u žurbi, ležala je muška odjeüa. Zgužvana, puna mrlja, još vlažna od kiše. Hlaþe, košulja, þarape, donje rublje. Baþene u kutu ležale su cipele. Ethan nije znao što je Dunny imao na sebi kad je otišao iz bolniþke mrtvaþnice. Ali ne bi se kladio da ovo nije bila upravo ta odjeüa. Prilazeüi bliže krevetu, osjetio je slab vonj koji je prvi put osjetio u dizalu. Neki sastavni dijelovi tog mirisa su se mogli prepoznati lakše nego prije, ustajali znoj, natruha užegle kreme na bazi sulfata, slab miris urina. Miris bolesti, nekog tko je dugo ležao u krevetu i koga su prali samo spužvom i vodom iz lavora. Ethan je postao svjestan rominjanja u pozadini koje je isprva zamijenio za neku novu manifestaciju kiše. Potom je shvatio da sluša vodu iz tuša kupaonice do spavaüe sobe. Vrata kupaonice su bila odškrinuta. Kroz dovratak je s rominjanjem dolazilo nešto svjetlosti i oblaþLüi pare. Polako je širom otvorio vrata. Pod, zidovi su bili prekriveni žutim mramorom. Crni granitni pult. Dva crna keramiþka umivaonika opsluživale su zlatne slavine. Iznad pulta veliko zrcalo, zamagljeno parom, nije prikazalo njegov odraz. Njegov iskrivljeni oblik se kretao pod tom zamagljenom površinom poput neþeg þudnog, blijedog, što na trenutak ugledaš kako pliva odmah ispod sjenom išarane površine jezera. Zrakom su lebdjeli slojevi pare. U kupaonici se nalazila posebno ograÿena toaletna školjka. Vrata su bila otvorena. Vidjela se školjka. Unutra nije bilo nikog. Dunnyja su utopili u toj školjki. Susjedi iz stana na katu ispod þuli su ga kako se grþevito bori za život, doziva u pomoü. Policija je stigla brzo i uhvatila poþinitelje koji su oþajniþki pokušavali pobjeüi. Našli su Dunnyja kako leži na boku ispred školjke, polusvjestan, i iskašljava vodu. Dok je stigla Hitna pomoü, veü je pao u komu. Napadaþe, koji su došli zbog novca, osvete ili oboje, Dunny nije nedavno prevario. Šest su godina bili u zatvoru i, nedavno pušteni, došli su izravnati davno neizmirene raþune. Dunny se možda nadao da üe ostaviti stari život daleko iza sebe, ali te noüi su ga sustigli stari grijesi. Sad su na podu kupaonice ležala dva zgužvana, vlažna, crna ruþnika. Dva suha su visjela na držaþu. Tuš se nalazio u udaljenom desnom kutu nasuprot vrata. ýak i da su zamagljena staklena vrata bila þista, Ethan ni s koje udaljenosti ne bi mogao vidjeti tko je u kabini. Prilazeüi joj, u glavi je imao sliku Dunnyja Whistlera onakvog kakvog ga je oþekivao sresti. Bolesno blijeda koža, na mjestima gdje nije mrtvaþki siva, otporna na ružiþastu, karakteristiþnu za tuširanje vruüom vodom. Oþi sive, bjelooþnice grimizne od krvarenja. I dalje držeüi pištolj u desnoj ruci, lijevom rukom je uhvatio kvaku na vratima tuša, oklijevajuüi tren, otvorio ih. Kabina je bila prazna. Voda je udarala po mramornom podu i u vrtlozima se slijevala u slivnik. Naginjuüi se unutra, pružio je ruku iza slapa i zatvorio vodu. Iznenadna, tišina nakon šuma vode kao da je najavljivala njegovo prisustvo jasno kao da
je aktivirao zraþnu trubu. Nervozno se okrenuo prema ulazu oþekujuüi nekakvu reakciju, ali ne znajuüi toþno kakvu. ýak i s ugašenom vodom, para je nastavila bježati iz kabine, mada sad u tanjim slojevima, slijevati se preko staklenih vrata i okruživati Ethana. Usprkos vlažnom zraku, usta su mu se osušila. Stisnuti jedno uz drugo, jezik i nepce razdvajali su se nevoljko kao da su zakopþani. Kad je krenuo prema vratima kupaonice, pozornost mu je privuklo kretanje njegova slaba, iskrivljena odraza u zamagljenom zrcalu iznad umivaonika. Zatim je ugledao nemoguü oblik zbog kojeg je stao. U zrcalu ispod pokrova pare lebdio je blijedi odraz. Bio je mutan poput Ethanova, ali ipak se moglo prepoznati da je to odraz muškarca ili žene. Ethan je bio sam. Brz osvrt po kupaonici nije otkrio nikakav predmet ni arhitektonski zahvat koji bi zamagljeno zrcalo moglo prikazivati kao nadnaravni ljudski oblik. Zatvorio je oþi. Otvorio ih je. Odraz je još bio tu. Sada je mogao þuti samo svoje srce, svoje srce koje nije tuklo brzo, nego brže i snažnije od malja, nabijalo, nabijalo i tjeralo krv u mozak da ispere bezumlje. Naravno, njegova mašta je dala znaþenje beznaþajnoj nejasnoüi u zrcalu na isti naþin na koji je mogao vidjeti ljude, zmajeve i svakojaka nestvarna biüa u oblacima na ljetnom nebu. Mašta. Naravno. Ali ovaj muškarac, ovaj zmaj ili štogod to bilo, u zrcalu se kretalo. Ne jako, malo, ali dovoljno da je Ethanovo srce, koje je tuklo poput malja, izmeÿu dva udarca zastajkivalo. Možda je i kretanje bilo zamišljeno. Oklijevajuüi, približio se zrcalu. Nije stao ravno ispred fantomske pojave, jer usprkos jakom naletu krvi koji mu je trebao razbistriti misli, Ethan je upražnjavao praznovjerje da üe mu se dogoditi nešto strašno bude li se njegov odraz preklopio sa sablasnim odrazom u zrcalu. Zacijelo je kretanje zamagljene prikaze bilo zamišljeno, ali ako doista jest, eno ga opet. Odraz kao da ga je pozivao naprijed, bliže sebi. Ethan ne bi priznao Hazardu Yancyju niti bilo kojem drugom policajcu iz starih dana, možda þak ni Hannahi, da je živa, da je, kad je prislonio dlan na zrcalo oþekivao da üe osjetiti ne vlažno staklo, veü neþiju ruku, da üe ostvariti kontakt s hladnim i odbojnim Onostranim. Obrisao je dio pare s zrcala ostavljajuüi na njemu svjetlucavi, trag vode. Dok se Ethanova ruka kretala, kretala se i fantomska pojava u zrcalu maknuvši se s obrisanog dijela zrcala. Lukavo izbjegavajuüi pružiti Ethanu jasan pogled u zrcalu, ostala je iza zaštitnog sloja pare stavši ravno pred njega. Osim lica, Ethanov slab odraz u zamagljenom staklu bio je taman jer su mu odjeüa i kosa bili tamni. Oblik skriven parom, koji je sada stajao ispred njega, izdizao se blijed poput mjeseþine, nemoguüe zaklanjajuüi njegov vlastiti odraz. Strah je kucao na njegovo srce, ali on ga nije puštao unutra. Kao kad se kao policajac nalazio pod paljbom, ali se nije usuÿivao paniþariti. Kako bilo, osjeüao se napola u transu prihvaüajuüi nemoguüe lakoüom kakvom bi ga prihvatio u snu. Prikaza se nagnula prema njemu kao da pokušava razabrati prirodu pojave s druge strane posrebrenog stakla, uvelike na sliþan naþin kao što se Ethan nagnuo naprijed prouþiti nju. Još jednom podigavši ruku, Ethan je oprezno napravio trag na zrcalu oþekujuüi da oþi koje bude vidio kad se naÿe licem u lice sa svojim odrazom neüe biti njegove, veü sive oþi Dunnyja Whistlera. Zagonetka u zrcalu opet se pomaknula, brže od Ethanove ruke, ostajuüi skrivena iza mlijeþne pare. Tek kad je snažno izdahnuo, Ethan je shvatio da je držao dah. Udahnuvši, þuo je razbijanje u jednoj od soba, glazbu razmrskanog stakla.
15. Ethan je u Palomar Laboratoriesu napomenuo neka mu analiziraju krv i utvrde ima li tragova nezakonitih kemikalija u sluþaju da je drogiran bez svog znanja. Tijekom zbivanja u Revnerdovoj zgradi kao da je bio u promijenjenom stanju svijesti. Sada, izlazeüi iz uparene kupaonice, nije se osjeüao ništa manje izgubljen nego kad se, nakon što ga je Revnerd upucao, opet našao za volanom Expeditiona, neozlijeÿen. Bez obzira na to što se dogodilo, ili samo uþinilo, u zrcalu, više nije sasvim vjerovao svojim osjetilima. Zbog toga je nastavio opreznije nego prije, pretpostavljajuüi da stvari opet možda nisu onakve kakvima se þine. Prošao je kroz sobe koje je veü jednom pretražio, a zatim, napokon došavši u kuhinju, ušao na novi teritorij. Razbijeno staklo je svjetlucalo na stolu i podu. Na podu je ležao i srebrni okvir koji je primijetio da nedostaje s radnog stola Dunnyjeve radne sobe. Hannahina slika je bila istrgnuta iz okvira. Tkogod da je uzeo sliku, previše mu se žurilo maknuti þetiri kopþe s pozadine okvira i izvaditi sliku, pa je razbio staklo. Stražnja vrata stana bila su otvorena. Iza njih se pružao širok hodnik koji je opsluživao oba stana. Na bližem kraju hodnika znak za izlaz oznaþavao je stubište. Prema dnu hodnika, teretno dizalo dovoljno veliko da u njega stanu hladnjaci i veliki komadi namještaja. Ako je netko krenuo dizalom dolje, tada je veü stigao do prizemlja. Pogon dizala nije proizvodio nikakve zvukove. Ethan je požurio do stubišta. Otvorio je požarna vrata. Zastao je na pragu, osluškujuüi. Jauk, stenjanje, melankoliþan uzdah, zveket lanaca, þak bi i duh trebao stvarati nekakav zvuk. Ali iz stubišta se izdizao samo šupalj muk. Brzo se spustio deset nizova stuba do prizemlja, pa još dva do garaže. Nije sreo ni tjelesnog stanara zgrade ni duha. Mirisa bolesti i znoja groznice koji je prvi put osjetio u dizalu ovdje nije bilo. Umjesto toga osjeüao se slab sapunast miris, kao da je ovim putem prošao netko tko se maloþas okupao. I trag jakog losiona poslije brijanja. Gurajuüi þeliþna, protupožarna vrata, ulazeüi u garažu, zaþuo je zvuk motora i osjetio miris ispušnih plinova. Od þetrdeset parkirnih mjesta u ovo doba radnog dana mnoga su bila prazna. S jednog parkirnog mjesta bliže ulazu izlazio je automobil vozeüi unatrag. Ethan je prepoznao Dunnyjev crnoplavi Mercedes. Aktivirana daljinskim upravljaþem, vrata garaže su se veü podizala metalnim klepetanjem. Još uvijek držeüi pištolj u ruci, Ethan je pojurio prema automobilu koji se udaljavao od njega. Vrata su se podizala sporo i Mercedes je morao stati i priþekati. Kroz stražnje staklo je mogao vidjeti obris muškarca iza volana, ali ne dovoljno jasno da ga prepozna. Približavajuüi se Mercedesu, krenuo je boþno. Namjeravao je otiüi ravno do vozaþevih vrata. Automobil je pojurio naprijed dok su se vrata još dizala, prije nego što su se sasvim maknula s puta. Krov Mercedesa samo što nije ostavio obilan uzorak boje na donjoj strani vrata koja su se još uvijek dizala i uz strmu izlaznu rampu odjurio na ulicu. Vozaþ je na daljinskom upravljaþu pritisnuo dugme za spuštanje još dok je prolazio ispod vrata, koja su se, dok je Ethan došao do njih, opet spuštala. Mercedes je veü skrenuo na ulicu iznad garaže izvan Ethanova vidokruga. Stajao je tamo jedan þas vireüi kroz vrata na ulicu okupanu sivim olujnim svjetlom.
Kišnica se slijevala niz rampu. Pjeneüi se, nestajala je ispod rešetke odvoda odmah ispred ulaza u garažu. Na tom betonskom nagibu sitan gušter, smožden automobilskom gumom ali još uvijek živ, borio se iskoprcati iz zapjenjene vode. Toliko se uporno izvlaþio, centimetar po centimetar, da se þinilo kao da vjeruje da üe sve njegove potrebe biti zadovoljene i sve rane izlijeþene nekom snagom koja þeka na vrhu. Ne želeüi vidjeti to malo stvorenje poraženo, sprano u odvod da ondje umre, Ethan se okrenuo da ne gleda. Vratio je pištolj u držaþ. Pogledao je svoje ruke. Drhtale su. Na stražnjem je stubištu još jednom, penjuüi se na þetvrti kat, susreo zaostali miris sapuna, trag losiona poslije brijanja. Ovaj je put primijetio još jedan miris, manje þist od prva dva, slab, ali uznemirujuü. Što god drugo mogao biti, Dunny Whistler je bez sumnje bio živ þovjek a ne oživjeli leš. Zašto bi se hodajuüi mrtvac došao kuüi istuširati, obrijati i presvuüi u þistu odjeüu? Besmislica. U kuhinji u stanu, Ethan je usisavaþem uklonio ostatke razbijenog stakla. U sudoperu je našao žlicu i otvorenu kutiju sladoleda. Oþigledno je nedavno uskrsli uživao u sladoledu od þokolade prošaranom sirupom od karamele. Vratio je sladoled u hladnjak, a prazan okvir u radnu sobu. U glavnoj spavaonici se zaustavio pred dovratkom kupaonice. Namjeravao je još jednom pogledati zrcalo, da vidi je li još uvijek zamagljeno i kreüe li se u njemu išta što ne bi trebalo ondje biti. Pomno traženje fantoma po zrcalu mu se odjednom uþinilo lošom idejom. Umjesto toga je izišao iz stana, ugasio svjetla i za sobom zakljuþao vrata. U glavnom dizalu, dok se spuštao, Ethan je pomislio: Iz istog razloga zbog kojeg vuk u poslovici navuþe ovþje krzno da bi se neprimijeüen mogao kretati medu ovcama. To je bio razlog zašto bi se hodajuüi mrtvac istuširao, obrijao i odjenuo þisto odijelo. Dok ga je dizalo spuštalo u prizemlje, Ethan je znao kako se Alisa sigurno osjeüala dok je padala u zeþju rupu. 16. Iskljuþivši vlakove, Fric je pustio prljave naciste da nastave sa svojim zlim poslovima i, potrþavši prema stepenicama, izišao iz nestvarnosti sobe s vlakovima kako bi ušao u nestvarnost zbirke automobila u garaži vrijedne više milijuna dolara. Trebao je iüi dizalom. Meÿutim, kablove koji su dizali i spuštali kabinu je pokretao hidrauliþki mehanizam i, uostalom, bili su prespori za raspoloženje u kojem se trenutno nalazio. Fricov motor je jurio, jurio, jurio. Telefonski razgovor koji je obavio s þudakom, kojeg je nazvao Tajanstveni pozivatelj, bio je visokooktansko gorivo za djeþaka dosadna života, rasplamsale mašte i besposlenih sati koje valja ispuniti. Nije se penjao po stepenicama, napadao ih je. Grabeüi nogama, povlaþHüi se za rukohvat, Fric je izletio iz podruma savladavajuüi dva, þetiri, šest, osam dugih nizova stepenica, sve do drugog kata Palazze Rospo, gdje su se nalazile privatne prostorije. ýinilo se da samo Fric zna znaþenje imena koje je kuüi dao njezin prvi vlasnik, Palazzo Rospo. Gotovo svi su znali da palazzo na talijanskom znaþi»dvori«, ali nitko, osim možda nekoliko podrugljivih superiornih europskih redatelja, nije znao što znaþi rospo. Iskreno govoreüi, veüinu ljudi koji su ovamo dolazili boljela je briga kako se kuüa zove i što njezino
grandiozno ime zapravo znaþi. Imali su važnijih stvari na pameti, primjerice brojke koliko je koji film tijekom vikenda zaradio na blagajnama, televizijsku gledanost, najnovije smjene izvršnog kadra u studijima i na TV mrežama, koga zajebati u novom ugovoru, za koliko ga zajebati, kako ga smesti da ne skuži da üe ga preveslati, kako naüi novog dobavljaþa kokaina i bi li im karijere bile još uspješnije da su sa zatezanjem lica poþeli odmah po navršavanju osamnaeste godine života. Meÿu onom nekolicinom koja je uopüe pomislila na ime kuüe bilo je suparniþkih teorija. Neki su vjerovati da je kuüa dobila ime po nekom slavnom talijanskom državniku, filozofu ili arhitektu. Broj ljudi u filmskoj industriji koji su znali bilo što o politiþarima, filozofima i arhitektima bio je gotovo isto toliko kao i broj onih koji bi mogli održati predavanje o strukturi tvari na subatomskoj razini, zbog þega je ta teorija bila lako prihvaüena, i nikad osporavana. Drugi su bili sigurni da je Rospo djevojaþko prezime ljubljene majke prvog vlasnika ili ime sanjki u kojima se s velikim užitkom kao dijete vozio zadnji put kad je bio istinski sretan u životu. Još jedno vjerovanje je bilo da je nazvana po tajnoj ljubavi prvog vlasnika, mladoj glumici po imenu Vera Jean Rospo. Vera Jean Rospo je doista živjela 30-ih godina prošlog stoljeüa, premda joj je pravo ime bilo Hilda May Glorkal. Producent, agent ili tkogod joj promijenio ime u Rospo, sigurno je potajno prezirao sirotu Hildu, jer je rospo na talijanskom znaþilo ‘’žaba krastaþa’’. ýinilo se da samo Fric zna da je Palazzo Rospo bilo najbliže na talijanskon nazvati Žapþevi dvori. Fric je to malo istražio. Volio je znati stvari. Oþigledno je filmski magnat koji je sagradio kuüu prije više od šezdeset godina imao smisla za humor i proþitao Vjetar u vrbama. U toj je knjizi lik po imenu Žabac živio u raskošnoj kuüi po imenu Žapþevi dvori. U današnje vrijeme nitko iz filmske industrije ne þita knjige. Po Fricovu iskustvu, nitko u poslu više nema ni smisla za humor. Toliko se brzo penjao stepenicama da je teško disao kad je stigao do sjevernog hodnika na drugom katu. To nije bilo dobro. Trebao je stati. Trebao se odmoriti. Umjesto toga, požurio je sjevernim hodnikom do istoþnog, gdje su se nalazile privatne prostorije. Antikviteti pokraj kojih je ovdje prošao su bili veliþanstveni, premda ne muzejske kakvoüe kakvi su bili na prve dvije etaže. Fricova soba je preureÿivana prije godinu dana. Dizajner Tate duha je odveo Frica u kupovinu. Proraþun koji mu je otac dao na raspolaganje za kupovinu novog namještaja iznosio je trideset pet tisuüa dolara. Fric nije tražio moderan, skup, nov namještaj. Nikad nije tražio ništa, osim za Božiü kad je morao ispuniti onaj djetinjasti formular koji zapoþinje ‘’Dragi Djede…’’, na kojem je njegov otac inzistirao i koji bi mu dala gospoÿa McBee. Nitko drugi osim Frica nije mislio da je glupo devetogodišnjaku dati trideset pet tisuüa dolara za preureÿivanje sobe. Dizajner i prodavaþi su se ponašali kao da je to normalna stvar, kao da svaki devetogodišnjak raspolaže s jednakim iznosom novca za preureÿivanje sobe. Luÿaci. Fric je þesto sumnjao da su tihi, naoko razumni ljudi koji ga okružuju, zapravo PRVORAZREDNI LUĈACI!!! Svaki predmet u njegovoj novopreuredenoj sobi je bio moderan, gladak, sjajan. Nije imao ništa protiv namještaja i umjetniþkih djela iz daleke prošlosti. Sviÿale su mu se sve te stvari. Ali pet i pol tisuüa þetvornih metara umjetnina je bilo dovoljno. U svom privatnom prostoru se htio osjeüati kao dijete a ne neki stari francuski patuljak kako je ponekad izgledao meÿu svim tim francuskim antikvitetima. Htio je vjerovati da nešto takvo kao što je buduünost doista postoji.
Imao je cijeli apartman na raspolaganju. Dnevnu sobu, spavaüu sobu, kupaonicu, sobu za odjeüu. Da je stavio Porsche na božiþni popis, vjerojatno bi na božiþno jutro bio parkiran na prilazu, s velikom mašnom na krovu. Luÿaci!!! Iako je Fric imao više odjeüe nego što mu je trebalo, više nego što je želio, njegova odjeüa zauzimala je samo þetvrtinu sobe. Ostatak prostora ispunjavale su police na kojima su stajale kolekcije vojnika, koje je posebno volio, društvene igre prema kojima je bio ravnodušan, kao i video kazete i DVD-i svakog glupog, dosadnog, djeþjeg filma snimljenog u zadnjih pet godina koje su mu besplatno slali ljudi iz studija koji su se željeli umiliti njegovu ocu. Na dnu sobe šest metara zida je bilo podijeljeno trodijelnom policom koja se izdizala od poda do stropa. Gurnuo je desnu ruku ispod treüe police s desne strane i pritisnuo skriveno dugme. Iza sredine su se nalazila tajna vrata koja bi se otkrila kad bi se zakrenuo srednji dio police. Polica je bila debela dvadeset pet centimetara pa bi sa svake strane ostalo sedamdesetak centimetara prolaza. Neki odrasli bi se morali okrenuti boþno da se provuku. Ali Fric je bez problema mogao proüi ravno kroz njih u tajni svijet iza ormara. Iza polica se nalazio prostor pedeset sa pedeset centimetara s vratima od nehrdajuüeg þelika. Premda ne od punog metala, bila su 10 centimetara debela i izgledala moüno. Vrata nisu bila zakljuþana kad ih je Fric prije tri godine otkrio. Ni sada nisu bila zakljuþana. Nikad nije uspio pronaüi kljuþ. Osim obiþne ruþke na desnoj strani, vrata su imala još jednu ruþku na sredini. Ova se okretala za punih 360 stupnjeva i zapravo nije bila ruþka, vec poluga sliþna onima na prozorima po cijeloj kuüi. Boþno, s jedne i druge strane poluge, nalazila su se dva neobiþna predmeta koja su izgledala kao nekakvi ventili. Otvorio je vrata, upalio svjetlo i ušao u sobicu veliþine pet sa þetiri i po metra. Neobiþno mjesto na puno naþina. Niz þeliþnih ploþa saþinjavalo je pod. Zidovi i strop su takoÿer bili obloženi metalnim oblogama. Te ploþe i obloge su na svakom spoju bile brižno zavarene. Dok je istraživao sobu, Fric u varovima nije uspio pronaüi ni najmanju pukotinu ili rupicu. Vrata su imala gumeni zaptivaþ. Sada stara, sasušena i ispucana, ta je guma nekoü hermetiþki zatvarala vrata. S unutarnje strane vrata je bio ugraÿen otvor prekriven finom žiþanom mrežom iza koje se nalazio mehanizam koji je Fric više nego jednom pregledao baterijom. Iza žice su se mogle vidjeti lopatice ventilatora, prijenosnici prašnjavi kugliþni ležajevi i drugi dijelovi za koje nije znao kako se zovu. Pretpostavljao je da je poluga na vanjskoj strani vrata nekoü služila za pokretanje ventilatora koji je kroz ventile izbacivao sav zrak iz prostorije dok u njoj ne bi nastao vakuum. No Fricu je svrha ove prostorije još uvijek bila nepoznata. Jedno je vrijeme mislio da je možda služila kao prostorija za gušenje. Gušitorij je bila rijeþ koju je Fric izmislio za tu svrhu. Zamišljao je zlog genija kako pištoljem tjera nasmrt preplašenu žrtvu u gušitorij, snažno zatvara vrata, a zatim radostan istiskuje zrak iz prostorije dokse žrtva unutra postupno guši. U knjigama negativci ponekad izmišljaju komplicirane naprave i kuju složene planove da nekog ubiju, a nož ili pištolj bi bili puno brži i jeftiniPokvareni umovi su oþigledno komplicirani koliko i labirinti mravinjaka. Ili se možda pojedinim ubojicama psihopatima krv gadi. Možda uživa u ubijanju, ali ne i kad sami moraju poþistiti nered koji su napravili. Takvi tipovi bi mogli pribjeüi tajnim gušitorijima. Meÿutim, izvjesni dodaci u sobi su govorili protiv ovog groznog objašnjenja. Kao prvo, poluga s unutarnje strane vrata premošüivala je bravu koja izvana mogla otvoriti iskljuþivo kljuþem. Oþito je namjera te poluge bila da zaštiti osobu koja se sluþajno našla
zatvorena u prostoriji, ali i jamþila da nikoga ne može namjerno zakljuþati unutra. I kuke od nehrdajuüeg þelika na stropu su bile upitne. Cijelom dužinom prostorije su se protezala dva reda kuka, svaki udaljen šezdesetak centimetara od zida. Gledajuüi u sjajne kuke, Fric je sada þuo samog sebe kako teško diše kao kad je pretrþao osam nizova stuba. Svaki udah i izdah odzvanjao je metalnim zidovima prostorije. Svrab koji se javio na lopaticama brzo se proširio po stražnjem dijelu vrata. Zviždanje je postajalo glasnije pri izdahu nego udahu ne ostavljajuüi mjesta sumnji da ga hvata astmatiþni napad. Mogao je osjetiti kako mu se sužavaju dišni putovi. Lakše je uvlaþio zrak u sebe nego što ga je izbacivao. Ali da bi mogao uzeti svjež zrak, morao je izbaciti ustajali. Zgrbivši ramena i nagnuvši se naprijed, prsnim mišiüima i vratom je pokušao istisnuti zaglavljeni dah. Nije uspio. Napad se nastavio. Ovaj je bio gadan. Posegnuo je za inhalatorom koji mu je bio priþvršüen za pojasom. U tri prilike kojih se mogao sjetiti, Fric je ostao bez zraka do te mjere da mu je koža poplavila i morao je primiti hitnu lijeþniþku pomoü. Svi su se bojali vidjeti plavog Frica. Otkaþivši ga s pojasa, Fricu je inhalator iskliznuo iz ruke i pao na pod. Zaþuo se zveket na þeliþnom podu. I dalje zviždeüi, sagnuo se da ga podigne, zavrtjelo mu se u glavi i srušio se na koljena. Disao je toliko teško kao da mu ubojica drži obje ruke oko vrata i guši ga. Zabrinut ali još uvijek ne i oþajan, otpuzao je naprijed hvatajuüi inhalator. Spravica je iskliznula iz Fricovih najednom znojnih prstiju i odzveketala po podu. Pogled mu je bježao, mutio se, zatamnio na rubovima. Nitko ga nikad nije slikao kad je bio u plavoj fazi. Veü se dugo pitao kako izgleda u blijedoljubiþastoj, a kakav u indigo plavoj boji. Dišni putovi su mu se nastavljali skupljati. Zviždanje je sada postalo izrazito visoko. Zvuþao je kao da je progutao zviždaljku koja mu se potom smjestila u grlu. Kad je ponovno spustio ruku na inhalator, þvrsto ga je uhvatio i okrenuo se na leÿa. Nikakve koristi od toga. Na leÿima nije mogao nimalo disati. A i nije se nalazio u odgovarajuüem položaju da upotrijebi inhalator. Gore kuke, svijetle, blještave. E sad je ovde na podu, zatvoren u tajnom kutku. Loše mu je. Nitko ga nije þuo kad se popeo ovde, nitko ne zna da ima surovi astmatiþni napad. 17. U kabini muškog toaleta u trgovaþkom centru Corky Laputa je markerom po stijenkama pisao prljave rasistiþke epitete. Osobno nije bio rasist. Nije mrzio nijednu odreÿenu skupinu, veü je prezirao þovjeþanstvo opüenito. Doista nije poznavao nikoga tko je bio sklon rasistiþkim izjavama. Ali postojali su ljudi koji su vjerovali da su rasisti iz zahoda svuda oko njih. Morali su u to vjerovati kako bi njihovi životi imali smisla i znaþenja. I da bi imali koga mrziti. Za znaþajan dio þovjeþanstva imati koga mrziti bilo je neophodno poput kruha, poput disanja. Pojedinci su morali biti bijesni na nešto, bilo što. Corky je bio sretan što piskara ove poruke koje üe, kad ih izvjesni posjetitelji zahoda vide, raspiriti njihov krþkajuüi bijes i dodati novu dimenziju njihovoj ogorþenosti. Dok je radio, Corky je pjevušio uz melodiju koja je dopirala iz razglasa.
Ovdje, 21. prosinca, glazbena lista nije ukljuþivala božiþne pjesme. Najvjerojatnije je uprava bila zabrinuta da üe »Hark the Herald Angels Sign« ili þak »Jingle Bell Rock« duboko uvrijediti nekršüane i udaljiti one izrazito osjetljive ateiste džepova punih love za trošenje. Trenutno je s razglasa svirala stara stvar Pearl Jama. Ovaj aranžman je izvodila velika gudaþke sekcije nekog orkestara. Uz iznimku kreštavog vokala, melodija je bila zatupljujuüa poput originala, mada nešto ugodnija. Nakon što je završio pisanje zajedljivih rasistiþkih uvreda po kabini, Corky je pustio vodu i oprao ruke za jednim od umivaonika. Bio je sam u muškom zahodu. Nepromatran. Diþio se time što je koristio svaku priliku da prouzroþi kaos, bez obzira na to koliko neznatnu štetu nanio društvenom poretku. Nijedan umivaonik nije imao þep. Izvukao je punu šaku papira za brisanje ruku iz dispenzera. Nakon što ih je namoþio, brzo ih je þvrstim stiskom oblikovao u loptice i zaþepio odvode tri od sveukupno šest umivaonika. U posljednje vrijeme veüina toaleta ima slavine koje puštaju vodu u odreÿenim vremenskim intervalima, a potom same automatski prekinu dovod vode. Ovdje su, meÿutim, slavine bile staromodne, na okretanje. U tri zaþepljena umivaonika pustio je vodu najjaþe što se moglo. Odvod na sredini poda üe mu pomrsiti raþune. Otišao je do velike kante, dopola pune upotrijebljenih papira, i njima zaþepio odvod. Uzeo je vreüicu u kojoj su se nalazile nove þarape, posteljina i kožni novþanik kupljeni u robnoj kuüi, te lijep pribor za jelo koji je nabavio u prodavaonici kuhinjskih potrepština namijenjenoj svjetini þiji se ukusi redovito povode za trendovima kulinarskih televizijskih emisija, i gledao kako se umivaonici brzo pune vodom. U zidu, deset centimetara od poda, nalazilo se veliko ventilacijsko okno za dotok zraka. Ako se voda digne do te visine, probit üe u sustav za grijanje, putovati kroz zidove i mali nered bi mogao prerasti u skupu katastrofu. Poslovanje više prodavaonica i životi njihovih zaposlenika bi mogli biti ugroženi. Jedan, drugi, treüi, umivaonici su se prelili. Voda je padala na pod. Uz ugodne zvuke pljuskanja vode i tihu melodiju Pearl Jama, Corky Laputa je izišao iz toaleta sa smiješkom na licu. Hodnik u kojem su se nalazili muški i ženski toaleti bio je pust, pa je spustio vreüicu na pod. Iz džepa sportskog sakoa je izvukao izolacijsku traku. Uvijek je bio spreman za pustolovinu. Trakom je zatvorio prorez izmeÿu vrata i praga. Vrata su dovoljno þvrsto prianjala uz dovratak da zadrže vodu, pa duž njega nije morao lijepiti traku. Iz novþanika je izvadio presavijenu naljepnicu veliþine sedam i pol puta petnaest centimetara. Odmotao ju je, zgulio zaštitu s ljepljivog dijela i prilijepio je na vrata. Crvenim slovima na bijeloj pozadini pisalo je NE RADI. Naljepnica üe probuditi sumnju þuvara, ali kupci üe se bez razmišljanja okrenuti i potražiti drugi toalet. Corkyjev posao je bio gotov. Konaþna šteta koju üe voda nanijeti sada je bila u rukama sudbine. Kamere nisu dopuštene u toaletima i prostoru koji vodi do njih. Zasad nije snimljen u blizini mjesta zloþina. Hodnik u obliku slova Lkoji je vodio prema toaletima na drugom je kraju vodio na promenadu drugog kata koja se neprestano nadzirala sigurnosnim kamerama. Prije nego što je otišao u toalet, Corky je provjerio položaje kamera koje pokrivaju prilaz hodniku. Sada, odlazeüi, ležerno je okrenuo lice od objektiva. Spuštene glave brzo se stopio s mnoštvom kupaca. Kad þuvari poslije budu pregledavali kazete, možda üe se usredotoþiti na Corkyja buduüi
da je ušao i izišao iz hodnika koji vodi k toaletima u vrijeme kad je vandalizam poþinjen. Ali neüe imati upotrebljivu snimku njegova lica. Namjerno je odjenuo neuoþljivu odjeüu da bi se što bolje izgubio u mnoštvu. S video kazeta koje su snimile kamere s drugih pozicija neüe biti lako prepoznati radi li se o istom þovjeku koji je posjetio zahod uoþi poplave. Pretjerana koliþina malih svjeducavih i bijelih smrznutih blagdanskih ukrasa nadalje je kompromitirala upotrebljivost snimaka narušavajuüi kutove snimanja. Tema iz zimske zemlje izbjegavala je izravna þuda, a i simboliþka upuüivanja na Božiü. Nije bilo anÿela, jaslica, Djeda Božiünjaka, marljivih patuljaka, irvasa, tradicionalnih ukrasa i prazniþkih nizova šarenih žarulja. Samo siüušne bijele treperave lampice. Plastiþni vijenci i svjetlucave ledenice od aluminijske folije, kojih je bilo na kilometre, svjetlucali su posvuda. Sa stropa je visjelo na tisuüe velikih, šljokicama ukrašenih pahulja od stiropora. U sredini, deset klizaþa u prirodnoj veliþini, mehaniþke lutke koje se kreüu po traþnicama, klizali su po lažnom smrznutom jezercu smještenom u detaljno prikazanom zimskom pejzažu, potpunom, sa Snješkom, snježnim utvrdama, djecom robotima koja si meÿusobno prijete plastiþnim grudama i pokretnim figurama polarnih medvjeda u smiješnim pozama. Corky Laputa je bio oþaran þistom, blaženom ispraznošüu svega toga. Na prvim pomiþnim stepenicama koje su vodile u prizemlje i na drugima koje su vodile u garažu, razmišljao je o pojedinostima kako da ubije Rolfa Reynerda. I dok je kupovao i dok se zabavljao štetnim eskapadama u trgovaþkom centru, Corky je pomno kovao smion i jednostavan plan ubojstva. Bio je nadaren za istovremeno rješavanje više zadataka. Onima koji nisu studirali politiþku strategiju i imali þvrste temelje u filozofiji, Corkyjevi ispadi u muškom toaletu mogli bi se, u najmanju ruku, þiniti djeþjim šalama. Meÿutim malo kad se društvo može srušiti iskljuþivo þinovima nasilja i svaki ozbiljan anarhist mora biti predan svom zadatku svaku sekundu svakog dana, iskaljujuüi se kako malim tako i velikim djelima. Nepismeni jadnici koji nagrÿuju javno vlasništva grafitima, bombaši samoubojice, djelomiþno suvisle pop zvijezde koje prodaju bijes i nihilizam upakirane u zarazni ritam, odvjetnici specijalizirani za kazneno pravo koji masovno podnose zajedniþke tužbe s izriþitom namjerom uništavanja velikih korporacija i uglednih starih institucija, serijski ubojice, dileri, pokvareni policajci, korumpirani korporacijski izvršni kadar koji lažira financijske knjige i krade novac iz mirovinskih fondova, bezbožni sveüenici koji napastuju djecu, politiþari koji pokušavaju biti ponovno izabrani budeüi klasnu zavist, svi oni i brojni drugi, djelujuüi na razliþitim razinama, neki razorni poput odbjeglih teretnih vlakova koji jure traþnicama, drugi potiho, poput termita koji nagrizaju uþtivost i razum, bili su neophodni za rušenje sadašnjeg poretka. Da je Corky nekako mogao prenositi crnu kugu ne izlažuüi opasnosti vlastiti život, veselo bi je kihanjem, kašljanje, dodirom i poljupcima dijelio svima koje bi sreo. Ako je katkad jedino što je mogao uþiniti bilo baciti petardu u javni zahod to je i þinio, šireüi kaos tim neznatnim þinom i þekajuüi da mu se ukazu prilike za veüu štetu. U garaži, kad je stigao do BMW-a, svukao je sportski sako. Prije nego što se smjestio za volan, još je jednom navukao žutu kabanicu. Mokri žuti kišni šešir je stavio na suvozaþevo sjedalo, nadohvat ruke. Osim što je osiguravala prvorazrednu zaštitu þak i po jakoj kiši, kabanica je bila idealna oprema za ubijanje. Sa sjajne polivinilne površine krv se lako sapirala ne ostavljajuüi mrlje. Prema Bibliji, svako godišnje doba ima neku svrhu. Postoji vrijeme za ubijanje i vrijeme za zacjeljenje. Buduüi da je bio loš iscjelitelj, Corky je vjerovao da postoji vrijeme za ubijanje i ne ubijanje. Stiglo je vrijeme za ubijanje.
Corkyjeva otpisna lista je sadržavala više od jednog imena, a Reynerd nije bio na samom vrhu. Anarhija zna biti zahtjevno uvjerenje. 18. Fric u »gušitoriju«, uplašen, i dalje zviždeüi i bez sumnje modriji od modrulje, vukao se po podu iz sredine prema stijenci prostorije i napokon naslonio leÿima na þeliþni zid. Inhalator u njegovoj desnoj ruci bio je malo teži od Merdecesa 500 klase M. Da je Manheim, sad bi veü bio okružen cijelom svitom koja bi mu pomogla dohvatiti tu glupu spravu. E to je još jedan nedostatak kad si štreber, samotnjak. Zbog nedostatka kisika misli su mu postale zbrkane. Na þas je povjerovao da mu je desna ruka zarobljena na podu ispod teške puške koju pokušava podiüi i staviti u usta. Preneražen, Fric je zamalo bacio inhalator od sebe. Zatim je u trenutku bistrine prepoznao inhalator i þvrsto ga stisnuo. Nije mogao disati, nije mogao misliti, mogao je samo zviždati, kašljati, zviždati i þinilo se kao da vrtoglavo pada u jedan od onih rijetkih napada dovoljno jakih da završi u bolnici. Lijeþnici üe ga pikati, bockati, savijati, sagibati i pritom brbljati koji im je Manheimov film najdraži. Kadar sa slonovima! Onaj skok bez padobrana s jednog aviona u drugi! Brod koji tone! Kralj zmija izvanzemaljaca! Smiješni majmuni! Sestre üe ga oblijetati, priþati mu koliko je sretan i kako je sigurno uzbudljivo imati oca koji je poznata filmska zvijezda, heroj, komad, genij. Ma, bolje mu je umrijeti ovdje, umrijeti odmah. Premda nije bio Clark Kent ni Peter Parker, Fric je prinio tisuüu kilograma tešku spravicu ustima. Gurnuo je usnik u usta i dao si dozu uvlaþHüi najdublje što je mogao, a to uopüe nije bilo duboko. U grlu mu je stajalo tvrdo kuhano jaje, kamen ili toliko golem hraþak da bi mogao uüi u Guinnessovu knjigu rekorda, nekakav þep koji je dopuštao ulaz i izlaz vrlo malo zraka. Nagnuo se prema naprijed. Stiskao je i opuštao vratne, prsne i trbušne mišiüe boreüi se da uvuþe svjež zrak obogaüen lijekom, a izbaci vruüi, ustajali, koji mu se poput melase sakupljao u prsima. Dva udaha. Tu mu je dozu lijeþnik prepisao. Povukao je drugi put. Mogao je zadržati taj slab metalni okus u svojim užarenim i nateþenim dišnim putovima da su mu to dopuštali, ali dišni putovi su mu se mogli samo stezati, ne i širiti, sve uže, uže i uže. Kroz oþi kao da mu je prolazila žuto siva þDÿ, dok se u njemu polako spuštao unutrašnji sumrak. Vrtoglavica. Sjedeüi na podu, leÿa naslonjenih na zid, nogu pruženih ravno pred sebe, osjeüao se kao da stoji na jednoj nozi na visokoj žici, klimav, i samo što ne padne u smrt. Dva udaha. Uzeo je dvije doze. Uzimanje previše lijeka se ne preporuþuje. To je bilo opasno. Dva udaha. To bi trebalo biti dovoljno. Obiþno jest. Katkad je jedna doza bila dovoljna da mu skine tu nevidljivu omþu s vrata. Ne uzimaj previše, rekao mu je lijeþnik. Ne paniþari, savjetovao ga je lijeþnik. Daj lijeku vremena da djeluje. Lijeþniþke upute. Ma, jebeš lijeþnika. Povukao je treüi put. Poput kockice na igraüoj ploþi, iz grla mu se zaþulo klik i zviždanje više nije bilo tako
visoko, nije bilo nalik zviždanju, nego više nekakvom sirovom, snažnom struganju. Iz Frica je izletio vruü zrak. Svjež se zrak sada ponovno spuštao u njega. Oporavljao se. Inhalator mu je pao u krilo. Petnaest minuta je bilo prosjeþno vrijeme potrebno za oporavak od astmatiþnog napada. Sad je mogao samo þekati. Tama s rubova se poþela povlaþiti, pogled mu se postupno razbistrio. Sjedeüi na podu prazne þeliþne prostorije, s kukama na stropu kao jedinom distrakcijom, Fric je naravno gledao te osebujne oblike i razmišljao o njima. Kad je prvotno otkrio sobu, na pamet su mu pali kadrovi iz ledara, kravlji leševi obješeni na kuke. Pitao se je li kakav ludi genij vješao tijela svojih žrtava u ovoj ledari. Možda se prostorija nekoü rashlaÿivala. Kuke nisu bile toliko razdvojene da bi na njima visjela tijela odraslih muškaraca i žena. Isprva je Fric došao do mraþnog zakljuþka da je ubojica sakupljao mrtvu, zamrznutu djecu. Pažljivije pogledavši, vidio je da kuke od nehrdajuüeg þelika nisu oštre. Bile su pretupe da probodu djecu ili krave. Nakon toga je ostavio razmišljanje o kukama za kasnije i došao do zakljuþka da je prostorija nekoü bila gušitorij. Meÿutim, buduüi da su se vrata mogla otvoriti s unutrašnje strane, ta se teorija pokazala pogrešnom. Dok se zviždanje stišavalo a disanje postajalo sve lakše, dok su se prsni mišiüi opuštali, Fric je prouþavao kuke i þeliþne zidove pokušavajuüi smisliti treüu teoriju koja bi objasnila svrhu ove prostorije. No ona je i dalje bila nepoznanica. Nikome nije rekao da se srednji dio police može zakrenuti niti za skrivenu prostoriju iza nje. Njegovo je skrovište bilo tim zanimljivije što je samo on za njega znao, þak zanimljivije od neobiþne naravi same prostorije. Ovo mjesto bi moglo biti »skrovito, posebno tajno mjesto«, koje üe mu, prema onome što mu je rekao Tajanstveni pozivatelj, uskoro zatrebati. Možda bi ga trebao napuniti zalihama. Dva ili tri paketa od po šest bocaPepsija il Coca-cole, nekoliko vreüica sendviþa od krekera s maslacem od kikirikija. Par ruþnih baterija i rezervne baterije. Topla Coca-cola mu nije bila najomiljenije piüe, ali bolje i to nego da umre od žeÿi. ýak je i topla Coca-cola bolja od izgubljenog lutanja po pustinji Mohave, bez vode, kad je þovjek prisiljen piti vlastiti urin. Sendviþi od krekera s maslacem od kikirikija, koji bi u uobiþajenim okolnostima bili strašno ukusni, bili bi ogavni zaliveni urinom. Možda bi trebao uskladištiti þetiri paketa od po šest boca Cocacole. Iako neüe piti vlastiti urin, trebat üe mu nešto u što üe piškiti uz pretpostavku da üe se morati skrivati dulje od nekoliko sati. Posuda s poklopcem. Ili još bolje, staklenka s poklopcem na zavrtanje. Tajanstveni pozivatelj nije rekao koliko dugo bi ta opsada mogla trajati. Morat üe to raspraviti u sljedeüem razgovoru. Nepoznati je obeüao da üe mu se ponovno javiti. Ako je perverznjak, nazvat üe sigurno, i sliniti nad telefonom. Ako nije perverznjak, možda je iskren prijatelj, a i u tom sluþaju üe nazvati, samo s boljim razlogom. Vrijeme je prolazio, astma se ublažavala i Fric je ustao. Zakvaþio je inhalator za pojas. Pomalo smušen, hodajuüi prema vratima jednom rukom se držao za hladni þeliþni zid pokušavajuüi uspostaviti ravnotežu. Minutu kasnije, u svojoj spavaüoj sobi, sjeo je na rub kreveta i podigao slušalicu. Svjetlo na telefonu se upalilo oznaþavajuüi njegovu privatnu liniju. Nitko ga nije nazvao otkad se javio na svoj ooodelee-ooodeleeoo u sobi s vlakovima. Utipkavši *69, osluškivao je dok je telefon automatski birao broj zadnjeg pozivatelja.
Da je bio genijalac obuþen vještinama potrebnim za nezamislivo opasnog špijuna i da je imao nadnaravno istanþan sluh poput Beethovena prije nego što je oglušio ili da mu je jedno od roditelja izvanzemaljac poslan na Zemlju da se križa s ljudima, možda bi Fric te brze telefonske tonove mogao dešifrirati u brojeve. Mogao bi upamtiti telefonski broj Tajanstvenog pozivatelja za ubuduüe. Meÿutim, nije bio ništa više nego sin najveüe filmske zvijezde na svijetu. Ta je uloga sa sobom donosila pregršt redovitih beneficija, kao što je besplatan Microsoftov Xbox i doživotna propusnica za Disneyland, ali nije mu poklanjala izvanredne vještine niti paranormalne moüi. Nakon što je pozvani telefon dvanaest puta odzvonio, pritisnuo je tipku za razglas. Otišao je do prozora, dok je telefon s druge strane nastavio zvoniti. Istoþna tratina, glatka poput biljarskog stola, spuštala se kroz hrastove, cedrove, ružiþnjake nestajuüi u sivoj kiši i srebrnoj izmaglici. Fric se pitao bi li trebao nekome reüi za Tajanstvenog pozivatelja i upozoriti na predstojeüu opasnost. Ako nazove Tatu duha na mobitel, javit üe se njegov tjelesni þuvar ili osobni majstor šminke. Ili jedan od njegovih osobnih frizera. Ili maser koji uvijek putuje s njim. Ili njegov duhovni savjetnik, Ming duLac. Ili bilo koji od desetaka ulizica koji kruže u orbiti oko »ýetvrtog najobožavanijeg þovjeka na svijetu«. Mobitel üe iüi od jednog do drugog, preko nepoznatih okomitih i vodoravnih udaljenosti, sve dok se deset ili petnaest minuta kasnije Tata duh konaþno ne javi. Reüi üe: »Hej, kompa, pogodi tko stoji ovdje kraj mene i želi razgovarati s tobom«. I prije nego što Fric stigne išta reüi, Tata duh üe dodati mobitel Juliji Roberts, ili Arnoldu Schwarzeneggeru, iliTobevju Maguireu, ili Kirsten Dunst ili Winnieju konju koji govori, a najvjerojatnije svima njima, i svi üe biti divni prema Fricu. Pitat üe ga kako je u školi, želi li biti najveüa svjetska filmska zvijezda kad naraste, koju vrstu zobi najradije ima u vreüi za hranjenje... Dok se mobitel vrati natrag Tati duhu, novinar Entertainment Weeklyja üe krivo okrenute olovke zapisivati bilješke za þlanak o razgovoru izmeÿu oca i sina, i dok priþa doÿe u štampariju, svaka þinjenica üe biti izvrnuta, a Fric ispasti glupi cmizdravko ili kilavi razmaženko. Još gore, na mobitel bi se mogla javiti neka hihotava mlada glumica bez ozbiljnih glumaþkih kvaliteta i zanemarivog osjeüaja za filmsku industriju (koje su prije zvali starlete), što je bio þest sluþaj. Zainteresiralo bi je ime Fric, jer takve djevojke uvijek sve zainteresira. Tijekom godina je razgovarao s desecima, stotinama takvih i izgledale su sliþne jedna drugoj kao zrna kukuruza, kao da ih je uzgajao isti ratar iz Iowe i u vagonima slao u Hollywood. Fric nije mogao nazvati Mamu imenicu, Freddie Nielander, jer je ona bila na nekom dalekom i nezamislivo glamuroznom mjestu poput Monte Carla, praveüi se predivna. Nije imao pouzdan telefonski broj na koji bi je mogao dobiti. Gospoÿa McBee, i donekle gospodin McBee, bili su dobri prema Fricu. ýinilo se da uvijek misle na ono što je najbolje za njega. Pa ipak, Fric im se nevoljko obraüao u ovakvim sluþajevima. Gospodin McBee je bio malo... tupav, a gospoÿa McBee je bila sveznajuüa žena koja je ostavljala snažan dojam i þiji su tiho izgovorene rijeþi i tek pokoji prijeki pogled bili dovoljni da predmet njezine pokude dobije unutarnje krvarenje. Gospodin i gospoÿa McBee su bili in loco parentis. To je bila latinska pravna fraza koja je znaþila da u odsustvu Fricovih roditelja imaju iste ovlasti kao i Fricovi roditelji, što je bilo gotovo uvijek. Kad je prvi put þuo za in loco parentis, mislio je da to znaþi da su mu roditelji malo loco, ludi.
Meÿutim, McBeejevi su došli s kuüom koju su vodili davno prije nego što ju je Tata duh kupio. Fricu se þinilo da je njihova lojalnost prvenstveno usmjerena Palazzi Rospo, prema samoj kuüi i tradiciji, a ne bilo kojem zaposleniku ili Fricovoj obitelji. Gospodin Baptiste, veseli kuhar, bio je znanac, uvijek prijateljski raspoložen, ne pravi prijatelj, i sigurno ne osoba od povjerenja. Gospodin Hachette, strašni i vjerojatno umobolni šef kuhinje, nije bio osoba kojoj bi se bilo tko obratio za pomoü u vrijeme potrebe, osim možda samog Sotone. Jedino bi Princ tame znao cijeniti šefov savjet. Fric je pomno planirao svaki haraþ u kuhinju kako bi izbjegao susret s gospodinom Hachetteom. ýešnjak šefu kuhinje ne bi smetao jer ga je volio, ali da mu pritisneš raspelo na tijelo sigurno bi buknulo u plamen i kriknuvši odletio preobražen u šišmiša. Postojala je moguünost da je psihotiþni šef kuhinje opasnost na koju ga je Tajanstveni pozivatelj upozoravao. Doista, gotovo svatko od dvadeset pet þlanova osoblja bi mogao biti spletkaroški luÿak ubojica, lukavo skriven iza nasmiješene maske. Ubojica sjekirom. Ubojica šiljkom za led. Davitelj svilenim šalom. Možda su svih dvadeset pet ubojice sjekirama koje samo þekaju pravi trenutak za napad. Možda iduüi pun mjesec uzburka ludilo u njihovim glavama pa istodobno poþine grozne þinove krvavog nasilja napadajuüi jedni druge pištoljima, sjekiricama i mikserima za sjeckanje hrane s velikim brojem okretaja. Ako ne znaš cijelu istinu o tome što otac i majka misle o tebi, ako ne znaš stvarno tko su i što se zbiva u njihovim glavama, ne možeš ni pouzdano znati bilo što o drugim ljudima koji su ti još manje bliski. Fric je manje-više vjerovao da gospodin Truman nije psihopat opsjednut ubijanjem motornom pilom. Naposljetku, pa gospodin Truman je nekoü bio policajac. Uz to, nešto u vezi Ethana Trumana je bilo nekako ispravno. Fric nije imao rijeþi kojima bi to opisao, ali je vidio. Gospodin Truman je bio pouzdan, kad bi ušao u sobu, bio bi tamo. Kad bi razgovarao s tobom, uspostavio bi vezu. Fric nikad nije poznavao nikog sliþnog njemu. Pa ipak, þak ni gospodinu Trumanu neüe reüi za Tajanstvenog pozivatelja i da mora naüi skrovište. Kao prvo, bojao se da mu neüe vjerovati. Djeþaci njegovih godina þesto izmišljaju priþe. Ne Fric. Ali drugi djeþaci da. Fric nije htio da gospodin Truman misli da ga fila djeþjim lažima. Niti je želio da gospodin Truman misli da je kukavica, beskiþmenjak mala beba. Nitko nikad ne bi pomislio da bi Fric mogao spasiti svijet dvadeset puta zaredom, kao što su vjerovali za njegova oca, ali nije želio da itko misli da je strašljiva mala beba. Pogotovo ne gospodin Truman. Osim toga, volio je imati tu tajnu. Bila je bolja od vlakova. Gledao je kišan dan oþekujuüi da üe na þas spaziti zlikovca kako se šulja posjedom djelomiþno skriven kišom i izmaglicom. Nakon što je telefon Tajanstvenog pozivatelja odzvonio sto puta a nitko se nije javio, Fric se vratio do telefona i prekinuo vezu. Imao je posla. Morao se pripremiti. Spremalo se neko zlo. A Fric ga je namjeravao spreman doþekati, pozdraviti ga i poraziti.
19. Pod crnim kišobranom Ethan Truman je hodao travnatom alejom izmeÿu grobova, cipelama gnjeþHüi vodu iz busenja trave. Divovski cedrovi oplakivali su zajedno s plaþnim danom, a ptice se, poput ustalih duhova, usplahirile u svojim skrovištima okruženim granama kad bi prošao dovoljno blizu da ih uznemiri. Koliko god da je daleko mogao vidjeti, samo je on hodao po ovim smrtnim poljima. Poštovanje voljenima i izgubljenima obiþno se odavalo za sunþanih dana kad su sjeüanja jasna poput vedra neba. Nitko se ne bi odluþio obilaziti groblje za oluje. Nitko osim policajca probuÿene znatiželje s uroÿenom kompulzivnom potrebnom za istinom. Mehanizam koji je nosio u srcu i duši, toþan poput švicarskog sata, koji je za njega napravila sudbina a stekao ga je roÿenjem, tjerao ga je da ide kamo god ga sumnja i razum navedu. U ovom sluþaju, sumnja, razum i strah. Intuicija je u njemu istkala þudnu sigurnost da neüe biti prvi posjetitelj toga dana i da üe otkriti nešto uznemirujuüe u ovom bastionu mrtvih, mada nije imao pojma što bi to moglo biti. Spomenici izgriženi vremenom, mauzoleji prekriveni lišajem, zamrljani smogom, nadgrobni stupci i obelisci nahereni od slijeganja zemlje, ovdje nije bilo tradicionalne arhitekture koja bi upuüivala na to da je ovo mjesto groblje. Oznake na svakom grobu, bronþane ploþe na blijedim granitnim, prekrila je trava. Iz daljine groblje je izgledalo kao obiþan park. Premda je bila jedinstvena osoba koja je za života zraþila životom, sjeüanje na Hannah oznaþavala je ista prljava bronþana ploþa kao i sjeüanje na tisuüe drugih koji su na ovim poljima spavali vjeþnim snom. Ethan je posjeüivao grob šest ili sedam puta godišnje ukljuþujuüi jednom za Božiü i uvijek na njihovu godišnjicu. Nije znao zašto je tako þesto dolazio. Hannah tu nije ležala, samo njene kosti. Živjela je u njegovu srcu. Bila je uvijek s njim. Katkad je mislio da dolazi ovamo manje da je se sjeti, buduüi da je nikad nije ni zaboravio, a više da gleda prazno mjesto pokraj nje, praznu granitnu ploþu na kojoj üe jednoga dana stajati bronþana ploþa s njegovim imenom. U trideset sedmoj godini života je bio premlad da se nada skoroj smrti, život mu je još uvijek obeüavao puno toga lijepog. Pa ipak, pet godina nakon što ju je izgubio, Ethan je još uvijek osjeüao da je dio njega umro zajedno s njom. U dvanaest godina braka su odgaÿali imati djecu. Bili su tako mladi. Žurba nije bila potrebna. Nitko nije oþekivao da üe predivnoj tridesetdvogodišnjoj ženi, punoj života, dijagnosticirati galopirajuüi rak i da üe þetiri mjeseca kasnije umrijeti. Kad je oboljela, ta zloüudna bolest je odnijela i djecu koju su mogli donijeti na svijet i kasnije unuke. Na neki naþin, Ethan jest umro s njom, Ethan koji je mogao biti otac djeci blagoslovljenoj njezinom milošüu, Ethan koji bi upoznao radosti njezinog suputništva u nadolazeüim desetljeüima, Ethan koji bi upoznao mir i starenje pokraj nje. Možda bi se iznenadio da je zatekao njezin grob raskopan, prazan. No to što je zatekao umjesto opljaþkana groba, premda jednako neoþekivano, nije ga iznenadilo. U podnožju bronþane ploþe na kojoj je pisalo Hannahino ime ležala su dva tuceta svježih ruža. U cvjeüarnici su ih umotali u celofan koji je djelomiþni štitio latice od udaraca kišnih kapi.
Bile su to hibridne ruže, zlatno crvene, Broadwayice. Od svih ruža koje je Hannah voljela i uzgajala, Broadwayice su joj uvijek bile najdraže. Ethan se polako okrenuo za 360 stupnjeva prouþavajuüi groblje. Na hektarima blagih zelenih padina nije bilo nikoga. Posebno sumnjiþavim pogledom je promatrao svaki cedar, svaki hrast. Koliko je mogao vidjeti, debla nisu skrivala pritajenog promatraþa. Na uskoj, zavojitoj cesti koja je prolazila kroz groblje nije bilo prometa. Ethanov Expedition, bijel poput snijega i blistav poput leda, bio je jedino vozilo parkirano uz cestu. Iza granice groblja iz kiše i magle su se izdizali urbani prizori manje nalik stvarnom gradu, a više kakvoj metropoli iz snoviÿenja. Buka prometa, automobilske trube nisu dopirale iz labirinta njegovih ulica. ýinilo se kao da su se svi njegovi graÿani davnih dana spustili u vodoravan položaj na ovim nijemim travnatim hektarima oko Ethana. 20. Pojevši kolaþ i spravši ga kavom iz termosice, Hazard Yancy sjedio je u neoznaþenom policijskom automobilu ravno ispred Reynerdove zgrade u zapadnom Hollywoodu. Rani zimski sumrak se neüe spustiti još trideset minuta, ali pod mrtvaþkim pokrovom oluje grad je prije sat vremena upao u protegnuti sumrak. Aktivirana fotoelektriþnim senzorima, uliþna svjetla svijetlila su obojana metalnim sjajem kišnih iglica koje su koprenasto sivo nebo prišivale bliže zemlji. Mada se moglo þiniti kao da Yancy odugovlaþi s kolaþima, zapravo je smišljao kako da pristupi Reynerdu. Poslije ruþka s Ethanom, vratio se za svoj radni stol u odjelu za umorstva. Nekoliko sati kasnije, na Internetu i uobiþajenim putem, istodobno udarajuüi po tipkovnici i razgovarajuüi telefonom, saznao je nešto više o Reynerdu. Rolf Revnerd je bio glumac koji je samo povremeno zaraÿivao za život tim zanatom. Izmeÿu povremenih sporednih uloga negativaca u ljigavim sapunicama, podlijegao je dugim sušnim razdobljima nezaposlenosti. U jednoj epizodi Dosjea X je glumio agenta FBI-ja koji je postao psihotican nakon što mu se u mozak uvukla pijavica s nekog drugog planeta, u epizodi Zakona i reda psihotiþnog osobnog trenera koji je ubio sebe pred kraj prvog dijela. U TV reklami za dezodorans je glumio psihotiþnog þuvara u gulagu u bivšem SSSR-u. Ali kako reklama nikad nije doživjela prikazivanje izvan zemlje, zaradio je vrlo malo novca od nje. Glumac koji je imao toliku nesreüu da ga uzimaju samo za odreÿene karakterne uloge obiþno ne bi upao u tu zamku u karijeri, sve dok ne bi poluþio, neki uspjeh nekom nezaboravnom ulogom. Nakon toga bi ga publika teško prihvaüala u bilo kojoj drugoj ulozi osim onoj koja ga je proslavila. Reynerdu je, meÿutim, to uspjelo i bez nezaboravne uloge. To je Hazardu govorilo da odreÿene kvalitete osobnosti i ponašanje Reynerdu dopuštaju da portretira samo mentalno neuravnotežene likove, da glumi luÿaka uglavnom zato što u stvarnom životu i je donekle luÿak. Usprkos nepouzdanom pritoku dohotka, Rolf Reynerd je živio u prostranom stanu, lijepoj zgradi, dobroj gradskoj þetvrti. Dobro se odijevao, þesto posjeüivao najpoznatije noüne klubove s
mladim glumicama koje su rado pile Dom Perignon i vozio novog Jaguara. Prema izjavama bivših prijatelja Reynerdove majke, udovice Mine, gospoÿa je bila luda za svojim sinom, vjerovala da üe jednog dana postati zvijezda i financijski ga podupirala pozamašnim mjeseþnim iznosom. Prijatelji su bili bivši, jer je Mina Reynerd umrla prije þetiri mjeseca. Najprije je upucana u nogu, a zatim zatuþena mramornom svjetiljkom ukrašenom kiüenom pozlatom. Ubojica je ostao nepoznat. Detektivi nisu uspjeli pronaüi nikakav trag. Nije þudilo što je jedini nasljednik njena imetka bio njezino jedino dijete, i loš glumac, Rolf. Glumac je imao savršen alibi za veþer kad se dogodilo ubojstvo. To Hazarda nije ni iznenadilo, niti uvjerilo u Reynerdovu nevinost. Jedini nasljednici þesto su imali neoborive alibije. Prema podacima patologa, Mina je zatuþena izmeÿu 9. 00 i 11. 00 sati naveþer. Toliko je snažno izudarana da su joj uzorci pozlate ostali duboko utisnuti u tijelo, þak urezani u þeonu kost. Rolf se u to vrijeme zabavljao sa svojom tadašnjom djevojkom i još þetiri para od sedam naveþer do dva u noüi. Bili su upadljiva, glasna, nezaboravna skupina u dva popularna noüna kluba gdje su se dakle, u to vrijeme proveli. Meÿutim, iako je Minino ubojstvo ostalo neriješeno, þak i da je Rolfov alibi bio da je te veþeri bio sam doma i natezao pišu, Hazard ne bi imao izgovor ispitati ga. Sluþaj je vodio drugi detektiv. Igrom sluþaja, jednog od Revnerdovih prijatelja koji se te veþeri s njim zabavljao, Jerrvja Nemoa, Hazard je poznavao iz prethodnog sluþaja pa mu je to otvorilo vrata. Prije dva mjeseca diler po imenu ýarter Cook je dobio metak u glavu. Oþito je ubojstvo bilo sluþajno i dogodilo se tijekom razbojstva. Cook je bio pun robe i gotovine k'o šipak. Reynerdov prijatelj Jerry Nemo nazvao je Cooka na mobitel sat vremena prije ubojstva. Nemo je bio kupac. Cook ga je opskrbljivao kokainom. Dogovorio se s Cookom da doÿe po koku. Nemo više nije bio sumnjiv, nitko u Los Angelesu niti bilo gdje drugdje na planetu vise nije bio sumnjiv. Cookovo ubojstvo je bilo klasiþna kenjara, sluþaj koji se vjerojatno nikad neüe riješiti. Pa ipak, pretvarajuüi se da je Nemo i dalje sumnjiv, Hazard je našao izliku da priÿe Reynerdu i ispita ga u Ethanovo ime. Izlika mu nije trebala zbog Reynerda. Samo znaþkom i spikom Hazard mu je mogao prodati stotinu dovoljno uvjerljivih priþa i uvjeriti ga da otvori vrata i odgovori na pitanja. Meÿutim, u sluþaju da Reynerd izravno ili neizravno oda da je opsjednut Channingom Manheimom ili, što je manje vjerojatno, otkrije namjeru da želi naškoditi zvijezdi, Hazard üe morati predati stvari u ruke nekome izvan odjela. Tada üe mu trebati uvjerljivo objašnjenje zašto je uopüe ispitivao Reynerda kad su mu informacije vezane uz Manheima pale u krilo. Praveüi se da je Reynerdov kompa sa sklonošüu prema bijelom, Nemo, i dalje osumnjiþeni u sluþaju ubojstva ýartera Cooka, Hazard je imao dobar izgovor. Nakon što je polizao šeüer u prahu i mrvice preostale od kolaþa, izišao je iz automobila. Nije se zamarao otvaranjem kišobrana. S obzirom da je bio graÿen poput obrambenog igraþa ragbija, trebao bi mu kišobran veliþine suncobrana da ga sasvim zaštiti od kiše. Približavajuüi se zgradi, hodao je brzo, ali nije trþao. Zgrada nije bila daleko od ceste. Osim toga Hazard se rijetko kad prilagodavao svijetu koji se obiþno njemu micao s puta. Jedva je zamijetio kišu. Po ulasku nije ni pogledao dizalo, nego je krenuo ravno uz stubište.
Jednom je bio pogoÿen u dizalu. Dovezao se do šestog kata, vrata su se otvorila, a pred njima je þekao zloþinac. Na nišanu u dizalu þovjek se nema baš kamo izmaknuti. Od moguüih mesta na kojima možeš biti pogoÿen gori su samo telefonska govornica i parkirani automobil. Hazard je bio pogoÿen dok je sjedio u parkiranom automobilu, ali jos nikad u telefonskoj govornici. Mada, vjerovao je da je to samo pitanje vremena. ýekajuüi ispred dizala, tip ga je naciljao devetmilimetarskim revolverom. Tip je bio je toliko živþan da se skoro upišao u gaüe. Da je budala bila samo malo mirnija ili imala pušku, Hazard bi prošao puno gore. Prvi metak se zabio u strop dizala. Drugi je napravio rupu u stražnji deo. Treüi je okrznuo nepoznatog þovjeka koji je bio s Hazardom u dizalu. Na koncu se pokazalo da je taj nepoznati þovjek, inspektor porezne službe, bio prava meta. Hazard se naprosto našao na krivom mjestu u nezgodno vrijeme, predodreÿen da bude ubijen samo jer je bio svjedok. Poreznik ubojici nije prijetio revizijom ni ništa sliþno. Karao mu je ženu. Umjesto da uzvrati vatru, Hazard se spustio ispod nišana, oteo napadaþu pištolj, odgurao ga preko hodnika, nabio na zid i zabio mu koljeno u testise. Uz to je, i to ne sluþajno, slomio tipu ruku. Poslije toga, nekoliko mjeseci nakon što je pokrenula brakorazvodnu parnicu, Hazard je poþeo izlaziti s njegovom ženom. Žena nije bila loša. Samo je bila takve sreüe da se uvijek spetlja s krivim muškarcima. Sad se Hazard popeo na prvi kat ne sasvim zadovoljan klaustrofobiþnom prirodom stubišta. Došavši do stana 2B, bez oklijevanja je pozvonio. Kad je Rolf Ryvnerd otvorio vrata, pokazalo se da savršeno odgovara Ethanovu opisu, sve do metamfetaminskog sjaja u hladnim modrim oþima i tragova pljuvaþke na krajevima usana, što je ukazivalo na to da se toliko þesto drogira da bi se mogao, u trenutku toksiþke psihoze, divlje vrtjeti po stanu zamišljajuüi da je Spiderman i da iz zapešüa baca svilena vlakna. Hazard mu je pokazao znaþku, istovario hrpu sranja o tome kako je Jerry Nemo osumnjiþen u sluþaju ubojstva ýartera Cooka i ušao u stan toliko brzo da su mu kišne kapi još uvijek kapale s ušiju. Produkt dizanja utega i proteinskih napitaka, Reynerd, izgledao je kao da svako jutro mora pojesti tuce sirovih jaja samo kako bi održao odgovarajuüu mišiünu masu tricepsa. Od njih dvojice Hazard Yancy je bio veüi i bez sumnje, pametniji, ali ušao je s krajnjim oprezom, budno. Reynerd je zatvorio vrata stana i otpratio Hazarda u dnevnu sobu izrazivši iskrenu želju za suradnjom, kao i iskreno uvjerenje da njegov dobar prijatelj Jerry Nemo ne bi ni mrava zgazio. Bez obzira na to koliko Nemo volio ili ne volio mrave, Reynerd je i dalje trubio o iskrenosti kao da, odjeven u kostim ljubiþastog dinosaura, u ranoj televizijskoj emisiji djeci predškolskog uzrasta daje malu životnu lekciju o njoj. Ako je ovako loše glumio u onim sapunicama, scenaristi su zacijelo jedva þekali da ga ubiju u kakvoj smrtonosnoj prometnoj nezgodi ili mu daju ultrabrzi zloüudni tumor na mozgu. Gledatelji bi ga možda radije vidjeli u kakvoj krvavijoj nezgodi, primjerice raznesenog saþmaricom u dizalu. Namještaj, tepih, venecijaneri, fotografije ptica, sve u stanu bilo je crno-bijelo. Na TV-u, u starom crno-bijelom filmu, Clark Gable i Claudette Col-bert su pokazivali Reynerdu kako se to radi. U crnim hlaþama i crno-bijeloj sportskoj košulji, iskreni prijatelj Jerrvja Nema uskladio je odjeüu s unutrašnjim ureÿenjem stana. Na domaüinov prijedlog, Hazard je sjeo u naslonjaþ. Sjeo je na rukohvat da bi mogao,
zatreba li, brže ustati. Reynerd je ubrao daljinski upravljaþ sa stoliüa zaustavljajuüi Gablea usred reþenice i Colbertovu u reakciji na nju. Sjeo je na kauþ. Jedina boja u sobi su bile Revnerdove modre oþi i dvije vreüice þipsa jakih boja koje su stajale na kauþu njemu uz bokove. Slijeva vreüica dizajna nalik havajki. Zdesna þips s okusom kiselog vrhnja i luka. Gosn. Sladokusac. Hazard nije zaboravio Ethanovo zagonetno, ali naglašeno upozorenje što bi se moglo nalaziti u vreüicama s grickalicama. Obje vreüicu su bile otvorene, stajale uspravno, dovoljno debele bi mogle biti pune. Hazard je osjetio slab uljasti miris þipsa. Ako se u vreüicama osim þipsa nalazilo i oružje, Hazard ga nije mogao na mirisati. Nije ga mogao ni vidjeti, jer vreüice, napravljene od folije, nisu bile prozirne. Reynerd je sjedio dlanova spuštenih na bedra, oblizujuüi usne, kao da je svakog þasa mogao posegnuti za slasnom slanom poslasticom. Kimnuvši prema zamrznutoj slici na TV-u, glumac reþe: »To je savršen medij za mene. Prekasno sam se rodio. Trebao sam živjeti u ono vrijeme. « »Koje to vrijeme?«, upita Hazard, jer znao je da osumnjiþeni þesto otkriju najviše kad se þini da trabunjaju bezveze. »Tridesetih i þetrdesetih. Tada su svi filmovi bili crno-bijeli. U to vrijeme bih bio zvijezda«. »Da?« »Imam prejak karakter za filmove u boji. Prštim na ekranu. Preplavim i film i gledatelje«. »Vidim kako to može biti problem«. »Danas, u vrijeme filma u boji, najuspješnije zvijezde su glumci slabih karaktera, plitki glumci. 2 centimetra široki, 1 centimetar duboki«. »Kako to?« »Boja, dubina polja koju su omoguüile suvremene kamere i tehnologija zvuka, sve to pojaþava i naglašava slabe karaktere stvarajuüi jak privid stvarnosti i kompleksnost karaktera«. »Dok si ti s druge strane...« »Dok sam ja s druge strane širok, dubok i toliko stvaran da se, pojaþan svom tom suvremenom filmskom tehnologijom, pretvaram u karikaturu«. »To te zacijelo izluÿuje«, suosjeüajno reþe Hazard. »Ne možeš ni zamisliti. Na crno-bijelom filmu bi ispunio ekran i ne bi preplavio gledatelje. Gdje su Bogarti i Bacallice našeg doba, Tracyji, Hepburnice, Cary Grantovi, Gary Cooperi, John Waynovi?« »Nema ih«, potvrdi Hazard. »Danas ne bi uspjeli«, uvjeravao ga je Revnerd. »Bili bi presnažni za suvremeni film, preduboki, predobri. Sto misliš o Moonshakeru?« Hazard se namrštio. »O þemu?« »Moonshakeru. Najnovijem hitu Channinga Manheima. Zaradio je dvjesto milijuna dolara od prodaje ulaznica«. Možda je Reynerd bio toliko opsjednut Manheimom da bi prije ili kasnije bilo koji razgovor skrenuo na tu temu. Svejedno oprezan, Hazard reþe: »Ne idem u kino«. »Svi idu u kino«. »Pa ne baš. Da bi se sakupilo dvjesto milijuna dolara, potrebno je prodati manje od trideset milijuna karata. A to je možda deset posto stanovništva«. »Dobro, ali drugi su ga vidjeli na TV-u, na DVD-ju«.
»Možda još trideset milijuna. Izaberi bilo koji film. Najmanje osam posto stanovništva ga nikad ne pogleda. Prezauzeti su vlastitim životima«. Reynerd kao da se uplašio þuvši da filmovi nisu centar svijeta. Iako nije posegnuo ni u jednu vreüicu za pištoljem, nezadovoljstvo koje je osjeüao ovakvim tijekom razgovora bilo je Rþigledno. Hazard se vratio u glumþevu milost rekavši: »Ali u doba crnobijelog filma, pola zemlje je odlazilo u kina barem jednom tjedno. Zvijezde su u to vrijeme bile prave zvijezde. Svi su znali filmove Clarka Gablea, Jimmyja Stewarsa«. »Toþno tako«, složio se Revnerd. »Manheim bi se izgubio na ekranu u doba crno-bijelog filma. Bio bi preslab za taj medij, preplosnat. Sad bi veü bio zaboravljen, nepoznat«. Oglasilo se zvono na vratima. ZvuþHüi zbunjen i blago iznerviran, Reynerd reþe: »Nikog ne oþekujem«. »Ni ja«, suho reþe Hazard. Reynerd je pogledao prema prozorima iza kojih je þDÿavo sivi sumrak polako nestajao iza stakla. Preusmjerio je pozornost na televizor. Gable i Colbertova su ostali smrznuti u svaÿi. Napokon je Reynerd ustao pa oklijevajuüi pogledao vreüice s þipsom. Gledajuüi tu njegovu izvedbu, Hazard se pitao bliži li se glumac onom drogiranom stanju kad iz stanja hiperakutne svijesti naglo sklizne u maglu i padne u potpunu iscrpljenost. Kad se zvono ponovno oglasilo, Revnerd je konaþno prešao dnevnu sobu. »Sigurno Jehovini svjedoci. Uvijek pokušavaju uvaliti neku spiku o Isusu«, reþe iživcirano, umorno, otvarajuüi vrata. S naslonjaþa Hazard nije mogao vidjeti tko je pucao. Meÿutim, glasna tri bum, bum, bum, rekli su mu da ubojica nosi pištolj velikog kalibra, možda 357-icu, ili veüi. Osim u sluþaju da su se Jehovini svjedoci poþeli služiti uvjerljivijim metodama, Reynerd je krivo zakljuþio tko zvoni. Hazard je nakon drugog pucnja skoþio s naslonjaþa, a na treüi izvukao pištolj iz futrole. Sad, mrtav poput Gablea i Bogarta, Reynerd je odskoþio unatrag, i pao razbacujuüi Technicolorovo crvenilo po crno-bijelom stanu u kojem je bio toliko širok, toliko dubok, toliko živ. Krenuvši prema glumcu, Hazard je þuo kako netko trþi hodnikom. Reynerd je dobio tri metka u svoja široka prsa od kojih je jedan bez sumnje ostavio znaþajne tragove na srþanom mišiüu i izišao na leÿa. Veü je pri padu bio roba za mrtvaþnicu. Smrüu zasjenjena modra boja glumþevih u šoku raširenih oþiju sada se þinila manje hladnom nego dok je bio živ. Sada je izgledao kao da bi mu trebalo malo 'spike o Isusu'. Hazard je prekoraþio tijelo i izišao iz stana. Vidio je kako ubojica odlazi do kraja hodnika. Tip je krenuo niz stubište preskaþXüi po dvije stepenice o jednom. Hazard je krenuo za njim.
21. Iznad grada, dok je nestajuüi dan širio svoju sivu bradu po mokroj preÿi izmaglice i prljavim kapima rosulje, nepopustljivo lice noüi još se nije potpuno pojavilo. Na zapadnoj strani ulice porubljene umjetniþkim galerijama, sofisticiranim trgovinama, restoranima u kojima se elitistiþki stav poslužuje uþinkovitije od hrane, Ethan je natjerao Expedition na sam rubnjak, dva kotaþa u oluk pun vode, siguran da kazne za parkiranje dijele manje poletno po ružnom nego lijepom vremenu. Poslovi su se u ovoj þetvrti, koja je ciljala na sofisticiranu u ekskluzivnu klijentelu, odvijali iza izloga neobilježenih neukusnim kiþem oslanjajuüi se na nenapadne natpise. Dreka novca, šapat bogatstva. Trgovine još nisu bile zatvorene, a veüina restorana se pripremala otvoriti svoja vrata tek za sat vremena. Rana uliþna svjetla bacala su zlatnu boju na lišüe drveüa uz rub ceste i preobražavala mokar ploþnik u stazu poploþenu gusarskim zlatom. Bez kišobrana, Ethan je hodao u zaklonu tendi. Sve su bile žutosmeÿe ili tamnozelene, srebrne ili crvene, osim one ispred »Zauvijek ruže«. Ta je bila koralj no ružiþasta. Naziv cvjeüarnice je isto tako prigodno mogao biti i »Samo ruže«, jer se iza staklenih vrata hladnjaþa naslaganih uz zidove velike prednje prostorije nije moglo vidjeti drugog cvijeüa osim ruža, te zaliha paprati i ostalog zelenja za ublažavanje jarkih buketa i izraÿivanje aranžmana. Zbog Hannahina zanimanja za vrtlarstvo, þak i sada, pet godina nakon što je ležala u grobu pod buketom ruža, Ethan je još uvijek znao prepoznati veliku veüinu ruža u hladnjaþama. Ovdje ruža toliko tamnocrvena da je izgledala gotovo crna, baršunastih latica, zaslužujuüi svoje ime - Black Magic. Ondje John F Kennedi, ruža bijelih latica toliko debelih i sjajnih da su izgledale kao od voska. Charlotte Armstrong, veliki, mirišljavi, tamnoružiþasti cvjetovi. Jardins de Bagatelle, Rio Samba, Paul McCartnej, Auguste Renoir, Barbara Bush, Voodoo i Bride's Dream. Iza pulta je stajala posebna ruža koja je izgledala onako kako bi Hannah možda izgledala da je doživjela šezdesetu. Gusta, prosijeda kosa, kuštrava i kratko ošišana. Velike tamne sjajne Rþi pune života i veselja. Vrijeme nije pregazilo ljepotu ove žene, nego ju je obogatilo patinom iskustva. Proþitavši ime s ploþice na košulji, Ethan reþe: »Rowena, veüina ruža koje vidim u ovim hladnjaþama su obiþne hibridne. Držite li možda i penjaþice? »O da. Imamo ih svih vrsta«, reþe Rowena svojim pijevnim, toplim glasom »Ali rijetko koristimo penjaþice. Ruže dugih stabljika su bolje za aranžmane« Predstavio se i, kao što je obiþavao u takvim situacijama, objasnio da je donedavno bio narednik odjela za umorstva, ali da odnedavno radi za jednu vrlo poznatu osobu. Los Angeles i okolna podruþja su bila prepuna pozera i varalica koji su tvrdili da su u nekoj vezi s bogatima i poznatima. Svejedno. ýak i oni koje su prijevarili u ovom gradu uþinile ciniþnima, svejedno su vjerovali ono što bi im Ethan rekao ili su se pravili da vjeruju. Hannah je govorila da mu ljudi lako vjeruju jer utjelovljuje tihu þeliþnu snagu Prljavog Harryja Callahana i iskrenu nevinost HuckaFinna. E to je, uvijek bi joj odgovorio, film koji nikad ne bi želio pogledati.
ýinilo se da je Rowena, reagiravši na njegovu Harry-Huck osobinu i neke druge kvalitete, prihvatila Ethana onim za što se izdavao. »Ako pogodim koja je vaša najomiljenija penjaþica,« reþe,»hoüete li mi odgovoriti na nekoliko pitanja o mušteriji koju ste poslužili nešto ranije?« »Vezano za policiju ili poznatu osobu?« »Oboje«. »O krasno! Obožavam voditi prodavaonicu ruža, mada je punija mirisa nego uzbuÿenja. Pogaÿajte«. Buduüi da je u Roweni vidio Hannah kakva bi mogla biti da je doživjela šezdeset godina starosti, naveo je ime penjaþice koju je njegova pokojna žena najviše voljela: »Saint Joseph's Coat«. Rowena je izgledala iskreno iznenaÿena i zadovoljna. »Toþno bih to i rekla! Sherlock vam nije ni do koljena«. »A sad vaš dio nagodbe«, reþe Ethan naginjuüi se s obje ruke na pult. »Danas poslijepodne ste imali mušteriju, muškarca. Kupio je buket Broadwayicn . « Predivne zlatno-crvene ruže na Hannahinu grobu su bile umotane u celofan. Umjesto selotejpa ili spajalica, celofan je bio priþvršüen nizom od šest naljepnica koje su spajale dva njegova kraja da se ne bi razdvajao. Na svakoj je ukrasnoj naljepnici pisalo ime i adresa cvjeüarnice»Zauvijek ruže«. »Imali smo samo dva tuceta«, reþe Rowena, »i uzeo je oba«. »Znaþi, sjeüate ga se?« »O da. Bio je... priliþno nezaboravan«. »Biste li mi ga opisali?« »Visok, atletski graÿen, iako, onako, više mršav. Krasno sivo odijelo«. Duncan Whistler je imao bezbroj lijepih odijela, a sva su bila skrojena po mjeri i skupo plaüena. »Zgodan muškarac«, nastavila je Rowena, »ali užasno blijed, kao da mjesecima nije vidio sunca«. Buduüi da je bio u komi dvanaest tjedana, Dunny je pokupio bolniþko bljedilo naknadno pojaþano s najmanje sat vremena provedenih u mrtvaþnici. »Imao je izrazito privlaþne plavosive oþi«, reþe Rowena, »sa zelenim toþkicama. Predivne Rþi«. Savršeno je opisala Dunnyjeve oþi. »Rekao je da mu ruže trebaju za jednu vrlo posebnu ženu«. Na Hannahinu pogrebu Dunny je vidio Broadwayice. Rowena se nasmiješila. »Rekao je da üe me ubrzo nakon njega posjetiti njegov stari prijatelj i pitati kakve je ruže kupio. Pretpostavila sam da se natjeþete za ljubav iste žene«. Ni zimski dan vani, ni prohladan zrak ovdje u prodavaonici nisu bili odgovorni za hladnoüu zbog koje bi Ethanovi zubi zacvokotali da ih je stisnuo. Iznenada je shvatio da se Rowenin smiješak neobiþno iskrivio, kao da je osjetila kolebanje ili nelagodu. Kad je primijetila koliko ga je duboko njezina izjava zabrinula, smiješak joj se urušio, nestao. »Bio je þudan«, reþe. »Je li još nešto rekao?« Rowena je odvratila pogled i pogledala prema izlogu kao da oþekuje nekog poznatog,
nedobrodošlog. Ethan joj je dao priliku da razmisli što üe reüi i najzad je odgovorila: »Rekao je da mislite da je mrtav«. Slike su mu navrle u sjeüanje. Prazna kolica, zgužvana plahta u bolniþkoj mrtvaþnici, prikaza u zrcalu kupaonice zamagljenom parom, gušter na rampi koji se zadnjim snagama bori popeti na sigurno usprkos slomljenim leÿima. 22. Hazard u hodniku, Hazard na stubištu, bolno svjestan þinjenice da je velik þovjek na uskom prostoru laka meta, ipak se dao u potjeru. Kad preuzmeš posao, znaš da ne možeš birati mjesta gdje üeš staviti život na crtu. Osim toga, poput veüine policajaca, držao se onog praznovjernog uvjerenja da najveüi rizici dolaze s oklijevanjem, u trenucima kad þovjek nakratko izgubi hrabrost. Preživljavanje je ovisilo o hrabrosti zaþinjenoj s dovoljnom dozom straha da ne budeš nepotrebno nepromišljen. Ili si barem tako vjerovao dok te to malo hrabrosti ne bi ubilo. U filmovima policajci uvijek viþu: »Stoj! Policija!«, a znaju da šljam u bijegu neüe poslušati i znaju da üe ih taj povik otkriti prije nego što je to neophodno, pa þak i prije nego što zlikovci uopüe shvate da su policajci u igri. Hazard Yancy, koji je nedavno izbjegao smrt dok je sjedio na naslonjaþu, za Reynerdovim ubojicom nije izviknuo ni zapovijed ni prijetnju. Samo ga je slijedio niz stubište. Kad se Hazard našao na sredini stubišta, ubojica je, sjurivši se niz zadnji niz stepenica, na zadnjoj stepenici izgubio ravnotežu i sletio u foaje. Ondje se okliznuo na meksiþke ploþice, zamlatarao rukama, ali nije pao. TrþHüi, ubojica se nije osvrtao, što je govorilo da ne zna da ga netko prati. TrþHüi za njim, Hazard je zamišljao što se zbiva u ubojiþinoj glavi. Oþekujuüi da üe zateüi Reynerda samog doma, unajmljeni ubojica je svratio brzo obaviti posao, isporuþio naivþini metak u srce, uspio izbjeüi da bude viÿen, izjurio na ulicu i sad veü razmišlja o tome kako üe s nekom dugonogom trebom koja ga þega u stanu popušiti dobru smotku. Ubojica je došao do ulaznih vrata baš kad se Hazard spustio u foaje, ali stvarao je previše buke da bi þuo kako mu se približava sigurna propast. A buduüi da se Hazard nije okliznuo kao þovjek kojeg je progonio, sustizao ga je. Kad je Hazard dospio do vrata, ubojica je veü bio vani, u noüi, spustio se niz vanjske stepenice možda razmišljajuüi o tome kako üe novac koji üe dobiti za ubojstvo potrošiti na ukrasne kromirane felne za svoja kolica ili 24-karatno zlato za svoju draganu. Slab vjetar, hladna kiša, Hazard na stepenicama, ubojica na ploþniku. Prostor izmeÿu njih se neizbježno smanjivao poput onog izmeÿu jureüeg kamiona i zida. A zatim automobilska truba. Jedanput dugaþko, dvaput kratko. Znak. Unaprijed dogovoren. Na cesti, ne na rubnjaku, stajao je tamni Mercedes-Benz upaljenih svjetala i motora, a iz ispušne cijevi navirao je dim. Suvozaþeva vrata su stajala otvorena þekajuüi ubojicu. Bila su to prvoklasna kolica za bijeg, za pravi gangsterski bijeg, ukradena s nekog prilaza na Beverly Hillsu, a za volanom je sjedio ubojiþin kul kompa iz kvarta spreman izlizati gume u munjevitom bijegu.
Jedno dugo trubljenje nakon þega su uslijedila dva kratka zacijelo je zecu bio znak da mu je vuk za dupetom, jer je najednom skrenuo ulijevo sišavši s ploþnika. Toliko je naglo skrenuo da je trebao posrnuti, trebao je pasti, ali nije, veü je izvukao pištolj kojim je koknuo Reynerda. Izgubivši prednost iznenaÿenja, Hazard je konaþno viknuo: »Policija! Baci oružje!«, baš kao u filmovima, ali naravno ubojica je veü zaradio doživotnu kaznu bez moguünosti pomilovanja, možda þak i smrtnu koknuvši Reynerda i nije imao što izgubiti. Ništa više neüe biti voljan spustiti oružje nego što bi bio voljan spustiti hlaþe i naguziti se. Pljuca je izgledala velika. Nije bila 375-ica, nego 45-ica. Napunjena gadnom municijom, 4. 5-ica pouzdano drobi kosti i mekša meso za pogrebnika, ali da bi kompenzirao trzaj, moraš dobro raþunati i zauzeti dobar stav. U lošem položaju, više u panici nego sa sigurnošüu, ubojica je stisnuo obaraþ. Više je trgnuo nego stisnuo i metak je izletio toliko naglo da je opasanost da üe metak pogoditi Hazarda bila manja nego da üe ga zbrisati asteroid. Meÿutim, im je vidio kako cijev pištolja pljuje vatru u kišu i þuo kako je metak razbio prozor na zgradi iza njega, Hazard je samo djelomiþno djelovao zbog obuke ili dužnosti, a uglavnom zbog krvoproliüa. Ubojica neüe promašiti dvaput. Sve upute, predavanja o socijalnoj politici i politiþkim posljedicama, direktive da se na nasilje reagira strpljenjem, razumijevanjem, odmjereno, bile su prepreka preživljavanju kad þovjek, ubrzini, mora ubiti da ne bi bio ubijen. Zvuk stakla rasutog metkom još je odzvanjao kišom kad je Hazard objema rukama uhvatio pištolj, zauzeo stav i na vatru odgovorio vatrom. Ispalio je dva metka nezabrinut za strogu osudu policijske prakse koju üe objaviti Los Angeles Times, ali zabrinut za sigurnost dupeta najmilijeg sinþLüa mame Yancy. Prvi je metak pogodio ubojicu, a drugi ga zakucao dok su mu se koljena još savijala. Refleksno, ubojica je povukao obaraþ . 45-ice, ali ne naciljavši Hazarda, nego travu ispred vlastitih nogu. Trzaj je oslabio stisak i pljuca mu je izletjela iz ruke. Jednim je koljenom, kratko se naklonivši, dodirnuo tlo, zatim s oba, zatim licem. Hazard je šutnuo . 45-icu dalje od ubojice, u grmlje i sjene, i potrþao prema cesti, prema Mercedesu. Vozaþ je stao na gas tren prije nego što je pustio koþnicu. Gume su zacvilile dižuüi za sobom oblake isparene kiše i dima koji je smrdio na zapaljenu gumu. Možda je Hazard riskirao da tip zapuca na njega kroz otvorena suvozaþeva vrata, ali bio je to rizik koji je vrijedilo preuzeti. Pribran, hladan vozaþ specijaliziran za bijeg a ne za borbu neüe samo tako izvuüi oružje kad pred sobom ima þistu cestu, rezervoar pun goriva i kljuþ u bravi za paljenje, mada bi stjeran u kut ispraznio koji šaržer. Pljuskajuüi po mokrom asfaltu, Hazard je dotrþao do svog automobila. Prije nego što je obišao parkirano vozilo i izišao na ulicu gume Mercedesa zagrizle su asfalt i munjevito pojurile naprijed glasno cvileüi. Suvozaþeva vrata su se od inercije zalupila. Nije dobro pogledao vozaþa. Osoba za volanom je bila tek nešto više od sjene. Zgrbljena, iskrivljena, nekako... nestvarna. Na Hazardovo iznenaÿenje, nokti praznovjerice strugali su duboko u njegovim kostima gdje je inaþe ležala duboko zakopana, nijema, zaboravljena. Ali nije znao što je uzburkalo taj strah niti zašto ga je iznenada obuzeo taj osjeüaj nadnaravnog. Dok je Mercedes glasnom rikom motora nestajao u daljini, Hazard nije ispalio ni metka za
njim, kao što bi uþinio policajac na filmu. Ovo je bila mirna þetvrt u kojoj su ljudi koji gledaju reprize Seinfelda ili þiste povrüe za veþeru imali svako pravo oþekivati da ne budu ubijeni s daljinskim upravljaþima u ruci ili za daskom za sjeckanje povrüa zalutalim mecima nesmotrenog narednika. Meÿutim, potrþao je za automobilom, jer nije uspio vidjeti registracijsku oznaku. Ispušni plinovi, mokra cesta, kiša i sumrak su se urotili protiv njega skrivajuüi tablicu. Ipak je bio ustrajan, zahvalan što redovito koristi traku za trþanje. Premda se Mercedes brzo udaljavao, nekoliko uliþnih svjetiljki i vjetar koji je zapuhao rastjerujuüi smetnje su otkrili registracijsku oznakuvozila. Vozilo je najvjerojatnije ukradeno. Vozaþüe ga se riješiti. Pa ipak, bolje oznaka nego ništa. Odustajuüi od potjere, Hazard se uputio natrag prema travnjaku ispred zgrade. Nadao se da je ubojica mrtav, a ne samo ranjen. Za nekoliko minuta doüi üe ekipa za oþevid. Ovisno o osobnim uvjerenjima, þlanovi ekipe za oþevid üe ili vatreno opravdavati Hazardov postupak i svim silama se truditi da ga oslobode krivnje bez stvarnog traženja istine, što je, što se njega tiþe, u redu ili üe tražiti i najmanju beznaþajnu nedosljednost i razapeti ga na križ lažnih dokaza, javno osuditi i potaknuti medije da pripreme lomaþu i ponesu se prema njemu kao prema Ivani Orkanskoj. Treüa je moguünost bila da ekipa za oþevid doÿe bez ikakvih predrasuda, analitiþki pregleda þinjeniþno stanje i donese zakljuþak koji se temelji na logici i razumu, s þim bi se Hazard složio jer nije uþinio ništa nezakonito. Naravno, nikad nije þuo da se takvo što dogodilo i vjerovao je da je to manje vjerojatno nego vidjeti osam leteüih irvasa upregnutih u saonice kojima upravlja patuljak tri dana od danas. Da ga nije ubio, ubojica bi tvrdio da je Hazard ubio Reynerda i pokušao mu smjestiti ubojstvo. Ili rekao da se zatekao ondje sakupljajuüi igraþke za siromašnu djecu, da se sluþajno našao u unakrsnoj vatri i da je pravi ubojica pobjegao. Štogod tvrdio, graÿani koji mrze policajce i agresivci bez mozga bi mu vjerovali. Što je još važnije, ubojica bi našao odvjetnika koji bi podnio tužbu protiv gradskih vlasti jedva þekajuüi da se napoji iz javnog korita. Nagodili bi se bez obzira na þinjenice, a Hazard bi u toj nagodbi vjerojatno završio kao žrtvenoj janje. Politiþari ne štite dobre policajce ništa više nego što štite mladi pripravnike koje redovno zlostavljaju, a katkad i ubijaju. Ubojica je predstavljao puno manji problem mrtav nego živ. Hazard se mogao odvuüi natrag na mjesto zloþina, pružiti zloþincu priliku da iskrvari još koju litru, ali je potrþao. Ubojica je ležao gdje je i pao, lica zasaÿena u mokru travu. Puž mu se popeo na zatiljak. Ljudi su stajali na prozorima gledajuüi prema travnjaku, praznih lica, poput mrtvih stražara pred vratima pakla. Hazard je þak oþekivao, da üe vidjeti Reynerda, na jednom od prozora, crno-bijelog, preglamuroznog za svoje vrijeme. Okrenuo je ubojiþino lice. Neþiji sin, neþiji kompiü, u ranim dvadesetim izbrijane glave, na uhu mala naušnica u obliku žliþice za kokain. Hazardu je bilo drago što vidi da su mu usta istegnuta u mrtvaþkom ceru, a oþi pune vjeþnosti, ali mu se istodobno gadio "osjeüaj olakšanja’’koji ga je preplavio. Stojeüi na oluji, gutajuüi ostatke poluprobavljenih kolaþa koji su ga pekli u grlu, izvukao je mobitel namjeravajuüi nazvati centralu i prijaviti što se dogodilo. Nakon poziva mogao se vratiti u foaje i iznutra pratiti što se zbiva, ali þekao je na kiši.
Gradska svjetla su se odražavala u svakoj kišom ostakljenoj površini, pa ipak kad je sumrak progutala noü, tama se namotala prijeteüe poput prežderane zmije. Tapkanje kiše po palminim granama nalik tapkanju štakorskih nožica je zvuþalo kao da kroz mase nadvijenih krošnji trþkaraju horde glodavaca. Hazard je ugledao dva puža na mrtvaþevu licu. Htio ih je maknuti s njega, ali je oklijevao. Neki promatraþi na prozorima bi mogli pomisliti da nešto petlja s dokazima. Njihove zloslutne pretpostavke bi ekipa za oþevid mogla smatrati zanimljivima. Ponovno je osjetio struganje u kostima. Osjeüaj da nešto nije kako treba. Jedan mrtvac gore, drugi ovdje, u daljini sirene. Sto se to, dovraga, dogaÿa? 23. Rowena, gospodarica ruža, ponovila je Dunnyjeve rijeþi, ali oþito višezbog vlastita nego Ethanova razmatranja. »Rekao je da mislite da je mrtav i da ste u pravu«. Škripa šarki, slaba zvonjava zvonaca na ulaznim vratima natjerali su Ethana da pogleda prema ulaznim vratima. Nitko nije ušao. Vjetar skitnica, nakon što je jedno vrijeme odlutao iz oluje, navro je na ulazna vrata »Zauvijek ruže« tresuüi njima. Iza pulta žena se þudila: »Sto je mislio tom þudnom izjavom?« »Jeste li ga pitali?« »To je rekao nakon što je platio, na izlasku iz radnje. Nisam ga stigla pitati što time misli. Nije li to neka vaša interna šala?« »Je li se smiješio dok je to govorio?« Rowena je razmislila, a zatim odmahnula glavom. »Ne«. Krajiþkom oka Ethan je primijetio obris koji se neþujno pojavio u radnji. Okrenuvši se prema njemu, u grlu mu je zastao dah. Prevario ga je vlastiti odraz u staklu na vratima hladnjaþa za cvijeüe. U posudama s vodom, na umornim stalažama, rashlaÿene ruže su bile toliko veliþanstvene da je þovjek mogao smetnuti s uma da su zapravo veü mrtve i da üe za nekoliko dana uvenuti, posmeÿiti i istrunuti. Hladnjaþe u kojima se u tako jarkim laticama skrivala smrt, podsjetiše Ethana na ladice mrtvaþnice u kojima su ležali preminuli izgledajuüi uveliko kao živi, u kojima je smrt boravila, ali se još nije pokazala u svim svojim pojedinostima. Mada je Rowena bila ugodna i ljupka, mada je prostorija s ružama trebala biti ugodna, Ethan je jedva þekao da ode. »Je li moj... prijatelj ostavio još koju poruku?« »Nije. Mislim da je to sve«. »Hvala vam, Rowena. Puno ste mi pomogli«. »Jesam li doista?«, reþe gledajuüi ga þudno, zbunjena možda ovim þudnimn susretom koliko i razgovorom s Dunnvjem Whistlerom. »Da«, uvjeravao ju je Ethan. »Naravno da jeste«.
Vjetar je ponovno zazveketao vratima dok je Ethan spuštao ruku na ruþku, a Rowena iza njega reþe: »Samo još nešto«. Kad se okrenuo prema njoj, iako su bili udaljeni gotovo deset metara, primijetio je da je nakon ispitivanja bila zamišljenija nego kad joj se tek obratio. »Na odlasku je vaš prijatelj zastao na dovratku, tu na pragu, I rekao mi: »Blagoslovio Bog vas i vaše ruže«. Možda je reüi takvo što bilo neobiþno za þovjeka poput Dunnyja, ali ništa u tih šest rijeþi nije objašnjavalo zašto je sjeüanje na njih zasjenilo Rowenino lice nelagodom. Ona reþe: »Pred kraj reþenice svjetla su zatitrala, zamraþila se i na tren ugasila, pa opet upalila. Tada mi se to nije þinilo neobiþnim, zbog oluje, ali sada mi se þini nekako... znaþajnim. Ne znam zašto«. Godine iskustva u ispitivanju Ethanu su govorile da Rowena nije završila i da üe njegova strpljiva tišina izvuüi iz nje još toga i brže od bilo þega što bi mogao reüi. »Kad su se svjetla zamraþila i ugasila, vaš se prijatelj nasmijao. Slabašno, ne dugo i ne glasno. Pogledao je u strop dok su svjetla treperila, nasmijao se i otišao«. Ethan je þekao. Rowena je izgledala iznenaÿena što je rekla toliko toga o tako neznatnom dogaÿaju, ali je dodala: »Bilo je neþeg strašnog u tom smijehu«. Predivne mrtve ruže iza staklenih zidova. Zvijer vjetar njuška vrata. Kiša zalijeva prozore. Ethan reþe: »Strašnog?« »Ne znam kako bih to objasnila. To nije bio veseo smijeh, prije je bio nekako strašan«. Samosvjesno je rukom obrisala besprijekorno þist pult kao da na njemu vidi prašinu, krhotine, mrlju. Bilo je jasno da je rekla sve što je htjela, ili mogla. »Blagoslovio Bog vas i vaše ruže«, reþe Ethan kao protupotez. Nije znao što bi uþinio da su svjetla zatreperila, no nepokolebljivo su nastavila gorjeti. Rowena se nesigurno nasmiješila. Ponovno se okrenuvši prema vratima, Ethan je susreo vlastiti odraz i zatvorio oþi, možda da se zaštiti od nevjerojatnog fantomskog prizora koji je dijelilo staklo s njim. Otvorio je vrata, a zatim otvorio oþi. U hujanju vjetra i zvonjavi zvonaca iznad glave izišao je iz prodavaone u hladnu prosinaþku noüi zatvorivši za sobom vrata. Saþekao je u uvuþenom dijelu izmeÿu dva izloga da ploþnikom proÿe mladi par u kišnim kaputima s kapuljaþama na glavama predvoÿen zlatnim retriverom na povocu. Uživajuüi na vjetru i kiši, mokri je retriver, njuške dignute u zrak otkaskao dalje uživajuüi u tajanstvenim mirisima nošenim hladnim povjetarcem. Prije nego što je prošao, pogledao ga je svojim koliko mudrim, toliko i tamnim oþima. Pas je zastao, naüulio svoje obješene uši koliko je mogaoi nagnuo glavu kao da nije sasvim siguran kakav to muškarac stoji u zaklonu koraljno crvene tende izmeÿu ruža i kiše. Mahnuo je repom, ali samo dvaput, ispitujuüi. Zaustavljen pseüim suputnikom, mladi par reþe: »Dobra veþer«, i Ethan uzvrati, a žena reþe psu: »Tink, idemo«. Tink je oklijevao tražeüi nešto u Ethanovim oþima i krenuo tek kad je ona ponovila zapovijed. Buduüi da su se mladi par i pas kretali u pravcu njegova automobila, Ethan je kratko priþekao da im ne bude baš za petama. Lišüe na drveüu uz rub ceste još je bilo zlatno od uliþnih svjetala, a sa šiljastih vrhova
kapale su kapi svjetlucave poput otopljena zlata. Na ulici, promet je bio rjeÿi nego što je bilo uobiþajeno za ovo doba dana i kretao se brže nego što su to dopuštali vremenski uvjeti. Tenda za tendom, Ethan se približavao Expeditionu tražeüi kljuþeve po džepu jakne. Ispred njega Tink je dvaput usporio u lagan kas, okrenuo se prema Ethanu, ali se nije zaustavio. Neprekidna kiša koja je mirisala po ozonu nije mogla sprati miris tek peþenog kruha koji je dopirao iz jednog od svjetlucavih restorana koji su spremali otvoriti vrata veþernjim gostima. Na kraju bloka, pas je još jednom zastao i okrenuo glavu. Iako joj je glas prigušila daljina, zaklonilo rominjanje kišice i pljuskanje automobila u prolazu, mogao je þuti ženu kako govori: »Tink, idemo.« Dvaput je ponovila zapovijed prije nego što je pas opet krenuo i zategnuo olabavljenu uzicu. Trio je zašao za ugao. Došavši u crvenu zonu na kraju bloka gdje je nepropisno parkirao, Ethan je zastao pod zadnjom tendom. Promatrao je nadolazeüi promet dok nije ugledao veliki razmak izmeÿu vozila. Izišao je na kišu i prešao ploþnik. Preskoþio je prljavi potoþLü koji je jurio slivnikom. Stojeüi iza svog terenca, pritisnuo je dugme za otkljuþavanje na kljuþu. Expedition je crvrkutnuo. Priþekao je da proÿu vozila koja bi ga mogla zapljusnuti i obišao stražnji dio vozila dok je još postojala šansa da izbjegne odlazak u kemijsku þistionicu. Približavajuüi se vozaþevim vratima, shvatio je da nije pogledao u terenac dok je stajao u zaklonu ispod zadnje tende i iznenada bio uvjeren da üe ovaj put, kad sjedne za volan, u vozilu zateüi Dunnyja Whistlera, mrtvog ili živog, kako ga þeka na suvozaþevom mjestu. Prava je opasnost ležala negdje drugdje. Iz ulice koja se križala s njegovom prevelikom brzinom je uletio Chrysler Pt Cruiser i zanio se stražnjim krajem na raskrižju. Vozaþ je pokušao ispraviti vozilo, ali kotaþi su zablokirali i Cruiser se poþeo okretati. Dok se okretao, prednjim je odbojnikom snažno udario Ethana. Zakaþen, odgurnut i baþen na Expeditiona, licem je udario u boþni prozor. Nije bio svjestan da se odbio od terenca i srušio na ploþnik, ali kad je došao k sebi, ležao je na mokrom asfaltu s kojeg je dopirao smrad ispušnih plinova s okusom krvi u ustima. ýuo je škripu koþnica, ali ne Cruiserovih. Pneumatske koþnice. Glasne, prodorne. Nešto je izronilo iz magle, golemo, kamion, izronio i istog þasa stigao do njega, nezamisliv teret na njegovim nogama, straviþan pritisak, kosti pucaju kao suho triješüe. 24. Naslagani duž zidova po tri, jedno iznad drugoga, poput putnika u spavaüim kolima, leševi su ležali na otvorenom, a njihov put do groba je bio odgoÿen zaustavljanjem na ovoj izvanrednoj postaji. Upalivši svjetlo, Corky Laputa je hitro za sobom zatvorio vrata. »Dobra veþer, dame i gospodo«, reþe okupljenim mrtvacima. Znao se dobro zabaviti u bilo kakvim okolnostima. »Iduüa postaja na ovom putu s udobnim krevetima od þavala, vruüim i hladnim žoharima i besplatnim sumpornim doruþkom je Pakao«. S njegove lijeve, osam tijela i jedno prazno mjesto. S njegove desne, sedam tijela i dva prazna mjesta. Pet tijela i jedno prazno mjesto na dnu prostorije. Ukupno dvadeset leševa i mjesta
za još þetiri. Besani spavaþi nisu ležali na madracima, nego na policama od nehrÿajuüeg þelika. Ležajevi su zapravo bili otvorene stalaže napravljene tako da omoguüavaju strujanje zraka. Rashlaÿena prostorija jamþila je suhu okolinu, ne nižu od pet i ne višu od osam stupnjeva iznad toþke smrzavanja. Corkvju je iz nosnica navirao dah u dvije blijede trake. Sofisticirani ventilacijski sustav je neprestano izbacivao zrak iz sobe kroz otvore blizu poda. Svjež zrak je ulazio kroz otvore na zidu odmah ispod stropaPremda vonj ne bi išao uz romantiþnu veþeru uz svijeüe, nije bio ni ogavan. ýovjek je mogao samog sebe donekle zavarati da nije bitno drukþiji od bukea ustajalog znoja, nožnih gljivica i kupaoniþke plijesni uobiþajenog za brojne srednjoškolske svlaþionice. Nijedan mrtvac nije bio u vreüi. Niska temperatura i strogo kontrolirana vlažnost zraka je gotovo sasvim usporavala raspadanje, premda se taj proces svejedno nastavljao, mada puno sporije. Plastiþna bi vreüa zarobila plinove i postala balon ispunjen toplinom poništavajuüi svrhu hlaÿenja. Umjesto plastiþnih þahura, ležeüi mrtvaci bili su prekriveni labavim bijelim pamuþnim plahtama. Da nije bilo hladnoüe i smrada, mogli su proüi kao paženi i maženi gosti ekskluzivnih toplica prepušteni grupnom drijemežu u sauni. Za života je malo njih, ako ijedan, bilo paženo i maženo. Ako je itko od njih vidio unutrašnjost toplica, bez sumnje je bio istog þasa izbaþen i upozoren da se više nikad ondje ne pojavljuje. Bili su to gubitnici. Umrli su sami i nepoznati. Oni koji padnu od ruke drugog, po zakonu, moraju proüi autopsiju. Isto tako i oni koji preminu u nezgodama, oþiglednim samoubojstvima, od bolesti koju se ne može toþno dijagnosticirati i nejasnih uzroka koji su, samim tim što su nejasni, sumnjivi. U bilo kojem velegradu, posebno onom u kojem sve tako loše funkcionira kao u današnjem Los Angelesu, tijela se þesto zaprimaju u mrtvaþnice brže nego što ih se stigne obraditi. Prioritet imaju žrtve nasilja, moguüe žrtve nesavjesnog lijeþenja i oni preminuli þije obitelji þekaju posmrtne ostatke da bi ih mogli sahraniti. Skitnice bez obitelj i þesto bez ikakvih osobnih dokumenata, þija tijela budu pronaÿena u uliþicama, parkovima, ispod mostova, oni koji su podlegli prevelikim koliþinama droge, vremenskim uvjetima ili im je jednostavno otkazala jetra, stizali su ovamo na nekoliko dana, možda tjedan, možda dulje, dok se ne bi našlo vremena da se na njima izvrši barem letimiþna autopsija. U smrti, kao i za života, ti su otpadnici bili zadnji na redu. Telefon je visio na zidu desno od vrata kao da obazrivo omoguüuje preminulima da naruþe pizzu ako požele. Veüina je linija dopuštala samo komunikaciju unutar zgrade funkcionirajuüi kao interfon. Zadnja, šesta linija je omoguüavala vanjske pozive. Corky je unio broj mobitela Romana Casteveta. Roman, patolog u ovoj ustanovi, upravo je stigao u noünu smjenu. Vjerojatno je bio u nekoj dvorani za autopsije, negdje u zgradi, spremao se za rezanje. Upoznali su se prije više od godinu dana na anarhistiþkom skupu koji se održavao na sveuþilištu na kojem je Corky predavao. Poslužena hrana je bila drugorazredna, piüe blago razvodnjeno, za cvjetne aranžmane se nije moglo reüi da su bili nadahnuti, ali društvo je bilo ugodno. Roman se javio na treüu zvonjavu i predstavivši se, Corky reþe: »Pogodi gdje sam?« »Uvukao si se u vlastiti šupak i sad ne možeš van«, Roman reþe. Imao je nekonvencionalan smisao za šalu.
»Dobro da ovo nije javna govornica«, reþe Corky. »Nemam sitnog, a ovi su leševi toliko škrti da mi neüe posuditi ni novþLüa«. »Onda si sigurno negdje na fakultetu. Nitko nije škrtiji od hrpe fakulterskih profesora antikapitalista koji se valjaju u novcu poreznih obveznika«. »Pojedinci bi u tvom humoru mogli prepoznati širok spektar podlosti«, reþe Corky strogošüu netipiþnom za njega. »I ne bi pogriješili. Okrutnost mi je u krvi, sjeüaš se?« Roman je bio sotonist. Zdravo, prinþe tame, i tome sliþne stvari. Nisu svi anarhisti bili i sotonisti, ali mnogi sotonisti su bili anarhisti. Corky je poznavao þak i jednu budisticu koja je bila anarhistkinja, izgubljena mlada žena. Inaþe, iz iskustva je znao da su velika veüina anarhista ateisti. Po njegovu mišljenju, pravi anarhisti ne vjeruju u natprirodno, niti u sile Tame i moüi Svjetla. Svu svoju vjeru usmjeravaju u uništenje starog i raÿanje novog, boljeg poretka koji bi se mogao izdiüi iz ruševina starog. »Gledajuüi tvoj posao,« reþe Corky, »þini mi se da fakultetski profesori nisu jedini koji ne zarade uvijek plaüu koju dobivaju od poreznih obveznika. A što vi ovdje radite u noünim smjenama, igrate poker i izmjenjujete priþe o duhovima?« Roman ga zacijelo nije pozorno slušao. Nije þuo rijeþ ovdje. »Trabunjanje ti nije jaþa strana. Prijeÿi veü jednom na stvar. Sto hoüeš? Trebaš nešto?« »Kad nešto trebam, to uvijek i dobro platim, zar ne?« »Tvoja sposobnost gotovinskog plaüanja je vrlina kojoj se najviše divim". »Vidim da ste riješili problem sa štakorima«. »Koji problem sa štakorima?« Prije dvije godine u javnost je izašla poduža priþa o bijednim sanitarnim uvjetima baš u ovoj prostoriji i drugdje u zgradi. »Sada je prostorija sigurno otporna na štakore. Evo, baš gledam«, reþe Corky, »i ne vidim nijednog brkatog roÿaka Mickeyja Mousea kako gricka neþiji nos«. Izjavu je doþekao tajac nevjerice. Kad je Roman Castevet konaþno uspio progovoriti, reþe: »Ne možeš biti tamo gdje mislim«. »Toþno sam tamo gdje misliš«. Samodopadno zadovoljstvo i sarkazam u Romanovu glasu naglo su isparili i glas mu se pretvorio u šapat snažno nabijen zabrinutošüu. »Znaš li ti što mi radiš dolazeüi ovamo? Znaš da nisi ovlašten. Ne bi smio biti ni blizu mrtvaþnice, a kamoli tamo«. »Imam dokumente«. »Idi dovraga«! »Mogao bi izaüi odavde i doüi do tebe. Jesi veü u dvorani ili si još za radnim stolom?« Romanov šapat se stišao, ali postao je još intenzivniji: »Dobro, jesi li ti lud? Hoüeš da dobijem otkaz?« »Samo želim izvršiti narudžbu«, reþe Corky. Nedavno ga je Roman opskrbio sa staklenkom napunjenom formaldehidnom tekuüinom i s deset kožica obrezanih s leševa predodreÿenih za spaljivanje. Corky je predao staklenku Rolfu Reynerdu zajedno s uputama. Usprkos uroÿenoj tupavosti, Revnerd je uspio upakirati staklenku u crnu kutiju za poklone i poslati je Channingu Manheimu. »Treba mi još deset«, reþe Corky. »Pa ne dolaziš ovamo naruþivati. Nikad ne smiješ doüi ovamo, kretenu jedan! Zašto me nisi nazvao doma?«
»Mislio sam da üe ovo biti dobar štos, da üu te nasmijati«. Drhtavo, Roman reþe: »Isuse«. »Ti si sotonist«, podsjetio ga je Corky. »Idiote«. »Cuj, Roman, gdje si toþno? Kako da doÿem odavde do tebe?Moramo dogovoriti posao«. »Ostani gdje jesi i ne miþi se«. »Pa ne znam baš. Ovdje mi nekako postaje kalustrofobiþno. Poþinjem se malo bojati«. »Ne miþi se! Dolazim za dvije minute«. »Upravo sam þuo nešto þudno. Mislim da je jedan možda živ«. »Nijedan nije živ«. »Siguran sam da je jedan, onaj tamo u kutu, nešto rekao«. »Ako je nešto rekao, to je sigurno da si idiot«. »Možda ste zabunom zatvorili jednog živog. Stvarno mi postaje bed«. »Dolazim za dvije minute«, ustrajao je Roman. ªýekaj me tu gdje jesi. I da nisi izletio odande i poþeo skretati pozornost na sebe, inaþe üu obrezati tebe!« Roman je prekinuo razgovor. U grobnici punoj nepoznatih i bijednih mrtvaca, Corky je spustio slušalicu. Pregledavajuüi svoju prekrivenu publiku, reþe: »Uz sve dužno poštovanje, mogao bi nauþiti Channinga Manheima ponešto o glumi«. Nije oþekivao ni trebao pljesak. Savršena izvedba mu je bila dovoljna nagrada. 25. Snijeg je pao na Grad anÿela. Neoþekivano, vjetar je poput pastira tjerao bijela stada s tamnih livada iznad zemlje, tjerao ih nježno izmeÿu fikusa i palmi po avenijama koje nikad nisu vidjele snijega za Božiü. Zbunjen, Ethan je gledao u prhutavu noü. Ležeüi u krevetu u svojoj sobi, pomislio je da je vjetar, zabadalo, zacijelo odnio krov s kuüe. Snijeg üe zatrpati namještaj, uništiti tepihe. Uskoro üe morati ustati, hodnikom otiüi do sobe svojih roditelja. Tata üe znati što uþiniti s krovom. Ali prvo je, kao i uvijek, Ethan htio uživati u ovom prizoru. Iznad njega, snijeg je visio na beskonaþnom kristalnom lusteru, predivni lanþLüi rezanih kristalnih kuglica i viseüih privjesaka u vjeþnom, svjetlucavom kretanju. Na trepavicama mu se nahvatalo inje. Pahulje su spuštale hladne poljupce na njegovo lice topeüi mu se na obrazima. Kad mu se vid izoštrio, vidio je da je zapravo prosinaþka noü puna kišnih kapi kojima je njegov zamuüeni vid dodijelio kristalnu strukturu i zagonetne oblike hijeroglifa. Nekoü mek, krevet mu se kao þarolijom pretvorio u asfalt. Nije osjeüao neudobnost, osim što ga je pernati jastuk na zatiljku žuljao poput kolnika. Kiša je po njegovu licu padala hladna kao snijeg šireüi istu tu hladnoüu po otvorenom mu lijevom dlanu. I desni mu je dlan bio izložen, ali na njemu nije osjeüao hladnoüu niti udaranje kišnih kapi. Napuni li se njegova soba bez krova kišom, ne bude li se mogao pomaknuti, mogao bi se
utopiti. U bazenu snenih nagaÿanja u kojem je Ethan plutao, u dubinama ispod njega, poput morskog psa iznenada je projurio strah i poþeo se dizati prema površini. Sklopio je oþi kako ne bi vidio veüu i strasniju istinu od one da su snježne pahulje zapravo kapi kiše. Glasovi su postajali sve bliži. Tata i mama sigurno dolaze vratiti krov na mjesto, protresti njegov kameni jastuk da opet bude mek i dovesti u red sve što ne valja. Predao se njihovoj brizi punoj ljubavi i poput perca odletio u tamu, u zemlju Nod, ne onaj Nod kamo je Kain pobjegao kad je ubio Abela, nego u Nod, zemlju snova, kamo putuju djeca u potrazi za pustolovinama iz koje se bude u zlatnu zoru, sigurni. Spuštajuüi se kroz tamu sjeverno od zemlje Nod, þuo je rijeþi »ozljeda kralježnice«. Otvorivši oþi minutu ili deset kasnije, vidio je da je noü puna rotirajuüih crvenih, žutih, plavih svjetala, kao da je u diskoteci na otvorenom, i znao je da više nikad neüe plesati ni hodati. Praüen isprekidanom pjesmom pucketanja policijskih radija, zaglavljen izmeÿu bolniþara, Ethan je klizio kroz kišu na kolicima prema kolima Hitne pomoüi. Na bijelim kolima crvenim slovima obrubljenim zlatnim, ispod velikim slovima ispisanih rijeþi Hitna pomoü, svjetlucale su manje rijeþi Bolnica Naša Gospa od anÿela. Možda dobije krevet u Dunnyjevoj staroj sobi. Ta ga je pomisao ispunila smrtnom jezom. Sklopio je oþi, þinilo se na tren, þuo ljude kako upozoravaju»pazi«,»polako, polako«, i kad je ponovno pogledao, bio je u kolima Hitne pomoüi. Postao je svjestan da mu je u desnu ruku veü zabodena igla spojena s infuzijom koja je visjela u vreüici. Prvi put je þuo vlastito disanje, puno piskanja i krkljanja i znao je da mu nisu stradale samo noge. Sumnjao je da su mu jedno ili dva pluüna krila zaglavljena ispod djelomiþno zdrobljenih rebara. Želio je osjeüati bol. Bilo što, samo ne ovaj strašan nedostatak osjeüaja. Bolniþar koji se nalazio uz Ethanov bok brzo je govorio svom kolegi koji je stajao na kiši ispred otvorenih vrata: »Moramo požuriti«. »Nagazit üu«, obeüao je bolniþar šiban kišom i zalupio vratima. Duž obje boþne stjenke u blizini stropa bljeskali su crveni svjetlucavi vijenci. Na krajevima i u sredini svakog vijenca visjela su mala srebrna zvonca, po tri u grozdu, i svjetlucala. Božiþni ukrasi. Zvonca svakog grozda su bila nanizana na istu špagu. Gornje, najveüe, visjelo je iznad srednjeg koje je visjelo iznad treüeg, najmanjeg. Kad su se vrata zalupila, mala zvonca na svakom vijencu bi se meÿusobno dodirnula i zvonila srebrnastom zvonjavom tihom poput vilinske glazbe. Bolniþar je stavio Ethanu masku s kisikom. Hladna poput jeseni, slatka poput proljeüa, bogata mješavina zraka smirivala je Ethanovo upaljeno grlo, ali hripanje nije prestajalo. Popevši se za upravljaþ, vozaþ je zalupio vratima i zvonca su opet zatreperila i zazvonila. »Zvonca«, reþe Ethan, ali maska s kisikom prigušila je rijeþ. Zastajuüi sa stavljanjem stetoskopa u uši, bolniþar je pitao: »Što ste rekli?« Vidjevši stetoskop, Ethan je postao svjestan otkucaja vlastita srca. Ono što je þuo bilo je isprekidano, nejednako, uznemirujuüe. Osluškujuüi, znao je da ne sluša samo svoje srce, nego i topot konja zajahanog Smrüu. »Zvonca«, ponovio je dok su mu se u mislima otvarala vrata puštajuüi unutra tisuüe strahova.
Kola su krenula i za vrijeme vožnje sirena je dosegla uobiþajenu dreku. Ethan od glasnog zavijanja sirene više nije mogao þuti zvonjavu zvonaca, ali je vidio najbliža tri kako podrhtavaju na vijencu. Drhte. Podigao je lijevu ruku prema viseüem grozdu, ali nije ga mogao dosegnuti. Rukom je zagrabio zrak. Taj strašan, snažan strah sa sobom je donio zbunjenost i možda je bio u potpunom bunilu, ali þinilo se kao da su zvonca više od obiþnih ukrasa. ýinila su se nekako zagonetna u svojoj svjetlucavoj glatkoüi, svjetlucavim krivinama, þinila su se utjelovljenjem nade i oþajniþki ih je želio uhvatiti. 2þito je bolniþar shvatio Ethanovu prijeku potrebu da dohvati zvonca, premda ne i razlog. Izvukao je škarice iz pribora i njišuüi se zajedno s vozilom u kretanju, odrezao þvor njemu najbližeg grozda. Dobivši zvonca, Ethan ih je stisnuo lijevom rukom istovremeno nježno i snažno. Bio je iscrpljen, ali se nije usuÿivao ponovno sklopiti oþi, jer se bojao da üe, kad ih opet otvori, oko njega biti samo tama koja se više nikad neüe diüi. bojao se da više neüe vidjeti ovaj svijet. Bolniþar je još jednom uzeo stetoskop. Stavio je slušalice u uši. Prstima lijeve ruke Ethan je brojao zvonca iduüi od najmanjeg do najveüeg pa opet do najmanjeg. Shvatio je da drži ukrase kao što je u tihoj bolniþkoj sobi zadnjih nekoliko noüi Hannahina života držao krunicu, s jednakom koliþinom oþaja i nade, s neoþekivanim strahopoštovanjem koje je hranilo srce i stoicizmom koji ga je þinio þvrstim. Nada je ostala neostvarena, a stoicizam bio neophodan kad je shvatio da mora preživjeti njezin gubitak. Palcem i kažiprstom je pokušao izvuüi milost iz zrnaca krunice. Sada je prelazio prstima po krivinama triju zvonaca, tražeüi razumijevanje više nego milost, tražeüi otkrivenje koje se ne þuje ušima nego odjekuje u srcu. Premda Ethan nije sklopio oþi i premda se na njega nije spustila tama, krajiþkom oka je primijetio sjene koje su se poþele probijati poput tinte koja se širi vlaknima upijaþa. 2þigledno je stetoskop uhvatio ritam koji je uznemirio bolniþara. Nagnuo se bliže Ethanu, ali glas mu je dopirao iz daljine i, premda mu je lice prekrivala maska smirenog profesionalizma, govorio je hitnošüu koja je otkrivala duboku zabrinutost za pacijenta. »Ethane, ne ostavljaj nas. Držise! Drži se, dovraga«! Uhvaüeno u þvor tame, Ethanovo vidno polje se poþelo sužavati kako se þvor sve više stezao. Osjetio je rezak miris alkohola. Hladnoüa ispod lijevog lakta je preduhitrila ubod igle. U njemu, topot konja na kojem je jahala Smrt ustupio je mjesto topotu apokaliptiþnog krda u kaotiþnom galopu. Vozilo je još jurilo prema bolnici, ali vozaþ je iskljuþio sirenu oþito polažuüi svu svoju vjeru u rotirajuüe svjetlo na krovu. U odsustvu glasnog zavijanja, Ethanu se uþinilo da opet þuje zvonca. To nisu bila zvonca u njegovoj ruci koje je neprestano dodirivao, niti nizovi ukrasa koji su visjeli sa svjetlucavih crvenih vijenaca. Zvonjava je dopirala iz daljine, dozivajuüi ga srebrnastom upornošüu. Vid mu se skupio u gaseüu toþku svjetlosti, zatim se smrtni þvor još þvršüe stegnuo i sve se zamraþilo. Prihvaüajuüi neizbježnost smrti i beskonaþnu tamu, konaþno je spustio vjeÿe. Otvorio je vrata, a zatim oþi. U hujanju vjetra i zvonjavi zvonaca iznad vrata, izišao je iz cvjeüarnice»Zauvijek ruže« u hladnu prosinaþku noü zatvorivši za sobom vrata. U šoku što je još živ, u nevjerici što stoji na þitavim nogama, priþekao je u uvuþenom dijelu izmeÿu dva izloga da ploþnikom proÿe mladi par u kišnim kaputima s kapuljaþama na
glavama, predvoÿen zlatnim retriverom na povodcu. Pas je pogledao Ethana svojim koliko mudrim toliko i tamnim oþima. »Dobra veþer«, pozdravio je par. Nemogavši govoriti, Ethan je kimnuo. »Tink, idemo«, žena je potaknula psa, a zatim ponovila zapovijed vidjevši da pas oklijeva. Mokri je retriver, njuške dignute u zrak, otkaskao dalje uživajuüi u tajanstvenim mirisima nošenim hladnim povjetarcem u pratnji svojih pratilaca.. Ethan se okrenuo pogledati prodavaþicu cvijeüa koja je još stajala za pultom, pokraj staklenih ljesova punih ruža. Rowena je gledala za njim. Sad je brzo spustila pogled kao da nešto radi. Na nogama drhtavim poput razuma, Ethan se istim putem kojim je i došao, skrivajuüi se ispod tenda prodavaonica i restorana, vratio do Expeditiona koji je stajao u zoni gdje je bilo zabranjeno parkiranje. Ispred njega, Tink se dvaput okrenuo, ali se nije zaustavio. Prolazeüi pokraj restorana osvijetljenog svjetlom svijeüa, svjetlucavim priborom za jelo i ostalim dodacima na stolovima, udišuüi miris tek peþenog kruha, Ethan je pomislio: Tvar života. Na kraju bloka, pas je još jednom okrenuo glavu. Potom se trio izgubio iza ugla. Na ulici, promet je bio rjeÿi nego što je bilo uobiþajeno za ovo doba dana, a kretao se brže nego što su to dopuštali vremenski uvjeti. Došavši u crvenu zonu na kraju bloka gdje je nepropisno parkirao, Ethan je zastao pod zadnjom tendom i pomislio kako bi mogao ostati ovdje stajati, na sigurnoj udaljenosti od ceste, sve dok zora ne otme grad iz ruku noüi. U nadolazeüem prometu je ugledao veliki razmak. Desnom rukom, koja mu je drhtala, potražio je kljuþeve u džepu jakne i pritisnuo dugme za otkljuþavanje. Expedition je cvrkutnuo, ali on mu se nije približio. Cruiser je na raskrižju proklizao i kotaþi su mu zablokirali. Okrenuo se i zarotirao nadomak parkiranog Expeditiona. Nedostajalo je samo nekoliko centimetara da ga udari. Da je Ethan stajao ondje, letio bi od vozila do vozila poput loptice u fliperu. Dolazio je kamion. Zaþula se škripa pneumatskih koþnica. Popraüeno glasnom škripom guma po mokrom asfaltu, Cruiser se okrenuo i završio u krivoj traci. RazmiþXüi kišu s mjesta na kojem je Cruiser upravo projurio kroz nju, kamion se, tresuüi se, zaustavio. Kad je vozaþ Cruisera ponovno uspostavio kontrolu nad vozilom, odjurio je nešto sporije, ali jednako nesmotreno. Bijesni kamiondžija je sjeo na trubu. Potom je putem kojim je krenuo prije skorog sudara nastavio prema odredištu kojemu je neometena sudbina priredila. Iza kamiona, razmak u prometu se izgubio. Svjetlo semafora na raskrižju se promijenilo. Promet je stao u dva pravca, a krenuo u drugima. Noü je ispunjavao slastan miris peþenog kruha. Zlatna uliþna svjetla bacala su zlatnike po cesti. Šištanje kiše. Možda se svjetlo na semaforu promijenilo još dva ili þak tri puta prije nego što je Ethan postao svjestan probadanja u lijevoj ruci, grþa koji mu se poþeo širiti mišiüima podlaktice. Zapetljana u snažnom stisku prstiju Ethanove šake bila su tri mala zvonca odsjeþena škaricama sa svjetlucave trake u kolima Hitne pomoüi koja mu je dao suosjeüajni bolniþar.
26. Kao da su izopaþena rimska elita koja odmara usred bahanalija, skandalozno pobrkanih toga, bezimenim mrtvacima vidjelo se tu glatko, blijedo rame, tu blijeda oblina dojke, tu venama prošarano bedro, tu ruka prstiju savijenih u suptilnu prostaþku gestu, tu nježno stopalo i mršav þlanak, tu pola profila otvorena oka izbuljenog u mutnoj mlijeþnoj požudi. ýak bi i svjedok ove groteskne izložbe s gotovo nimalo sklonosti praznovjerju možda naginjao vjerovati da kad nema živih promatraþa, ovi neidentificirani skitnice i odbjegli tinejdžeri idu od ležaja do ležaja. U najusamljenijim satima poslije ponoüi nije li moguüe da se nespokojni mrtvaci sjedine u hladnoj i nakaradnoj parodiji strasti? Da je Corky Laputa vjerovao u nekakva moralna pravila ponašanja ili þak da dobar ukus zahtijeva pridržavanje odreÿenih univerzalnih pravila društvenog ponašanja, možda bi proveo te dvije minute popravljajuüi te nemarno prebaþene plahte i inzistirajuüi na þednosti þak i meÿu mrtvima. Meÿutim, umjesto toga je uživao u prizoru jer je u ovoj prostoriji vladala potpuna anarhija. Osim toga, znatno uzbuÿen, oþekivao je dolazak obiþno mirnog Romana Casteveta, koji üe sada biti skroz nemiran. Gotovo u sekundu po isteku druge minute kvaka na vratima je kliknula, škripnula i vratila se u prvobitan položaj. Vrata su se otvorila, ali samo centimetar. Kao da je oþekivao da üe zateüi prostoriju s televizijskom ekipom i þoporom novinara koji jedva þekaju razotkriti kakav skandal, Roman je jednim okom provirio kroz razmak, razgoraþenim kao u iznenaÿene sove. »Uÿi unutra, uÿi, uÿi«, ohrabrivao ga je Corky. »Ovdje si meÿu prijateljima, premda üeš na kraju secirati neke od njih«. Otvorivši vrata tek toliko da omoguüi prolaz svom mršavom tijelu, Roman se uvukao unutra zastajkujuüi da zabrinuto pogleda niz hodnik prije nego što se s Corkyjem i dvadeset u toge odjevenih zloþestih suuþesnika ove kostimirane zabave zatvorio u hladnjaþu s leševima. »Dobro kog' to vraga imaš na sebi?«, upita ga nervozni patolog. Corky se okrenuo u mjestu mašuüi jednim krilom svoje žute kabanice. »Moderna kišna odjeüa. Kako ti se sviÿa šešir?« »Kako si se provukao pokraj osiguranja u toj smiješnoj odjeüi?Kako si se uopüe provukao pokraj osiguranja?« »Nisam ni morao. Samo sam im rekao što sam«. »A što si? Pa predaješ dosadnu suvremenu književnost hrpi uobraženih drolja i balavih, šupljoglavih štrebera«. Poput mnogih drugih iz svijeta znanosti, Roman Castevet nije imao najbolje mišljenje o katedrama liberalnih društvenih znanosti na suvremenim fakultetima i njihovim studentima koji, kao prvo, traže istinu putem književnosti i, kao drugo, odgaÿaju ulazak u svijet zaposlenih. Ne uvrijedivši se i zapravo odobravajuüi Romanovu pokvarenu antidruštvenu zajedljivost, Corky pojasni: »Simpatiþni deþki za þuvarskim stolom misle da sam patolog iz Indianapolisa. Da sam došao ovamo da bi porazgovarao s tobom o odreÿenim, zagonetnim, entomološkim pojedinostima sluþaja serijskog ubojice koji operira po Srednjem zapadu«. »Molim? A zašto bi to mislili?« »Znam tipa koji odliþno krivotvori dokumente«. Roman se iznenadio.
» Ti?« ªýesto se nalazim u situacijama kad je pametno da uz sebe imam prvorazredne lažne dokumente«. »Dobro, jesi li ti poremeüen ili samo glup?« »Veü sam ti objasnio. Ja nisam samo neki tamo kukavan profesor koji crpi uzbuÿenje družeüi se s anarhistima«. »Aha, kako da ne«, reþe Roman omalovažavajuüe. »Promiþem anarhiju u svakodnevnom životu svakom prilikom koja mi se za to ukaže, þak i kad time riskiram uhiüenje i zatvor«. »Ma pravi si Che Guevara«. »Naþini na koje djelujem su koliko pametni i šokantni, toliko nekonvencionalni. Zar misliš da mi je onih deset kožica trebalo da bih zadovoljio neku bolesnu osobnu potrebnu, a?« »Baš sam to mislio. Kad smo se upoznali na onom dosadnom skupu na fakultetu, izgledao si mi k'o veliki uobraženi voda poremeüenih, mentalno zaostalih mutanata«. »Buduüi da to dolazi iz usta jednog sotonista«, reþe Corky s osmijehom,»smatram to komplimentom«. »Nije kompliment«, odgovori Roman nestrpljivo, ljutito. U svom najboljem izdanju, poþešljan, odjeven i osvježena daha pripremljen za ozbiljno druženje, Castevet nije bio privlaþan muškarac. Bijes ga je þinio još ružnijim. Mršav kao štap, sav u košþatim kukovima, laktovima i šiljastim ramenma, izraženije adamove jabuþice od nosa, a nosa šiljastijeg od bilo kojeg drugogpripadnika ljudske vrste kojeg je Corky ikad vidio, ispijenih obraza i košþate brade koja je nalikovala okruglom isturenom vrhu bedrene kosti, Roman je izgledao kao da ima gadan poremeüaj u prehrani. Meÿutim, svaki put kad bi pogledao Castevetove vrebajuüe, gmazovske oþi i kad god bi uhvatio patologa kako, bez jasnog razloga, senzualno oblizuje usne koje su bile jedino puno obilježje na njegovu licu i tijelu, Corky je sumnjao da zupþanike metabolizma ovog þovjeka pokreüe neka strašna erotska potreba i to tolikom brzinom da mu se sigurno puši iz raznih tjelesnih otvora. Da se mogao kladiti koliko kalorija Roman prosjeþno svaki dan troši samo na opsesivno zlostavljanje samog sebe, Corky bi tipovao na najmanje ti tisuüe i bez sumnje bi si osvojenim zgoditkom osigurao znatnu mirovinu. »Što god mislio o meni«, reþe Corky, »svejedno bih želio naruþiti od tebe još deset kožica«. »Hej?! Daj si veü jednom utuvi u glavu da više ne želim poslovati s tobom! Lakomislen si, dolaziš ovamo bez razmišljanja«. Djelomiþno zbog dodatne zarade, a djelomiþno zbog osjeüaja vjerske dužnosti i izražavanja þvrste vjere u kraljevstvo Pakla, Roman Castevet je pribavljao, iskljuþivo s leševa probrane dijelove tijela, unutarnjeorgane, krv, zloüudne tumore, a katkad i cijele mozgove drugim sotonistima. Njegovi su se klijenti, osim Corkyja, zanimali teološki i u praksi za mraþne rituale kojim, su od njegova veliþanstva Sotone tražili posebne usluge ili prizivali demoni da izaÿu iz pakla. Naposljetku, najosnoviji sastojci za bavljenje crnom magijom þesto se ne mogu kupiti u obližnjem samoposluživanju. »Pretjeruješ«, reþe Corky. »Ne pretjerujem. Neoprezan si, pretjerano odvažan«. »Pretjerano odvažan?«, Corky se nasmiješio i zamalo prasnuo u smijeh. »Odjednom mi se þiniš pretjerano osjetljiv za þovjeka koji vjeruje da üe u onom životu
haraþenja, muþenja, silovanja i ubojstva biti nagraÿena«. »Stišaj glas«, naredi Roman strogim šaptom, premda je Corky nastavio govoriti ugodnim razgovornim tonom. »Bude li netko saznao da si bio ovdje sa mnom, mogao bih ostati bez posla«. »Gluposti. Pa ja sam patolog iz Indianapolisa i razgovaramo o nedostatku radne snage i ovoj jadnoj rezervi neidentificiranih leševa«. »Uništit üeš me«, jadikovao je Roman. »Samo sam došao«, slagao je Corky, »naruþiti još deset kožica. Ne oþekujem da ih obrežeš sad odmah dok þekam. A došao sam osobno naruþiti jer sam mislio da üe te to nasmijati«. Unatoþ tome što je Roman Castevet izgledao preispijen, presuh da proizvede suze, njegove vatrene crne oþi zasuzile su od jada i nemoüi. »Kako bilo,« nastavi Corky, »prije üeš ostati bez posla ako netko sazna da si zabunom zatvorio živog þovjeka s ovim ovdje mrtvacima«. »Dobro, jesi li ti nadrogiran?« »Veü sam ti rekao prije nekoliko minuta telefonom. Jedna od ovih nesretnih duša još je živa«. »Kakvu to igru igraš?«, htio je znati Roman. »Nije igra. Istina je. ýuo sam ga kako mumlja: 'Pomozite mi, pomozite mi'toliko tiho da sam ga jedva þuo«. ªýuo koga?« »Krenuo sam za zvukom, maknuo plahtu s lica. Paraliziran je. Mišiüi lica su mu iskrivljeni od moždanog udara«. Nagnuvši se bliže Corkyju, nakostriješivši se poput svežnja suhog triješüa, Roman je inzistirao na razgovoru u þetiri oka, kao da je vjerovao da üe oštrina njegova pogleda prenijeti Corkvju poruku koju njegove rijeþi nisu uspijevale. Corky bezbrižno nastavi: »Jadnik je vjerojatno bio u komi kad su ga donijeli pa se poslije osvijestio. Ali užasno je slab«. Mrvica nesigurnosti probila je oklop nevjerice. Roman Castevet je odvratio pogled od Corkyja i pogledom preletio preko ležajeva. »Koji?« »Onaj tamo«, reþe Corky veselo pokazujuüi prema dnu prostorije gdje je jedva dopiralo stropno svjetlo ostavljajuüi polegnute mrtvace skrivene tamom i bijelim plahtama. ªýini mi se da ti spašavam posao dajuüi ti ovu informaciju, prema tome ovu narudžbu bi mi trebao obaviti besplatno, iz zahvalnosti«. Iduüi prema dnu prostorije, Roman reþe: »Koji?« Približivši se patologu iza leÿa, Corky odgovori: »Lijevo, drugi odozdo«. Dok se Roman saginjao da povuþe plahtu s mrtvaþeva lica, Corky je podigao desnu ruku koju je sve do sada skrivao u rukavu svoje žute kabanice držeüi u njoj šiljak za led. Promišljenim, snažnim, samouvjerenim udarcem ruke, zabio je šiljak patologu u leÿa. Precizno zabijen, šiljak za led može probiti šupljine i klijetke, prouzroþiti takav grþ srþanog mišiüa da zaustavi srce smjesta i zauvijek. Šuškanjem odjeüe i tihim pucketanjem udova, Roman Castevet se ne spustivši ni zvuka stropoštao na pod.
Corky nije morao provjeravati puls. Razjapljena usta iz kojih nije izlazio dah i oþi ukoþene poput staklenih kugli kakve uspješno preparirane životi nje potvrÿivali su da je savršeno naciljao. Pripreme su se isplatile. Kod kuüe je istim šiljkom za led Corky vježbao na lutki za prvu pomoü koju je ukrao na fakultetu. Da ga je morao ubosti dva, tri, þetiri puta, ili da je Romanovo srce nastavilo pumpati krv samo sekundu kasnije, napad bi bio krvav. Zbog toga je ostao u svojoj vodootpornoj kabanici. U sluþaju da jedno od odgovarajuüe rashlaÿenih tijela procuri, što je bila mala vjerojatnost, na podu obloženom ploþicama nalazio se veliki odvod. Na motovilu pokraj vrata je stajalo namotano crijevo spojeno na slavinu na zidu. Corky je znao da je crijevo dio nužne opreme iz þlanaka koje je proþitao prije dvije godine kad je na naslovne stranice novina dopro skandal sa štakorima. Na sreüu, crijevo mu nije trebalo. Podigao je Romana na prazno mjesto uz stražnji zid hladnjaþe, gdje su sjene išle u korist njegova plana. Iz dubljeg unutrašnjeg džepa kabanice je izvukao plahtu koju je kupio ranije u robnoj kuüi u trgovaþkom centru. Prebacio ju je preko Romana pazivši da ga cijelog prekrije, buduüi da je morao sakriti i identitet tijela i þinjenicu da je, za razliku od drugih, potpuno odjeven. Buduüi da je smrt nastupila trenutaþno a rana bila minijaturna, mrlja neüe probiti kroz plahtu privlaþHüi pozornost na svježinu ovog leša. Za dan ili dva, ili možda tri, Romana üe najvjerojatnije pronaüi zaposlenici koji budu radili inventuru ili odvozili leš na zakašnjelu autopsiju. Biti üe to još jedna priþa za naslovnicu. Corky je žalio što je morao ubiti þovjeka poput Romana Casteveta. Kao dobar sotonist i predan anarhist, patolog je dobro služio u kampanji za stabilizaciju društvenog poretka i ubrzanje njegova propadanja. Meÿutim, uskoro üe strašni dogaÿaji na imanju Channinga Manhein postati glavna vijest u cijelom svijetu. Vlasti üe upregnuti sve moguüe izvore da otkriju identitet þovjeka koji je slao zajedljive darove u crnim kutijama. Logiþkim pristupom krenut üe u obilazak privatnih i javnih mrtvaþnica tražeüi izvor s kojeg je stiglo deset obrezanih kožica. Da Roman tijekom istrage postane sumnjiv, morao bi ga izdati da spasi vlastitu kožu. Anarhisti nisu imali obavezu biti lojalni jedni drugima, kako i treba meÿu onima koji zagovaraju kaos. Doista, Corky je morao srediti neke stvari prije poþetka božiþnog slavlja. Uzimajuüi u obzir da su mu ruke bile zaštiüene gumenim rukavicama, koje je sakrivao od žrtve u prostranim rukavima kabanice, mogao je ostaviti šiljak za led u prostoriji bez brige da üe policija s njega skinuti inkriminirajuüe otiske. Ali svejedno ga je vratio u korice pa u džep ne samo jer bi mu mogao opet dobro doüi, nego jer je sada imao sentimentalnu vrijednost. Odlazeüi iz mrtvaþnice, prijateljski se pozdravio s noünim þuvarima. Obavljali su nezahvalan posao, štiteüi mrtvace od živih. ýak je zastao dovoljno dugo da podijeli s njima opscenu šalu o odvjetniku i piletu. Nije se bojao da üe policiji biti u stanju detaljno opisati njegovo lice. U svom obješenom šeširu i kabanici nalik šatoru bio je ekscentriþan, zabavan þudak o kojem nitko neüe pamtiti ništa osim njegova neobiþna kostima. Kasnije üe, u kaminu u svojoj kuüi, uživajuüi u þaši konjaka, spaliti sve lažne dokumente koji bi potvrÿivali da je patolog iz Indianapolisa.
Imao je hrpu drugih dokumenata s drugim identitetima, ako i kada mu budu trebali. Sad se vratio u noü, u kišu. I tako je došlo vrijeme da se pozabavi Rolfom Reynerdom koji je svojim djelima dokazao da je nesposoban da živi, kao što je dokazao i da je nesposoban da postane zvijezda sapunica. 27. Da je Daily Variety, šarolike novine koje donose vijesti svijeta filmske industrije, imao þlanak o tome što je Aelfric Manheim veþera u ponedjeljak, naslov je mogao glasiti FRIC MRSI BRK PILETINOM. Izroštiljana, debeljuškasta prsa su bila marinirana u maslinovu ulju zaþnjenom morskom solju, paprom i slasnom mješavinom egzotiþnog bilja Palazzi Rospo poznatoj pod imenom McBeejiþina tajna mješavina. Uz piletinu je bila poslužena tjestenina, ali ne s umakom od rajþice, nego maslaca, bosiljka i sjemenki þešera posipana parmezanom. Gospodin Hachette, prvoklasni kuhar koji je bio izravan potomak Jacka Trbosjeka, nije radio nedjeljom i ponedjeljkom da bi mogao uhoditi nevine žene, bacati u djeþja kolica maþke zaražene bjesnilom i prepuštati se kakvim god drugim zadovoljstvima koja su ga trenutno zanimala. Gospodin Baptiste, veseli kuhar, bio je slobodan ponedjeljkom i utornikom, što je znaþilo da je kuhinja ponedjeljkom, jezikom šoubiznisa, bila mraþena. Gospoÿa McBee je sama spravljala ove poslastice. Pod nježno pulsirajuüim svjetlom elektriþnih svjetala tako da nalikuju rimskim uljanicama, Fric je veþerao u vinskom podrumu, sam za stolom za osam osoba, u ugodnoj prostoriji za kušanje vina koja je staklenom stijenom bila odvojena od dijela podruma u kojem se zbog vina morala održavati odreÿena temperatura. Iza staklene stijene, u prolazima izmeÿu polica, stajalo je þetrnaest tisuüa boca onoga što bi njegov otac katkad nazvao»cabernet sauvignmerlot, pinot crni, claret, porto, burgundac , i krv kritiþara, a to je gorka berba… Ha, ha, ha. « Kad bi Tata duh bio doma, obiþno bi jeli u blagovaonici, osim ako ne bi bilo tima koje bi imali na objedu , tatinim prijateljima, poslovnim partnerima ili raznim osobnim duhovnim savjetnicima i instruktorima vidovitosti bi bilo neugodno biti pokraj desetogodišnjaka koji bi slušao njihove mudrosti i prevrtao oþima na njihove besmislice. Kad Tate duha ne bi bilo kod kuüe, što je bilo veüinu vremena, Fric je mogao birati gdje üe veþerati, i to se nije odnosilo samo na njegove privatne prostorije, gdje je obiþno jeo, nego doslovce bilo gdje na posjedu. Za lijepa vremena bi jeo vani pokraj bazena, zahvalan što u odsustvu njegova oca nema onih beznadno glupih, zamornih starleta koje se neprestano cerekaju i polugole šeüu uokolo dovodeüi ga u neugodnu situaciju, i dosaÿuju mu pitanjima koji mu je omiljeni školski predmet, jelo, boja, filmska zvijezda. Uvijek su pokušavale izmusti pokoji Ritalin ili antidepresiv od Frica. Odbijale su vjerovati da je jedini recept koji mu lijeþnici pripisuju onaj za lijek protiv astme. Ako ne pokraj bazena, mogao bi jesti opasno, u ružiþnjaku, na finom porculanu sa starinskim srebrnim priborom za jelo i s inhalatorom na tanjuru za desert u sluþaju da povjetarac
digne dovoljno polena da dobije astmatiþni napad. Ponekad bi jeo s poslužavnika u jednom od šezdeset udobnih naslonjaþa u prostoriji za gledanje filmova koja je nedavno preureÿena nadahnuta artdeco stilom Pantages Theatera u Los Angelesu. Oprema u prostoriji za gledanje filmova je omoguüavala prikazivanje filmova svih formata video kazeta, DVD-ova i televizijskih programa te projekciju istih na ekranu dimenzija veüih od ekrana veüine prosjeþnih multipleks kina iz predgraÿa. Da bi gledao video kazete i DVD-ove, Fricu nije trebala pomoü nekoga tko bi upravljao projektorom. Sjedeüi u sredini srednjeg reda, odmah do upravljaþke ploþe, mogao je sam puštati filmove. Katkad, kad je znao da prostorija nije na redu za pospremanje, kad je bio siguran da ga nitko ondje neüe doüi tražiti, zakljuþao bi vrata da si osigura privatnost i ubacio u DVD neki od tatinih filmova. Nije mogao zamisliti da ga tko vidi kako gleda Tatu duha na ekranu. Ne jer su filmovi bili loši. Neki su, naravno, bili loši jer nijedna zvijezda ne može ostvariti nezaboravnu ulogu baš u svakom filmu. Ali neki su bili u redu. Neki dobri. Nekoliko njih þak odliþni. Nije mogao zamisliti, jer, da ga tko vidi kako gleda oþeve filmove pod ovim okolnostima, Nacionalna akademija za jadnike bi ga proglasila ‘’Jadnikom desetljeüa’’. Možda þak stoljeüa. A Klub patetiþnih luzera bi mu darovao doživotnu þlanarinu. Gospodin Hachette, kuhar psihopat u srodstvu s obitelji Frankenstein, bi mu se ismijavao podsmjehujuüi se i povlaþHüi podmukle paralele izmeÿu Fricove mršavosti i mišiüavosti njegova oca. Kako bilo, na jedinom zauzetom sjedištu od ukupno njih šezdeset, u dvorani stropa ukrašenog art deco ornamentima deset i pol metara iznad glave, Fric je ponekad sjedio u mraku i puštao filmove Tate duha na velikom ekranu. Uronjene u surround sistem. Neke bi filmove gledao zbog priþe, premda ih je veü puno puta gledao. Druge zbog fantastiþnih posebnih efekata. I uvijek bi u oþevim izvedbama tražio kvalitetu, šarm, izriþaje i razne sitnice zbog kojih su milijuni ljudi diljem svijeta voljeli Channinga Manheima. U boljim filmovima takvih je trenutaka bilo na pretek. Meÿutim, þak i u onim najlošijim od najlošijih, bilo je prizora u kojem nisi mogao da ga ne voliš, da mu se ne diviš, da se ne poželiš družiti s njim. Kad bi navodili najbolje trenutke iz njegovih najboljih filmova, kritiþari bi govorili da je Fricov otac þaroban. »ýaroban« je zvuþalo glupo, poput neþeg odvratno sentimentalnog što bi rekle djevojþice, ali to je bila prava rijeþ. Ponekad kad bi ga gledao na velikom ekranu, izgledao bi živopisniji, stvarniji od bilo koje osobe koju si upoznao u stvarnom životu. Ili üeš ikad upoznati. Ta nadrealna kvaliteta se nije mogla objasniti divovskim proporcijama njegove projicirane slike na ekranu, niti uspješnom vizualnom prezentacijom vrhunskih snimatelja. Niti genijalnošüu redatelja, od kojih je veüina ionako bila brilijanta koliko i kuhani krumpir, niti pojedinostima postignutim digitalnom tehnologijom. Veüina glumaca, ukljuþujuüi i zvijezde, nije imala Manheimovu ýarobnost þak ni kad su radili s najboljim redateljima i tehniþarima. Gledao bi ga tamo gore i izgledao je kao da je svugdje bio, sve vidio, znao sve što se imalo znati. Izgledao je mudriji, brižniji, smješniji, hrabriji od bilo koga drugog bilo gdje na svijetu u bilo koje vrijeme , kao da živi u šest dimenzija dok su svi ostali prisiljeni živjeti samo u tri. Fric je prouþavao odreÿene prizore uvijek iznova, nebrojeno puta, u nekim sluþajevima
možda stotinu, sve dok mu ne bi postali poput trenutaka koje je doista proveo sa svojim ocem. S vremena na vrijeme, kad bi se odvukao u krevet mrtav umoran, prije nego što bi zaspao ili kad bi se usred noüi probudio ali nastavio klizati po površini privremeno zamrznutih snova, ti mu se posebni prizori s ocem i jesu þinili stvarnima. Vrtjeli su se u njegovu sjeüanju, ali ne onako kako ih je vidio na ekranu, nego kao da su stvarna životna iskustva zajedniþka njemu i njegovu ocu. Te snene þarolije u medusnu su bile najsretniji trenuci Fricova života. Naravno, da je ikada ikome rekao da su to najsretniji trenuci u njegovu životu, podigli bi devet metara visok spomenik s njegovim likom, s naglaskom na njegovoj nemoguüoj kosi i mršavom vratu i osvijetlili ga reflektorom na istom brdu na kojem piše HOLLYWOOD. I zato je ovog ponedjeljka naveþer, mada bi Fric radije jeo u dvorani za gledanje filmova gledajuüi tatu kako ubija boga u negativcima i spašava sirotište puno nahoþadi, jeo u vinskom podrumu, jer je to u ovoj predbožiünoj vrevi bilo jedino mjesto u Palazzo Rospo gdje si mogao imati barem malo privatnosti. Gospoÿe i gospodina McBeeija neüe biti u utorak i srijedu, idu ranije proslaviti Božiü sa svojim sinom i njegovom obitelji u Santa Barbaru. I oni üe se vratiti u Palazzo Rospo 24. prosinca kako bi se pobrinuli da najveüa svjetska filmska zvijezda bude doþekana s odgovarajuüom pompom kad stigne s Floride kasnije tog poslijepodneva. Zato su þetiri kuüne pomoünice i pomoünika ostali u ponedjeljak naveþer raditi dokasno, pod strogim uputama vrijednih McBeejevih, zajedno s nekoliko vanjskih službi koje su ukljuþivale šesteroþlanu ekipu specijaliziranu za þišüenje mramora i vapnenca koja je þistila podove, osmeroþlanu ekipu za ureÿenje unutrašnjih prostora u božiþnom stilu i hitnog savjetnika za feng-shui koji se trebao pobrinuti da razna božiþna drvca i ostali izlošci koji idu uz Božiü budu rasporeÿeni tako da ne ometaju protok energije unutar ove velike kuüe. Ludnica. Daleko od brujanja strojeva za laštenje mramora i veselog smijeha ekipe za unutrašnje ureÿivanje zaluÿene božiþnim raspoloženjem, Fric je našao utoþište duboko ispod zemlje u vinskom podrumu. Unutar ovih ciglom obloženih zidova, pod ovim niskim, takoÿer ciglama obloženim svodom, jedini zvukovi koji su se þuli su bili njegovo gutanje i zveckanje vilice o tanjur. A potom, Ooodelee-ooodelee-oo. Prigušeno ali þujno, u baþvici je zazvonio telefon. Buduüi da je temperatura u prostoriji za iskušavanje vina bila previsoka da bi se u njoj þuvalo vino, baþve i boce u ovoj prostoriji, s toplije strane staklene stijene, služile su iskljuþivo u dekorativne svrhe. Ooodelee-ooodelee-oo. Naslagane od poda do stropa duž jednog zida prostorije, dna nekoliko golemih baþvi bila su priþvršüena na šarke i otvarala su se poput vratašaca. Neke baþve su u unutrašnjosti imale police na kojima su se nalazile vinske þaše, laneni ubrusi, otvaraþi i ostalo. ýetiri su udomljavale televizore dopuštajuüi poznavatelju vina da prati više kanala istodobno. Ooodelee-ooodelee-oo. Fric je otvorio baþvicu s telefonom i javio se u svom uobiþajenom, fricovskom stilu, odluþivši ne zvuþati uplašeno. »Peteova tvrtka za odkuživanje škola kuünog konzerviranja. Oslobodit üemo vas štakora i nauþiti kako da ih saþuvate za nadolazeüe blagdanske gozbe«. »Halo, Aelfric«. »Jesi li se odluþio za ime?«, pitao je Fric.
»Lost«. »Je li ti to ime ili prezime?« »Oboje. Kakva je veþera?« »Ne veþeram«. »Sto sam ti rekao za laganje, Aelfric?« »Da üe mi donijeti samo probleme«. ªýesto jedeš u podrumu?« »Na tavanu sam«. »Ne prizivaj probleme, mali. Imat üeš ih dovoljno i bez tvoje pomoüi. « »U filmskoj industriji«, reþe Fric, »ljudi lažu dvadeset þetiri sata na dan to im jedino donosi novac«. »Ponekad problemi doÿu brzo«, uvjeravao ga je Tajanstveni pozivatelj. »A þešüe proÿe cijeli život dok stignu, a kad stignu, zapljusne te more problema«. Fric je šutio. I nepoznati muškarac je šutio. Najzad Fric duboko udahne i reþe: »Moram priznati, vraški si strašan. « »Napredujemo, Aelfric, napredujemo. Najzad malo istine«. »Našao sam mjesto na koje se mogu sakriti da me nitko nikad ne naÿe. « »Misliš na tajnu prostoriju iza tvog ormara?« Fric nikad nije zamišljao da mu u kostima žive stvorenja koja gmižu. Sada kao da je osjeüao kako mu gmižu leÿnom moždinom. Tajanstveni pozivatelj reþe: »U prostoriju s þeliþnim zidovima i kukama na stropu, tu se namjeravaš sakriti?« 28. S ubojstvom u mislima, ali ne i na savjesti, Corky Laputa je ravno iz prostorije s bezimenim mrtvacima prešao grad po noünoj kiši. Dok je vozio, razmišljao je o svom ocu, možda jer je James Laputa proüerdao život isto kao i oni skitnice i odbjegli tinejdžeri u mrtvaþnici svoje. Corkyjeva majka, ekonomistica, vjerovala je u pravednost zavisti, u snagu mržnje. To dvoje joj je požderalo život, a ogorþenost je nosila kao krunu. Njegov je otac vjerovao u neophodnost zavisti kao motivacijskog sredstva. Neprestana zavist ga je neizbježno dovela do kroniþne mržnje, vjerovao on u njezinu snagu ili ne. Henry James Laputa je bio profesor ameriþke književnosti. Bio je i spisatelj þiji su snovi bili vrijedni slave. Za predmet svoje zavisti izabrao je najproslavljenije pisce svog vremena. Vatrenom revnošüu zamjerao im je na svakoj dobroj kritici, svakoj rijeþi hvale, svakoj poþasti i nagradi. Kipio bi na vijesti o njihovim uspjesima. Tako motiviran, strasno je pisao romane, djela koja su pisanje njegovih suvremenika trebala prikazati plitkim, blijedim i djetinjastim. Htio je poniziti druge pisce, poraziti ih svojim primjerom, nadahnuti u njima zavist još veüu od one koju je on osjeüao prema njima i napokon uživati u svojim postignuüima. Vjerovao je da üe mu jednog dana ti književnici bili toliko zavidni da neüe moüi uživati u
vlastitim karijerama. Kad budu žudjeli za njegovom književnom reputacijom toliko jako da se za njom polakome, kad ih preplavi stid što su njihovi napori tek tinjajuüe žeravice naspram krijesa njegova talenta, tada üe Henry Laputa biti sretan, ispunjen. Meÿutim, godinu za godinom njegovi romani su dobivali tek mlaku hvalu i to veüinom iz pera nevažnih kritiþara. Oþekivane nominacije nikad nisu stigle. Zaslužene poþasti mu nisu nikad dodijeljene. Njegov genij ostao je neprepoznat. Štoviše, primijetio je da mu mnogi njegovi suvremenici patroniziraju što ga je na koncu dovelo do toga da prizna kako su svi oni þlanovi kluba iz kojeg je sam bio iskljuþen. Prepoznali su superiornost njegova talenta, ali su se urotili da mu zanijeþu zaslužene poþasti jer su namjerili zadržati svaki svoj komad kolaþa. Kolaþa. Henry je shvatio da je þak i u književnoj zajednici novac jedini bog. To je bila njihova prljava mala tajna. Dijelili su nagrade na sve strane lupetajuüi o umjetnosti, ali jedino što ih je zanimalo bilo je kako iskoristiti te poþasti da napumpaju karijere i obogate se. Uvid u tu urotniþku književnu pohlepu bilo je gnojivo, voda i sunþeva svjetlost s kojima je Henry održavao svoj vrt mržnje. A u tom je vrtu crno cvijeüe apatije napredovalo bolje nego ikad. Frustriran što mu odbijaju dati priznanje koje je zaslužio, Henry je odluþio probuditi njihovu zavist tako što üe napisati roman s kojim üe ostvariti nezamisliv komercijalni uspjeh. Vjerovao je da zna sve trikove pisanja zapleta i dovoljno primjenila sladunjave sentimentalnosti kakvima su se koristili majstori poput Dickensa da bi manipulirali prostim masama. Napisat üe neodoljivu priþu, zaraditi milijune i gledati te književne folirante kako umiru od ljubomore. Taj je komercijalni ep pronašao izdavaþa ali ne i þitatelje. Zarada je bila jadna. Umjesto da ga obaspe novcem, bog Mamon ga je ostavio u hrpi govana, kako je jedan važan kritiþar nazvao njegov roman. Kako su godine prolazile, Henrvjeva mržnja je postala još jaþa i prerasla u þistu, upornu i jedinstveno otrovnu zlobu. Njegovao je tu zlobu i ona je vremenom istrunula u ogorþenje otrovno i neumoljivo poput raka gušteraþe. U pedeset treüoj godini, dok je držao zajedljiv govor pun bijesa i mržnje ravnodušnoj skupini akademika na godišnjem skupu u Modern Language Association, Henry James Laputa doživio je snažan srþani napad. Srušio se na mjestu mrtav tako uvjerljivo da su pojedinci iz publike vjerovali da je htio hrabro naglasiti bit lažnim padom i nakratko mu zapljeskali prije nego što su shvatili da ne glumi, nego da je doista mrtav. Corky je puno nauþio od svojih roditelja. Nauþio je da zavist sama ne þini filozofiju. Nauþio je da vedar život i optimizam ne idu zajedno sa sveobuhvatnom mržnjom koja nezaustavljivo guta sve pred sobom. Takoÿer je nauþio nemati vjere u zakone, idealizam i umjetnost. Njegova je majka vjerovala u zakone ekonomije, marksistiþke ideale. Postala je ogorþena starica, bez nade i svrhe, kojoj kao da je laknulo kad ju je vlastiti sin zatukao žaraþem. Corkvjev otac je vjerovao da umjetnošüu kao þekiüem može pokoriti svijet. Svijet se još okretao, a tata se davnih dana pretvorio u prah, razbacan po moru, rasijan, kao da nikad nije ni postojao. Kaos. Kaos je bio jedina pouzdana sila u svemiru i Corky mu je služio uvjeren da üe i on, zauzvrat, uvijek služiti njemu. Po svjetlucavom grada, kroz noü i neumornu kišu, vozio je prema zapadnom Hollywoodu gdje je nepouzdani Rolf Reynerd morao umrijeti. Obje strane stambenog bloka u kojem je Reynerd živio su bila zatvorena policijskim
trakama. Policajci u crnim kabanicama s fluorescentnim žutim trakama baterijama su preusmjeravali promet. Osnovnim bojama hitne intervencije sjajno povjesmo kiše rasplitalo se pod rotirajuüim svjetlima kola Hitne pomoüi tkajuüi uzorke po mokrom asfaltu. Corky je prošao pokraj barikade. Dva bloka dalje našao je parkirno mjesto. Možda strka u Reynerdovoj ulici nije imala veze s glumcem, ali Corkyjeva intuicija govorila je suprotno. Nije bio zabrinut. U što god se Reynerd uvalio, Corky üe pronaüi naþin da situaciju iskoristi u svoju korist. Zbrka i gungula bili su Corkyjevi prijatelji i bio je siguran da je u crkvi kaosa on najomiljenije dijete. 29. Fric je osjeüao da su nekom þarobnom moüi ciglama obložen pod ispod njegovih nogu, ciglama obloženi zidovi oko njega i niski, ciglani obložen svod iznad njega i njega samog preobrazili u ciglu dok je slušao tih glas ovog neznanca. »Tajna prostorija iza tvog ormara nije toliko tajna kao što ti misliš, Aelfric. Tamo neüeš biti siguran kad vam Robin Goodfellow doÿe u posjet«. »Tko?« »Prije sam ga zvao Zvijer u žutom. Odijeva se kao Robin Goodfellow, a daleko je gori od njega. On je zapravo Molok koji proždire djecu i þDþka zube njihovim kostima«. »Možda bi mu u tu svrhu bio bolji zubni konac«, reþe Fric, mada se drhtanje glasa kosilo s drskošüu njegovih rijeþi. Hitro je nastavio priþati nadajuüi se da Tajanstveni pozivatelj nije uoþio njegov strah. »Robin Goodfellov Molok, djeþje kosti - pa to nema nikakvog smisla«. »Imaš veliku knjižnicu u kuüi, zar ne, Aelfric?« »Da«. »Onda sigurno u njoj imaš i dobar rjeþnik«. »Imamo punu policu rjeþnika«, reþe Fric, »da bismo pokazali ljudima koliko smo uþeni«. »Pa onda pogledaj u rjeþnik. Upoznaj neprijatelja, pripremi se za ono što se sprema, Aelfric«. »Zašto mi ti ne kažeš što se sprema? Mislim, onako, jednostavno, shvatljivo«. »Ne mogu to uþiniti. Nemam odobrenje za izravno djelovanje«. »Znaþi, nisi James Bond«. »Mogu raditi samo neizravno. Poticati, nadahnjivati, strašiti, obmanjivati laskanjem, savjetovati. Utjecati na zbivanja svim moguüim lukavim, škakljivim i zavodljivim naþinima«. »Dobro, pa zar si i ti odvjetnik?« »Zanimljiv si ti djeþak, Aelfric. Iskreno üe mi biti žao budeš li priklan i þavlima zabijen na ulazna vrata Palazzo Rospo«. Fric je zamalo spustio slušalicu. Omotan oko telefonske slušalice, dlan mu je postao mastan od znoja. Ne bi se iznenadio da je þovjek na drugom kraju linije namirisao njegov znoj i prokomentirao taj slankast miris. Vrativši se na temu tajnog skrovišta, Fric je uspio iz sebe izvuüi miran glas. »U kuüi imamo sigurnosnu prostoriju«, reþe misleüi na skrivenu prostoriju napravljenu da ih zaštiti od najodluþnijih otimaþa ili terorista.
»Toþnije, imate dvije, buduüi da je kuüa toliko velika«, reþe Tajanstveni pozivatelj, što je bila istina. »Za obje se zna i ni u jednoj neüeš biti siguran te noüi«. »A kad je ta noü?« Zagonetno, muškarac reþe: »To je trezor za krzno, znaš«. »Što?« »Davno prije u tvojim krasnim prostorijama je živjela majka prvog vlasnika«. »Kako znaš koje su prostorije moje?« »Imala je zbirku skupocjenih krznenih bundi. Nekoliko bundi od nerca, sobola, bijele lisice, crne lisice, þinþila«. »Jesi li je poznavao?« »Ona prostorija iza tvog ormara je služila da bunde budu sigurne od kraÿe, moljaca i glodavaca«. »Jesi li bio u našoj kuüi?« »Trezor za bunde je loše mjesto za astmatiþni napad…« Zapanjen, Fric reþe: »Kako znaš za to?« »… ali bit üe još gore ako te u njemu dohvati Molok. Vrijeme istiþe, Aelfric«. Veza se prekinula, a Fric je stajao sam u vinskom podrumu, sasvim sam, ali je sve jedno osjeüao da ga netko promatra. 30. Da se nebo otvorilo da izbaci poplavu otrovnih žaba s oþnjacima, da je vjetar puhao tolikom snagom da odere kožu s tijela i oslijepi nezaštiüeneoþi, þak ni takvo apokaliptiþno vrijeme ne bi uspjelo odgovoriti ljubitelje krvi i traþere da se okupe na mjestima frapantnih nezgoda i šokantnih zloþina. U usporedbi s tim, uporna kišica u hladnoj prosinaþkoj noüi je bila pravo izletniþko vrijeme rulji koja se okupljala oko nesreüe kao što se neki okupljaju da bi pratili bejzbol utakmicu. Na travnjaku stambene zgrade, dijagonalno od raskrižja gdje je bila postavljena policijska barikada, dvadesetak ili tridesetak graÿana iz susjedstva su meÿusobno dijelili krive informacije i krvave detalje. Veüina su bili odrasli, ali medu njima je skakutalo pola tuceta djece pune energije. Veüina tih društvenih lešinara je bila odjevena u kišnu odjeüu ili imala kišobrane. Meÿutim, dva su mladiüa bosih nogu i golih prsa imala na sebi samo plave traperice i izgledali kao uronjeni u marinadu ili ilegalne supstancije da ih noü ne bi ohladila, kao da se, bez plamena, krþkaju poput ribljih fileta u soku od limete. Skup je obavio karnevalski štih oþekivanja vatrometa i nakaza. U svojoj sjajnoj žutoj opravi, Corky Laputa se kretao meÿu promatraþima poput bumbara koji ne zujeüi strpljivo skuplja zalogaj nektara ovdje, zalogaj ondje. S vremena na vrijeme, da bi se bolje uklopio u gomilu i stekao prijatelje, nudio im je pokoji zalogaj zamjene za med izmišljajuüi soþne detalje strašnog zloþina za koje je tvrdio da ih je þuo od policajaca s barikade na drugoj strani. Uskoro je saznao da je ubijen Rolf Reynerd.
Traþeri i ljubitelji krvi nisu bili sigurni zove li se ubijeni Ralph ili Rak. Dolph ili Randolph. Ili Bob. No bili su priliþno sigurni da je nesretnikovo prezime Reinhardt ili Kleinhard, ili Reiner poput onog redatelja, ili možda Spielberg poput onog drugog poznatog redatelja, ili Nerdoff, ili možda Nordoff. Jedan od dvojice mladiüa golih prsa je uporno tvrdio da su svi pobrkali ime, prezime i nadimak ubijenog. Prema mišljenju ovog genija deduktivnog zakljuþivanja, mrtvaþev pravi identitet je bio Ray »the Nerda« Rolf.( Nerd - žargon; bezveznjak, štreber) Svi su se složili da je ubijeni muškarac bio glumac þija je karijera nedavno nezaustavljivo krenula prema slavi. Upravo je završio film u kojem je glumio najboljeg prijatelja ili mlaÿeg brata Toma Cruisea. Paramount ili Dream Works ga je zaposlio da glumi s Reeseom Witherspoonom. Warner Borthers mu je ponudio glavnu ulogu u novom serijalu filmova o Batmanu. Miramax ga je želio za ulogu šerifa transvestita u drami o osudi licemjerstva protiv homoseksualaca u Teksasu oko 1890., a Universal se nadao da üe potpisati ugovor na deset milijuna dolara za dva filma koja üe napisati i režirati. 2þigledno u ovom novom tisuüljeüu i bujnoj mašti onih koji su živjeli u glamuroznom zapadnom dijelu L. A.-ja, onaj tko umre mlad nikako ne može biti promašaj, a smrt po poznate, bogate i slavne uvijek dolazi rano. Nazovimo to »Zakon princeze Di«. Je li i þovjek koji je ubio Raya »the Nerda« Rolfa bio glumac koji tek što se nije proslavio, nitko nije bio siguran. Ubojiþino ime je ostalo i dalje nepoznato i neizvrnuto. Neosporno je i sam ubojica bio pogoÿen. Tijelo mu je ležalo na travnjaku ispred Rolfove zgrade. Meÿu promatraþima su kružila dva dvogleda. Corky je posudio jedan da prouþi, po svemu sudeüi, Rolfova krvnika. U tami i po kiši, þak i s dalekozorom, nije mogao razabrati pojedinosti koje bi mu otkrile identitet leša ispruženog na travi. Istražitelji ekipe za oþevid su, zaposleni znanstvenim instrumentima i kamerama þXþali pokraj mrtvaca. U crnim kabanicama koje su visjele na njima poput spuštenih krila, držanjem tijela i usredotoþenošüu na mrtvaca izgledali su poput vrana koje kljucaju strvinu. U svakoj imalo vjerodostojnoj inaþici priþe koja je kružila meÿu traþerima, ubojicu je ubio policajac. Policajac je prolazio ulicom zatekavši se u pravom trenutku na pravom mjestu þistom igrom sluþaja, ili je živio u Rolfovoj zgradi, ili je došao ovamo posjetiti djevojku ili majku. Što god da se dogodilo ovdje veþeras, Corky je bio uvjeren da to neüe kompromitirati njegove planove niti potaknuti policiju da okrene svoje budno oko u njegovu pravcu. Držao je svoju vezu s Reynerdom u strogoj tajnosti od svakoga. Vjerovao je da je Reynerd bio isto tako diskretan. Zajedno su poþinili zloþine i planirali ih poþiniti. Nijedan od njih dvojice nije imao što dobiti, ali je mogao puno izgubiti, otkrivajuüi njihov odnos bilo kome. Glup na nebrojeno naþina, Rolf nije bio sasvim nesmotren. Da bi zadivio neku ženu ili svoje tupave prijatelje, možda bi i poželio otkriti da je našao nekoga s kim se dogovorio da mu ubije majku u zamjenu da on ubije njegoviu ili da je neþiji ortak u zavjeri protiv najveüe svjetske filmske zvijezde, ali nikad ne bi otišao tako daleko. Prije bi izmislio kakvu živopisnu laž. Mada ga je Ethan Truman, inkognito, posjetio ranije toga dana, moguünost da je Rynerdova smrt na bilo koji naþin povezana s Channingom Manheimom i šest crnih kutija koje je primio bila je malo vjerojatna. Buduüi da je bio apostol anarhije, Corky je znao da kaos vlada svijetom i da se u surovoj i
nesreÿenoj zbrci svakodnevnih dogaÿaja besmislene sluþajnosti poput ove dogaÿaju þesto. Takva je oþigledna istovremenost poticala ljude beznaþajnije od njega da uoþe ponavljanja u životu, kako je život ureÿen i njegov smisao. Stavio je svoju buduünost, zapravo svoj život, na kocku zbog vjere da je život besmislen. Uložio je previše toga u kaos i nije namjeravao u zadnji þas preispitivati svoju odluku i odustati od njega. Reynerd ne samo da je zamišljao da je potencijalna filmska zvijezda povijesnih razmjera, nego i donekle zloþesti deþko, a zloþesti deþki stvaraju neprijatelje. Kao prvo, više u potrazi za uzbuÿenjem nego zaradom, nabavljao je drogu uglaÿenoj klijenteli iz filmske industrije, uglavnom kokain, speed exstasy. Vjerojatno su malo jaþi deþki od ljepotana Reynerda zakljuþili da se Reynerd gura na njihov teren. Metkom u glavu riješili su se konkurencije. Corkvju je Reynerd ionako trebao mrtav. Kaos mu je išao na ruku. Ništa više i ništa manje. Vrijeme je da se krene dalje. Vrijeme je, zapravo, za veþeru. Osim þokoladica u automobilu i duple kave s mlijekom u trgovaþkom centru, od doruþka nije ništa jeo. Za dobrih dana punih podhvata vrijednih truda hranio se svojim djelima i þesto bi preskakao ruþak. Sada, nakon silnih sati utrošenih u korisne pothvate, umirao je od gladi. Pa ipak, zadržao se dovoljno dugo da služi kaosu. Šestero djece je bilo iskušenje kojem nije mogao odoljeti. Svih šest imalo je osam godina. Neki su bili bolje odjeveni za kišu i hladnoüu od drugih, ali svi su bili neumorno živahni, plesali, igrali se, lovili se u ružnoj noüi kao da su nemirni olujni duhovi, djeca mokrog vjetra i nemirnog neba. Usredotoþeni na galamu koju su proizvodili policija i Hitna pomoü, odrasli su stajali zaboravivši na svoje potomstvo. Klinci su bili dovoljno mudri da znaju da üe, dokle god se igraju na travnjaku iza odraslih i ne dižu preveliku graju, neograniþeno produžiti svoju noünu avanturu. U ovom paranoiþnom dobu neznanac se nije usuÿivao ponuditi ni bombon djetetu. ýak bi i najnaivniji medu njima, da im ponudiš lizalo, viknuli:Policija! Corky nije imao lizala, ali je sa sobom nosio vreüicu slasnih karamela. Priþekao je dok klinci nisu usmjerili pozornost na nešto drugo, nakon þega je izvukao vreüicu iz unutrašnjeg džepa kabanice. Bacio ju je na travu gdje üe je djeca sigurno naüi ako ih igra opet dovede u ovom pravcu. Nije natopio bombone otrovom, samo snažnom halucinogenom otopinom. Strah i nered se mogu proširiti društvom sredstvima suptilnijim od nasilja. Koliþina droge u svakom slatkom zalogaju je bila dovoljno mala da svako dijete pohlepno nagura u usta šest do sedam karamela bez rizika da se predozira. Nakon treüe karamele poþinju noüne more. Corky se još neko vrijeme muvao medu odraslima kradomice promatrajuüi djecu, sve dok dvije djevojþice nisu našle vreüicu. Buduüi da su bile djevojþice, velikodušno su podijelile njezin sadržaj s þetvoricom djeþaka. Ova droga, osim ako se ne uzme zajedno s ublažujuüim antidepresivnim sredstvom kao što je Prozac, izaziva, halucinacije toliko strašne da stavljaju na kušnju zdrav razum onog tko je isproba. Uskoro üe djeca povjerovati da su se u zemlji otvorila usta puna oštrih zuba I gujinih jezika da ih progutaju, da im iz prsa izlijeüu izvanzemaljski paraziti i da ih svi koje znaju i vole sada namjeravaju rastrgati ud po ud. ýak nakon što se oporave, sjeüanja na ovaj dogaÿaj muþit üe ih mjesecima, možda þak godinama. Posijavši sjeme kaosa, vratio se u automobil kroz osvježavajuüu prohladnu noü i kišu
koja ga je oþistila. Da se rodio stoljeüe ranije, Corky Laputa bi slijedio put Johnnyja Appleseeda ubijajuüi jedno po jedno drvo koje je slavni uzgajatelj voüa zasadio na ovom kontinentu.
31. Da je Fric sumnjao da je vinski podrum opsjednut ili da se nešto neljudsko šulja njegovih prolazima i prostorijama, veþerao bi u svojo sobi. To je odbacio priliþno neoprezno. Usporedivši buku odvajanja gume oko dovratka sa zvukom skidanja poklopca s vakuumirane limenke kikirikija, Fric je otvorio debela staklena vrata na stijeni od izostakla. Ušao je iz prostorije za kušanje vina u vinski podrum. Ovdje je temperatura uvijek bila 12 stupnjeva. Za þetrnaest tisuüa boca je trebalo mnogo stalaža, labirint stalaža. Ovo nisu bili jednostavno ureÿeni prolazi poput onih u samoposluživanju, nego su saþinjavali labirint nadsvodenih prolaza koji su se križali s kružnim špiljama u zidu obloženim s još stalaža. ýetiri puta u godini svaka boca iz ove zbirke nježno bi bila okrenuta za þetvrtinu, devedeset stupnjeva, na svom mjestu na polici. To je jamþilo da se nijedan rub bilo kojeg þepa neüe sasušiti niti da üe se na položenom dijelu boce uhvatiti talog. Dvojica þlanova posluge, gospodin Worthy i gospodin Phan, mogli su okretati boce samo þetiri sata na dan zbog zamora koji je taj posao izazivao, odmjerene brige koju je iziskivao i užasnih bolova koju je uzrokovao u vratnim i ramenim mišiüima. Svaki je þovjek morao okrenuti dvanaest do trinaest tisuüa boca tijekom jedne þetverosatne smjene. Posredstvom svježeg, suhog zraka koji je neprestano ulazio iz ventilacije na stropu, Fric je hodao uskim nadsvodenim prolazom crnog pinota do šireg hodnika križnog svoda u kojem se nalazio cabernet, obišao zanimljivu udubinu u kojoj se þuvao Lafitte Rothschild raznih godišta i nastavio dalje kroz tunel merlota u potrazi za mjestom gdje üe se moüi sakriti bez straha da üe ga netko pronaüi. Došavši do izdužene ovalne prostorije napunjene francuskim burgundcem, uþinilo mu se da negdje u labirintu þuje još neþije korake osim svojih. Ukoþio se i oslušnuo. Ništa. Samo šapat neprestanog propuha iz sustava hlaÿenja koji je lijeno ulazio u prostoriju jednim, a izlazio drugim prolazom. Treperavi lažni plamenovi lažnih plinskih svjetiljki koje su na nekim mjestima stajale na zidovima ali i visjele sa stropa špilja tamo gdje je to visina dopuštala, bacali su sjene duž stalaža i po ciglama. Te beznaþajne, ali sablasne kretnje prevarile su Fricov mozak da þuje korake kojih vjerojatno nije bilo. Vjerojatno. Nastavivši s manje hrabrosti nego prije, povremeno pogledavajuüi preko ramena, išao je usporedo s laganim propuhom. Drugi su vinski podrumi možda ustajali brlozi u kojima je vrijeme odbacilo sloj za slojem prašine ostavljajuüi zapis o svom vjeþnom odmicanju. Zapravo, tanki pokrov prašine na bocama þesto se smatrao dobrim ugoÿajem. Ali Fricov je otac imao gotovo opsesivnu odbojnost prema prašini i ovdje je nije bilo ni za lijeka. Posebno pazeüi da ne mrda boce, posluga je jednom mjeseþno usisavala stalaže, strop, zidove i pod. Tu i tamo u uglovima, a þešüe u sjenovitim pregibima nadsvoÿenih stropova nalazila se fina pauþina. Neke niti su bile jednostavne, druge složene. U njima nisi mogao uhvatiti nijednog osmonogog arhitekta. Paucima je pristup bio zabranjen. Kad bi radili, posluga bi držala usisavaþ podalje od tih pauþinastih tvorevina koje nisu napravili pauci veü specijalist za ureÿenje scene iz tatinog omiljenog filmskog studija. Ali mreže su svejedno propadale. Dvaput na godinu gospodin Knute, specijalist za ureÿenje scena, skidao bi ih s cigli i
nanovo slagao isto tako dobro kao da su nove. Samo vino je bilo pravo. Skretanje za skretanjem u labirintu Fric je brojao koliko dugo bi njegov otac mogao biti pijan ko letva od vina prije nego što bi iscrpio sadržaj ovog podruma. Prije toga je morao stvoriti odreÿene pretpostavke, a prva je bila da Tata duh spava osam sati na dan. Permanentno nalokan spavao bi dulje, ali da bi raþunica ostala jednostavna, Fric se morao odluþiti za proizvoljan broj. Osam. Pretpostavio je i da je jedna boca u tri sata dovoljna da odrastao þovjek ostane ozbiljno pijan. Da bi se postiglo stanje opijenosti, prvu bocu bi morao ispiti u roku od sat ili dva, ali nakon toga svaka tri sata. Ovo u biti nije bila pretpostavka nego þisto znanje. Fric je u brojnim prilikama promatrao glumce, pisce, rock zvijezde, redatelje i druge poznate pijance koji imaju sklonost prema dobrom vinu i primijetio da bi oni koji bi ga nalijevali u sebe brže od jedne boce u tri sata i agresivni ispiþuture uvijek izgubili svijest. Dobro. Znaþi pet boca u šesnaest sati koliko je budan. Podijeli þetrnaest tisuüa s pet. Dvije tisuüe osamsto. Sadržaj ovog podruma treba bi držati Tatu duha u pijanom stanju dvije tisuüe osamsto dana. Sad podijeli dvije tisuüe osamsto s tristošezdesetpet... Sedam i pol godina. Stari bi mogao biti pijan ko guzica dok Fric ne maturira i pobjegne u marince. Naravno, najveüa svjetska filmska zvijezda nikad ne bi popila više od jedne þaše vina uz obrok. Nikad se ne bi drogirao, þak ni pušio marihuanu za koju se þinilo da je svi drugi u Hollywoodu smatraju zdravom. »Daleko sam od savršenog,« rekao je jednom novinaru þasopisa Premiere, »ali sve moje mane, neuspjesi i slabosti su po svojoj naravi duhovne prirode«. Fric nije imao pojma što to znaþi, mada je utrošio dosta vremena pokušavajuüi to odgonetnuti. Možda bi Ming du Lac, oþev stalni duhovni savjetnik, mogao objasniti taj navod. Fric ga se nije usuÿivao pitati jer mu je Ming bio gotovo isto toliko strašan kao i gospodin Hachette, izvanzemaljac predator prerušen u šefa kuhinje. Stigavši u zadnju špilju, najudaljeniju toþku od ulaza u vinski podrum, opet je þuo korake. Kao i prije kad je nagnuo glavu i pažljivo oslušnuo, zakljuþio je da nema niþeg sumnjivog. Katkad bi mu mašta jednostavno podivljala. Prije tri godine, kad mu je bilo sedam, bio je uvjeren da svake noüi nešto þudno, zeleno i prekriveno ljuskama puzajuüi izlazi iz zahodske školjke u njegovoj kupaonici i þeka ondje da ga proždere ako ga usred noüi potjera piškiti. Mjesecima je Fric, kad bi se usred noüi probudio nateþena mjehura, izlazio iz svojih prostorija i odlazio u neku drugu kupaonicu u kuüi. U vlastitoj kupaonici, koju je okupiralo þudovište, ostavljao je keks na tanjuru. Noü za noüi keks je ostao netaknut. Naposljetku je zamijenio keks komadom sira, pa pakiranjem mesa. ýudovište možda ne zanimaju keksi, možda þak i frkne nosom na sir, ali ta mesožderska zvijer sigurno neüe odoljeti pikantnoj zimskoj salami. Kad je zimska salama tjedan dana ostala netaknuta, Fric je ponovno poþeo koristiti svoju kupaonicu. Ništa ga nije pojelo. Sada ništa nije ušlo za njim u zadnju špilju. Ništa osim prohladna povjetarca, treptaja svjetala i sjena lažnih plinskih svjetiljki. Ulazni i izlazni hodnik manje-više je dijelio špilju napola.