Zane Grey - Princezin ranč

ZANE GREY PRINCEZIN RANČ »OTOKAR KERŠOVANI« Rijeka — 1966.

Naslov originala: ZANE GREY MAJESTY'S RANCHO Preveo: OMER LAKOMICA 2

GLAVA 1. S tužnim osmijehom je Lance Sidway ustao s kamenih stepenica. Ova današnja, je njegova tre a posjeta Prirodno- ć historijskom muzeju. Dva puta ranije lutao je dvoranama i razgledavao punjene primjerke divljeg životinjskog carstva. Njemu su etvoronošci bili dragi i stoga ga je slika tih bezživotnih ostataka č onoga što su nekada bile slobodne zvijeri u divljini bolno grizla, mada je unato tome ovdje osje ao i nekakav mir u bjekstvu od č ć ne ega, i doživljavao uvstvo kakvo još nije osjetio otkad je napustio č č rodni dam u Oregonu i krenuo za Hollywood. Posve mu je jasno, da njegov divni konj Umpqua može i karijeru napraviti na filmu, a takva budu nost eventualno može i njega li no ć č da o ekuje. Ali, ne leži mu gluma ka karijera, a pretvoriti se u č č dublera apolonskih ljepotana kauboja s platna mrsko mu je dozlaboga; s druge strane, lunjati po studijima u svojstvu pukog vlasnika predivnog konja i dopuštati neka inteligentna životinja njemu zara uje kruh, ne slaže se s njegovim shvatanjem budu nosti. đ ć Prema tome, takvu budu nost, pod takvim okolnostima, u ć Hollywoodu, nikad nije zaželio, a sem toga sad ga nužda više ne tjera da zara uje. Sestra mu Nance opet je nakon operacije savršeno đ zdrava; uskoro e se i udati. Zapravo, njegovog konja su toliko tražili, ć da je Lance sad imao koliko mu treba da sebi dozvoli lov na posao koji mu se više dopada. Spopala ga žudnja da malo na konju proputuje Južnom Kalifornijom, pro e Arizonom, a možda za e i u Novi Meksiko. Jedno đ đ je bilo sigurno, poslovi sa stokom bili su ve prakti ki stvar prošlosti, ć č ali je Lance smatrao da e u pustim livadaima i purpurnim ć 3

visoravnima Arizone, ili pak u svjetlosivim travnatim dolinama Novog Meksika, o kojima je toliko itao, na i daleko više divljine i č ć neuporedivo više slobode nego na pasištima po kojima je nekad jahao. Da, tamo e tvrd momak koji voli životinje sigurno na i ć ć nekakav posao. Bilo je pak i neke posebne draži u samoj pomisli na nova uzbu enja u kraju divljijem od onog kojeg je dosad upoznao. Ali, đ istini za volju morao je priznati da Hollywood, kad ve jednom š epa ć č čovjeka, ne pušta ga tako lako. A zašto? Ambicija nije imao da se probija na filmu, pa opet je morao priznati privla nu mo č ć jarkoradosnog kaleidoskopa filmskog svijeta. A kada bi drugim rije ima to nazvao privla nom mo i ženskog šarma, onda bi svakako č č ć č č inio korak više na putu pravog objašnjenja. Skepti ki je Lance sebi morao priznati da nažalost posjeduje više nego uobi ajenu mušku č slabost prema nježnom polu. Ma, pakla mu! pomisli on u samoobrani, sjeti se samo tisu e holivudskih starleta i još vtiše tisu a djevojaka u ć ć uzaludnoj potrazi za najsporednijim ulogama, i to sve zgodnih, a koliko je me u njima vrijednih ljepotica! Eto ti zbog ega ti je jako đ č teško odlu iti. Nujno, sjetio se djevojaka ijem je inu podlegao; tri ih č č č je bilo, Coretta, pa Virginia, i na kraju Maurine. Još sino je Maurine, ć malo blijeda ali mirnih, crnih o iju, stala pred njega i rekla mu: č »Lance, ti si meni divan. Mogla bih ti lagati, ali ne u. Kona no, ć č ukazala mi se prilika. A ti znaš što to zna i. Ispit moram položiti... č Volim te, i to sigurno. Drž' se mene, dragi, pa kad postanem zvijezda ...« Takav je Hollywood, ali Lance Sidway nije takav. Osvr u i se ć ć na to sada, u ovom ozbiljnom momentu, inilo se da je u tome ležao č odlu ni faktor. »Desit e mi se opet««, žalosno promrmlja Lance, »a č ć mogao bih se zaljubiti još gore. Ne, moralo me sna i.. dosta mi je ć svega!« Elasti nom kretnjom okrenuo se i zagledao u užagrenu Sierra č Madre, iza ijih granica ležaše neobitavana zemlja. Prošetao se č dugom ružinom alejom uživaju i u bojama i mirisu cvje a. Ono mu je ć ć bilo divno, ali mu je draže bilo cvije e divljine. U me uvremenu misli ć đ mu se namatale oko problema kako e s konjem Azjahati iz ć Kalifornije. Umpqua je odebljao, treba mu rada. Asfalt mu ne eć najbolje prijati; no, od Palm Springsa prema jugu Lance e ga možda ć mo i voditi najviše po mekanom tlu. im bude opet na svom, Umpqua ć Č ima da prevali pedeset milja dnevno i ne trep u i. ć ć 4

Lance izroni iz muzejskog parka i u dokonoj šetnji na e se na đ rubu terena Univerziteta. Na sve strane je bilo studenata oba pola, neki su u grupicama avrljali, a drugi su hodali tu i tamo s knjigama č ispod miške. Gologlavi momci i djevojke u raznobojnim džemperima, mladi, puni životne radosti, u Lainceu izazvaše tugu i uspomene. Završivši gimnaziju, nepunu godinu poha ao je koledž u Corvallisu, i đ ne ra unaju i brucoške jade koji su mu se sad pri injavali divotom, č ć č u enje mu je lijepo išlo od ruke, a sport još bolje. Ah, nadošle su č materijalne neprilike i Nanceina bolest... i to dvoje otpremi Lancea u Hollywood. Ova koleška atmosfera — eto ne eg njemu dragog. Samo č da mu otac nije umro, i ostavio njega i Nance, siro ad! Lance zbaci č sa sebe tugu. Sestri mu je sad dobro — sretna je — on ima najdivnijeg konja Zapada, a predstoji mu nova pustolovina na tom Zapadu. Morao bi sebe nazvati prili no sretnim, pomisli Lance. č Stigao je do nekog raskrižja i zastao da prosto upije što više tih žiivih boja s terena. Na ovom je mjestu bilo još više studenata. Oko njega su bu ali glasovi i orio se radostan vriskav smijeh. č Pažnju mu privu e zavijanje neke sirene, a i studenti se na to č trgoše. Lance se obrne i spazi kako s glavne ulice skre u iza ugla ć neka svijetla otvorena kola. Za volanom bijaše neka gologlava djevojka ija je kosa bila kao od istog zlata. Upravo je povukla č č ispruženu lijevu ruku. Iza nje jurila su kola s onom bu nom sirenom. č Dostigoše je. Bila su to policijska kola i iz njih netko dreknu djevojci neka stane. Ona to i u ini, ali bez imalo žurbe. Poveze se pored č Lancea, i kona no stane kod prvog sjenovitog drveta ispod kojeg je č bila okupljena grupa od pet-šest studenata. Znatiželjan, iš ekuju i č ć što e da bude, a pomalo i ljut zbog grube dreke onog policajca, ć Lance krene i malu razdaljinu pre e upravo u asu kad je službenik đ č pitao: — Zašto niste stali? — Stala sam — mirno odvrati djevojka. Lance se pridruži igrupi studenata koja se bila primakla rubu plo nika. I drugi su prilazili, sa svih strana terena, neki trkom. č Lanceu se pruži prilika da izbliza zagleda djevojku, esto je na č snimanjima, u studiju i van njega, Lance doživio šok muškara kog č zanosa, ali još nije vidio filmsku zvijezdu koja bi se svojom ljepotom, po njegovu mišljenju, uop e mogla usporediti s ovom djevojkom. ć — Princezo, što ho e ovi pajkani? — upita neki visoki mladi , ć ć istupivši naprijed. 5

— Ni ja ne znam Rollie — ona e, uz smijeh. — No, rekla, bih da ć me žele malo jurcati ulicama. — U emu je stvar, naredni e? č č — Mali, kad se ve petljaš gdje ne treba, neka znaš da je jurila ć prevelikom brzinom — otpovrne policajac, krupna ljudeskara tankih usana i crvenih obraza. Sišao je s policijskih kola. — Ja nju znam, a i ona zna mene. — Je li? — drsko upita student. — Jeste! Na uglu je vozila sa etrdeset i pet a ak nije ni ruku č č ispružila. — ujte naredni e, ta Č č mi smo vidjeli ovu damu kako zaokre e, a ć nije vozila ni dvadeset — usprotivi se drugi student. — Zar ni nas djecu ne možete pustiti na miru? — pla ljivo upita č tre i. ć — Šta, šoferi više ne piju pa ste ostali bez posla? — Meni se ini da je on malo pod gasom. č O pozadi fcruiga stodenata, koji se sve više Stiskao i đ agrušnjavao, odjeknuše veseli zvižduci i povici protesta. Studenti su osje ali da e se nešto zbiti. Lance doku i da su i policajci shvatili ć ć č kako im u ovom momentu zdravlje mije baš maj.siiguinniije. — Naplati djevojci glabu, Brady, pa hajdemo — dobaci onaj za volanom. Prvi red studenata provali burom protesta. Rollie, koji se o evidno ne im isticao iznad ostalih, dovikne dnugovima da č č umukmu. — Kidajte, dustabanlije! — on oštro podvikne, — Možete do i i ć derati se na nas koliko god vas volja, ali djevojku pustite na miru. Kop ate? To ne dozvoljavamo. č — A ti za epi ili u s tobom u bajbok — ljutito odsje e Brady, č ć č koji je po eo da upisuje globu. č — Madge, jesi li kriva? — zapita Rollie. — Ovaj put ne, Rollie, kunem ti se, ja jesam od njega pobjegla prije nekoliko dana. Ali danas nisam ni dvadeset vozila. — To ete vi objasniti sucu — hladno do eka Brady. — Osim ć č toga, vi se suprotstav-ljate predstavniku zakona. 6

— Zakona — fuj! za vas važi samo kada vas ni im ne ka i. č č Gubite se odavle pakla mu! Gomila studenata si e s plo nika i odgurne policajca sa đ č papu ice kola. Ovaj pak u ini tu grešku što podiže pesnicu, uz trzaj č č se oslobodi i dovikne svom drugu: »Zovi patrolna kola!« U tom asu č neki policijski motocikl zagrmi i natjera grupu studenata na ulici da mu skokom raš iste put. Brady muklo ponovi nalog pridošlom kolegi, č pa sa svojim drugom, razmahuju i rukama, raš isti prostor oko sebe. ć č Naelektrizirani i raspaljeni studenti muvaju i se gurnuše i Lancea s ć plo nika. Ali, jedino je Rollie uzeo stvar ozbiljno. A djevojka Madge, č držala se kao da uživa u ovoj dogodovštini, dok su joj ljubi aste o i č č sijevale. Rollie sko i na papu icu i prigne se k njoj da joj nešto č č šapne. Na to Brady, sav zajapuren, vlažna ela, strgne Rollieja s č papu ice. č — Djevojko, ostavi de taj volan — naloži on otvaraju i vrata. — ć Idem te malo provozati. — Ho eš, avola — odbrusi ona zvonkim glasom, i s treskom ć đ zalupi vrata. Bradyjevu pažnju sad privu e grupa studenata koja je navalila i č izgurala policijski auto niz ulicu, dok je druga grupa, deru i se poput ć Indijanaca, na juriš osvojila kola nekog prodava a vo a i povr a koji č ć ć se slu ajno tu zatekao. Zaustaviše ga i jednostavno nasred ulice č izvrnuše itav patak žutila i crvenila, brdo narana a i raj ica. Tren č č č docnije zrakom je na sve strane letjela obojena tanad. Cilj su im bila kola nepravednih predstavnika zakona. Prskanje i zveket stakla popratiše podrugljivu viku napada a. Na to se voza , koji je č č neljubazno pokušao sprije iti studente da stisnu Bradyja, obrne i č zagrmi. Pogolem, mekan paradajz pogodi ga pravo posred lica, što izazove urlik slavodobitnog zadovoljstva one naoružane snage na ulici. Ratoborni juriš policajca zaustavi salva narana a i raj ica, i ne č č samo zaustavi; ve ga zaslijepi, oblije ga i prelije, obori ga. Istog ć č č asa kor sirena najavi dolazak poja anja. Dok su studenti, kojih je sada ve bilo na stotine, ludo uletali ć na ulice i derali se kao itavo indijansko pleme, Lance se držao kraj č djevoj inih kola. Sav ostatak prodav evih nema-lih koli ina narana a č č č č i raj ica sad kao kakvom magijom nestade s njegovih kola i u tren č oka pretvori se u živobojnu baražnu vatru kojom su do ekani nadošli č policajci. Njom su neko vrijeme zadržani, ali, kad je municija umanjkala, oni se pokrenuiše naprijed i potisnuše studente s ulice 7

na teren Univerziteta. Me utim, kod toga nije bilo grubosti i žestine đ kakvom su se Bradv i njegov drugar iskazali. Studenti su se divno zabavljali, a policajci, iako o ito bijesni i razdraženi, nisu pribjegli č sili. Suo eni sa tri stotine pomahnitalih studenata, mogli su ih jedino č potisnuti s ulice. Lance, koji se i te kako zabavljao cijelim prizorom, najedared se prene na krik djevojke u kolima. Obrne se i istog trena sko i s č plo nika. Brady je bio otvorio vrata na kolima. č — Mi i se, plavojko — naloži policajac i spusti tešku šaku na č njeno rame. — Džukelo prljava! skini tu šapu s mene! Lance, zaklju i da je č policajac svojim postupkom prešao sva ovlaštenja. Da i nije, djevoj in oštar revolt i bljesak njenih bajnih o iju bili bi Lanceu č č dovoljni. — Ja tebe vozim na stanicu — objavi Brady, guraju i je. ć — E, ne eš! — Ona upali motor. — Skidaj se ili te sad kolima ć oborim ... ja idem... Zgrabivši policaj evu ruku, Lance ga strgne s kola, na što se č ovaj okrene, iznena en, a Lance ga ne baš nježnim udarcem pogodi u đ prili no istureni trbuh. Mukli zvuk kao po bubnju, i iz policajca hukne č istjerani zrak. Bradyja izdadoše koljena. Gvozdenom rukom Lance ga dohvati, skine s papu ice, pa ga gadnim udarcem pesnice po č izobli enom licu prostre na asfalt. Gotovo isto takvim munjevitim č skokom, Lance se na e u kolima. đ — Do daske! — on drekne. Rije mu se takore i nije ni otkinula č ć s usana, a mala kola poletješe. Lance se koljenima odupre o tablu s instrumentima. Vrisak sirene natjera nekoliko studenata da se spašavaju kako znaju. Kola zaždiju otvorenom ulicom, zalete se i skrenu za ugao, pa munjevito pojure opisuju i lukove kroz promet na ć ulici. Lanceu šešir odleti, a kosa mu se naježi kad su kola o ešala č jedan autobus. Iako preplašen, kao što još nikad nije bio, Lance u grlu zaguši jedan kaubojski vrisak što mu je izvirao iz srca; bilo mu u sljepoo icama tuklo, i neki ga divlji zanos obuze. Kola zbrisaše sa č raskrš a u neku mirniju ulicu, duž koje su ku e frcale pred ć ć Lanceovim pogledom. Još jedan zaokret, potom polako, blok za blokom nekom prezakr enom ulicom, pa opet mao brže — i kona no č č stadoše kod jednog parkirališta. — Uh! — istisne Lance, hvataju i zrak. — Ako su nas gonili, ć 8

sigurno smo ih se otarasili. — Zar nije bilo divno? — složi se djevojka, zaprepaš uju e ć ć mirno, s tihim smijehom. — Zaista, ljepše nije moglo biti. Ali, ujte, ala vi vozite! — Lance č pogleda u djevojku koja je lijepim, mirnim rukama s krasno uobli enim koraljno obojenim noktima upravo iz torbice Vadila zlatnu č tabakeru s monogramom. — Hvala na komplimentu. Ho ete li zapaliti? ć — Ne, hvala, ne pušim. — Da li ste se uplašili? — Jesam, ali je trka bila veli anstvena. č — No, bilo kako bilo, ovaj put smo preradili pajkane, i sad smo nas dvoje odmetnici od zakona. Lance je cijelo vrijeme zurio u djevojku, osje aju i kako u njem ć ć raste zanos. Jedina korist od Hollywooda bila mu je užitak što ga je imao promatraju i ljepotu žene. Ali, pred ovim pogledom sada ć blijedilo je svako dosadašnje uvstvo. č — Oh, šta je to s vašom rukom? — ona najedared brižno uzvikne. Tek je tada Lance zapazio da neprekidno otvara i sklapa desnu šaku, na kojoj su lanci izguljeni. Bila je to krupna, preplanula šaka, č kojoj je odgovarao snažni zglavalk. Odgovor mu je bio pomalo smeten: — Ah, malo sam je zgulio i to je sve. — Da, samo bih voljela znati šta onaj policajac kaže. Lice mu nikad ne u zaboraviti. Gledala sam u njega kad ste ga mlatnuli. ć Kakvog li uzbu enja! đ — Baš mi je drago — uzvrati Lance, toplo joj se osmjehuju i. ć — Znate, bio je ljut na mene. Uhvatio me, još ranije. Posljednji put milo sam ga pogledala, pustila ga neka misli da.. . znate, imala sam sastanak i ve sam kasnila. Kad me slijede i put uhvatio, ć ć kidnula sam mu. Mora biti da me je danas ekao u zasjedi. č — Tako li je to dakle? Pazi klipana! Ali, vas e zbog ovog pred ć suca. Žao mi je. A morao sam ga mlatnuti... gledao sam u vas kad je on .. 9

— Šta ima da žalite. Zadužili ste me do groba. I Rollie se raspalio, ali on tako nešto ne bi u inio... Vi niste iz koledža? č — Nisam. Poha ao sam Corvallis godinu dana. Potom, ali to vas đ ne e interesirati. Ovaj... vrijeme mi je da idem. ć — Nemojte još — zadrža ga ona hvataju i ga za rukav. — ć Interesira me. Poslije ovakve romanti ne pustolovine ne ete me č ć valjda tak tako ostaviti, zar me? — Šta, gospo ice Madge ... ovaj ... vi... zna se, neka bude, đ onako kako dama želi. — I tako uvijek mora biti, makar i ne bilo pravo. Pri ajte mi o č sebi. Kladim se da ste iz Hollywooda. Po vama se vidi. — Zar? Ne smatrate me valjda glumcem? — brzo upita Lance. — Ne! Sa uvaj hože! Mada ste za to dovoljno zgodni. Kolegice iz č posestrimstva bit e ljubomorne. Odvest u vas kod nas, da ih ć ć upoznate. — Bilo bi jako lijepo, ali nije izvodivo. Hvala vam. — Niste valjda oženjen? — Priznajem da nisam. — Niti ste zaljubljen. Poznam ja na ovjeku tu bolest, im ga č č spopadne — uzvrati ona glatko. — Do i ete, zar ne? ć ć — Veoma ste ljubazni, ali moram vas odbiti. — Ma zamisli ovo! da me odbije kavalir koji se za mene tukao... za to još nisam ula, bar ne do sada... Ina e, redovito te pitaju: kad č č bismo se mogli sastati? ... A šta vi radite u Hollywoodu? — Imam jednog konja. On je bio na filmu, a ne ja. Da, doduše, par puta sam ga jahao, dublirao sam za one glumce. Odvratno. Isto me toliko boljelo koliko i njima dopustiti da ga jašu. — Mora biti divan konj. Što je to uzbudljivo! Ja obožavam konje. — Da li toliko koliko i kola? — Još više. Mi imamo ran , i nekoliko arapskih konja ... Kako č se zove? — Umpqua. — Umpqua? Je li to indijansko ime? — Da, jeste, zna i »hitar«. č 10

— Onda, može juriti? — Juriti. .. ujte, mlada damo, Umpqua je brz kao vjetar. Č — Hajde da se okladimo da ja imam bržeg konja. Lance se nasmije. Pirp njim je o igledno bila prava djevojka sa č Zapada, što nije umanjivalo njen blistavi ar. č — Je li zgodan, lijep, impozantan, kakav je? — Sve to. Umpqua ima arapske krvi — uzvrati Lance, zagrijan njenim zanimanjem. Kao da ga je ovim uzdigla do svog nivoa. — Krupan je i dug. Sav je crn, a ima bijela kopita i njušku. Svijetle, blage o i. Nestašan, ali blag. No, posao u Hollywoodu nije mu ništa č prijao. Eto, zato napuštam rad i odlazim odavde. Ump je prefin i premio konj za Hollywood. — Volite ga, je li tako? — tiho upita ona, kao s razumijevanjem. — Da, svakako. Šta, pa on je mojoj sestri Nance spasio život... Kad sam ga dobio bio je još ždrijabe. Njega su kauboji uzgojili. Na oregonsikoj ravni, kod Benda. Nema konja s takvim desetgodišnjim uzgojem... Onda smo Nance i ja ostali sami. Ostali smo bez ran a. č Morao sam napustiti koledž. Ona se razboljela. Trebala joj je posebna njega, operacija, i tako dalje, sve to za spas života. I tako, da bih zaradio potreban novac, doveo sam konja u Hollywood, jer su mi rekli da e tamo biti posla. Da vidite kakav je uspjeh imao! Ne ć biste mi vjerovali. Djevojci su o i zainteresirano svijetlile. č — Sjajno. A šta je s vašom sestrom Nacuce? — Sad je baš fino. Ubrzo e se udati. ć — Divno!... Oh, baš bih voljela da vidim vašeg konja. Ali, ne smijem. Odmah bi ga htjela kupiti. A to ne bi valjalo... Kauboju, da li odlazite iz grada? Biste li htjeli... možemo li se opet na i? ć — Šta... pa ... ovaj... Nadam se da emo se opet vidjeti izmuca ć Lance. — Imamo koje eg zajedni kog. Konje, ran eve i koješta drugo. č č č — Pogledala je u ru ni sat. — Da vidim. Ako me ne uhvate i ne č odvuku k sucu, mogu da kidnem sa psihologije. Recimo u dva i trideset, sutra, na istom mjestu. Da li vam odgovara? — Slažem se. — Lance otvori vrata da iza e. đ 11

— Hvala vam na svemu što ste u inili. Do vi enja sutra. I, pazite č đ se. Ne zaboravite da ste maznuli pajkana. Budu li se prisjetili kako izgledate, tražit e vas. Ja ne u zaboraviti. ć ć Kao ukopan, Lance je promatrao svijetla kola i zlatnu glavicu kako iš ezavaju iz vida. Potom, iš ekuju i da se u tupom padu č č ć ponovo na e na zemlji, zaplutao je oblacima. Uspio se do epati đ č autobusa što je išao u zapadnom pravcu, i za itavo vrijeme vožnje, č za koju mu se u inilo da je potrajala svega nekoliko sekundi, samo je č lebdio. Duh mu je i dalje lutao, kad se odvezao blok dalje od svoje ulice. Siišavši iz autobusa, pošao je uz brežuljak, van podru jač zgrada, i uz kanjon, gdje se bio smjestio kod nekog ovjeka što mu je č iznajmio štalu za konja i malo livade. Lance u e u štalu koja je đ odisala po djetelini. Umpqua ga pozdravi rzanjem. »Bože, Ump!« re eč Lance grle i konja oko plemenito izvijena vrata, i primakne obraz uz ć glatkosjajnu grivu. »Zacopao sam se kao gimnazijalac, još nikad ovako! Ne, stari druže, niti je zvijezda, niti zvijezdica. Iz koledža, studira. Ump, opet je plavuša! Samo što ovoj sve one prve ne mogu ni sluga biti... Tako, zna i zato sam onako kao omamljen sjedio u č njenim kolima!« Blizina njegovog Umpqua privela je Lancea k svijesti i podsjetila ga na injenicu da napušta Hollywood. Unato zdravom č č razumu, po i e na sastanak s djevojkom, i to e mu biti posljednji ć ć ć romanti ni momenat prije nego na konju krene prema otvorenim č nizijama i životu što mu je dosu en. đ Smotao je i svezao svoje stvari, pa pošao u grad k stani nom č uredu gdje ih je predao da se za njim pošalju. Zatim je unov ioč posljednji ek iz studija. Ve er se još uvijek nije spustila. Na č č bulevaru svratio je u kino i gledao dva filma, ali se kasnije nije mogao sjetiti niti jedne scene. Ve erao je u jednom restoranu, no č ovaj put njegov zdrav apetit ga je izdao i nije mu omeo misli. Prošetao se bulevarom, svjestan da mu je ovo posljednji put. U Kineskoj dvorani bila je neka premijera, reklamirana snopljem reflektorskih zraka što su se dizale i ešljale nebo. Centar č Hollywooda blještao je svim svjetlima. Kola su zujala na sve strane, zaustavljala se kod semafora, i opet se valjala dalje. Sa ugla Vine Streeta, Lance je u se upijao sjaj, blještavilo i buku živopisnog pulsa ovog udnovatog grada. Njegovim raznolikim uvstvima dometala se č č i neka slabija tuga, iji razlog nije mogao baš posve spoznati. Ovaj č život on zapravo ne želi. U to pored njega bešumno mine ulaštena orna limuzina. Pred Lanceovim pogledom, razminu slika ljupke 12

plavokose djevojke, što je sva zra ila u bijelom i eznutljivo se č č naslanjala na rame svog u orno obu enog saputnika. Eto ti č Hollywooda! Koliko li je puta Lance spazio ovu istu sliku, i uvijek uz istu maglovitu zavist! Nakon ove slike odlu io je da više ni nad im ne mudruje, pa se č č nogu za nogom vratio u svoju sobu i legao da spava. Široko otvorenih o iju ležao je u tami, prebirao uspomene, razmišljao, a uvstva mu č č bivala daleko jasnija nego ranije. U tami kao da se urezala živa i zamamna slika one djevojke. Lice njeno, vanredno a-robno, kao da je tamo lelujalo. Bilo je č ovalno, uokvireno jarkozlatnom kosom, što se dizala s visoka ela, č poviše gustih obrva. Razmaknute, široke, inteligentne o i, s tek malo č uzvinutim trepavicama, bile su taminoplave, a naro ito se isticale č svjetlom prijateljskog i iskrenog zani-manja. itavo je lice zra ilo Č č nekim sjajem, kojem je neizmjenljiva ljepota bila samo jedan dio. Lanceu se djevoj ino lice, crtu po crtu, ukazalo takvom č jasno om, da ga je zapanjilo. ć Sklopio je o i ne bi li izbrisao tu sliku iz pam enja. Ali, nije č ć pomoglo. Ona je bila tu, u duhu i srcu njegovom. Nikad za cijela života nije on ni za im toliko eznuo koliko sada da poljubi te č č rumene usne. To ga grubo izbaci iz transa. Bit e najpametnije da ć djevojku više ne vidi. Ali je ovakvu oštrobolnu pomisao odmah odbacio. Princeza... Madge... tako ju je nazvao onaj student Rollie. Ono prvo ime baš joj odijovara. Tko li je ona? Gdje li je taj ran s č arapskim konjima? Bez dvojbe, negdje u Kaliforniji. Ta je djevojka iz visokog društva, ali ipak u njoj nema ni eg snobovskog. Preljupka je, č premila i preslatka da bude koketa. Nema potrebe. Zna se, bogataška je to k i, pomisli Lance sje aju i se njene odje e i kola. ć ć ć ć Pade mu na pamet i monogram od dragog kamena na njenoj tabakeri, ali se mogao sjetiti samo slova M. Prevrtao se, ali mu san nije dolazio na o i. Uh! avo da ga nosi, vje ito mu misli blude oko č đ č kakve zgodne dame, a posebno pak ako je plavuša, i sad ga je baš dobro š epalo. Istjeraj to iz glave, kauboju, i put pod noge. č Svejedno je o njoj sanjao, a kad se ujutro probudio odluka mu se pokoljebala. Zašto da ispadne budala? Ona mu je zahvalna. Volio bi znati: kako je prošla s policijom i koleškim vlastima. Ona e do i ć ć na sastanak, ekat e ga. Na punom dnevnom svjetlu, uz posljednje č ć kona ne pripreme za odlazak, bolje je promislio o svojoj odluci da č izbjegne sastanak s njom. Na takav na in postupiti s jednom dragom č 13

dievojkom — prevariti je usprkos obe anju da e do i — s jednom ć ć ć djevojkom koja voli konje — to se njemu ne pristoji. I cijelo vrijeme do podne, te za ru kom, i na putu autobusom u grad osje ao je u sebi č ć kako ga draži iš ekivaju, kako mu krv brže kola, kako u svemu ovom č ima ara. č Naprosto se zaprepastio što nije mogao smjesta na i ć parkiralište na kojem je trebalo da se sastane s djevojkom. Toliko se ju er budalasto smeo, pomislio je, da nije znao ni gdje se nalazi. č Dobro što je došao ovamo rano. Pošto se izlutao, te uz ovu te niz onu ulicu, kona no na e prazan prostor koji je služio za parkiranje. Još č đ uvijek je imao etvrt sata vremena. Spazivši kako se Lance uokolo č vrti, uvar mu re e neka sjedne u neka kola, ako ve eka nekoga. č č ć č Lance se odmah okoristi ovom dozvolom i posadio se na stražnje sjedalo nekih kola što su stajala pored jedne zgrade. Nije doduše vjerovao da e ona do i, ali, bude li došla, ho e da je prvi spazi. ć ć ć Lanceova uobi ajena ležernost pri ovakvim sastancima ovdje mu je, č kako se ini, uzmanjkala. Ovo je izvanredan slu aj. č č Nešto dalje vidio se veliki gradski sat s plavo oli enim č kazaljkama. Gledaju i u nj, i kako se velika kazaljka primi e na pola ć č sata, u njemu su se sve više kovitlala neobjašnjiva uvstva. Ako č do e, bit e to dokaz da joj se on svi a, pa možda... A zašto ne bi đ ć đ odložio svoj odlazak u Arizonu? Ta, nekoliko dana ili ak i tjedana č ništa ne e izmijeniti. Ako ona ho e da se na e s njim, da ga odvede u ć ć đ svoje društvo, a možda i da vidi konja Umpqua — kako bi joj mogao odoljeti? S djevojkama se uvijek zavitlavao, ali e s ovom biti ć ozbiljan a ona svakako samo se trenutno zanima ili zagrijava za njega. Ili možda spada me u one ljepotice koje moraju svaki dan đ imati po neku novu ljubav? Možda je ipak bolje da sa eka tek toliko č da se oprosti s njom jednim pogledom, a da joj se uop e ne javi. Ali, ć recimo da se ona ozbiljno zagrijala za njega? I to bi moglo biti. Ne bi bilo prvi put. U takvom slu aju, daleko od radosnog sjaja tih plavih č o iju ne bi više nikad našao mira. č »Bože! Al' sam bio budala što sam došao«, on protisne, psuju i ć samog sebe. »Ve je zakasnila ... ne e do i... a i drago mi je.« ć ć ć Ipak se nije micao s mjesta, vrpoljio se na sjedalu, sokolovim o ima motrio kola u prolazu, i polako podlijegao nekom bolu u srcu. č U etvrt do tri napustio je svaku nadu. č Uto iskrisnuše neka žutosme a kola. Usporiše i u oše u đ đ parkiralište. Za volanom dje-vojka u plavom. Ali, plavi joj šešir nije 14

skrivao odsjaj zlata. Došla je! Lanceu srce posko i, a krv mu navali č žilama. Na to se ukažu neka sjajnocrna kola za sedam osoba, uspore i zaustave ispred parkira-lišta. Iz njih isko i vitak mladi , upadljivo č ć dobro obu en. On otpusti šofera reskim pokretom i žure im korakom č ć po e k onim prvim kolima, ne skidaju i prodorna pogleda s plavokose đ ć djevojke. Lance spazi kako ona brzim pogledom obuhvati itavo č parkiralište. Tražila je njega, a u svom razo aranju bila je toliko č slatka i toliko ga dirnula, da bi Lancea odmah izvukla iz njegova skrovišta da se tu nije umiješao pridošlica. Kola je zaustavila ukoso od Lancea, možda nekih dvanaestak koraka dalje, i tek što je odbila uljudnog uvara, onaj pridošli momak č stiže i nasloni se na ivicu vrata njena auta. Me-kan sivi šešir nije smakao s glave. Imao je vanredno lijepo lice, blijedo, kao iz mramora izva-jano, etvrtastu bradu i okrutna usta, svijetlosive o i oštre poput č č ma a. Lancea je to lice pod-sje alo na nešto poznato. č ć — Kidaš, je li Madge? Oznojila si onog mog šofera — re eč mladi , izaziva ki mimo. ć č — Zdravo Medeni. Kako to kažeš — kidam? — Tako, nastojiš mi opet pobje i. ć — Ne. Žurila sam na jedan sastanak. Zakasnila sam. Sigurno je došao i otišao. Do vraga i stari upavko! On je kriv. Č — Šta si to imala sastanak s nekim upavkom? Č — Ne. Ti razumiješ moj studentski žargon tama toliko koliko ja shva am tvoje gang-sterske izraze. upavko je moj profesor. ć Č Gangster! Lancea obuzelo naglo zaprepaštenje. Zna i, to li je. č Ovaj mladi neobi no li i na filmskog glumca, Roberta Morrisa onog ć č č što igra reketaša. Nek bog sveti zna kakve veze ima ova djevojka s tim gangsterom. Imat e, i te koliko, pomisli Lance, to se vidi po ć onom njenom silovitom pogledu što neutaživo žudi za avanturama. — Madge, još nisam rekao svoje — odvrati onaj muškarac u smijehu — a da nešto kažem uvijeno, nisam taj. Bi li popila jedan koktel? Hajde, povezi me. — Medeni, rekla sam ti da imam sastanak — usprotivi se ona. — S jednim savršeno divnim momkom. Pošašavila sam za njim. 15

— Ama nemoj! ini mi se da on nije pošašavio za tobom. Briši Č sastanak i hajdemo u kakav lokal. — Uz ovo onaj mirni džentlmen zaobi e kola, otvori vrata, u e i zalupi ih za sobom. đ đ — Ti si bezobrazan — odbrusi mu ona. — Zar mi nisi rekla da ti se upravo to na meni svi a? đ — Mislim da jesam. Meni si bio nešto novo, Medeni. — Hvala. I ti si za mene nešto novo. Sve su žene za flert. Ali kod tebe sam ja daleko zaplivao. Kona no, izlazila si sa mnom, zar č nisi? — Jesam. Nekoliko puta. Ako nisi zaboravio, upoznala sam te kod Grovea, na aju, jedno popodne. Plesali smo. Pa onda drugi put č kod Biltmoroa, gdje smo se sva ali jer si bio prili no grub. đ č — Ohladila si se, je li? — Nije baš tako. Još uvijek si zanimljiv. Ali si malo previše... previše... — Madge, nema te cure koja bi Medenog vukla za nos — prekine je on reskim tonom. — Gospodine Uhle, daleko si ti od mene — re e djevojka s č osmijehom koji je iskazivao svu njenu hladno u. — Sve mi se ini da ć č ćeš me natjerati da požalim svoju ... pa, nazovimo je lakoumnom neopreznoš u? Gentlmenom te nikad nisam smatrala, ali sam mislila ć da si fer. — Koliko se meni ini, u našem malom flertu ti si po aš ena č č ć strana. .. Dokle ho eš da te odvezem? ć — uj ljepojko, ini mi se da ti sebe malo voliš. Dobro, imam ja Č č široka le a. Ali, još e Medeni kao p elica da zuji... Pusti.me na uglu đ ć č Sedme. Č č as kasnije više ih nije bilo; Lancea ostaviše u udnom duševnom stanju. Nije zmao šta da misli, niti je shva ao zašto se nije ć javio. Romansa mu se rasprsne poput probodenog dje jeg balona. č Mada mu je laknulo, ali mu je još više bilo žao. Madge više ne eć vidjeti. Ukoliko je ona zbog svog o itog prijateljskog druženja s č jednim gangsterom u Lanceovim o ima izgubila visoko mjesto, od č toga mu nije bio ništa lakše. Tog Medenog Uhla gotovo je žalio. Ono mu je neki nadimak. Lance se pitao šta li mu zna i. Potom mu se sva č su ut prenese na onu nestašnu djevojku. Shvatao je da je njoj ć nemogu e zabavljati se, bar ne s muškarcima, slijediti prirodan poriv ć 16

za osvajanjem ili koketiranjem, veseliti se i tražiti ono i onoga koga želi u životu, a da za sobom ne ostavi pustoš. Toliko lijepa djevojka, što blista takvim silnim i fatalnim šarmom, mora ili po i u samostan, ć ili biti spremna da oko sebe stvori propast Troje. Nema sumnje da ona svakako želi ovo drugo. Lance estita samom sebi na zbilja č prevelikoj sre i što je izbjegao susretu, mada je, sad kad je bilo ć prekasno, zaželio i da je ispalo druga ije. č Nepuna dva sata kasnije Lancea je Umpqua nosio cestom što je iz Hollywooda vodila u brežuljke. Krenuo je na put, i posljednji pogled na grad bacio je s vrha neke staze visoko u predbrežju. Poznavao je svaku stanicu na padini brda, i izbjegavao asfalt gdjegod mu je bilo mogu e. U devet sati, na nekih dvadeset milja od ć grada, zaklju io je put za taj dan i potražio skrovište za sebe d konja. č Ustao je u zoru, do mraka stigao u San Bernardino, a slijede i ć dan u Banning. Ulasku u predio pustinje obradovao se kao nekom doga aju. Odatle dalje bio je u stanju da konja vodi isklju ivo po đ č mekanu terenu. Uve er tog dana bio je toliko umoran, da je zaspao č čim je glavu primakao jastuku. Sutradan ujutro usmjerio je niz prolaz San Gorgonio prema prostranoj sivoj dolini pustinje krajnjeg juga Kalifornije. Poznavao je taj suhi, prženi kraj, pošto je s filmskim ekipama bio u Palm Sprimgsu i Indiju. Pa opet mu je pogled na talasastu krajinu s glavicama obraslim meskitom, i ravnima pokrivenim žbunjem. s nepravilnim obrisom bregova što zup asto zadiru u č nebosklon, pružao vanredan utisak. Kakve li razlike izme u ovog đ kraja i zlatnih pasišta, crnih brda i hitrih potoka Oregona! Ve uć suprotnost nije mogao zamisliti. U podne je junski žar pustinje dosegao vrhunac. Znoj mu curio iz svake pore, a i Umpqua je bio sav mokar. Ali, upravo je ovaj žar bio potreban i konju i jaha u. Postali su č pretromi od malo rada i pretjerane hrane. Sredinom popodneva Lance stiže do male stanice na pruzi iznad Indija, i tu zastane da preno i. Legao je na slamu prostrtu iapod jedne topole. Kad je sunce ć u rumenilu izvirilo ponad Chocolate Mountains, Lance osjeti da su i komfor i privla nost Hollywooda ostali daleko, daleko za njim. č S tog mjesta dokono je produžio put dugom, od sunca sprženom pustinjom. Mecca, Salton Sea, Niland, sva ta mjesta su ostala obilježena sa po jednom novom rupom u Umpquinu kolanu. No, kad se ve našao daleko od autoputa i kad ga je vru ina ć ć razuzdala, krupni konj ubrzo je pokazao koliko voli otvorena 17

prostranstva i koliko snage u sebi krije. Znao je da su upravili k novim pasištima. Kad je sunce granulo, Lance pre e onih pet milja đ pješ anih duna, ude i se glatkoj strmini udolice i kao nož oštrom č č ć hrptu. Na pijesku se pre-metale i poigravale plave sjene. Umpqua nije mnogo volio ovaj kraj, jer su mu tu kopita upadala do ki ice. č Kremenite ravni, što se sjale crnim i crvenim šljunkom, rijetko pustinjsko drve e i kaktusi, vulkanski vrhovi, i kona no tamna, ć č udikovinom oivi ena cesta uz rijeku Colorado — sve je to pomoglo da č Umpqua lako i brzo kasa. Lanceov pogled na crvenu rijeku opravdao je njegova o ekivanja — bila je tmurna i vrtložna munja naplavljena, č neprijatelj i konju i jaha u. A nave er je Yuma, sa svojom širokom č č glavnom ulicom i jarkim svijetlima, divovskim Indijancima i Meksikancima što se kao kradom šuljaju, na Lancea prijatno djelovala. Rijeku je prešao, i sad je u Arizoni. Kad se u zoru probudio, bio je svjestan te injenice. Putem, č njemu se i ovaj put inio da Arizona pred njim gori, u sjaju blještava č sunca što je preplavilo široka prostranstva neplodna tla, i oto i e č ć mršave trave, i nazup ane lance bregova što drijemaju pri izlazu č sunca, i mutne kamene platoe i strmine u daljini, i plavi aste, č avetinjski tamne vrhunce. Lance je bio ovjek prirode, ali su ga č prostranstva, širina, beskrajnost pustog tla istodobno i odbijale i mamile. Jahao je, a prašina, vru ina i vjetar nisu ga štedjeli. Preko ć pustinje pružali se usamljeni ran evi, benzinske stanice, zaseoci. Na č putu iz Yume, dok nije stigao u Florence, prestao je voditi ra una o č vremenu i udaljenosti. Lanceov dugi pohod preko Južne Arizone bio je obilježen prolazom kroz Tombstone, sa zgradama sa uvanim još iz č teških vremena kad je ovdje bila granica, Bisbee, s velikim rudnicima i bu nom vrevom, Douglas, poznat kao poduzetan i č napredan grad. Namjeravao je da negdje iza Douglasa pre e autoput đ i prugu i u e u veli anstvene i lijepe krševite doline Arizone. đ č Me utim, novac mu je, unato njegovim predvi anjima da e mu đ č đ ć poduže trajati, gotovo iš eznuo, i sada ga nužda natjerala da negdje č stane i potraži kakav posao. I Umpqua e htjeti da se odmori. Našao ć je nekog Meksikanca, vlasnika malog pasišta van grada, i kod njega ostavi konja. U krajnjoj nevolji mogao bi založiti sat ili revolver, ali prije nego što tome pribjegne potražit e posao. ć Obratio se ljudima u benzinskim stanicama i u du anima, ali ć bezuspješno. Bio je željan da sretne kauboja. Ali se inilo da je, ta č veoma rijedak soj. Neki ovjek, po svoj prilici sto ar, grubo mu se č č nasmijao: 18

— Eh, sinko, ta vrsta dvonožaca ve je odagnata iz ovih ć krajeva. — Ma šta kažete. A zbog ega? — zbunio se Lance. č — Rekao bih, zbog teških vremena. Na sjeveru odavde, nešto dalje, još ima nekog posla sa stokom. Ali ovdje, jedini uspješan posao je krijum arenje alkoholom. č To Lancea obeshrabri, i on nastavi lunjanje sve se više prepuštaju i zamisli da založi sat. Hodanje u kaubojskim izmama s ć č visokim petama nije predstavljalo najve e zadovoljstvo. Bijaše ć podne, i Lance se dobro oznojio. U neposrednoj blizini on o u neke č glasove, te se okrene i spazi da je zastao posve blizu nekih velikih crnih kola iz kojih su oštri glasovi izbijali. Zagledavši se malo bolje u ona kola, on se naro ito iznenadi. Koliko li li e onim crnim kolima što č č su pratila djevojku Ma ge do parkirališta na kojem je on donio đ odluku da joj se ne javi! S bolom se sjeti da ve danima nije ni ć pomislio na nju. Nalazio se u drugom svijetu. Ali, ova kola!... Crno ulaštena, nigdje ni najmanjeg odsjaja metala, skupocjeni, fini motor, svakako ga podsje aju... ć — Hej, drugaru, hodi amo — dovikne mu glas koji se u nj zasije e. Bljedoliki mladi , o iju poput ma a, naginjao se na ivicu č ć č č kola sa mjesta na prednjem sjedalu pored šofera. Lance ga smjesta prepoznade. Bio je to onaj mladi koga je Madge nazivala ć gangsterom i koji je sebe nazivao Medenim Uhlom. 19

GLAVA 2. Polako, kriju i ogromnu znatiželju, Lance se prima e. Nekako je ć č zaželio da dozna o ovom ovjeku sve što može. č — Zdravo — odvrati on. — Izgledaš kao u frentu. — Izgledam kako izgledam, pa šta — otpovrne Lance. — Nemoj se vrije ati. Mi ovdje tražimo ovjeka, a ja to tebi đ č rekoh onako prijateljski. Bi li popio jednu? — Radije bih se najprije najeo. — Jesi li švorc? — Kao crkveni miš. A u ovom blesavom mjestu ne mogu na i ć posla. — uj, prijatelju, za prave ljude ima posla na bacanje. Umiješ li Č voziti kamion? — Gospodine, umijem ja voziti i dva kamiona — hvaiisavo se isprsi Lance. — Je li? Pa, bi li volio smotati jednu stotku? — Aha! Lijepo mi zvu i. Za toliku lovu napravit u vam što god č ć ho ete. Samo bih volio biti siguran da u je dobiti — nasmije se ć ć Lance. — Ta no. U redu je. A sad, tko si ti, i šta si do sada radio? č — O meni sigurno niste nikad uli, gospodine — neodre eno č đ odvrati Lance. Samo vam mogu re i da sam pohitio iz Los Angelesa. ć 20

— Je li te pajkani gone? Uz tmuran osmijeh, šutljiv i bezizrazna pogleda, Lance svrne pogled pred prodornim o ima uperenim u njega. č — De, drugaru, ne vrdaj preda mnom, ako ho eš da se izvu eš iz ć č nevolje, Sta si radio u Los Angelesu? — Je li to vi mene pitate, gospodine? — Da, tebe. Ne eš valjda ti ć mene ispitivati — osovi se Uhl oštro i nestrpljivo. — Ili eš ovako, ili nikako. ć — Ah, neka sve ide do avola. Gladan sam... Kidnuo sam iz đ Portlanda ispred Latzyja Corka — odvaži se Lance, prisjetivši se imena nekog sumnjivog tipa iz podzemlja koga je nedavno na Obali gonila policija. — U toj branši si, a? — Uhl e, i pucne prstima, te se okrene i ć o ima nalik nekoj sivoj vatri pogleda drugove u kolima. Lance č iskoristi ovaj momenat da dobro odmjeri i upamti šofera, i gruboliku trojku na stražnjem sjedalu, za slu aj da ih opet sretne. Pored onog č kraj-njeg, na onoj strani, spazi gdje viri cijev mašinke. — Možda je Cork mene tražio. Šta misliš, Medvjede? — Ni govora, Medeni. Bio je u Friscu i sjeverno od njega dva mjeseca — odvrati nagovoreni. — To mi ne znamo — sumnji avo e Uhl, pa se Okrene i izvu e č ć č svežanj nov anica zavezan trakom na kojoj je stajala oznaka č »stotina«. — Evo ti lova, drugaru... Tebi gori pod petama. Ali sa mnom eš stradati samo ako me prevariš. ć — Kad se ja prihva am posla, onda sam fer — napomene Lance. ć — To sam i mislio... Vidiš onaj veliki kamion tamo, iza benzinske stanice, pokriven kanafasom? E, to ti je vozilo. Odvest eš ć ga u Tucson. Prazan je, ali ti vozi polako, kao da je pun, krcat. Razumiješ? Prije ili, kasnije tebe e napasti, po svoj prilici prije ć Tucsona, poslije mraka. Tako i treba da bude. A ti ništa ne znaš. Samo si odvezao kamion, a mene ne poznaješ. Kop aš? č — Ne znam da li kop am ili ne — sumnji avo odvrati Lance. — č č Tko e me napasti — i zašto? ć — uj, ne moraš se praviti lud. Sav ti je posao da staneš kad te Č zaustave. Razumiješ? Ina e, ništa ne znaš. č — Je li onaj kamion vaš? 21

— Jeste. — Vozite šljoku? — Ve sam ti rekao da je prazan — osovi se Uhl. — Ho eš, ili ć ć ne eš? ć — I još kako ho u — izjavi Lance, i uzme pruženi novac. — Šta ć da radim kad stignem u Tucson? — Ti eš ostati na autoputu. Zaustavi kod prve benzinske ć stanice na gradskoj perife-riji. Kod one s desne strane. — Pa onda? — Ne budem li ja tamo, bit e netko drugi. ć — A ako ovi što me napadnu odvezu kamion? — Pa ti nisi ništa izgubio. — Gazda — umiješa se onaj nazvan Medvjed, ina e boležljivo č žuta lica — ova ptica nosi škljocu. — Ama nemoj da mi kažeš! Baš bih volio da se iskaže kao pravi kauboj s onim zvekanima... Drugaru, izvedeš li ovo, bit e opet toga. ć — Za ovo se ja mnogo ne sekiram — kratko e Lance. — dok je ć brižljivo turao u džep novac, o uo je Uhla kako kaže: — Medo, ako č mu upali, uzet emo ga. ć — Tu nema rizika gazda. Taj je momak sposoban i... Dalje nije uo. Kod benzinske stanice on se obrati poslužitelju: č — Je li taj kamion spreman? — Pošto ga je ovaj obavijestio da je sve u redu, Lance se popne u kabinu i ogleda se unaokolo. Motor je bio dobrog kvaliteta. Potjerao je kamion iz kruga stanice i uo io da su č velika crna kola nestala. Nije se ogledao da vidi kuda su otišla. Blok dalje on skrene na autoput i bez zastoja pro e kroz Douglas. im se đ Č našao van grada potjerao je sa dvadeset i pet milja na sat i upravio ka sjeveru, s bijesom shva aju i kako je upao u pustolovinu u koju se ć ć nikad ne bi uvalio da nije bilo plavuše iz koledža, po imenu Madge, za koju se zainteresirao. » udna li posla«, glasno je razmišljao Lanee, prepuštaju i se Č ć naga anjima. »Pogodio sam pravo u metu s onim o Latzyju Corku... đ Reket? Samo, kakav reket? Tamo na sjeveru sumnjalo se na Corka zbog svega i sva ega... No, bilo kako bilo, meni je to upalilo... A ovaj č Medeni Uhl, kakav je to tip. Iz Chija... mislim. Ta, naravno, iz Chicaga, ini se da mu je sve-jedno da li ga znaju ili ne. Č Ova 22

kamion ina mora da ima neke veze s krijum arenjem alkohola. č č Možda preko granice. Ili iz neke luke u Zaljevu... Nije to za mene. Ali, svejedno me ljuti kakve veze ima taj nalickani majmun s onom djevojkom.« Zaklju io je da bi mu ovo moralo biti posve jasno. Jasno je bilo č i po Madgeinim vlasti-tim rije ima. Flertovala je s Uhlom, o igledno č č radi posebnog uzbu enja u tome. Svakako, znala je da je gangster. đ Valjda je baš u tome tajna. Djevojka poput nje mora da je opkoljena obožavaocima, što je salije u, dosa uju joj, zamaraju je. Pored toga, ć đ Uhl je zgodan, a možda je njegov grub i drzak nastup privuikao djevojku. Svakako, otud se i porodila njihova veza. Lanceu bilo drago što se uvjerio da je ona shvatila svoju grešku i što je na ljubezan ali valjan na in to Uhlu stavila do znanja. č »Ali, šta li je, kog pakla, njoj trebalo da se zaljubi u takvog tipa?« grizao se Lance ljubomorno. »Oh, hajde Lance, budi pametan!« Tek zbog toga što je ta Princeza, kako ju je student Rollie nazvao, slu ajno najsla a i najprivla nija djevojka koju je dosad č đ č upoznao, nije dovoljno da joj name e an eosku isto u. ć đ č ć Prizivati njenu sliku nije ni trebalo. Bila mu je urezana u duhu. Nema smisla zavaravati se, zaklju ivao je on — zaljubio se u nju na č prvi pogled. U redu, protiv toga nema ništa. Ali volio bi da ga toliko čvrsto ne steže pomisao na nju, na njenu ljepotu i šarm. Nije je mogao udaljiti iz duha i sad je ponovo zažalio što se nije pokazao čovjek i našao se s njom onog dana. U najmanju ruku uštedio bi joj susret s Uhlom. Najedared Lancea spopadose nemirne misli. Uhl, gangster, raketer, krijum ar alkoho-la, možda ima još nešto na spisku svojih č opa ina. Možda je kidnaper. Pomisao nije glupa. Ona se u Lanceu sve č više u vrš ivala. Djevojka mora da je iz neke bogate kalifornijske č ć obitelji. Njeni maniri, njeno aristokratsko držanje, pri a o ran u sa č č puno arapskih konja, sve to sigurno govori o bogatstvu. A to može objasniti i zanimanje Medenog Uhla za nju. Kako se ukidanje prohibicije primi e, ovi krijum ari moraju okrenuti na druge poslove. č č Kidnaperstvo je ve uzelo maha širom zemlje. ć »Glupo ili neglupo, bolje je biti na oprezu«, promrmlja Lance odlu no. »Tako mi boga, samo budem li mogao, izna i u šta ho e taj č ć ć ć gizdavko s gomilom stotinarki.« I u asovitom oduševljenju Lance č pomisli kako bi njegova dužnost bila da se vrati u Los Angeles i upozori djevojku, ukoliko provjeri svoje sumnje o gangsteru. Potom, 23

shva aju i bit svog naglo uzavrelog oduševljenja, ć ć on se zaprepasti nad samim sobom. »Okani se sanjarenja, mali. To se skupo pla a. A ć radim posao koji nisam smio prihvatiti.« Me utim, kakve god mu bile misli i raznršljanja, osje anje đ ć njegovo i predosje anje ostadoše netaknuti. Slu ajnost i okolnosti na ć č koje je do sada na svom putu naišao, i sve šta je iz njih izbijalo, dokazale mu da se on može na i u ma kakvoj udnovatoj i ć č neshvatljivoj pustolovini. Kola i kamioni nadolazili su, ili ga tu i tamo prelazili, ali je promet prema jugu bio ja i. Veliki, crni Uhlov auto nije primijetio. Na č jednom dijelu ravna puta, duga kom cijelu milju, jednom se osvrnuo, č upola iš ekuju i da spazi ona kola kako ga slijede. Ali, kola nigdje. č ć Tjeranje kamiona nije mu dozvoljavalo da ve u pažnju obrati ć pustinjskom krajoliku, u kojem je uživao dok je jahao. Me utim, đ napor zbog vožnje i misli njegove usredsre ene na udnovate đ č okolnosti koje su uslovile ovaj put, u iniše da mu vrijeme brzo pro e. č đ Nije toga ni bio svjestan, a ve se penjao krivudavim usponom kroz ć Bisbee, oštrim okom gledaju i otkud bi mogli iskrsnuti predvi eni ć đ napada i. Oko polovine podneva prošao je kroz živopisni Tombstone č u ijem je predgra u zastao da uzme gorivo. Zbog toga je morao č đ razmijeniti nov anicu od stotinu dolara koju mu je Uhl dao. č Poslužitelj benzinske stanice, neki sredovje ni ovjek sa Zapada, č č pronicavim plavim o ima svrne pogled s nov anice na Lancea. č č — Ve ć sam vidio ovakve nov anice, a i kamion što ga vi vozite. č Gdje vam je društvo? — Šta ja znam — osorno odvrati Laince. — Kako to mislite, društvo? — Pa, obi no budu po dva ili tri kamiona kao ovaj, jedan za č drugim. Rekao bih da ste novi... — U emu to, gospodine? — prekide ga Lance. č — Pa, šta ja znam — mirno i neodre eno odvrati poslužitelj. đ — Je li? Dobro, pravo da kažem, na ovom sam poslu posve novi. Ovaj mali intermeco nanovo pobudi u Lanceu misli na ono što ga o ekuje, i što može zlo ispasti. Odatle dalje, bio je stalno na č oprezu i nešto je pove ao brzinu. Kad je prošao kroz Mescal, neko ć pusto seoce, bilo je gotovo zano alo, ali se on nije zaustavio da utoli ć glad i ugasi že . Želio je što prije okon ati ovaj posao. Pustinjska no đ č ć 24

bila je blaga i ugodna poput melema, donosila je svježinu i tjerala dnevnu žegu. Svjetlo farova otkrivalo je sive kojote i divlje ze eve č što su skakali preko ceste. Farovi kola što su mu dolazila u susret, izrastali su iz ta ke u tami do žutih krugova, jurili k njemu i prolazili č daje, prepuštaju i cestu i dalje mraku. Suhi vonj prašine i ć pustinjskog bilja punio mu je nozdrve. Pod povoljnim okolnostima, Lance bi volio da se pobliže upozna s ovom pustinjom, Avetinjski udovi kaktusa i gusto žbunje meskita produbljivali su amotinju. č Na nekoliko milja iza Vaila ukazalo se neko svjetlo na sjeveru. Lance ubrzo pogodi da to svijetli Tucson, miljama - još dalek, ali vidljiv u pro iš enom uzduhu. Jure i brzinom od etrdeset ili nešto č ć ć č više milja na sat, u Lanceu se probudi neka nervoza u o ekivanju č napada. Svaki put kad je spazio sjaj reflektora za sobom, pripremao se da za uje nalog da stane. Ali je u toku itavog jednog sata toliko č č kola pored njega prošlo a svjetla na horizontu toliko su oja ala, da je č po eo vjerovati kako e zdrav i itav, bez napada, sti i do prve č ć č ć benzinske stanice na desnoj strani ceste. Uto ga neka kola dostigoše i na dužini od nekoliko milja zadržaše se tik za njim. Lance shvati da je as kucnuo, i nagna sebe č da bude spreman. Brzinu smanji na trideset, potom i na deset. Ona kola vozila su i dalje za njim, ponešto ulijevo. Kona no, dokliziše č pokraj njegova kamiona. — Hej, šoferu! Stoj! — za u se promukli glas. Lance ugasi č motor, povu e ko nicu i uz škripu zaustavi. č č — Gore šape! — za uje se iz onih kola, a svjetlo džepne baterije č bljesne Lanceu u o i. č — U redu! — uzvikne on, pokoravaju i se, ć Dva čovjeka isko e, jedna se vrata zalupe. Kola krenu dalje i č stanu ispred kamiona. Netko širom otvori vrata Lanceove kabine, koju preplavi svjetlo. Spazio je uperen revolver i dva nejasna lica ve im dijelom pokrivena maskom. Za uo je korake kako se trkom ć č primi u iza kamiona i škripu zasuna. č — Bud, jesi ovoga ve vidio? — upita razbojnik s revolverom. ć — Nisam. Opet novajlija — glasio je kratki odgovor. — Tko si ti? — uslijedi pitanje. — Arizonski kauboj — odvrati Lance. — Bio švorc. Pristao da vozi ovaj kamion. 25

— A tko ti je platio? — Ne poznajem ih. Njih petorica, u nekim crnim kolima, u Douglasu. Otraga se za u škripa šarki, a potom šljapkanje platna. č — Zaboga, prazan! — bijesno uzvikne ne iji grubi glas. Za uše č č se koraci, pa se pojave njih dvojica, od kojih Lance uspije razaznati jednoga usprkos zaslijepljuju em svjetlu. ć — Kokane, prevariše nas. Opet su nas nasukali kao budale. Ovaj je kamion prazan. — Pakla mu, nije valjda! — Pakla mu, jeste. Ovaj je sto ni kamion. Još ju er, kad smo č č pokupili ona kola, ovaj je bio pun junadi. A u drugom je ... — Za epi — prasne vo a i lupi revolverom po vratima kamiona. č đ — uj, šoferu, koliko si ovakvih kamiona vidio u posljednje vrijeme? Č — Tu i tamo, vidio sam ih dosta — razbrblja se Lance. — Prekju er tri, jednog za drugim. č — Kojim su putem išli? — Na sjever, od Douglasa. — Aha! Kokaine, šta sam ti rekao — drekne razbješnjeli razbojnik. — I svi e se vratiti puni junadi. Po eo je kupovati junad. ć č Šta na ovo kažeš? Trguje stokom. Varka. Ha-ha! Tebe je baš dobro namagar io. č — Šoferu, ima li kakav pre ac za El Paso da ne prolazi kroz č Douglas? — oštro upita vo a. đ — Ima, kod Bensona — spremno odgovori Lance. — Cesta je slaba, ali može se pro i. ć Vo a utone bateriju. — Kidaj, kaiuboju, kamo đ si se ve uputio. I ć reci svom gazdi da mu mi kužimo posao. — Kokane, ako ve ima pre ac, pa bez obzira što je slaba ć č cesta, mogli bismo prete i ona kola — zaškripi Budov glas. Njegov ć hrapavi glas Lance e upamtiti. etiri razbojnika otr aše od svojih ć Č č kola i ukrcaše se. — Okreni i daj gas! — naloži vo a. đ Čas kasnije ona kola zagrmješe niz autoput prema istoku, i Lance je pred sobom imao ist put. S olakšanjem, i znatiželjniji nego č 26

ikada, Lance upali motor i zabrza k Tucsonu. Shvatio je da su se njim poslužili prosto zato da onoj bandi zametnu trag. Tobožnji posao sa stokom vidi se da je trik kojem ne mogu dosko iti samo ova etiri č č razbojnika. Šibaju i velikom brziinam, Lance je u tren oka prevalio put od ć onog pustog dijela ceste do odre ene mu benzinske stanice. Kamion đ je klizio glatko poput kakve limuzine. Tek što je stao u krugu stanice, kadli dva ovjeka u tamnim odjelima i s mekanim šeširima č nabijenim na o i požure prema njemu. Lance se ve bio pripremio da č ć ih do eka, te otvori vrata i iza e iz kabine s uzdahom olakšanja. č đ — Zdravo. Baš mi je milo da vas vidim. Odvezite ga — on eć bu no. č — Jesu te zaustavili? — upita jedan radoznalo, dok je drugi uskakivao u kabinu. — Još kako. Nekih pet milja odavde. Da si uo Buda i Kokana č kako krešu što je prazan. A još sam ih ja nasamario. — Jesi li? A kako? — Pitali me ima li pre ac za El Paso, a ja njima velim ima, kod č Bensona A uo sam da je to cesta, da te bog sa uva. Zalutat e. č č ć — Gazdi e to biti milo. Koliko si se izuo za benzin? Gazda je na ć to zaboravio, pa mi je rekao da ti ja dam. Lance re e svotu, a onaj mu pruži nov anicu od pet dolara, ne č č traže i kusur. ć — Blick, bi 1' ti ostao cijelu no ? — upita onaj što je zasjeo za ć volan. — Dosta pri e. č — Ne sekiraj se ti. Medeni mi je naredio žta da radim, je li tako?... Šofenu, ovo si dobro izveo. uj, možeš dobiiti još jedan Č posao, ako se na eš u Douglasu slijede i put. đ ć — Sjajno. Bit u tamo, ako ne bude predugo. A kad je to ć slijede i put? ć — Ne znam. Možda za mjesec — a možda duže. Kad su ona dvojica otišla, Lance u e u benzinsku stanicu, svjestan da je đ poslužitelj motrio njegov dolazak i kratak razgovor. — Koliko ima do prve gostionice? Krepao sam cd gadi — srda no, otpo ne Lance. č č — Vi ste ovdje stranac? — odvrati nagovoreni koji ga je pomno 27

motrio. — Gostiona ima koliko ho ete, duž cijele ulice. ć — Hvala. Da, stranac sam. A mogu vam i to re i da sam onaj ć kamion dovezao zato što sam bez prebijene pare. Napali su me nedaleko odavde, umiro sam od straha. — Ma nemojte. Pa, nije ni udno, obzirom, na društvo. Sretno č ste se izvukli. — Jesam li? A šta me moglo sna i? ć — Šta ja znam. — Jeste kad prije vidjeli onaj kamion? — Jesam, i još neke poput onoga. Dolaze i odlaze svakih šest tjedana, ili otprilike tako. — Mora biti da posao sa stokom dobro ide, kad se junad ovako kamionima prebacuje — zaklju i Lance, po eka tren na odgovor, koji č č ne do eka, pa po e ulicom.. Usred drugog bloka nai e na jedan č đ đ restoran gdje dobije ve eru. Na slijede em uglu bio je hotel. Raspitao č ć se i doznao da sutradan rano ujutro ima autobus za Douglas. Potom po e na spavanje. Zbivanja toga dana izazvala su razmišljanje, ali ga đ ipak njsu mogla održati budna. Me utim, sutradan ujutro, u autobusu, nije imao ime sprije iti đ č č misli. Prakti ki, tek je na kraju tog dugog puta došao do zaklju ka č č koliko je besmisleno i dalje se interesirati za Uhla. Lancea više nije bila volja voziti ma kakav sumnjivi kamion. Izuzme li veoma zanimljiv doživljaj, ovaj susret sa Uhlom nema zbog ega da ga zaokupi. Sva č njegova premišljanja j slutnje proizlaze isklju ivo iz te udne veze s č č onom djevojkom iz koledža i iz njegova zaklju ka da ju nekako mora č upozoriti. No, on joj ak ni prezime ne zna. A vratiti se u Los Angeles, č zbog jedne toliko smione pretpostavke, ini se apsurdnim. Unato č č tome, savjest mu nije dala mira. Kako bilo da bilo, i to pro e a u đ Lanceu ostane samo sve ja e bolno žaljenje. Kad se u Douglasu č iskrcao, i otišao da pregleda konja, u sebi je dozvao izazovnu sliku Madge na njegovom divnom konju, i na to se gotovo prepustio gnjevu zbog svoje sentimentalnosti. Usprkos svemu, misli na djevojku su ga se uporno držale, i na kraju se Lance pomirio s tom injenicom. č Jašu i iz Douglasa prema sjeveroistoku, kroz sve prostraniju, ć živopisniju i divljiju arizonsku pustaru i njen sve ljepši i veli anstveniji surovi krš, Lanceu je bilo mrsko da prolazi i le a č đ okre e krajevima što su daleko zasjenili one kojima je nekad ć projahao u Oregonu. Kakvim li divotnim krajem prolazi! Pred njim su 28

se dizali visoki bregovi, izdaleka najprije grimizni. a potom orni i sivi kako im se milju za miljom primicao. Nije žurio, na zaseocima uzduž puta zastajkivao je da se propituje za put, ali mu nisu znali mnogo re i. Jednu no proveo je u gradi u Chiricahua, koji se nalazio usred ć ć ć prostranog zelenog i sivog kraja opkoljenog planinama. Tu i tamo je ve gledao stoku, i to u sve ve em broju, iako niti za stoti dio od ć ć onog koji bi kraj mogao ishraniti. Jahao je sve dalje i dalje, bajnom talasastom dolinom. Tama se spuštala oko njega. U mjestu Apache raspitao se za naselja u pravcu sjevera. Rekoše mu da ih ima nekoliko i da su prili no udaljena jedno od drugog. Uo io je da e ga njegova ljubav č č ć prema osamljenosti i ljepoti ove doline u visoravni nagnati da provede no pod otvorenim nebom. No, to mu nije smetalo. Dan je ć bio vru , te je i mo uvijek bila topla. Me- utim, tri sata nakon zalaza ć ć đ sunca Lance spazi ispred sebe svjetla i ubrzo u e u mjesto zvano đ Bolton. Nenalik drugim mjestima, ovo se inilo donekle novijim č naseljem što se opružilo preko autoputa i pruge. Kroza nj je tekla široka glavna ulica, jarko osvijetljena, sa mnogim du anima i ć kavanama, hotelom, gostionom, bankom i kinom. Po njoj je bilo mnogo parkiranih kola. Lance pro e kroz predio garaža i đ autokampova na periferiji. Ma koliko vrst bio, Umpqua se po eo č č zamarati. Stoga se Lance obradovao kad je spazio nekoliko konja vezanih iza jedne garaže podalje od glavne ulice, a pored jedne konjušnice. Vidjelo se da garaža služi i kao benzinska stanica, a posve je skromna u odnosu na druge, luksuznije, pored kojih je Lance prošao. — Zdravo, kauboju — rastegne ne iji prijazni glas. — Sjaši i u i. č đ — Zdravo, prijatelju — odvrati Lance jedrom, krivonogom momku koji se odnekud pojavio. Na oskudnom svjetlu razaznao je nekakvo koštunjavo, preplanulo lice s kojeg su prijateljski i živahno svjetlucale kao razrez uske o i. č — Pakla mu paklenskog! gdje si zdipao tog konja? — upita momak. — Šališ li se ili je to ovdje dobrodošlica jaha ima? — do eka č č Lance. — Pa, zna se da se šalim, kauboju. U ovom kraju imamo divnih konja, pa sam se zato usudio da to kažem. Ali, šalu na stranu gdje si do njega došao? 29

— U Oregonu. Dobili smo ga još kao ždrijebe. Ja sam ga uzgojio. — Ti si iz Oregona? — nadostavi onaj momak, hode i oko konja ć tako da se odmah vidjelo kakav je ljubitelj plemenite pasmine. Ovaj gest je odmah raskravio i razgalio Lancea. — Jesam, a na ovom konju sam odanle došao. — Šta kažeš? Nek me avo nosi.... Pa, kad ga dobro pogledam, đ onda se nemam emu uditi. To je pravi konj, kauboju, i ja bih ti za č č njega dao svoju garažu. — Govoriš kao pravi kauboj — nasmija se Lance. — Svakako, i bio sam, odnosno jesam kauboj. Cijelog sam života jahao po arizonskim pasištima. Ali, kraj ovakvih teških vremena, moram se brinuti kako da prehranim majku i sebe. — Uh, slabe su to vijesti. A ja došao u Arizonu da na em posao đ kao uvar stoke. č — No, naprosto nemaš sre e. Danas je malo kauboja. A i posla ć je malo. Ovuda širom ima dosta stoke. Ali su družine spale na dva do tri jaha a. Prije ove propasti ja sam radio kod jednog ran era, zove č č se Gene Stewart. Najbolji ran er u ovom kraju. Imao ti je on i po č osamdeset tisu a glava. Ali, za posljednjih godina Gene ti je propao. ć Kako nisam mogao sebi dozvoliti da zabadava jašem u njegovoj družini, morao sam se prihvatiti ovog posla. Pla a je dobra, ali me ć mrzi ovo raditi. — Ne zamjeram ti.... Da li bih mogao ostaviti Umpqua u konjušnici ovdje? — Umpqua? Kakvo ime! Gdje si ga našao? — Indijansko je. Tako se zove jedna rijeka u Oregonu. Zna i č hitar. — Izgled mu se slaže. Svakako, može u konjušnicu. Ja u s ć tobom tamo... Kako si rekao da se zoveš? Ja sam Ren Starr. — Nisam ti još rekao. Zovem se Lance Sidway. — Ho eš li se ovdje koliko zadržati? ć — Ho u, ako na em posla. ć đ Č č uvar konjušnice bio je neki starac koji je o ito nekad živio na pasištima. Oduševio se konjem gotovo ilsto toliko koliko i Starr. 30

Lance se ve odavno nije osjetio toliko me u svojima. ć đ — Ump, dobri mom e, ova staja lijepo miriše, zar ne? — dobacio č je Lance konju, i pošto je svog mezimca pozdravio tapšanjem izišao je sa Starrom. — Gdje bih mogao jesti i spavati? — Ima više lokala, ali ako ne ra unaš hotel, najviše e ti se č ć dopasti restoran kod gospo e Goodman. Fina je žena, ludo voli đ kauboje, a ima odli nu kuhinjicu. č — Ho eš sa mnom? Volio bih da popri amo. ć č — Svakako. Ve sam ve erao, ali mogu uvijek jesti. A ionako mi ć č je ve vrijeme da zatvorim du an. ć ć Tako se Lance našao u istoj mirisnoj maloj prostoriji, koja je č više odisala po domu nego po lokalu, i tu se upoznao s krupnom ženom ljubazna i blaga držanja. Po njoj se vidjelo da su joj kauboji srcu prirasli. — No, Oregon e, baš mi je drago što si ovdje zastao — re e č č Starr živo. Vidjelo se da mu se Lance dopao toliko koliko i on Lanceu. — Cijelim putem od Apachea ovamo kraj mi se sve više svi a. đ — Do vraga, to još nije ništa. Treba da vidiš kako je na zapadnoj padini planina Peloncillos. Jelena i antilopa za lov koliko ho eš, pa medvjeda i puma. A tek da vidiš pastrmke, mom e moj! A ć č pasišta — sama trava i kadulja. — Zvu i mi više nego lijepo. Je li tamo taj tvoj Gene Stewart č gaji stoku? — Gajio je, nekada, kad je imao po deset družina uvara. Ali č sada nema više od tisu u glava, ako ne ra unaš telad i godišnjake. ć č Samo ih pušta neka pasu oko ran a, a za uvare ima svega nekoliko č č dje aka Meksikanaca. č — Koliko je daleko do njegova ranca? Stazom, nekih trideset milja. Cesta ti krivuda gore-dolje. Kolima ima etrdeset i dvije milje. č Proljetos se cesta nije prepravila, pa je njome gadnije i i, to ti ja ć kažem. — Šta misliš, ima li kakve mogu nosti da stupim kod njega? Za ć neko vrijeme ne pitam za pla u. Ho u da jašem po slobodnoj ć ć pustolini, da redovito i pošteno jedem, i da Umpqua ima gdje pasti. Znaš on je nau io da se sam hrani. Zob i djetelina bi ga iskvarili. č 31

— Tako i ja smatram da treba konja uzgojiti... Da ti pravo kažem, Sidwayu, dobra je prilika da stupiš kod Genea. Njemu su jaha i paklenski nužno potrebni. Ujutro u ti napisati pisamce za č ć njega. Posao ti je siguran, ako ne tražiš više od stana i hrane. Bit eć mu drago. Samo, moraš mu nekako pažljivo pri i... Taj Gene ti je ć nekakav osjetljiv ovjek, ali mu po pameti ravna nema u ovom kraju. č Ja bih za dvije pare sve prodao i pošao s tobom. — To bi bilo silno. A zašto ne eš? ć — Za mamu bi to bilo posve dobro. Ona bi htjela iz ovog vru eg ć kraja oti i na neko vrijeme. Ali ja dobro zara ujem, pa mislim da ć đ najprije treba zgrnuti pove u paru, pa tek onda oti i. ć ć — U redu, Rene. Hvala ti na savjetu, po i u. Možda se opet ć ć na emo. Bilo bi mi drago. đ — I meni. Možemo se na i, svakako. Gene e ti s vremena na ć ć vrijeme dati slobodnu nedjelju. A ja u te onda potražiti. ć — Kakakv ran ima taj Stewart? č — Joj! Ta nema kauboja na Zapadu koji nije o njemu uo. Blizu č je granice. Gazda mu bio neki Meksikanac, Don Carlos. Ubiše ga davno prije mog dolaska u ovaj kraj Arizone. Zapravo, tada se još nisam ni rodio. Ali sam cijelu pri u uo. Don Carlos ti je imao taj ran č č č za vrijeme revolucije u Meksiku, prije nekih dvadeset i pet godina. Dobio ga darovnicom, od Španjolske. On se bavio krijum arenjem č preko granice. U to vrijeme Gene Stewart ti je bio žilavi kauboj. Silan na lasu i konju, strijelac prve klase, a hladnokrvan! Taj ti je ova bio č kao kamen. No, on ti se združio s revolucionarima. Nazvali ga El Capitan. Pošto je Madero ubijen, Gene se vrati. Otprilike u to vrijeme, pojavila se neka bogataška djevojka iz New Yorka. Ona kupi ran Don Carlosa. Tadašnji nadzornik, Stillwell, sakupio je družinu č najžilavijih kauboja što su ikad jahali pasištima. Ali, nitko im nije mogao zapovjedati, sve dok taj posao nije povjerio Geneu. Oni su Don Carlosa i njegovu bandu istjerali iz ovog kraja. Stvorili su najljepši, ran na Zapadu. Krasan je, da ljepši ne može biti, ali je č strašno propao za posljednje dvije godine. .. Pa, Gene se oženio gazdaricom, onom bogatašicom sa Istoka, a kakva je to bila ljubav! — Vraški zanimljivo, Rene. Dapast e mi se Stewart. ć — Ho e, svakako, a pokažeš li se dobar kao što izgledaš, izvini ć mi što sam toliko iskren, Gene i ti postat ete vrlo prisni. Meni je bio ć silan. Volim ga kao da mi je ro eni otac. Uvijek mi svrati u posjetu, đ 32

nada se da mu se vratim. Ali me nikad ne bi upitao. Danas je bio u gradu, bio je zbog ne eg zabrinut. Rekao je da nije ništa, samo što č gubi ponešto stoke. — Zar ima kra e stoke? — brzo uzvikne Lance. đ — Sid, ovdje ima plja kaša. č — Ama nemoj! — Ima, Na sve strane se pomalo plja ka. Nije onako kako je č nekad bilo. Ali, vidiš, tuce glava sada Geneu zna e više nego tisu u č ć unazad nekoliko godina. Jadan je što ne može otkriti na koji na inč mu se stoka krade. U tome mu ne može pomo i ni stari Nels, jedini ć koji je preostao od one velike družine kauboja. — Možda su im metodi zastarjeli. — Do vraga, Sid, baš sam to i ja pomislio1 . — uj, Rene — re e Lance, kao ne im potaknut — nema dugo Ć č č vozio sam neki veliki kamion iz Douglasa u Tucson. Bio je prazan, ali je ranije morao biti pun junadi. Ukratko je Renu ispr ao pod kojim okolnostima je bio prisiljen č da zaradi nešto novaca, ali nije zašao u detalje o ljudima s kojima se sreo u toku svoje pustolovine. — Uh, nek me avo nosi!... Kakav je to bio kamion? đ — Veliki, dobre marke, pokriven ceradom. Uzeo sam registarski broj i ime vlasnika, samo dvojim da je to pravo ime. — Ma šta mi pri aš, Sidwayu — nadostavi Starr, smirivši se č poslije prvog uzbu enja. — I ja sam primijetio da otprilike svakih đ mjesec dana ovuda pro u tri ili etiri takva kamiona. Prije etiri dana đ č č prošao je jedan prema sjeveru. — Jesi li na njega obratio posebnu pažnju? — Nisam. Samo sam ga spazio i bilo mi je krivo, kao ina e svaki č put kada šofer uzme benzin na nekoj drugoj stanici. Znaš, ti ljudi nikad nisu ni galon benzina od mene kupili. Ja to i razumijem. I sam si vidio kakva mi je stanica. — Starr, oni su te mimoišli zato što si kauboj. — Pazi bogamu! Dobro si pogodio. Ito je sumnjivo. — Prema ne emu što sam usput uo, zakju io sam da su ti judi č č č s kamionima kupovali stoku da se time prikriju. Možda su u 33

posljednje vrijeme okrenuli krasti stoku. Znaš, danas više nema posla koji se nije izopa io. č — Drugaru, ti imaš mozga! — uzvikne Starr, sav napet. — Kad dobro promislim, sve bih rekao da od jesenas nisam vidio te kamione da ovuda prolaze prema jugu. Pro u oni zna se. uo sam ih. Ali, usred đ Č no i, ć — Sad ve imamo nešto o emu treba razmišljati. ć č — Zapanjuje me. Vraški me golica znatiželja. Sid, ovo e Genea ć đavolski interesirati. Ti mu to odmah reci. Reci mu sve što znaš o tim kamionama — Budi siguram da ho u. A stupim li kod tog Stewarta, poslat ć ć č u ti potvrdu i novac da mi poru iš prtljagu iz Los Angelesa. — To u ti drage volje u initi... Pa, vrijeme ti je da po eš u krpe. ć č đ O i ti se sklapaju od umora. Hodi, povest u te u hotel. Nije ništa gori č ć od autokampa, dobar je. Na prolazu pireko ulice, Starr nadoveze: — Svakako, imao bih mnogo toga da ti pri am o Stewartu, č njegovom ran u i tako dalje Ali, ne mogu se dosjetiti svega č najedared... Vidjet eš, gospo a Stewart je divina. Još je lijepa, a ć đ kakva je to žena! Gotovo sam zaboravio da ti spomenem njihovu k er. Nije ni udo, nisam je vidio skoro etiri godine. Još je bila ć č č dijete. Ta ti je majstor da smota ovjeka! Svi su kau-boji za njom č pošašavili. ak i ja.' Mislio sam da sam glavni, jer mi je jednom Č dopustila da je poljubim. Ali, koliko sam pogriješio Si e! Ta td je đ djevojka paklenska izaaiva ica, ali prava i poštena. Samo je puna č ženstvenosti... No, toaš danas mi je Gene rekao da mu se ona vra ać ku i. Sav se uzbudio zbog toga. On nju obožava! A možda se i zbog ć nje nešto sekirao... Side, ako je ta djevojka onakva kakvu sam je ja upamtio, onda ti no u ne eš oka sklopiti. ć ć — Ne bih rekao — nasmije se Lance. — Mom e, ta ja sam ti č malo u Hollywoodu proživio, i lumpovao sa najzgodnijim i najve imć zavodnicama ovog svijeta. — U Hollywoodu? Gospo e bože, pa šta eš mi još ispri ati? đ ć č Si e, ti si mi unio malo razonode u ovaj mioj tmurni život... Jesi se đ zacopao u koju zvjeadu? — Rane, zaglibio saim ti ne jednom ve tri puta. Nisu ni zvijezde ć bile. Sitne glumice, ali zgodnije od zvijezda. Svaki put sam se gore 34

zaljubio. Prema tome, sebe ne mogu zamisliti zaljubljenog u djevojku s ranca. Nemoj se uvrijediti mladi u. I moja sestra je djevojka s ć ranca i ja se njome ponosim. Ali, shvatit eš što ho u da kažem, ako ć ć gledaš filmove. — Pa ja gledam svaku predstavu, ponekad i dvaput. — Onda ti ja jasno koliko^ u biti siguran na jednom rancu u ć Arizoni. — Siguran eš hiti, ako ona ne do e ku i, što ne bih rekao. ć đ ć Drugaru, ja na tvor- mjestu ne bih bio toliko siguran... Evo, stigosmo do hotela. Da si mi zdravo do sutra ujuibro. Baš mi je drago što smo se upoznali, Lance. — I meni, Rene. Vidjet emo se sutra rano. Ne zaboravi da mi ć napišeš ceduljicu za Stewarta. Laku no . ć Živo uzbu en i zadovoljan doga ajima tog dana, i onim što đ đ predstoji, Lance po e da spava. Posebno se radovao poznanstvu s đ bivšim kaubojem Starrom. Zaklju io je da je to ovjek s kojim valja č č drugovati. Sre a ga je poslužila pri ulasku u ovaj novi i daleki kraj. ć Sutradan rano ujutro, nakon doru ka, Lance je izvršio prvu č 'kupovinu u Arizoni: Kupio je novo jaha e odijelo, nužno potrebni ć pribor za brijanje i još neke stvar ice. Bespotrebne stvari smotao je č u stari kaput, u svežanj koji e lako objesiti o sedlo. Kad se pojavio U ć garaži kod Starra, vrli drugar njegov smiješno je zi-nuo u udu. č 'Brojutro, Side — on rastegne. — Sta si to napravio? Što si se nacifrao! Bože moj! Ni na kraj pameti md ne bi palo da si rbi takva lutkica. Kad te još vide na onom konju sve e redom pasti. uj, da ti ć Č nisi za Geneovu k er ve uo ili ak da je. nisi ve vidio? ć ć č č ć — Ne nisam. Ali sam se morao obrijati i presvu i u iste krpe — ć č objasni Lance. — Ne mogu tražiti posao a izgledati kao protuha. — Nisam baš oduševljen. Side — sumnji avo otpovrne Starr. — č Geneu se svi aju ljudi tvrda izgleda. S tom crvenom maramom i svim đ ostalim izgledaš pravi Buck Janes. — Rene, kupio sam najskromniju ode u koju sam našao u ć du anu — usprotivi se Lance. — Ako smatraš da je bolje da opet ć obu em... č — A, nemoj, ja se pomalo šalim. Dobro izgledaš. Zapravo, silno izgledaš. Nema kauboja koji e prevariti Genea Stewarta. Progledat ć ć ć ć e on tebe skroz naskroz. A kladim se u du an da e donijeti isti 35

zaklju ak kao ja. č — No, onda, šta kog vraga... — Baš tako. Šta e kog vraga ispasti ako naletiš pravo na ć Geneovu k er? Ona je na putu ku i. Gene je to ju er rekao mojoj ć ć č majci. — Rene, baš si ti zagudio sve jedno te isto. Pa zar ta ništa drugo nije na pameti osim srca gospo ice Stewart? — Lance e đ ć šaljivo. — Do vraga, ne! Meni je na pamet samo šta e s tobom biti, ako ć se vas dvoje sretnete. A u tom novom odijelu ti i te kako odska eš č od sviju. — I ti si slika i prilika arizonskih kauboja, zar ne? nadoveže Lance. — Da, znao sam ih mnogo u Hollywoodu. Divni momci, ali jednostavno ludi za curama, i spremni svakog asa na podvalu i č smijeh!... Da, pored toga kockari i kartaši. Kladim se u pet zelemba a da ja ne u ni pogledati tu tvoju arizonsku kraljicu uvara ć ć č goveda... Ta, ovje e, više od godinu dana sam živio u Hollywoodu! č č — To si mi ve sino rekao — suho otpovrne Starr. — Okladu ć ć primam. Eto ti cedulja za Genea Stewarta. Nadam se da eš ispasti ć bar upola dobar koliko sam te ja prikazao. — Hvala, Rene. Ne vjerujem da u biti slab. A sad reci mi kako ć ć ć č u na i taj ran . — Idi autoputom, prema jugu, naravno. Okreni prvom cestom, to ti je obi na zemljana cesta, na lijevu stranu. Drži se nje oko pet č milja. Do i eš do jednog mosti a preko potoka. Vidjet eš, ima puno ć ć ć ć zelenih vrba. Ali, ne možeš ga mimoi i, jer je to prvi most na koji eš ć ć nai i. Tamo ti je, s desne strane potoka, staza koja ide pored njega. ć Udri tom stazom, drugaru, i nek ti je sretno. — Otkud u poznati ran kada do em tamo? ć č đ — Pakla mu! pa to je jedini ran u tom kraju. Ku a u starom č ć španjolskom stilu, diže se na jednoj glavici, usred stabla. Zidovi su joj bili bijeli. Ali, spazit eš je još s vododijelnice, deset milja prije. ć U doista kratkom vremenu Lance se ve našao van Boltona na ć cesti koja se penjala i gubila negdje u sivilu neznanog. Umpqua, pognat nekim utilom, možda mirisom kadulje ili samo svježog zraka, ć brzo je grabio prostor ujedna enim kasom. Lanceu zdesna ležao je č autoput poput blještave vrpce i slijedio željezni ku prugu, a dalje, č 36

prema jugozapadu, preko pustinje, pružao se niz telegrafskih stupova. S lijeve strane, onkraj zelenih vrba što su oivi ile potok, tu i č tamo su neki skromni ran ili pak meksikanska ku a od nepe ene č ć č opeke oživljavali krajinu koja je usput bivala sve divljija. Ispred Lancea, na horizontu, uzdizao se planinski masiv, tu i tamo oštrih, vrletnih obrisa, a ponegdje mutan i nejasan. Lanceovo hitro oko spazi ze eve u trku i kojote što se šuljaju, i sapi neke životinje za č koju je zaklju io da je anilopa. č Kasnije je staza napuštala potok. Zakržljali cedrovi i blijedopurpurna crta na tlu ozna- avali su odakle po inje predio č č kadulje. Lance je poznavao kadulju Oregona i Kalifornije, ali ta se po mirisu i bujnom obilju nije mogla usporediti sa ovom, arizonskom. I Umpqua je pokazao koliko mu se dopada njen miris. inilo se kao da Č u svježem uzduhu ima ne eg oštrog i pikantnog. Sunce je postepeno č sve ja e pržilo Lanceu le a; sa tla se poput dima dizao sloj vru eg č đ ć zraka; vrhunci što su se u plavetnilu daljine inili oštrijim, sad su se č u žezi mutno gubili. Na desnoj strani, prema autoputu, koji se još nje gubio iz Lanceova vidokruga, sivilo bijaše prošarano krdima stoke. Me utim, staza je sve više zavijala ulijevo i penjala se preko crvenog đ stijena i krša što je izbijao iz zemlje i izme u cedrovih šumaraka. đ Došlo je podne, i Lance izra una da je prešao najmanje č dvadeset milja, to jest dvije tre ine puta do Stewartova ranca; ubrzo ć je došao na vododijelnicu koju je Starr spomenuo. Krajolik bijaše tako divan, da je Lance stao i kao o aran u nj zurio. Spazio je kako č se rep prašine diže za nekiim kolima što puze prostranoni sivopurpurnom dolinom ispod njega, koja mora biti južni kraj doline Bernardino. Monotoniju tog kraja remetila su kamenita podru ja, č cedrovi šumarci i tamne mrlje šume, što se izvijala uzbrdo prema planini za koju je Lance zaklju io da mora biti Peloncillos. Uto č Lanceovo oštro oko zapazi pošumljenu glavicu i staru španjolsku zgradu što ju je Don Carlos sagradio. Mada udaljena još deset milja, iskakivala je veli anstveno upravo, onako kako je Starr nagovijestio. č Zelenilom opasano i kao dragulj plavo jezerce blistalo je na suncu, a od njega je kroz sivilo vijugala voda koja je u širokom luku zaobilazila krševit hrbat na koji se Lance popeo. Ovo je, naravski, bio potok što ga je dolje prešao. Bio je to prostran kraj. Koliko prostran mora biti ovaj kraj kad evo ovdje, pred Lanceom, leži samo jedna njegova brdima oivi ena dolina! Usmijerivši nizbrdo, stazom, č Lance ozbiljno, ali opet nekako oduševljeno, pomisli kako je pridobijen zauvijek. Tu e ili na i ili podi i ku u. Osjetio je da Renu ć ć ć ć 37

Stamru duguje zahvalnost do groba. Podne je dobrano zamaklo, i Lance dojsha u zgodno, malo meksikansko selo u podnožju glavice. Tu i tamo sporo su se dizali stupovi plava dima. Svud naokolo odisalo je dokolicom, i na polumagoj djeci, i na magarcima i psima, i na stanovnicima u šarenoj odje i što su nehajno gledali sa svojih niskih trijemova. Lance dobaci ć jedno pitanje nekoj grupi. Jedna vanredno zgodna djevojka Meksikanka, koja je blistavih crnih o iju vragoljasto gledala u č Lancea, do eka ga sa: — č Buenos dias señor. — Veze nemam. Je li znate po ameri ki? — upita Lance blago, č osmjehuju i se djevojci. ć — Znam, kauboju. Gospodin Stewart je kod ku e. ć — Hvala, Señorita. Mislim da e mi se ovdje dopasti. ć U njenom crnom oku vrcne iskra nestašluka i ona poput tog bljeska munjevito otpovrne: — Nije vam dugo trebalo, señor. Jašu i uz blagu uzbrdicu Lance je u sebi premetao ovu ć primjedbu djevojke Meksikanke. »Gle! šta li je time mislila? Ne mogu shvatiti, ali me svakako zavitlavala. Baš je slatka mala! Dobro, señorita. Još u te ja potražiti. ć Nije ni prešao mjesto gdje put skre e uz pošumljenu glavicu, a ć ve ga neki dje ak dostigao i obavijestio da se gospodin Stewart ć č nalaza, kod obora, i prstom je upro u pravac. Lance mu dobaci etvrt č dolara i produži desnom stranom podnožja glavice, dok ne izbije ispred nekih štala od brvana, obora i štagalja, i neke izdužene, stare, vremešne mahovinom prekrivene nastambe koja je svojim truljenjem pružala slikovit prizor. Na prodorno njištanje nekog nevidljivog konja Umpqua odvrati frktanjem. Lance pro e stazicom oivi enom trošnim đ č koljem i u e u dvorište gdje je odmah zdesna stajala kova nica; đ č ispred nje bilo je nekoliko jaha a Meksikanaca i neki istokrvni č č vranac toliko ulašten i valjano njegovan da.je odudarao od sredine. Nato neki dotad iza konja skriveni visoki muškarac istupi naprijed. Bio je divno gra en, preplanula, inteligentna lica s dubokim borama, đ prodornim crnim o ima, i bijelim vlasima na sljepoo icama. Lanoeu č č nije trebalo re i da je to Gene Stewart. Kako je Lance prišao, ono se ć tvrdo lice najprije smekša, potom se osu osmijehom što ga toplinom svojom u ini privla nim, a zatim se iskaza živim zanimanjem kako za č č jaha a tako i za konja. č — Zdravo, kauboju — pozdravi ran er Lancea prijaznim, č 38

dubokim, glasom. — Prvi si stigao. — Šta... kako? — izmuca Lance. Jeste vi Gene Stewart? — Da ja sam Stewart, a tko si ti? — Lance Sidway. Tražim posao. — Fino... A smijem li te pitati da li te je moja k i preporu ila. ć č — Ne, zaista nije, gospodine —odvrati Lance, sjetivši se Starrovih rije i, i najedared se obeshrabri, — Ne poznajem vašu k er. č ć — I to je mogu e. Ali, zar njen današnji povratak ku i nema ć ć možda kakve veze s tvojim traženjem posla? — upita Stewart, s iskricom u prodornim o ima. č — I tako bi moglo biti, sude i prema kaubojima što sam ih sreo ć u Arizoni — prihvati Lance, hladnokrvno uzvra aju i na šalu o igledno ć ć č uperenu na njegov ra un. — Ali, u mom slu aju ipak nije tako. č č — Zbilja? onda u te u tvom slu aju saslušati. ć č — Imam jednu preporuku — produži Lance, izvadi pismo. Stewart ga otvori i pro ita, te se zadovoljno nasmiješi kauboju. č — Starrov drugar, a? Samo, nije mogu e da si baš ovakav ć kakvog te on opisuje. No, ukoliko si bar približno takav... — Izvinite me, Stewarte — žurno ga prekine Lance. — Ne u da ć se prikazem u krivoj boji. Starr me poznaje koliko i vi Upoznali smo se sino ! Sprve simo se dopali jedan drugome. Rekao mi je da ete ć ć me možda uzeti. Ponudio se da mi napiše preporuku. — Tako. Da, takav je Ren. Si i. đ Lance si e sa sedla i ispusti uzde. Stewart se obrati jedan đ momku iz grupe onih što su s divljenjem promatrali konja: — Pedro, napoji ga i otimari... Kauboju, imaš divnog konja. Nijednu mu grešku ne mogu na i. Nema ran era na Zapadu koji te ne bi zaposlio samo ć č zato da mu se pruži prilika da ga kupi ili da ti ga ukrade. — Silan je Umpqua — odvrati Lance, dok ga je ran er vodio k č sjedalu na trijemu jedne zgrade po kojoj se vidjelo da služi kao du an. ć — Nelse, iza i — dovikne Stewart kroz široko raskriljena vrata đ stare zgrade, a pošto ne dobije odgovor on žalostivo dometne: — Mora biti da je otraga, s mojom k erkom, gledaju njene konje. ć Kauboju, ispreznojit eš se da sa uvaš konja. ć č 39

— Ah, da — nasmije se Lance potaknut ran erovim č nagovještajem da e ga uzeti na posao. — Nema djevojke koja voli ć konje, a da ne bi htjela Umpqua, to se zna. Ali, ako ho e njega, mora ć i mene uzeti. — Imaš pravi kaubojski duh iz starih vremena! I ja sam nekoć bio takav... Otkuda si? Lance ukratko ispri a o svom domu u Oregonu, o ste enom č č iskustvu na tamošnjim pasištima, skromno nabroji svoje vještine, ali presko i vrijeme provedeno u Hollywoodu. č — Da li si ikad uo za ove pašnjake i za moj ran ? č č — Prvi put od Starra. Ovdje bi bila divota božja raditi. Molim vas, Stewarte, okušajte kakav sam na poslu... — To bih sa zadovoljstvom u inio — odvrati ran er, prijazno ali č č ozbiljno. — Jednom sam imao družinu najlu ih i najboljih kauboja na đ granici. Ali, gdje su ona vremena... Starr mi je u pismu napisao da pla a ne igra ulogu. ć — Ja u drage volje raditi za stan i hranu. ć — Jesi li bogat? — Gospode, ne! Imam samo nekoliko dolara u džepu, i konja. Da, zapravo bih morao re i da sam bogat. ć — Sidwayu, ne mogu dopustiti da radiš zabadava. — Ali, gospodine, ako je samo novac u pitanju, zbog njega me nemojte odbiti — navali Lance. — Budi iskren. Bit eš mi draži ako mi priznaš da ovaj posao ć želiš samo zbog Madge. — Madge!... A tko je ona? Oh, da, naravno, vaša k i... ć Gospodine Stewarte, kunem vam se asnom rije i da sam za nju prvi č č put uo kad je sino Starr o njoj bulaznio. č ć — No, i to bi moglo biti dovoljno. Ti si pravi kauboj, od glave do pete. — Ali nije bilo dovoljno. Nije bilo ništa. Žene mi se ne motaju po glavi. — Nemoj se krivo zaklinjati. Kaubojima se žene uvijek motaju po glavi... Uzet u te, Sidwayu, s pla om od nekoliko dolara ć ć mjese no, dok posao sa stokom ne po e nabolje. č đ — Hvala vam. Budite uvjereni da u se što bolje založiti. ć 40

— Je li ti Ren spomenuo da bi se vratio k meni? — Da, rekao je tako. On to ho e. Ja bih se okladio da e do i ć ć ć čim smogne nešto više para. — Meni je mrsko da ga pitam. No, kad biste mi vas dvojica, tvrdi momci, i Danny pomogli, uz moje kravare, mogao bih spasiti stado. Znaš, Sidwayu, ovuda je bilo nekakve udne kra e stoke... č đ Stewarta prekine neki umilni, zvonki glas što je dolazio sa staze iza ugla trijema. — Nelse!... za ime božje, pogledaj tog vranca!... Oh, kakav ljepotan!... Oh! Oh! Zveckanje ostruga oglasilo je lagani hod nekog jaha a. č — Djevojko, tog konja još nikad nisam vidio — rastegne ne iji č stara ki glas. — Zamrzit eš me, ali ti moram re i da bije tvoje rage č ć ć za cijelu dužinu. — Glupost!... Ali, zaista jeste divan... Nelse, ja ga ho u. Dobit u ć ć ga, makar koštao deset tisu a... Tata.! Tata.! ć Stewart šapne: — Po i straga i reci joj da tog konja ona ne može kupiti. Bit e đ ć smijeha. — Dakako, gospodine — krzmaju i odvrati Lance. Dobio je prvi ć nalog od gazde. Osim toga, njega je neobi no pogodila ova situacija, č ili ga pak zgodio onaj umilni glas. Pošao je k uglu, i u to za uo č korake. Potom nešto se isprije i pred njim i neka prilika uleti mu č pravo u naru aj. č — Oh! — ona krikne i posrne; pala bi da se nije hitro uhvatila za Lancea Djevojka — gologlava — lepršave zlatne kose — ljupka zarumenjena lica, neobi no znana — ljubi astih o iju što su se širile i č č č tamnile! — Kako, za milost božju?... Vi... Zar ovo nije udo nad udima! č č Pa to je moj junak! Prepoznao ju je. Djevojka iz njegova doživljaja na koleškom terenu, djevojka iz one lude jurnjave ulicama Los Angelesa. Ustreptala radoš u, ona ga zagrli i svojim crvenim usni-cama poljubi ć njegove, mirnim, slatkim cjelovom, a njemu se u ini da e mu prsa č ć pu i. ć 41

GLAVA 3. Sunce je ve bilo na smiraju kad se Gene Stewart dovezao u ć dvorište svog ran a. Unato starim kolima, vožnja iz Boltona u inila č č č mu se kratkom, i ovaj put je propustio da uživa u divotnom krajoliku što ga je toliko obožavao ve preko trideset godina. Mnogobrojna ć znana mu mjesta, spomenici lude mladosti, ovaj put nisu mu do arala snove o prošlosti. Ovaj put ak ni ruševine meksikanskog č č sela od nape ene opeke, gdje ga je Madeline nagovorila da napusti č svoje zle sklonosti i po e raditi za nju, nisu uspjele da ga podsjete na đ taj presudni momenat, na blaženi preokret njegova života. Nevolja je doista zamutila Geneu oko, kad nije vidio ravan kadulje gdje je, u gor ini i bezna u, strgao Madeline s njena konja, i — znaju i da je č đ ć ona zapravo njegova, da je njegova usprkos tome što ona o tome ne sanja, i da ju on napušta zauvijek, da bi odjahao svojim nekadašnjim stazama ispi uture i revolveraša, ne bi li glavu izgubio — u svom č samoodricanju poljubio ju podrugljivo-strastveno. Kad se Gene, prolaze i pored tog mjesta, nije toga sjetio, pa makar od onda prošlo ć dvadeset godina, zna ilo je da ga je zbilja pritisla teška nevolja. č Posljednji od njegovih sjajnih jaha a iz tih prvih i razuzdanih č dana, stari Teksašanin Nels sjedio je na trijemu du ana, pušio i ć č ć č ekao. Gledaju i tu sijedu glavu, uske orlovske o i, suho izborano lice, Geneu se u ini da ga je zgodilo neko rijetko i zapanjuju e č ć osje anje vremešnosti. Nelsu mora da je blizu sedamdeset. A ispod ć te blage maske spokojnosti, probijao je sav pustoš i život Zapada. — Nešto kasniš, Gene, a vu eš se kao da si sad s mokra konja č sjahao — dobaci Nels. — Jeste, stari moj — umorno odvrati Gene, i sjedne na trijem, 42

drže i neke svijene novine u ruci. ć — Šta ti je? — Sve ide iz lošeg u gore, Nelse. — Je li ti se javila Princeza? — živo upita stari kauboj. — Meni pismom i brzojavom. Madelinei piše više... Madge se vra a ku i. Za stalno! ć ć — Ma nemoj mi re i!... Auh! Onda, sve je fino i lijepo — odgovori ć i opusti se s izrazom ushi ena olakšanja. ć — Loše su vijesti od Madge, Nelse. Ali, pustimo to za sada. To je manje zlo. Lawson je bankrotirao. Ne mogu više ra unati na novac č što mi duguje, a u to sam polagao sve nade. Vjerovnici me salije u. ć Do novca moram do i. ć — Je li se podigla cijena stoci? — Pala je na trideset dolara po grlu. — Gazda, ja bih prodao. — Zar cijelo stado? — iznena eno upita Gene. Od svih sto ara, đ č Nels bi posljednji žrtvovao svoje blago. U Arizoni nije bilo vještijeg i promu urnijeg u ocjeni svega što se ti e stoke. ć č — Cijelo, do posljednjeg roga, Gene. — Ali, da ran er tako nešto u ini, to je ne uveno! — usprotivi se č č č Stewart. — Svakako. A šta je s ovim što se doga a danas, zar nije i to đ ne uveno? Za cijela života nisam tako nešto doživio. Ako pomislim č na malo dalju budu nost, Gene, onda moram proricati da su krupnim ć sto arima dani odbrojani. č — Nepojmljivo! — protisne Stewart. Ova ga pomisao nekako bolno pogodila. — Na temelju ega tako nešto prori eš? č č — Prvo i prvo, što se država upli e. Zatim, pašnjaka je svake ć godine sve manje. Posljednje i najgore, sad ve i kod nas dolazi ć meso iz Argentine, i to jeftinije, nego što nas košta. Gene, gadna nas vremena ekaju. Tako ja slutim. č — Tvoje slutnje sam uvijek poštovao, — Nelse natmureno odvrati ran er. — Ali, ova mi se ini besmislenom. č č — Gene, koliko si duboko zaglibio u dugove? 43

— Nemam hrabrosti da sve zbrojim — neodre eno odgovori đ Stewart. — Pa, rasprodaš li sve po trideset po grlu, možeš isplatiti dugove, i sa ekati da prebro-diš nesre u i nai u opet povoljna č ć đ vremena. Ukoliko ih doživimo! — Mogao bih odlu iti da prodam, ali samo pola stada — č zamišljeno prihvati Stewart. — Ti si gazda. Ali od mene si tražio mišljenje. Zaboravio sam ti re i da je ju er dojahao Danny Mains. Ne ide mu od ruke uzgajanje ć č stoke. I previše je izgubio junadi. On pretpostavlja da ih Meksikanci kradu. — Ali, otkud može nekoliko Meksikanaca, pa neka su ne znam kakvi zlikovci, da se otarase stoke ne puštaju i nikakva traga? ć — Pojma nemam, Gene, ali jedno je sigurno, da se tu nešto krije. Onolika Bonitina svojta, pa da su svi pošteni. Mora da ima i takvih koje e tek smrt opošteniti. Bonita je Dannyju svakako fina ć žena, a i njihova k i, mlada Bonita, slatka je djevojka. Ali... to ti je ć sve. A njega strah od njene svojte. On me s neba pa u rebra upitao šta da radi. — A šta si mu ti rekao, Nelse? — Pa, rekoh mu neka proda... Kad se on na to trgnuo, savjetovao sam mu nek se udruži s tobom. Onda, unajmite li par dobrih kauboja, mi bismo mogli svemu tome dosko iti. Odnosno, u č najmanju ruku kra i. To ti prokletstvo odnosi svu zaradu. đ — Savjet nije loš, Nelse. Ali, ime bismo platili unajmljenje č kauboja? — Uh, gluposti, Gene! Ta, nije mogu e da tako slabo stojiš — ć žalostivo odvrati Nels. — Žao mi je, drugaru stari, ali zbilja tako slabo stojim. Teško mi je Madelinei u o i pogledati. A da ne govotiiimo da joj do em s ovim. č đ Stewart razvije novine što ih je stiskao u šaci i prostre jedan list preko koljena starog kauboja. Nels izvadi nao are, namjesti ih i č stane polagano itati: č NEREDI NA TERENU KOLEDŽA Studentica izba ena zbog podstrekavanja obra una izme u č č đ studenata i policije. 44

— No, nek sam....! — protisne Nels i trgne uvis svojom lijepo oblikovanom sijedom glavom. Mnogo je puta Gene vidio kako te plave o i sijevaju ognjem, ali rijetko kao poput ovog puta. Nels je č naga ao u emu je stvar i njegova su osje anja bila povrije ena. đ č ć đ — Princeza? — Da, ma koliko mi teško bilo da to kažem. Ali, itaj, pro itaj č č šta piše. Nelse. — Auh! Gene je promatrao Nelsovo lice finih crta, dok je ovaj s mukom č Č itao ono pola stupca u novinama. esto je vidio Nelsa kako smrti gleda o i u o i, ili ju sam dijeli ali je tek sad prvi put zamijetio sjenku č č i gr evit drhtaj što preko toga lica u tek kratkom hipu preletješe. č Sjetio se da Nels voli Madge isto toliko koliko ju vlastiti otac voli, da je Nels prije mnogo i mnogo godina nazvao ono prkosno dijete Princezom, da ju je Nels prvi put posadio na konja, i nau io jahati. č Stari kauboj presavije novine i vrati ih Geneu. — Dao bih ne znam što da izrešetam tog zlikovca koji je to napisao. — Besmislica, Nelse. Jesi li lud? Pa mi smo u devetsto trideset i drugoj! — Da, pakla mu, ali se u Sjedinjenim Državama danas puca više nego u ono doba kad smo mi najprije došli u ovaj kraj, ti prije trideset godina, a ja još ranije... Taj prokleto laže, Gene. — Tko? Je li pisac ovog lanka? č — Jest. Od sve te prljavštine niti jednu rije ne vjerujem. Da je č ludovala, da je pijan-dura bogataška i pravi demon brzine. Gene, za milost božju, ne možeš valjda u to vjerovati! A Madelinei nemoj re i. ć — Sve mi se ini da sam gotov, Nelse. Ovo je posljednji udarac. č Ne znam šta da mislim. Madge u svom pismu priznaje. Na asnu rije , č č otvoreno! — A u brzojavu kaže da se vra a ku i i da e tu ostati. ć ć ć — Bože! Ve dugo nisam uo bolju vijest! ć č — Dobra je vijest, Nelse, mada uz to ovjeka boli. Izgleda, da č nije te njene nevolje... — Ma ne, Gene! Princeza voli ovaj kraj i ovu ku u ć gdje se rodila. Tu joj je dom. — Vlastitu k er ne poznajem — uzdahne Stewart. — Sjeti se, ć 45

Nelse, da više od tri godine nisam uop e vidio Madge. Sam znaš da ć sam bio u Meksiku kad je prošli put došla ku i. A pretprošlog ljeta, ć otišla je u Evropu. — Da, znam. A ja se kladim na nju, Gene. Da, svakako, bila je divlja kao ždrebica, ali dobra kao zlato i prava kao elik. Kad je č posljednji put bila ovdje, i te kako me kosnula. Morao sam do i na to ć da su se vremena izmijenila od onog doba kad smo ti i ja jurcali za curama. Eto, Gene, mi ostadosmo na istom mjestu, a ovaj se svijet kretao dalje. — Posve ta no. Kladim se da e se to nama osvetiti, Madge u č ć pismu kaže da e joj do i grupa prijatelja iz koledža u posjetu. ć ć — Fino! I posljednji put je tako u inila, i ja se nikad nisam bolje č proveo. — Nelse, baš si ti beznadežno lud. Pa Madge bi te natjerala da joj iz ruke jedeš. Ali, ja sam joj otac! — Svakako. A ja u se zabavljati i na tvoj ra un, Gene. ć č Polagano, Gene po e zmijugavom, zeleno oivi enom stazom što đ č je vodila ka ku i. Nelsu nije povjerio sve svoje brige. Zapravo, njega ć je najavljeni Madgein povratak i radovao i uveliko žalostio. Grupa prijatelja iz koledža! Kosovi, prepelice, drozdovi i svrake šuškali su i avrljali u č borovu gustišu. Posljednji zraci sunca u sutonu izgarali su zlatom po rascvalim penja icama, vremešnim zidovima i lukovima stare č španjolske zgrade. Mirisi ruža i borovine miješali se i stapali s mirisom kadulje što ga je laki vjetar donosio s poljane. Gene je osje ao kako su zemlja, i zgradurina od erpi a, ljepše nego ikada. ć ć č Ali je slika propadanja ve eras zgodila Genea daleko ja e nego č č ikada. S ograde letvice padaju; daske na verandama tu i tamo trunu; stara žbuka otpada i ispod nje izviruje nepe ena opeka. č Gene pro e ispod luka na kapiji, iza ku e i u e u đ ć đ dvorište Li ilo č je na sumra nu džunglu tamnoga zelenila, s teku om vodom, č ć pospanim pticama što dremovno cvrku u, i gustim miomirisom. Iz ć kuhinje lebdio je prijatan miris, i dopirali su tihi glasovi posluge. Gene pre e preko širokog trijema i po e k Madelineinoj dnevnoj sobi. đ đ U ruci je držao gomilu pošte, me u kojom, me utim, nije bilo onih đ đ novina koje su raspalile Nelsa. Njegove korake na trijemu Madeline je ula i izašla mu ususret. U ovom asu, kad je morao da joj otkrije č č onakve stvari o njihovom jedinom djetetu, Geneu se u ini da su mu č 46

ljubav prema ovoj plemenitoj ženi koja je još kao djevojka odbacila Istok da bi svoj život stopila s njegovim životom i ovim krajem, i njegov ponos zbog njene vrlo dobro sa uvane ljepote i šarma jedine č pokreta ke i snažne emocije. Ho e li Madge biti druga Madeline? U č ć njenoj kosi sjedine su ve vidljive, a preko lijepa lica po ele su ć č izbijati bore. Ali je sjaj njenih blistavih o iju isto toliko mekan i č radostan kao u mladosti. — Gene! — uzvikne ona i poljubi ga. — itav si dan zakasnio!... Č Nešto si mi umoran, zabrinut. — Zdravo Madeline — odvrati Gene i odloži omote i svežnjeve pošte na stol. — Da, umoran sam... i zabrinut. Loše vijesti, ženo. I to ne sipe, ve pljušte kao iz kabla. Lawson je propao. Bankrotirao. Na ć novac više ne možemo polagati nade. Morat u prodati nešto stoke. ć Nels mi savjetuje da prodam cijelo stado... Mada sve to nije niišta. Imam ti jedno veliko iznena enje. Madge dolazi ku i. đ ć — Madge! Dolazi ku i? Zašto? Šta li je sad napravila, Gene? — ć mirno upita Madeline — Izba ena je iz koledža — bubne Gene, zmaju i da je vijest č ć morao iznijeti na blaži na in, ali nesposoban da lukavstvom štedi č ženina osje anja. ć — Oh, nemoj! Zar uo i diplome? Trebala je diplomirati č jedanaestog juna. — Da. Slabo je, ali možda ne toliko koliko se ini. Evo ti njeno č pismo i brzojav što su upu eni meni. Pro itaj najprije njih, pa onda ć č one za tebe. Pošao je u svoju radnu sobu, odmah do dnevne, upalio svjetla, i na stol položio svu neotvorenu poštu i neke poslovne papire. Potom pre e u svoju sobu da se opere i presvu e za ve eru. Time se dugo đ č č pozabavio, onako zavijen crnim mislima. Madeline ga pozove na ve eru, i on u e u blagovaonicu. Ukoliko je o ekivao da e na i ženu č đ č ć ć slomljenu, onda je bio prijatno iznena en. đ — Trebalo bi da sam gladan. Zaboravio sam jesti u gradu. Upitao je Madeline za novosti na rancu za vrijeme njegova odsustva. Novog ništa nije bilo. Mlitavo i pospano ljeto nastupilo je i mirna kolote ina života u poljima nije nigdje poreme ena. Kad se č ć Gene do sita najeo, predložio je da pre u u dnevnu sobu i da odbace đ sve probleme. 47

— Nikad ih ne eš odbaciti, dragi, sve dok ne promijeniš na in ć č razmišljanja — umilno mu odvrati žena. — Ti uvijek gledaš samo crnu stranu stvari. — Madeline, ovo je nesretno vrijeme ponovo oživjelo Genea Stewarta iz negdašnjih, tmurnih dana. — Ne bi smjelo. Ti si me savršeno usre io, više od dvadeset ć godina. Tebi i meni, gubitak novca ne zna i ništa. č — Madeline, ja bih svoje gubitke progutao... ali me mu i to što i č ti gubiš. Cio si život provela u izobilju. U njemu si ro ena. A ima više đ od godine dana da svojim novcem krpiš Madgein ekovni ra un. Ona č č uzima više nego što ima, a ti joj ništa ne govoriš da njeni prihodi nisu više onakvi kakvi su nekad bili. I sad zbog mene i te naše djevojke rasipnice, ti moraš trpjeti. Morala si joj re i istinu, im nas je kriza ć č pogodila. Trebala si joj re i koliko su joj prihodi pali. Me utim, ništa ć đ joj nisi rekla, ve si razliku sama pokrivala. A ona stotine troši gore ć nego pijani kauboji desetice. Eto, to mene boli. — Gene, ja sam o ekivala da e pad vrijednosti novca biti samo č ć privremen. Ali, još uvijek vjerujem, kako me moj zastupnik u New Yorku uvjerava, da emo stati na noge. Madgein kapital je neokrnjen, ć s vremenom e njeni prihodi opet biti normalni. Tetka Helena je to ć pametno uradila, da Madge ne može trošiti osnovni kapital. A što su se njeni prihodi smanjili, to kona no i nije toliko važno. No sad, treba č da joj kažemo, ukoliko imamo hrabrosti! — Ukoliko imamo! — zaprepasti se Gene. — Ne baš mnogo. Pa šta, ja Madge skoro i ne poznajem otkad je narasla. Kad joj je bilo sedamnaest, prije nego e po i u koledž, uvijek sam se grdno bojao ć ć nje. Morat eš joj ti sama re i. ć ć — Teško e to biti. I mene je strah, zbog svih ovih godma što ih ć je proživjela daleko od nas. Sad, kad bismo po eli od po etka, ne bih č č ju poslala u koledž. — No, hajde da na as zaboravimo financijske nezgode. Jesi li č pro itala njena pisma i brzojave? č — Jesam. Ona traži da ne donesem nikakav sud dok ne ujem i č njenu verziju. Izgleda da se našla umiješana u nekim neredima u koledžu, zbog kojih nije bila kriva, ali zbog kojih je na kraju izba ena. č Strašno žali što nije diplomirala. — Zar samo to? Zar ne žali i tu... tu nezgodu? 48

— Ona to uop e ne naziva nezgodom. Ne bih rekla da joj je ć takvo što palo na pamet. — Princeza je uvijek Princeza, zar ne? Ona prosto ne može pogriješiti — otpovrne Gene s tragom gor ine u glasu. Šta još kaže? č — Kaže da je pozvala svoje prijatelje iz koledža da do u ovdje đ preko ljeta... preko ljeta, ne zaboravi. To e biti po završetku škole, a ć sekira me više nego njeno izbacivanje. — To je lako. Reci joj da joj prijatelji ovog ljeta ne mogu do ić ovdje. — Zašto joj ti to ne bi rekao? — I još kako bih — mrko odvrati Gone. — Vrlo dobro. Tim lakše. Brzojavila je iz Los Angelesa na polasku. A sino se javila iz Yume. Sad, Gene, nemoj se mnogo ć uzbu ivati, izigeda da e po svoj prilici sutra sti i ovamo. đ ć ć — Madeline, pa to e... to e biti toliko divno da opet bude s ć ć nama, da me gotovo nije ni briga šta god je uradila — odgovori uzbu eni Gene. đ — Gene, ona predstavlja naš zajedni ki problem. Ona je spoj č tebe i mene. — Nije valjda mnogo mene? — zavapi Gene. — Prili no mnogo tebe, ti si joj otac. č — A recimo da je naslijedila nešto moje divlje krvi? — izusti Gene u stranu. — Da nije bilo toga, onda ne bi bilo ni Madge, dragi moj. — Gospode! oduvijek sam tvrdio da Madge posjeduje tvoju ljepotu, umilnost, pamet. Ali, ako u sebi ima onog mog demona... i taj se javi, u ovo naše suvremeno doba slobode za žene... pa šta, Maddie, šta pobogu mi tu možemo? — Šta ja znam? Možemo je voljeti, imati povjerenja u nju. Tako da voli svoj dom. Najbolje da se odmah sada za to složimo Gene. — Obe ajem ti, Madeline, ali me ipak strah. ć — I mene je strah, ali ne onako kako je tebe. Ja se bojim one gomile mladih studenata, tek puštenih s lanca svakojakih ograni enja, šta e se stuštiti na nas ovdje. č ć — Madeline, sje aš li se tvoje klape... one mla arije s kojom si ć đ 49

došla ovamo iz New Yorka odmah pošto si kupila ovaj ran ?č — Da, zaista, sje am se, odvrati žena mu zamišljeno, s nekom ć sjenkom u oku. — Brat Alfred... njegov ljubavni roman sa Flo... sestra Helen... moj najbolji prijatelj Edith Wayne. O, koliko li se daleki ine... č strašno daleki. Ali, Alfred nam je deset godina navra ao... Gene, da li ć si ikad pomislio da je Helen bila zaljbljena u tebe... u ono doba, kad si ti bio El Capitan? — Zar Helen!... Hajde, Maddie, ne budi luda. — Nisam. Istina je. Dosad ti nisam rekla. Znaš da se Helen nije udala. A svoje imanje ostavila je našoj Madge, koja je napokon bila takav problem, odnosno još jeste... Gene, budu li Madgeini prijatelji nalik njoj, onda e nama ljeto biti još uzbudljivije od onoga što smo ć ga imali prije dvadeset i tri godine. — U to ni najmanje ne sumnjam — izmumlja Gene. — Samo da nam je još jedan El Capitan, koji e ukrotiti Madge! ć — Maddie, valjda ne možemo poželjiti još jednog divljaka poput onoga! — A možda jedino ovjek takve vrste može osvojiti Madge... č Mužu moj, zašto ti uvijek toliko gorko podcjenjuješ sebe? — Kao ran er, propao sam. I to pošto sam uzgojio krdo od č osamdeset tisu a grla. ć — Ali, nisi ti tome kriv. Tko bi mogao predvidjeti šta e se zbiti ć s poslovima sa stokom? Bilo kako bilo, ja sam mislila na tebe kao kauboja koji je došao, i osvojio... Gene, moje su uspomene divne, uvijek, one me vje no ispunjuju i potpuno zadovoljavaju, ak i danas č č ja sanjarim o onom strašnom jahanju u Meksiko, kad sam išla da te spasim od smrti... i uživam kad dozivam tvoju slilku kako izlaziš van, uvjeren da ideš na gubilište. Umjesto toga nalaziš mene... svoju ženu, a nisi ni sanjao da je njoj poznata tvoja tajna! — I meni je sve to lijepo, Madeline. Meni je prošlost dovoljna. Ali tu si ti... naš dom... a sada i Madge, na koje treba misliti. — Gene, na kraju e sve dobro svršiti. ć — Svakako da ho e, draga. Ja sam ti staro zlogukalo. Volio bih ć da budem poput Nelsa... No, ti bi htjela pro itati svoju poštu, a i ja č imam itavu hrpu papira da pregledam. č Napustio je ženu svjestan nekog osje anja krivice i kajanja. ć 50