Zane Grey - Princezin ranč

— Oh, on se ne mi e... požutio je! — krikne uplašena č Madge. — Nadam se da e krepati — surovo joj dobaci ć Sidway. — Šta da radim? — Ako mene pitate, na ite tatu i Nelsa, ispri ajte im šta je taj đ č laf pokušao da uradi, pa gledajte kako ga oni vješaju o prvo drvo. — Baš ste životinja, Lance Sidway! Nije vam dovoljno što ste tu sjedili i osluškivali, onako bijedno nego još... — Pakla mu! kažem vam da nisam kriv! — Niti sam gledao, niti slušao, sve dok vam se ljubljenje nije pretvorilo u... — Morali ste odmah dati do znanja da ste tu! — prekide .ga Madge uporno. — Tako je. I za to mi je paklenski krivo. Ali, eto, smeo sam se, zbunio... nije mi bilo lako... Madge Stewart. Posljednje je rije i jedva, prigušeno istisnuo, č zureći u nju o ima č iz kojih je izbijalo strasno predbacivanje, na što bi se Madge smekšala da nije bila i sama uzburkana nepodnošlji-im uvstvima č — Za džentlmena to nije opravdanje — ona otpovrne. — Nije! Ali, šta pobogu mislite, da ste se vi ponijeli kao dama? — Lance Sidwaye, jesam i ostajem dama! — ona e oholo. ć — A ja sam bijedan, mizeran, vašjiv, puzavac! — on o ajni ki č č odvrati. — Smatram da ste približno pogodili. — I vi ste Princeza Stewart, sama sebi zakon, prvoklasna dama, vladarka koja ne može griješiti? — on vatreno bukne. — ujte, č vi! — Ta koleška bitanga što tu leži nije bila pijana, ve joj je ć ponestalo osje anja pristojnosti, ukoliko ga je ikad imala. A ni vi ć niste bili pijani, a da vam je tata bio ovdje, na mom mjestu, prezrio bi vas. — Rollie se zaboravio, priznajem... ali ja nisam. — Bah! Šta, pravom ovjeku vi biste bili sigurna roba — muklo do eka č č Sidway. Madge ga gadno pljesnu preko usta. Idu eg trena on nju ć otvorenom šakom ošamari, dohvativši joj i obraz i vrat, i da nije bilo klupe, ona bi se prevmula. Unato tome, mada zaslijepljena č udarcem, Madge ga opet pljesne, iz sve smage. — Prava ma ka, je l'de? — on e č ć grubo. — Ali od mene ne ete ć 201

napraviti psa. — To nije... potrebno — odvrati ona daš u i. ć ć Silno snažnim, tvrdim i vrelim rukama on ju zgrabi i dovu e na č svjetlo mjese ine. č — Princeza... kakve ironije u tom imenu! Madge Stewart, sad ć č ete, bar jednom u životu, uti istinu, tko ste i šta ste. Najedared se toliko udnovato izmijenio, toliko je bio mrko i č pravi no bezobziran, toliko blijed i užarenih o iju, da je djevojci sirce č č klonulo. Pokušala je da mu parira još nekom uvredom, ali ju nije uspjela izgovoriti. On ju strese onako kako je stresao Stevensa. — Princezo Stewart! Divna djevojka, tako svi misle. Ponosna, plave krvi, bogata. Kakva zabluda. Pa vi ste himbeniji od avola. đ Dosta je bilo vaših prljavština i bez ovoga no as. Zahvalite bogu što ć vas otac nije zatekao ovdje, no as, umjesto mene. On to ne bi ć podnio, ova bi mu kap prelila ašu. č — Sidway, šta s tim mislite? — šapne Madge, sklizne mu iz šaka i padne na klupu. — Mislim to, da su vaši predivni roditelji predobri za vas, Madge Stewart. — Lance, ja to... ve znam... ć — Ali ne znate na šta ste ih natjerali. — Oh, ne radi se valjda o novcu? — Da, o novcu se radi! — on kresne, naginju i se nad njom. ć Jeknula je. To je ono što ju je progonilo, to je ono na njenoj savjesti s im se nije šinjela suo iti. Osjetila je to u napetosti onog č č č č č ovjeka, u gor ini njegova glasa, u plamenu prezira iz o iju njegovih. To je ono što mu je dalo mo nad njom; u inilo joj se da joj i sama ć č duša klone. — Volja je sudbine da ja to vama kažem — on brzo nastavi. — Vaš tata mi je dao svoje knjige, da mu ih ja sredim. Nije znao da se tamo nalaze vaši bankovni obra uni, ekovi, i tako dalje. Ja sam i č č njih pregledao. I otud sam doznao koliko ste pokvareno rastrošna, i kako su se vaša roditelji upropastili zbog vas. — Oh, Lance! ne! ne! Vi ste bijesni na mene... ja... ja vas opravdavam. Ali, zaboga, ne govorite više... — ujte, djevojko, ništa nije suvišno što vam kažem — on je Č 202

prekine, ne osvr u i se na njeno žalosno, prestrašeno preklinjanje. — ć ć Ja volim vašeg tatu. Oa me podsje a na mog oca. A vaša majka, ona ć je krasna i prava žena!... Sve za Princezu, to je bio moto ovog ran a. č Madge Stewart, vi niste bogati. Prihoda više nemate. Presahnuše, ve ima tri godine. A ti vaši roditelji pustiše vas da tjerate svoje, da ć trošite kao pijan mornar, varate samu sebe, da njih žrtvujete svojim uspjesima u koledžu, haljinama i kolima, vašim koktel-zabavama s gangsterima... prešli ste sve granice! A ovu vašu zabavu, gospo ice đ Stewart, ovu izvanrednu i egzoti nu č fiestu u slavu sebi, priredili ste kad ste ve bili bez prebijene ć pare. Vaš je tata skupio posljednje krdo svoje stoke, da ga proda... da bi pokrio vaše dugove... I no as, ć dok je cijeli kraj slavio vas, kad je plesao uz vaš orkestar, pio vaše vino i pun ... to je posljednje stado odvedeno, oplja kano. č č Madge klone, zaginjuri lice u jastuke. Udarac je pao. Onaj jedan jedini, smrtni, koji ju je zdrobio. — I tako, an ele — šapne đ Sidway gotovo bez snage — otac vam je propao... a tko e platiti ovu zabavu? Ho e li vam se dopasti ć ć da Nels, Ren i ja skupimo svoju ušte evinu... đ Ispružila je drhtavu ruiku i njom ga ušutkala. Okružena ruševinama što su se do malo as zvale njen ponos i njena sre a, ula č ć č je kako brzo odmi u Sid č wayevi koraci. 203

GLAVA 10. Lance je slijepo srljao niz padinu, i stigavši na pola.puta zastane. Mirnim, zrakom plutali su tihi zvuci španjolske melodije. Beš utni se Mjesec bjelasao. Šta je to po inio? mu ilo je Lancea. ć č č Spustio se pod jedan bor i sjeo, rastrzan protivurje nim uvstvima. č č Svojim surovim postupkom on je sebi onemogu io dalji boravak ć na Stewartovu ran u. Dugo odga ana odluka inila se neizrecivo č đ č ogromnim olakšanjem. Ali ga je savjest gorko korila. »Zbog ega?« č pitao se on promuklim šapatom. »Zašto li ja osje am ovo... ovo... To ć je njoj trebalo!« Bilo mu je drago što je imao hrabrosti da joj kaže. Ukoliko u njoj ima makar zrnce dobrog, istina e ga istjerati na ć površinu. I kad je ve tako, zašto ga srce žiga, zašto mu u ušima zuji, ć zašto mu se glas oduzeo? Volio bi da joj je ono rekao tonom neuzbu enog glasnika kobi ije rije i istine padaju poput eki a. A đ č č č ć spao je na nivo ovjeka kao što je onaj Uhl. Možda bi taj donžuan č ispao ve i džentlmen. Lance se osje ao posljednjim bijednikom ovog ć ć svijeta. Pipao je usnu koja ga je pekla i ustanovio da mu je posje ena i č krvari. Ha, šta na ovo kažeš? Kao da i sada osje a one oštrobolne ć pljuske. I on je nju udario, punom šakom, tako silno da je zateturala. Najedared mu posve jasno sine: razlog toj nevjerojatnoj strasti bila je ljubomora. Zbog toga što do ludila ljubi Madge Stewart, prokleta mu je sudbina dodijelila da se onamo š u uri u mraku, da gleda, da ć ć čuje poljupce što ih je ona neštedimice poklonila tom momku iz koledža. Lance pokuša da tu sliku, izbaci iz misli. Taj ga je prizor pogodio kao grozan udarac maljem, ali je mu nu bol u njemu u stvari č ostavila ona podla rije — ona ljubomorom izazvana laž zbog koje ga č 204

je Madge pljusnula preko usana. Najzad se Lance dosjetio pravom jadu. »Što sam pokvaren« zamucao je u po glasa. »Bože, kakav sam. bijednik ispao!... ak i polupijana, bila je kadra da vodi ra una Č č o sebi. U to sam se osvjedo io. A ja... Ljubomora je od mene napravila č podlaca. Da je ona mene ljubila... to bi tada bilo božanstveno. Tu si gadan ispao, Lance Sidwayu!... Dobro Madge, kakva si da si, jedno je sigurno — estita si, i poštenje ti je kao stijena stameno.« č Ustao je pomalo rhture i na svježem zraku, pod sjajem đ ć ravnodušnih zvijezda. Njegovoj je tajnoj ljubavi došao kraj. Druge ljubavi više ne e biti, to je izvjesno. inilo mu se nemogu im da ć Č ć muškarac uop e, a Lance ć Sidway naro ito, gleda jednu č Madge Stewart o ima kakvim ju je on gledao, nosi ju na rukama, poljubi je č takvom straš u, pa se potom zaljubi u neku drugu ženu. ć Pošao je k spavaonici, trude i se da u jednu cjelinu poveže ć djelomi na obavještenja što ih je iš upao iz Bonite. Kod Nelsa je č č svjetlo gorjelo. Lance baci pogled na sat. Zora e za manje od ć jedinog sata. Upao je kod starog kauboja koji se upravo svla io. č — Nels, jesi li trijezan? — Šta je sine, šta ti je? Blijed si, a o i ti gore. č — Nije dobro, Nels. Jesi li dovoljno trijezan, da ti nešto objasnim? — Trijezan? Bestraga! Otkud u to znati? Onaj je pun bio ć č bogovski. Naprosto nisam mogao prestati. — Fino je pi e, nema šta. Kako su prošli ć Danny, Ben i Stewart? — Posrkali su posljednje kapi iz zdjele. Gene re e da je to s č njihove strane djelo milosr a. đ On je bio trijezan. Znaš, Gene je mogao i benzin piti, takvoga nije bilo nadaleko. No, Danny i Ren bili su pomalo nacvrcani... uj, reci ti meni šta ti je? Č — Puno toga! Poslušaj me. Spakuj ti meni malo dvopeka, mesa, suhih jabuka, sve što imaš pri ruci Sve to strpaj u jedne bisage. Ja uć osedlati konja. I molim te dotle mi se istrijezni — Sine, mislim da znam šta je — otegne Nels. Lance u e u đ svoju sobu, na brzinu se presvu e u jaha e odijelo, pripaše opasa s č ć č revolverom, pa požuri van, i na trijemu skide jedne uzde s klin anika. č Dan ranije, on je uve er smjestio konja u štali, zbog dolaska tu ih č đ konja na ran . im je za uo Lanceov korak, č Č č Umpqua zarza i stade 205

grepsti kopitom. Lance prebaci na nj uzdu, povede ga van, napuni zobnicu i dade mu neka jede. Potom, vode i konja požuri k Nelsovoj ć sobi. Ispred nje osedla konja, ali mu ne stegnu kolam. Odlu io je da č se opet vrati u svoju sobu i dobro promisli šta e još uzeti. Morao je ć upaliti svjetlo. Cebe, vunom postavljen kaput, pušku i nešto municije, rukavice, novac i šibice — drugo mu ne e trebati. Sjetio se ć Madgeine slike. Uzet e je, jer nema izgleda da e se vratiti, niti da ć ć ć ć e djevojku ikad više vidjeti. Na sre u, sliku je mogao utaknuti u unutrašnji džep kaputa. Umotao je najprije u svileni rubac, pa ju je brižno spremio. Al' e biti smiješno, pomislio je, bude li ga u sirce ć pogodio imetak kakvog razbojnika, najprije e probušiti sliku te ć krasotice Princeze Stewart! Ali ga ni to ime nije boljelo više od onoga što mu je ona u inila. Ugasio je lampu i izišao. Na istoku je č probijalo sivilo. Zora se primicala. Umpqua je tresao zobnicu ne bi li dohvatio i posljednja zrna. — Nels iza i. đ — Evo me. ekao sam te, sine. Ve sam bio zabrinut. Č ć — Hvala ti, Nels — re e Lance, uzimaju i bisage. — Nemaš č ć zašto da se brineš, bar ne mnogo. — Da. Pa, udno se ponašaš. Ja sam s kaubojima itav život č č proveo. I kažem ti: ako te nije onaj pun č opio, onda te opilo nešto drugo. — Je li? A šta to, arobnja e stari? — upita Lance hitro č č namještaju i sedlo. ć — Ti napuštaš Princezin ran . č — Ha! Pazi, Nels, što si pronicljiv! Kad je tako, pa da ti priznam: napuštam ga! — I to zbog Princeze? — Jeste, zbog Princeze! — podrugljivo otpovrne Lance. — Au! Jeste se sva ali? đ — Sva ali? Pogledaj, usnu mi je rasjekla. Ta mlada dama umije đ mlatiti. — Sine, ta nemoj! Udarila te? — Šta misliš, da sam, sanjao? — Ali zaboga, zašto? 206

— Nels, preduga je pri a. Ja satn samo dobio što sam zaslužio. č — Lance, što si toliko gorak... Znaš, moram ti pmiznati da sam ja pogodio da si ti zaljubljen u.Prifctcezu. — Vrag te odnio, ludi stvore! — plane Lance. — Moraš mi priznati! Provodadžijo stara i lažljiva, ti si mene tjerao u ludilo! Tjednima me nisi puštao na miru. Nisi mi dao mira ni u snu. »Da nisi ti zaljubljen u Princezu? Što je ona prema tebi slatka!«... To su tvoje rije i! Dobro, a sad uj, jednom, i zauvijek: kažeš, »da nisi zaljubljen u č č Princezu?« Haha! Ja tog nevaljalog an ela volim, toliko, da umirem đ za njim. Može li ti to u i u glavu? Pošašavio sam, pomamio se za ć njom. Ubio bih se, kad bih morao ostati ovdje. I prema tome, kidam. E, sad valjda znaš. — Sine ako sad budeš kidnuo napravit eš grdnu grešku — ć odvrati zaprepaš eni i ganuti ć Nels.—Jerje Princeza isto toliko strašno zaljubljena... — Pusti to. Ti nemaš mozga. Ti si lud. Trebalo bi te vezati — ražesti se Lance, kidaju i rije i iz sebe. Bilo mu je nesnošljivo da ć č sluša buncanje prostog, jednostavnog starca. — Sad uj ovo: sino , č ć čim je mrak pao, kradljivci su pognali svu stoku koja je Stewartu preostala. Mora biti da su je još za dana okupili. — Šta?!! — zagrmi Nels kao kakvim udom posve izmijenjen. — č Što nam, kog pakla, nisi rekao? — Tvoja miljenica Madge zamolila me da ništa ne govorim do sutra. To zna i, danas. č — A otkud to znaš? — Rekla mi Bonita. — Aha. Kako si to izvukao iz nje? — Dao sam joj ašicu-dvije onog pun a, otplesao sam č č is njom, malo se prošetao. I tako, istresla je vre om, pod nekim uslovima. ć — Pod kakvim uslovima? — Nije važno, Nels. Ne u da ti ih kažem A ti nju ne smiješ odati, ć ni Stewartu, ni Renu. — Hm! Njih ne eš prevariti. ć — To uop e nije važno. Stoku su odagnali kravari. Uputili se ka ć granici. Preko razvo a đ Gray Ridge. Gdje je to? 207

— To tu je onaj drugi sivi brežuljak jugoisto no odavde, ima oko č deset milja do njega, pa i manje. Iza njega je pobr e Pelencillosa. đ Postoji sto na staza što vodi pravo dolinom preko granice. U svoje č vrijeme onuda su kradljivci gonili stoku. — Stewartova stoka bi sad morala biti negdje na tom razvodu. — Dakako. A šta misliš uraditi, sinko? — Idem da ih na em. đ — Vrlo dobro. Samo, pazi da te ne opaze s vrha brežuljka. Kradljivci e pretpostaviti da kra a nije otkrivena odmah. Ali, o i su ć đ č im oštre. Sa dva dana prednost mogli bi se prebaciti preko prije nego im mi presije emo put... Idem pokupiti č Stewarta, Dannya i Starra, bili pijani ili trijezni, pa emo potjerati onom sto nom stazom. U ć č me uvremenu ti izna i gdje su kradljivci, pa odjaši u grad. Bez đ đ ikakvog odlaganja gledaj da skupiš kakvu družinu kauboja, organiziraj kakvu bilo potjeru, pa sve kasom tjeraj da tim ušljivcima presije eš put. č — Di li da za prijelaz preko brežuljka izaberem put po naho enju? đ — Najbolje. Ali budeš li umio i imao sre e, ti na i Cochiseovu ć đ stazu. Samo se ne spuštaj u dolinu osim ako se na eš ispred đ kradljivaca. — U redu, Nels. Idem — odvrati Lance. — Nels, ta banda može štogod posiuminjati šta tu ja znam, pa udariti Cochiseovom stazom. Zato reci Geneu i Renu neka na toj stazi traže moje tragove. Sko io je na konja i krenuo. Prešao je kroz selo koje je još č spavalo, i zašao u sive sjene prerije. Kad se rumeno svjetlo ukazalo iza crnog planinskog lanca Lance je naišao na svježi trag stoke. Prelazio je preko 'ceste i vodio pravo prema blagoj, sivoj padlind na sjevernom kraju razvoda Gray Ridge. Uzbu en i zadovoljan, Lance đ skrene sa staze i po e pre acem, nakan da se na brežuljku popne đ č nekih desetak milja južnije. Tek tada mu u misli usko i sva tragika č njegova odlaska sa ranca. Madgein ga lik progonio, svojim ljupkim, bijelim, unesre enim licem velikim o ima, a ponajviše ga mu ila slika ć č č klonule pod žrvnjem zaprepaš enja i srama smrvljene djevojke, pošto ć joj je rekao da je ona upropastila oca. I najzad onaj njen gest, njena mole iva ruka, što nijemo vapije za miloš u. Bi li joj bilo drago da on. ć ć Nels i Ren poklone svoje pla e? — to su mu bile posljednje rije i. ć č Prekasno! Lance se greio u sedlu. Zora se razbuktala u veli anstveno č 208

ra anje sunca; i dnevno svjetlo potjera Lanceove sumorne misli. Nije đ shva ao kako je mogao biti toliko bijedan. Osje ao je da e još biti ć ć ć prisiljen da se vrati na ran i djevojci objasni kako su ga ljubav i č ljubomora pretvorili u kukavicu i gruhijana. Time bi odao svoju ljubav, i opovrgao svoj prezir. Što je Više išao, to je u samoprijekoriu i grižnji savjesti uveli avao svoju grešku i ublažavao Madgeine č nedostatke. Ispadne li on na kraju spasilac njena oca, time što mu vrati s oku, i možda još dobije kuglu u glavu k tome njemu je posve pravo, samo neka ona dozna kako se on pokajao. Dijagonalno je prešao dolinu i nekih pet milja južnije zaputio se uz brijeg. Dok je stigao na vrh, sunce je ve bilo visoko odsko ilo. ć č Pobrinuo se da se ne pojavi niti da mu se konj vidi na samom vrhu brijega. Zaklona je imao, i to dobrog, me u stijenama i u cedirovoj đ šikari. Sjahao je da i'spita teren. Stoku je otkrio tek kad je pješke prošao dug put brijegom u pravcu sjevera. Potjerali su je u sam kraj uske doline izme u brijega i podbr a planinskog masiva. Stoka je đ đ pasla. Daljina u:je bila tolika da ne bi mogao raspoznati konje i jaha e, ali je Lanceu to uspjelo tek pošto su u dolini dosegli do ta ke č č koja je bila gotovo na istoj visini s položajem na kojem se on nalazio. Zadržao se sve dok nije opažao kako se stado kre e dolinom prema ć njemu. Na to je pošao natrag istim putem kojim je došao. Kravari imaju vid oštar gotovo kao u Indijanaca. Ali, da su ovi lopovi pretpostavili da e ih odmah goniti, onda ne bi toliko ležerno i ć polako išli u toku no i. Po svoj su prilici ra unali da e kauboji, nakon ć č ć burnih uzbu enja na đ senoritninoj fiesti, spavati itav dan. Plja ka e č č ć se otkriti tek nakon nekoliko dana, pa e lopovi imati vremena da ć nesmetano pre u granicu. Stvar su svakako pametno i u pravo đ vrijeme udesili. Stigavši do mjesta gdje je ostavio konja, Lance se oštro zagleda u pravcu ran a. Zamijetio je obla i e prašine na cesti, č č ć nekoliko milja od ran a, otprilike blizu traga stoke. Zaklju io je da su č č to Gene i jaha i krenuli u potjeru. č »U redu« rekao je sebi zadovoljno.« Zbilja sam imao dobru sre u da ovo iscijedim iz Bonite. Jadna mala! A sve zato da spasi ć brata nevaljalca! Dobro, ja u rije održati. ć č Pojahao je konja i krenuo jednom džombastom stazicom po hrptu brijega kojom je Umpqua morao pro i korakom. Lance je ć ra unao da se nalazi etrdeset milja od c č č este, a blizu etrdeset od č grada. Polovinu prijepodneva nije još prevalio. Preostao mu je itav č 209

dan, pa i duže, ako treba da izvede u djelo što ga je Nels pou io. č Vratiti stoku inilo se Lanceu lakim poslom. Pokušao je da predvidi č kakve neo ekivane okolnosti. Ako kravari otkriju da su im za petama č po i e u pobr e i pobje i. Lance baci pogled na masivne brežuljke ć ć đ ć pobr a što su se uzdizali i postupno se sve više penjali, sve do oštrih đ crnih vrhova Peloncillosa. »Meni se ini da je najbolje si i i potražiti kakvu družinu č ć kauboja odavde do grada«, rekao je Lance sebi. Pošto je porazmislio na sve mogu e eventualnosti, odlu io je da svoju zamisao izvede. Po ć č onoj padini ima nekoliko ran eva možda mu se posre i pa sretne č ć kakve jaha e. S tom svrhom Lance krene niz padinu. č Toliko mu se misli vrzmalo u güvi, da su mu i sati i milje bili kratki. Umpqua je išao hodom i kasom pod vrelim suncem. Dokle god ide po mekanu tlu, ne e se umoriti. U kasno popodne Lance stiže do ć posljednjeg ran a na padini brežuljka, gdje doznade da je nedavno č jedna družina kauboja odjahala da okupi nešto stoke južno od Boltona. Doista je imao sre u. Lance krenu dalje nošen krilima nade. ć Ti jaha i e najvjerojatnije udariti logor van Boltona. č ć Sunce je ve bilo na zapadu kad je Lance dostigao tri kauboja ć što su vodila tri tovarna i još šest rezervnih konja. Prišao im je, pozdravio ih i svog konja natjerao na hod. — Zdravo — odvrati mu jedan jaha , mršav i žutokos, što je č prodornim o ima upiljio u č Lancea. — Vidio sam te kad si silazio. Nešto si u žurbi, je li tako?" — I te kako. Vi ste, momci sa Spencerova ran a, je li tako? č — Da, tako je. — Ja sam Sidway, radim kad Genea Stewarta. — Pogodio sam da si to ti. Ja sam Tim Sloan, a ova dvojica sa mnom su Spencerovi sinovi. — Tvoj gazda rekao mi je da ste pošli južno od Boltona, da okupite neku stoku. — Tako je, ukoliko je na emo. Ali se bojim da su stoku đ kradljivci otjerali preko granice. U posljednje vrijeme neka podmukla banda operira ovim krajem. Ne gube i vrijeme, Lance ispri a otkud i zašto je to, što je onog ć č mršavog jaha a toliko zainteresiralo da je povukao uzde i zaustavio č cijelu grupu nasred puta. — Pakla mu, šta kažeš? ujete li ovo, Č 210

de ki?... Jesu li daleko ti lopovi sa č Stewartovorn stokom? — Eno ih u dolini preko brijega, bit e negdje u sredini doline. ć — A kada si ih otkrio? — Jutros, oko deset sati. Stewart ć ć e ih slijediti paze i se da ga ne opaze. A ja imam zadatak da na em ljude s kojima u toj bandi đ ć preprije ili put. č — Evo nas, Sidway... Momci, jasno je kao dan da je ta ista badina pognala i našu stoku. — I ja bih rekao — javi se jedan od bra e. — Ali da i nije tako, ć mi bismo ti pomogli, Sidway. — Hvala, prijatelji. Laknulo mi je... o, Sloane. šta mi ti savjetuješ da radimo? — Pa no as ta banda ne e se prima i ovom kraju doline. Ja ć ć ć mislim da se mi ulogorimo negdje blizu grada, a ujutro još prije zore da krenemo. Kako ti se to svi a? đ Fino. Sve e i i kao po loju. Još prije sumraka zauistaviše se ć ć ispred Boltona kraj jednog šumarka kojeg se Lance sje ao sa svog ć puta za Peloncillos. — Sloane, ho emo li u grad na ve eru? — upita Dance, pošto je ć č sjahao. — Ne, gazda se ne bi s tim složio. Spremit emo štogod ovdje. ć Samo, nemamo ni kave ni maslaca. — Po i u u grad, pa u kupiti. Šta misliš, da li da obavijestim ć ć ć šerifa? — Bogamu, nikako! Pa ovo je dje ja igra, a onaj e stari vrag č ć sebi pripisati svu slavu. Opsjednut raznoraznim mislima, Lance pode u grad. Predstojala mu je pustolovina upravo onakva kakvu uvijek želi. Sigurno je da e ga ć Stewart i Nels voljeti još više. A gorda, divlja, eksplozivna Madge Stewart bit e mu bez sumnje zahvalna, pa ć priznala to ili ne. Zaželio je da telefonom nazove ran . U ovo doba č dana, kad nema ni Stewarta ni ostalih ljudi, može biti gotovo siguran da e se ć Madge odazvati. Što bi mogao da mirno i hladnokrvno podnese izvještaj ne propuštaju i, naravno, da lukavo uve a ć ć predstoje e opasnosti! Ima li srca, ta plavooka djevojka? Morao je ć priznati da ga ima, samo ju on nikad nije dirnuo u to srce. Sino nju ć 211

gorku i kona nu odluku nije promijenio, usprkos tome što mu se č sama duša parala na pomisao da e zamisao i ostvariti, i zauvijek ć napustiti Princezin ran . č U Smithovu du anu na cesti kupio je kavu, maslac i nekoliko ć tabli tvrde okolade, od kojih jednu stopa u džep. Dok je pomo nik č ć zamatao kupljenu robu, vlasnik radnje pri e Lanceu. đ — uj Č Sidway, kad si otišao s ranca? — Jutros, prije zore. Odjahao sam u potrazi za stokom. — Onda ne znaš da Stewartu telefon ne radi. Ja sumnjam da je žica presije ena. č — Zaista ne znam. — Znaj, nešto nije u redu. Jutros je gospo a đ Stewart naru ila č neku robu. Kako sam neke stvari koje je naru ila o ekivao da č č dobijem, to sam joj se javio tek kad mi je roba stigla. Ali je veza bila prekinuta. — Ni eg udnog u tame. Bit e da se srušio kakav stari stup — č č ć zamišljeno e Lance. ć — Da, moglo bi to biti, ali nije — neuvijeno otpovrne Smith. — Zar? A kako znaš? — Mike Scanlon je bio tu, nema deset minuta. Išao je van, da nakupi jaslikovih suvaraka. Ispri ao č mi je kako je iz jaruge gdje je sjekao granje spazio velika crna kola kako praše cestom prema gradu kao da ih svi vrazi pakleni gone. A stala su nekih osam do deset milja dalje. To je bio ve zaboravio, kadli je blizu ceste zapeo ć za neku žicu. Vidio je da je to žica od Stewartova telefona. Ležala je preko ceste. Nije bila odavno presje ena, č Mike je to vidio po kraju gdje je odrezana. Pomislio je da su to morali u initi oni iz onih velikih č crnih kola. Prije nepunih pola sata.. Nešto je tu sumnjivo, zar se i tebi ne ini? č — Gdje stanuje taj Mike Scanlon? — Na kraju grada, na onoj strani ceste. Pitaj Mladea, onoga iz garaže. Razmišljaju i ć o ovoj vijesti, Lance požuri kraj crvenih i žutih svjetlosti grada. Zla ga slutnja pritisla, slutnja o ne em veoma č dalekom od predvidljivog. Stewartova je telefonska žica zna i č presje ena odnedavno. Prema tome, č to se djelo ne može pripisati kradljivcima stoke. Velika crna kola! Lance je žudio da što prije uje č 212

Mikea Scanlona šta mu može re i ć o tim kolima. Prošao je pokraj posljednjeg jarkog neonskog svetla. inilo se Č da u Mladeovoj garaži nikoga nema. Upravo u tom asu jedna velika č crna kola, pogašenih farova, sporo se pojaviše na sporednoj cesti. Lanceu se prohtije da ih pogleda izbliza. Tip i veli ina tih kola inile č č su mu se poznatim. Skrenuo je sa glavne ceste i pošao prema kolima. — Hej, vi tamo, stanite — simijelo je viknuo. Šofer ga je uo, jer č su se kola zaustavila. Svjetlo s uli ne lampe za Lanceovim le ima č đ osvjetljavalo je lica onih na prednjem sjedalu. — Diži ih, kauboju! — za ula se reska, smrtna prijetnja. Dižu i č ć ruke u vis, Lance se sjeti tog glasa. I glas i kola. — U redu, Uhl. Digao sam ih — on mimo odvrati. — Pri i bliže. đ Lance pri e kolima i zastane ispred njenih prednjih vrata. Uhl, đ naslonjen na vrata, držao je ruku u džepu sakoa. Lanceu je bilo jasno da je u tom džepu revolver, uperen u njega, pa mora brzo i dobro misliti. Uhl je bio gologlav. Njegovo poput kamena isklesano lice bilo je blijedo i hladno. Šofer se zgrbio nad volanom, spreman, da pritisne papu icu za gas. Motor je brujao. Potom Laneeu zape pogled za č mašinku na krilu jednoga ovjeka na stražnjem sjedalu. Izme u loga i č đ još jednog ovjeka zgr ila se jedna djevojka, lica bijela kao kreda, č č tamnih o iju, široko razroga enih. Lanceu je srce u užasu stalo. č č Prepoznao ju je. Na tren mu se u inio da e ga koljena izdati. Potom, č ć kao da mu se od nove navale vrele krvi raskravila i sama mrtva ki č hladna ki mena moždina. I njemu se prisustvo duha vrati štaviše još č i uve ano. ć — Kauboju, jesi ti bio ovdje kad je Cork krcao stoku? — Jesam. — Tko ga je napao? — Ne znam. — A tko ti je sad rekao za nas i zašto si nas zaustavio? — Htio sam te nešto upozoriti. Žicu si prekasno presjekao. Ovdašnji šerif namjestio ti je zasjedu, na zapadu prema Tucsonu i na istoku prema El Pasu. A na cesti te eka potjera koja e ti izrešetati č ć gume kao sita. 213

Uhl plane žestokim kletvama: — Rutko, stotinu ti vražjih matera! Prokleti, blesavi idiote! Trebalo je da te ucmekam još prije, kad smo zbog tebe izgubili onoliko vrijeme!... Šta emo sad? ć — Da se probijamo — zastruže šoferov glas. Tihim, ali zvonkim glasom, Lance upade: — U Boltonu vam to može upaliti, ali ne na cesti koja je blokirana. Tamo nemate mogu nosti ni koliko jednu ć prema milijun. I na istoku je isto. Javljeno je na sve strane. — Liš e, daj zini nešto! — plane vo a bande. č đ — Mene pitaš? — odbrusi jedan od one dvojice, na stražnjem sjedalu. — Jesam li ti rekao da ovaj posao nema smisla? Za moj ra un, najbolje je da se krijemo negdje blizu pruge, pa usko imo u č č kakav teretnjak. — Nisi ti nikakav lisac ve kuni !... Kauboju, Šta ti misliš? ć ć — Odmah kidajte u brda — žurno uzvikne Lance. — Kolima ne možete kroz grad. — U brda!... Da, kop am. Ali... gdje emo do i do konja, hrane, č ć ć ćebadi? — Upravo kraj grada ima jedna družina kauboja. Možete od njih kupiti sve što vam treba i za tren oka ste na putu. — Dobro. A kamo bismo išli? — U Peloncillos. To je kamenit i divlji kraj. Trag vam tamo ne mogu na i. Danima se možete kriti. im dobijete lovu možete ć Č odjahati preko granice u Meksiko. — Savjet ti je dobar, kauboju. A šta emo s kolima? ć — Neka ih šofer potjera putem ka brežuljku. Neka ponese sobom vode i hrane. U svanu e neka potjera s ceste u kedrove i nek ć se tamo krije. Kasnije može iza i. ć — Dobro. Ho eš nas ti voditi? ć — Svakako, ako mi dobro platiš. Za uo se metalni udar revolvera č o vrata kako je Uhl raskop ao č sako. Izvadio je smotak nov anica i jednu pružio Lanceu. č — Evo soma. — Daj još jedinog, Uhl. I obe aj da e još toga biti ako te ć ć izvu em — zatraži Lance i spusti ruke. č — Nek ti bude, razbojni e. Sko i na papu u i reci šoferu kuda e č č č ć 214

voziti. Lance optr a oko kola i pope se č na papu u. Uputio je šofera č neka tjera niz put, dalje od grada. U šumarku je plamsala logorska vatra. Na taj pogled Lanceu se u jednom trenu gotovo oduze snaga. Njemu se u ini kao da je ove ovo ružan san. No, kola su se kretala. č Na ovoj strani, na stražnjem sjedalu, drugi je gangster tako er držao đ mašinku preko koljena, kao i onaj prvi. Na podu je ležao još jedan ¡muškarac. Lancea ovo za udi. Sad se našao u gadnoj situaciji, i sva č sre a da je tako! Jer, sve treba u initi da sprije i Uhla da odvede ć č č Madge u velegrad! Tamo bi joj bilo gore nego da je mrtva ili izgubljena. Naga ao je da ju Ubi ne bi uop e pustio. Uspije li natjerati đ ć ove gangstere u brda, Sewart e sutradan ve biti na tragu. I to je ć ć jedini spas. — Stigli smo — javi Lance im su kola stigla na pedesetak č stopa Od logorske vatre, još u sjeni. — Liš e, Flaman e, izi ite i predstavite se tim mamlazima — č č đ naloži Uhl. Nare enje je izvršeno gotovo u tren oka. Uhl iza e i stane đ đ ispred kauboja. Zaprepaš eni Sloanovi drugari, a naro ito onaj što je ć č kuhao, bili su neobi no smiješni ali sam č Sloan je poblijedio i namrštio se. — Ovo nije plja ka, kauboji. Ho u da kupim konje i opremu za č ć put u brda. Evo soma. — Šta to? — upita Sloain. — Deset stotki, ili tisu u dolara, šuplja glavo. ć — Šta ti za to tražiš? — Pet jaha ih konja, nešto opreme, ono što nam ve treba. ć ć — Posao je zaklju en. č Lance pri e logorskoj vatri, ve pripremljen na teške psovke đ ć koje su mu uputili Sloan i bra a ć Spencer. — Izaberi što nam. treba, i to hitro! — Uhl, brže emo ako mi ovi kauboji pomognu ć osedlati konje. Ova tvoja dvojica neka ih drže na nišanu — predloži Lance. — U redu. Požuri — prihvati Uhl, pa se vrati kolima i otvori stražnja vrata. — Iza i, mala. đ 215

Iz kola iza e đ Madge, u bijelim hla ama i bijeloj sportskoj bluzi. č Samo što je zakora ila prema vatri, kadli ju Uhl grubo š epa. č č — uj ti, da nisi mrdnula bez mog odobrenja — tvrdo ju Č opomene gangster. — I to ti kaže Medeni Uhl, upamti. — Vrlo dobro. Ali ti skini ruke s mene — plane Madge takvom žestinom da se vidjelo kako joj duh nije klonuo. Ona mu se istrže. — U redu, sekice, mada bi za tebe bolje bilo da se navikneš na ove ruke... Rutko, izbaci van tog koleškog tupana, pa uzmi nešto jela i pi a i tjeraj. ć Kako kauboji tako i Lance za udiše se gledaju i kako gangster č ć izvla i iz kola klonulu spodobu mlada ovjeka. Mladi je bio ili č č ć poluonesviješ en ili ranjen. On sjede i svima se ukaže lijepo, blijedo ć lice Rollieja Stevensa. — Drži se i pri i vatri — naredi Uhl i gurne đ Madge pred sobom.— Sjednite, oboje. Sad emo se dogovoriti za otkup... Rutko, ne ć zaboravi izbaciti naše stvari iz kola. Dok je sedlao svog konja. Lance se trudio da sve uje i vidi. č Ostali su kauboji navrat na nos sedlali i spremali konje pra eni ć revolverima gangstera. Žele i da ć Madge pojaše njegovog konja, Lance sveza uzengije nakratko. Pruži li mu se prilika, ubit e jednoga ć ili dvojicu, sko iti i sam na konja iza č Madge i pobje i. Za kratko ć vrijeme od nekoliko minuta šest jaha ih i dva tovarna konja bili su ć spremni za put. Lance uze još jedan konopac i uturicu i sveza ih za č sedlo. Potom požuri ka vatri, pa e kratko: — Gotovo, Uhle. ć — Gospode bože! — uzvikne Rollie Stevens. — Pa to je Sidway! Madge, pogledaj! — Ve sam imala tu ast — otpovrne ć č Madge neizrecivo prezrivo. — Kidnaperu! — u nevjenici uzvikne Stevens. Zatim se neko zadovoljstvo razlije njime. To je razbjesnilo Lancea, čiji su nervi bili kao sruna napeti. — Dovedite amo te kauboje — dovikne Uhl. Kad se Slaon i njegovi drugari na oše postrojeni pred gangsterom, ovaj upre đ pustom u Sloana. — Kako se ti zoveš? — Tim Sloan. Upamti ovo, kauboju — nadostavi gangster ležerno. — Ujutro 216

obavijesti Stewarta da u mu vratiti k er za pedeset somova. ć ć — Moj tata nama toliko — upade Madge On je prakti ki propao. č Ali ti ja mogu dati dvadeset i pet tisu a. ć — Seko, bi li ti gledala svoje stvari? — otpovrne Uni, te se opet okrene Sloanu: — Obavijesti Stewarca da tražim za nju pedeset somova, i isto toliko za ovog momtea. Ne posluša li me, silovat emo ć curu, pa emo ubiti oboje. I bez ć blefiranja. Neka pošalje ovjeka s č lovom za nama. Je li ti to ušlo u tikvu, kauboju? — Jeste, razumijem, — promuklo pritvrdi Sloan. — Liš e, pazi na ove tipove dok mi pojašemo i na emo se u č đ mraiku... Sidwayu, ti na elu, s tovarnim konjima. Ja u za tobom, s č ć mladom damom. Liš e, ti i Flarnanac potjerajte Stevensa izme u vas. č đ Hajdemo. — Uhle, odabrao sam jednog mirnog konja za gospo icu đ Stewart — javtt se Lance.—Staza je gadna. — Je li? No, ona e izdržati bolje nego mi. Ja nisam bio u sedlu ć ni pet minuta u životu. Gdje ti je taj konj? Hodi, sekice. Lance ih povede k svom konju i sa sedla skide vunom postavljeni kaput koji je ve prije odvezao. ć — Obucite ovo. Kad budemo gore bit e i te kako ledeno — re e ć č i pridrža kaput da ga ona navu e. Da ga nisu pritiskala silovita č suspregnuita uvstva, on bi ustuknuo pred ovim zgr enim blijedim č č licem i divnim o ima. No, s njena lica udnovato nestade izraz užasa č č i odvratnosti. — Ne može biti! — ona emerno uzvikne. č — Šta to ne može biti, curice? — upita Uhl. — Da je Lance Sidway pomo nik tebi, Medeni Uhle! ć — Slu ajno jeste, gospo ice č đ Stewart — otpovrne Latice. — Požurite, obucite kaput... U džepu imate rukavice. Otonevidio, Lance joj pridrža kaput i brzo se udalji. Pojahao je Sloanova konja, poveo dva tovarna konja na put, i potjerao prema brdima ogrnutim tamom. as-dva kasnije za uo je za sobom dobro Č č znani topot Umpquinih kopita, a za njim, ostale konje. Uspjelo mu je. Srce kao da mu je napustilo grlo, u kojem je dosad tuklo, i vratilo se svom mjestu. S visina je duvao hladan vjetar. Zvjezde su žmirkale kao u nevjerici. Lanceove uskovitlane misli stadoše se sre ivati. đ Nema smisla da se udi položaju u kojem se našao — nema smisla č 217

da se udi neobjašnjivoj sudbini koja je na koncu upravo njemu č dodijelila ulogu spasioca Madge Stewart, njena života i asti, kao i č sre e njenih roditelja. On e to ve nekako izvesti. Svi ovi jedan s ć ć ć drugim povezani doga aji nisu puka slu ajnost. Oni se me usobno đ č đ poklapaju. Osje ao je da e mu po i za rukom da riješi problem. Ali ć ć ć se pri tom ne smije rukovoditi osje anjima, ve hladnim razborom. ć ć Radi toga se mrko usredsredio da iskoristi sve svoje mentalne mogu nosti. Iz njegovih uzvitlanih misli porodila se odluka da bude ć krajnje budan i spreman da u magnovanju zgrabi priliku i utekne s djevojkom. Prilika e neumitno do i. Ovi su gangsteri mekušci, ć ć nevi ni konjima i naporima, putu po divljim, krševitim bregovima i oni č će mu prije ili kasnije stvoriti priliku. No, ukoliko se ona ne ukaže prije nego Uhl pribjegne sili prema djevojci, onda ga Lance mora odmah ubiti, i potjerati nju neka život spašava ludim bijegom, dok on vodi bitku sa ostalima. Ta je mogu nost potpuno izmijenila ć Lancea, pretvorila ga u hladna i prora unata ovjeka. Pred njim je pitanje č č života ili smrti — u borbi protiv opakih kriminalaca i degenerika iz podzemlja. Tim Sloan se sigurno nalazi na udu ne znaju i šta da misli č ć o Lanceovoj vezi sa Uhlom. Što je poslušao gangsterove naloge, druga ije nije mogao, svaki bi kauboj tako postupio, a potom ekao č č neka Stewart donese odluku o akciji. Lance je znao šta e dalje biti ć — i ne bi htio biti Uhlu u koži ni za milijun dolara. Stewart i njegovi ljudi pratit e trag ove bande kao Indijanci, pa e ih na prepad ili iz ć ć zasjede pomlatiti, uhvate li ih žive objesiit e ih za prvi bor. Sve ć njegove, Lanceove, sile moraju biti koncentrirane na zadatak da spasi Madge od ovih nemilosrdnih nemani. Nekoliko milja dalje put je skretao ka jugu, a Cochiseova staza odvajala se i zaokreta-la iza brijega. Crna su se brda visoko uzdizala. Blijeda svjetlost na istoku predskazivala je pojavu Mjeseca. Uhlovi neprekidni nalozi neka »da gas«, nisu bili Lanceu potrebni, on je kasom vodio povorku kroz dolinu. Tovarni konji, sa lakim teretom, nisu nimalo usporavali tempo. Ubrzo je Lance stigao do mjesta gdje se staza po injala penjati uz kosinu. Sjahao je da č sa eka ostale. č Umpqua je bio odmah za njim. Jednim nervoznim kretom Lance prelomi vrh jednog malog cedra. To mu je bio prvi znak koji je ostavio da potjeri olakša traganje. — Djevojko, kako ide jahanje? — upita Lance kad mu se Umpqua primakao. 218

— Odli no. č Umpqua mi se svi a premda ima bitangu za gazdu. đ Bit e romanti no jahanje — podrugljivo mu odvrati ć č Madge. Uto stiže Uhl koji se na konju raskre io kao da je na hoduljama. č — O čemu vi brbljate? — on upita. — Upitao sam gospo icu đ Stewart treba li njenom konju pritegnuti kolan. — Je li? I šta ti naša damica re e? č — Pitaj je. Uhl je upita, na što mu ona odvrati neka se tornja do avola, a đ ukoliko je ho e sprije iti da govori onda joj mora zavezati usta. ć č Potom stiže i Stevens, pra en svojim uvarima. Bio se malo oporavio, ć č te je u sedlu uspravno sjedio. Po gangsterima, koji su ispred sebe nosili stvari i mašinke, vidjelo se da bi s najve im zadovoljstvom ć sjahalí i produžili pješke. — Ovdje po inje uspon — re e Lance.— Pritegnut u malo kolan č č ć na vašem sedlu. — Prišao je Madgei i rukom sagnuo da dohvati kolan, ali ga ona prekine. — Svoje prljave šape držite dalje od mene! Ne dozvoljavam da me prljate. Ako se kolan treba pritegnuti to u sama u initi. — ć č Glas joj je odzvanjao prezirno. — Prljave?... Ah. da. Eh, što sam glup — re e Lance, spuštaju i č ć ruke. — Poslušajte me svi. Staza je strma. Ne pritežite uzde. Na strmijim mjestima nagnite se naprijed, naslonite mu se na vrat. Kad ja zastanem da odmorim svoje konje, i vi u inite isto. To je sve. č Šljepnuo je tovarne konje i pognao ih stazom, pa se popeo na svog konja i krenuo za njima. Umpqua s potpuno opuštenim uzdama, držao se odmah iza repa Lanceova konja. Lance se ogledao i spazio da mu je Madge posve blizu, mogao bi ju dota i. Ostala etiri jaha a ć č č slijedila su u koloni po jedan. Lance je u cik-caku jahao za tovarnim konjima i klonio se da se ponovo ogleda. Ali se divio djevoj inoj smjelosti. Nije se niti č najmanje plašila Uhla. Pustio je neka tovarni konji odlu e kad e se odmarati. To su č ć bile dobro izvježbane životinje. Onkraj prvog brežuljka pobr ađ otvorila se istina pod cedrovinom iza koje se ponovo dizaila kosina, č duga i postupna. Kad se Lance našao na vrh kosine pun Mjesec je iznad crnih planinskih vrhova bijelo zra io i no nu tamu pretvarao u č ć 219

blistavo srebrnasto svjetlo. — Šugava staza — javi se Madge ironi nim tonom. — Morat u č ć poslati ljude neka je iskopaju, imat e bar dva tjedna posla. Mada e ć ć to mnogo koštati. — Baš jeste — prihvati Uhl, shva aju i rije i bukvalno.— Šugava ć ć č je dozlaboga. Ali ti, sekice, jašiš kao cure u cirkusu u kostimu. — Gospo ice đ Stewart, ne bih vani preporu io da se izvrgavate č tolikim troškovima — sarkasti ki e Lance. č ć — Oh, prekinite, monstruozni lažove! — plane djevojka. — Ti prekini da brbljaš s njim —naredi Uhl. Na njegov prijete i ć ton Madge ušuti, a Lancea zasvrbi da potegne revolver na tog samoživog gada. Taj nije oteo Madge samo da do e do otkupa. đ Put im išao valovitim zemljištem pod cedrovinom, s pokojim borom tu i tamo koji je najavljivao da e ubrzo brdo. Znak je ve ć ć pomalo hladno bockao. Mjesec se penjao u zenit. Staza ude u jedan uski kanjon, dug i krivudav, koji se završavao utrinom kojom je bilo lako jahati. Ispred jaha a ukaza se crn pojas borova što se č svjetlucahu na mjese ini. Lance je dobro otvorio i o i i uši da prati č č kretanje onih što su ga slijedili. Madge je posve ležerno jahala, dok su ostali po svemu sude i nastradali. Svaki as su se premještali u ć č sedlu, opuštali noge i s vremena na vrijeme brundali i roptali. Našavši se u mraku borika, Lancea spopade nekakav ludi, o ajni ki poriv. Evo, ovdje može ustrijeliti Uhla i pobje i s djevojkom. č č ć Gotovo se prepustio tom porivu. Bio je siguran da e ubiti gangstera, ć i siguran u brzinu svog konja, ali se pobojao da ne iskrsne kakva ma i najmanja smetnja koja bi omogu ila gangsterima da raspale iz ć svojih mašinki. Odbio je priliku. Pružit e se druga i bolja samo treba ć strpljenja. Iza borova pružao se džombast, kamenit teren po kojem bi Madge mu no prošla da se nije sre om našla na onakvom divnom č ć konju. Konji su se sporo probijali preko škriljca, uz slike strmine i kroz gusto šipražje koje im je gulilo kožu. Mjesec je sijao okomito nad glavom; zrak je štipao; kojoti su se javljali svojim žalobnim, osamljenim krikom; no je bivala sve dublja. ć Uhl najzad sklizne sa sedla i po e pješice, vode i konja. Ostali đ ć gangsteri kleli su i bjesnjeli neka se stane. 220

— Zaboga, Sidwayu, smiluj se! — najzad zakuka Uhl. — Zar se nismo dovoljno udaljili? Kako bi bilo da se ovdje ulogorimo? — Nema vode, nema trave. Moramo dalje — odvrati Lance. — Ali, mi smo ve ... prešli... stotinu milja — drhtao je gangster. ć To se tebi ini. Me utim., nismo ni dvadeset milja od grada. ć đ Bolje ti je da opet uzjašeš. Gun aju i, Uhl ga posluša. Lance ih nije htio pustiti da se đ ć odmore. Shva aju i da je Uhl ć ć o njemu ovisan, i da je to i samom gangsteru, jasno, Lance se uop e nije obazreo na molbe, psovke i ć prijetnje. Vodio ih je dalje, preko sve težeg terena, sve dok se Uhl uz jauk ne sruši sa sedla. — Žao mi je, Uhle — re e Lance. — Gotovo stigosmo. č — Stigosmo, kamo? — U Cochiseov zaklon. Nije daleko odavde. A krasno je mjesto. Ima vode, trave, drva. I brvnaru. — Daj mi... gutljaj... Lis e — dahtao je gangster. č — Mogu ja i pješke... produžiti. — Ja više ne jašem, makar mi to Al Capone naredio — odlu no č će Flamanac. — A ti onda truni ovdje... s jednim metkom u upi — odsje e Uhl č č i s mukom ustane. — Tjeraj dalje, kauboju. Jašu i s rukama u džepu, Lance potjera konja. Na brdu je bilo ć hladno. Madge ne e trpjeti studen, osim na nogama. ć Stevens se povodio u sedlu, ali Lance nije mogao da pokaže ikakvu su ut prema ć mladi u. Nakon nekoliko daljih milja teška puta, Uhl bubne: ć — Sekice, kakvim si to lažovom nazvala Sidwaya? — Monstruoznim. Ne samo to, on je i kolosalni lažljivac. — Treba li da ga ucmekam? — Ve e zadovoljstvo od toga imala bih samo kad bi tebe netko ć ucmekao. — Pa ti si prava divlja ma ka, zar ne? Ali, ve u ja tebe č ć ć ukrotiti... Stani, vodi u. Ho u da uzjašem. č ć Posljednje milje tog puta uzbrdo bile su gangsterima prava 221

muka i pokora. Od njih je bolje izdržao kušanju ak i č Stevens, koji je još u po etku tko zna kako bio ranjen. Kad je Lance zašao na č prekrasnu šumovitu zaravan, negdašnju! Cochiseov zaklon, mjesec se ve bio nisko spustio i zora nije bila daleko. Lance zaustavi konje ć ispod širokih borovih grana. Ruke su mu se od studeni toliko uko ile da je uz tešku muku č naložio vatru. No, pošto je u tome ipak uspio, nakupio je drva pa mu se plamen ubrzo razbuktao. Blijeda Madge, sad šutljiva, naslanjala se na jedno stablo. Lance oslobodi svog konja sedla, potom pri eđ tovarnim konjima i za tili as skine teret s njih. Potom odnese č smotanu ebad kod vatre. Uhl je kle ao, i drhtave ruke prinosio vatri. ć č Ostala dva gangstera, sveudilj budni i oprezni, stajali su kraj vatre s mašinkama u ruci. Njihov šef možda ima povjerenja u Lancea, ali ga oni nemaju. — Princezo... zar se nisi... smrzla? — upita Rollie, cvoko u i ć ć zubima. — Pri i... vatri. đ — Noge su mi se... smrzle — ona šapne. — Ne — oštro uzvikne Lance — ne može biti. Nije toliko hladno... Sjednite ovdje, na ovo ebe. Naslonite se na vre u. ć ć Prebacite preko sebe ovo ebe... Ne zamjerajte, skinut u vam ć ć cipele. Njene tanke cipele i arape nisu predstavljale efikasnu zaštitu č od hladno e. Male noge njene bile su hlaidne kao dva komada leda. ć — Rollie prebacite ebe preko le a i sjednite pokraj nje— ć đ nastavi Lance. Nitko mu se nije usprotivio. Spazio je kako ga Madge motri velikim potamnjelim o ima. č Sko io je zatim da otvori drugi zavežljaj, i da konje oslobodi č sédala. Konje nije vezao. Bogata trava i dobra voda na brdskoj zaravni bijahu odli ne za pašu. Nije se bojao da e se konji u č ć dogledno vrijeme udaljiti, a osim toga znao je da e ć Umpqua biti tu. Vratio se vatri. Madge je bila zaspala, glava joj je klonula na Rollievo rame. I mladi je mrtav umoran utonuo u san. S druge strane vatre ć ležao je Uhl, pokriven ebetom, s glavom na jednom panju, u ć dubokom snu. Lisac se zavukao pod jednu vre u. Flamanac je uvao ć č stražu, s mašinkom u ruci, budna oka. — Kauboju, ispruži se ti tamo — re e on. — Ja i Lisac emo č ć obaviti ovaj posao. Lance dovu e svoje sedlo, umota se u ebe i legne ne bi li č ć 222

makar malo nadoknadio dvije neprospaivane no i. Posljednja mu je ć pomisao bila da li da riskira da puca u Flamanca, a potom ubije Lisca i Uhla dok leže. San ga sprije i da donese odluku. č Ve je bio dan kad ga probudi tresak drveta ba enog na vatru. ć č Sad je mjesto Flamanca na straži bio Lisac. Ostali su jednako spavali mrtvim snom. Lance i sam opet zaspi i probudi se kad je sunce ve visoko odsko ilo. Uhl se zgurio pored vatre, blijedo mu lice ć č bijaše slika i prilika krajnjih napora i tegoba koje je pretrpio. Iza njega je atražar lisi je njuške kora ao č č amotaimo, s mašinkom uruci. Lance odbaci ebe i ustane. Noge su mu utrnule od studeni. ć — Dobro jutro.. Izgleda, svježe je ovdje na brdu — on e veselo. ć — Svježe? Ha! Ja se skoro živ smrzao — istisne Uhl. Lance opruži ruke k vatri da ih ugrije, pa se nehajno ogleda. Tre i se gangster još krio pod vre om. Dvije žrtve su još spavale. ć ć Spazio je samo Madgeinu raš upanu plavu kosu. č — Uhle, nije daleko od brvnare. A tamo je bolje za logorovanje. Zašto ne bismo pošii tamo? Onda bih spremio nešto mesa i skuhao kavu. — U redu, kauboju. Kreni. Ja u za tobom, s ovima fi firi ima... ć ć ć Liš e, de buibni i Flamanca neka ustane... Curice, diži se... i upamti, č ovo ti je posljednji piut što sa spavala s nekim muškarcem osim mene. Pun želja da golim rukama davi, Lance podiže jednu vre u na ć rame, pa pode stazom ka istini. Nazirao ju je izme u velikih borova. č đ Bio je to divan proplanak na kojem je orošena trava blistala na suncu. Spazivši jelena, Lance se sjeti svoje puške. Bila inu je u koricama na sedlu. Možda e kasnije imati priliku da se koristi njom. ć Umpqua zarza odnekud blizu. Ostalih konja nije nigdje bilo. Brvnara se nalazila pokraj velikog bora širokih grana i nekoliko visokiih, sivih stijena. Otvorena vrata bijahu nalik crnom, radoznalom oku što se pita šta e se ovdje zbiti. Svukud naokolo dizali su se veli anstveni ć č borovi i iza njih krševita litica. Ovo je mjesto u svoje vrjeme bilo uporište Coohisea, poglavice Apaša, kad je staza bila poznata samo Indijancima. Pošto je spustio vre u podno jednog bora, Lance požuri natrag ć da još štogod prenese. Na pola puta srete se s gangsterima, pa skrenu s puta u šikaru. Bilo mu je mrsko da pogleda djevojci u o i. č Ali je ipak svoju ulogu igrao s nekim zanosom. Možda se pobojao da 223

će ga Madge prozrijeti. Više je nego sigurno da je u njenim o ima č ispao strahovita bitanga. Vratio se s drugom, vre om, koju je bio ć otvorio, spustio je pokraj prve, i pošao naložiti vatru. Pošto je i to u inio krenuo je da donese svoje sedlo i preostalu ebad. č ć Flamanac po izgledu najokorjeliji gangster, o igledno je č sumnjao u Lancea, a niti mu se situacija dopadala. Osamio se, po strani, s mašinkom preko koljena. Lance prostre nepromo ivo platno na travu i stane na njemu č slagati sadržinu jedne vre e. ć — Rollie, znam da si soja beskorisnih parajlija — obrati se on momku ironi ki. — Ali, ako bi blagoizvolio da mi pomogneš, doru ak č č bi nam bio brzo gotov. — Ja u radije krepati od gladi nego tebi pomo i ma u emu — ć ć č otpovrne mu mladi . ć — Da, pa eš dozvoliti da i Madge gladuje. Da ste vas dvoje ć prepušteni sami sebi, ona bi začas vidjela koliko vrijediš. — Više mi se me obra aj, protuho dvoli na. Ti si šugavo pseto, ć č Sidwayu, i tvoje usluge ne pale, ni kod mene ni kod gospo ice đ Stewart. — Kako bi ti sebe nazvao za ono preksino ? — upita Lance, s ć gorkim prezirom. Stevensovo blijedo lice bukne, crvenilom, i rije mu zape u grlu, č ali više od bijesa nego od stida. — Kauboju, nešto mnogo pri aš — č sarkastički upade Uhl. — Šta je ovaj nalickani frajer uradio mojoj curici? — Ne zinaim na koju to curicu misliš — otrese se Lance. — Dobro, na gospo icu đ Stewart. — To se tebe ne ti e. č — Je li? uj, kauboju, ne daj se ti navu i na tanak led od ove Č ć damice. Flamanac se kune da si ti bijesan što smo ti preoteli ovaj zalogaj i . č ć — Medeni, ja tebi kažem da on nešto kuha — javi se Flamanac. — Sidwayu, nisi iskren sa mnom. — nadostavi Uni — Napravio si mi uslugu i ja ti vjerujem. Ali nemoj da izigravaš vraga zbog par eta zgodne suknje. To kod mene ne pije vode... šta je onaj č 224

nalickani fi firi u inio Madgei ć ć č Stewart da si se ti toliko raspalio? U tren oka je Lance uvidio kako je zbog ljubomore i bijesa doveo u opasnost sebe, a prema tome i djevojku. Usprkos svem razmišljanju, pogriješio je. — Šefe, to tebi ionako nije važno — on e, uz grohotan smijeh. ć — Slu ajno sam vidio kako se Steverus slobodno ponaša prema č gospo ici đ Stewart. — A je li mu upalilo? — Nego šta! Gangsterov razuzdani smijeh nije bio nimalo laskav za Madge. Lance se uspješno odupro snažnom porivu da pogleda u nju. Bez sumnje je pružala nezboravljivu sliku. — Dosta prljavih aluzija na moj ra un, bijedni e! — ona kratko č č odbrusi. Dok je kle ao na nepromo ivom platnu, i preturao po č č konzervama i paketi ima, Lance najedared osjeti da mu se ć Madge približava, potom o u njen lagan korak. Spazio je da mu se ruke č tresu. — Je li tko vidio vre u što sam je sino imao sobom? U njoj su ć ć mi bili kava i maslac. — Dobro da ta vre a nije zmija — javi se ć Madge umilnim glasom. — Da jeste, ugrizla bi vas... eno vam je pod nosom! Lance, mogu li vam ponuditi svoje usluge kao pomo na kuharica? ć Lance se htio trgnuti, ali se sprije i na vrijeme. č — Da li... valjate? — I te kako valjani... za to. — Znate li umijesiti tijesto za poga u? č — Dakako. Nels me nau io. č — Dajte se na posao. Tu su vam brašno, sol, slanina, tiganja. Zagrabite vode. Dotle u zagrijati pekulju. ć Uhl se zainteresiralo njihovim poslom. Druga dva gangstera samo su se sarkasti ki osmjehivala. č Stevens je samo sjedio, sav klonuo, lica zagnjurena me u šake. Lance je u tavu nasjekao kriške đ slanine, ali je cijelo vrijeme bio svjestan djevoj ina kretanja njena č odlaženja i dolaženja, a u njemu se sve uskomešalo kad je i ona 225

kiekla, pored njega. inilo mu se kao da su uvstva skroz Č č zaokupljena njenom sjajnom kosom, njenim miomirisom, vitalnoš u, i ć više od svega njenim neizrecivim i neodoljivom šarmom. Žurno je ustao, iz vatre je lopatom zagrabio žeravice i stavio ju na pekulju, da ju ugrije, pa je postavio lonac za kavu na vatru donio još drva, i samo gledao šta bi još uradio. Pogledi Uhla i njegovih kompanjona, kojima su mjerkali djevojku koja je svejednako kle ala na nepromo ivom č č platnu natjeraše Lancea da ju i on pogleda. Bez teškog kaputa, bila je u tankim hla ama, golih, lijepo oblikovanih preplanulih mišica, č divnih, zamamnih oblina što se isticahu u svem svom razornom aru. č Lance opsuje u po glasa. Onaj je gangster željan ne sama para ve i ć djevoj ina tijela. č Madge je u smrtnoj opasnosti, a ini se da uop e č ć nije svjesna toga. Lance je ra unao da e im se č ć Stewart na i na tragu ć negdje oko podneva. Što znaci da bi na istinu mogao sti i nekako č ć kasno u no ili pred zoru. A prije toga ć može se svašta dogoditi! No, kako bilo da bilo, sigurno je da e ć Stewart i njegovi ljudi napasti ili u zasjedi do ekati gangstere i pobiti ih. Nema sumnje da e Tim č ć Sloan i Spencerovi dje aci biti sa č Stewartom. Uhlu je smrtna presuda u stvari ve potpisana. Ova bagra ne e izbje i nemilosrdnim kaubojima. ć ć ć A Gene Stewart će oživjeti svoje negdašnje pustolovne dane na granici. Ali, za sada je satima i miljama daleko. Lance mora pobje i s ć djevojkom prije no i. Ove su misli u njemu previrale dok je oko ć logorske varte spremao jelo. Doru ak je bio gotov; najavila ga č Madge, umjesto Lancea. — Hajde na doru ak! — Kako je dugo kle ala pokraj vatre obrazi joj se č č uspalili, i samo je u njenim dubokim, tamnim o ima bilo znakova č fizi kih i psihi kih tegoba. Jeli su i pili sjede i ili kle e i svi osim č č ć č ć Flamanca, koji je u blizini patrolirao. Njemu je Lisac odnio hranu i pi e. ć — Curice, ni sanjao nisam, da i ovo znaš — re e Uhl, halapljivo č gutaju i vru u poga u. ć ć č Kako ona ne odgovori niti udostoji gangstera jednog jedinog pogleda, ovaj se na njenu indiferentnost uvrijedi, što Lance zapazi. O igledno je bio strahovito tašt. — Upamti sekice — odbrusi č gangster ledeno. — im se izvu em, i malo odmorim, ve u te odu iti Č č ć ć č od tih tvojih bezobrazluka. — S tim rije ima on se teškim korakom č udalji u borovu šikaru iza istine. č Stevens se sav stresao uvši ovu č prijetnju. Madge je stala zuriti u Lancea i svojim divnim, omamljuju im o ima prodirati u samu njegovu dušu. Ponirala mu je u ć č dubinu. Šta je po njegovom shva anju tamo vidjela? Sigurno se pita ć 226

šta da misli o njemu. U njoj se bore njeno sadašnje loše iskustvo s njim i lijepe uspomene od ranije. Pred njenim ogromnim šarmom, Lance se gotovo izdao. Ne, bio je svjestan da ga i oni lisci gangsteri promatraju i važu mu svaki korak. Ponovo je klekao, pognuo glavu nad su em, i stao ga skupljati da ga opere. Uhl se vrati. đ — Flaman e, ja u č ć te na pola sata zamijeniti. Potom u da ć spavam. Uh, baš je prijatno ovo sunce! Okrenuo se djevojci: — Curice po i u brvnaru. Ona se požuri da izvrši nalog. đ — Uhle, šta misliš da odem potražiti konje? — upita Lance. — Konje? Ah, zaboravio sam na njih. — Odlutali su nekamo. Na stazi im nisam našao trag. Zna i, č mora da su negdje u blizini. Ti valjda shva aš toliko su nam važni ć konji...? — Vraga mu, i te kako shva am... sada! Hodi amo, Stevensu, ć po isti ovo ovdje. Kauboju po i i na i konje. č đ đ Glume i zabrinutost i žurbu, Lance po e. Obišavši oko istine, ć đ č na e Sloanova ilaša, i blizu njega svog đ č Umpqua. Nije bilo ni traga drugim životinjama. Me utim, Lance nije ni pomislio da traži tragove. đ Okolnim putem pošao je natrag prema logoru. Sjeo je na jedno deblo i stao viriti kroz liš e. Gledaju i u brvnaru i pomno mottre i šta se ć ć ć doga a, mozgao đ je o situaciji. Vidio je kako Flamanac prilazi Uhlu. Tri se gangstera stadoše nešto dogovarati, ali Lance nije imao ni pojma o emu bi to moglo taiti. Samo što mu se nisu u inili ni im č č č zabrinuti. Jednom je Lisac pokazao na Stevensa, koji je kle ao i č radio, njima okrenut le ima. Drugi put je Uhl temperamentnim đ kretom pokazao na brvnaru, na što Flamanac samo rezignirano podiže ruke. Potom je Uhd legao na ebe na suncu i zaspao. ć Lance se još malo zadržao, potom se vratio u logor istim putem kojim je otišao. — Našao sam samo dva konja — izvijesti Flamanca. — Ostali su odlutali. Morat u odjahati da ih potražim. ć — ekaj. Ako sad probudimo gazdu, on e te ucmekati. Č ć — Ali što više ekamo to e dalje konji odlutati. č ć — Što se mene ti e, daj bože da ih ne vidim. Pakla mu, više č volim pješke. 227

Na to Lance po e da briše su e umjesto Stevensa. đ đ — Rollie, ovo je gadno iskušenje— re e mu — ali ne kloni tako. č Tebi ništa ne e biti, samo eš izgubiti koju paru, što ne eš ni osjetiti. ć ć ć — Nije mene briga zbog para. Mene je strah zbog Princeze. Za sve ovo sam ja kriv, što su nas ove hulje ulovile. Ja sam nju nagovorio neka iza e, zapravo sam je slagao, samo da bih bio s đ njom. I oni nas uhvatiše. — Sidwayu — sarkasti kim tonom ih prekine Flamanac. Po tebi č nikako ne bih rekao da si nam drugar... Za epi! č Premda je zaškripao zubima, Lance se mudro suzdržao od daljeg razgovara. Kad je posao završen, on nasije e i dovu e drva, a č č ponajviše koru sa suhih stabala. Potom nasije e ogroman naramak č smrekovih grana i dovu e ga u logor. č — Sid, svaka ti ast na ovom poslu što ga radiš, ali u tebi ima č ne eg podmuklog — re e im Lisac. č č — Hej! Ta on je ovo nau io u Chicagu— nasmije se Flamanac. č — Umuknite, mekuišci, ako ostanete ovdje tjedan dana, bit ćete zahvalni za mekanu postelju — otpovrne Lance. — Tjedan dana! Pa šta je tebi? Ja više od dva dana ne ostajem! — do eka Lisac. č Pomišljaju i na komplikacije koje e ve sutradan nastati pored ć ć ć ovih siledžija, Lance, sa sjekirom u ruci, opet po e u sje u. Vratio se đ č s novim naramkom grana, pa po e pravo na vrata brvnare, te ne đ gledaju i u gangstere, naivno u e. ć đ Na njegovo udo č Madge je ekala, sigurno ga promatrala, jer č mu je odmah prisko ila. č — Lance, dragi — šapne mu, i uhvati ga objema šakama za mišicu, eli nim stiskom. č č Ispustio je granje koje tupo padle. Izvanredna draž kojom je zra ila mora da je bila izazvana dubokim uvstvima i žarom. Lice joj č č je bilo kao biser — o i su joj purpurno sijevale. č — Jeste li hulja ili pošten ovjek? — ona dometne. č — Hulja... i to najve a! — on istisne. ć — Mene je strah da je tako... Ali me svejednako morate spasiti od njega, i dobit ete ucjenu. Platit u koliko ho ete... On me ho e ć ć ć ć 228

napastvovati... sa uvajte me! Za milost božju... ako vam je moja č majka draga... zbog mene... spasite me od toga! — Pokušat u... Budite hladnokrvni. Pazite! — muklo je išapnuo, ć okrenuo se i izišao. Pomislio je da e biti bolje ako još ne stane pred ć gangstere, pa je pošao da nasje je još granja. Pošto se staložio č dovukao je još jedan naramak granja u logor, pa se obratio Flamancu. — Ve je kasno. Morao bih po i i ujakati konje... ć ć — Zar? A šta mu to zna i? č — Uloviti ih. — Samo ti budi hladan i duboko duši. Ili razmišljaj o utjecaju mjese eve mjene na razvoj komaraca. č — Uhl! — odjedared drekne Lance. Iznena uju i hitro vo a đ ć đ gangstera sko i iza sna i sjede, žmirkaju i. č ć — Tvoji momci mi ne daju da po em uloviti konje. Samo sam đ dva našao. Morao bih projahati malo šumom, pa bi i ostale našao. — Put pod noge, kauboju. Ali ne zaboravi da ne želimo dugo č č ekati na ve eru. Sav napet, uzbu en, uzavreo, Lance pojuri po sedlo, uzde i đ ćebe. Cio dan je razmišljao kako bi upravo to izveo — osedlao svog Umpqua. Našavši se na konju osjetio je da je sudbonosni as blizu. č Odjahao je, udaljio se da ga oni iz logora ne vide, pa se vratio na mjesto odakle može osmatrati. Sunce se priklanjalo zapadu, zrak se postepeno hladio. Lance spazi Uhla kako gologlav i u košulji ustaje i odlazi prema brvnari, ušao je! To je Lanceu bio signal da se odmah vrati u logor. Mora se suprotstaviti pogibelji. U njem je uskipio bijes, zamijenio užas i stravu. Dok je došao na proplanak ve je bio kao elik — tvrd i napet ć č i dušom i tijelom. Smjelo je dojahao do velikog bora ispred brvnare i tu stao. Flamanac i Lisac su ga radoznalo motrili. Uz gest opreza, Lance pokaže na put koji je vodio s proplanka u šumu. Oba gangstera instinktivno sko iše i stadoše osluškivati. U tom trenu č Lance o u Madgein zvonki glas: — Ne! Medeni, platit u ti otkupninu, č ć ali... — Sekice, igru si ti zapo ela. Sad moraš i i do kraja. Nema te č ć ženskice koja bi se smjela poigrati sa mnom — odvratio je gangster svojim hladnim glasom. 229

— Zaista, jesam se poigrala — ona se usprotivi. — Ali mi nije bilo ni na kraj pometi ono što ti ho eš. ć — Sad nije ni važno. Sad emo i i do kraja. ć ć Lance sko i s konja i pojuri k uznemirenim gangsterima. Svojim č bi držanjem svakog zaprepastio i uplašio. — Gdje je Uhl? — on upita. — Rekao je da e se malo poigrati sa svojom curicom — odvrati ć Lisac. — Šta je tebi? — Odjahao sam tamo do kosine. Spazio sam dva konja dolje, gdje staza po inje. Najprije sam pomislio da su to naši konji. Ali sam č na njima prepoznao jaha e. Idu stazom amo. č — Jaha e! Zna i, na č č konjima su ljudi? — Dakako!... Možda ih ima i više. Ne miriše mi na dobro. Bolje bi bilo da i sami pogledate. Išuljajte se niz stazu, pazite da vas nitko ne opazi i provjerite stvar. — A šta da provjerimo? — Tko je to i šta bi htjeli od nas. — Liš e, hajde ti — naredi Flamanac. č — U redu. Ali šta da radim? — Zaustavi ih. I koristi svoju sivu materiju. Lisac pogleda u svoju mašinku, pa se zaleti niz stazu, išulja se sve dalje i dalje, i najzad ga zeleno liš e zaklonilo iz vida. ć Kauboj stane na vre u pored Flamanca. ć — Gle! Pogledaj! — on napeto šapne. — Pogledaj! na onu malu čistinu, iza žutog bora. — Pazi! — Paklenski slabe o i imam. Ja osim zelenila ne vidim drugo. č — Vrlo dobro! onda pazi zvijezde — sikne Lance i raspali teškim revolverom po gangsterovoj goloj glavi. Flamanac pade kao klada. U hipu Lance prisko i k brvnari, i č stane, da oslušne i motri vrata. Za uo je neko gušanje potom brze, lagane korake, pa ubrzano č disanje. — Ja te se... ne bojim... Uhle! — Divota! Takvu te ho u da budeš divlja ma ka — otpovrne Uhl, ć č 230

glasom ne više hladnim, u kojem je treperilo likovanje. — Ho eš me ć natjerati da se borim za to je l'de? — Ušljivi gade! Da se boriš? Ja u te udesiti! — uspaljeno ć krikne Madge. Lance nasrne na vrata. uo je topot tešk lh koraka, krik, potom Č đ kako se štof para. — Pusti me! Oh... živino! — Curice, brat e tebe ovog asa skinuti golu — brektao je ć č gangster. S uperenim revolverom, Lance se na e na vratima. Uhl je bio đ stjerao djevojku uza zid. Gangster je u šapama stiskao komade razderane odje e. Polugola djevojka se borila kao ranjena tigrica, na ć život i smrt. — Madge! Prigni se! Dalje od njega! — Vikne Lance. Gangster na tren stade kao gromom zgo en, pa instinktivno đ sunu da zgrabi djevojku i zaštiti se njome. Ali je ona bila snažna koliko i on, a uz to gipkija. Nastalo je kratko gušanje, na što Uhl u ini č grešku — udari je. I u tom trenu dok se gangster upola okrenuo, posivjela uska lica i uspaljenih poput elika bistrili o iju, Lance sko i č č č da bolje nanišani. Revolver prasne, a gangster bi formalno odba en č na zid. Na tren je tako ostao. Kao kakvom arolijom, na glavi mu č izbije velika mrlja krvi. Lance pomisli da je njegov metak odniio Uhlu pola glave. Samo as je Uhl tako ostao, pružaju i jezivu sliku, potom č ć se postrance srušio na pod. S modricom na bijeloj sljepoo ici i crvenom masnicom na č golom ramenu, Magde je ležala u nesvijesti. Lance zgrabi jedno ebe, ć podiže djevojku, omota je, pa s njom na rukama po e na vraita. đ Flamanac je ležao onako kako ga je ostavio. Daleko na putu Lisac je jurio prema proplanku. Lance onako nasre u opali prema njemu ć jednom pa utakne revolver u korice i prisko i svom konju koji je č frktao. — Mir Umpqua! To sam ja! Mir, ludo! Drže i ć Madge lijevom rukom, Lance uzjaše i prebaci djevojku ispred sebe na sedlu. Umpqua nije tražio da ga se potjera. Kako je poletio, istog se trena za ulo štektanje mašinke, i cijela kiša metaka č zazvižda kroz drve e i zašara po brvnari. Ali je konj u nekoliko ć skokova ve bio iza brvnare i van opasnosti. Lance ga je pustio neka ć 231

galopom uzmakne u zelenilo u šume. 232

GLAVA 11. Te no i kad je daleko iza pono i Gene ć ć Stewart legao i zaspao, more su ga spopale gotovo im je utonuo u san. Na dobro je ispalo č što nije otišao spavati u svoju sobu, jer se žestoko bacakao i trzao. Upravo se u snu nalazio u žestokim burama, kad ga probudi netko ni bauk ni demon. Bila je zora. Stewart je razabrao, Nelsa gdje stoji nad njim. — Eh, gazda, pa ti si bio pošašavio. Još nikad nisam vidio goreg lu aka. đ — Zdravo stari. Imao sam ti lude snove. Mora biti da mi je kriv onaj bu kuriš od pun a što nam ga je ć č Madge podvalila. — ekaj dok tek vidiš Rena... De, pusti krpe, Gene, i navuci Č jaha u opremu. Posao nas eka. ć č — Aha, zato ti mene dižeš. Šta je bilo? — Sidway je malo as krenuo tragom tvoje stoke. Odveli su je č sino , prije po etka slavlja. ć č — Trista mu...! Htio mi je to sino re i, ali mu ć ć Madge nije dala... — Da ne bi pokvario njenu zabavu. Moramo za Sidwayem, i to odmah. Danny je pošao da pokupi konje. Ja sam spremio nešto hrane. Hajde, gazda. Hvala Sidwayu, sad emo se malo prisjetiti ć lijepih starih vremena. Nels odgaca u dvorište; zvek njegovih mamuza ubrzo se izgubi. Gene brzo navu e radno odijelo, i u džep ubaci ešalj i etkicu za č č č zube. Na opasa u za revolver imao je dovoljno metaka; puška mu je č bila u Nelsovoj spavaonici. Potom pri e ženinoj sobi, zaviri kroz đ 233

vrata, pa e: ć — Izvini, draga. Upravo me Nels dozvao. Idemo da dotjeramo natrag jedino stado koje nam je zalutalo. Možda ostanemo dan-dva. — Zna i, to li ti je mladi č Sidway htio re i sino ? — ona odmah ć ć upita. — Pogodila si, mamice. Samo ti spavaj, i ne brini. Šta taj kauboj poduzme, uvijek dobro ispadne. Taj sve privede kraju. Prolaze i kroz dvorište ć Stewart spazi kako u jednoj vise oj ć mreži leže i spavaju zagrljena dva Madgeina gosta, momak i djevojka. Bili su upola pokriveni šarenim ebetom. Slika je bila lijepa. ć Geneu se u ini da je djevojka Maramee. »Kakve li zabave!« uzeo je č mrn ati prolaze i dalje. »Ali neka, k vragu, divno sam se zabavljao đ ć gledaju i tu djecu... Samo, brine me ona moja!« ć Ve je bilo posve svanulo. ć Stewart stiže do spavaonice. Kraj pre ke stajala su etiri osedlana i zauzdana konja. Ljudi su unutra č č jeli. Nagnut nad svojim tanjirom, Danny je bio nekako crn i tmuran. Starr je bio pijan. — Gazda, ubaci štogod toplo u se... Rene, popij tu kavu, ina eč ću ti je silom usuti u gušu. — Nels... starkane moj... ja bih štogod popio. — Dao sam ti »jutrenjak«. — Rene, ti si pijan — ubaci Gene. — Tko je pijan? Je li ja?... Nije, samo mi naškodio sok od bresaka sino ... ć Nels prisili kauboja da ispije kavu, te mu smota nešto biskvita i mesa i turne mu to u džep. — Gazda, krenimo — resko e ć Danny Mains. — Ne budem li se prevario, ne emo od šale sti i ć ć Sidwaya. Taj ti je momak Nick Steele broj dva. — Tako je — složi se Nels. Izvukoše Starra van i baciše ga na konja. — Možeš li se držati? — upita ga Stewart. — Ti me vrije aš — otpovrne Ren, povo đ de i se u sedlu. ć — Ja u ga pridržati — javi se ć Danny — dok se ne rastrijezni. 234

— Gazda... šta je to, pakla mu, bilo u onom pun u? č — To ti ja ne znam, Rene, Samo znain da me od njega mora izmu ila. č — Tražit ću od gospo ice đ Madge da mi da recept... pa uć zaraditi milijune. Pa zar je ikad bilo ljepšeg pi a? Za bogove! ć — Ali je opasno, Rene. Vidiš kako te prevarilo. — Šta je u njemu bilo? — Dinamita, isitnjene munje, jabukovai e i ezapa. č č — Ama nemoj! Prošli su kroz selo. Stewart i Nels su se odvojili naprijed, a otraga je Mains pridržavao Starra da ne bi pao sa sedla. — Nels, šta se i kako desilo? — upita Stewart. — Pa, eto kako: nekoliko je Meksikanaca otjeralo svu tvoju i Dannyevu preostalu stoku. Bože, što je Danny bijesan! Lukavo su to izveli, kad je sve živo bilo kod tebe sino ! Ja naga am kako je ć đ Sidway to doznao. Mudra je to glavica, Gene. No, kako je na to došao, to za nas uop e nije važno. Lopovi su potjerali stoku ka dolini ć iza razvoda Gray. Oni se nadaju da je olako prebace preko granice. Izveli bi to kao od šale da nije bilo Sidwaya... On e ih na i, pa e ć ć ć odjahati u grad i skupiti pomo . Ujutru e u onoj uskoj dolini presje i ć ć ć put razbojnicima. Naše je da odjašemo preko brežuljka i stignemo ih, a da nas ne opaze. Ra unam da emo ih sutra u ovo doba potražiti. č ć — Teško e to biti u dolini — odvrati ć Stewart — Opazit e nas ć na otvorenom i kidnuti. Uostalom, nemam ništa protiv, iako bih volio da ih malo ja e prestrašim. č — No, vratit emo stoku, pa možda se time i okon a ovo ušljivo ć č potkradanje. — Hajde, Nels, ne pri aj; dokle god se stoka bude gajila na č otvorenom bit e i kra e. ć đ — Da, to ti je kao neka bolest... Pazi, Gene, evo traga, jasan, kao da je uzoran. A evo tragova Sidwayeva konja. — Vidim... Nels sje aš li se kad sam Madelini dao onog divnog ć čilaša, kobilu »Princezu«, i kidnuo u Meksiko ne bih li tamo poginuo? — Eh, da li se sje am — usrdno prihvati ć Nels. — Sve te uspomene svaki dan su mi sve jasnije... Gene, kladíim se da će 235

Sldway pokloniti svog Umpqua našoj Madge. — Ne e taj! ć Previse je ponosan. Udario tuk na luk — Stewart e, ć pomalo žalobno. — A ja ti kažem da to nema veze. Nema muškarca na ovom svijetu koji bi mogao zadugo odoljeti našoj djevojci. — Daj sre e da tako bude — prihvati ć Stewart oraspoložen star evim slutnjama. č Čim su prešli autostra u etiri jaha a pognaše konje đ č č izjedna enim kasom i u roku od dva sata stigoše do kamenita č podnožja brežuljka. Oprezno su osmotrili ulaz ü dolinu koji je bio širok i sa strane gusto obrastao kaduljom i šikarom. — Stanimo ovdje — predloži Nels, zaustavljaju i konja. — ć Rene, znam da su ti o i mutne, ali možeš li ipak štagod vidjeti? č — Konja bih vidio na deset milja, a june još dalje... a jednu djevojku s crvenim rupcem i dvaput dalje — izjavi Starr, ljuljaju i se u ć sedlu. — Fino! Popni se ovuda uz kosinu i pogledaj vidi li se stoka u dolini. — Zaboga! Da se penjem, u ovim izmama s visokom petom? č — Hajde, Rene, i ja u s tobom — prihvati ć Stewart. Nisu se ni stotinu stopa popeli po škrbastoj, obrasloj koštali, kad Starr opravda svoje rije i. Geneu pokaže gdje se u dolini kre e neka duga, crna č ć traka, nalik zmiji. — Koliko... osam. do deset milja? — upita Gene. — Još više, gazda... Samo se vuku. Vratiše se i javiše Nelsu što su vidjeli. — Pa, — re e valjani staiac — najbolje da idemo dalje. Treba da č im budemo za petama, kad im Sidway ujutro bude presjekao put. — Ako se ne varam, Rene, u toj dolini ima pitke vode, zar ne? — upita Gene. — Tako je, gazda. Fini potok te e baš tamo gdje je stoka sada. č — Do tamo emo mi. Tamo emo se ulogoriti. Po imo hodom i ć ć đ dobro otvorimo o i. č U izvjesnom razmaku, jedan za dirugim, odjahaše dalje. Sunce se dizalo i palilo. Iznad mjesta gdje se stoka nalazila, visoko je 236

kružilo jato grabljivica, što će se okomiti na kakvo tele ili june. Kaduljom su se šunjali kojoti, što je tako er bio znak da je u blizini đ stoka u pokretu. Crni vrhunci Peloncillosa dizali su se onkraj sivih podnožja masiva. U Stewatru se rojile uspomene. Sje ao se negdašnjih dana s ć momcima iz uvene č Stilwellove družine: Nick Steele, Monty Price, i drugi. Sjeti se Madelenina brata Ala, što je oženio Florence Kingsley, i preselio se u Colorado da preuzme ran što ga je ona naslijedila. č Lijepo su uspjeli. Stewartu pade na pamet kako bi bilo obratiti se za pomo Alu. Nešto mora poduzeti, samo nek se Madgeini gosti ć maknu, ina e e ostati bez ran a. K eri mora re i kakva im propast č ć č ć ć prijeti, a ta mu je pomisao samo po sebi odvratna. Ali to u initi č mora. Madge je divna, vrijedna obožavanja, neodoljiva, ali je pošla krivim putem. Sati su prolazili, a Stewart je u mislima jednako navrtao i premetao uspomene, probleme i boli. Potoku stigoše u kasno popodne i tu stadoše, te se ulogoriše. Mjesto je bilo upravo savršeno, na njemu i trave i kadulje, i topola, i suhih cedrova na kosini u blizini. — Pa, ja u skuhati lon inu kave — otegne Neto. — Kad nju ć č dodamo uz meso i dvopek imat emo gala ru ak. ć č — Onda požuri, jer u ja sad zaspati — do eka Gene. ć č — Pa, mi zapravo nismo uop e spavali — dometne ć Starr. — Nemoj da sviraš, Rene, ja sam te morao udarcima buditi jutros — proslovi mu Nels. — Ali svejedno nisam spavao. Nije to bio san, ve nesvijest od ć pun a Princeze č Stewart... Gazda, ne daj više toj curi da mješa ono pi e. Jarca mu! ako te takvim stvarima u e u koledžu, eh, neka se ć č oženim Bonitom i dobijemo k er, ali mi ona ne e u ovu modernu ć ć školu ni primirisati! — Rene, zdrava ti je filozofija — re e č Stewart malo tužno, pošto se smijeh stišao — ali se na žalost ne može prihvatiti — A zašto ne, kog pakla? — Jer današnje žene rade što ih je volja, imale ili ne imale školu. One e imati ista prava kao i muškarci. ć — Pa šta, samo e svijet biti bolji — ubaci ć Nels. — Nelse, ti nikad ništa nisi znao o ženama, a kamol o k erima ć — pesimisti ki mu odgovori č Danny. 237

— Misliš li re i da je k er težak teret? ć ć — Ne samo težak, ve strašan. ć — A reci, da sam možeš po eti iznova, bi li ostao neženja, pa da č nemaš k eri? ć — To nisam rekao. — A ti Gene, bi li ti da nemaiš Madge? — Stari moj, ne bih tako nešto poželio ni za sve zlato ovoga svijeta — bukne Stewart, kao radostan što može iskazati svoja čuvstva. — Madge mi je bila radost. I bit e mi to, do groba. ć — Ta ti je na mjestu. Ona je život, divan život, koji kao takav ne može biti savršen. Dok su tako oko male, bezdimne logorske vatre dokono sjedili, pri ali i jeli svoj skromni obrok, sunce pri e zapadu a sjene se č đ stadoše razvla iti pod padinom č Stewart sebi napravi ležaj pomo uć sedla i ebadi, i jedva je stigao da se opruzi a otežali kapci mu se ć sklopiše. Probudio se kasno u no i, spazio ć Dannya gdje poti e vatru, č pa je ponovo zaspao. U zoru ga probudi ne ija neljubazna izma. č č — Diži se na njupu — dobaci mu Nels veselo. — Sve slutim da će danas biti svašta. Još se nije posve razdanilo, a oni ve krenuli. im je sunce ć Č izašlo, Danny i Ren odjahaše uz padinu da vide gdje je stoka, ali im to nije uspjelo zbog neke isturene stijene što je sprije avala pogled. č Ta je izbo ina ležala mnogo milja naprijed. Nisu ni stigli do nje, a Ren č spazi kako se naprijed dižu oblaci prašine. — Ve kidaju — izjavi ć Nels. — Tako izgleda — složi se Stewart. — Još su prili no daleko, gazda — dometne Ren. č — Pa, nema smisla da tjeramo stoku naprijed, kad je želimo vratiti. — Nema. Ali, šta je s kradljivcima? — Ako su ih tamo presreli, mi im ne emo vidjeti ni traga ni ć glasa. Zaobašli su izbo inu, galopom prošli još pet milja, i tek tada č Ran spazi stoku. Usmjerila je uz dolinu, o ito je bila prije u trku, ali č su je sad smirili. Njih etvorica produže put, oštrim okom motre i č ć 238

ne e li gdje zapaziti kakve jaha e. Na njih nai e raspršeno stado, te ć č đ su se morali skloniti uza stranu. — Ima oko sedam sto glava — zamijeti Nels. — Mislim da ih nije ni bilo više. Nisu mnogo umorne. Sutra e biti na ran u. ć č — Pitam se, kamo su se, kog pakla, djenuli lopovi? — požali se Ren. — Meni nije dobro, da mi je u koga pripucati, odmah bi mi bilo lakše. — Meni ovako odgovara — olakšano prihvati Danny. — Zavadio bih se sa svojima kad bih ubio kojeg Meksikanca makar taj bio i s one strane granice. — Danny, mi ne znamo da li su ti lopovi bili Meksikanci — do eka Ren, upadljivo nehajno. č — Ne, ne znamo. Ali sam se ja bojao da jesu. Stewart predloži da po u dalje, ne bi li se sastali sa đ Sidwayem i onima koji su s njim. Ren ubrzo spazi tri jaha a, na što č Stewart naloži da se stane. — Lancea nema me u njima — re e đ č Starr. — Pazi, pazi, vidjeli su nas, a tjeraju kao da su im vrazi za petama. Ona su tri jaha a o igledno mnogo žurila, što je potaklo č č Stewairtovu radoznalost. Za kratko vrijeme pristigoše tri vižljasta kauboja, u pohabanoj i zaprašenoj odje i, natmurena oka. ć Stewart ih prepozna. — Zdravo, momci. Gdje je Sidway? U Sloanovu ispitiva kom pogledu č Stewart spazi neku neobi nu č vatru, i stade se pitati šta e sad biti. ć — 'Brojutro svima — odvrati Sloan. — Stewarte, čini mi se da niste mnogo bijesni zbog ove plja ke... ili se varam? č — Ja sam posve zadovoljan, hvala vam, momci. Jeste i vidjeli koji su razbojnici? — Oni su nas vidjeli iz daleka i kidnuli su. Nismo ih mogli prepoznati. — U redu, nije važno, a gdje je Sidway? —ponovo upita Stewart, ovaj put oštrije, najedared predosje aju i nešto nepredvidivo. ć ć — U ovo doba Sidway mora da je u Cochiseovu skloništu. Poveo je tamo neke gang-stere koji su kidnapirali vašu k er ć Madge i jednog momka. 239

Nastala je crna tišina. Ali zaprepaš enje nije Ste ć wartu oduzelo mo rasu ivanja zadugo. Bio je predosjetio nesre u po Sloanovu licu ć đ ć što ga je osvojilo blijedilo. U Stewartovim o ima bukne plamen. č Nels uzmahne pesnicom na Sloana. — Ama šta ti buncaš? — Poslušajte me, ljudi. Ali, ne gubimo vrijeme ovdje. Po imo. đ Jašite pored mene, pustite me da vam kažem... Ju er, nešto prije č sumraka, Sidway nai e na nas na putu u grad. Re e nam kako je ona đ č stoka ukradena i zamoli nas neka mu pomognemo da ju danas vratimo. Naravno, meni i Spencerovima bilo je milo da mu to u inimo. č Ulogorismo se odmah ispred grada. Nekako po samom sumraku, Sidway po e u grad da kupi kave i maslaca. Nedugo zatim, ali je đ mrak ve bio pao, nado u neka velika crna kola sa ć đ Sidwayem na papu i. Nas napadoše dvojica s mašinkama. Zatim njihov gazda č iza e i kupi moje konje za tisu u dolara. Bila je to gangsterska đ ć družba, a po Sidwayu se vidjelo da je njihov ovjek. Ja nisam ništa ni č slutio o kidnapiranju sve dok one hulje ne izvukoše gospo icu đ Madge i onog momka iz kola. Tek sam tada shvatío, i sve mi bilo jasno... Da ne duljim, jedan gangster otjera kola dalje, uz cestu. Mi smo, pod prijetnjom mašinki, sedlali konje i spremali vre e. Potom jedan ć blijedoliki gangster naredi meni neka sa ekam do jutra i tek onda č vas obavijstim neka pošaljete ovjeka uz Cochiseovu stazu sa č pedeset tisu a dolara otkupnine za gospo icu ć đ Madge i isto toliko za mladi a. Ako se njegov nalaz ne posluša, gospo icu ć đ Madge eć silovati, zatim oboje ubiti... Bilo mi je teško sa ekati do jutra, ali č kako vam je telefonska žica presje ena, nisam mogao doznati da li č ste otišli ili ste još kod ku e; no, znao sam da ete pro i ovuda, ć ć ć tragom stoke, pa sam vas ovdje sa ekao. č Dok je Sloan pri ao, č Stewartov je užas, prerastao u nemilosrdan i stravi an gnjev. Starru je lice postalo olovno bijelo, a č činilo se kao da mu se jezik oduzeo. Danny Mains je stao kleti, ali mu psovke prekide Nels koji se, sav rastezan uvstvima, kratko obrati č Geneu: — uj, šta misliš Č o Sidwayu? — A šta ti misliš? — trpko otpovrne Stewart. — Ja sam shvatio u emu je stvar. Otišao je u grad i vidio ona č kola i Madge u njima. Bio je toliko lukav te je kidnapera uplašio da ne idu autoputom, ve da po u u b ć đ rda. Sloan ga nestrpljivo prekide: 240

— Ali Nels, Stewarte, vidjelo se da je Sidway jedan od te bande. — I te kako se vidjelo — podržaše ga bra a ć Spencer u jedan glas. — Vo a bande ga je ve od đ ć ranije znao. — Vi, momci, smatrate da je Sidway u dosluhu s .onim gangsterima? — upita Stewart. — Žao nam je, gospodine, ali bit e tako. Pa mi smo to polovinu ć no i pretresali, nismo mogli zaspati. Ti su kidnaperi prili no ć č prepredeni. A ne žuri im se. Nama se ini da su č Sidwaya uputili naprijed, pa onda planirali djelo, a on odjahao onog dana kad je po injeno. Samo što nismo znali kako da povežemo kra u stoke s č đ ovim. — Sloane, dozvoljavam da je u vašim o ima sve tako ispalo — č odvrati Stewart. — Ali vi ne poznajete Sidwaya. Kažem vam, imate krivo mišljenje. — Dobro, gospodine. Ja bih bio sretan da bulde tako kako vi kažete. Uto Ren Starr plane: — Trebalo bi da trgnem revolver na tebe — on grmnu. — Sidway mi je drugar. A poštenje mu je kao elik. On ne č može biti u takvom zlodjelu. Kako se, pakla mu, našao u to umiješan, to ne umijem pogoditi, ali glavu dajem da je to na sre u i djevojke i nas. On e nju ć ć spasiti. A ti eš se meni izviniti što si ga držao za hulju. ć — Izvinit u ti se odmah, Starre — odvrati ć Sloan. — Ali, budi razuman. Sve je to udno bilo. Okolnositii, znaš... A i gospo ica č đ Madge! Pa i ona je držala Sidwaya za njihovog ovjeka. Da si nju č vidio, da si ju uo šta mu je rekla! č — Gospode, — jekne Starr, dotu en ovim novim momentom. č Tišinu najzad prekide Nels: — Gene, oduvijek sam znao da e se taj kauboj iskazati. I eto ć mu se pružila prilika. Ja bih se okladio za svoj ležaj u raju da je on pošten, i da ima i živaca i smisla da nasamari tu bandu. On je znao da emo mi po i njegovim tragom. Šta, to mi je najposlije i rekao, ć ć neka slijedimo njegov trag. Ti gangsteri su mekušci. Kad se budu našli u brdima, bit e izgubljeni, i lak plijen onom lukavom kauboju. ć On e ekati priliku, a sigurno ti je kao sunce da e onu bagru nekako ć č ć zadržati dok mi ne stignemo, ili e pobje i s djevojkom, ili e ve ć ć ć ć 241

nešto u initi da im je istrgne iz šaka. č — Gazda, taiko e i biti, ako to ć Nels kaže — potvrdi Starr. — Ali, pobogu, šta ekamo! č — Sloane, momci, valjda ete s, nama? — re e ć č Stewart. — I još pitate! — Nels, mi emo skrenuti sa staze na pola puta uzbrdo, pa ć ć ć emo naokolo, sa zapadne steane, pri i Cochiseovu uporištu. Možda stignemo tamo prije njih.. Mekušcima e to biti prava pokora. Bit e ć ć krepani. Vremena imamo. Ali moramo sti i prije mraka... A sad, svi, ć podbodimo konje! Uspjeli su do sun eva zalaska prije i dugi uspon uzbrdo koji je i č ć jaha e i konje ne samo oznojio ve prakti ki iz njih iscijedio svu č ć č snagu. Duiboko u šumi zapadno od Cochiseova uporišta, na mjestu koje je po op em mišljenju bilo udaljeno mršavih desetak milja od ć uporišta, zastali su da se odmore. — Momci, da se malo odmorimo — dahtao je Nels, skidaju i ć kožne dokoljenice. — Ljudi, za slu aj da su ovdje... — otpo e č č Stewart. — Jesu ovdje — prekide ga Nels.— Zar nismo preko dvije tre ine staze slijedili njihove tragove? Zar nismo uhvatili dva ć Sloanova konja što su se vra ali ku i? Da to mjesto ak nije posve ć ć č logi no odmorište, č Sidway bi naveo da stanu tamo. — Dobro, dobro — zašfcripa Stewart. — Prišuljat emo im se. I ć onda šta? — Stewart, imamo posla s gangsterima naoružanim. mašinkama. Ako mene pitaš, re i u ti šta: nema opomene, ve im ć ć ć č ga vidiš pucaj, ubij! — Pakla mu, tako je — složi se Starr. — Pa, šta ja znam, napokon — dometne Nels, zamišljeno. — Jedno je sigurno: da još nikad nismo imali posla s tom vrstom bagre. Ja bih rekao: napadnimo ih, pa ako se oni odmah ne predaju, pobijmo ih. — U svakom slu aju ne smijemo im dati vremena da u nas č upere mašinke — mrko odvrati Stewart. — Moja je želja da s tim tipovima najprije porazgovaramv a potom da ih gledam kako mlataraju nogama u zraku. 242

— Gazda, ovo ti je odli na ideja č # — složi se Ren divlje. — Mada me svrbi kažapirst desne ruke... Samo neka na emo đ Madge, živu i zdravu. — Sigurno da emo je na i — uisplamti ć ć Nels. — Možda sam ostario i oslabio, ali na Sidwaya sve polažem. On voli djevojku, pa eć i najlukavije gangstere prevariti. — Nels, baš ova nada me sa uvala od sloma. Po prvi put u č životu popustili su mi živci. Šta eš, radi se ć o mojoj k eri! — muklo i ć prigušeno usklikne Stewart. — Po imo — zaklju i đ č Nels. — Ne gubimo jedan drugog iz vida, držimo korak i odstojanje. I ni glasa! Uz kosinu pod gustim borovima vodio je put k sivim stijenama. Izme u grdnih kamenih gromada, progonitelji u oše kao kroz kakva đ đ vrata na planinsku zaravan. Pred Stewartovim napregnutim pogledom ukazala se istina, nalik nekom parku u žutilu i zelenilu, č ušaranom pogdjekojim visokim borom, koja je upravo neopisivom ljepotom blještala na suncu. Odnekud iz sredine istine dizao se č tanak pramen plava dima, na što Stewartu srce posko i. Ren pokaza č na jednog ilaša koji je pasao na otvorenoj livadi, i č Sloan šapnu da je to njegov »Gordi«. Na Nelsov znak stali su se smotreno spuštati k ravni. Tu i tamo je Nels zastajkivao i osluškivao. Stewart bi o uo samo šapat vjetra u č borovima, i daleki mramor vode. inilo se kao da se nad proplankom, Č spustila nadnaravna tišina. Najedared Ren zna ajno podiže ruku, te se svi trgnuše. č — ujem glasove — on šapne. Č Mora biti da je imao vanredno oštar sluh jer ostali samo o mahnuše glavom. Tek što su zakro ili da po u dalje kadli ih prasak đ č đ revolvera prikuje na mjestu. Osluškivali su uzdržana daha. — Nije to »Colt 45« — šapne Stewart. — Sidway nosi »Smith i Wesson«. Po zvuku bi mogao biti — re e č Nels. — Krenimo, vidjet emo šta je. ć Brzo krenuše, ali ih dvanaest koraka dalje opet zaustavi oštar rafal što je odozdo odjeknuo. — Mašinka! — Sloan e, sav uzbu en. — I te kako je dobro ć đ poznajem. 243

Rafal kao da je došao odozdo zdesna. Za praskom mašinke slijedio je fijuk metaka kroz liš e i bubnjanje u tvrdo drvo. Paljba ć prestade. Ren stade skakati, ne bi li ugledao štagod više iznad zelenog žbunja. — ujete li? Topot konja! Č — Jasno kao dan! — ispusti Sloan. Stewart tako er za uje daleki, brzi topot kopita, lomljavu u đ č šikari, pucanje suhih grana, potom udaljavanje konja u kasu. — Tu smo, Gene — zašišta Nels, a sive mu o i bijahu dvije č plamene ta ke. On dade znak da se krene. č Usprkos silnoj napetosti, Nels je mirno i razborito išao veoma sporo, u najve oj tišini. ć Stewart je zatomijivao strah i zdvajanje što su pustošili njime. Uto u neposrednoj blizini za uše brze korake po č kojima im bi jasno da je staza negdje tu. Nels č ču ne i oprezno razmakne neke borove mladice, da vidi. Starr je slijedio njegov primjer, a to u indše i ostali. č Stewart je preko žbuna gledao u krov stare brvnare. — Flaman e! — č : za uo se grubi glas. — Šta je bilo? č — Raspalio me po glavi — odvrati ne iji bijesni glas.. č — Ama tako? Zar Stevens? — Ne, ve onaj podmukli kauboj. Slagao je da je vidio konje na ć stazi. Uspio je da se oslobodi tebe, pa je potom mene odalamio. — A onaj pucanj u brvnari? — Kakav pucanj? Ja nisam ništa uo. č — Valjda znaš da je Uhl otišao u brvnaru djevojci! — Da, znam, vidio sam. — Pa, netko je tamo pucao. Sidway je bio ušao, mora biti da je umlatio Uhla; Bit e, tako, jer sam ga spazio kako izlazi s djevojkom ć na rukama. Sko io je na konja. Ja sam raspalio, ali onako u trku č nisam mogao naciljati. Nels i Ren okrenuše se Stewartu, lica kao ozarenih, na kojima se tvrdomrka odlu nost pretvorila u ekstazu radosti. č Stewarta je obuzelo isto uvstvo i bilo mu je tako silno da je od njega gotovo č klonuo. Ali mu je strahovito olakšanje što ga osjetio bilo pomu eno ć odvratnim pitanjem — da li je Sidway stigao u brvnaru na vrijeme? Ponovo je njime ovladala žudnja da dere i kasapi. Tiho je dopuzao za 244

ostalima. Stigli su do samog ruba istine. Ren je tvrdom šakom pritisnuo č Stewartu rame. Vire i kroz liš e uvjeriše se da se nalaze na svega ć ć pedesetak jarda od logorske vatre. Tamo su stajala dva gologlava muškarca, lica kao u mrtvaca, i gledala jedan drugog. Obojica su držala mašinke. Onaj viši, crnokosi, sagnuo je glavu k drugom, o ito č zato da mu štagod na njoj pokaže. Iza njih, na tlu je sjedio mladi Stevens, vidjelo se da je itav, ali upravo paraliziran stravom. U tom č č č č asu iz brvnare se za u neki zvulk, i gangsteri se kao igre okrenuše. Na vratima brvnare pojavi se tre i muškarac, neki vitki mladi , ć ć krvava lica. On zatetura ka prvoj dvojici. Pružao je jezivu sliku. Vidjelo se da u njemu gori snažan nagon za životom. Iz usta njegovih psovke su odzvanjale šumskom istinom. Stao je pred zaprepaš ene č ć gangstere. — Taj... kauboj pucao je u mene... majku mu poganu... kidnuo je s njom! — razderao se kao pomaman. — Obojicu u vas ubiti... sunce ć vam žarko, šupljoglavci! Pakla vam paklenskog, šta ste radili? — Medeni, kauboj nas je prevario — odvrati Flamamac. — Slagao nas da je vidio konje. Poslao Lisca neka po e stazom, a onda đ je mene onesvijestio. — Dao bog da ti je tu šuplju tikvu smrskao! — A meni se ini da je smrskao tvoju. Bolje ti je daj da ti krv č isperemo. ovjek bi rekao da ti curi van materija što ti služi za Č mozak. — Samo mi krv curi. Okrznuo me... evo ovdje... Kriste, što pe e... Obriši me... č Lisac odloži mašinku; izvadi jedan ru nik iz vre e, umo i ga u č ć č vedro s vodom, pa obriše krv sa Uhlova blijeda, tvrda lica kriminalca po kojem se vidjelo da je nedjelima i proživjelim životom daleko nadmašio svoje godine. — Ruke u vis! — zagrmi Nels. — Gore šape, gangsteri! — zatrubi Starr. Uhl i Lisac ne izgubiše ni trena, ve smjesta digoše ruke. ć Flaimanac, me utim, samo se iskrene, s mašinkom koja stade đ bljuvati vatru i štektaitii. No gotovo istog trena lice mu se iskrivi i on se zanese. Mašinka je zabubnjala po tlu, zašarala po kamenu, i ispala gangsteru iz ruke. Stewart spazi gdje se Starrova puška dimi. Potom Nels isko i, s uperenim revolverom, a za njim ostali kauboji. č 245

Mains ispade iz šume zdesna U asu kad je č Stewart stigao, Sloan je ve kupio gangsterovo oružje. ć — Hej, Spenceru, dodaj mi e taj konopac — dovikne đ Starr. Dobivši uže, raširi om u, i vješto je prebaci Uhlu preko glave. č Gangster je ili bio hrabar, ili pak nije shvatio smisao ove Starrove geste. — Stani, Rene! — naredi Stewart, i pri e Stevensu. — đ Sime, jesi zdrav? — Jesam, gospodine. Bar tako mislim — izmuca Stevens. — Na svu sre u. Gotovo sam premro od straha. ć — Sidway je kidnuo sa Madge? — Jeste, gospodine, ali... ovaj... — Je li ona bila zdrava? — muklo upita Stewart. — Bojim se... da nije bila. uo sam... kad se borila... s njim! — i Č Stevens upre drš u im prstom u Uhla. — Pala je u nesvijest... ili je ć ć bila mrtva... Sidway ju je nosio, i sko io na konja... Ali, gospodine č Stewartu, da i jeste živa... ništa joj ne bi bilo bolje s njim... jer je i on hulja kao ovi! — Jest, tako je — smrknuto potvrdi Uhl. — Sidway pripada Corkovoj bandi. On me prevario. Ho e i otkupninu i djevojku za sebe. ć A za to u ja ve njega makar me to stajalo i stotinu somova. ć ć — Hoho! — sarkasti ki mu se naruga č Sloan. — Gangsteru — Stewart e hladno — kad bi ti znao Zapadnjake, ć onda se ne bi mnogo udio svemu tome. č Ren Starr stade ispred Stevensa. — uj, jesi ti ono sad blebetao da je Č Sidway jedan od ove bande? — Jesam, rekao sam. On je bio u dosluhu s ovim kidnaperima. A poslije ih je prevario. On je... — Za epi tu blesavu gubicu, fi firi u koleški! Tko li je tebe č ć ć poslao u koledž! Imaš li imalo soli u glavi? Moj je drugar spasio djevojku. — Ti si tvrdokorna budala. — Ako te raspalim... — Stani, Rene, — strogo naloži Stewart. — Dozvoli da su 246

okolnosti takve. Doista izgleda udno. Ali emo to odmah raš istiti. č ć č Gangster Flamanac bio je mrtav, tane ga pogodilo posred ela, č Stewart naredi Sloanu neka pazi na mašinke, a Starru neka pretraži gangsetre. Nels je držao revolver uperen u Uhla; Stewart već godinama nije vidio takav izraz na star evu mršavu licu. Potom č Stewart pode u brvnaru. Na podu je ležala gomila granja, ali netaknuta. Ispituju i naokolo, ć Stewart otkrije u prašini tragove Madgeine male noge. Iz tragova je doznao da se djevojka borila i otimala. Našao je i mrlju usirene krvi, na mjestu gdje je Uhl pao i ležao dok nije došao k svijesti. U brvnari se više ništa nije moglo doznati... Strašna muka što je Stewartu stiskala srce nije popustila. Ali je ipak bio zahvalan što je Madge živa i što je uva ovjek! č č Vratio se grupi, a Ren mu pokaže hrpicu revovera što ih je pokupio s gangstera. — Momci, uzmite to za sebe. Uhlov ostavite Sidwayu. Mislim da će mu biti drago da ga ima za uspomenu. — Šta na ovo kažeš, gazda? — upita Ren, i pruži Stewartu nekoliko smotaka nov anica. Na omotnoj traci jednog bila je č ispisana jedina tisu a. ć — Pogledaj ih gazda. Sve iste. Kako ih ovi zovu, somovi. — Gle izgleda da ovi džentlmeni imaju posla samo s krupnim parama — ironi no e Gene. č ć — Stewart, pusti stvar neka legne, i zadrži lovu — javi se Uhl prijaznim glasom. inilo se da u njega nema ni straha ni shva anja. Č ć Zadivljuju a je bila njegova pouzdanost, ak i pred mrkim, šutljivim ć č Nelsom, ali je ona mogla postojati samo zahvaljuju i posvemašnjem ć neznanju i bahatosti. S druge strane. Stewart je znao da ni na nebu ni na zemlji nema te sile koja e Nelsu zaustaviti ruku. Ovi su se ć lešinari drznuli da uplaše a možda i povrijede Nelsovo jedino blago — Madge, koja je to starcu bila još od onog trena kad mu je prvi put sjela na koljeno. — Hvala lijepo, Uhle. Do oše, možeš sebi dozvoliti takvu đ širokogru ost, jer ti pare ne e trebati tamo gdje eš po i. đ ć ć ć — Gazda, on to ne shva a? prezrivo e ć ć Starr. — Dozvoli mi zadovoljstvo da mu ja to kažem. — I kauboj trgne laso tako te se om a kao zmija stegne oko Uhlova vrta. Gangster na to raširi om u i č č zbaci je preko glave. 247

— Kauboju, ja pamtim lica — on zareži. — A kažem ti da sam nekima dao svoje i za manje od ovoga. — Trista mu gromova! — vrisne zaprepaš eni i ozloje eni ć đ Starr. — Gazda! Nels! Danny! ujete li šta ovaj kaže? On e meni dati svoje! Č ć Stewart je uo io da su svi oni duboko impresionirani ovim č novim tipom desperada pred kojim su se našli. Uhl je bio posve ubije en da je ovo samo prolazna nevolja. Ortak njegov, Lisac, bio je đ stariji od njega, i manje samouvjeren. Bez sumnje je taj oduvijek, bio samo oru e. A Uhl, onako mlad, bio je navikao na neograni enu i đ č bezobzirnu mo . ć — uj ti, blesavi vrtoglavac jesi li ti zbilja takav idiot da se Č nadaš izvu i iz ovoga? — vrisne ć Starr, sav crven u licu. Stewartu upade u o i koliko se č Starr strahovito raspalio na hladnokrvnog, ledenomirnog gangstera, dok ga je naprotiv Nels gledao nemilosrdno šutljivo. Stewartu je bilo jasno — Uhl se ve sada može slobodno ć smatrati mrtvim, premda to ni izdaleka ne sluti. Ran era je kopala č znatiželja da što bolje upozna ovu vrstu revolveraša. Kako se strah zbog k eri u njemu donekle stišao, sad ć je bio u stanju da savlada svoju mržnju. — Pusti mene da s njim progovorim koju, Rene... Momci, svežite onog drugog — on e, i pri e bliže gangsteru. ć đ Nels nije ni na tren niti za palac pomakao revolver koji je bio smrtno prijete i ć uperen u Uhla. — Uhle — Stewart e — rekao ć si da je Sidway umiješan u otmicu moje k eri? Kako to? ć — On je iz Corkove bande. Znam ja tu pticu. U Yumi sam ga upoznao. Vozio je jedan moj kamion za šljoku. — Aha. Jedan od onih kamiona u koje si trpao ukradenu stoku, je li tako? — Ja da kradem stoku? To ti je dobar vic — odvrati Uhl, uz prezriv smijeh. — Svejedno, ako nisi ti, jesu tvoji šoferi krali, vjerojatno potajno. Sidway je vozio jedan prazan kamion u Tucson: Taj je kamion prije bio krcat stokom. Zaustavili su ga ljudi koji su o ekivali č da u njemu na u krijum areni viski. Drugom prlikom je taj kamion, đ č zajedno s još nekiiin sli nim kamionima, parkirao na autoputu u č blizini mog ran a; u njh se krcala ukradena stoka. Uspjeli su kidnuti č s jednim tovarom. Sidway je ubio jedinog tvog ovjeka. č 248

Na ovo Uhl dade odušku takvom bijesu, da se Stewart uvjerio kako gangster doista nije umiješan u plja ku stoke. No, takve grozne č psovke ran er nije uo ak ni u najgorim jazbinama negdašnje č č č granice. — I dalje, Sidway, uop e niije ono što ć ti misliš — nadostavi Stewart. — On je samo lukav kauboj. Znao te je, prevario te, i navukao da do eš ovdje, u smrt. đ — On je samo htio da kidnapira Madge — plane Uhl, ali se vidjelo da mu se pouzdanje pokolebalo. — Opet griješiš. Zašto bi je kidnapirao, kad treba da se ženi njom? Ovaj Stewartow udar (naslijepo slomi gangsteru tvrdoglavu sigurnost i otkrije svu njegovu odvratnu prirodu. Ukoliko je uop e bio ć sposoban da voli neku ženu, onda mora biti da je to uvstvo osje ao č ć prema Madge Stewart. Ran er je došao do zaklju ka da je gangster u č č svakom slu aju bio opsjednut nekom silovitom straš u prema Magde, č ć i da ga je neumna ljubomora obuzela. Lice i vrat planuli mu, i gr ili č se, o i mu postale neljudske, glas mu bio zagušen. č — Da je ženi, je li? — istisnuo je — Nek mu je nazdravlje... iz druge ruke... ja sam svoje obavio! Jednim udarcem Stewart ga obori, ali se ipak toliko savladao te je uspio skrenuti ustranu Nelsov revolver koji je podrhtavao. Me utim, bilo đ je nemogu e obuzdati Starra, i najedared ć Stewart osjeti da to niti ne želi. Kauboj podiže Uhla na noge. — Kopile šugavo — zašištao je Ren, stvrdnuta posivjela lica. — S tim se nigdje ne eš pohvaliti, jer ne eš živjeti! ć ć — Skloni se, Rene — prodorno se ogasi Nels. — Ne, Nels, ti ga ne eš ubiti — muklo vikne ć Starr. — A ne emo ga ni objesiti. Objesit emo njegovog kompanjona, ć ć pobogu, a on neka gleda. Ovo u ja izvesti! ć Nabacio je om u Liscu preko glave, snažno ju stegao, potom č drugi kraj lasa prebacio preko jedne vrste borove grane i dohvatio č ga. — Sloane, Spenceru, držite! Na posao. Ti, mom e, zgrabi č konopac iza mene i povuci ako si samo upola muško... jer ako ne eš ć prebit u te tako da e ti se i maj ino mlijeko u tebi uisiriti... Vuci. — ć ć č Aha! Pazi što mu je krik zamro! Do kraja kukavica... Sveži ovaj kraj, 249

Sloane. Stewart je bio skrenuo pogled u stranu, ali je htio ne htio vidio na tlu grotesknu sjenu što se bacaka, i uo je težak uzdah i osu enog č đ i izvršilaca osude, struganje izama i zvek mamuza, i najzad č nevjerojatnu sliku — Stevensa kako vu e laso. Tog se asa momak č č poveo za nekim prirodnim nagonom, i njegovo je zacirvenjelo lice bilo isto toliko neljudsko koliko i u drugih. Odjedared Stewart obrati pažnju na Uhla. Gangster je prisustvovao vješanju svog a utanta, i sad su đ mu se i lice, i izgled, i ponašanje stubokom izmijenili — ni nalik onom malopre ašnjem. đ — Šta kažeš na ovaj naš »ples s ogrlcom«, gangsteru? — iscerio se Ren u njega. — Ovako mi to radimo na Zapadu... Nemaš pojma koliko mi je krivo što te ne mogu objesiti i gledati kako se trzaš. Ali ne mogu jer mi tvoje šepurenje ide na živce. I tako gospodine Uhle, kidnaperu, gangsteru, krijum aru, revolverašu, sad č ćeš ti da zaigraš moju igru! — Pusti Rene, nema od toga ništa. De ti njega objesi — napokon progovori Nels. — Hehe, drugaru stari... pa zar ti da to kažeš? Gdje je ona njegova škljoca? — Ren izvu e revolver i prezrivo ga pogeda. — Šta č kažeš na ovu igra ku, č Nels? Ovi tipovi na filmu pucaju kroz džep. E, pa dobro!... Gdje mu je sako? — Starr dohvati gangsterov sako i metne mu mali revolver u desni džep. Isti udnovati antagonizam koji je ispoljio č Starr, osjetio je i Stewart. Bez sumnje, pod utjecajem tog antagonizma bio je i Nels, ina e bi sigurno ustrijelio gangstera i tako okon ao stvar. I kako č č Nels, koji je u svoje vrijeme bio revolverás, tako i kauboji iz kasnijih vremena, koji su nosili revolver i ne samo ukrasa radi, s prezirom su gledali na podvige suvremenih ubica što iz potaje sipaju smirt svojim automatskim revolverima. Za te kauboje ovi su naprosto bili ubojice. Ubojice kojima je ravnopravna borba nešto tu e, neshvatljivo. Ali, đ Ren je htio da tako bude. — Budi razuman, kauboju — nastavi Stewart. — Ja tebe razumijem. Ali, ak i najmanji rizik... č — Rizik, brus! Nema tu rizika. A ionako, gazda, ni ti ni Nels ne smijete imati ovoga gada na duši. — Kakova je razlika da li u ga imati ja, ili ti, ili emo ga imati ć ć svi mi? 250